ESEJ - VIŠA 2015-2016

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

1/70

0

HRVATSKI JEZIKESEJ - VIŠA RAZIN A I.gimnazija Osijek

Školska godina 2015./2016.

Pripremile: D. Stanković, prof. i I. Stipić, prof.

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

2/70


1

EUROPSKI REALIZAM

- lat. realis – stvaran (stvarno, istinito)- traje od 1830. do 1870.- Vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska književnost - Teži detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci prema književnosti

romantizma- DRUŠTVENO SOCIJALNE PRILIKE – doba je razvoja industrije, stjecanja kapitala, jačaju

socijalne razlike među društvenim slojevima - U književnosti je osobit interes za kritiziranjem postojećeg stanja te je za razdoblje

realizma karakterističan KRITIČKI REALIZAM - Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistička filozofija koja se temelji

na proučavanju stvarnosti. Osnivač je Auguste Comte koji ističe da je bitno samopoznavanje činjenica te da izvjesnost čovjekove spoznaje valja stvarati po uzoru naeksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih problema.Pozitivizam utječe na književnost realizma i naturalizma koji također polaze odpromatranja i proučavanja društva

- Realizam polazi od Aristotelova shvaćanja umjetnosti kao oponašanja prirode - Prvi teoretičar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu članaka

tiskanih u zbirci Realizam – smatra da predmet prikazivanja romana mora biti

današnji čovjek u modernoj civilizaciji - Realistička metoda uključuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST, TJ. DRUŠTVO,

ANALITIČKU METODU, NAČELO ISTINITOSTI, NAČELO TIPIČNOSTI, OBJEKTIVNOSTKNJIŽEVNOST ŽELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU SLIKU DRUŠTVA

- Teme su iz svakodnevnog života - Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su no sitelji zajedničkih osobina jedne skupine

ljudi- Najčešća je socijalno-psihološka karakterizacija. Likovi nikad nisu isključivo pozitivni ili

negativni, nego su prikazani u svim svojim psihološkim nijansama, s manama ivrlinama

- Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa socijalnih okolnosti- Realistički su likovi razvijeni, što znači da tijekom radnje doživljavaju psihološke i

karakterne promjene. Oni su iz svih društvenih slojeva te su uvjetovani sredinom izkoje potječu

- Opisi interijera nema ju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja određujepostupke, ponašanje, psihologiju likova

- Pripovjedač je objektivan, iskazan glasom u trećem licu i nenazočan u radnji - Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne komentira zbivanja i nastoji

biti neutralan- Javlja se tzv. jezik sredine – on je u funkciji karakterizacije lika i odražava njegovo

podrijetlo i obrazovanje

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

3/70


2

- Fabula slijedi kronološki slijed zbivanja. Fabuliranje je podređeno oblikovanjukaraktera koji je najvažniji element realističkog romana

- Roman je najvažnija knjiž. vrsta, a afirmirali su ga realisti. Najviše im odgovara ovaknjiževna vrsta jer žele detaljno analizirati društvo i istinito ga prikazati. Tako jenastala teorija da je roman zrcalo stvarnosti (Stendhal, „Crveno i crno“)

- Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: čvrstu fabulu, kronološku ipreglednu radnju, psihološko -socijalnu motivaciju, likove koji čitatelja potiču naidentifikaciju, stil i jezik pristupačan široj publici

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI

- uz Tolstoja, najveći je predstavnik visokog ruskog realizma - najznačajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim

postupcima i novom tematikom- utemeljio je moderni europski roman- u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima- stvorio novi tip romana – psihološki - romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psihološku razradu unutarnjih sukoba u

glavnom liku- njegovi su likovi pobunjenici koji žele promijeniti svijet - iako je stvaralaštvo započeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira

zaokupljen je moralnim aspektima ljudske egzistencije te izlaz traži u vjeri - djela: Bijedni ljudi, Poniženi i uvrijeđeni, Idiot, Braća Karamazovi, Zapisi iz mrtvog

doma

ZLOČIN I KAZNA

- psihološki roman – nove pripovjedne tehnike – unutarnji monolog (za oslikavanjedubina ljudske duše i čovjekove podsvijesti)

- moderni roman – monološko -asocijativni ( U romanu postoji fabula, ali dominirajuunutarnji monolozi)

- roman ideja - zbog ideje koju obrađuje u rom anu – zločin, kazna, grijeh, pravda,pravo

- kriminalistički roman – iako imamo i zločin, zločinca, istragu, rješenje i priznanje,osnovna je razlika od krimi romana u tome što zločinca znamo već u početku

- društveni roman – daje sliku ljudskog društva sredine 19. st.- roman objavljen u Ruskom vjesniku- fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije

lika u kritičnim situacijama - kompoziciju čini 6 dijelova i epilog - likovi su socijalno i psihološki okarakterizirani, ali je u prvom planu psihološka

karakterizacija- mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

4/70


3

- RODION ROMANOVIČ RASKOLJNIKOV – glavni lik, bivši student prava koje sepotpuno osamio pošto je, iscrpljen siromaštvom i neprestanom oskudicom, odustaood studiranja. Razočaran je društvom u kojemu sposobni, ali siromašni ljudi, poputnjega, ne mogu uspjeti. Sklon je filozofskom promi šljanju o svijetu. Osmislio je teoriju,po kojoj se ljudi dijele na obične i neobične. Obični su ljudi obični puk koji poštujezakone i ti ljudi žive po pravilima koja im drugi nameću. Izuzetni pojedinci,neobičniljudi, poput Napoleona, mogu raditi što žele, ukoliko je to za dobrobit čovječanstva.Oni su pokretačka snaga društva. Odlučivši svoju teoriju primijeniti i u praksi,Raskoljnikov je počeo planirati ubojstvo bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne, koju je smatrao posve nevažnom i nemoralnom osobom, a čijim bi novcima mogaopomoći mnogima, pa i sebi.

- Prije ubojstva pokušava sam sebi dokazati da je neobičan čovjek i da je sposobanpočiniti ubojstvo. Primanje majčina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku daubije Aljonu. U pismu mu majka piše o sestri Dunji koja se udaje za bogatogskorojevića Lužina da bi se spasila sramne službe kod razvratnika Svidrigajlova. Pišeda su u lošoj financijskoj situaciji jer je Dunja izgubila posao te se ispričava što mu nemogu financijski pomoći jer su i one na rubu bankrota

- Proturječnosti Raskoljnikovljeve osobnosti možemo povezati s etimologijom njegovaprezimena, u čijemu je korijenu glagol raskoliti

- Raskoljnikov smatra da savršeni zločin postoji, tj. materijalno se zločin može prikriti,ali glavni razlog razotkr ivanja zločinca leži u njemu samom. Javljaju se fizički dokazi opočinjenom zločinu, groznica, halucinacije, vrućica. Upravo se to događa i njemu.Misao na počinjeni zločin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre Lizavete,neprestano ga muči i proganja. Psihički rastrojen, želi prikriti tragove zločina, aliistovremeno čudnim postupcima svraća pozornost na sebe i potiče sumnju istražiteljaPetroviča, što odražava njegovu podsvjesnu potrebu za priznanjem.

- Svoju strašnu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaća njegovo filozofskoobjašnjenje zločina. Ona se prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, međutim, idalje je skromna, pobožna i puna ljubavi prema bližnjima. Ona je primjer „ruskeduše“ jer radi sve za dobrobit drugih i utječe n a boljitak unutar samih likova

- Zahvaljujući njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi ipreviranja, doživljava unutarnju promjenu. Ta je promjena došla nakon što je u životprimio ljubav prema drugoj osobi (Sonji) te nakon što je primio u sebe vjeru u Boga.

- Raskoljinikov je „oksimoronski lik“ – u jednom je liku i zločinac i darežljivac, i zao idobar čovjek, i prijestupnik i mislilac.

- SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvršila „zločin“ nad vlastitim tijelomkako bi pomog la obitelji, usprkos svom društvenom položaju, ona je najmoralniji lik uromanu. Istinski je dobra, požrtvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na život ida nitko nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utječe pozitivno na Raskoljnikova.

- Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje udidaktičnu ulogu književnosti (da poučava). Mišljenja da se čovjek može promijenitina bolje ukoliko to sam želi i uz veliku pomoć religije (priča o Lazarovu uskrsnuću).

- ZAVRŠETAK – unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagoviještena je na kraju djela, avidljiva je u njegovu prihvaćanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednostikoje će u njegov i Sonjin život unijeti smisao

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

5/70


4

- Grižnja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedininadčovjek Bog, a ne Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekogaznači duhovno ubiti samoga sebe (kršćanska misao). Isto tako, ne postoji zločin koji za sobom ne donosi kaznu.

- Razlozi ubojstva:a) socijalni – siromašni student sa samoga dna društva ne želi se okoristiti

zločinoom, nego pomoći drugima koji su u istoj situaciji b) psihološki – obični i neobični ljudi, Raskoljnikov – neobičan čovjek (oni krše zakon

i imaju pravo na neposluh jer će važnost i vrijednost njihova čina utjecati naboljitak budućnosti)

c) moralni – Raskoljnikov smatra da ima pravo na zločin i da se to ne kosi snjegovom religioznošću. Posljedica je toga zločina njegova psihička rastrojenost, aosim fizičke kazne u Sibiru, veća mu je kazna njegova savjest.

- REALISTIČKI ELEMENTI – tema – želja za društvenom afirmacijom, kriminalističkapriča, fabula je pretežito kronološka, pripovijeda se o 9 dana u životu glavnoga lika,pripovjedač je u 3. licu, izražena kritika društva, utjecaj znanstvenosti, detaljnoopisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su tipovi – siromašni studentželjan uspjeha (Raskoljnikov), činovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovič), osiromašeničinovnici (Marmeladov), ljudi s dna društvene ljestvice (Sonja – prostitutka), sitnitrgovci, preprodavači (Lizaveta), tip plemenite žene koja utjelovljuje „rusku dušu“(Sonja, Dunja – Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za čovjeka kojeg nevoli kako bi pomogla financijskom boljitku svoje obitelji)

- MODERNISTIČKI ELEMENTI – tema otuđenja i potrage za identitetom, u radnjuubačene digresije, asocijacije i retrospekcije, pripovjedač pripovijeda uglavnom izperspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan, iako os taje u 3. licu, filozofičnostromana (esejistički elementi) – unutarnji monolog, novi stilski postupci – simbolizam,navođenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju različite svjetonazore ifilozofske teorije (važnost dijaloga)

- PSIHOLOŠKI REALIZAM – računajući da puko vanjsko realistično opisivanje ne možeposve prodrijeti u osjećaje i misli likova, on je više opisivao unutrašnjim monolozima.U tom opisivanju misli leži začetak romana struje svijesti.

- AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU – Dostojevski o suđen na smrt, ali pomilovani prognan u Sibir na 9 godina. Sudjelovao u pobuni Petraševskog (borio se zadruštvenu jednakost, protiv starog feudalnog poretka)

- POLIFONIJA – glavno strukturno načelo romana – svaki lik ima funkciju svijesti lika(Razumihin – razum, Sonja – utječe na njegov moral, Porfirij Petrovič – navodi ga napotrebu za priznavanjem zločina...)

- Roman ističe da iskupljenje postoji i za najvećeg grješnika, a osnovni preduvjet za to jest priznanje vlastitoga grijeha drugima i samome sebi.

- NAČELO TIPIČNOSTI:a) siromašni student željan društvene afirmacije b) činovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovič)c) osiromašeni činovnici (Marmeladov) d) ljudi s dna društvene ljestvice (radnici, alkoholičari, prostitutke) e) sitni trgovci i preprodavači (Lizaveta)f) lihvari (Aljona Ivanovna)

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

6/70


5

g) plemenita žena, tzv. „ruska duša“ (Dunja, Sonja) - likovi ideje – likovi koji zastupaju različite svjetonazore i filozofske teorije (važnost

dijaloga!) te je vidljiva filozofsko- etička karakterizacija likova

HRVATSKI REALIZAM

- Trajanje od 1880./81. do 1892./95. (1880. u književnost ulazi nova generacija pisaca;1881. umire Šenoa; 1892. izlazi Matoševa pripovijetka Moć savjesti; 1895. mladisveučilištarci iskazuju otpor prema mađarizaciji tako što prilikom dolaska cara FranjeJosipa u Zagreb spaljuju mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića

- Propada plemstvo, Hrvatske je pod vlašću K. Hedervaryja, javlja se agrarna kriza teselo propada. Mnogi seljaci odlaze u grad u potrazi za poslom, gdje ih je dočekalo jošveće siromaštvo

- Specifičnost je hrvatskog realizma supostojanje različitih stilskih obilježja – romantizma, relizma, naturalizma, a u posljednjem desetljeću javlja se i modernizam

- Društvene su se promjene odrazile i u književnim djelima. Zalažući se za književnostkoja će kritički progovoriti o hrvatskoj stvarnosti, pisci pišu romane i pripovijetke sasocijalnom tematikom

- Teme – školovanje nadarene djece sa sela u gradu i njihova tragična sudbina, odnosselo-grad, slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovanih pojavom novihdruštvenih odnosa, propadanje plemstva, nacionalno pitanje (odnos među političkimstrankama u Hrvatskoj, tj. odnos domaće stanovništvo -stranci)

- Razvojne etape hrvatskog realizma: nastavljanje Šenoine romantično -realističkepoetike; poetski real izam; djela s naglašenom psihološkom motivacijom

- Dvije koncepcije književnosti: a) narodnjačka ili šenoinska – književnost ima prosvjetiteljsku ulogu b) pravaška ili starčevićevska – analiza i kritika društvene stvarnosti; ima najveći

utjecaj jer želi da se realno prikaže stanje u državi - Dominira proza- Časopisi – Vienac, Hrvatska vila, Balkan, Obzor, Sloboda- Književna kritika postaje samostalni žanr - Književnost jeregionalno usmjerena:

1.) Hrvatsko zagorje – A. Kovačić, K. Š. Gjalski 2.) Slavonija – J. Kozarac3.) Istra i Hrvatsko primorje – E. Kumičić, V. Novak

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

7/70


6

VJENCESLAV NOVAK

- Rođen u Senju - U književnosti se javio 1881. hajdučko-turskom novelom Maca- Pisao je crtice, novele, pripovijetke, romane, drame- U središtu je njegovih djela lik hrvatskoga čovjeka i njegovasudbina u povijesnom i

društvenom kontekstu - Tematski se djela dijele:

a) zavičajna tematika b) tematika malograđanštine c) tematika grada (društveni problemi, moral)

- romani – tematika: nastavlja se na tematiku Prijana Lovre; ljubavna i moralna; slomglavnog junaka u sukobu s okolinom; društveno i moralno propadanje obitelji; odnos

umjetnika i malograđanske sredine - književnik koji je najviše od svih realista u djelima prikazao smisao za društvenuanalizu i socijalnu kritku

- jedan od prvih koji uvodi temu malograđanštine, pokazujući njezino djelovanje nadruštvo

- smatrajući zadaćom umjetnosti ukazati na problem i tako pomoći da društvo budebolje, Novak se u svojim djelima predstavlja kao društveni analitičar i moralist, ali ikao psiholog

- prozvan je hrvatsk im Balzacom zbog objektivnog pristupa građi (kritički realizam) - romani – Pavao Šegota, Podgorka, Nikola Baretić, Dva svijeta, Tito Dorčić, Zapreke

POSLJEDNJI STIPANČIĆI

- podnaslov – Povijest jedne patricijske obitelji- socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman- građa – povijesna zbivanja početkom 19.st. u Senju (odjeci ilirizma); suvremeno

društvo -

tema – društveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji - kompozicija je uokvirena (prstenasta fabula), a isprepliću se ilirska tema te obiteljsk a- fabula – pripovijedanje započinje prikazom Valpurge i Lucije u sadašnjosti. Nakon

toga pripovijedaju se događaji iz prošlosti. U posljednjim poglavljima pripovijedanje jeiz sadašnjosti

- likovi – Ante, Valpurga, Lucija, Juraj- motivacija je likova socijalno- psihološka. Svaki je lik predstavnik određenog

društvenog tipa (NAČELO TIPIČNOSTI): Ante – autoritativni otac, Valpurga – pokornamajka, Juraj – sin koji ne ispunjava očekivanja obitelji; tipičan je primjer odnarođenogHrvata, Lucija – zanemarena kći, na jkompleksniji lik – njime Novak ukazuje na

nepravedan odnos prema ženama u društvu

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

8/70


7

- lik Lucije najprodubljeniji je i najsloženiji lik hrvatske književnosti 19.st. Ona je simbolžrtve, simbol djevojke prema kojoj se društvo ponaša nepravedno, ali i simbolpobune protiv takvog društva. Ona je tragičan lik jer je žensko biće; oboljela je odtuberkuloze; PRVI JE REALISTIČKI ŽENSKI LIK U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

- pripovjedač – objektivan, u 3.licu- prostor i vrijeme – Senj, prva pol.19.st.- stilske značajke – realis tički roman u kojemu se na temelju analitičkog pristupa

prikazuju društveni problemi i ukazuje na društvenu nepravdu - vrsta – socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman- u djelu, najboljem romanu hrvatskog realizma, agonija plemstva analizira se

iznošenjem intimnih biografija članova jedne senjske patricijske obitelji. Svaki članobitelji prikazuje jedan oblik propadanja svoje klase

- Ante Stipančić, glava obitelji, nekad ponosni i autoritativni zastupnik patricijskih

principa i despotskog tipa ponašanja, na kraju je romana umorni, poniženi i moralnopropali starac – od staleškog ponosa nije ostalo više ništa

- Juraj kojega je Ante, po svim pravilima patricijskoga odgoja, favorizirao, postajepropalica i izdajica svoje obitelji i naroda.

- Posljednji svjedoci potpunog materijalnog propadanja nekada bogate i ugledneobitelji ostaju Valpurga i Lucija, zatočenice povijesti, uspomena i vlastitih iluzija

- Sudbina tih poniženih i obespravljenih žena nosi obilježje istinske tragedije: bolesna inemoćna Lucija polagano umire očekujući dolazak „zaručnika“ Alfreda, a mati koja jenjeguje podgrijava njezine nade lažnim pismima i obmanama. Ta pisma imajupokretačku snagu – stvaraju zaplete

- Karakterne osobine likova uvjetovane su odgojem i klasnom pripadnošću - U završnom dijelu romana fabula je najdramatičnija - Odnosi u obitelji:

a) Ante - Jurajb) Valpurga – Lucijac) Patrijarhalna obitelj – otac je glava obitelji, ženski dio obitelji mu je podređen d) Lucijina tragika – otac je ne doživljava jednako kao brata, nemaju iste uvjete

obrazova nja, nemaju ista prava, sva se imovina troši na Jurja e) Antin odnos prema Luciji – nepravedan, hladan, privržen muškom djetetu f) Lucijin odnos prema Anti – emocionalno hladna prema ocu, osjeća njegovu

nepravdu, uglavnom pasivno podnosi očevo ponašanje, u jedno m mu se trenutkui suprotstavlja. Ona se jedina usuđuje suprotstaviti despotizmu svoga oca, majcipokazuje u kakvom je mraku provela svoj vijek, prezire Jurjevo nepoštenje, bori seza ljubav, za mladost, za svoje pravo na život

- U romanu pratimo i prodor il irskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipančića dastekne neke političke položaje kako bi njegov sin Juraj nakon završetka školovanjalakše napredovao

- Razlozi propasti:a) društveni – gleda se samo na osobnu korist; odnarođenost b) ekonomski – ne rade, nego sa mo troše naslijeđeno, neracionalno trošenje c) etički – prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za narod i obitelj

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

9/70


8

d) kulturni – odgoj, školovanje - osnovni problem Novakove proze – problem osobne sreće, ali ostaje i na kraju jer

nijedan njegov lik ne pronalazi pravi izlaz i gotovo svi tragično završavaju - ANTE STIPANČIĆ – podredio je život pokušajima da u rodnom gradu stekne položaj

kakav je imao i svojoj kući, a da sinu osigura još bolji; oženio je lijepu, mladi u krotkuValpurgu koja mu se u svemu podredila; pristajao je uz ilirizam jer je u tome vidiokorist, ali ga je lako izdao kada je dobio bolju ponudu; stremio je visinama bez ikakvihsposobnosti za njih, prisvajajući si prava koja mu podrijetlom nisu pripadala; sina jeodgajao u uvjerenju da je b olji od drugih, slijepo mu vjerujući i predajući mu u rukesudbinu obitelji; kćeri nije ostavio ništa; suprugu je doživljavao kao svoje pravo, anjezinu ljubav kao samorazumljivu; egoističan, samoljubiv, slijep za svijet oko sebe

- JURAJ STIPANČIĆ – njegov k arakter najbolje upoznajemo iz pisama koja piše prijateljuza svoga boravka u Senju. Distanciran je od majke i sestre i za to krivi način na koji ga je odgojio otac, ali ne osjeća žaljenje zbog toga. Majka ga kao malo dijete nije smjelani poljubiti pred o cem. Kao sin i brat, Juraj ne pruža ništa, a traži sve. Sva obiteljskadobra potrošena su na njegovo školovanje, ali to mu nije dovoljno – od majke traži daproda i krov nad glavom kako bi podmirio svoja dugovanja. Alkohol i kocka njegova suglavna razonod a koja uz lijenost upropaštavaju njegov talent. Nepošten je i nečastan,izdaje svoju obitelj, ali i svoj narod – otišavši iz Senja, izvukavši od majke posljednjinovac, uzeo je mađarsko ime Gyorgy Istvanffy, poput pravog sina svog oca, kojemuništa nije sveto u zadovoljavanju svojih potreba (motiv odnarođivanja)

- LUCIJA STIPANČIĆ – ljuta je na svoju bolest, svoju sudbinu, majku. Energična je dokprotestira zbog nepravde koja ju okružuje, ne poduzima ništa kako bi riješila svojpoložaj. Žrtva je svog doba isvoje obitelji, prvenstveno oca, brata i njegova prijateljaAlfreda. Otac ju je u djetinjstvu zanemarivao. Bistra je i strastvena, uviđa nepravdukoju joj nanosi otac. Jedino joj je rješenje bila udaja, ali ni to nije doživjela jer je brattrošio njezin miraz. Pala je kao žrtva svoje naivnosti, zaljubljenosti i strastvenosti(Alfred). Život su joj upropastili muškarci iz najbližeg okruženja. Jedina pozitivnamuška osoba jest Martin Tintor, ali njegova je ljubav neostvariva, njegova je žrtvabesmislena. Luci ju ne zadržavaju samo zidovi njezine sobe, prozor koji se ne otvara ivrata kroz koja ne može izaći, uz krevet je ne pritišće samo slabost njezina tijela. Smrt joj dolazi kao oprost i kajanje. Ona prihvaća svoj usud jer je izgubila sve bitke – njezinslobodni duh borio se s duhom svoga doba, ali je izgubio bitku

- VALPURGA STIPANČIĆ – odgojena u patricijskoj obitelji za buduću vrijednu kućanicu,pažljivu suprugu i dobru majku. Ispunjava obveze iza koje vjeruje da je rođena, nikadane sumnjajući u ispravnost svoga položaja. Odvojena je od vanjskog svijeta pa ga nine razumije. Razapeta je između ljubavi prema sinu i kćeri. Ropkinja je svome mužu ine sudjeluje u donošenju ikakvih odluka. Gleda kćerinu snagu, divi joj se, ali jepotpuno nemoćna. Kad Juraj zahtijeva da proda kuću, ona to i čini – naviknula je danjome upravljaju muškarci. Ostavši sama s Lucijom, čini sve kako bi spasila kći – samaskoro gladuje kako bi Luciji priuštila više, a pribjegava i prijevari kako bi produljilanjezin život. Umire od bolesti srca kao prosjakinja – prosjakinja jer ju je ostavio sin,slomljena srca jer joj je umrla kći

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

10/70


9

FRANZ KAFKA

- avangarda , svjetska književnost 20. st. (opširnije na papirima koje smo vam podijelile!)

- austrijski pripovjedač, praški židov - Bolovao od tuberkuloze- U njegovu životopisu istaknut odnos prema ocu: doživljavao ga je kao nadmoćnu,

autoritativnu osobu. Noseći u sebi osjećaj krivnje, Kafka kao da nikada nije izašao izočeve sjene, što se vidi i u njegovoj izjavi: ŽIVIM STRANIJE OD STRANCA

- Kafkino je stvaralaštvo, kao i njegov život, obavijeno legendom – za života je objaviovrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao završenima. Tako u oporuci odprijatelja Maxa Broda traži da spali njegova neobjavljena djela

- Preobrazba je jed no od rijetkih djela koja je objavio za života - KAFKINA PROZA – u djelima je izrazio doživljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta

tjeskobe i okrutnosti. Njime vladaju nevidljivi, čovjeku neshvatljivi, neprijateljskimehanizmi. Uvučen u taj svijet, čovjek je bespomoćan. Neki kritičari uz Kafkina djelapovezuju pojam „svijet uzaludne nade“.

- STILSKA OBILJEŽJA KAFKINE PROZE – paradoks (spaja se nespojivo – realistično ifantastično, ali to nikoga ne začuđuje). Rezultat je takvog postupka tjeskoba,kafkijanska atmosfera. Čitatelj se osjeća izgubljenim u svijetu u kojemu nikoga ništane iznenađuje, u kojemu se ljudi pretvaraju u kukce ili se, kada dosegnu zrelost,protiv njih pokreću tajanstveni procesi. Tjeskobni doživljaj pojačava hladno,

neutralno pripovijedan je koje podsjeća na izvješće; sve se bilježi vrlo precizno i„objektivno“, opisi su detaljizirani i slikoviti, lišeni bilo kakvoga pripovjedačevakomentara.

- KAFKINA TEHNIKA – sve uvijek započinje nečim što bi trebalo objasniti, ali nakonpitanja samo slij edi novo pitanje; ono što je nejasno, postaje još nejasnije; najprijepostoji kazna pa onda krivica (najprije je doista kukac, a zatim se pokaže da su gakukcem doista svi smatrali), izokreće zbilju i zdrav razum; oslanja se na iskustva kojasu svima nama poznata, npr. nelagodu čekanja na sudu; sve što pripovijeda kao da sedogađa posve slučajno. Temeljna mu je odlika mirnoća u pripovijedanju i izlaganjukoja je u suprotnosti s uznemirujućim djelovanjem onoga o čemu se govori.

Nemoguće i strašno njegovi junaci prihvaćaju kao nešto s čime se možemo i moramopomiriti.

PREOBRAZBA

- Pripovijetka nastala uoči Prvog svjetskog rata - Pripovjedač je u 3. licu; prevladavaju opisi, dijalog i pripovijedanje - Stil – hladno, objektivno pripovijedanje, detaljiziranje- Kafkin je svijet fantastičan, ali to fantastično isprepleteno je s realnim pa na čitatelja

djeluje zastrašujuće. Ušavši jednom u taj svijet, likovi iz njega ne nalaze izlaz. Gregor

Samsa budi se preobražen u kukca, a život završava upravo na način kukca: umireodbačen od obitelji koja njegovu smrt doživljava kao olakšanje.

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

11/70


10

- Uveo je načelo da iznenađujuće nikoga ne iznenađuje. Njegovi pojedinci sa zbiljom nemogu ništa, ne poduzimaju ništa kako bi promijenili svoje stanje . Uveo je i zagonetkekoje nemaju rješenja te apsurdni položaj pojedinca koji u susretu s kaotičnom zbiljomne može ništa; niti zna što bi mogao i zašto bi uopće trebao nešto poduzeti

- Kafkina estetika nije estetika uživljavanja, nego estetika šoka, iznenađenja, a njegov je svijeet labirint u kojemu se čovjek gubi

- Zbilja se doima poput mračna sna u kojemu prevladavaju groteskne slike stvarnosti - Likovi se koprcaju u svom životu, nemoćni, suočeni s moćnijim mehanizmom koji ne

znaju objasniti- Teme njegovih pripovijedaka nisu pojedinci, već odnosi među ljudima- Pripovijetka je sastavljena iz triju dijelova u kojima pratimo postupnost preobrazbe gl.

lika. Nakon fizičkog preobraženja, slijedi promjena glasa (nemogućnostkomunikacije), potom sužavanje vida (sivo nebo i siva zemlja koji se nerazlučnostapaju) i odnosa prema prostoru (ljudska prošlost sadržana u stvarima)

- Odnos obitelji prema njegovoj preobrazbi samo se naizgled mijenja; u osnovi, to jenerazumijevanje, nemogućnost komunikacije, nepostojanje volje da se nekogapokuša razumjeti

- Tematski, djelo čine tri dijela – preobrazba, ranjavanje i smrt. Znakovito je da svakidio završava rečenicom koja govori o očevom odnosu prema Gregoru

- „ranjavanje“ koje Samsi nanosi obitelj ovdje je izraženo stvarnim ranjavanjem.Najprije je to fizičko ranjavanje koje mu nanosi otac, a potom duševno koje munanose sestra i majka. U završnom dijelu pripovijetke Samsa sam odlučuje otićibirajući smrt

- Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim članom obitelji, ali nakon preobrazbesve se mijenja. Prije svega, mijenja se odnos oca prema njemu, da bi potom i odnossestre i majke isto tako postao drugačiji, hladniji i otuđeniji.

- Gregorov osjećaj straha i života bez vrijednosti proizlazi iz Kafkine autobiografije, tj.osjećaja otuđenosti s ocem, ali može se i iščitati i predratni motiv (Kafka, židov predrat)

- Majka je prvi put vidjela Gregora kao kukca kad su ona i Greta iznosile namještaj iznjegove sobe i tada se skoro onesvijestila. Htio je zadržati fotografiju koju je držao nazidu, kako bi ostavio posljednji trag svoje čovječnosti u toj sobi

- Preobrazba Gregora ujedno označava i preobrazbu njegove obitelji, odnosnopreobrazbu u ponašanju cijeloga društva prema onima koji nisu jednako sposobnipreuzeti na sebe zadaće poput normalnih ljudi. Kafka progovara o pojedincu koji seprom ijenio prije svega sam u sebi te je zbog te promjene postao neprihvaćen istranac svima oko sebe. Kako se nije mogao vratiti u prijašnje stanje, njegovaegzistencija postaje manje vrijednom u njegovim očima – upravo je to uzrokmijenjanja stava obitelji pa i međuljudskih odnosa u cjelini, što sve vodi premanestajanju egzistencije slabog pojedinca

- Unatoč fizičkoj promjeni, Gregor unutar sebe ostaje i dalje čovjekom (oduševljenjeglazbom, slika na zidu) , a na kraju pripovijetke Gregor sam odlučuje otići, birajućismrt

- GREGOR SAMSA – dok je bio čovjek, živio je pritisnut sa svih strana poput kukca podnečijom cipelom koja će ga zdrobiti i uništiti svaki njegov trag. Otac je nakon bankrota

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

12/70


11

zatajio da je sačuvao dio imetka te je na Gregorova pleća svalio uzdržav anje obitelji iotplatu duga. Gregor je, pod težinom odgovornosti, postao trgovački putnik sa znatnovećim primanjima, što je oduševilo obitelj. On je mrzio svoj posao, a šef ga jeponižavao. Maštao je da da otkaz, ali nije imao hrabrosti zbog obitelji. Mnogo više odspoznaje preobrazbe, Gregora je zabrinulo kašnjenje na vlak jer će naljutiti šefa.Radeći vrijedno nekoliko godina, mašta o tome kako će na Božić objaviti sestri da će

joj platiti studij violine – ostvarenje te velike želje osvijetlila je preob razba, takonikada neće moći učiniti onaj „veliki rez“ jer KAFKINI JUNACI NIKAMO NE STIŽU INIŠTA NE OSTVARUJU. Njegova je preobrazba rezultat otuđenja od samoga sebe,slika vlastite nemoći u bešćutnom svijetu. Pisac Gregoru ostavlja sposobnostrazumijevan ja, ali njega nitko ne razumije. Vrhunac je njegova poniženja njegovotužno, sramotno umiranje nakon što ga se i sestra odrekla; iscrpljen i dosljedan svomžrtvovanju za druge, pritisnut krivnjom, Gregor je te noći „uginuo“. Pometen zajednosa smećem u svojoj sobi, završio je na smetlištu. Gubitak samopoštovanja,dopuštanje da ga gaze i budu od njega svi jači u ovom je prizoru na vrhuncu.

- OBITELJ I DRUŠTVO – društvo u kojem Gregor živi otuđeno je i počiva naiskorištavanju slabijih. Abnormalnošću Gregorove preobrazbe pokazuje senesigurnost ovoga svijeta u kojemu je sve moguće. Ljudi gledaju samo „odijelo“, akad ono sklizne, ostaje vidljiv i nezaštićeni sloj osobnosti, preobražen umaterijalizirani oblik, u kukca. Preobrazbu možemo razumjeti i kao jedini mogućibijeg od svih frustracija i nezadovoljstava. Da normalan svijet nije normalan, Kafkapokazuje uvodeći u priču elemente fantastike

- MOTIV JABUKE – može se iščitati kao „jabuka razdora“. Motiv je poznat još iz antičkeknjiževnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku najljepšoj između Here, Atene i

Afrodite. Afrodita mu je obećala dati za ženu Helenu te se Paris odlučuje njoj dati jabuku. Tim je činom uvrijedio Heru i Atenu koje su, za osvetu, učinile Parisa i Helenuneposrednim uzročnicima Trojanskog rata. Od tog je trenutka jabuka postalasimbolom zavade, često korištenim u književnosti. Ta je jabuka potvrdila i razdorizmeđu oca i Gregora, ali i Gregora i cijeloga svijeta. Nakon što je otac bacio jabukuna sina, Gregor je postao povučen i počeo je p romatrati svoju obitelj u drugomsvjetlu, sa strahom i sve većom otuđenošću. Tek pred samu smrt svoje se obiteljipočeo sjećati s ganućem. Naime, jabuka je bila neposredni materijalni povod njegovesmrti jer se jedna zabila u njegovo tijelo. Simbolika jabuke koja trune u njemuzapravo upućuje na pomisao da je on umro od tuge i usamljenosti zbog toga što je

njegova nemoćna pojava izazivala gađenje te je bio napušten od svih. - Svojim je djelom Kafka pokrenuo niz pitanja o međuljudskim odnosima. Bizarna

preobr azba čovjeka u kukca alegorija je o svima koji zbog vlastitog duhovnog ilifizičkog nedostatka moraju živjeti na samom rubu egzistencije, odbačeni od svih.

- EKSPRESIONISTIČKA OBILJEŽJA – osjećaj straha i osamljenosti, protest protiv društvakoje ugrožava slobodu pojedinca, uporaba groteske

- NADREALISTIČKA OBILJEŽJA – halucinacija preobrazbe- EGZISTENCIJALISTIČKA OBILJEŽJA – motiv preobrazbe pisac koristi kako bi izrazio

odnos obitelji prema pojedincu; kritika društva, ali, prije svega , odražava vlastitiKafkin svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemoć pronalaska mjesta u

društvu, određivanja svog stava prema svijetu i religiji, njegov strah i košmarske

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

13/70


12

vizije. Kafka iznenađuje jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisujegrađansku stvarnost, u koju smješta fantastične događaje svojih junaka

- DADAISTIČKA OBILJEŽJA – opisivanje logike svijeta – ono što nije normalno, prikazano je kao normalno

- SIMBOLIZAM – očevo gađanje jabukom (simbol razdora i izdaje)- KAFKIN STIL – detaljiziranje, paradoks (čovjekova preobrazba u kukca prikazana kao

moguća), miješanje realnoga s fantastičnim, sličnost sa snom - KAFKIJANSTVO – pojam vezan uz opće stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu

(odbačenost, izoliranost...) - Niz je različitih tumačenja tematskog sloja: slika otiđenog čovjeka u svijetu otuđenih

ljudskih odnosa, pripovijeda o apsurdnom životu neosmišljene egzistencije, slikastrahove i nesigurnost koja čovjeka čini malim, neznatnim, poput kukca, pripovijeda opo dvojenosti ljudske osobnosti, potaknut sukobima između života koji mu jenametnuo otac i vlastitih sklonosti i želja itd.

- PROSTOR – Kafka nije slučajno svog junaka pretvorio u kukca u prostoru njegove sobe – Gregorova je preobrazba bijeg u jedini prividno siguran prostor, iza zatvorenih vratanjegove sobe – sužavajući životni prostor, u potrazi za mirom, ali i pred vratima osbepostoje nevidljivi neprijatelji. Ovdje se vidi autobiografsko obilježje – sam pisac,razapet između mrskog pravničkog zanimanja i neostvarene želje da se potpunoposveti pitanju, čeznuo je za životnim prostorom koji bi sličio zapečaćenom podrumuu kojemu bi mu hranu donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao,neometan ljudskom prisutnošću.

- Gregorovo sužavanje životnog prostora istodobno je sužavanje svijesti – otuđenje odljudskog i prihvaćanje života insekta. Otuđenje je sve izraženije, do konačnog odlaska,ukinuća postojanja, egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje.

- VRIJEME – Kafka slobodno raspo laže vremenom, zaustavljajući se na onimpojedinostima koje su važne za Gregorov novi položaj. Vrijeme ne teče jednoliko ipisac preskače veće dionice, a na pojedinim se zadržava vrlo dugo i opširnimpripovijedanjem u njima zaustavlja vrijeme

- ZNAČAJ DJELA – inspiraciju je Kafka mogao naći i u vlastitoj obitelji. Zbog svog strogogoca i sam se često osjećao poput kukca. Kukac ima brojna simbolička značenja – velikioklop (otuđenost, začahurenost, izoliranost, nemogućnost komuniciranja), tankeslabašne nožice (nemoć). Kafkin otac, a kasnije društvo, onemogućavaju razvojindividualnosti. Društvo nameće pravila i granice. Čovjek osjeća strah i on gaizobličuje (ekspresionizam). Kafka otkriva obitelj kao temeljnu zajednicu u kojoj svefunkcionira na bazi interesa. Suvremena obitelj pati od egoizma, licemjerja i zavisti, aosnivni princip i u obitelji i u društvu jest PRINCIP KORISNOSTI

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

14/70


13

DRUGA MODERNA (1952.-1969.)

- Naziva se drugom modernom jer joj je s modernizmom (1892.- 1914.) zajedničkausmjerenost na europ sku i svjetsku književnost, tj. pluralizam stilova

- Krajem 40- ih godina 20.st. dolazi do političkih promjena – 1948. došlo je doRezolucije Informbiroa – nakon toga jugoslavenske komunističke vlasti raskidaju vezusa Staljinovom socijalističkom imperijom. To je vrijeme čišćenja partijskih redova odsvega „sumnjivoga“. To je i vrijeme oslobađanja književnosti od utilitarizma. Godine1949. u Zagrebu je održan Drugi kongres književnika Jug – P. Šegedin izlaže referat „Onašoj kritici“; ističe mogućnost drugačijeg govora o umjetnosti od onog što zastupaslužbena partijska linija; borba za slobodu umjetničkog izraza i nesputan razvoj.Godine 1952. u Ljubljani na Trećem kongresu Saveza književnika Jugoslavije referatizlaže Krleža – ističe pobjedu liberalnih snaga; autonomija umjetničke sfere; razvojknjiževnosti u skladu s tradicijom, voljom i logikom; otpor se osjetio i u književnomstvaralaštvu. Napisana mnoga djela P. Šegedina, V. Desnice, R. Marinkovića, J.Kaštelana

- PRVA POSLIJERATNA KNJIŽEVNA GENERACIJA – KRUGOVAŠI (1952.-1960.) – prijelomna je godina 1952. Na književnu scenu stupa naraštaj pisaca rođenih između1920. i 1932. Iskoristili su naznake demokratizacije društva i doveli do preporodahrvatske književnosti. Okupljali su se oko časopisa Krugovi (pokrenut 1952.) teprozvani krugovaškom generacijom. Vlatko Pavletić – književni kritičar i urednik

Krugova, njegova krilatica glasi: „Neka bude živost“ (duh razdoblja). Krugovašiafirmiraju – duh tolerancije, pravo na razliku, pravo na vlastiti izraz, umjetničkipluralizam. Književnost postaje prostorom traženja, sukobljavanja mišljenja,afirmacijom individualizma. Pisci izražavaju nezadovoljstvo prema političkoj prisili ipolitičkoj narudžbi – RAZVOJ KNJIŽEVNE KRITIKE. Hrvatska književnost opet jeuključena u europska strujanja, prevode se strani pisci, raste interes za američkunovu kritiku , utjecaj zapadnjačkih pjesničkih smjerova, ponovno jača interes zaknjiževnu tradiciju. Cijenjeni su A.B.Šimić i T.Ujević.Iako su se zalagali za istu ideju, krugovaši se razlikuju u:

a) heterogenosti pisma b) različitom shvaćanju umjetnosti c) političkom opredjeljenju d) generacijama

SVE TE RAZLIKE DONOSE DINAMIKU I ZANIMLJIVOST- predstavnici – N.Milićević, S. Novak, S. Mihalić, J. Pupačić, V. Pavletić, I. Slamnig, A.

Šoljan, V. Gotovac, Z. Tomičić, M.S. Mađer - njima se priklanjaju – J. Kaštelan, V. Parun, M. Dizdar, koji deklariraju pripadnost

hrvatskoj književnosti

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

15/70


14

- aktivno djeluju – Ujević, Krklec, Cesarić, Šop, Tadijanović, Drago Gervais, V. Majer, V.Desnica, R. Marinković, Kaleb, M. Božić

- KARAKTERISTIKE KNJIŽEVNE PROIZVODNJE 50-IH GODINA:

PJESNIŠTVO – glavni dio produkcije, širenje tema, eksperimentiranje na formi pjesme,pj. govor otvoren svakodnevici, običnim problemima, prodire kolokvijalni jezik (govorulice , slang), izražavanje govorom kraja iz kojeg potječu, izražavanje jezikom filozofije,intelektualna poezija, misaona, filozofska, racionalna. Najznačajniji predstavnici – Slamnig (plan prirode jezika i izričaja) i Mihalić (plan sadržaja, teme, značenja). Osjećase utjecaj zapadnoeuropskog pjesništva. Teme – strah, smrt, osamljenost, tjeskoba,nemoć, poraz – EUROPSKI EGZISTENCIJALIZAM. Slamnig pripada pjesničkom ludizmu(igra riječima i značenjima). Dolazi i do prodora nadrealizma. Metarofe i veza snarodnom poezijom – Kaštelan, Dizdar, Pupačić

PROZA – u prvoj polovici 50-ih godina – kratka proza – teme: rat, revolucija. Sredina50-ih godina – uspon romana. Pisci – Kaleb, Desnica, Šegedin, Marinović, Božić,Šoljan, Novak. Teme:a) nisu više patetične s crno -bijelom tehnikom i heroizmo-ratne. Ratna proza

zaokupljena je egzistencijalnim dramama, borbom za samoodržanje, etičkaodgovornost pojedinca, introspekcije, psihologizacija

b) suvremena, urbana problematika (osamljenost pojedinca, intelektualca; etičkedvojbe, s umnje). Nema razvedene fabule, već se nižu asocijacije, analize imeditacije

c) svijet djetinjstva – psihologizacija, autobiografijad) ruralna tematika

- pojavljuje se novi tip kratke proze (short story) – filmski dijalog, autorske uspomene,kolokvijalni jezik – na njih je utjecala američka „izgubljena generacija“, npr.Hemingway

- vrhunske novele – Marinković, Ruke; M. Božić, Novele; Desnica, Tu odmah pored nas - DRAMA – nije toliko razvijena. Krleža je središnja umjetnička osobnost. Marinković,

Glorija; M. Matković,Na kraju puta; Heraklo; M. Božić; J. Raos. Komedija – M. Budak,Fadil, Hadžić

- DRUGA POSLIJERATNA KNJIŽEVNA GENERACIJA – RAZLOGOVCI (1961.-1969.) – Krugovi prestaju izlaziti 1958. Ostali časopisi – Književnik, Republika, Umjetnost riječi,Forum, Riječka revija, Zadarska revija, Dubrovnik, Mogućnosti Časopis Razlog – u Zagrebu 1961. Razlogovci su pisci rođeni između 1934. i 1941.Predstavnici – Majdak, Mrkonjić, Stamać, Horvatić, Zidić, Zuppa, Dragojević Razlogovska poetika:PJESNIŠTVO – raznovrsnot smjerova , intelektualizacija pjesništva, filozofske, idejnekoncepcije, pojmovno pjesništvo – književnost i filozofija. Pjesništvo je –

nekomunikativno, zatvoreno, filozofsko. Podređeni su – ritam, metaforika, figure,zgusnuti jezik. teme su – problematizacija egz istencijalnih i etičkih situacija, beznađe,

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

16/70


15

praznina, rasap stvarnosti. Žargonska poezija s urbanom tematikom te idejnopjesništvo PROZA – raznovrsnost tema i stilskih oznaka. Psihologizacija suvremenom čitatelja.

Likovi su intelektualci, gubitnici, usaml jeni, odbačeni. Fabula nije bitna. Psihološkaanaliza i meditacija. Proza u trapericama (Šoljan, Majdak, Slamnig). Predstavniciproze – Majdak, Mirić, Marinković, Raos, Novak, Šoljan, Krleža, Peić, Vuletić, Lukić DRAMA – kritika kulta ličnosti, propitivanje problema vlasti. Odnos pojedinca i dogme – tvrdnja bez dokaza. Utjecaj Krleže. Radovan Ivšić – neverbalni teatar (djeluje uParizu u krugu nadrealista), Vesna Parun – poetski teatar, I. Ivanac – teatar apsurda,A. Šoljan

RANKO MARINKOVIĆ

- Rođen na Visu - Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u logoru u Italiji- Nakon rata radio je u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao

ravnatelj HNK- Od 1951. do umirovljenja bio je profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost - U književni život uključio se pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros- Nakon rata počelo je njegovo glavno stvaralačko razdoblje, u kojem je pisao

pripovijetke, novele, drame, eseje, romane i kritike- S njim se uspostavlja tijek moderne hrvatske proze, od Matoša i Nehajeva, pre ko

Kamova i Krleže, do Šegedina i Desnice - Njegove drame predstavljaju odmak od realističke tradicije građanske drame i u

njima parodira naslijeđene žanrove (vodvilj, groteska) - Djela – zbirke novela: Proze, Ruke, Poniženje Sokrata

romani: Kiklop, Never moredrame: Albatros, Glorijakritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oči klauna

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

17/70


16

KIKLOP

- Radnja se odvija u predratnom Zagrebu (2.svj.rat)-

Roman lika; egzistencijalistički roman- Tri su tematska plana:

Egzistencijalistički (mitsko- simbolički) – rat kao suvremeni Kiklop koji proždirečovjeka, ljudski strah, dehumanizacija

Društveni (realistički) – Zagreb pred 2.svj.rat; boemski svijet zadimljenihkrčmi i ispraznih razgovora

Psihološki (iracionalno-fantas tični) – Melkior Tresić, novinar i intelektualacsmišlja način kako se izvući od mobilizacije - izgladnjivanje

- Roman ponajprije tematizira tjeskobnu atmosferu zagrebačkog miljea uoči dolaskaratne kataklizme – egzistencijalni strah, rasap svih etičkih vrijednosti, društveni kaos…

- Glavni je lik Melkior Tresić, novinar, opsjednut ratom i nastojanjem da se izvuče odmobilizacijeIščekujući poziv u vojsku, odlučuje se na post i prisilno izgladnjivanje, ne bi li izbjegaovojnu službu Uglavnom se kreće po zagrebačkim ulicama i kavanama te razmišlja o vlastitoj sudbinizarobljenoj u društvenom kolapsu predratnog stanja Kreće se u boemskom društvu, a nje govi su prijatelji Ugo, Maestro i Fernando, likovikoji u velikoj većini dominiraju, dok je Melkior uglavnom pasivni promatrač Okupljaju se u kavanama Dajdam i Ugodni kafić, a prate ih groteskne i crnohumornesituacije, pijane rasprave, skandali, promjene raspoloženja i tučnjave Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivianu

- Ostali sporedni likovi: Enka, Atme, don Kuzme- Sred išnja svijest glavnog lika, Melkiora, osnova je radnje. On je beživotan, nezanimljiv

i hladan simbol koji se provlači kroz roman. Zaljubljen je u Vivijanu, koja nikako nepostaje njegova. Mizeran i nesretan, ima mazohistički poriv iživljavati se na svima kojimu prilaze, a istovremeno se opterećuje pitanjima o budućnosti, krivnji i kanibalizmu

Melkior završava u bolnici pa zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku tega naposljetku ipak proglase nesposobnim i demobiliziraju ga. Kada se riješio svogstraha od vojske, obuzima ga još veća praznina. Maestro počini samoubojstvo iMelkior se, premda sasvim rastrojen, pokušava vratiti u vojsku, ali ga ne primaju. Ratuzima zamah, a Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen, četveronoške puže uZoopolisNa kraju romana Melkior postaje svjestan svojega poraza. Uspio je u onome što jehtio: uskratio je k iklopu Polifemu (rat) svoje tijelo, ali shvaća da su u svijetu u kojemživi nestale sve ljudske, humane vrijednosti

-

KIKLOP (RAT) – isto kao što je kiklop Polifem zatočio u pećini Odiseja, tako je ovdjeKiklop (rat) taj koji je navalio ogromni kamen na spilju svijeta te jede jednog po

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

18/70

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

19/70


18

- Roman sadrži elemente svih književnih rodova i možemo ga povezati s mnogimknjiževnim djelima: Homerovom Odisejom, Joyceovim Uliksom, Dostojevskim,Kafkom, Shakes peareom…

-

Izmjenjuje se tehnika realističkog pripovijedanja s unutrašnjim monologom, tijekomsvijesti

- Stilska obilježja: fragmentarnost fabule, digresije, intertekstualnost (naslov),defabularizacije, simbolika, ironija, humor, groteska; izraz je maniristički ikarakteriziraju ga jezične dosjetke, dvosmislenost, kontrasti, igre riječima… SARKAZAM (spoznaja o „crkavanju“ čovječanstva u čovječanstvu, o izjednačavanjučovjeka i životinje), GROTESKA (doslovno Melkiorovo puzanje u Zoopolis), APSURD(aps urdno je da je čovjek ugrožen od čovjeka i sveden na životinju),GRAFOSTILISTIČKE OSOBITOSTI (Marinković ističe neke riječi i rečenice drugim tipom

slova da bi ih posebno naglasio)- Dvojba o odabiru smjera kretanja - dolazi djelovanje po motivima: BURIDANOV

MAGARAC – primjer nemogućnosti slobodne volje; gladni i žedni magarac koji stojina jednakom razmaku između kabla vode i kotla zobi (po nekima, između dviju jednakih hrpi sijena). Magarac se ne može odlučiti bi li prije jeo ili pio; odnosno, s kojebi hr pe prvo počeo jesti pa ugine.MIT O KIKLOPU POLIFEMU – stalan strukturalni element svijesti Melkiora Tresićapostaje simbol svake povijesne situacije u kojoj prevladavaju sile mraka.Iz toga proizlazi doživljaj povijesti – cikličko kretanje; ponavljanje nesreća i stradanja

- MELKIOR TRESIĆ – simbolika imena – Melkior je jedan od trojice mudraca koji sepoklonio Isusu; Tresić – aluzija na hrvatskog pisca Antu Tresića Pavičića, ali i aluzija naMelkiorov strah. On je u strahu za vlastitu egzistenciju, pokušava naći odgovore papribjegava mitu, povijesti, kulturi u cijelosti kako bi pronašao odgovor na pitanje kojepostavlja njegovo vrijeme. Traga za prilikama koje pružaju bilo kakvu mogućnost zaopstanak – u ulomku je to simbolično prikazano dvojbom na koju će stranu: prema jelenu, što simbolizira bijeg ili prema stablu koje bi moglo simbolizirati autoritet, ali imogućnost novog života.U njemu se prelama jedno povijesno vrijeme i to ostaje dominanta cijeloga djela, svatragičnost toga vremena prikazana je u njegovoj viziji kiklopa Polifema.Melkiorovo puzanje u Zoopolis kapitulacija je humanosti i posljedica individualnezatvorenosti i neangažiranosti. Kiklopska situacija kao simbol sadašnjosti bez ikakveperspektive, čovjeku je mjesto među životinjama On je obrazovan, inteligentan i nemoćan pred ratom. On shvaća da rat dehumaniziračovjeka i svodi ga na animalno, zato je njegovo puzanje u Zoopolis simboličnopokleknuće ljudskoga pred životinjskim, čovjek odlazi tamo gdje mu je mjesto, međuživotinje

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

20/70


19

Melkior je, u kontekstu romana, realan (u smislu realnosti svih ostalih likova uromanu) i da se odrediti svojom osobnošću od ostalih antagonista: ovisi o njima, ali idjeluje na njih.

Melkiorova zapitanost - kamo krenuti, aluzije na književnost (Racine, Homer,Kranjčević), nad kratkotrajnošću pahulje snijega, kontrast kozmičke ljep ote (ljepotešesterokrake pahulje) i zemaljske ružnoće dovodi do spoznaje da Kiklop kročizemljom.Melkior je simbol cijele jedne izgubljene generacije. Ne vidi smisao u fašističkojideologiji ni u međusobnom ljudskom klanju, a domoljublje mu je tek uspomena nalijepu učiteljicu kojoj je pjevao domoljubne pjesme, zato kao glavni način svojeegzistencije bira paničan i tjeskoban strah.U romanu ga često uspoređuju s Raskoljnikovom

-

Važan element romana je osporavanje i parodiranje tradicije i tekstova književnebaštine, u čemu veliku ulogu ima UGO, čije lakrdije dokazuju kamo vodi krivoshvaćena književnost. On uporno oponaša literaturu, no to isto radi i sam roman.Primjer Ugove lakrdij e je i njegov ispad kad susreće Melkiora na vagi invalida. Ugov jecilj cijelo vrijeme bio zapanjiti prolaznike, pa je i njegova lakrdija završila, budući da jedobio dokaz da netko zaista suosjeća s njegovim bolom, kojeg zapravo nije ni bilo.Njegova bol je krivo shvaćena književnost. On je lakrdijaš, zasigurno jedna od najvećih figura u hrvatskoj književnosti. Nikad sam,uvijek u društvu, nikad u dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve

što čini je scena, igra, spektakl, spreman je sebe žrtvovati za efektnu, neočekivanu iparadoksalnu scenu. Smatra se da je on najjači izraz piščeva pesimizma

- ŽENE: VIVIJANA – izrazito lijepa žena koja svojom l jepotom zasljepljuje Melkiora. Zbog togaon ne vidi da je ona laka žena, nego naivno pokušava vjerovati da je anđeo. Zapravo,ima vrlo sumnjivu prošlost. Gotovo na kraju knjige, Maestro priča Melkioru kako jebila u braku sa sportašem te da je opčinila Maestra. Kad su ostali sami i svukli se,zazvonilo je zvonce na vratima. Maestro je, misleći da je to njen muž, dopustioVivijani da ga strpa u ormar. No, to je bio njezin drugi ljubavnik koji je prebioMaestra, a ona se bez grižnje savjesti smijala i s uživanjem gledala predstavu. Vrlodobro nosi svoju masku i prilično je neobrazovana, čak i primitivna. Melkior ju nezanima upravo zbog toga jer se zamara umnim stvarimaENKA – razmažena žena uglednog liječnika, ni po čemu moralnija od Vivijane. No, onauporno i iskreno vjeruje da je izrazito moralna, iako muža ne vara samo s Melkiorom.Smatra da je nje zin brak savršeno sretan. Često plače i naučena je da uvijek dobijeono što želi, a muž ju pazi kao da ne može bez njega živjeti

- Melkior, zgrožen nad nemoralom dviju žena, smatra da je i medicinska sestra ACIKA takva. No, potpuno ga iznenađuje kad saznaje da se udala i bila vjerna

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

21/70


20

- Problemi vidljivi u djelu – traganje za smislom života (čovjekova razapetost izmeđuanimalizma i humanizma), premoć sila zla nad čovjekom i njegovim naporom daostane čovjek (povratak u Zoopolis), pitanje osobnog angažmana u pres udnom

životnom trenutku (odlazak u Zoopolis – hrabrost ili kukavičluk) - Utjecaji na djelo: pahulja kao primjer kozmičke ljepote, suprotnost pahulje prema

svijetu, utjecaj filozofije (Buridanov magarac), motiv mrava (asocijacija na NazorovuŠikaru); golemi kukac (aluzija na Kafku); u Odiseji je Kiklop postavio kamen na pećinuu kojoj je zatočio Odiseja; asocijacije na zatvore, vojske i vojarne

- Vrlo je složen ustroj djela. Fabularni je tijek teško izdvojiti. Predstavlja se mozaičnaslika zagrebačkog intelektualnog i poluintelektualnog svijeta u očekivanju strašnogarata. Opći strah i beznađe obuzimaju snagu razuma i ljudi se prepuštaju niski mnagonima jer se ne mogu oteti nerazumnim silama, „slijepom Kiklopu“. U

isprepletenosti mnoštva ljudskih sudbina s okruženjem povijesne i druge simbolikeističe se središnji lik: za život zabrinuti, duboko ustrašeni, Melkior Tresić

- ZOOPOLIS - grad životinja, od svoje prvobitne, svakodnevne značenjske pojavnosti;zoološki vrt; do temeljnije, metaforičke simbolike koja označava život čovjeka ičovječanstva, viziju svijeta kao animalne zajednice

- Osnovni Marinkovićevi simboli: „gigantski kukac svežder“,strahovni aligator – Krokodil i homerski jednooki k iklop Polifem, „čovjek zvijer“, uništavaju sve humano učovjeku, nagovještavajući trijumf zločinačkog elementa ljudske prirode, od mitskihvremena Kiklopa pa sve do suvremenosti i totalitarnih divljanja.

- IDEJA – paradoks suvremenoga svijeta – tehnički napredak i kretanje prema naprijed,u humanističkom smislu – kretanje unazad; dehumanizacija svijeta ratovima; čovjekkao suvremeni Odisej koji nastoji nadmudriti suvremenog Kiklopa

- Simbolika imena: Eustahije – grč.plodni; Melkior – hebr. kralj svjetla; Maestro – tal.počasni naziv velikih majstora; učitelj

- Postupak „smijeh nad apsurdom“ preobražava nepodnošljivo surovu stvarnost okosebe u komičan i podnošljiv besmisao. Ironija kao voltaireovski pogled na svijet kojiizražava i nemoć i nadmoć nad tim svijetom autoru služi kao upozorenje na apsurdenašeg svijeta

- Marinkovićevi junaci svoje svakodnevne životne okolnosti često nastoje prevesti naknjiževne predloške i sižeje. Sve što vide, doživljavaju ili osjećaju, oni teatraliziraju.Izmjena života i igre (glume) važna je oznaka Marinkovićeva stvaralaštva. Maestronosi u društvu masku zabavljača, boema i cinika. No, u predsmrtnoj ispovijestiMelkioru se ispod maske otkriva uništen i povrijeđen čovjek. Ugo i don Fernandopoistovijetili su se sa svojim društvenim ulogama: i njima se krinka zalijepila za lice.Tim Marinkovićevim likovima postavljena je napetost između stvarnoga bića inametnute im društvene maske .

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

22/70


21

- Iako različiti po svom statusu i razmišljanjima, Ugo, Melkior, Fernando i Maestropovezani su (Parampionska braća) . Oni su bizarni, teatralizirani likovi cinika ilakrdijaša

-

Likovi su najčešće u dijalogu, dijalog u intelektualnoj igri, često sebi svrhovitoj, anijedan lik, pa čak ni Melkior, nije potpuno ocrtan

- Među svim autorima na koje aludira Marinković, izuzetnu ulogu ima Shakespeare. Na70- ak mjesta spominje se njegovo ime ili imenuju lica ili navode citati. Najčešći jeizvor asocijacija Hamlet, koji na razne načine iustrira situaciju propadanja, uništenja, ito je tragično, groteskno i paetetično u plemenitom smislu.Najčešće se varira Hamletova misao o kralju koji prolazi kroz prosjačka crijeva. Obaaspekta tog motiva (smrt koja sve izjednačuje i proces sveopćeg međusobnogproždiranja) leže u temelju kiklopske teme

- Uz slike opće atmosfere toga vremena, roman fokusira i egzistencijalnu dramunovinara Melkiora. Misli i osjećaji glavnoga lika u znaku su otuđenja, opsesijestrahom i slutnjom potpune dehumanizacije svijeta.

- U završnom narativnom paragrafu dominira mračna slika stihije zla (koju simboliziraKiklop) i vizija animalnog svijeta Zoopolisa, u kome su iščezle sve ljudske vrijednosti imoralne kategorije

- Spoznaja o paradoksu suvremenog svijeta – umjesto da napreduje, čovječanstvo ideunatrag, čovječanstvo umire u čovječanstvu. To je apokaliptična vizija širenja zla;kolektivnog ludila koje čovječanstvo vodi samouništenju

- Ideja – „Nije sudbonosno ono što čovjek hoće, nego ono što on jest.“ - Struktura romana izrazito je modernistička: roman je građen od niza samostalnih

pripovjednih sekvenci, a esejistički dijelovi uklopljeni su u pripovijedanje. Nositeljesejističkih dijelova je Melkior, čijom slikom Marinković daje umjetničkku slikuintelektualnih i umjetničkih krugova u Zagrebu

ANTIČKA KNJIŽEVNOST

- Traje od 8.st.pr.Kr. do 5.st.- Lat. antiqus – star, starinski – antička je književnost stara, ali i u vrjednosnom smislu

uzor je do danas- Antičke su drame bile dio Dionizova kulta (posvećene tom bogu) - Glumci su imali tipizirane maske, a glumci su bili samo muškarci - Tragedije su nalikovale današnjim mjuziklima - Uloga kora bila je da komentira izraz duševnih stanja i sl. jer brutalne scene nisu

smjele biti prikazivane na sceni-

Glavni grčki tragičari – Eshil, Euripid, Sofoklo

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

23/70


22

- Pridjev klasičan ima više značenja: istoznačnica za antičku – njime se obilježavapojava koja pripada rimskoj i grčkoj starini; upotrebljava se i u nadvremenskom,vrjednosnom smislu – da bi se označila književna razdoblja i pisci koji se općenito

prihvaćaju kao uzori - Dijeli se na grčku i rimsku književnost - GRČKA KNJIŽEVNOST:

1.) Arhajska književnost – prevladava usmena književnost; epovi i lirske pjesme;Homer: Ilijada, Odiseja, Ezop – basnopisac, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont – liričari

2.) Klasično razdoblje – glavno kulturno i književno središte je Atena; razvijena jetragedija; Eshil: Okovani Prometej, Sofoklo: Kralj Edip, Antigona, Euripid: Elektra,

Aristofan, komedije, Menandar, komedije, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont,

Aristotel: Poetika3.) Helenističko razdoblje – grčka se kultura širi na krajeve koji su pod vlašću

Makedonaca; Aleksandrijsko radoblje – popularne su kratke književne vrste – epigram i epilij (kratka vrsta koja je zamijenila ep); Teorkit: Idile

- Grčka se književnost razvija u okviru rimske države - Tragedija – književna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne

osobine, ali završava tragično zbog sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite sudbine - RAZVOJ TRAGEDIJE – u antičkoj književnosti iz ditiramba počeli su se izdvajati zbor i

zborovođa – tako je došlo do zametka tragedije. Zborovođa je dobivao obrise glumca,a zbor je bio u ulozi komentatora radnje. Prve takve izvedbe pripisuju se Tespisu, zatose kazališna umjetnost zove Tespisovim kolima. Kad su se članovi kora (korenti)počeli preodijevati i maskirati u satire (mitske pratioce boga Dioniza; pola ljudi, pola jarci), otvoren je put stvaranju satirske igre. Maskiranje korenta u satire možeobjasniti i sam naziv tragedije – tragos (jarac), ode (pjesma) . Kazališne predstavepripremale su se tijekom dionizijevskih svečanosti, a trajale su 3-5 dana. U programuse izvodila jedna trilogija i satirska igra. U 5.st.pr.Kr. kazališne predstave dobivajuorganizirane oblike

- DIJELOVI GRČKE TRAGEDIJE: 1.) Prolog – uvodni dio prije ulaska kora2.) Parod – ulazna pjesma kora3.) Epizodij – sve što glumci govore i čine između dviju korskih pjesama 4.) Stasim – stajaća pjesma koja koja se izvodila između pojedinih epizodija 5.) Eksod – izlazna pjesma kora na kraju tragedije

- ZNAČAJKE GRČKETRAGEDIJE:1.) Tragični junak – osoba koja tragično strada zbog svojih uvjerenja i postupaka. To

su mitološki junaci visokih moralnih načela koji slijede svoje uzvišene ideale, aliupravo to vodi ih u propast

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

24/70


23

2.) Tragična krivnja – razlog sukoba tragičnog junaka s okolinom. Glavni lik nezavršava tragično zato što je nešto skrivio, nego zato što je djelovao u skladu sasvojim moralnim načelima – u tome se sastoji njegova tragična krivnja

3.) Tragični sukob – sukob junaka s ostalim likovima koji imaju drugačija uvjerenja odnjegovih

4.) Tragični završetak – posljedica sukoba i različitih stavova, tj. moralnih načela iideala junaka

5.) Katarza – cilj izvođenja tragedije, tj. pročišćenje osjećaja kod gledatelja; do njedolazi jer gledatelj proživljava s likovima sve ono što se zbiva na sceni te takopostaje bolji i plemenitiji

6.) Uzvišen stil – svečan, dostojanstven izraz koji se razlikuje od svakodnevnoggovora

-

Idealno zamišljena drama sastoji se od 5 dijelova: 1.) Ekspozicija (uvod)2.) Zaplet3.) Kulminacija (vrhunac) – radnja je dosegla fazu kad je potreban i očekivan

završetak 4.) Peripetija (obrat)5.) Rasplet

- Aristotelova jedinstva drame – jedinstvo mjesta (radnja se odvija na jednoj lokaciji), jedinstvo vremena (neprekinuti vremenski slijed), jedinstvo radnje (prati se samo

jedna fabula)

SOFOKLO

- Teme su mu mitološke - Reformator tragedije – napustio svijet grčke mitologije i u središte je stavio čovjeka - Radnja je složenija – pojedinac i njegova sudbina u središtu su zbivanja - Likovi su ljudi kakvi bi trebali biti – krase ih iznimne moralne osobine- Gotovo uvijek suprotstavljeni su izdvojeni pojedinac i vladajući sloj, pri čemu

individualac postaje tragičnim likom - Osnovni pokretač dramske radnje jest ljudska volja, a nju vode najviši moralni

principi. Rezultat je toga uvijek tragičan jer se stvarnost ne obazire na uzvišeneprincipe

- Iako je tragični junak idealiziran, on ima ljudske mane – slabost, neodlučnost, patnju isl. Svojim moralnim principima koji ga na kraju vode u smrt, predstavlja protutežuostalim karakterima

- Promjene koje uvodi – uveo 3.glu mca (Izmena), povećao je članove kora s 12 na 15(kor se dijeli na 2 polukora i 7 članova s korifejem), uveo je oslikavanje kulisa

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

25/70


24

- Značenje: tragediji daje konačan oblik - Usavršio je tragediju time što sastavlja trilogije – svaka tragedija u okviru trilogij e čini

posebnu cjelinu i ne mora biti sadržajno vezana s ostalim dvjema -

Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu – trilogija koja se temelji na mitu o prokletstvuLajeva roda

- Sofoklov junak nositelj je patnje koja je rezultat njegove odluke, a radnja se svodi napokušaje okoline da junaka „urazumi“ savjetima. Njegov junak sam želi odreditiuvjete svoga postojanja, a to je čovjeku nemoguće. Zato on odbija živjeti

- Likovi bogova u Sofoklovim dramama gotovo se uopće ne pojavljuju. Njegovimlikovima ne upravlja božanska sila, nego oni sami biraju svoj put

- Uzor Sofoklu za jake junake bio je Homerov Ahilej

ANTIGONA

- Tragedija- Tema – sukob pojedinca i vlasti (Antigone i Kreonta) – sukob između univerzalnih

moralnih vrijednosti (vjernost božanskim zakonima koji nalažu da se mrtvi morajupokopati) i vlasti (koja zabranjuje Polinikov pokop jer je poginuo kao neprijateljdržave); sukob između božanskih i ljudskih zakona

- Stil – uzvišen-

Antigona je izvršila svoju dužnost i zbog toga bila je dovedena pred Kreonta- Antigonu u provedbi njezine odluke kojom se suprotstavlja Kreontovoj odluci vode

riječi: „rodila sam se da ljubim, a ne da mrzim.“ - U dvojbi između ljudskih zakona koje je donio Kreont, Atigona bira b ožje, više, a to je

za nju jedino vrijedno moralno načelo. Kršeći državne uredbe, ljudski i prolazni zakon,ona postaje odvjetnicom morala, višeg reda i pravde koja će, usprkos njezinu tragičnukraju, ipak pobijediti. Težeći prema višoj pravdi, Antigona je svjesna kako će otići upropast jer će prekršiti zemaljski, Kreontov zakon, ali cilj prema idealu za nju je važnijiod svake časovite prisile. Time se ona uzdignula do prve tragične heroine u povijesti

drame naše zapadne civilizacije i otvorit će put brojnim nasljednicima i u grčkoj i ukasnijoj europskoj drami novovjekovlja

- Vrijeme i mjesto radnje – 5.st.pr.Kr., dvor u Tebi- Ideja – vječni zakoni jedino su Božji zakoni - Dramska ironija – junak je u uvjerenju da postupa ispravno, a onda mu se otkrije da je

bio u zabludi, taj ga preokret baca u nesreću – tragediju- Univerzalno značenje djela – sukob pojedinca i vlasti – vladar ne uviđa da je njegov

zakon u suprotnosti s božanskim zakonima. Posljedica je toga tragični završetak

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

26/70


25

ANTIGONINA MOTIVACIJA KREONTOVA MOTIVACIJA

vođena ljubavlju pokreće ga mržnja najvažnija joj je obitelj važnija mu je vlast od obitelji vjerna božanskim zakonima ne uviđa da je zemaljski zakon u

suprotnosti s božanskim

- Izvorište Antigone u starogrčkoj je legendi o prokletstvu koje je na sebe i svojepotomke do trećeg koljena navukao Laj, tebanski kralj (Lajevo prokletstvo)

- Radnja ove tragedije nastavlja se na mit o Edipu. Kad se Edip rodio, proročanstvo je

navijestilo njegovom ocu Laju da će ga sin ubiti. Zato ga on daje pogubiti. Čovjek koji je to trebao učiniti, ne mogavši to učiniti, daje ga pastiru po kojem Edip dospijeva udrugo kraljevstvo, kod Poliba. Kad je odrastao i čuo što mu je proročanstvonamijenilo – da će ubiti oca i oženiti majku, on bježi. Na putu, u jednom sukobu, ubijačovjeka (kasnije će se pokazati da je to Laj). Dolazi u Tebu, rješava Sfinginu zagonetku i kao nagradu dobiva kraljevu udovicu za ženu i postaje kraljem. Edip će tek kasnijeotkriti da je udovica njegova majka, ali i majka njegove djece (Eteokla, Antigone,Izmene, Polinika). Kako Edip otkrije istinu, oslijepi se i zapušta zemlju, a Jokasta se ubija vješanjem. Na prijestolje dolazi njezin brat, Kreont

- Prokletstvo se ispunilo do kraja, tragičnim stradanjem Edipove djece -

Po prvi put Antigoninu sudbinu izdvaja iz legende Sofoklo, oblikujući je prema svojojumjetničkoj viziji - Sofoklo gradi dramu na sukobu Antigone i Kreonta oko posmrtnih ostataka njezina

brata Polinika. Krajnja je nepremostivost ovog sukoba najočitija u kulminacijskoj točkidrame – u izravnom sučeljavanju Kreonta i Antigone. S jedne strane, Kreont je kaoutjelovljenje svjetovne moći temeljene na snazi kojom nameće i brani zakone pologici vlastitih interesa. Nasuprot njemu je Antigona sa svojom duhovnom snagomideala i ljubavi oslonjenom na vječne, nepisane zakone etike i religije.

- Dok Antigoninu smrt Sofoklo uzdiže do simbola pobjede ljudskih napora zahumanošću i višim idealima, Kreontu namjenjuje gnjev i kaznu bogova, pa njegova

sudbina postaje opomenom onima koji upadaju u zamke moći, pretvarajući se uslijepe tirane što ne poštuju nikakve zakone osim svojih.- Sofoklova poruka suv remenicima koja proizlazi iz završetka djela jest da je bolji izbor

umrijeti kao Antigona, nego nastaviti živjeti kao Kreont, ostala je aktualna i danas - Antigona – ne želi se pokolebati kada je u pitanju religiozno-moralna dužnost koja

zahtijeva svoje ispu njenje bez ikakvog odstupanja. Odlučuje pokopati brata, iako je tozabranjeno, ali je po shvaćanju bogota i srca taj čin sveto djelo. Vjerna je zakonu krvi iprirode sestrinskog poriva, a taj joj zakon naređuje da ispuni dužnost prema mrtvima.Zbog toga ona ustaje protiv sile koja gazi moralne norme na kojima se temeljidruštveni poredak. Ona svjesno želi izvršiti svoj čin i zbog toga dolazi u sukob s

Kreontom.

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

27/70


26

- Kreont – naredba nepokapanja Polinika u suprotnosti je s moralom kojeg svaki čovjeknosi u sebi. Ta naredba kojom očekuje poslušnost svih građana nije zakon, nego oštrai bezobzirna mjera koja nije izraz volje puka, već je on sam propisuje. Zato on nijebranitelj države, nego autokrat i tiranin

HRVATSKA MODERNA

- različito se određuje trajanje: 1892. (objavljena Matoševa Moć savjesti) – 1916.(javljaju se djela s ekspresionističkim obilježjima); 1895. (progon hrv.studenata zbogspaljivanja mađarske zastave) – 1914. (početak Prvog svjetskog rata)

- to je književno razdoblje u kojem se javlja pluralizam stilova (mnoštvo različitihsmjerova); uz tradicionalne stilove i naturalizam, javljaju se i modernistički stilovi tenagovještaji ekspresionizma

- kraj 19.st. obilježila je vladavina Khuena Hedervaryja (mađarizam), međustranačkapreviranja te raskol unutar Stranke prava

- Hedervary je svoje protivnike progonio, za njih nije bilo posla u Hrvatskoj ili im je biloonemogućeno napredovanje u službi (Kranjčević, Gjalski)

- ovo je razdoblje obilježio mladi naraštaj hrvatskih sveučilištaraca koji su se pobunuliprotiv stradanja u Hrvatskoj spaljivanjem mađarske zastave na Jelačićevu trgu.Naime, u Zagreb je došao car Franjo Josip I. na svečanost otvorenja HNK. Kraljevdolazak mogao se tumačiti kao odobrenje Khuenove politike u Hrvatskoj

- demonstranti su protjerani sa Sveučilišta u Zagrebu te je dio studenata nastavio studiju Pragu, a dio u Beču – tako nastaju PRAŠKA I BEČKA SKUPINA

- studenti se susreću s novim umjetničkim strujanjima – u Pragu upoznaju idejeTomaša Masaryka o odnosu književnosti i naroda, a u Beču se susreću s bečkomsecesijom koja zahtijeva potpunu autonomiju umjetnosti

- PRAŠKA skupina počinje djelovati pokretanjem časopisa Hrvatska misao (1897.) – listza književnost, politiku i socijalna pitanja); ideolog je bio kritičar Milan Šarić, njegovčlanak Hrvatska književnost sadrži knjiž.program praške skupine, a ideja mu daknjiževnost ima i društvenu ulogu (socijalni relizam)

- BEČKA skupina objavljuje u časopisu Mladost (smotri za književnost i umjetnost),predvode je Milivoj Dežman Ivanov i Branimir Livadić. Program im je autonomijaumjetnosti

- hrvatsku je modernu obilježio i tzv. SUKOB STARIH I MLADIH – stari zastupajutradicio nalnu ulogu književnosti, dok mladi traže raskid s tradicijom i nove knjieževnesmjerove. Rezultat je osnivanje Društva hrvatskih književnika (1900.), čiji je prvipredsjednik Ivan Trnski. Sukob se smiruje oko 1910.

- DVIJE FAZE HRVATSKE MODERNE:1.) traje od 1897. do 1903. – ima obilježja pokreta i to ne samo književnoga –

naglasak je na suprotstavljanju tradicionalnističkom shvaćanju književnosti,pokreću se časopisi, objavljuju programatski tekstovi, a dominira književna kritika.Iako ima elemenata modernizma, ipak je dominantno stvaralaštvo realizma

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

28/70


27

2.) traje od 1903. do 1916. – nastaju najznačajnija djela. Pojava Matoša i časopisaSavremenik; zahtijeva se autonomija književnog djela, odnosno, ističe se estetskauloga književnosti. Djelo treba služiti ljepoti

- POEZIJA – dominantna je, dominira impresionizam, iako je vidljivo postojanjerazličitih stilova, impresija je utemeljena na trenutnom dojmu (impresiji), prevladavatema pejsaža te on postaje „slika pjesnikove duše“. Obilježja impresionizma – slikovitost, forma lna savršenost (najčešće sonet), muzikalnost stiha. Najznačajniji jeV. Vidrić. Javlja se i simbolizam , kojemu se najviše približio Matoš. Postaje bitna idijalektalna lirika, a „kamen temeljac“ modernoj dijalektalnoj poeziji lirska jeminijatura Hrastov ački nokturno, koju je objavio Matoš u pripovijesti Nekad bilo – sadse spominjalo. Predstavnici dijalektalne lirike su: Galović, Domjanić, Vidrić.Hrvatska mlada lirika – (1914.) pjesnička zbirka objavljena uoči Prvog svjetskog rata;

javlja se 12 pjesnika mlade generacije. Sastavio ju je Ljubo Wieser, a u predgovoru jenaveo pjesničke uzore – Matoša i Vidrića. Zalažu se za lirski pejsaž, a ističu kult forme.Sinteza je to hrvatske moderne i njezin kraj. Uskoro se javljaju pjesnici koji će razbitimodernis tičku pojavu ljepote uvođenjem ekspresionističkih elemenata.

- PROZA – javlja se kao odgovor na realizam i njegov objektivan pristup temi i analizidruštvenih zbivanja. Uvodi se subjektivizam, a pisci se bave psihologijom junaka kjoi

je sada i duhovno, intel ektualno biće. Težište se s vanjskog prebacuje na unutrašnjaproživljavanja lika.Javljaju se regionalni krugovi:Hrvatsko zagorje – Matoš Dalmatinska zagora – Šimunović Slavonija – I. Kozarac

Fabula više nije bitna (defabulativnost), prevladavaju opisi stanja likova, a javlja seimpresionistički pejsaž (psihološko stanje lika prikazano je slikom pejsaža). U središtusu likovi intelektualaca (uveo ih Leskovar) – to su pasivni pojedinci kjoi se ne uklapajuu svoju sredinu, zaokupljeni su svojim unutrašnjim životom i uglavnom završavajutragično. Najboljim se romanom smatra Bijeg M.C. Nehajeva

- DRAMA – obilježja – dezintegracija tradicionalnih dramskih vrsta, posebice povijesnetragedije, javlja se pluralizam stilova. U 1.fazi prevladavaju povijesne tragedije uklasicističkom i romantičarskom stilu, a pišu ih Stjepan Miletić, Ante Tresić Pavičić,Milan Šenoa, a ponekad i modernisti. Moderna drama javlja se sredinom 90 -ihgodina.

Življa produkcija modernističke drame počinje nakon 1905. – utjecao je repertoarkazališta koji je prikazivao suvremene europske autore, ali moderniziraju se i režija,gluma i scenografijaModerne se drame dijele na:a) naturalističke – Nehajev: Prijelom, Tucić: Povratak, Begović: Stana Binčića, Kosor:

Požar strasti

b) simbolističke – Ogrizo vić: Hasanaginica, Kamov: Samostanske drame

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

29/70


28

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV

- rođen u Senju, a po simbolu rodnoga grada (tvrđava Nehaj) svojem je imenu dodaopseudonim Nehajev

- tijekom studija aktivno je sudjelovao u radu bečke skupine hrvatskih modernista - radio je kao gimnazijski profesor, novinar i asistent te je bio predsjednik Društva

hrvatskih književnika - pripovjedač, dramatičar, kritičar i esejist - djela: zbirka novela – Veliki grad

romani – Bijeg, Vucidrame – Prijelom, Svjećica, Život, Spasiteljkritike i eseji – Studija o Hamletu

BIJEG

- podnaslov – Povijest jednog našeg čovjeka - tema – sudbina Đure Andrijaševića, intelektualca koji završava tragično u sukobu sa

sredinom, ali i sa samim sobom- ROMAN LIKA – jer pokazuje život glavnog lika od mladosti do smrti (autobiografski

elementi)- Po temi je to i psihološki roman, ali ima i obilježja društvenog romana – Nehajev

iznosi viđenje hrvatskog građanskog društva na početku 20.st. - Likovi – glavni se sukobi odvijaju unutar samoga lika – sadržaj romana predstavlja

njegovu unutarnju analizu, traženje odgovora na pitanje što je dovelo do njegovogsloma.Đuro Andrijašević glavni je lik koji se ne snalazi u provincijskoj sredini u kojoj živi iradi (Senj). Teži životu u velegradu, gdje je i stekao obrazovanje (Beč). Svoju vizijuprovincijske sredine Đuro da je u mračnoj komediji Revolucija u Ždrenju, u kojoj semogu vidjeti ograničenosti ljudskoga duha. Komedija nije polučila uspjeh, a on nijeuspio položiti profesorske ispite. Nije ustrajao u poslu, pustio je zaručnicu i nije seborio za ljubav. Na kraju se odaje alkoholu i psihički slomljen utapa se u moru. Lik jeANTIJUNAKA(prvi antijunak u hrv.knjiž.) jer je darovit, obrazovan, ali pasivan, otuđeni nemoćan. Motivacija mu je posve psihološka, čak fatalistička neimaština ubrzava ionakoneizbježno propadanje, a glavni je lik intelektualac, književnik, umjetnička duša Lika pokreće ili, bolje reći, zadržava bolećiva osjećajnost koja mu ne dopuštadjelovanje, nego samo trpljenje i analiziranje onoga što mu se događa bez njegovavoljnoga sudjelovanjaNepoznate snage podsvijesti vode ga u propast koju čitatelj naslućuje od prvihstranica romana. Njegovo pesimi stično viđenje svijeta sve dobro u životu pretvara uizvore nove muke: još u djetinjstvu vjera u Boga sprječava ga uživati u prijateljstvu jeru njemu traži prikrivene seksualne motive (u nekoj je knjizi pročitao da se prvaseksualna iskustva stječu s prijateljima, a zbog religioznog odgoja mise da jeseksualnost grijeh)

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

30/70


29

U ranoj mladosti idealizira ljubav kao izniman duhovni osjećaj i umjesto da uživa uostvarenju te ljubavi, pati zbog tjelenosti kojom je ona ostvarenaNepovoljne materijalne prilike sprječavaju ga da se oženi, ali one ne poduzima ništa,čak ni ono što mu je propisano i zadano (polaganje profesorskog ispita)Književno stvaranje koje mu je ponekad pružalo olakšanje, sada mu čini muku jer ni utome više ne uspijeva Ljubav mlade i bogate Minke, koja mu se nudi kao izbavljenje, njegova bolesna,alkoholno opijena svijest, odbacuje bez promišljanja . Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rješenju iz nastale situacije jer on opija, omamljuje i savladava sve Opis Nietzschea sa svojom anarhističkom mišlju o ubijanju samoga sebe (nadčovjeksam sebe žrtvuje, odričući se čovještva) Na njegovo raspoloženje utječu vremenske prilike i krajolik, a njegovo unutarnjestanje često je u skladu s vanjskim prilikama Doselivši se u Senj, na samome početku, u svom dnevniku, posvećuje mnogo prostoraopisu bure. Kao da buri zavidi na njezinoj snazi, ali osim malo živahnijeg kucanja srca,ni snažna bura ne može pokrenuti Đuru Oprečne vremenske prilike rađaju u njemu oprečna raspoloženja. Jugo djeluje zlo nanjegove živce U svojim šetnjama po okolici Senja, lirski opisana priroda uznosi Đuru u neku ekstazuu kojoj bi sasvim izgubio osjećaj za onaj čas u kojemu živi Slabost njegova lika dolazi do izražaja kraj snažnih likova žena koje obilježvaju njegovživot. Zora se prepustila tjelesnoj ljubavi, tražeći u njoj vrhunac duhovnog osjećaja,Vera je jaka , pouzdana i mirna, spremna podnijeti svaku žrtvu zbog Đure i njihoveljubavi, Minka je spremna oduprijeti se roditeljima i spasiti Đuru svojom ljubavlju i

bogatstvomĐuro sve to odbacuje – njegov je život BIJEG. U djetinjstvu od problema bježi u svijetliterature, a od uspomena na Zorinu ljubav bježi u Beč. Verinu ljubav osjeća kao teret jer zahtijeva konkretnu akciju, ali bježi u Zdence jer ne zna što poduzeti. Kad se suočis Verin om majkom, pristaje na sve samo da bi mogao pobjeći od razgovora koji gaguši. U Senju bježi u krčmu i opija se. Potpuno propao, u životu od kojeg nakon silnogbježanja ipak nije uspio pobjeći, bježi posljednji put, u smrt.

- Andrijašević je pasivni junak koji je predodređen da bude žrtva. Njegova je propastposljedica nemoći da se uklopi u učmalu malograđansku sredinu na koju onobjektivno, ma koliko se trudio, ne može pristati. Riječ je o hipersenzibilnom,

melankoličnom, ali samosvjesnom intelektualcu koji manjak svoje ambicije, volje isnage (ali i hrabrosti i sreće) nadomješta povlačenjem u vlastiti svijet, zapravo ibijegom od života

- Vremenski okvir radnje – vremenski raspon je oko 2 godine (od prekida ĐurinaStudija u Beču, preko odlaska u Slavoniju do dvogodišnjeg boravka u Senju isamoubojstva). Vremenski kontinuitet prekida se iznošenjem prošlih događaja

- Stil – defabularizacija – pisac iznosi bitne probleme čovjekove psihe retrospekcija – koja omogućuje da saznajemo život glavnoga junaka i prije onoga

što obuhvaća glavna radnja introspekcija – ispovijesti u obliku monologa; glavno izricanje vlastitih misli i

unutarnjih monologaforma pisama (epistolarna forma) i dnevnika

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

31/70


30

impresionistička tehnika – u slikanju krajo lika boja ima simbolično značenje jer je povezana s karakterizacijom lika; Nehajev slika preljeve boja, prati promjeneosvjetljenja

- U djelu je opisana „tipična sudbina siromašnog hrvatskog intelektualca, školovanog uvelegradskom ambijentu, a dotučenog i do kraja propalog u skučenim okvirimaprovincijskog gradića.“

- Roman je podijeljen na 12 nejednakih poglavlja. Prva rečenica: „kišovit, mutan dan“ – najava loše atmosfere; „dojam mrtve tišine što se slegla na ljude i stvari“.U prvom poglavlju u vrlo kratkom vremenu pripovijedanja (Đurino razmišljanjetijekom jedne noći u vlaku) iznosi se vrlo dugo razdoblje – od Đurina rođenja pa dokraja studija. Ostatak romana bavi se sljedećim svjema godinama Đurina života, aliradnja je mnogo sporija i težište je na unutarnjim doživljajima lika.

- Završetak – u krčmi izvan Senja, u kojoj ga još nitko ne poznaje, Đuro piše posljednjepismo Toši: „sad vidim – treba umrijeti.“ Posljednji se put osvrće na svoj nesretniživot i pita se tko je kriv. Ne uspijeva pronaći odogovor. Čuje more kako šumi, kako gazove, odlazi mu u zagrljaj i konačno uspijeva u svome bijegu od života

- Roman se javlja u trenutku kads se činilo da će austro -ugarska vlast biti dugotrajna imoćna i da će sputavati razvoj potlačenih krajeva – poč. 20.st.

HRVATSKI EKSPRESIONIZAM

- Pod utjecajem dvaju važnih političkih događaja – početak Prvog svjetskog rata iatentat na hrvatske poslanike u beogradskoj Narodnoj skupštini (1928.)

- U književnom smislu – razdoblje od kraja moderne i pojave prvih Krležnih djela(1914.) do početka drugog razdoblja hrvatske književnosti, u kojemu dolazi doprevlasti socijalne literature

- 1914. Društvo hrvatskih književnika objavljuje pjesničku zbirku Hrvatska mlada lirika.U njoj su zastupljeni pjesnici mlađe generacije, rođeni uglavnom krajem 19. st.njihova je poezija pisana u duhu poetike hrvatske moderne (lirski pejsaž, kult forme,uzori Matoš i Vidrić). Međutim, ta je lirika u suprotnosti s društvenom stvarnošću.

- Novo vrijeme traži drugačiju umjetnost – javljaju se ekspresion istička djela u kojima

se odražava duh ratne stvarnosti, tjeskobe, straha, ali i pobune. Književnici pokrećučasopise u kojima objavljuju prekid s tradicijom i postavljaju zahtjev za novomumjetnošću.

- ČASOPISI: Kokot (1916., Donadini), Vijavica (1917., A. B. Šimić), Juriš (1919., A. B.Šimić), Plamen (1919., Krleža)

- Dolazi od riječi expression (franc.) – izražaj, a umjetnički odraz ovoga pravca vidljiv jeu Munchovoj slici Krik

- Ekspresionizam je umjetnost suprotstavljanja. Prema shvaćanjima ekspresionista, zbilja nije izvan nas, ona je u nama

- Predstavnici: Donadini, A. B. Šimić, Krleža (ekspresionistički elementi – crne slutnje,

strah, rušenje, bol, iracionalnost. Djela: DRAMSKI CIKLUS LEGENDE, GOLGOTA,GALICIJA, U LOGORU, VUČJAK, PAN, HRVATSKI BOG MARS, KRALJEVO, TRI SIMFONIJE,

8/18/2019 ESEJ - VIŠA 2015-2016

32/70


31

PJESME I., PJESME II., PJESME III.) Andrić (pjesničke proze – EX PONTO, NEMIRI),Cesarec (zbirka STIHOVI, roman CAREVA KRALJEVNA, knjiga novela ZA NOVIMPUTEM)

- Ekspresionistički pjesnici prilaze društvenoj zbilji s etičkoga gledišta – uočavaju u njojsocijalnu nepravdu, nečovječnost, dominaciju materijalnoga. Oni žele utjecati nazbilju prikazujući poezijom ružnu stranu stvarnosti.

- Boja ima poseban emocionalni naboj jer se njome izražava duhovno stanje.- Glavne su teme patnja, grad, zločin, smrt, pobuna, siromaštvo. Izraz je slobodan,

vidljivi slobodni stihovi, jake metafore, krše se sintaktička pravila - U pjesmama dominiraju imenice i glagoli (što stvara dojam kretanja, promjene) - U sintaksi se pojavljuju neobične konstrukcije kojima se odražava povišeno

raspoloženje (kratke rečenice, eliptične, drugačiji poredak riječi i sl.) - Česte su hiperbole i personifikacije.- Takvim se odabirom riječi, sintaksom i metaforikom, ostvaruje ekspresionistička vizija

zbilje – ona je dramatična, teška, mučna. Ukazujući na nju, ekspresionistički pjesniktraži promjene

- Ekspresionistički umjetnik negira da se u umjetničkom djelu daje preslikaiskustvenoga svijeta. Sebe doživljava kao vizionara koji svjedoči o svojoj unutrašnjojstvarnosti, svojoj ekspresiji

- U ekspresionističkim se djelima prikazuju kaos i nemir modernoga velegrada, ukojemu se pojedinac osjeća osamljeno i izgubljeno

- Nerijetko se uz njega povezuje estetika ružnoće, posebice za ratne teme, kojom seukazuje na ravnodušnost svijeta/društva

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ, PREOBRAŽENJA

- h

Documents

ESEJ - VIŠA 2015-2016