EUROPSKA BUDUĆNOST HRVATSKOGA GRAĐANSKOG …bib.irb.hr/datoteka/991328.Bratkovic_2019_Graansko_pravosue_u_slubi... · jednako primjenjuje na sve, u kojem su sudski postupci dobro

3

Pozdravni govor akademika Milana Moguša, predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; str. 11-12

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTIZnanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava

EUROPSKA BUDUĆNOST HRVATSKOGA GRAĐANSKOG

PRAVOSUĐA

Okrugli stol održan 8. ožujka 2018.u palači Akademije u Zagrebu

Uredio:Akademik Jakša Barbić

Zagreb, 2019.

161

Marko Bratković: Građansko pravosuđe u službi građana

dr. sc. Marko BratkovićPravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

GRAĐANSKO PRAVOSUĐE U SLUŽBI GRAĐANA*

1. Uvod

U Zenonovoj aporiji brzonogi Ahilej nikako da sustigne kornjaču. Slično je i s europeizacijom hrvatskoga građanskog pravosuđa.1 Brzopletim i nedomišljenim

* Izradu ovog rada potpomogla je Hrvatska zaklada za znanost u okviru projekta br. 6988.1 Ovdje se pod europeizacijom hrvatskoga građanskog pravosuđa misli na njegovu preobrazbu u

moderan javni servis u službi građana, u skladu sa suvremenim komparativnim trendovima i najbol-jom europskom praksom. Nije, dakle, riječ samo o učinku koji na hrvatsko pravo imaju unificirajući i harmonizirajući pravni instrumenti Europske unije (kako se europeizacija najčešće poima) nego i o učinku koji bi na hrvatsko postupovno pravo i sudsku praksu trebala imati recepcija uzornih europskih procesnih modela i prakse visokih europskih sudova.

Donekle slično europeizaciju poima i Barbić, J., Europeizacija hrvatskog prava, u: Kregar, J.; Puljiz, V.; Ravlić, S. (ur.), Hrvatska – kako dalje: zadanosti i mogućnosti, Zagreb, 2004., str. 96, 105, koji je poistovjećuje s dovođenjem hrvatskoga pravnog sustava na onu razinu na kojoj su pravni sustavi razvijenih europ-skih zemlja, i to ne samo u dijelu koji je uređen europskim pravom. Petrak, M., Ius commune i europeizaci-ja bosanskohercegovačkog prava, dostupno na http://eprints.ibu.edu.ba/3118/ (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 113 sq., europeizacijom, uz primjenu pravne stečevine Europske unije, smatra i sustavnu primjenu općih pravnih načela koja pripadaju tradicionalnomu europskom općem pravu (ius commune).

U radovima drugih autora pojam europeizacije ipak je uglavnom vezan uz Europsku uniju, njezine pravne instrumente i utjecaj Unije na države članice. V. npr. Grabbe, H., The EU’s Transformative Power: Europeanization through Conditionality in Central and Eastern Europe, Hampshire; New York, 2006., osobito str. 39–96; Petak, Z., Europeanization and policy-making in the national context: the work of policy in Croatia, Politička misao, vol. 43, br. 5, 2006., str. 63 sqq.; Ervo, L.; Gräns, M.; Jokela, A. (ur.), Europeanization of Procedural Law and the New Challenges to Fair Trial, Europa Law Publishing, 2009.; Tulibacka, M., Euro-peanization of Civil Procedures: In Search of a Coherent Approach, Common Market Law Review, vol. 46, br. 5, 2009., str. 1532; Đurđević, Z., Rekonstrukcija, judicijalizacija, konstitucionalizacija, europeizacija hrvatskog kaznenog postupka V. novelom ZKP/08: prvi dio? Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 20, br. 2, 2013., str. 318; Musa, A., Agencijski model javne uprave, Zagreb, 2014., osobito str. 215–237, 485; Babić Krešić, I., Globalizacija, europeizacija i tranzicija – fenomeni današnjice i smjernice budućeg razvoja, Nova prisutnost, vol. 13, br. 3, 2015., str. 386; Mańko, R., Europeanisation of civil procedure. Towar-ds common minimum standards? European Parliamentary Research Service, 2015., dostupno na http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2015/559499/EPRS_IDA(2015)559499_EN.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.), osobito str. 8 sqq.; Nylund, A.; Krans, H. B. (ur.), The European Union and national civil procedure, Intersentia, 2016.

162

Europska budućnost hrvatskoga građanskog pravosuđa – uvodna izlaganja

izmjenama (postupovnih) propisa hrvatsko građansko pravosuđe2 ne može susti-ći suvremena europska kretanja i oblikovati se kao pravosuđe u službi građana. A upravo bi izgradnji takva pravosuđa valjalo težiti. Za to, međutim, treba po-staviti dobre temelje – ustanoviti prave uzroke nedostatne funkcionalnosti hrvat-skoga građanskog pravosuđa i prepoznati europske procesne modele pogodne za integraciju u hrvatski pravni poredak.

I neki kvantitativni pokazatelji (posredno) upućuju na to da građani nisu za-dovoljni funkcionalnošću hrvatskog pravosuđa. U 2016. godini čak 68 % hrvat-skih građana imalo je općenito negativno mišljenje o funkcioniranju pravosuđa, 59 % njih nije imalo povjerenja u sudove, a 40 % ih je smatralo da je u pravosud-nim institucijama proširena korupcija.3 Početkom 2018. godine 69 % građana nije bilo zadovoljno stupnjem neovisnosti pravosuđa u Hrvatskoj.4 Prema tom je kri-teriju Hrvatska na samom začelju Europske unije, zajedno sa Slovenijom (u kojoj je 54 % građana nezadovoljno stupnjem neovisnosti pravosuđa), Italijom, Bugar-skom i Slovačkom.5 I poslovni subjekti dojma su da je među državama članicama EU-a stupanj neovisnosti pravosuđa najniži u Slovačkoj6 i Hrvatskoj.7

Ni hrvatski sudci nemaju osobito visoko mišljenje o stupnju neovisnosti pra-vosuđa u Hrvatskoj. Samo su njihovi slovenski, litavski i latvijski kolege u 2017. godini stupanj neovisnosti pravosuđa u svojim državama ocijenili lošije od njih.8 Više od 60 % hrvatskih sudaca tada je vjerovalo da su mediji neprimjereno utjecali na pojedine sudce u donošenju odluka9, a njih 18 % vjerovalo je da su pojedini

2 Iako su neka ovdje iznesena zapažanja o hrvatskome građanskom pravosuđu dijelom primjenjiva i na hrvatsko kazneno pravosuđe, ono nije predmet ovog rada.

3 Podatci istraživanja agencije Ipsos Plus iz 2016. godine citirani u novinskom članku dostupnom na http://www.glas-slavonije.hr/350719/1/Lose-o-pravosudju-misli-68—gradjana (posjećeno 15. stude-nog 2018.).

4 Flash Eurobarometer 461 – January 2018, Perceived independence of the national justice systems in the EU among the general public. Report, svibanj 2018., dostupno na http://ec.europa.eu/commfrontoffice/pu-blicopinion (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 7.

5 Ibid. Stupnjem neovisnosti pravosuđa u svojim državama najzadovoljniji su građani u Danskoj, Finskoj, Austriji i Nizozemskoj. U Danskoj je čak 87 % građana stupanj neovisnosti pravosuđa ocijenilo vrlo ili prilično dobrim.

6 U Slovačkoj je ocjena neovisnosti pravosuđa iz perspektive poslovnih subjekata nešto bolja negoli prije dvije godine. U Hrvatskoj je pak zamjetan obratan trend.

7 Podatci istraživanja Svjetskoga ekonomskog foruma (World Economic Forum) iz 2016./2017. godine ob-javljeni u izvješću The 2018 EU Justice Scoreboard dostupnom na https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/justice_scoreboard_2018_en.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 43.

8 The 2018 EU Justice Scoreboard, str. 44. Stupanj pravosuđa u svojim državama najvišim su ocjenama oci-jenili danski i finski sudci.

9 Stanje sudbene vlasti prema istraživanju Europske mreže sudbenih vijeća za 2017. godinu, u kojem je sudjelovalo i 119 hrvatskih sudaca, sadržano u Izvješću predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti za 2017. godinu (dalje u tekstu: Izvješće predsjednika Vrhovnog suda za 2017. godinu) dostupnom na http://www.vsrh.hr/CustomPages/Static/HRV/Files/2018dok/izvjesce_predsjednikaVSRH_o_stanju_sud-

163


njihovi kolege primili mito da bi odlučili na određen način.10 Da je na ishod po-jedinih postupaka utjecala dodjela predmeta u rad pojedinim sudcima protivno utvrđenim pravilima dodjele predmeta, smatralo je 10 % hrvatskih sudaca.11 Nije stoga neobično da je i prosječna ocjena kojom su hrvatski sudci ocijenili rad svojih kolega (7 od 10) među najnižima u Europi. Lošije su rad svojih kolega ocijenili je-dino albanski i bugarski sudci.12 Anketirani hrvatski sudci nešto su bolje mišljenje imali o vlastitom radu, za što su si dali prosječnu ocjenu 8,3 (od 10).13

2. Povjerenjegrađanaupravosuđe

Iako izneseni podatci izravno upućuju na problem u ostvarivanju neovisnosti hrvatskog pravosuđa, na temelju njih legitimno je zaključiti i da građani (ali i pravni profesionalci) nisu zadovoljni funkcionalnošću hrvatskog pravosuđa te da u njega nemaju povjerenja. Naime, u očima javnosti neovisno pravosuđe gotovo da je sinonim za funkcionalno pravosuđe, u kojem neovisni i nepristrani sudci sude u pravičnu i razumno dugu postupku. šteta je ipak što u Hrvatskoj povjere-nje građana u pravosuđe kao javni servis nije sustavno istraženo. Ti bi (empirij-ski) podatci omogućili, najprije, utvrđivanje aktualnog stanja, a potom i praćenje trendova u njihovu sustavnu saniranju.14

Iako na povjerenje građana u pravosuđe bitno utječu povijesne, kulturne i društvene okolnosti u kojem pravosudni sustav djeluje, komparativna su istra-živanja pokazala da su građani skloniji vjerovati u pravosuđe u kojem se pravo jednako primjenjuje na sve, u kojem su sudski postupci dobro organizirani, bez nerazumnih odgoda, te u kojem stranke imaju osjećaj da su saslušane i tretirane s poštovanjem.15 Građanima kao korisnicima pravosuđa kao javnog servisa važno je da budu primjereno i pravovremeno obaviješteni o postupku u kojem sudjeluju

bene_vlasti_2017.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 94. V. isto i u Data ENCJ Survey on the Inde-pendence of Judges, 2016 – 2017, European Network of Councils for the Judiciary (dalje u tekstu: Data ENCJ Survey), dostupno na https://www.encj.eu/images/stories/pdf/workinggroups/independence/encj_survey_2016_2017.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 44.

Zanimljivo, među 27 europskih država obuhvaćenih tim istraživanjem samo je još u Italiji više od 60 % sudaca smatralo da su mediji neprimjereno utjecali na pojedine sudce u donošenju odluka.

10 Data ENCJ Survey, str. 37. 11 Ibid., str. 41.12 Ibid., str. 65.13 Ibid., str. 66.14 O važnosti empirijskih istraživanja u pravosuđu v. amplius Uzelac, A., Efikasnost pravosuđa u europ-

skom kontekstu: usporedba funkcioniranja europskih pravosudnih sustava, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 55, br. 3–4, 2005., str. 1101–1136.

15 European judicial systems. Efficiency and quality of justice. CEPEJ Studies No. 26, 2018 Edition (2016 data) (dalje u tekstu: CEPEJ 2016), str. 222 sqq.

164


ili bi mogli sudjelovati, o njegovoj organizaciji, troškovima i vremenskom tijeku te o mogućim sudskim odlukama i njihovim posljedicama za stranke. Informatič-ka tehnologija u brojnim aspektima može biti od pomoći u unaprjeđenju pravo-suđa u službi građana, posebice u vezi s dostavom pismena, dostupnošću sudske prakse, ali i s rasterećenjem administrativnog osoblja zaposlenog na sudovima.16

U nedostatku preciznijih podataka koji se odnose na Hrvatsku, može biti za-nimljivo, tek kao ilustracija, razmotriti podatke o povjerenju u pravosuđe u su-sjednoj Sloveniji, gdje se ono sustavno istražuje od 2015. godine. U 2017. godini slovenski su građani, zanimljivo, više vjerovali bankama negoli pravosuđu. Jedi-no su medijima, izvršnoj i zakonodavnoj vlasti vjerovali manje nego pravosuđu.17 Ipak, u odnosu na 2015. godinu došlo je do manjeg povećanja povjerenja građana u pravosuđe.18 Najniži ugled slovensko pravosuđe uživa među odvjetnicima.19

Slovenskim su građanima najvažniji čimbenici koji utječu na povjerenje u pravosuđe postupanje sudskog osoblja prema strankama s poštovanjem, pravičnost odluke i razumljivost njezina obrazloženja, dok su im manje važni pravovremenost odluke i troškovi postupka.20 Ipak, korisnici sustava (stranke u postupku, svjedoci i drugi slučajni posjetitelji sudova u određenom razdoblju) najmanje su zadovoljni duljinom vremena koje protekne između trenutka kada inicijalni akt u postupku bude podnesen sudu do prvog ročišta na sudu.21 Mnoga od tih zapažanja vjerojatno su primjenjiva i na hrvatsko pravosuđe.

3. Učinkovitosthrvatskogagrađanskogpravosuđa

Je li, međutim, loš dojam o hrvatskome (građanskom) pravosuđu među gra-đanima neutemeljen? Pokušajmo na to pitanje odgovoriti nekim (kvantitativnim) pokazateljima.

Trajanjesudskihpostupaka. Dugotrajnost sudskih postupaka obično se na-vodi kao jedan od najvećih problema hrvatskog pravosuđa. U predmetima protiv

16 Npr. nakon što je određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji elektronificirano, samo pet sudaca uz pomoć šezdesetak ostalih zaposlenika radi na izdavanju oko 200.000 rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave godišnje i odlučuje o oko 20.000 prigovora protiv izdanih rješenja. V. am-plius Bratković, M., Reorganizacija ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 36, br. 2, 2015., str. 1033 sqq.

17 Zadovoljstvo javnosti z delovanjem sodišč v Republiki Sloveniji, izvješće dostupno na http://www.sodisce.si/sodna_uprava/statistika_in_letna_porocila/zadovoljstvo_javnosti/ (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 12.

18 Ibid.19 Ibid., str. 34.20 Ibid., str. 14.21 Ibid., str. 29.

165


Hrvatske Europski sud za ljudska prava do kraja 2017. godine donio je ukupno 377 presuda. U njih čak 99 ustanovio je povredu prava na suđenje u razumnu roku.22 Teško je, međutim, ocijeniti koliko prosječno traju građanski postupci na hrvatskim sudovima. Ipak, iz nekih se podataka mogu uočiti trendovi njihova skraćivanja.

Tako se očekivano trajanje (disposition time)23 prvostupanjskoga parničnog po-stupka u građanskim i trgovačkim stvarima od 462 dana u 2010. godini smanjilo na 364 dana u 2016. godini.24 Međutim, čak jedna trećina tih postupaka trajala je na kraju 2016. godine dulje od dvije godine, po čemu je Hrvatska, uz Bosnu i Hercegovinu, najlošija među državama članicama Vijeća Europe.25 Da je duljina trajanja postupaka na hrvatskim sudovima daleko od zadovoljavajuće, govori i podatak da prvostupanjski postupak u sporu zbog otkaza ugovora o radu, u kojem je očekivano trajanje postupka 344 dana, u prosjeku traje 808 dana, što je najdulje među državama članicama Vijeća Europe.26

Prema podatcima hrvatskoga Ministarstva pravosuđa očekivano trajanje pr-vostupanjskoga parničnog postupka u 2017. godini iznosilo je 425 dana na općin-skim sudovima, a 383 dana na trgovačkim sudovima, što je čak i nešto dulje nego 2014. godine.27 U istoj godini očekivano trajanje ovršnog postupka na općinskim sudovima bilo je 213 dana, a na trgovačkim 135 dana.28 Za stečaj očekivano traja-nje postupka bilo je 313 dana, a za stečaj potrošača još i dulje, 474 dana.29

Valja uzeti u obzir i to da tek manji broj postupaka bude završen na prvostu-panjskim sudovima te da ne tako rijetko prvostupanjske i drugostupanjske odlu-ke budu u povodu žalbe i revizije ukinute i predmeti vraćeni na ponovno odluči-vanje nižim sudovima30, što znatno produljuje ukupno trajanje postupka. U 2017.

22 Violations by Article and by State dostupno na https://www.echr.coe.int/Documents/Stats_viola-tion_1959_2017_ENG.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.).

23 Očekivano trajanje postupka (disposition time) količnik je broja još neriješenih i riješenih predmeta na kraju određenog razdoblja pomnožen s 365 (dana u godini) (CEPEJ 2016, str. 238). Očekivano trajanje postupka pogrešno je poistovjećivati sa stvarnim prosječnim trajanjem postupka.

24 CEPEJ 2016, str. 250. U neslavnu društvu europskih država u kojima prvostupanjski postupci u građanskim i trgovačkim stvarima najdulje traju još su i Bosna i Hercegovina (u kojoj je očekivano tra-janje tih postupaka od 826 dana u 2010. godini skraćeno na 574 dana u 2016. godini), Italija i Malta.

25 CEPEJ 2016, str. 254.26 CEPEJ 2016, str. 259. 27 Statistički pregled Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske za 2017. godinu (dalje u tekstu: Statistički pregled

za 2017. godinu) dostupan na https://pravosudje.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Pravo%20na%20pristup%20informacijama/Izvje%C5%A1%C4%87a/Statisti%C4%8Dko_izvjesce_2017.PDF (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 24, 36. Cf. Statistički pregled za 2014. godinu, str. 23, 29.

28 Ibid.29 Ibid.30 U 2017. godini županijski sudovi u povodu žalbe ukinuli su oko 17 % prvostupanjskih odluka, a Visoki

trgovački sud oko 12 %. Vrhovni sud u istoj je godini u povodu revizije ukinuo oko 10 % odluka nižih su-dova., Statistički pregled za 2017. godinu, str. 32, 41; Izvješće predsjednika Vrhovnog suda za 2017. godinu, str. 64.

166


godini očekivano trajanje drugostupanjskog postupka na županijskim sudovima bilo je 245 dana, a na Visokome trgovačkom sudu 389 dana.31 Valja pritom napo-menuti da je očekivano trajanje postupka na Visokome trgovačkom sudu znatno skraćeno u odnosu na 2014. godinu kada je ono iznosilo više od 1.000 dana.32 Očekivano trajanje postupka na Vrhovnom sudu također je skraćeno u odnosu na 2014. godinu, s 1.129 dana na i dalje neprihvatljivo dugih 717 dana.33

Nije stoga neobično da na hrvatskim sudovima još uvijek postoji ne tako ma-len broj predmeta koji se vode dulje od 10 godina. Takvih je predmeta (i gra-đanskih i kaznenih) na svim općinskim, trgovačkim i županijskim sudovima te na Visokome trgovačkom sudu na kraju 2017. godine bilo gotovo 12.000.34 Samo Građanski odjel Vrhovnog suda u isto je vrijeme imao više od 3.000 revizijskih predmeta u kojima je tužba podnesena prije 10 ili više godina.35

Broj sudskih predmeta. Kao opravdanje nedostatne učinkovitosti hrvatsko-ga pravosuđa nerijetko se ističe velik broj sudskih predmeta, najveći u Europi.36 U 2017. godini na sve hrvatske sudove pristiglo je više od milijun građanskih i trgovačkih predmeta.37 Pridoda li im se oko 380.000 predmeta neriješenih iz pret-hodnih razdoblja38, podatak o oko 1.380.000 građanskih i trgovačkih predmeta u radu na hrvatskim sudovima djeluje pomalo zastrašujuće, osobito za državu koja ima tek nešto više od četiri milijuna stanovnika. Pogledajmo, međutim, strukturu tih predmeta.

Od oko 980.000 građanskih i trgovačkih predmeta primljenih u 2017. godini na hrvatskim prvostupanjskim sudovima39, njih više od 53 % činili su zemljišno-knjižni predmeti, a 15 % predmeti sudskog registra. Registarske stvari činile su, dakle, većinu novih predmeta na prvostupanjskim sudovima, a njih su sudovi rješavali prilično brzo. Očekivano trajanje postupka u zemljišnoknjižnim stvari-ma bilo je 23, a u predmetima sudskog registra 6 dana.40 Među novim predmeti-

31 Statistički pregled za 2017. godinu, str. 30, 40.32 Statistički pregled za 2014. godinu, str. 32.33 Ibid., str. 44; Statistički pregled za 2017. godinu, str. 53.34 Podatak izračunat na temelju podataka iz Statističkog pregleda za 2017. godinu, str. 57, 63, 66, 68.35 Izvješće predsjednika Vrhovnog suda za 2017. godinu, str. 62.36 Cf. ‘Sve bum vas tužil!’: Rekorderi smo u EU po broju parnica, novinski članak od 19. listopada 2016.

dostupan na https://www.express.hr/top-news/sve-bum-vas-tuzil-rekorderi-smo-u-eu-po-broju-parnica-7619 (posjećeno 15. studenog 2018.).

37 Broj od 1.001.197 građanskih predmeta obuhvaća parnične, ovršne, stečajne (stečaj, stečaj potrošača i predstečajne nagodbe), izvanparnične (ostavinski i zemljišnoknjižni predmeti, predmeti sudskog reg-istra i ostali izvanparnični postupci) te postupke mirenja na sudovima. Cf. Statistički pregled za 2017. godinu, str. 23–41, 53.

38 Statistički pregled za 2016. godinu, str. 23–34, 44.39 Ovdje je uzeto u obzir i oko 2.300 predmeta za koje su kao prvostupanjski nadležni županijski sudovi.40 Statistički pregled za 2017. godinu, str. 24, 36.

167


ma na prvostupanjskim sudovima udio parničnih predmeta bio je 13 %, a udio ovršnih 12 %.41 Uzmu li se u obzir podatci o ukupnu broju građanskih i trgovač-kih predmeta u radu prvostupanjskih sudova u 2017. godini, dakle novi predmeti zajedno s neriješenima iz prethodnog razdoblja, udio parničnih predmeta nešto je veći i iznosi oko jedne petine svih predmeta. Oko polovice sudskih predmeta, međutim, i u tom izračunu čine registarske stvari (Grafikon 1.42).

Grafikon 1. Struktura predmeta u radu hrvatskih prvostupanjskih sudova 2017. godine

U 2017. godini na hrvatskim sudovima bilo je pokrenuto ukupno oko 120.000 parničnih postupaka. Iz Grafikona 2.43 vidljivo je da je to znatno manje nego 2013. godine, a neznatno više nego 2016. godine. Uz 120.000 novih parničnih postupa-ka, u tijeku je bilo još oko 145.000 postupaka pokrenutih prije. Na prvostupanj-skim je sudovima, dakle, u 2017. godini u tijeku bilo ukupno oko 265.000 parnič-nih postupaka. Za sustavnu bi analizu bilo korisno znati o kakvim je parničnim postupcima riječ, ali za to odgovarajući podatci nisu (javno) dostupni.

41 Podatci izračunati na temelju podataka iz Statističkog pregleda za 2017. godinu, str. 23–41, 53.42 Podatci prikazani u grafikonu izračunati su na temelju podataka iz Statističkog pregleda za 2016. godinu,

str. 23–34, i Statističkog pregleda za 2017. godinu, str. 23–41.43 Podatci prikazani u grafikonu preuzeti su iz statističkih pregleda Ministarstva pravosuđa za pojedine

godine dostupnih na https://pravosudje.gov.hr/pristup-informacijama-6341/strategije-planovi-i-izvj-esca/statisticki-pregled/6719 (posjećeno 15. studenog 2018.).

168


S obzirom na udio javnobilježničkih rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv kojih u jednoj godini bude podnesen prigovor44, moglo bi se zaklju-čiti da oko 35.000 parničnih postupaka godišnje, a možda i više, bude pokrenuto upravo na taj način. To ujedno znači da se velik broj parnica, možda čak i trećina pokrenutih u jednoj godini, odnosi na neplaćene račune za komunalije, telefon, parkiranje i pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji, o čemu se u brojnim europskim državama uopće ne bi vodio parnični, a ni sudski postupak. U tom kontekstu treba iščitavati i podatak da se Hrvatska prema broju parničnih postupaka s ob-zirom na broj stanovnika nalazi na samom vrhu među europskim državama, od-mah iza Bosne i Hercegovine, a ispred Italije.45

Grafikon 2. Kretanje broja parničnih postupaka pokrenutih na hrvatskim sudovima u pojedinim godinama od 2004. do 2017. godine

Na hrvatskim sudovima vodi se i znatan broj ovršnih postupaka. U 2017. go-dini pokrenuto ih je oko 114.000, a još ih je oko 75.000 bilo u tijeku. To je bitno manje negoli prije pet ili dvanaest godina (Grafikon 3.46). Broj se ovršnih predmeta na hrvatskim sudovima, naime, znatno smanjio kada je 2006. godine izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izuzeto iz sudske nadležnosti

44 Od 2006. do 2014. godine prosječna je godišnja učestalost prigovora bila oko 6,6 %, a prosječan broj podnesenih prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u jednoj godini nešto veći od 540.000. Cf. Bratković, op. cit. u bilj. 16, str. 1036 sq.

45 Cf. CEPEJ 2016, str. 252. 46 Podatci prikazani u grafikonu preuzeti su iz Statističkog pregleda za 2014. godinu, str. 21, i Statističkog

pregleda za 2017. godinu, str. 21. Cf. i Bratković, op. cit. u bilj. 16, str. 1031.

169


i povjereno isključivo javnim bilježnicima.47 Kada su se, međutim, predmeti u kojima je u povodu prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi na teme-lju vjerodostojne isprave proveden parnični postupak počeli vraćati na sudove, broj ovršnih predmeta ponovno je počeo rasti.48 Poslije je smanjenju broja ovršnih predmeta na sudovima, između ostalog, doprinijela i mogućnost podnošenja za-htjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji.

Grafikon 3. Kretanje broja ovršnih postupaka pokrenutih na hrvatskim sudovima u pojedinim godinama od 2004. do 2017. godine

Kod broja sudskih predmeta osobito upada u oči broj revizijskih predmeta na hrvatskome Vrhovnom sudu. Od 2015. godine taj sud u radu ima godišnje više od 20.000 revizijskih predmeta. Broj od oko 7.000 revizija koje budu podnesene tom sudu u jednoj godini dvostruko je veći od ukupna broja revizijskih predmeta koje je taj sud imao u radu ne tako davne 2005. godine (Grafikon 4.). U posljednjem se desetljeću, dakle, broj revizijskih predmeta ušesterostručio (s oko 3.500 na oko 21.000 predmeta).49

47 Dakako, u najmanju je ruku dvojbeno je li opravdano izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave smatrati (pravim) ovršnim predmetima. Cf. Uzelac, A.; Bratković, M., Certificiranje nespornih tražbina u domaćem i poredbenom pravu, u: Rijavec, V. et al. (ur.), Zbornik radova Aktualnosti građanskog procesnog prava – nacionalna i usporedna pravnoteorijska i praktična dostignuća, Split, 2015., str. 81–116, gdje autori izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave smatraju oblikom certifikacije ne-spornih tražbina.

48 Bratković, op. cit. u bilj. 16, str. 1031.49 Izvješće predsjednika Vrhovnog suda za 2016. godinu, str. 120.

170


Grafikon 4. Kretanje broja revizijskih predmeta u radu hrvatskoga Vrhovnog suda od 2002. do 2017. godine

Razmjere trenutačne opterećenosti hrvatskoga Vrhovnog suda revizijskim predmetima zorno ilustrira podatak da talijanski Vrhovni sud, u komparativnoj literaturi prepoznat kao glomazan i nefunkcionalan sud50 koji nijednomu drugom ne bi trebao služiti kao uzor51, u svom radu godišnje ima više od 100.000 građan-skih predmeta, dakle tek pet puta više negoli hrvatski, iako Italija ima gotovo petnaest puta više stanovnika od Hrvatske. U Ujedinjenom Kraljevstvu, državi s većim brojem stanovnika od Italije, nedavno osnovan Vrhovni sud, rijetko u jednoj godini odlučuje meritorno u više od 70, ponajviše građanskih, predmeta.52 Nešto manje od 80 odluka u građanskim stvarima godišnje donose i vrhovni su-

50 Talijanski Vrhovni sud ima ukupno više od 350 sudaca raspoređenih u različite odjele kojima u radu pomaže gotovo isto toliko dodatnoga sudačkog osoblja. Samo u građanskim stvarima taj je sud u 2015. godini donio više od 26.000 odluka, a postupak na njemu trajao je u prosjeku tek nešto kraće od četiri godine. Silvestri, E., The Italian Supreme Court of Cassation: Of Misnomers and Unaccomplished Mis-sions, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 238.

51 Van Rhee, C. H.; Fu, Y., Introduction, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 11.

52 Andrews, N., The Supreme Court of the United Kingdom: A Selective Tribunal with the Final Say on Most Matters, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudica-tion at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 8.

171


dovi u Norveškoj i Finskoj, a u po broju stanovnika podjednako velikoj Danskoj i više od 200. U gotovo dvostruko većoj švedskoj Vrhovni sud godišnje donosi tek 30-ak odluka u građanskim stvarima.53

Brojsudacainesudačkogosobljazaposlenognasudovima. Hrvatska je i po broju sudaca u odnosu na broj stanovnika na samom vrhu Europe. U 2017. godini u Hrvatskoj sudačku je dužnost obnašalo 1.788 osoba, od čega 44 % na općinskim sudovima, 22 % na županijskim sudovima i 2 % na Vrhovnom sudu. Preostali sudci radili su na specijaliziranim prvostupanjskim i drugostupanjskim sudovi-ma, 20 % na prekršajnim, 8 % na trgovačkim i 4 % na upravnim sudovima.54

Najveći broj sudaca u Europi na 100.000 stanovnika do 2016. godine imala je Slovenija (oko 47) kada joj je primat preuzela Crna Gora (s 51 sudcem na 100.000 stanovnika). Hrvatska je s oko 44 sudca na 100.000 stanovnika stalno na drugom, a Srbija s oko 38 sudaca na 100.000 stanovnika na četvrtom mjestu.55 Zasigurno nije slučajno što su sve četiri države s najvećim brojem sudaca u Europi države sljednice bivše Jugoslavije.

Zanimljivo da te iste države imaju i najveći broj zaposlenog nesudačkog oso-blja u Europi s obzirom na broj stanovnika. Na 100.000 stanovnika u svakoj je od tih država na sudu zaposleno više od 130 osoba koje nisu sudci; u Hrvatskoj više od 140, a u Sloveniji i više od 160.56 U 2017. godini na hrvatskim su sudovima bila zaposlena 662 sudska savjetnika i stručna suradnika, 5.163 službenika i 689 namještenika. Najveći dio njih bio je, dakako, zaposlen na općinskim sudovima na kojima je radilo više od polovice svih sudskih savjetnika i stručnih suradnika, 60 % svih službenika i 55 % svih namještenika.57

Rashodi za sve zaposlenike na hrvatskim sudovima u 2017. godini iznosili su nešto više od 988 milijuna kuna, što je više od 80 % proračuna sudova koji je bio nešto veći od 1,2 milijarde kuna.58

Kriterijiodabirasudacainjihovanapredovanja. 43 % hrvatskih sudaca 2017. godine smatralo je da u dvjema prethodnim godinama sudci u Republici Hrvat-skoj nisu imenovani na temelju sposobnosti i iskustva, a čak 55 % njih smatralo je da u istom razdoblju sudci u Hrvatskoj nisu napredovali na temelju sposobnosti i

53 Sunde, J. Ø., From Courts of Appeal to Courts of Precedent – Access to the Highest Courts in the Nordic Countries, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 68; Bratković, M., Revizija po dopuštenju, doktorski rad obranjen na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2018., str. 2 sq.

54 Statistički pregled za 2017. godinu, str. 6.55 CEPEJ 2016, str. 106. U izloženu ljestvicu poretka zbog svoje veličine nije uzet u obzir Monako.56 CEPEJ 2016, str. 163.57 Statistički pregled za 2017. godinu, str. 6.58 Izvješće predsjednika Vrhovnog suda za 2017. godinu, str. 89.

172


iskustva.59 Lošije mišljenje o kriterijima odabira sudaca i njihovu napredovanju u svojim zemljama imali su jedino srpski, crnogorski, španjolski i francuski sudci.60

Ne ulazeći ovdje dublje u kriterije prema kojima se vrednuje sudački rad u Hrvatskoj, što bi svakako zavređivalo ozbiljnu analizu, zanimljivo je primijetiti da će prvostupanjski sudac dobiti maksimalan broj bodova u dijelu ocjene koji se odnosi na kvalitetu njegovih odluka ako mu je viši sud u povodu pravnog lijeka ukinuo manje od 15 % odluka koje je donio i manje od 25 % odluka protiv kojih je podnesen pravni lijek te ako je njih manje od 30 % ukinuto zbog bitne povrede postupka.61 Pod uvjetom da viši sud opravdano ukida odluke nižih sudova, rijet-ki bi rekli da sudac kojemu je tek nešto više od tri četvrtine odluka protiv kojih je podnesen pravni lijek potvrđeno (ili preinačeno) izvrsno radi svoj posao.

Isto tako, zanimljivo je da prema Okvirnim mjerilima za rad sudaca62, prema kojima se prosuđuje je li sudac donio broj odluka koje je trebao donijeti, rješenje o sporazumnom razvodu braka bez djece nosi 500 bodova, a presuda o bračnoj stečevini tek 130 bodova. Platni nalog i prvostupanjska presuda u sporu male vrijednosti nose po 400 bodova, a prvostupanjska presuda u sporu radi naknade štete 165 bodova. Donošenje presude zbog ogluhe ili na temelju priznanja, iako nisu ovisne o angažmanu suda, nose po 600 bodova kao i rješenje o odbačaju tuž-be, a sudska nagodba 130 bodova. U ovršnim stvarima ovrha na pokretnini koja nije motorno vozilo nosi 2.000 bodova, osam puta više negoli ovrha na nekretnini (250 bodova). Navedeni su tek neki primjeri, ali i u nekim drugim slučajevima kriterij dodjele određena broja bodova pojedinim vrstama predmeta i odluka nije (uvijek) razvidan.

Brojodvjetnikaijavnihbilježnika.Broj odvjetnika u Hrvatskoj u stalnu je porastu.63 U 2016. godini bilo ih je 4.69064, a u 2018. oko 4.800 uz 12 stranih držav-ljana upisanih u Imenik stranih odvjetnika HOK-a. U odvjetništvu uz njih radi i oko 1.600 odvjetničkih vježbenika65 i ne tako malo administrativnog osoblja.

59 Ibid., str. 106 sq.60 Data ENCJ Survey, str. 42 sq.61 Metodologija izrade ocjene sudaca donesena na sjednici Državnog sudbenog vijeća 18. ožujka 2010.

dostupna na http://www.dsv.pravosudje.hr/index.php/dsv/novosti/metodologija_izrade_ocjene_sudaca (posjećeno 15. studenog 2018.), čl. 5.

62 Okvirna mjerila za rad sudaca na snazi od 1. siječnja 2013. dostupna na https://pravosudje.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Pravo%20na%20pristup%20informacijama/Zakoni%20i%20ostali%20propisi/Okvirna%20mjerila%20za%20rad%20sudaca.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.).

63 Cf. CEPEJ 2016, str. 172.64 CEPEJ 2016. Reply by contry. Croatia, str. 60. Dostupno na https://rm.coe.int/croatia/16808d024f

(posjećeno 15. studenog 2018.).65 Podatci iz novinskog članka dostupnog na https://www.express.hr/top-news/hrvatska-je-mala-bara-

za-toliko-krokodila-14515 (posjećeno 15. studenog 2018.).

173


Stranke nevješte pravu u pravilu se oslanjaju na znanje i savjete svojih odvjetnika koji su, razumljivo, zainteresirani da za to budu i odgovarajuće plaćeni.66 Ima, međutim, i onih odvjetnika koji bi skupo naplatili i manjkavu uslugu. Treba stoga biti realan i to također uzeti u obzir u osmišljavanju reforma pravosuđa.

Nije, primjerice, svejedno pripada li odvjetniku, u skladu s propisanom ta-rifom, jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak neovisno o broju radnji što ih je poduzeo (kao što je u Hrvatskoj slučaj npr. s bračnim sporovima ili sporovima u kojima je vrijednost predmeta spora manja od 1.000 kuna) ili pak ima pravo na nagradu za gotovo svaku radnju u postupku (tužba, četiri obrazlo-žena podneska, zastupanje na ročištima na kojima se raspravlja o glavnoj stvari) u ovisnosti o vrijednosti predmeta spora.67

Otkad im je povjereno provođenje ostavinskih postupaka i izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave68, i djelatnost javnih bilježnika valja uzi-mati u obzir u ocjeni učinkovitosti hrvatskog pravosuđa. I broj javnih bilježnika u Hrvatskoj postupno raste. U 2006. godini bilo ih je 203, u 2014. godini 311, a u 2016. godini 320.69 Uz njih rade i javnobilježnički prisjednici, savjetnici i vježbe-nici. U 2014. godini u javnom bilježništvu bila su zaposlena 252 javnobilježnička prisjednika, 81 javnobilježnički savjetnik i 111 javnobilježničkih vježbenika te ne-mali broj administrativnog osoblja.70 Nagrade i naknade troškova javnog biljež-nika propisane su posebnim pravilnicima, o kojima također valja voditi računa u analizi građanskog pravosuđa.

Brojsudova. Hrvatska, Crna Gora i Slovenija prednjače u Europi ne samo po broju sudaca i nesudačkog osoblja zaposlenog na sudovima nego i po broju sudo-va per capita.71 Iako se broj općinskih sudova u Hrvatskoj (formalno) smanjio, sa 6772 u 2012. na 22 u 2016. godini, a broj specijaliziranih sudova sa 74 u 2012. na 36 u 2016. godini, broj lokacija na kojima su sudovi preko stalnih službi djelovali još

66 Zuckerman, A. A. S., Reform in the Shadow of Lawyers’ Interests, u: Zuckerman, A. A. S.; Cranston, R. (ur.), Reform of Civil Procedure. Essays on “Access to Justice”, Clarendon, Oxford, 1995., str. 64.

67 Cf. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, Tbr. 7 i 9.

68 Još je uvijek neizvjesno kako će presude Suda EU-a u predmetima Zulfikarpašić i Pula parking utjecati na hrvatsko uređenje javnobilježničke ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. V. amplius Bratković, M., Za-što hrvatski javni bilježnici nisu sud? U povodu tumačenja Uredbe br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis u presudama Zulfikarpašić i Pula parking, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 67, br. 2, 2017., osobito str. 310 sqq.

69 Uzelac; Bratković, op. cit. u bilj. 47, str. 94; CEPEJ 2016. Reply by contry. Croatia, str. 74.70 Uzelac; Bratković, op. cit. u bilj. 47, str. 94.71 CEPEJ 2016, str. 208.72 Zakonom o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine, br. 85/08, koji je stupio na snagu 1. siječnja

2009., umjesto dotadašnjih 108 ustanovljeno je 67 općinskih sudova.

174


se i povećao, sa 158 u 2012. na 203 u 2016. godini.73 Broj od 203 lokacije na kojima djeluju sudovi obuhvaća 24 općinska suda s pedeset dvjema stalnim službama (i 107 zemljišnoknjižnih odjela); 15 županijskih sudova s četirima stalnim služba-ma; 8 trgovačkih sudova s četirima stalnim službama; 22 prekršajna suda sa 66 stalnih službi; 4 upravna suda; 4 visoka specijalizirana suda i Vrhovni sud.74

Još od 2005. godine mjera reorganizacije i racionalizacije mreže sudova u stra-teškim je dokumentima hrvatskoga Ministarstva pravosuđa označena kao priori-tetna jer da postojeća mreža zbog neravnomjernosti u radnoj opterećenosti sudo-va predmetima ne osigurava pravovremeno pružanje pravne zaštite i financijski je neisplativa.75 Usprkos stalnim izmjenama mjerodavnih propisa76 racionalizaci-ja, međutim, suštinski do danas nije provedena.

Teško da će do nje dovesti i novi Zakon o područjima i sjedištima sudova77, koji stupa na snagu 1. siječnja 2019., a kojim je predviđeno spajanje općinskih i pr-vostupanjskih prekršajnih sudova sa sjedištem u istom gradu (osim u Splitu i Za-grebu gdje će biti ustanovljeni općinski prekršajni sudovi), ustanovljivanje deset novih općinskih sudova i jednoga trgovačkog suda (u Dubrovniku). Skepsa nije posve neutemeljena. Naime, još 2006. u pokusnom projektu osam se prekršajnih sudova pripojilo općinskima, ali naknadnom je analizom, navodi se, utvrđeno da se „predmetnim spajanjem ipak nisu realizirale najvažnije planirane prednosti spajanja: ravnomjerna raspodjela predmeta na sve suce; brže rješavanje zaosta-taka; veća mogućnost specijalizacije sudaca te bolja organizacija rada sudova u vrijeme dežurstava, godišnjih odmora i bolovanja, i to zbog nedostatka zakon-skih propisa koji bi omogućili da osobe imenovane na dužnost sudaca općinskih sudova rješavaju predmete iz nadležnosti prekršajnih sudova, i obratno.“ Teško je vjerovati da su upravo to bili stvarni razlozi što se tada odustalo od prave re-forme mreže sudova.

Na temelju svih bi se iznesenih kvantitativnih podataka o hrvatskom pravo-suđu cinički moglo zaključiti da velik broj sudaca, među kojima ima i onih koji nisu bili najbolji kandidati za tu dužnost, s velikim brojem pomoćnog osoblja prilično dugo rješava velik broj vrlo raznorodnih sudskih predmeta. To nije pro-

73 CEPEJ 2016, str. 208.74 Statistički pregled za 2017. godinu, str. 5.75 Pregled aktivnosti na reorganizaciji pravosudnog sustava dostupan na https://pravosudje.gov.hr/istak-

nute-teme/reorganizacija-8688/pregled-aktivnosti-na-reorganizaciji-pravosudnog-sustava/6179 (15. studenog 2018.).

76 Novi Zakon o područjima i sjedištima sudova donesen je 1994., 2008., 2010., 2014. i 2018. godine. V. i Zakon o područjima i sjedištima prekršajnih sudova, Narodne novine, br. 137/09, koji je bio na snazi od 1. siječnja 2010. do 1. srpnja 2015. godine. Njime su od tadašnjih 114 ustanovljena 63 prekršajna suda.

77 Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine, br. 67/18.

175


mijenila ni delegacija dijela poslova na javne bilježnike kao ni formalno smanjenje broja sudova. Usprkos nekim poboljšanjima u novije vrijeme, kvantitativni poka-zatelji učinkovitosti hrvatskog pravosuđa i nadalje nisu zadovoljavajući, posebice ako ih se usporedi s uzornim europskim državama. Hrvatsko (građansko) pravo-suđe, mogli bismo reći, stalno je u krizi.78

Dojam građana o učinkovitosti hrvatskog pravosuđa, dakle, nije posve neute-meljen. On je vjerojatno još i lošiji ako se pita one građane koji su doista sudjelo-vali u nekome građanskom postupku i koji su bili suočeni s neizvjesnošću koliko će taj postupak trajati, kakav će biti njegov ishod i koliko će za to morati platiti. Još su se više razočarali oni koji su očekivali brzo okončanje spora i ovrhu sudske odluke. Oni pravu vještiji mogli su se razočarati i manjkavom kvalitetom nekih odvjetničkih podnesaka i sudskih odluka.

4. „Reforme“građanskogpravosuđa

Problemi hrvatskog pravosuđa odraz su slojevitijih problema hrvatskog druš-tva u cjelini. Stoga su i stvarni uzroci problema hrvatskog pravosuđa višeslojni. Dijelom neodgovarajuće obrazovanje pravnika, koje im ne omogućuje da kao nositelji važnih društvenih funkcija uvijek odgovarajuće odgovore na izazove s kojima se suočavaju, izostanak potrebne stručne koordinacije u izradi propisa uz prenaglašenu političku koordinaciju79, pretjerani formalizam u primjeni propisa bez uočavanja njihove pravozaštitne svrhe, opće srozavanje kriterija izvrsnosti u struci, pretjerana lukrativnost pojedinih pravničkih poslova uz neujednačenost etičkih i stručnih standarda u njihovu obavljanju te minoriziranje društvene od-govornosti pravničke profesije tek su neki od njih. Da bismo se mogli nadati po-zitivnim iskoracima, svima njima valjalo bi pristupiti temeljito i koordinirano.

U nas se, međutim, tek kozmetičke zakonske izmjene ili vatrogasne mjere pre-tenciozno nazivaju reformama. Ilustrativan primjer zakonskih izmjena bez većih stvarnih učinaka je već spomenuta reorganizacija mreže sudova koja je na mno-gim mjestima urodila tek promjenom natpisne ploče na zgradi, a mreža je sudova ostala glomazna i neodgovarajuće organizirana.80 Isto tako, povećanje broja osoba koje bi obavljale poslove suđenja, čak i onih koje nisu sudci (npr. sudski savjet-nici), mnogi još i danas smatraju panacejom za sve probleme preopterećenosti hrvatskog pravosuđa. Propuštaju pritom uočiti da europske države u kojima građani imaju visok stupanj povjerenja u pravosuđe u pravilu nemaju velik broj

78 Cf. naziv poznate knjige Civil Justice in Crisis A. A. Zuckermana, Oxford, 1999.79 Barbić, op. cit. u bilj. 1, str. 101.80 V. supra 4. dio ovog rada (Broj sudova).

176


sudaca i da veći broj sudaca ipso facto ne znači ujedno i viši stupanj pravne zaštite građana.81

Ne treba prihvatiti ni argument da se glavni problem preopterećenosti hr-vatskog pravosuđa krije u mentalitetu naših ljudi koji su tobože skloniji parni-čenju nego ostali82, posebice ako se taj argument, zaodjeven u sintagmu hrvatska pravna kultura83, koristi da bi se održao status quo. Usporedba broja parničnih predmeta u različitim europskim državama indicira, doduše, da se pod pojmom parnični predmet ne misli svugdje na isto.84 Ipak, i veći se broj sudskih predmeta uz odgovarajuću trijažu, informatičku podršku i organizaciju posla na sudovima može riješiti razmjerno brzo i kvalitetno.

Uopće, ne valja precjenjivati mogućnosti stvarnih promjena u učinkovitosti pravosuđa pukim zakonskim izmjenama. I hrvatsko iskustvo potvrđuje da nor-mativni optimizam nije opravdan. Provođenju drugostupanjske rasprave u par-ničnom postupku radi smanjenja broja ukidnih odluka i što bržeg okončanja par-ničnog postupka žalbeni su sudovi pružili pasivan otpor. To je šutke prihvatio i zakonodavac kad je naknadno, zasigurno ne radi toga da bi stranke jednostavnije mogle pristupiti raspravama na županijskim sudovima, omogućio da se sudski predmeti u povodu žalbe protiv odluka općinskih sudova dodjeljuju različitim županijskim sudovima nasumičnom algoritamskom dodjelom.85 Na taj je način još više došla do izražaja neujednačenost prakse hrvatskih sudova. Nerijetko se, naime, dogodi da istovrsne odluke istoga suda u povodu žalbe imaju različit is-hod – neke budu potvrđene, a neke ukinute – ovisno o tome kojemu je županij-skom sudu predmet u povodu žalbe dodijeljen.86

Neke su zakonske izmjene, dakle, nedomišljene, suviše kazuistički redigirane i međusobno neusklađene. Neke pak predstavljaju tek kratkotrajan eksperiment koji, nerijetko i prije negoli se njegovi učinci provjere u praksi, bude napušten

81 Isto, uostalom, vrijedi i za odvjetnike. U državama s većim brojem odvjetnika s obzirom na broj stanovnika građani u pravilu ne uživaju višu razinu pravne zaštite. Uzelac, A., Efficiency of European Justice Systems. The strength and weaknesses of the CEPEJ evaluations, International Journal of Proce-dural Law, vol. 1, br. 1., 2011., str. 135 sqq.

82 Taj argument kao neplauzibilan odbacuje i Uzelac, A., Delays and Backlogs in Civil Procedure. A (South) East European Perspective, Revista de Processo (RePro, Sao Paolo), vol. 39, br. 238, 2014., str. 63 sq.

83 Time se, dakako, ne odriče mogućnost postojanja specifičnosti hrvatske pravne kulture, ali i njih je moguće mijenjati.

84 Uzelac, op. cit. u bilj. 81, str. 137.85 Zakon o područjima i sjedištima sudova, Narodne novine, br. 128/14; čl. 4., 5. i 23.86 Županijski sud u Puli (Gž-604/16-4 i Gž-1349/16-4 od 14. veljače 2017.) smatrao je, primjerice, da je

općinski sud u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovlašten ispi-tivati mjesnu nadležnost javnih bilježnika te je potvrdio takve odluke Općinskog suda u Puli. U povodu istovrsnih odluka toga prvostupanjskog suda drukčije su, međutim, sudili Županijski sud u Bjelovaru (Gž Ovr-634/2016-3 od 31. siječnja 2017.) i Varaždinu (Gž-2602/16-4 od 15. veljače 2017.).

177


(npr. da o žalbi protiv rješenja donesenih u postupku ovrhe na nekretninama u pravilu odlučuje vijeće prvostupanjskog suda87) ili pak njegova primjena bude znatno proširena (npr. prekluzija iznošenja novota u parničnom postupku u tre-nutku zaključenja prethodnog postupka izvorno je bila predviđena samo u spo-rovima male vrijednosti88). S druge strane, s nekim se promjenama neobjašnjivo dugo čeka, npr. Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji u postupcima pred trgo-vačkim sudovima, propisivanje kojega je određeno još 2013. godine (čl. 492.a, st. 5. ZPP-a) trebao bi se za stranke početi primjenjivati tek 1. siječnja 2019.89

5. Zaključak:europeizacijahrvatskogagrađanskogpravosuđa

Brojna su postojeća organizacijska i postupovna pravila, treba biti svjestan, prilagođenija sudcima, odvjetnicima, javnim bilježnicima i drugim dionicima pravosuđa negoli građanima.90 Pomaci nabolje u hrvatskome građanskom pra-vosuđu mogući su tek pošto se u osmišljavanju i provođenju budućih reforma osvijesti da bi ono primarno trebalo služiti građanima. Promjena filozofije odnosa države prema sudskim postupcima od birokratsko-etatističkog prema stvarnom prihvaćanju ideje da je pravosuđe javni servis u službi građana91 nužna je za eu-ropeizaciju hrvatskoga građanskog pravosuđa.

Uzorne procesne reforme u Europi polaze od načela procesne razmjernosti, što znači da im je cilj uspostaviti ravnovjesje između težnje za pravilnošću i zako-nitošću sudske odluke, razumna trajanja postupka i primjerene visine troškova za stranke i državni proračun.92 Iako sudovima mogu biti povjerene i neke druge

87 Čl. 80.a, st. 2. uveden Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 93/14, i brisan Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, Narodne novine, br. 73/17.

88 Cf. čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) nakon Zakona o izmjenama i dopu-nama ZPP-a, Narodne novine, br. 84/08, do njegove izmjene Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a, Narodne novine, br. 25/13, i čl. 299., st. 1. nakon potonje izmjene ZPP-a.

89 Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji u postupcima pred trgovačkim sudovima, Narodne novine, br. 12/18.

90 Cf. Uzelac, op. cit. u bilj. 14, dio III. a); Uzelac, op. cit. u bilj. 82, str. 64; Uzelac, A., Goals of Civil Justice and Civil Procedure in the Contemporary World. Global Developments – Towards Harmonisation (and Back), u: Uzelac, A. (ur.), Goals of Civil Justice and Civil Procedure in Contemporary Judicial Systems, str. 27.

Nije, primjerice, prihvatljivo da javnobilježnički i odvjetnički troškovi za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave za dug od tristotinjak kuna budu gotovo jednaki iznosu glavnog duga, os-obito stoga što se ni posao javnog bilježnika ni odvjetnika u tom postupku ne mogu smatrati složenima. V. amplius Uzelac; Bratković, op. cit. u bilj. 47, str. 108 sqq.

91 Uzelac, op. cit. u bilj. 14, dio III. a). V. i Uzelac, A., Turning Civil Procedure Upside Down: From Judges’ Law to Users’ Law, u: Van Rhee, C. H., Heirbaut, D., Storme, M. (ur.), The French Code of civil procedure (1806) after 200 years. The civil procedure tradition in France and abroad, Kluwer, str. 425.

92 Cf. Zuckerman, A. A., The challenge of civil justice reform: effective court management of litigation, City University Hong Kong Law Review, vol. 1, br. 1, 2009., str. 49, 69–71.

178


zadaće (npr. vođenje sudskog registra ili zemljišnih knjiga), njihova je temeljna zadaća suđenje u spornim stvarima.93 Poželjno je da na sudu bude uspostavlje-na rana trijaža (parničnih) predmeta s obzirom na njihovu narav i složenost, a vrijeme između podnošenja tužbe sudu i početka rada na predmetu svedeno na minimum. U tom smislu elektronifikacija postupka može biti vrlo korisna.

Postupovna bi pravila trebala sudu omogućiti da svaki postupak prilagodi naravi i složenosti spora te da ga planira i njime upravlja u skladu s procesnim kalendarom usuglašenim sa strankama.94 U procesnom bi kalendaru sud i stranke trebali odrediti koliko će pripremnih podnesaka stranke razmijeniti, kada će se održati ročišta, ima li potrebe da se usmeno raspravlja i u fazi pripreme glavne rasprave i sl.95 Tijekom cijelog postupka očekuje se aktivna kolaboracija suda i stranaka.96 Za stranke koje se (svojom krivnjom) ne bi pridržavale procesnog ka-lendara, nastupila bi prekluzija poduzimanja pojedinih postupovnih radnji97, a mogle bi biti i sankcionirane obvezom plaćanja dodatnih troškova.

U komparativnim je procesnim reformama zamjetna i tendencija da u pravo-sudnoj hijerarhiji svaka sudska instancija ima zasebnu funkciju. Zaštitu indivi-dualnim pravima stranaka najpozvaniji su pružati prvostupanjski sudovi koji su, uz prikladnu trijažu, dužni razmotriti svaki predmet koji na njih dođe. Na razini žalbenih sudova privatni je interes stranaka još uvijek istaknut, ali se u većoj mjeri nego kod prvostupanjskih javlja i javni interes za koherentnošću pravnog susta-

93 Iako zasebne reforme treba provesti i u ovršnom, stečajnom i izvanparničnom pravu, učinkovitost parničnog postupka pozitivno će se odraziti na funkcionalnost cjelokupna građanskog pravosuđa.

94 Ideja planiranja i upravljanja parničnim postupkom (case management) ujedinila je, čini se, različite pro-cesne tradicije tako da su postulati Woolfove reforme parničnog postupka u Engleskoj i Walesu na kraju XX. stoljeća (cf. Jolowicz, J. A., On Civil Procedure, Cambridge University Press, 2000., str. 390 sq., 396) katkad iznenađujuće bliski Kleinovim idejama s kraja XIX. stoljeća. Otvorilo je to prostor i 2013. godine započetoj inicijativi ELI-ja i UNIDROIT-a From Transnational Principles to European Rules of Civil Proce-dure da se, ugledom na iskustva uspješno provedenih reforma u pojedinim nacionalnim uređenjima, izrade europska pravila građanskog postupka koja mogu poslužiti kao model za nacionalne reforme parničnog postupka u građanskim i trgovačkim stvarima. Cf. https://www.unidroit.org/work-in-progress-eli-unidroit-european-rules (posjećeno 15. studenog 2018.) i Uzelac, A., Towards European Rules of Civil Procedure: Rethinking Procedural Obligations, Hungarian Journal of Legal Studies, vol. 58, br. 1, 2017., str. 3–18.

95 Definiranje procesnog kalendara na početku postupka omogućuje ujedno strankama veću predvidivost troškova postupka.

96 Sud ne bi smio biti tek „šalter na kojem se predaju pismeni podnesci stranaka“. Zelić, I., Ne dopustimo da se parnični postupak pretvori u neformalno „druženje“ stranaka sa sudom, Hrvatska pravna revija, vol. 1, br. 5, 2001., str. 109.

97 Suviše krute odredbe o prekluziji preinake tužbe ili protutužbe u trenutku zaključenja prethodnog postupka prema aktualnom uređenju hrvatskoga parničnog postupka katkad dovode i do nepravičnih rezultata.

179


va.98 Na razini najviše sudske instancije javni interes razvoja prava i uspostave ujednačene sudske prakse prevladava, a privatni se interesi štite tek uzgred.99 Budući da ishod postupka na taj način postaje predvidljiviji, ostvarenje javnog interesa bitno pridonosi i kvaliteti zaštite privatnih interesa uopće, dakle ne samo privatnih interesa stranaka u konkretnom postupku nego i svih stranaka u uspo-redivim postupcima u budućnosti.100

Pouzdani i sadržajni statistički podatci o hrvatskom pravosuđu, znatno de-taljniji od onih dosad predstavljanih u javno dostupnim statističkim pregledima, pridonijeli bi kvalitetnijoj analizi postojećeg stanja, jasnijem uočavanju proble-ma te bi, budu li željeni ishodi precizno određeni, omogućili praćenje uspješnosti provedenih reformskih zahvata.101 Ne treba pritom izgubiti iz vida da je pojedi-načnim strankama u postupcima važno da ostvare ono zbog čega su se obratile sudu102 (npr. namire svoju tražbinu, utvrde svoj suvlasnički dio na nekretnini i sl.), a ne koliko ima sudaca u Hrvatskoj, koliko oni imaju predmeta u radu te ko-liko pojedini stadij sudskog postupka u prosjeku traje.

98 Lindblom, P. H., Progressiv Process. Spridda uppsatser om domstolsprocessen och samhallsutvecklingen, Ius-tus fӧrlag, 2000., str. 117.

99 Jolowicz, J. A., The Role of the Supreme Courts at the National and International Level, u: Yessiou-Faltsi, P. (ur.), The Role of the Supreme Courts at the National and International Level. Reports for the Thes-saloniki International Colloquium, 21-25 May 1997, Sakkoulas Publications, 1998., str. 39.

U skladu s tim je komparativnim kretanjima i koncept revizije po dopuštenju koji bi trebao omogućiti hrvatskomu Vrhovnom sudu da ostvaruje svoju ustavnu zadaću osiguranja jedinstvenosti u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te rezultirati smanjenjem broja revizijskih predmeta. V. amplius Bratković, op. cit. u bilj. 53.

100 Bobek, M., Quantity or Quality? Reassessing the Role of Supreme Jurisdictions in Central Europe, The American Journal of Comparative Law, vol. 57, br. 33, 2009., str. 40, 62 sq.; Galič, A., A Civil Law Perspec-tive on the Supreme Court and Its Functions, izvješće na konferenciji The functions of the Supreme Court – issues of process and administration of justice održanoj u Varšavi od 11. do 13. lipnja 2014., dostupno na http://colloquium2014.uw.edu.pl/wpcontent/uploads/sites/21/2014/01/Ales-Galic.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 5, 28.

101 Uzelac, A., Public and Private Justice: The Challenges of Rational Assessment of Performance in the Contemporary Justice Systems, u: Uzelac, A.; van Rhee, C. H. (ur.), Public and Private Justice, Intersen-tia, 2007., str. 8; Uzelac, op. cit. u bilj. 14, dio III. a). O važnosti statističkoga prikupljanja podataka usp. i CEPEJ Guidelines on Judicial Statistics (GOJUST) iz 2008. godine. Dokument je dostupan na mrežnim stranicama CEPEJ-a https://wcd.coe.int/cepej.

V. i rezultate ankete o uzrocima dugotrajnosti parničnog postupka koju je među sudcima, nesudačkim osobljem zaposlenim na sudu, odvjetnicima i državnim odvjetnicima provelo slovensko Ministarstvo pravosuđa. (Obrazloženje Novele ZPP-E iz 2016. godine dostupno na http://www.mp.gov.si/filead-min/mp.gov.si/pageuploads/mp.gov.si/novice/2016/ZPP-E.pdf (posjećeno 15. studenog 2018.), str. 5. Sudionici te ankete glavnim uzrocima dugotrajnosti parničnih postupaka u Sloveniji smatrali su neodgovarajuću pripremu stranaka (odvjetnika) za raspravu, neodgovarajuću pripremu sudaca za vođenje postupka, poteškoće u dostavi pismena, odvjetničku tarifu koja pogoduje veliku broju podne-saka i broju ročišta (to su uglavnom tvrdili suci i nesudačko osoblje), velik broj ukida prvostupanjskih odluka i neujednačenu sudsku praksu.

102 Uzelac, op. cit. u bilj. 90, str. 14.

180


U osmišljavanju i provođenju reforme valja biti strpljiv i ustrajan. Dobro ure-đen sustav stvara se dugotrajno, strpljivo, postupno i bez potresa, stalno i na čvr-sto zadanim osnovama.103 Propisi trebaju biti rezultat racionalna procesa u koje-mu će rezultat biti primjerene, konzistentne i lako primjenjive norme razumljive i onima na koje se odnose kao i onima koji ih trebaju primjenjivati.104 Čak i ako je propis opterećen gdjekojim neodgovarajućim odredbama, njegovi će se negativ-ni učinci uglavnom moći otkloniti njegovim smislenim tumačenjem i razumnom primjenom. Za to je, međutim, presudno znanje onoga tko ga primjenjuje.

Tko, naime, nema odgovarajuća znanja i vještine nesiguran je, nesigurnost izaziva strah, a strah odbojnost prema bilo kakvoj promjeni.105 Upravo zbog važ-nosti te personalne komponente u pravosuđu, za europeizaciju hrvatskoga gra-đanskog pravosuđa, uz izmjene procesnog i organizacijskog zakonodavstva u skladu s komparativnim uzorima, nužne su i mjere za povećanje kvalitete, moti-vacije i odgovornosti sudaca i promjena načina evaluacije njihova rada.106

U svemu tome poželjno je učiti od drugih.107 Komparativnih uzora ne manjka, ali ih valja dobro upoznati. Selektivno i nekritičko pozivanje na njih može, nai-me, nanijeti više štete nego koristi. Čak i izvrstan koncept funkcionalan u jednoj državi ne mora u drugoj uroditi istim (pozitivnim) učincima. Usprkos brojnim izazovima, izgradnja hrvatskog pravosuđa u službi građana plemenit je cilj za koji je vrijedno izdvojiti vrijeme, trud, intelektualni angažman i nemala financij-ska sredstva.

Ahilej će, matematički je dokazano, ipak sustići kornjaču. I Hrvatska bi mogla sustići suvremena europska kretanja na dobrobit svojih građana, ali samo ako u njoj posao sudaca budu obavljale osobe neupitna osobnog integriteta i stručnosti.

6. BibliografijaAndrews, N., The Supreme Court of the United Kingdom: A Selective Tribunal with

the Final Say on Most Matters, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 37–51.

Babić Krešić, I., Globalizacija, europeizacija i tranzicija – fenomeni današnjice i smjer-nice budućeg razvoja, Nova prisutnost, vol. 13, br. 3, 2015., str. 381–409.

103 Barbić, op. cit. u bilj. 1, str. 108.104 Ibid., str. 106.105 Ibid., str. 111.106 Uzelac, op. cit. u bilj. 14, dio III. a).107 Barbić, op. cit. u bilj. 1, str. 106.

181


Barbić, J., Europeizacija hrvatskog prava, u: Kregar, J.; Puljiz, V.; Ravlić, S. (ur.), Hr-vatska – kako dalje: zadanosti i mogućnosti, Zagreb, 2004., str. 95–117.

Bobek, M., Quantity or Quality? Reassessing the Role of Supreme Jurisdictions in Central Europe, The American Journal of Comparative Law, vol. 57, br. 33, 2009., str. 33–65.

Bratković, M., Reorganizacija ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u Sloveniji, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 36, br. 2, 2015., str. 1025–1050.

Bratković, M., Revizija po dopuštenju, doktorski rad obranjen na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2018.

Bratković, M., Zašto hrvatski javni bilježnici nisu sud? U povodu tumačenja Ured-be br. 805/2004 i Uredbe Bruxelles I bis u presudama Zulfikarpašić i Pula parking, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 67, br. 2, 2017., str. 287–317.

Đurđević, Z., Rekonstrukcija, judicijalizacija, konstitucionalizacija, europeizacija hr-vatskog kaznenog postupka V. novelom ZKP/08: prvi dio? Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 20, br. 2, 2013., str. 315–362.

European judicial systems. Efficiency and quality of justice. CEPEJ Studies No. 26, 2018 Edition (2016 data).

Ervo, L.; Gräns, M.; Jokela, A. (ur.), Europeanization of Procedural Law and the New Chall-enges to Fair Trial, Europa Law Publishing, 2009.

Galič, A., A Civil Law Perspective on the Supreme Court and Its Functions, izvješće na konferenciji The functions of the Supreme Court – issues of process and administra-tion of justice održanoj u Varšavi od 11. do 13. lipnja 2014., dostupno na http://colloquium2014.uw.edu.pl/wpcontent/uploads/sites/21/2014/01/Ales-Galic.pdf.

Grabbe, H., The EU’s transformative power: europeanization through conditionality in Cen-tral and Eastern Europe, Hampshire; New York, 2006.

Jolowicz, J. A., On Civil Procedure, Cambridge University Press, 2000.Jolowicz, J. A., The Role of the Supreme Courts at the National and International

Level, u: Yessiou-Faltsi, P. (ur.), The Role of the Supreme Courts at the National and International Level. Reports for the Thessaloniki International Colloquium, 21-25 May 1997, Sakkoulas Publications, 1998., str. 37–63.

Lindblom, P. H., Progressiv Process. Spridda uppsatser om domstolsprocessen och samhallsutvecklingen, Iustus fӧrlag, 2000., str. 87–145.

Mańko, R., Europeanisation of civil procedure. Towards common minimum standards?, Eu-ropean Parliamentary Research Service, 2015., dostupno na http://www.euro-parl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2015/559499/EPRS_IDA(2015)559499_EN.pdf.

Musa, A., Agencijski model javne uprave, Zagreb, 2014.Nylund, A.; Krans, H. B. (ur.), The European Union and national civil procedure, Inter-

sentia, 2016.

182


Petak, Z., Europeanization and policy-making in the national context: the work of policy in Croatia, Politička misao, vol. 43, br. 5, 2006., str. 61–75.

Petrak, M., Ius commune i europeizacija bosanskohercegovačkog prava, dostupno na http://eprints.ibu.edu.ba/3118/.

Van Rhee, C. H.; Fu, Y., Introduction, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Sprin-ger, 2017., str. 1–12.

Silvestri, E., The Italian Supreme Court of Cassation: Of Misnomers and Unaccom-plished Missions, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 229–245.

Sunde, J. Ø., From Courts of Appeal to Courts of Precedent – Access to the Highest Courts in the Nordic Countries, u: Van Rhee, C. H.; Fu, Y. (ur.), Supreme Courts in Transition in China and the West. Adjudication at the Service of Public Goals, Springer, 2017., str. 53–76.

Tulibacka, M., Europeanization of Civil Procedures: In Search of a Coherent Approach, Common Market Law Review, vol. 46, br. 5, 2009., str. 1527–1565.

Uzelac, A., Delays and Backlogs in Civil Procedure. A (South) East European Perspec-tive, Revista de Processo (RePro, Sao Paolo), vol. 39, br. 238, 2014., str. 39–64.

Uzelac, A., Efficiency of European Justice Systems. The strength and weaknesses of the CEPEJ evaluations, International Journal of Procedural Law, vol. 1, br. 1., 2011., str. 106–146.

Uzelac, A., Goals of Civil Justice and Civil Procedure in the Contemporary World. Global Developments – Towards Harmonisation (and Back), u: Uzelac, A. (ur.), Goals of Civil Justice and Civil Procedure in Contemporary Judicial Systems, Springer, str. 3–31.

Uzelac, A., Public and Private Justice: The Challenges of Rational Assessment of Per-formance in the Contemporary Justice Systems, u: Uzelac, A.; van Rhee, C. H. (ur.), Public and Private Justice, Intersentia, 2007., str. 7–30.

Uzelac, A., Towards European Rules of Civil Procedure: Rethinking Procedural Obli-gations, Hungarian Journal of Legal Studies, vol. 58, br. 1, 2017., str. 3–18.

Uzelac, A., Turning Civil Procedure Upside Down: From Judges’ Law to Users’ Law, u: Van Rhee, C. H., Heirbaut, D., Storme, M. (ur.), The French Code of civil procedure (1806) after 200 years. The civil procedure tradition in France and abroad, Kluwer, str. 413–425.

Uzelac, A.; Bratković, M., Certificiranje nespornih tražbina u domaćem i poredbenom pravu, u: Rijavec, V. et al. (ur.), Zbornik radova Aktualnosti građanskog procesnog prava – nacionalna i usporedna pravnoteorijska i praktična dostignuća, Split, 2015., str. 81–116.

183


Zelić, I., Ne dopustimo da se parnični postupak pretvori u neformalno „druženje“ stranaka sa sudom, Hrvatska pravna revija, vol. 1, br. 5, 2001., str. 102–109.

Zuckerman, A. A., Civil Justice in Crisis, Oxford, 1999.Zuckerman, A. A., Reform in the Shadow of Lawyers’ Interests, u: Zuckerman, A. A.

S.; Cranston, R. (ur.), Reform of Civil Procedure. Essays on “Access to Justice”, Claren-don, Oxford, 1995., str. 61–77.

Zuckerman, A. A., The challenge of civil justice reform: effective court management of litigation, City University Hong Kong Law Review, vol. 1, br. 1, 2009., str. 49–71.