Estetika i ergonomija

Mirna Šmidt0036395153

1

Sadržaj:

O estetici..................................................................................................................................

O ergonomiji...........................................................................................................................

Veza estetike i ergonomije....................................................................................................

Spoj estetike s ergonomijom.....................................................................................................

Literatura.....................................................................................................................................

2

O estetici

Estetika se najčesće definira kao znanost o lijepom. No, sto to zapravo znači? Ovaj pojam je možda najlakše objasniti kroz značenje grčke riječi aisthanomai (grč. osjećam, opažam), iz koje naziv „estetika“ izvorno potječe. Dakle, kad govorimo o estetici, govorimo o tome da sve stvari i pojmove oko nas osjećamo i opažamo kao lijepe, ružne ili nekog stupnja ljepote između ova dva krajnja pojma. Taj osjećaj za lijepo nije ni u kojoj mjeri povezan sa kategorijom praktičnog, funkcionalnog i sl, vec se on odnosi isključivo na ono što ocjenjujemo kao „oku ugodno“. Dakle, estetika je zapravo znanost o nečem što obuhvaćamo opažanjem, bez posredovanja pojmovnog mišljenja.

Potvrdu ove tvrdnje nalazimo i u djelima brojnih filozofa.

Tako na primjer Baumgarten piše: „Estetika (teorija slobodnih umjetnosti, niža gnoseologija, umijeće lijepog mišljenja, sposobnost razuma za uspoređivanje) jest znanost osjetilne spoznaje.“

Leibnitz piše:

„Nemamo racionalnog znanja o lijepom. Što, ipak, ne znači da nemamo o njemu nikakva znanja. Ono se oslanja na ukus. Netko se izjašnjava o tome da li je data stvar lijepa, iako ne može objasniti zbog čega je tako. Lijepo je nešto slično instinktu.„

Pojam estetike se odnosi isključivo na neposredni osjetilno-opažajni utisak koji izazivaju pojave iz naše okoline. Upravo taj utisak estetika nastoji objasniti. No, uz to što želi objasnit strukturu lijepog, nastoji objasnit i strukturu estetskog doživljaja.

Estetika je u stvari grana filozofije, koja je od davnih vremena rješavala opće probleme umjetnosti i estetske zakone kao problem lijepoga. Jedan od najznačajnijih filozofa koji se bavio pojmom estetike bio je Kant. Kant je dao svoje mišljenje o estetici u svojoj knjizi "Kritika rasudne snage" ili "Kritika moći suđenja" (Kritik der Urteilskraft, 1790). U Kantovoj terminologiji estetika se ne odnosi na filozofiju umjetnosti, već se odnosi na nešto čulno ili osjetilno.

Kant kaže:

„Izraz estetskog načina predstavljana potpuno je nedvosmislen ako se pod njim razumije odnos predstave prema nekom predmetu kao pojavi radi spoznaje tog predmeta; jer onda izraz estetskog znači da se uz takvu predstavu nužno veže forma čulnosti (kako subjekt biva aficiran) i ta forma se stoga neizbježno prenosi na objekt

3

(ali samo kao fenomen). Otuda je mogla postojati transcendentalna estetika kao znanost koja pripada moći spoznaje. No, odavno je postalo navika da se naziva estetskim tj čulnim jedan način predstavljanja koji pod tim zamišlja odnos predstave ne prema moći spoznaje, već prema moći ugodnosti i neugodnosti. Pa iako ovaj osjećaj (prema tom imenovanju) obično nazivamo također čulom (modifikacija našeg stanja), jer nam nedostaje drugi izraz, to ipak nije objektivno čulo, čija se odredba upotrebljava za spoznaje nekog predmeta (jer nešto promatrati s ugodnošću ili inače spoznavati nije puki odnos predstave prema objektu, već prijemčivost subjekta), već ne pridonosi baš ništa spoznaji predmeta. Jer upravo zbog toga što sve odredbe osjećaja jesu po svom značenju subjektivne, ne može postojati neka estetika osjećaja kao znanost, kao što, recimo, postoji jedna estetika moći spoznaje. Dakle, uvijek će ostati jedna neizbježna dvosmislenost u izrazu estetskog načina predstavljanja, ako se pod njim razumije čas onaj način predstavljanja koji izaziva osjećaj zadovoljstva i nezadovoljstva, čas onaj način predstavljanja koji se tiče samo moći spoznaje ukoliko se u njoj nalazi čulno opažanje koje nam omogućuje da predmete spoznajemo samo kao pojave.“

Kant tvrdi da je doživljaj ljepote zasnovan na bezinteresnom sviđanju oblika umjetničkog djela. Lijepo je ono što se svima bez interesa nameće kao takvo.

No, iako je estetika u početku iznikla iz filozofije, pojam estetike vrlo brzo se proširio i na brojna druga područja: umjetnost, glazbu, uređenje okoliša, arhitekturu, te u industriju, dizajn, a samim tim i u svakodnevni život.

Mukarovsky:

„Znači: estetsko, to jest oblast estetske funkcije, norme i vrijednosti, široko je rasprostrto u cijeloj oblasti ljudskog djelovanja i postojanja, predstavlja značajan i višestruk činilac životne prakse, te nisu u pravu one estetičke teorije koje ograničavaju domašaj i značaj estetskog samo na jedan od njegovih brojnih aspekata, proglašavajući za cilj estetske intencije samo zadovoljstvo, ili emocionalno uzbuđenje, ili izraz ili spoznaju, itd. Estetsko podrazumijeva sve ove i još mnoge druge aspekte, posebno u svojoj najvišoj manifestaciji, u umjetnosti; ali svakome od njih pripada samo ona uloga kakva mu odgovara u stvaranju i oblikovanju ukupnog stava čovjeka prema svijetu.“

Iako se estetske norme razlikuju u svakoj kulturi, svim kulturama je zajednička potreba estetskog oblikovanja. Prema tome, možemo zaključiti da je potreba estetskog oblikovanja (potreba za „lijepim“) potreba koja pripada strukturi ljudskog bića, koja je duboko ugrađena u ljudsku narav.

Estetika i potreba za lijepim je prisutna u svim aspektima našeg života: pokušavamo ostvarit ljepotu tijela, odjeće, obuće, stanova, strojeva, alata, automobila, parkova, zgrada i gotovo sveg ostalog sto nas okružuje. Velike su prednosti i estetski uređene radne okoline: to je cini ugodnijom i podnošljivijom, olakšava rad, 'veseli oko',ukratko, povećava kvalitetu zivota.

Nažalost, većina ljudi je sklona estetičnoj osrednjosti – bez razvijenog smisla i potrebe za lijepim. Posljedice takvog odnosa prema estetici su pomodnost i kič, no cak i oni u

4

nekoj mjeri odražavaju tu ljudsku potrebu da se okruži „lijepim“, veselim predmetima. Manjak ukusa i estetskog obrazovanja moguće je uočiti i među kupcima i među prodavačima. Estetski oblikovani predmeti su veće tržisne vrijednosti.

5

O ergonomiji

Ergonomija je složenica grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red, zakon), što upućuje na to da je ergonomija disciplina koja pomaže ljudima u postavljanju ugodnije i produktivnije radne atmosfere na način da fizički i psihički stres svakog djelatnika svede na minimum.

To je znanost posvećena proučavanju radnih uvjeta, kako se čovjek prilagođava tim uvjetima, ali i ako prilagoditi radne uvjete (naravno, u mjeri u kojoj je to moguće) čovjeku.

Ergonomiju se također može objasniti kao ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Ova disciplina primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme, postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje efikasnosti rada.

Ergonomski principi trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu, sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti.

Ergonomija se razvila iz niza disciplina, kao što su biološka antropologija, genetika, anatomija, fiziologija, biomehanika, psihologija i dizajn. Sva znanja postignuta u okviru ergonomije služe kako bi se omogućilo pravilno korištenje čovjekove energije u okolini u kojoj ljudi mogu postići maksimalni učinak bez nepotrebnoga izlaganja riziku od ozljede ili bolesti. Osnovni zahtjevi svakog ergonomski ostvarenog proizvoda je da bude udoban, siguran i učinkovit, odnosno funkcionalan.

Oprema i radni uvjeti koji se deklariraju kao ergonomični moraju zadovoljavati određene norme. Cilj tih normi je povećanje produktivnosti, očuvanje zdravlja, poticanje osobne motivacije, kreativnosti, postizanje zadovoljstva na radu, smanjenje učestalosti pogrešaka...

Da bi se sve to postiglo, potrebno je prilagoditi radne uvjete čovjeku fizički, ali i psihički.

Na primjer, stolice u uredu bi trebale bi ergonomski napravljene (da omoguće uspravan, zdrav način sjedenja koji neće loše utjecat na kralježnicu ni izazvat bolove u leđima), programska oprema bi trebala bit takva da izaziva što manji umor oka te da bude što praktičnija za korištenje (pregledna, intuitivna, jednostavna itd), ali važni su i ostali uvjeti na radnom mjestu, kao što je optimalna temperatura, kvaliteta zraka, rasvjeta, ugodna okolina i sl.

Proučavanjem organizacije i proizvodnje iznešen je zaključak kako se veći radni učinak ne može postići samim time da se od radnika traži maksimalno naprezanje. U radnoj okolini napredovati se može samo ako se metode rada, uvjeti rada, strojevi i radna okolina prilagode čovjeku, a ne samo ako se čovjek prilagođava njima.

6

Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava.

Potrebno je poznavati ergonomiju da bi se na poslu omogućila ugodnija, sigurnija i zdravija atmosfera. Takvu atmosferu potrebno je održati i tijekom odmora. Odgovornost za ostarivanje ergonimskih normi na poslu prvenstveno je na poslodavcu koji bi trebao obratiti pozornost na zdravlje i zadovoljstvo svojih podređenih. Ali, ujedno je i dužnost tih podređenih da se bune ako uoče neke nepravilnosti ili greške u uredskoj opremi ili okolini.

7

Podjela ergonomije

Opća podjela na poddiscipline zasniva se na specifičnim ljudskim osobinama i karakteristikama ljudske interakcije sa okolinom. Na ovaj način izdvojene su sljedeće poddiscipline:

Fizička ergonomija koja se bavi anatomskim, antropometričkim, psihološkim i biomehaničkim karakteristikama ljudskog bića u njihovom odnosu sa fizičkom aktivnošću. Kao najvažnije teme mogu se spomenuti opći stavovi o radu, rukovanje materijalima, ponavljajuće povrede uslijed jednoličnih pokreta, mišićno-koštani poremećaji, organizacija radnog prostora, sigurnaost i zdravlje.

Kognitivna ergonomija obradjuje mentalne procese kao što su percepcija, pamćenje, mišljenje i motoriku i kako na njih utječe interakcija sa ostatkom promatranog sustava. Najvažniji aspekti uključuju mentalni napor, donošenje odluka, interakcija sa računalima, ljudska pouzdanost, radni stres.

Organizacijska ergonomija proučava optimizaciju socijalno-tehničkih sistema uključujući njihovu organizacionu strukturu, pravila i procese. Uključuje komunikaciju, organizaciju rada, timova i timski rad, komunalnu ergonomiju, kooperativni rad, menadžment.

8

Ergonomski dizajn

Ergonomija predstavlja znanstvenu disciplinu koja se bavi razumijevanjem interakcije između ljudi i ostalih elemenata promatranog sustava,te primjenom teorijskih saznanja, principa i metoda na dizajn i proizvodnju s ciljem održavanja ljudskog zdravlja i optimiziranja performansi sustava u skladu sa tim. Doprinos ergonomije ogleda se u dizajnu i ocjenjivanju poslova, zadataka, proizvoda, radne okoline i sustava kako bi oni odgovarali ljudskim potrebama, sposobnostima i ograničenjima.

Poznavanjem ljudskih potreba i ograničenja moguće je proizvod prilagoditi krajnjim korisnicima. Pri ergonomskom dizajniranju se u obzir uzimaju građa i funkcija čovjeka. No, potrebno je poznavati i pokrete koje čovjek radi pri izvršavanju svakodnevnih zadataka. Potrebno je znati statičke dimenzije tijela, ali i amplitude pokreta u zglobovima, dohvatno polje i mišićnu snagu u različitim položajima tijela. Naravno, antropometrijske mjere koje su važne za ergonomiju različite su za razne vrste aktivnosti i proizvoda.Izbor ergonomskih antropometrijskih mjerenja ovisi o obliku stroja i/ili proizvoda, osobi koja će tu raditi ili predmet upotrebljavati, dijelovima tijela koji će dolaziti u izravan odnos s proizvodom.

Potrebno je omogućiti najpogodniji položaj i kretanje u nekom prostoru, a za to su važne dimenzije prostora, stroja, pomagala i proizvoda.

Ukoliko se ne obrati pozornost na ergonomsku prikladnost radnog mjesta, kao posljedica može se pojavit neugoda i nezadovoljstvo, ali također i bolovi u određenim dijelovima tijela (npr. rukama ili leđima, ovisno o radnom zadatku i mjestu), a u krajnjim slučajevima mogu se javit i neke kronične bolesti. U zadnje vrijeme u medicini se sve češće govori o novo definiranim "kompjutorskim" bolestima. Javlja se, na primjer, CTS ili Carpal Tunnel Syndrome (sindrom karpalnog tunela ili tzv. kompjutorska šaka) i RSI ili Repetitive Stress Injuries (povrede izazvane stresom kojeg izaziva učestalo ponavljanje).

Protiv ovih bolesti i neugodnosti samo je jedan način uspješne borbe: ergonomija.

9

Veza estetike i ergonomije

Ukratko, ergonomiju možemo definirat kao kategoriju funkcionalnog i praktičnog, a estetiku kao kategoriju lijepog. Pa dakle, koja je veza ova dva područja?

Već iz definicije ergonomije kao nečeg sto treba poticati zadovoljstvo na radu, uočavamo vezu s estetikom koja (kao sto je ranije spomenuto) povećava ugodu i zadovoljstvo u radnoj okolini te olakšava rad.

Važnost estetskog okruženja na radnom mjestu možemo uočiti i iz Nietzscheove izjave:

„Ružno djeluje depresivno, ono je izraz depresije. Ono oduzima snagu, osiromašuje, pritiska...“

Vezu estetike i ergonomije možemo dakle objasniti kroz to da obje ove znanosti služe čovjeku u povećanju kvalitete života. Naravno, u projektiranju bilo kojeg predmeta (ili radne ili bilo koje druge okoline) moguće je i posvetiti pozornost samo jednoj od ovih nauka, a zanemariti onu drugu, pa tako u našoj okolini nalazimo mnoge predmete koji su ili nadasve praktični, ali otužnog izgleda ili lijepe proizvode koji su poprilično neprikladni i nepraktični za upotrebu. To i ne bi bio tako velik nedostatak kad ove dvije znanosti ne bi bilo moguće uskladiti. No, ne samo da ih je moguće uskladiti već gotovo da ih mozemo svrstati u zajedničku kategoriju „ugodnosti“. Većina odstupanja od bilo ergonomskih bilo estetskih normi u našoj okolini rezultat su nepažnje ili neupućenosti i, uz malo više razmišljanja o važnosti oba ova područja, uopće ne bi bilo teško izbjeći sve takve zamke pri izradi funkcionalnih predmeta koji su ujedno lijepog i ugodnog izgleda.

Srećom, u današnjoj industriji se, usprkos brojnim i čestim promašajima u dizajnu, ipak znatna pozornost posvećuje dizajniranju proizvoda koji uspješno povezuju izgled proizvoda sa njegovom funkcionalnošću.

Tako Radovan Ivančević u svom tekstu „Oblik i svrha“ piše:

„Zahtjev da indusrijski proizvodi budu likovno obrađeni, to jest zahtjev za njihovim oblikovanjem, postavlja kao nužnu suradnju likovnih stručnjaka u industriji. Industrijska proizvodnja stvorila je i jedno novo zvanje likovnog umjetnika – „dizajnera“ tj projektante koji izrađuje nacrt i model („prototip“) predmeta koji će se kasnije u tvornici masovno proizvoditi strojevima. Uzimajući u obzir sve nužnosti i uvjete: vrstu materijela od kojeg će se predmet izrađivati, nužne sastavne dijelove, tehničke mogućnosti proizvodnje strojem, ekonomske uvjete itd., dizajner mora „stvoriti“ novi predmet, zamisliti njegov oblik u kojem će skladno povezati i uravnotežiti sve te nužnosti. (...)Uz samu potrebu industrijskog oblikovanja istakli smo i princip da predmet treba bit oblikovan u skladu sa svrhom; oblik mora nastati kao rezultat svih uvjeta i potreba u kojima i za koje nastaje, pa će im ujedno služiti i izražavati ih.„

10

Riječ filozofa

Osvrčući se na spoznaju i estetiku, Ingarden kaže da je pred istim predmetom moguće zauzeti jedan od tri suda: čisto spoznajnog ili „istraživačkog“, „estetskog“ i „praktičnog“ suda. On nastavlja: „Kad netko, na primjer, izvodi trgovačku operaciju kupujući sliku nekog starog majstora, on to čini zauzimajući „praktičan“ stav. Isto tako kad, na primjer, kupljenu sliku objesi o zid svoje radne sobe. Međutim, kad želi ispitati da ga prodavač nije prevario i da možda nije nabavio falsifikat, on zauzima spoznajni, „istraživački“ sud i trudi se da sazna niz svojstava i karakterističnih crta kupljene slike. Najzad, kad mirno sjedne na sofu, kad se – kako se to kaže – udubi u „kontemplaciju“ i potrudi se da sliku sagleda u njenoj cjelini, u njenom umjetničkom uobličenju, on tek tada zautima „estetski sud“ i u toku „estetskog doživljaja“ otkriva sliku u njenoj punoj individualnosti i s njenom uprizorenom vlastitom vrijednošću.“

Dakle, ovo mišljenje lako je primijeniti na projektiranje proizvoda u kojem postoje dva pristupa: proizvod je moguće promatrati iz perspektive „praktičnog“, te razmišljati prvenstveno o njegovoj namjeni i funkcionalnosti, o tome koliko će biti koristan i upotrebljiv za ono čemu je namijenjen. A moguće je i pozornost obratiti i na „estetsku“ stranu, te razmišljeti i o izgledu tog proizvoda, kakav će on dojam ostaviti na onog tko ga koristi kao i na svakog tko ga ugleda, te koliko će zadovoljstvo i ugodu njegova upotreba donijeti korisniku. Nesumnjivo, pri dizajniranju proizvoda potornost bi trebala biti obraćena na obje ove strane.

Ingarden nastavlja:„Najzad, u estetskom sudu – kao što se često misli – neki među predmetima koje

spoznajemo upotrebljavaju se kao svojevrsna nadražajna sredstva da u nama izazovu sasvim neobične doživljaje koje rado doživljavamo i pritom osjećamo određeno „zadovoljstvo“, odnosno uživanje. I ovdje se, kao što je poznato, gledišta razilaze. Spor se vodi o prirodi ovih doživljaja. Neki jednostavno govore o čulnom uživanju, koje bi na neki neobičan način trebalo biti „povezano“ s izvjesnim „predstavama“, drugi govore da je posrijedi „kontemplacija“, drugi opet pišu o „uživljavanju“ ili ovakvim ili onakvim osjećajima, posebno o „autopatskim“ osjećajima, koja idu zajedno sa sadržinom izvjesnih predstava itd. (...)

On se po ovom shvaćanju od drugih realnih stvari razlikuje time što ima – ili samo izgleda da ima – određena posebna obilježja, koja obično označavamo riječima „lijep“, „mio“, „dražestan“, „ljubak“ itd a koja nisu ništa drugo do sposobnost predmeta da u osobi koja ga opaža izazove izvjesne doživljaje (na primjer osjećaje, osjete itd.) „

Dakle, nema li smisla težiti da sve proizvode kojima se okružujemo napravimo što „ljepšima“ i ugodnijima za promatranje?

11

Primjer 1 : Odnos estetskih i ergonomskih normi na primjeru monitora (boja plastike)

S ergonomskog gledišta, boja monitora je takoder bitna. Naime, siva boja (koja je najčesća na današnjim monitorima!) ne odgovara danasnjim šarenim operacijskim sustavima ( jer naše oko prilično zamara šetanje izmedu tamnih pozadina i svijetlih rubova plastike oko zaslona). Nasuprot tome, monitori tamne boje plastike mnogo su ugodniji jer manje umaraju oko.

No, u suvremenom dizajnu racunala i pripadajuće opreme (skenera, printera, PDA-a, digitalnih fotoaparata i sl.) srebrna i siva boja postaje sve popularnija, te tako i mnogi proizvodači monitora slijede taj trend i tržiste je preplavljeno monitorima svijetle boje (pri čemu je zanemareno ergonomsko gledište na stvar).

Primjer 2: Rasvjeta na radnom mjestu

Ergonomija mnogo pažnje polaže i na dizajniranje rasvjete na radnom mjestu. Pri tome se uzima u obzir da jačina osvjetljenja za pisanje i čitanje mora biti oko 500 lx, dok za rad u prostoru s monitorom taj se iznos kreće između 300 i 600 lx . Projektira se osvjetljenje tako da 60 % svjetla dolazi od glavnog izvora , dok ostali dio dolazi od pomoćnih rasvjetnih tijela na svakom radnom mjestu. U obzir se uzimaju i mnogi dodatni faktori, kao sto su visina radnog prostora , koeficijenti refleksije površina radnog prostora (npr. stola ili zida), količina prirodnog svjetla koje pristiže u prostoriju.

Izvedba osvjetljenja sastoji se u odabiru rasvjetnih tijela, veličini i načinu osvjetljavanja, boji reflektirajućih ploha, rasporedu izvora prirodne svjetlosti (prozorska okna).

Naravno, sve ove norme nemaju nikakve veze sa estetskim pogledom na osvjetljenje ureda. Dapače, kad bi se sve polagalo na dobar izgled rasvjetnih tijela, te na način razmještaja svjetala koji je oku (ako zanemarimo utjecaj monitora, čitanja, pisanja i drugih zadataka na radnom mjestu) najugodniji, vjerojatno bismo dobili raznolike kombinacije svjetla i sjene, reflektirajućih i upijajućih povrsina i slične kombinacije koje dovode do lijepo dizajniranog prostora, ali ne i do najpraktičnije radne okoline!

12

Primjer 3 : Uspješna estetika, loša ergonomija – tipkovnica Sony Ericssona F500i

Eto i jednog konkretnog primjera uspješnog spoja estetski odlicno ostvarenog proizvoda, no s velikim ergonomskim nedostatkom. Mobitel Sony Ericsson F500i je lagan mobitel oku ugodnog dizajna: srebrno-plave boje, velikog ekrana i modernog izgleda. No, iako ovaj proizvod udovoljava estetskim kriterijima modernog dizajna, s ergonomskog gledista ima (barem) jedan veliki nedostatak: premale i prenisko smještene tipke, sto ga čini poprilicno neugodnim za pisanje poruka (ili brzo tipkanje dovodi do grča u dlanu ili je izrazito velika šansa da će Vam mobitel ispasti iz ruke ukoliko ga držite u položaju koji omogućuje koliko-toliko ugodno tipkanje).

13

Primjer 4:Spoj odlične estetike i uspješne ergonomije – miš Logitech MX900

Miš za kompjuter Logitech MX900 doista je primjer estetski jako uspješno dizajniranog proizvoda, a ujedno potpuno ergonomski ostvarenog uređaja.

Prednosti: sjajno leži u ruci; velik je te su svi gumbi na njemu lako dostupni. Konfiguracija dodatnih gumba je vrlo laka. Ima ih čak pet - dva su pod palcem i služe za back i forward u Internet pretraživaču, dok je ostatak namijenjen kažiprstu. Preostali su u liniji s kotačićem, jedan je odmah ispred, a druga dva su iza kotačića. Gumbići najbliže kotačiću namijenjeni su bržem prolasku kroz dokumente i Internet stranice dok je treći gumbić namijenjen Logitechovoj Quick Switch funkciji. To je adaptacija standardnog "Alt + Tab" dijaloga u Windowsima samo što u ovom slučaju sa klikom miša određujemo koju ćemo aplikaciju baciti u prvi plan. Nedostaci: dizajn koji odgovara samo dešnjacima.

14

Primjer 5.1.: Neergonomska tipkovnica neuspješne estetike

Iako se ova tipkovnica hvali brojnim ergonomskim prednostima kao što su ugodan položaj ruku, mora se priznati da ergonomski oblik kojem se težilo baš i nije postignut. Nažalost, dizajner se ipak malo previše zaigrao pa je pretjerivanjem napravio proizvod koji zahtijeva položaj ruku kakav većini ljudi ipak ne odgovara.  Uz to se mora priznati da njen dizajn baš i nije „oku ugodan“. Tipičan primjer neuspješne težnje izradi dobrog ergonomskog proizvoda, s nedostatkom smisla za estetiku.

Primjer 5.2.: Ergonomska tipkovnica uspješne estetike

Za razliku od gornjeg primjera, proizvođači ovih dviju tipkovnica uspjeli su u svom proizvodu uspješno spojit estetski izgled sa zadovoljenjem estetskih normi. Tako ovdje napokon imamo primjer proizvoda koji pokazuje da taj spoj ne samo da nije nemoguć, već i da ga nije tako teško ostvariti u praksi.

15

Primjer 6: Ergorest Wrist Support

Usprkos tome što su ovi proizvodi vrlo korisni i dobro oblikovani u ergonomskom smislu, s estetske strane neće baš doprinjeti dobrom dojmu niti jednog ureda. Više nalikuju medicinskim pomagalima nego uredskoj opremi i nipošto ne ostavljaju profesionalan dojam. Oba proizvoda, a pogotovo prvi, vrlo su indiskretni, a prvi uz to djeluje poprilično nespretno, vireći sa radnog stola na takav način da nije teško zamisliti koliko često osoba čije je to radno mjesto zapne za njega.

16

17

Primjer 7: uspješan spoj estetike i ergonomije u dizajnerskim stolicama

Iako su ove stolice nadasve oku ugodne, ne možemo ih baš smatrati ergonomskim proizvodom. Velik nedostatak im je to što nemaju naslona za ruke, a i udobnost naslona za leđa je vrlo upitna. Sve u svemu, odlična estetika, al potpun nedostatak razmišljanja o funkcionalnosti.

Za razliku od prvog primjera, ove dvije stolice udovoljavaju svim ergonomskim

standardima, udobne su te omogućuja zdravo i uspravno sjedenje, a uz to će itekako doprinijeti funkcionalnosti bilo kojeg modernijeg ureda. Nažalost izgled im je mnogo manje atraktivan od gornjih primjera. Jednostavno ni jedan od dizajnera ovih proizvoda nije uspio zadovoljiti baš sve norme, pa je svaki jedne kriterije (jedan estetske, a drugi ergonomske) postavio kao dominantne.

18

Spoj estetike s ergonomijom:

I ergonomija i estetika imaju veliku važnost u životu ljudi, pogotovo u radnoj okolini, no obje se ove znanosti često zanemaruju u stvarnom zivotu. Podjednako velik problem je i kad se na jednu od njih stavlja naglasak, a drugu se pri tom zanemaruje. Naime, one su vrlo usko povezane, i cilj im je vrlo sličan: učinit život čovjeka ugodnijim. Također, obje pridonose ljudskoj produktivnosti u radu. Uvijek kad razmišljamo o ergonomskoj strani nekog prostora ili predmeta, u to razmišljanje bi trebalo uključit i normu ljepote, odnosno ugodnog izgleda. Dakle, trebali bismo težiti tome da predmeti oko nas budu ne samo funkcionalni, već i lijepi i privlačni. No, tada dolazimo do točke osjetljive ravnoteže koju nije lako postići: estetici se treba težiti samo u granicama funkcionalnosti i korisnosti, pažnja usmjerena na izgled predmeta nikad ne smije biti tolika da naruši prikladnost predmeta svrsi za koju je izvorno namijenjen.

Jedan od najvećih problema pri tom je taj što većina ljudi ima više razvijen ili dar za „umjetničko“, estetsko, lijepo, ili razvijeniji „matematički“ dar za projektiranje, inovacije, inžinjerstvo, a nema mnogo ljudi čiji način razmišljanja je uravnotežen između ove dvije krajnosti. Zbog toga se često događa da se dizajneri „zanesu“ i zanemare praktičnu stranu onog što izrađuju, ali isto tako je često i da inžinjer misli samo na funkcionalnost, bez imalo pažnje posvećene izgledu onoga što projektira. Rješenje?

Treba razvijat praktično – ergonomski i kulturno estetski smisao inžinjera i cijele populacije, u obrazovanje (pogotova za inžinjere i dizajnere) treba uvesti predmete koji obrađuju teme ergonomije i estetike, i ponajviše treba stavit naglasak na važnost povezanosti ova dva područja.

19

Literatura:

[1] prof. Marijan Đurek : predavanja iz predmeta Ergonomija računalne i programske opreme

[2] D. Mikšić: Uvod u ergonomiju

[3] F. Vukić: Od oblikovanja do dizajna

[4] M. Pilja: O lijepom

http://www.medicina.hr/clanci/ergonomija.htm

http://www.iskon.hr/lijepiizdravi/page/2001/07/19/4032006.html

20