ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINIUNIVERZITET U BIHAUISLAMSKI PEDAGOKI FAKULTET U BIHAU

TEMA: MEHMED-BEG KAPETANOVI LJUBUAK

Esej

MENTOR: STUDENT:Prof. dr. Remzija Hadiefendi-Pari Fahrudin Voji

Biha, 2011. godineMEHMED-BEG KAPETANOVI LJUBUAK

injenica je da drutveno-historijske i politike prilike, te kulturno-umjetniki tokovi utjeu na knjievnike, pa samim tim i na njihova djela. Bez poznavanja tog konteksta esto je nemogue sagledati djelo iz svih uglova i razumijeti njegov krajnji smisao, zato je neophodno da, prije svega, sagledamo vremenske prilike u Bosni i Hercegovini s poetka XX stoljea. Godine 1878. upravu nad Bosnom i Hercegovinom preuzima Austro-Ugarska monarhija, poslije etiri stotine godina drutvene stabilnosti nastao je nered u drutvu. Tu promjenu je najtee prihvatio onaj dio drutva koji se poistovjeuje sa islamom, jer za etiri stotine godina osmanske vladavine islam je bio dravna religija. Okupacija je predstavljala munjevit prodor nove civilizacije i kulture, zapadne i kranske koja je stajala nasuprot orijentalnoj i islamskoj kojoj pripadaju Bonjaci. Od tog potresa se nisu dugo mogli oporaviti.Prva i osnovna reakcija kod Bonjaka bila je odbijanje. Jedan dio stanovnitva se iseljava, drugi dio ostaje, ali e se podijeliti u dva tabora ovisno o tome da li prihvataju ili odbijaju novu vlast. Oni koji ne ptihvataju novu vlast svjesno srljaju u smrt (oruani otpor), dok oni koji prihvataju novu vlast to ine vrlo nerado, birajui manje zlo, racionalizirajui sitaciju tako to prodor austrougarskih vlasti smatraju neim novim - to i jeste bilo: nastaje dio bosanskohercegovake historije koji se danas obiljeava nazivom preporod. Jedna od tipinih reakcija bonjakog stanovnitva je bila ''ne slati djecu u kaurske kole'' , to rezultira sa nekoliko generacija nepismenih ljudi, koje se u kulturno-obrazovnom smislu moe porediti sa rtvovanjem 100 000 ljudi na bojitu zbog neke iracionalne ideje.[footnoteRef:2] Javlja se, takoer, i jedno kolektivno osjeanje duhovno-historijskog karaktera u bonjakimim masama, duboki prezir prema novoj vlasti, ogorenje prema novom poretku, odvratnost prema novoj kulturi i civilizaciji dovodi do toga da su mase utjele u prvim godinama nakon 1878. godine, a neki i due. To je tzv. ''gluho doba'' doba knjievnog zastoja, duhovne depresije i mrtvila. Najmanji dio stanovnitva bio je osvijeten i propagirao je prihvatanje nove vlasti radi njenih kulturnih vrijednosti. [2: Prema: Rizvi M. (1990): Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda; 1887-1918, Sarajevo, El-Kalem;]

Sa Austro-Ugarskom monarshijom dolazi nova evropska kultura i knjievna tradicija, za koju najmanji dio stanovnitva spoznaje koja e korist biti od nje. Na sve ovo uslijedila je i reakcija. Uslijedio je pokuaj pribliavanja Bonjacima putem pisane rijei. Od 1883. godine nastupa period knjievnog buenja. To je buenje zapoelo s promjenom austrougarske politike prema Bonjacima i imenovanjem Benjamina Kallaya za zajednikom ministra financija i vrhovnog upravnika u Bosni i Hercegovini. Kallay je teio da njegova uprava u Bosni i Hercegovini dobije karakter prosvijeenog apsolutizma. Uveo je modernu administraciju, uredio sudove sa katastarskim odjeljenjima, isticao princip zakonitosti i ravnopravnosti, a sve to je predstavljalo krupan zaokret u odnosu na dotadanju samovolju upravnih organa. Tradicionalizam je suzbijan itavim nizom ekonomskih i kulturnih akcija koje su djelovale odgojno i didaktiki na stanovnitvo. Meu tim 'akcijama' je bilo tampanje kalendara Salname na turskom jeziku i turskim pismom, te list Vatan, to dovodi do oduevljenja Bonjaka i psiholoke ravnotee. Jedna od tih 'akcija' je bila i otvaranje javne kulturne institucije Kiraethane (Muslimanske itaonice).[footnoteRef:3] Otvaranjem Kiraethane otpoeo je proces kulturnoprosvjetnog i politikog udruivanja Bonjaka. [3: Prema: Rizvi M. (1990): Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda; 1887-1918, Sarajevo, El-Kalem;]

Okupatorskim inom se Bosna vraa u evropske tokove iz kojih je uzeta jo u srednjem vijeku. Za knjievno stvaranje Bonjaka ono je znailo prelom i prekid i, nakon toga, gluho doba zbunjenosti, beutnosti i zastoja. Duboko i tragino doivljen, sam in austrougarskog okupiranja Bosne i Hercegovine, sa hronologijom politikih i ratnih dogaaja i psihozom koja ih je pratila, nai e, meutim, izraza kao prvi motiv iz austrougarske ere u kasnijem knjievnom stvaranju Muslimana, u godinama nakon otrijenjenja. Raseljavanje, izloenost estokim kaznama, bojkot novih upravitelja BiH, nepismenost, neinformisanost bile su samo neke od okolnosti koje su pratile Bonjake kada je svoje djelovanje zapoeo Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak.[footnoteRef:4] [4: Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak roen je 1839. godine u Vitini kod Ljubukog. Zavrio je medresu u Ljubukom i uio je orijentalne jezike. Godine 1878. dolazi u Sarajevo gdje 1893. postaje gradonaelnik i na toj dunosti ostaje do 1899. kad se zbog bolesti povlai. Umro je 1902. godine.]

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak je ve otprije imao iskustva sa obavljanjem vanih funkcija u osmanskoj upravi, bogato iskustvo sa putovanja od Trsta preko Venecije, Padove, Verone, te preko Tirola i Salcburga, Bea i Pete; zatim preko Krfa u Egipat, a odatle u Izmir, Istanbul, te morem u Vranu, Ruuk, Bukuret i najzad Dunavom i Savom u Bosnu, koja su mu donijela vane kontakte sa ljudima razliitih pogleda to mu je na kraju i omoguilo stjecanje detaljnije slike stanja u kojima se Bosna i Hercegovina nala. Ljubuak nije imao dilema da je Austro-Ugarska nova realnost kojoj se Bonjaci moraju prilagoditi. Stoga je zapoeo aktivnosti koje bi to prilagoavanje uinilo to brim i bezbolnijim.[footnoteRef:5] [5: Prema: Hamzi M. (2008): Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak - ovjek koji je iao problemima u susret, Sarajevo, Dobra knjiga;]

Koliko je i da li je uistinu Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak ''izvrio radikalan duhovni prelom'' izmeu orijentalnog naslijea i zapadnjake perspektive jeste pitanje u kojem se krije sr angamana cijele jedne generacije bonjakih intelektualaca odgojene na feudalno-begovatskoj tradiciji. (Danko, 2008:13) Znaajne korake u pravcu kulturne akulturacije a ne asimilacije Bonjaka novim tokovima civilizacije uinio je upravo Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak (1832-1902.). Jo za vrijeme sultana Osmana on usvaja prozapadnu orijentaciju. Njegova naobrazba bila je islamsko-orijentalna, a u porodici je batinjeno pismo bosanica. U tim okvirima se kretao njegov knjievno-spisateljski rad. Godine 1883. Izlazi knjiica Risalei-ahlak. Pouka o lijepom ponaanju (iji je autor, najvjerovatnije, Ljubuak), prva do sada poznata publikacija iz pera jedinog Bonjaka tampana narodnim jezikom i latinicom. (Jahi, 2000:28)U svojim priama i polemikim lancima esto koristi Mauranieve stihove : "Proklet bio tko ci vire / Na svojega rei brata / Jer nesrea sva izvire / Samo iz toga kalna blata". To je prvi put da jedan Bonjak-musliman koristi stihove jednog nemuslimanskog pjesnika koji, upravo zbog te injenice, sami za sebe predstavljaju presedan. On u svoje prie unosi citate iz Kur'ana: "Podloni i vjerni budite Bogu, svecu i starijemu od sebe". On takoer u priama istie praktini princip da muslimani - Bonjaci gledaju korist kao i svi drugi i da se dre one narodne: Brat mi je onaj tko mi je dobru rad. Bonjak, bez obzira na vjeroispovijest, treba da uva svoju narodnost i svoju vjeru kao svetinju. Naglaavao je da cjelokupno stanovnitvo Bosne i Hercegovine, bez obzira na vjeroispovijest, predstavlja jedan te isti bosanski narod. Afirmisao begove i starinu, govorio o svojim pradjedovima, njihovim obiajima i jeziku izvodei njihovo porijeklo od bogumilske vlastele. Time je prvi udario idejne temelje herojsko-etikog historicizma i tradicionalizma u knjievnom stvaranju muslimana-Bonjaka i tezu o orginalnoj bosanskoj, starosjedilakoj, plemiko-domoljubnoj tradiciji begovata i njegovog kontinuiteta s bosanskim plemstvom prije islamizacije Bosne.[footnoteRef:6] [6: Prema: Rizvi M. (1990): Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda; 1887-1918, Sarajevo, El-Kalem;]

To je teza romantiarsko-domoljubnog stvaralatva bosanskih muslimana koju je preuzeo od Petra Preradovia "Domovina kakva bila, roenom je sinku mila". Borio se za vlastitu narodnu duhovnu afirmaciju, napustio je pisanje na orijentalnim jezicima i dominaciju alhamijado literature.On je posebno svojim Istonim blagom (knjiga I, Sarajevo 1897. godine), obogatio bonjaku i junoslavensku knjievnost izravnim prijevodima orijentalnih djela. Objavio je prije toga (1887. godine latinicom i 1888. irilicom) Narodno blago. Ljubuak je idejni zaetnik lista Bonjak, koji je izlazio od 1891. do 1910. godine i koji je okupljao Bonjake intelektualce, koji su pokuali da izvre sintezu i pomirenje Istonih i Zapadnih vrijednosti. Kljuni preporodni polet Bonjaka nastaje pokretanjem asopisa Behar 1910. godine. On je izlazio do 1911. godine i bio je namijenjen bonjakoj porodici. Privlanim tivom u kome je bila zastupljena zabavna i pouna lektira i folklor, Behar je postao privlaan irokim masama i odigrao je vanu kulturno-prosvjetnu misiju. Uporedo sa Beharom, i nakon to je on prestao izlaziti, pokrenuti su ili su nastavili izlaziti asopisi Gajret i Biser, takoer namijenjeni bonjakoj porodici. Uporedo s kulturno-prosvjetnim pokretom okupljenim oko Behara i Gajreta odvijao se jo jedan pokret Bonjaka koji je isto tako imao za cilj irenje knjiga na narodnom jeziku, ali na arapsko-turskom pismu. Protagonista ovog pokreta bio je Demaluddin auevi sa svojim saradnicima najvie svrenicima Darul-muallimina meu kojima se posebno isticao Muhammed Seid Serdarevi. auevi je tampao oko 500.000 primjeraka ranih knjiga na bosanskom jeziku pisanih arapskim pismom. Knjievno interesovanje razvio je u Mehmed-bega Kapetanovia vrijedni i savjesni skuplja narodnih umotvorina i obiaja Vukov vui, Vuk Vrevi. Oni su drugovali u Trebinju due vremena, slobodno vrijeme provodili su u itanju, u intimnoj zabavi i nema sumnje, da je Vrevi, koji je u to doba ve bio u naponu rada, kuao, da i Kapetanovia dobije za takav posao, da mu ga objasni i da od njega trai pribiranje materijala ili za sebe lino ili za jedan opi cilj. Mehmed-beg je naroito od tada zavolio narodne umotvorine, koje su mu i inae, kako je sam govorio, bile prirasle za srce. Najvie je volio narodne poslovice, u kojima je vidio ''naeg slavnog naroda veliku i jezgrovitu misao, kojom je mogao za vjenu potrebu sam sebi tako kratko, zgodno, lijepo i temeljno pravac stvoriti''. I poeo je da ih skuplja, biljei, da i druge poziva na taj rad. (Danko, 2008:150) Da bi se preciznije sagledao uticaj dijalekatske baze na jezik njegovoga knjievnog djela, spomenut emo osnovne odlike Ljubuakovoga maternjeg govora, govora Bonjaka Vitine i samoga Ljubukog. Na autorski izraz Ljubuaka, razumljivo, nije utjecala iskljuivo zapadnohercegovaka ikavskotokavska dijalekatska osnovica, iz koje je potekao njegov primarni leksiki fond, pa ni ijekavskoakavski govor Sarajeva, gdje je proveo stvaralaki dio svoga ivota. Na formiranje njegova idiolekta imala je upliva i onovremena jezika praksa u Bosni i Hercegovini, koju, kako je ve reeno, karakterizira naglaenija orijentacija prema Vukovoj normi negoli prema rjeenjima zagrebake filoloke kole. Iako iz pera roenog ikavca, koji je ijekavizam morao uiti, cjelokupni Ljubuakov opus (orginalna djela, prijevodi, skupljeno narodno blago) jeste ijekavski. (Halilovi, 1998:121,122) Znaajnu ulogu u prihvatanju latininog pisma odigrao je i zbornik Narodne pjesme Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini Koste Hormana, iz 1888. I 1889. Ovaj zbornik pokazao je da i narodne epske pjesme Bonjaka imaju novotokavsku podlogu, sa odreenim dijalekatskim variranjima, da pripadaju novotokavskoj folklornoj koine i aktivno sudjeluje u njezinom formiranju i razvoju. (Jahi, 2000:29)Na leksikom planu Ljubuakovo djelo je obiljeeno prisustvom velikog broja turcizama. Te je rijei Ljubuak poeo usvajati u maternjem, vitinskom bonjakom govoru, potom za vrijeme kolovanja i uenja orijentalnih jezika, da bi se s tim dijelom naega leksikog fonda susretao i tokom prikupljanja narodnih umotvorina. U pojedinim svojim djelima (Istono blago, Narodno blago) on e na kraju neke prie ili u dnu stranice uspjeno objasniti znaenja pojednih, manje poznatih turcizama, navodei pongdje i izvorni (turski, arapski) oblik, u emu nerijetko i grijei, budui da nije poznavao i perzijski jezik. (Halilovi, 1998:124)Osnovica Ljubuakovog jezika je njegov maternji govor i jezik narodne usmene knjievnosti. Zapaa se, meutim, trend prema jezikoj standardizaciji koja je jo uvijek u Ljubuakovo vrijeme u toku. Dijalekatskih probijanja ima relativno malo, najee su u fonetici, i to pod uticajem maternjeg govora. to se tie odnosa prema normi, kao roeni tokavac Ljubuak nije morao vriti naroite zahvate da bi ono to je imao u maternjem govoru pribliio standardu poto je najbitnija razlika u odnosu na standard bio ikavizam. U usvajanju ijekavske norme to mu je predstavljalo izvijesne tekoe, to se vidi po mnogim nedosljednostima u tom pogledu. Ipak, u cjelini gledano, razlike izmeu njegovog jezika i dananjeg standarda uglavnom su minimalne i odnose se na ne naroito frekvento probijanje dijalekatskih crta. S druge strane, analiziranje jezika Ljubuakovih djela prema tadanjim normama ukazuje na razlike izmeu tadanjih dvaju centara standardizacije na srpskohrvatskom jezikom tlu, ali i to da su razliita standardizaciona kretanja imala svoje reperkusije i na pisanu rije sa bosanskohercegovakog tla a samim tim i na Ljubuakov jezik u kojem nalazimo osobenosti i jednog i drugog standardizaciong toka. Ljubuak je neto blii Vukovom tipu standradnog jezika, mada se u izvjesnoj mjeri mogu konstatovati i uticaji prakse zagrebake filoloke kole. (Halilovi, 1998:126) Mehmed-beg Kapetanovi je imao velik ugled meu Bonjacima. Oni su ga smatrali ''jednom od najizrazitijih linosti Bosne i Hercegovine'', ovjekom: ''iji je ivot usko povezan sa kulturnim i politikim razvitkom nae domovine'' u zadnjim godinama. Nema sumnje da je Mehmed-beg Kapetanovi meu njima znaio jednu od znaajijih pojava. On je bio prvi koji je imao sposobnosti da u novim prilikama prilagodi svoje ponaanje i da po njemu podeava ponaanje ostalih Bonjaka na nain koji je ba i nije odgovarao njihovim osjeanjima, ali koji je bio politiki oportun. On je prvi poeo da upotrebljava latinicu i irilicu i prvi koji je prekinuo tradiciju pisanja arapskim slovima. Takoer je prvi meu Bonjacima poeo da propagira rad, kretanje i bio sam relativno agilan ovjek, svojim primjerom i rijeju ukazivao na put kojim trebaju da idu. To je zaista bilo mnogo od ovjeka koji je i sam potekao iz jedne konzervativne sredine i koji je odrastao u njoj; sporoj, neaktivnoj, punoj predrasuda. To je svakako jedna znaajna stvar kod njega i ona zasluuje da se posebno istakne.Pojava Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka nije samo knjievne prirode. Njegova pojava je takoer znaajana i u definiranju bonjake nacije, jezika kao i ouvanja bosanskohercegovake dravnosti. Zamjerke koje bi neko eventualno mogao da uputi na njegov raun, mogu doi jedino kao proizvod nedovoljnog poznavanja okolnosti u kojima su se Bosna i bonjaki narodi nali s prelaskom iz islamsko-orijentalnog u zapadno-kranski civilizacijski krug.

Zato je danas teko zamisliti hvatanje kakvog-takvog prikljuka sa narodima koji su, po prirodi stvari, pripadali novom krugu bez djelovanja Ljubuaka. Moemo samo pretpostaviti da li bi romantiarske ideje Baagia, realizam Mulabdia, moderna atia bili mogui da nisu, na neki nain, omogueni i odreeni prosvijetiteljskim djelovanjem Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka. (Danko, 2008:9) Meu predstavnicima bonjake knjievnosti u doba austrougarske, posebno mjesto pripada Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku jer je prvi meu Bonjacima napravio iskorak prema zapadnoevropskoj kulturnoj tradiciji, i po prvi put uvodi latinino pismo meu Bonjake. Zbog ovih aktivnosti Ljubuaka slobodno moemo smatrati bonjakim Vukom Karadiem.

Literatura

Danko M. (2008) Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Dobra knjiga, Sarajevo, 9-150Halilovi S. (1998) Bosanski jezik, Batina, Sarajevo, 122-126Jahi D. (2000) Bonjaki narod i njihov jezik, Linguos, Zenica, 29Rizvi M. (1990) Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda 1887-1918, El-Kalem, Sarajevo, 11-561