Etika u sestrinstvu

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Sonja Kalauz / ETIKA U SESTRINSTVU

Etika u sestrinstvu.indd 1 9/18/2012 12:59:41 PM

MEDICINSKI FAKULTET U ZAGREBUBIBLIOTEKA SVEUČILIŠNI UDŽBENICISonja Kalauz / ETIKA U SESTRINSTVU

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 815665ISBN 978-953-176-579-4

Ÿ Medicinska naklada, Zagreb, 2012. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati niti reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, elektronski ili mehanički, uključujući fotokopiranje, osim za kratke

citate, bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

Autoricadr. sc. SONJA KALAUZ, prof., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Zdravstveno veleučilište u Zagrebu

Recenzentiprof. dr. sc. ANTE ČOVIĆ, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

prof. dr. sc. SREĆKO GAJOVIĆ, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebuprof. dr. sc. DRAGO PRGOMET, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Korištenje naziva sveučilišni udžbenik odobreno je: Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu broj: Klasa: 032-01/12-01/15; ur. broj: 380-061/117-12-2, na sjednici održanoj

14. ožujka 2012. (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis)


Sonja Kalauz

ETIKA U SESTRINSTVU

MEDICINSKA NAKLADAZAGREB, 2012.



Zahvaljujem

Mojem učitelju i velikom uzoru, prof. dr. sc. Anti Čoviću, koji mi je nesebično i strpljivo prenosio svoje znanje i mudrost, čije su povjerenje, pomoć, podrška i razumijevanje bili potpuni i bezrezervni i zbog kojih se svakodnevno preispitujem i težim napredovati, raditi i biti bolja osoba, ne bih li postala dostojna i na ponos svom učitelju.

Akademiku prof. dr. sc. Davoru Miličiću, dekanu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji me prvi potaknuo i ohrabrio da napišem ovaj udžbenik.

Mojim roditeljima čije su mi dobrota, plemenitost i čistoća duše uvijek bili svjetionici u olujnom moru života.



| VII

Predgovor

Ovaj se udžbenik bavi predmetom za kojega već dugo nema odgovarajuće literature u Hrvatskoj i u zemljama šire regije. Namijenjen je studentima sestrinstva, medicinskim sestrama, ali i svim drugim stručnjacima koji se bave sestrinstvom i etičkim pitanjima sestrinske profesije.

Dugo se vremena sestrinska etika tumačila kao sastavni dio medicinske etike (liječničke etike), no u drugoj polovici 20. stoljeća, tijekom koje je sestrinstvo postalo profesija, uvi-djelo se da postoje velike razlike između medicinske i sestrinske etike te da je sestrinska etika jedinstveni fenomen zasnovan na sestrinskoj praksi. Pokazalo se da je vrlo teško podučavati medicinske sestre etici primjenom medicinskog etičkog modela, jer ga je gotovo nemoguće povezati s pojmom dobre sestrinske prakse.

Danas se smatra da je, osim sposobnosti za donošenje stručnih odluka, sposobnost za donošenje moralnih odluka pitanje i stručne i moralne izvrsnosti medicinskih sestara. Sestrinsko obrazovanje mora poticati razvijanje moralnih vizija i moralnog promišlja-nja, moralne intuicije, vještine kritičkoga razmišljanja, osjetljivost za društveno stanje i promjene te socijalnu i političku snalažljivost. Cilj etičkoga podučavanja pružanje je svih relevantnih informacija vezanih uz moral i obrazovanje, te poticanje odgovornosti medicinskih sestara za donošenje etičkih prosudbi u praksi. Drugi je cilj priprema budu-ćih medicinskih sestara da identificiraju i pravilno reagiraju na etičke dileme u području zdravstvene njege. Kako bi student sestrinstva zadovoljio te ciljeve mora znati integrirati osobni sustav vrijednosti i vjerovanja s valjanim etičkim konceptima u sestrinstvu i etič-kim standardima ponašanja. Ta integracija treba postati okosnica za donošenje odluka i njihovu provedbu u području zdravstvene njege.

Udžbenik sadrži jedanaest poglavlja. U prvom poglavlju udžbenika razmatra se filozofsko utemeljenje setrinstva (“Filozofija sestrinstva i njezini ciljevi�) da bi se u sljedeća četiri poglavlja (“Identitet sestrinstva�; “Sestrinstvo – znanost ili vještina/tehne�; “Koncepti i


VIII |

konceptualni modeli u sestrinstvu�; “Teorije u sestrinstvu�) raspravile osnovne dileme i nedoumice koje se javljaju u razumijevanju sestrinske profesije te uz pomoć različitih konceptualnih modela i teorija dospjelo do svestranog i pojmovno preciznog određenja sestrinske profesije. U sljedećem poglavlju pod naslovom “Etika i moral“ razrađuje se i druga potrebna pretpostavka, uvodeći nužna pojmovna razgraničenja i pružajući kratki pregled povijesti etike. Iz pozicije u kojoj su razjašnjeni i izvedeni pojmovi sestrinstva i etike, u nastavku je izgrađena unutarnja poveznica sestrinstva i etike te se rekonstru-ira etička dimenzija kao određujuća značajka sestrinske profesije. To je napravljeno na stupnjevit način ponajprije na planu opće etike (“Etika i sestrinstvo�), zatim na planu područne ili profesionalne etike (“Profesionalna etika u sestrinskoj praksi�) i konačno u suvremenom bioetičkom horizontu (“Bioetika i sestrinstvo�). U zadnjem poglavlju “Se-strinske teorije prema autorima� daje se detaljniji pregled svih važnih sestrinskih teorija.

U pedagoškom pogledu tekst udžbenika je poticajan jer otvara prostor autonomnom etičkom promišljanju i preuzimanju odgovornosti. Medicinske sestre nikad ne smiju ima-ti osjećaj da postoji samo jedna jedina etička teorija, jedan jedini etički model i jedan najvažniji princip za sve situacije. U zaključnoj sintezi ovaj udžbenik nudi „integrativni model sestrinstva� u čemu se ogleda posve novi način osvještavanja sestrinske profesije, primjeren suvremenim prilikama i revidiranoj ulozi sestrinstva.

Zagreb, u rujnu 2012. Autorica


| IX

Sadržaj

1. Filozofija sestrinstva i njezini ciljevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1

2. Identitet sestrinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .5

2.1. Osnovna obilježja profesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2.2. Profesionalna autonomija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

2.3. Rodno/spolna odrednica sestrinske profesije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

3. Sestrinstvo – znanost ili vještina/tehne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21

3.1. Znanje i znanosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

3.2. Znanje u zdravstvenoj njezi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

3.3. Sestrinstvo kao znanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

4. Koncepti i konceptualni modeli u sestrinstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37

4.1. Koncepti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

5. Teorije u sestrinstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43

5.1. Klasifikacija sestrinskih teorija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

6. Etika i moral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55

6.1. Etika kao filozofska disciplina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

6.2. Zadaća i podjela etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

6.3. Podrijetlo morala i moralni razvoj čovjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

6.4. Uporišne točke povijesti etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

7. Etika i sestrinstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81

7.1. Glavne etičke teorije u sestrinstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81


X |

8. Profesionalna etika u sestrinskoj praksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .111

8.1. Sestrinska etika kao područna etika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111

8.2. Povijesni razvoj sestrinske etike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

8.3. Etički kodeksi medicinskih sestara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125

9. Bioetika i sestrinstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .135

9.1. Preduvjeti i okolnosti nastanka bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

9.2. Početak razvoja bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

9.3. Europski korijeni bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

9.4. Različita shvaćanja bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146

9.5. Principalizam kao početna etapa u razvoju bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

9.6. Primjena bioetičkih načela u sestrinstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

9.7. Etički pluralizam i interdisciplinarnost – obilježja druge etape u razvoju bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

9.8. Pluriperspektivizam – obilježje treće etape u razvoju bioetike . . . . . . . . . . . . . . . . 159

9.9. Pluriperspektivizam u zdravstvenoj praksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

9.10. Integrativni model sestrinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174

10. Teorije sestrinstva prema autorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177

10.1. Teorija prilagodbe okolišu – Florence Nightingale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177

10.2. Model životnih procesa – Martha E. Rogers . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

10.3. Teorija o skrbi za čovjeka – Jean Watson . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

10.4. Teorija kulture različitosti i univerzalnosti skrbi – Madeleine M. Leininger . . . . . . 185

10.5. Sestrinstvo – skrb za čovjeka – teorija Anne Boykin i Sarvine Schoenhofer . . . . . . 187

10.6. Teorija interpersonalnih odnosa – Heidelgard E. Peplau . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187

10.7. Pomaganje/umjetnost u kliničkom sestrinstvu – Ernestine Weidenbach . . . . . . . . 190

10.8. Teorija procesa zdravstvene njege – Ida Jean Orlando . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193

10.9. Srž, liječenje, zdravstvena njega/core, cure, care – Teorija Lydie Hall . . . . . . . . . . 194

10.10. Humanistička teorija o skrbi s kliničkom primjenom – Josephine Paterson i Lorreta Zderad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196

10.11. Zdravlje kao širenje svijesti – teorija Margaret Newman . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201

Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215


| 1

Zadaća filozofije1 je vrlo složena, ona neprekidno posredstvom ljudskog uma kritički provjerava ono što se u svakodnevnom životu smatra očitim. Njezina je velika vrijednost povezivanje različitih znanstvenih spoznaja u integralne sustave, interakcija heterogenih filozofijskih stajališta, što je uvijek stvaralo dinamičnu atmosferu, izoštravalo filozofske misli i duh, te razvijalo izvorne sustave promišljanja. Filozofija ima vrlo suptilan odnos prema vlastitoj tradiciji – mnogo onoga što je bilo odbačeno ponovno se razmatra, ali sad iz drugoga rakursa.

No, temeljno pitanje filozofije koje se do danas provlači kroz povijest jest što je čovjek, u čemu je njegova bit, što je smisao ljudskog života... Prema stajalištu Immanuela Kanta2 zadaća je filozofije odgovoriti na četiri temeljna pitanja. To su: što mogu znati, što trebam učiniti, čemu se mogu nadati i što čovjek jest? Sažimajući upravo tri temeljna pitanja u jedno suštinsko – što čovjek jest i što to čovjek može spoznati i učiniti u sklopu zada-nosti realiteta iskustva i osjetnih oblika prostora i vremena – Kant određuje čovjeka kao

1 Filozofija (grč. φιλοσοφια, philosophia) izvorno znači „ljubav spram mudrosti�. Etimološki dolazi od grčke riječi philia, što znači prijateljstvo ili ljubav ili od riječi philos (drag), te sophia – mudrost. Prema predaji Pitagora se njome prvi koristio, a u stalnu uporabu uveli su je Sokrat i Platon. Ta dvojica velikih filozofa i mislilaca za sebe su skromno tvrdili da nisu mudraci nego samo ljubitelji mudrosti, te da su mudri onoliko koliko se trude oko mudrosti. Sokrat je govorio o bezgraničnom duhovnom razvoju, o tome kako čovjek uči cijeli život i opet na neka pitanja ne zna odgovor. Filozofi su tijekom povijesti različito određivali predmet i pojam filozofije, no ne će se pogriješiti ako se kaže da je filozofija istraživanje i traganje za smislom, ona postavlja pitanja o bitku, svijetu i istini, te nudi posebne nazore o svijetu i životu.2 Immanuel Kant (1724.–1804.) njemački je filozof. Cijeli je život proveo u Königsbergu, tadašnjem glavnom gradu istočne Pruske, tad drugom po veličini u pruskom kraljevstvu. Rođen je u luteranskoj obitelji i pohađao je školu koju su vodili luteranci. Njegov odgoj i školovanje prožeti su pijetizmom, pokretom kojem su pripadali njegovi pobožni roditelji, a tad ga je u Königsbergu vodio Franz Albert Schultz. Duh neposredne, životne i djelatne pobožnosti bio je jezgra njegova cjelokupnog obrazovanja usredotočenog na dužnost i učenje, što je bila obveza u moralnom, religioznom i građanskom smislu. Kanta je posebice zanimala fizika – fizika Zemlje i svemirskih tijela te nove teorije Isaaca Newtona. Svoju teoriju o nastanku svemira predstavio je u djelu Opća povijest prirode i teorija neba u kojem je predvidio postojanje planeta Urana. Ipak, njegov je glavni interes bila priroda ljudskog iskustva, načini i putevi spoznaje i znanja. Pod jakim utjecajem Leibnizova i Wolffova učenja počeo je sumnjati u temeljne odgovore prijašnjih filozofa, a neke je poticaje dobio i u tumačenjima škotskog filozofa Davida Humea (teorija skepticizma). Glavna su mu djela Kritika čistog uma (1781.), Metafizika ćudoređa (1785.), Kritika praktičnog uma (1788.) i Kritika rasudne moći (1790.). Kantova je filozofska revolucija utjecala na gotovo sva područja filozofije. U političkoj filozofiji smatra se jednim od osnivača liberalizma i prvi je u novom vijeku uspješno obnovio antičku ideju „građanstva svijeta�, što je i danas, u doba globalizacije, vrlo aktualno. U svojem Prijedlogu stalnog mira iz 1795. godine objavio je vrlo aktualno razmišljanje o građanskome miru, miru među narodima/državama i miru razuma sa samim sobom.

1. poglavlje

Filozofija sestrinstva i njezini ciljevi


2 | Etika u sestrinstvu

praktično biće koje nije samo zainteresirani promatrač svijeta nego i činitelj i autonomno stvaralački, odgovorni subjekt u tom istom svijetu.�3 Dakle, sva pitanja uvijek se foku-siraju na čovjeka, na njegov odnos prema drugom čovjeku i prema društvu, a u novije doba posebice na odnos čovjeka i prirode, čovjeka i ostaloga živog i neživog svijeta jer se pokazalo da su čovjekov svijet i svijet prirode neodvojivi i da su zato i njihovi problemi zajednički.

Tijekom povijesti u filozofiji su se razvile različite discipline, no najčešće je dijelimo na teoretsku, praktičnu i poetičku. Teoretskim disciplinama pripadaju ontologija, gnoseolo-gija i filozofija prirode, praktičnima pripadaju etika, filozofija politike, prava i povijesti, a poetičkim disciplinama estetika, poetika, retorika i filozofija tehnike. Te grane filozofije nisu odvojene cjeline, njihovi dijelovi u uskoj su uzajamnoj vezi, kao i rješenja koja pro-izlaze iz postavljenih problema koji su različiti aspekti istih pitanja.

Ako filozofija, kako kaže Kant, određuje čovjeka kao praktično biće koje je činitelj i autonomno stvaralački, odgovorni subjekt, tad ona primijenjena u sestrinstvu oblikuje referentni okvir za vrijednosti, uvjerenja, koncepte i načela koji reflektiraju ideje, pro-sudbe i način ponašanja svih pripadnika profesije. Filozofija sestrinstva jest istraživanje i propitivanje smisla i značenja te profesije, njezina identiteta, integriteta i autentičnosti, uključujući etičke, teorijske i praktične aspekte. U interakciji heterogenih filozofskih sta-jališta i različitih znanstvenih spoznaja iz područja zdravstvene njege, ona služi medi-cinskim sestrama kao vodič za njihova razmišljanja, zapažanja, tumačenja i djelovanja, što sestrinskoj praksi daje vjerodostojnost, definira je kao profesiju i ima velik utjecaj na razvoj znanstvenih teorija. Filozofija sestrinstva, njezine teorije i njezino znanstveno područje rada u interaktivnom su odnosu i utječu jedno na drugo.

Već krajem 19. stoljeća medicinske su sestre razmišljale o različitim aspektima svojega rada i o tome pisale kao o svojoj „filozofiji�. Osjećale su veliku potrebu i želju da pronađu pravi smisao sestrinstva, bit sestrinstva, jasne smjernice u sklopu profesije i profesionalnih aktivnosti. Neke su poslije, u skladu s društvenim kretanjima postmoderne, relativizma, individualizma i pluralizma, odustale od takvoga traganja, no veći je broj ipak ustrajao na tome da se utvrdi prava misija sestrinstva i da se u skladu s njom usmjeri njezin razvoj kao profesije. Suštinsko pitanje koje im se nametalo bilo je što je istinska priroda sestrinske prakse, što je osnovna aktivnost u sestrinstvu, što je sestrinstvo u odnosu prema dru-gim profesijama i drugim znanstvenim disciplinama. Upravo ta potreba za utvrđivanjem suštine sestrinske profesije pridonijela je pedesetih godina prošloga stoljeća jasnijem koncipiranju strukture sestrinstva, jasnijem stajalištu i odnosu prema drugim profesijama, razradbi vlastitih koncepata, teorija i modela.

Većina se teoretičara slaže da filozofija sestrinstva daje okvir za istraživanja fenome-na u sestrinskoj praksi (fenomenologija)4, načina njihova spoznavanja i proučavanja

3 Usp. Vladimir Filipović: Klasični njemački idealizam, Matica hrvatska, Zagreb, 1962., str. 29.4 Fenomenologija je dio filozofije koja se bavi izučavanjem fenomena. Fenomen – (grč. riječ φαιν μενo) koja označava ono što se pokazuje, ono što samo sebe pokazuje, ono razvidno. Fenomeni su prema tome sveukupnost onoga što je razvidno. Osnovna je zadaća fenomenologije da se postavi s razumijevanjem prema onome što se pokazuje, da ga promatra i da isto pokuša objasniti sadržajno, ali bez procjene.


Filozofija sestrinstva i njezini ciljevi | 3

(epistemiologija)5 te vrijednosti važnih za praksu (etika). Neka fenomenološka istra-živanja mogu se odnositi na specifičnosti odnosa medicinskih sestara i bolesnika kao zasebnih entiteta, na iskustvo medicinskih sestara i bolesnika u odnosu na okružje u zdravstvenim ustanovama, te na načine procjene stanja bolesnika uključujući sve njegove osobitosti (holistički pristup) kako bi mu se pomoglo da dosegne najvišu moguću razinu samostalnosti. Jedinstvenost i vrijednost svake osobe u odnosu na poštovanje njezina integriteta, autonomije i dostojanstva jedno je od krucijalnih pitanja filozofije sestrinstva. Vrlo je važno razmatranje pitanja stručne odgovornosti za provedbu sestrinske prakse, za cjeloživotno obrazovanje, mentorstvo i profesionalni razvoj, za promociju prakse uteme-ljene na dokazima, te utjecaj radnog okružja na međuljudske odnose, posebice u odnosu na hijerarhiju organizacije i njezine različite dijelove.

Strukturne komponente filozofije sestrinstva čine čovjek, zdravlje, okoliš i zdravstvena njega, a njezina supstancija i esencijalni sadržaj jesu priroda čovjeka, priroda sestrinske prakse, etičke vrijednosti koje normiraju sestrinsku praksu, te osobe koje tu praksu oba-vljaju. Ontološku supstanciju filozofije sestrinstva čine vrijednosti čovjeka kao jedinstve-noga bića. Jednom riječju – čovjek je središnji fenomen u filozofiji sestrinstva.

Prema stajalištu Ernestine Wiedenbach tri su vitalna pitanja koja prožimaju filozofiju se-strinstva – pitanje poštovanja života sve dok života ima, pitanje poštovanja čovjeka, njegove jedinstvenosti, autonomije, integriteta, dostojanstva i njegovih osobnih vrijed-nosti te pitanje poštovanja vlastite profesije i njezinih profesionalnih vrijednosti.6

Prvi zadatak filozofije sestrinstva, da bi se mogla uopće baviti svim drugim navedenim pitanjima, potraga je za vlastitim identitetom. Smisao i pravo značenje sestrinstva s jasno artikuliranim identitetom i autentičnom profesionalnom praksom s pravom se smatra pravim filozofskim pitanjem, a kao takvo tek je u novije doba zakoračilo u područje ozbiljnijih znanstvenih istraživanja i preispitivanja.7

5 Epistemiologija je grana filozofije koja bi se u hrvatskom jeziku mogla prevesti kao „teorija znanja�. To je, dakle, spoznajna teorija koja proučava ljudsko znanje, tj. spoznaje.

6 Usp. Ernestine Wiedenbach: „An analysis of changing trends in philosophies of science on nursing theory development and testing�, Aspen Publishers, 1984., str. 32. – 57. 7 Usp. Tonči Matulić: „Identitet, profesija i etika sestrinstva�, Bogoslovska smotra: Ephemerides Theologicae Zagrabienses 77 (3/2007.), str. 727. – 744.


Documents

Etika u sestrinstvu