ORGANIZACIJA ZA SIGURNOST I SARADNJU U EVROPI (OSCE)1Historijat OSCE-a (od CSCE-a, KEBS-a do OSCE-a)

Ova organizacija osnovana je 1973. godine, pod nazivom Konferencija za evropskusigurnost i saradnju (KESS ili KEBS), a zamišljena je kao forum za pregovore izmenu Istoka i Zapada. Godine 1995. mijenja naziv u OSCE. Ima 55 članica i instrument je za upozoravanje, sprječavanje sukoba, posredovanje u krizama i pomirenje u Evropi. Aktivnosti uključuju kontrolu naoružanja, preventivnu diplomaciju, zaštitu ljudskih prava, kontrole izbora itd.Organizacija je pan evropsko sigurnosno tijelo čije se države-članice (55) nalaze nageografskom području od Vankuvera do Vladivostoka. Prepoznata kao regionalni dogovor pod Poglavljem VIII Povelje UN-a, OSCE je primarni instrument za rano upozorenje, prevenciju konflikata, upravljanje krizama i post-konfliktnu rehabilitaciju. Njegov prilaz sigurnosti je jedinstven tako što je ujedno razumljiv i u duhu saradnje: razumljiv zato što se bavi sa tri dimenzije sigurnosti: političko-vojnom dimenzijom, dimenzijom ekonomije i okruženja i humanitarnom dimenzijom. Zbog toga ova organizacija adresira širok okvir pitanja koja se tiču sigurnosti, uključujući kontrolu naoružanja, mjere izgradnje povjerenja i sigurnosti, ljudska prava, nacionalne manjine, demokratizaciju, političke strategije, anti-terorizam i aktivnosti koje se tiču ekonomije i prirodnog okruženja. Ova je organizacija kooperativna zbog toga što svih 55 članica uživa jednak status. Odluke se donose konsenzusom na političkim, ali ne i na pravno obavezujućim osnovama.OSCE vodi porijeklo još iz vremena smiravanja napetosti iz 1970-tih, kada je formirana Konferencija o sigurnosti i saradnji u Evropi (CSCE=KEBS) kako bi služila kao multilateralni forum za dijalog i pregovore izmenu Istoka i Zapada. Sastajući se preko dvije godine u Helsinkiju i Ženevi, CSCE je postigao sporazum o Helsinškom konačkom aktu, koji je potpisan 01.08.1975. godine. Ovaj dokument je sadržavao brojne ključne obaveze o političko-vojnim pitanjima, ekonomskim pitanjima, pitanjima prirodnog okruženja i pitanjima ljudskih prava, koja su postala ključna u takozvanom ''Helsinškom procesu''. Takoner je uspostavio osnovne principe (dekalog, kao 10 Božijih zapovjesti) koji upravljaju ponašanjima države prema svojim grananima kao i menusobno.Do 1990. godine, CSCE je funkcionisao, uglavnom, kao serija sastanaka koja je gradila i proširivala obaveze država učesnica, dok je, u isto vrijeme, periodično pregledavao njihovu implementaciju. Menutim, sa okončanjem Hladnog rata, Samit u Parizu, iz novembra 1990. godine, postavio je CSCE na novi kurs. U Pariškoj povelji za novu Evropu, CSCE je pozvan da odigra svoj udio u upravljanju historijskom promjenom koja se dešavala u Evropi i u odgovaranju na nove izazove perioda poslije Hladnog rata. Ovo je vodilo do uspostavljanja stalnih institucija i operativnih sposobnosti.Veliki sporazum o kontroli naoružanja, Ugovor o konvencionalnim oružanim snagamau Evropi (CFE) takoner je zaključen na marginama Pariškog samita. Nekoliko drugih važnih vojnih sporazuma, uključujući Ugovor u otvorenim nebima "Open skies" iz 1992. godine i Bečki dokument iz 1990. godine, 1992. godine i 1994. godine i 1999. godine, kao i ključni Dokument o malom i lahkom naoružanju (2000.) danas čine dio CSCE/OSCE političko-vojne dimenzije.

U ranim 1990-im godinama, upostavljeni su Sekretarijat i prve institucije, sastanci supostali redovniji, misije su uspostavljene i rad Konferencije je postao struktuiraniji.Prepoznavajući da CSCE sada predstavlja više od Konferencije, u 1994. godini na

1

Budimpeštanskom samitu je dogovoreno da se ime promijeni u Organizaciju za sigurnost i saradnju u Evropi. Isto kao što je reflektovalo brzi institucionalni razvoj koji je uslijedio poslije završetka Hladnog rata, ovo ime je, takoner, dalo tijelu novi politički impetus (zamah, podsticaj).Lisabonski samit iz 1996. godine je ojačao ključnu ulogu OSCE-a u očvršćivanjusigurnosti i stabilnosti u sve tri dimenzije. Takoner je stimulirao razvoj OSCE-ove Povelje o evropskoj sigurnosti, konačno usvojenoj na Istambulskom samitu u novembru 1999. godine. Ovo je pogodovalo poboljšanju operativnih sposobnosti Organizacije i osnaživanju saradnje sa svojim partnerima. Adaptirana verzija CFE ugovora je, takoner, potpisana na Instanbulskom samitu od strane 30 država učesnica.U porenenju sa drugim organizacijama, OSCE zauzima jedinstveno mjesto menuevropskim sigurnosnim institucijama zbog nekoliko faktora: svog širokog članstva euroatlantskih i euroazijskih država; svog kooperativnog i razumljivog prilaza sigurnosti; svojih instrumenata za prevenciju konflikata; svoje dobro uspostavljene tradicije otvorenog dijaloga i izgradnje konsenzusa; svoje široke operativne mreže terenskih misija i svog veoma dobro razvijenog načina saradnje sa drugim menunarodnim organizacijama.

Struktura OSCE-aStalno vijeće je glavno tijelo OSCE-a za političke konsultacije i donošenje odluka.Njegovi članovi su stalni predstavnici država učesnica. Oni se sedmično sastaju u Hofburg kongresnom centru u Beču, kako bi diskutovali o svim pitanjima koja se tiču OSCE-a i kako bi donijeli odgovarajuće odluke.

Predsjedavajući OSCE-a, ministar spoljnih poslova države koja predsjedava, imasveukupnu odgovornost za izvršne akcije. Predsjedavajući, koji se rotiraju godišnje, promijenili su se 01.01. 2005. godine izmenu Bugarske i Slovenije. U 2006. godini to će biti Belgija. Ove tri države čine sadašnju OSCE ''Troiku'', koja savjetuje Predsjedavajućeg. Podršku za Predsjedavajućeg u ispunjavanju ciljeva OSCE-a osigurava Sekretarijat, kojeg predvodi Marc Perrin de Brichambaut iz Francuske, čiji je period na koji je izabran (mandat) za Generalnog sekretara počeo u junu 2005. godine. Generalni sekretar, čiji zadaci uključuju upravljanje OSCE strukturom i operacijama, takoner, djeluje i kao predstavnik CiO. Sekretarijat, lociran u Beču, osigurava administrativnu i operativnu podršku Organizaciji. Pored kancelarije Generalnog sekretara, koja sadrži strategijsku politiku, jedinice za antiterorizam i borbu protiv droge, sastoji se i od Centra za prevenciju konflikta i Kancelarije koordinatora OSCE-a za ekonomska i ekološka pitanja, Ureda za personal i Ureda za menadžment i finansije. Kancelarija u Pragu pomaže sa dokumentacijom, istraživanjima i drugim informacionim funkcijama.Kako bi pomogli OSCE-u u ispunjavanju svog mandata, Organizacija je razvilanekoliko drugih instrumenata ili specijaliziranih institucija. Kancelarija za demokratskeinstitucije i ljudska prava (ODIHR) odigrava aktivnu ulogu u nadgledanju izbora i razvijanju nacionalnih izbornih institucija i institucija za ljudska prava, osiguravajući tehničku pomoć, promovirajući razvoj nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i obuke novinara i supervizora izbora i zaštite ljudskih prava. Takoner, djeluje i kao kontakt tačka OSCE-a za pitanja Rima i Sintija i osigurava podršku za specijalizirane seminare OSCE-a. Direktor ODIHRa, austrijski diplomata Christian Strohal i njegovo osoblje su smješteni u Varšavi, Poljska.

2

Od posebne važnosti u polju ranog upozorenja i prevencije konflikata je KancelarijaVisokog komesara za nacionalne manjine, smještena u Hagu, Holandija. Visoki komesar, švedski diplomata Rolf Ekeus, radi na pitanjima koja uključuju nacionalne manjine i traga za načinima smiravanja napetih situacija na što je moguće nižem nivou. Sa savjetima i preporukama, on ohrabruje strane da slijede nekonfrontirajuće politike.Najmlana OSCE institucija, Kancelarija Predstavnika za slobodu medija, formirana je1997. godine kako bi posmatrala razvoje medija država učesnica i kako bi pomagala iosiguravala brzu pomoć u ozbiljnim slučajevima u vezi sa slobodom izražavanja i medija.Kancelarija Predstavnika, Miklos Harasztija, iz Manarske, je locirana u Beču.Trenutno, OSCE ima 18 terenskih misija ili drugih aktivnosti u 16 država: Albanija,Armenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, BiH, Hrvatska, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Makedonija,Moldavija, Srbija i Crna Gora, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina i Uzbekistan.OSCE, takoner, služi kao okvir za kontrolu konvencionalnog naoružanja i mjera zaizgradnju povjerenja i sigurnosti, kasnije unaprijenenih u Bečkom Doumentu iz 1999. godine. U 1994. godini, države učesnice su usvojile političko-vojni kodeks o ponašanju, uspostavljajući principe za vonenje uloge oružanih snaga u demokratskim društvima. U dodatku, CSCE/OSCE je razvio nekoliko mehanizama za mirno rješavanja nesuglasica, uključujući Sud za pomirenje i arbitražu. U 1999. godini, OSCE je uzeo Pakt o stabilnosti za JI Evropu pod svoje okrilje.Tijelo OSCE-parlamentarna skupština, uključuje više od 300 parlamentaraca iz svihOSCE država. Cilj mu je da promovira parlamentarnu uključenost u aktivnostima organizacije, debatirajući pitanja i usvajajući rezolucije i preporuke bitne za rad OSCE-a. Njeni članovi, takoner, imaju važne uloge u nadgledanju izbora. Glavna godišnja sesija se drži u ljeto. Drugi sastanci i seminari dešavaju se tokom cijele godine. Sekreterijat skupštine je lociran u Kopenhagenu.Države članice OSCE-a su: Albanija, Andora, Armenija, Austrija, Azerbejdžan,Bjelorusija, Belgija, BiH, Bugarska, Kanada, Hrvatska, Kipar, Češka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Sveto More, Manarska, Island, Irska, Italija, Kazahstan, Kirgistan, Latvija, Lihtenštajn, Litvanija, Luksemburg, Makedonija, Malta, Moldavija, Monako, Holandija, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunija, Ruska Federacija, San Marino, SCG, Slovačka, Slovenija, Španija, Švedska, Švajcarska, Tadžikistan, Turska, Turkmenistan, Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, Uzbekistan.

Partneri za saradnju su: Afganistan, Japan, Rupublika Koreja, Tajland i Mongolija.Mediteranski partneri za saradnju su: Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Monako i Tunis.

OSCE u brojkamaOSCE budžet za 2005. godinu iznosio je 168.6 miliona eura. Personal: 3500 lica radi za OSCE, od čega je oko 3000 lica angažovano u 18 misija ili terenskih operacija. Odnos lokalnih uposlenika po ugovoru i menunarodnog osoblja je ugrubo 4:1. U porenenju, Sekretarijat i specijalizirane institucije zajedno upošljavaju oko 460 osoblja od ukupno 3500. Ove pozicije su skoro jednako podijeljene izmenu menunarodnog i lokalnog osoblja.

OSCE institucije

3

OSCE institucije su: Kancelarija za demokratske institucije i ljudska prava, OSCE visokikomesar za nacionalne manjine, OSCE predstavnik za slobodu medija i OSCE parlamentarnaskupština.

Organi odlučivanjaRazgranatostima OSCE odgovaraju, takone, njezina tijela odlučivanja, struktura iinstitucije: stalni savjet (PC) je glavno posavjetujuće i odlučujuće tijelo OSCE, koje se sedmičnosastaje u Beču, raspravlja o razvoju na prostoru djelovanja OSCE i donosi rješenja; forum zasigurnosnu saradnju (FSC) je usmjeren u razvijanje i sprovonenje odluka za popravljanjepovjerenja i sigurnosti, u izgradnji informacijskih mehanizama i verifikaciju poduhvata zasmanjivanje napetosti na području konvencionalnih sukoba u Evropi. Taj organ se bavi sa vojnimvidicima sigurnosti na području OSCE, razvojem otvorenosti i preglednosti na svome područjudjelovanja; Ekonomski Forum (EF) je visoko tijelo za podržavanje razvijanja ekonomijeslobodnog tržišta kao važnog faktora za razvijanje demokratije i osiguravanja stabilnosti, pažnjuposvećuje, takone, faktorima okoline koji utiču na područje djelovanja OSCE; vrh OSCE jepovremeni susret predsjednika država i vlada država članica OSCE, na kome se odrenujuprednosne zadaće i smjernice na najvišem političkom vrhu. Svaki susret na vrhu prati preglednakonferencija na kojoj se ocjenjuje izvršavanje obaveza OSCE i dogovora o provonenjudokumenata koji su donešeni na sastanku na susretu na vrhu; ministarski savjet (MS) sastavljajuvanjski ministri država, zasjedaju i odlučuju jednom godišnje na kraju predsjedavanja, kadocijene stanje i prihvate smjernice za budući rad. Susreti pomažu održavanju veze izmenupolitičkih odluka na susretima na vrhu i menu svakodnevnim radom organizacije. U odrenenomsmislu nadoknanuje susret na vrhu OSCE.

Sigurnost dotiče mnoge aspekte način na koji živimo i uređeni. The OSCE's comprehensive view of security covers three “dimensions”: the politico-military; the economic and environmental; and the human. OESS-a i sveobuhvatan pregled sigurnosti pokriva tri "dimenzije": političke i vojne, gospodarske i ekološke i ljudski.

Aktivnosti OESS-a pokrivaju sva ova tri područja, od "tvrdih" sigurnosnim pitanjima, kao što su sprječavanje sukoba u poticanju gospodarskog razvoja, osiguranje

4

održivog korištenja prirodnih resursa i promicanje punog poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Kontrola NaoružanjaKraj hladnog rata doveo je do velikog iznosa višak oružja postaju dostupni ilegalno. The OSCE, through its field operations, helps to stop the spread of such weapons and offers assistance with their destruction. OESS-a, preko svojih terenskih operacija, pomaže da se zaustavi širenje takvih oružja i nudi pomoć u njihovom uništenju. The Forum for Security Co-operation, which is the main OSCE body dealing with politico-military aspects of security, contributes to these efforts by developing documents regulating transfers of conventional arms and establishing principles governing non-proliferation. Forum za sigurnosnu suradnju, što je glavno tijelo OESS-a koja se bavi vojno-političkim aspektima sigurnosti, sudjeluje u tim naporima u razvoju dokumente kojima se uređuje transfere konvencionalnog oružja i uspostavljanje načela kojima se uređuje neproliferacije.

Upravljanje Granicom OESS nastoji unaprijediti sigurnost granica te olakšava legitimnu putovanja i trgovine, zaštite ljudskih prava i promicanjem ljudskih kontakata. The OSCE Border Management Staff College in Dushanbe, Tajikistan, trains border officers from OSCE participating States and Partners for Co-operation, including Afghanistan, and promotes cross-border co-operation in the Central Asian region. Upravljanje OSCE Border stožerna škola u Dushanbe, Tadžikistan, trenira granične policajce iz država članica OESS-a i partnera koji sudjeluju na suradnju, uključujući Afganistan, te promiče prekograničnu suradnju u srednjoazijskoj regiji.

Borba Protiv Trgovine Ljudima Trgovina ljudima utječe na gotovo sve članice OSCE-a, bilo kao zemlje podrijetla ili odredišta. This modern form of slavery is an affront to human dignity, often involving psychological terror and physical violence. Ovaj moderni oblik ropstva je uvreda ljudskom dostojanstvu, koje često uključuje psihološki teror i fizičko nasilje. Human trafficking engages issues of human rights and rule of law, of law enforcement and crime control, of inequality and discrimination, of corruption, economic deprivation and migration. Trgovina ljudima bavi pitanjima ljudskih prava i vladavine prava, od policijske i kontrole kriminala, nejednakosti i diskriminacije, korupcije, ekonomske oskudice i migracija.

Borba Protiv TerorizmaSa svojim iskustvom u sprečavanju sukoba, upravljanje krizom i ranog upozoravanja, OESS doprinosi svjetskim naporima u borbi protiv terorizma. Many effective counter-terrorism measures fall into other areas in which the OSCE is active, such as police training and border monitoring. Mnogi učinkovite mjere za protuterorizam pada u drugim područjima u kojima OESS aktivno, kao što su policijske obuke i nadzora granice. The OSCE also looks at human rights issues in relation to counter-terrorism.

5

OESS je također gleda na pitanjima ljudskih prava u odnosu na borbu protiv terorizma.

Prevencija I Rješavanje SukobaOESS-a radi za sprječavanje sukoba iz koje proizlaze i olakšati trajanju sveobuhvatne političkim rješenjima za postojeće sukobe. It also helps with the process of rehabilitation in post-conflict areas. Ona također pomaže u procesu rehabilitacije u post-konfliktnim područjima. It co-operates with representatives of the United Nations and other international organizations operating in areas of conflict. Ona surađuje s predstavnicima UN-a i drugih međunarodnih organizacija koje djeluju u područjima sukoba.

Gospodarske AktivnostiOESS poduzima brojne aktivnosti kako bi se podržao gospodarski rast, uključujući i jačanje malih i srednjih poduzeća, praćenje ekonomskog utjecaja trgovine i poduzimanje koraka protiv korupcije i pranja novca.

Obrazovni programi su sastavni dio nastojanja Organizacije u sprečavanju sukoba i postkonfliktnoj rehabilitaciji. Projekata za mlade OSCE-uključuju ljudska prava, zaštitu okoliša, toleranciji i ravnopravnosti obrazovanje, kao i podršku za manjine u obrazovanju.

Izbori Priznajući da su demokratski izbori čine temelj za legitimne vlasti, OESS promatra izbore u cijeloj svojoj 57 država sudionica. Ona također pruža tehničku pomoć poboljšati zakonodavni i administrativni okvir za izbore u određenim zemljama. Neke operacije OSCE provesti izbore povezane aktivnosti, uključujući i obuku za članove izbornog povjerenstva, medija i policije kao i edukacija birača inicijativa. Oni ne, međutim, sudjelovati u promatranje izbora misija u svojim zemljama rada.

Ekološke aktivnosti Priznajući usku vezu između pitanja zaštite okoliša i sigurnosti, pomaže državama članicama OESS-a održivog korištenja i racionalnim upravljanjem prirodnim resursima. Ona podržava projekte za poboljšanje upravljanja vodama, bave degradacije tla i raspolagati sigurno toksičnog i radioaktivnog otpada. Ona radi na podizanju ekološke svijesti i promicanje sudjelovanja javnosti u odlučivanju o okolišu.

Ravnopravnost spolova OESS-a ima za cilj osigurati jednake mogućnosti za žene i muškarce, kao i da se ugrade ravnopravnost spolova u politici i praksi, kako unutar države i same organizacije sudjeluju. S lokalnim partnerima, iniciranih OESS-a i pokreće projekte širom regije OESS-a za osnaživanje žena, te izgradnju lokalnih kapaciteta i znanja o pitanjima ravnopravnosti spolova. Ona surađuje s vlastima u reviziji zakona i pomaže u izgradnji državnih mehanizama kako bi se osigurala ravnopravnost između žena i muškaraca.

6

Dobro upravljanje OESS pomaže države članice OESS-u borbi protiv korupcije te u izgradnji demokratske, odgovornost državnih institucija.

Ljudska prava Poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda čini ključni dio OESS-ovog sveobuhvatnog koncepta sigurnosti. OESS prati stanje ljudskih prava u svojoj 57 država sudionica.

Sloboda medija i razvoj Slobodni i dobro razvijene mediji su temelj demokratskih društava. OESS prati medijske zbivanja u svojoj država sudionica za kršenje slobode izražavanja. To uključuje reviewing akte kojima se uređuje medije, kao i praćenje slučajeva u kojima su novinari su procesuirani za svoje profesionalne djelatnosti ili su žrtve zlostavljanja. OESS je također upušta u razvoj medija kroz obuku i podršku za urednike i novinare.

Vojne reforme i suradnja Forum za sigurnosnu suradnju, koja se sastaje jednom tjedno u Beču, pruža okvir za dijalog između država članica OESS-sudionica na vojnom ponašanja, i na gradnju povjerenja i sigurnosti mjera za gradnju. Praktične aktivnosti koji će pomoći državama u reformi svoje zakonodavstvo, downsizing i / ili pretvaranje svojih vojski; obuku osoblja o pravima vojnika i humanitarnog prava, te druga područja vezana uz vojne reforme se provode operacije OSCE-a, kao i Sukob centar za prevenciju.

Manjinska prava OESS identificira i traži rano rješavanje etničkih tenzija koje bi mogle ugroziti mir ili stabilnost. To promiče prava nacionalnih manjina i posvećuje posebnu pozornost na situaciju u Romi i Sinti.

Rad policije Policijske operacije OSCE-a sastavni su dio nastojanja Organizacije u sprečavanju sukoba i postkonfliktnoj rehabilitaciji. Aktivnosti policijskih vezane OESS-a usredotočiti na izazove koje sa sobom donosi transnacionalnu i organiziranog kriminala, trgovinom drogom, oružjem i ljudima, neuspjeha održavati vladavinu prava i kršenja ljudskih prava. Aktivnosti uključuju policijskog obrazovanja i obuke, policije u zajednici i upravne i strukturne reforme. Mnogi poslovi OSCE pokrenuti vlastite programe na reforme i razvoj policije.

Romi i Sinti

7

OESS promiče prava Roma i Sinta kroz projekte na političku participaciju, obrazovanje, stanovanje, civilnog registracije, u borbi protiv rasizma i diskriminacije i zaštitu prava raseljenih osoba.

Vladavina prava Koncept vladavine prava predstavlja kamen temeljac za ljudska prava OESS-a i demokratizacije aktivnosti. To ne samo da opisuje formalne zakonske okvire, ali i teži pravdi temelji na potpunom prihvaćanju ljudskog dostojanstva.

Tolerancija i nediskriminacije OESS aktivno podržava svoje 57 države sudionice u borbi protiv svih oblika rasizma, ksenofobije i diskriminacije, uključujući antisemitizam, i diskriminacije protiv kršćana i muslimana.

Institucionalnu ustroj Europske unije (EU) čine sedam institucija. U početku su tri Zajednice imale svaka vlastita izvršna tijela, a zajednički su im bili Skupština predstavnika (kasnije Europski parlament) i Sud pravde. Tek su 1967. godine na osnovi Ugovor o spajanju spojena istovrsna tijela Zajednica. Lisabonski ugovor uveo je bitne promjene u institucionalnoj strukturi.

Prema članku 13. Ugovora o Europskoj uniji, institucije Europske unije su:[1]

Europski parlament , Europsko vijeće , Vijeće , Europska komisija ("Komisija"), Sud Europske unije , Europska središnja banka , Revizorski sud .

Postoje i druga tijela i ustanove: Gospodarski i socijalni odbor, Odbor regija, Evropska investiciona banka i Evropska banka za obnovu i razvoj. Također postoji i velik broj specijaliziranih agencija.

8

Europski parlament je tijelo Europske unije, čije članove izabiru izravno građani EU svakih pet godina, koliko traje mandat zastupnicima. Zajedno s Vijećem ministara čini zakonodavnu vlast Europske unije.

Europski parlament predstavlja oko 450 milijuna građana Europske unije. Od 1. siječnja 2005. godine ukupno je 785 članova Parlamenta (zastupnika). Izbori se provode svake pete godine, na temelju općeg prava glasa. Ne postoji jedinstveni izborni sustav za izbor članova Europskog parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati vlastiti sustav, uz poštovanje tri uvjeta propisanih Odlukom Vijeća (2002/772/EC):

izborni sustav mora primjenjivati sustav razmjernog predstavništva, bilo putem izbornih lista ili putem sustava prijenosa glasa.

izborno područje mora biti podjeljeno na izborne jedinice, na način koje neće utjecati na sustav razmjernog predstavništva.

izborni prag na nacionalnoj razini mora iznositi 5 %.

Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu po državama članica, ovisi o broj stanovnika svake države članice, tako da zemlje s više stanovnika biraju više zastupnika, no što ih biraju male zemlje.

Od 26. rujna 2005. godine pa do ulaska u EU 1. siječnja 2007. Bugarska i Rumunjska imale su status promatrača, kao zemlje kandidatkinje za ulazak u EU. Promatrači mogu sudjelovati u raspravama, međutim ne mogu glasovati niti vrši neke druge zadaće.

Klubovi zastupnikaKlubovi u Europskom parlamentu 1979.-2004.

Zastupnici u Europskom parlamentu udružuju se u klubove zastupnika, odnosno frakcije. U trenutnom, 6. sazivu (2004. - 2009.) ustrojeno je sedam klubova, a 29 zastupnika ne pripada ni jednom klubu.

Najveće frakcije su:

Europska pučka stranka - Europski demokrati (EPP-ED) - 289 zastupnika Frakcija Socijaldemokratske stranke Europe u Europskom parlamentu (PSE) -

218 zastupnika Savez liberala i demokrata za Europu (ELDR i EDP) - 89 zastupnika

Sjedište Europskog parlamenta

Sjedište Europskog parlamenta je u Strasbourgu , gdje se i održavaju redovne mjesečne (četvorodnevne) plenarne sjednice, kako je propisano protokolom u Amsterdamskom ugovoru. Međutim, tijekom većeg dijela mjeseca, pripremne zakonodavne radnje, sjednice odbora, i dodatne plenarne sjednice održavaju se u Bruxellesu, gde su smještene i ostale institucije Unije. Tajništvo Europskog parlamenta nalazi se u Luksemburgu.

9

U posljednje vrijeme javlja se zahtjev da se sjedište Europskog parlamenta premjestu u Bruxelles, budući da je tamo smještena većina institucija Europske unije. Kao jedan od razlog navodi se bespotrebno trošenje novca na dnevnice te troškove prijevoza prilikom jednomjesečnog seljenja iz Bruxellesa u Strasborug.

Europsko vijeće

Europsko vijeće (engleski The European Council), nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, institucija je Europske unije koja se sastoji od predsjednika država ili predsjednika vlada država članica Europske unije, predsjednika Europskog vijeća te predsjednika Europske komisije.

Europsko vijeće razvilo se iz povremenih sastanaka na vrhu (summita) predsjednika država i vlada država članica Europske ekonomske zajednice 1960-tih godina. Ovakvi sastanci postali su od 1975. godine redovita praksa dva puta godišnje na inicijativu tadašnjeg francuskog predsjednika Valéry Giscard d'Estainga (prvi se održao u Dublinu za vrijeme irskog predsjedanja Vijećem EU). Formalno je priznat 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom (Single European Act).

Čelnici država ili vlada zemalja Europske unije sastaju se najmanje dva puta u godini (lipanj, prosinac, a po potrebi još najviše dva puta kako bi raspravljali na neformalnim sastancima o pojedinim temama) zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje aktivnosti. To političko tijelo ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i stajališta država članica.

Unutar Vijeća osobito je istaknuta uloga predsjednika Vijeća. Tu funkciju je do stupanja na snagu LIsabonskog ugovora svakih šest mjeseci obnašao predsjednik one države koja predsjedava Europskom unijom.

Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte, a tada se smatra da ih je donijelo Vijeće EU u sastavu predsjednika država ili vlada budući da samo Europsko vijeće nije formalo tijelo koje može samo donosit odluke. Ono to rijetko čini.

Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Europsko vijeće je postalo jedno od tijela u institucionanoj strukturi Europske unije. Rotirajuće predsjedništvo zamjenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s mandatom od dvije i pol godine. Prvi predsjednik Europskog vijeća od 1. prosinca 2009. godine obnaša Herman Van Rompuy.

Europsko vijeće ne treba miješati s Vijećem Europske unije (koje se naziva još i Vijećem ministara EU) koje je zasebno tijelo Europske unije, niti s Vijećem Europe, koje je zasebna međunarodna organizacija sa sjedištem u Strasbourgu, odvojena od EU

10

Vijeće Europske unije

Vijeće Europske unije je tijelo u kojem se neposredno izražavaju interesi država članica Europske unije. To je mjesto gdje se najučinkovitije uspostavlja međusobna suradnja i dogovori između vlada država članica. Ono donosi zakonodavne odluke u EU i zaključuje ugovore sa trećim državama. Od 1993. naziva se i Vijećem ministara.

Posebnost Vijeća EU ogleda se i u njegovom sastavu. Pravno gledajući, Vijeće je jedinstveno tijelo, a u stvarnosti se sastoji od više vijeća. Naime, ministarski sastav mijenja se ovisno o temi o kojoj se raspravlja. U pravilu u radu Vijeća sudjeluju ministri vanjskih poslova, međutim kada se raspravlja o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, kada se radi o prometu, sudjeluju ministri zaduženi za transport i sl. Zato je i skovan naziv Vijeće s bezbroj lica

Dužnost predsjedavajućeg Vijeća naizmjenično obnašaju države članice u trajanju od po šest mjeseci (od 1. siječnja do 30. lipnja, te 1. srpnja do 31. prosinca).

Ustroj Vijeća

Kada bi se da Vijeća EU-u odvijalo isključivo na sastancima ministara, Vijeće bi bilo potpuno neoperativno. Stoga u sklopu Vijeća EU dijeluju i razna podtijela koja pomažu Vijeću u uspješnom obavljnju njegovih zadataka. To su:

rotirajuće Predsjedništvo Odbor stalnih predstavnika (COREPER) radne grupe stručnjaka Glavno tajništvo Vijeća

Europska komisijaBerlaymont, sjedište Europske komisije

Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije. Naziva se često i Vladom EU. Europska komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem Europske Unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.

Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Broj povjerenika se tijekom vremena povećavao (do 1973. bilo ih je 9; do 1981. bilo ih je 13; do 1986. 14; do 1995. 17; do 2004. 20; do kraja 2006. bilo ih je 25) do današnjeg broja od 27 članova. Vlade država članica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima. Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta, imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na izbor i rad Komisije.

Predsjednika Komisije bira Europsko vijeće nakon što se vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u Europskom parlamentu. Vijeće EU

11

kvalificirano većinom, a u dogovoru s predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrđuje Europski parlament, a na kraju Vijeće EU imenuje novu Komisiju.

Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj izglasaju nepovjerenje, ali ne može smijenjivati pojedine povjerenike.

Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa. Budući da je Komisija zamišljena kao tijelo koje predstavlja interese građana Europske unije, nezavisno od država članica, povjerenici ne mogu primati upute vlade države članice koja ih je izabrala.

Sjedište Europske komisije je u Bruxellesu.

Struktura

Europska komisija sastoji se od:

političke strukture - čini ju predsjednik i povjerenici te njihovi kabineti upravne strukture koju čine:

o opće uprave/generalne direkcije (Directorates-General, često zvane skraćeno DG)

o glavno tajništvo na čelu s glavni tajnikom Europske komisijeo privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnikao ostale zajedničke službe i uredi

Svaki povjerenik zadužen je u Komisiji za određeno područje i na čelu je one opće uprave (ili više njih) koja pokriva to područje. Svaki povjerenik ima svoj kabinet.

Komisija se dijeli na opće uprave/generale direkcije koje se mogu usporediti s ministarstvima. Na čelu opće uprave nalazi se generalni direktor koji odgovara za svoj rad povjereniku zaduženom za to područje.

Glavno tajništvo koordinira rad između pojedinih uprava/geeralnih direkcija i ostalih tijela Komisije, daje stručne savjete, osigurava prevođenje, daje statističke podatke (putem statističkog ureda EUROSTAT). Na čelu Glavnog tajništva je Glavni tajnik (trenutno Carlo Trojan).

Odlučivanje: Odluke se donose većinom glasova članova komisije, a svaki povjerenik ima jedan glas.

Zadaci

Najznačajanije zadaće Europske komisije su:

pripremanje i predlaganje propisa - Komisija ima gotovo isključivo pravo pripremati prijedoge propisa koje šalje drugim nadležnim tijelima (Vijeću EU i Europskom parlamentu) na odlučivanje (pravo zakonodavne inicijative). Vijeće EU i Parlament, ukoliko žele donijeti kakva propis, nemaju pravo sami

12

pripremiti akt, već moraju zatražiti od Komisije da izradi prijedlog akta koje će zatim nadležno tijelo donijeti.

izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise koji omogućuju provedbu propsa Vijeća EU (smjernice, uredbe, odluke). Komisija ima važnu nadzornu ovlast u odnosu na države članice time što ih može tužiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovor (ii integracije)

uloga u vanjskog politici EU - prije svega očituje se u koordinaciji financijske i tehničke pomoći državama Srednje i Istočne Europe, zatim u vođenju pregovor za primanje u članstvo novih država, te kao trgovinski pregovaračk Unije. Ipak vanjskopolitička uoga Komisije bitno je ogrničen u ovlastima koje na tom području imaju Vijeće Eu i Europsko vijeće.

Sastav Europske komisije

Komisija u današnjem sastavu i pod predsjedanjem José Manuela Durão Barrosa započela je s radom 22. studenog 2004. godine, a mandat joj traje do 31. listopada 2009. godine. Sastav današnje Europske komisije je sljedeći:

Sud Europske unije (engl. Court of Justice of the European Union) institucija je Europske unije koja obuhvaća:

Sud (Court of Justice) - često se naziva Europski sud; Opći sud (General Court) - raniji naziv Sud prvog stupnja, osnovan 1988.

godine; specijalizirane sudove - danas postoji Službenički sud (Civil Service Tribunal),

osnovan 2004. godine.

Sud EU osigurava poštovanje prava pri tumačenju i primjeni Osnivačkih ugovora. Sjedište Suda je u Luxembourgu, a njegova organizacija uređena je Ugovorom o Europskoj uniji, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, Statutom Suda te Pravilima postupka.

Europska središnja bankaSjedište Europske središnje banke u Frankfurtu

Europska središnja banka (skraćeno ESB) osnovana je prema Ugovoru o Europskoj uniji, središnja je institucija monetarnog sustava Europske unije. Europska središnja banka nužna je institucija europske monetarne unije sa zadatkom da održava stabilnost europske valute - eura i nadzire količinu novca u optjecaju.

Ima slične ovlasti koje ima njemačka Bundesbanka, što znači iznimno visoku neovisnost u pitanjima europskog novca. Kao središnja banka cijelog sustava EU ima punu pravnu osobnost i pravo donošenja obvezujućih oduka, te neovisnost od institucija Unije i njenih članica.

Jean-Claude Trichet je predsjednik ESB od 2003. godine. Tijela ESB su:

13

Izvršni odbor kojeg čine Predsjednik ESB, potpredsjednik i četiri člana, izabranih od strane predsjednika država i vlada država članica Eurozone. Njihov mandat traje osam godina. Izvršni odbor je odgovoran za provođenje monetarne politike koje utvrđuje Upravljačko vijeće i za davanje uputa nacionalnim središnjim bankama.

Upravljačko vijeće je najviša odlučujuća instanca ESB-a. Sastoji se od šest članova Izvršnog odbora i guvernera 15 središnjih banaka Eurozone. Predsjedava mu predsjednik ESB-a. Zadaća je Vijeća utvrđivanje monetarne politike Eurozone.

Glavno vijeće sastoji se od Predsjednika ESB-a, potpredsjednika i guvernera nacionalnih središnjih banaka svih država članica Europske unije. Glavno vijeće ima savjetodavnu i informacijsku ulogu, te ocjenjuje sposobnost za pristupanje Eurozoni.

Upravljačko vijeće jedino je ovlašteno za emisiju novčanica u okviru Unije.

Sjedište Banke je u Frankfurtu na Majni.

Revizorski sud

Revizorski sud je posebna kontrolna institucija Europske unije, nadležna da ispituje sve prihode i rashode svih tijela koje je osnovala Zajednica, ukoliko to nije isključeno nekim ustavotvornim dokumentom. Revizorski sud kontrolira ispravnost i zakonitost, te regularnost svih transakcija.

Osnovan je 22. srpnja 1975. godine ugovorom iz Brisela, a stupio na snagu 1. srpnja 1977. godine. Sjedište je u Luksemburgu.

Revizorski sud ima 25 članova koje imenuje Vijeće EU, uz prethodno mišljenje Europskog parlamenta. Mandat članovim traje 6 godina i djeluju potpuno neovisno. Članovi između sebe biraju predsjednika na vrijeme od tri godine, a te ista osoba može biti ponovno izabrana.

Revizija se temelji na odgovarajućoj dokumentaciji, a postupak revizije može se obaviti na cijelom području Unije. Kad se obavlja revizija na "terenu" neke države članice, onda se u postupak kontrole uključuju i nacionalna revizijska tijela. Revizorskom sudu se moraju dostaviti dokumenti i informacije nužne za obavljanje njegovih zadaća. Izvješće o rezultatima istrage Revizorski sud dostavlja svim tijelima, prije svega Europskom parlamentu i Vijeću EU koji, sukladno izvješću, poduzimaju odgovarajuće radnje.

14

1 ) Gospodarski i socijalni odbor - savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova. Ima sjedište u Bruxellesu. Gospodarski i socijalni odbor (engleski Economic and Social Committee; francuski Comité économique et social) savjetodavno je tijelo Europske unije sastavljeno od različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina (poslodavaca, zaposlenika, nevladinih udruga), koje daju mišljenja drugim institucijama, najčešće u sklopu procesa donošenja novih propisa EU. Odbor je ustanovljen Ugovorom iz Rima 1957. s ciljem ujedinjenja različitih gospodarskih interesnih grupa u uspostavi Zajedničkog tržišta. Odbor trenutno broji 344 članova, koji predstavljaju glas organizacija civilnog sektora država članica EU. Članove imenuje Vijeće EU na prijedlog vlada država članica. Članovi su u potpunosti neovisi od svojih vlada. Mandat članovima traje četiri godine.

U određenim pitanjima, Odbor surađuje s Odborom regija

15

2) Odbor regija - također savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317 članova koje delegiraju tijela lokalnih i regionalnh vlasti država čnica EU kako bi zastupali interese regija jedinica lokalne samouprave na razin Unije. Ima sjedište u Bruxellesu.

Odbor regija je, uz Gospodarski i socijalni odbor, drugo savjetodavno tijelo Europske unije. Osnovan je Ugovorom o EU kao odgovor na sve učestalije zahtjeve regionalnih vlasti u državama članicama da im se omogući neposredan utjecaj a donošenje onih odluka u EU kojima se zadire u lokalne interese. Odbor regija sastoji se od 353 predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti s područja država članica. Mandat im traje četiri godine.

Odbor regija kao institucija na europskoj razini bio je rezultat rasprave o lokalnoj i regionalnoj autonomiji i regionalnoga uključivanja na razinu EU-a. Bio je zamišljen kao nositelj priznavanja teritorijalne dimenzije reprezentativne demokracije.

Odbor daje mišljenja, bilo kad su to dužni zatražiti Europska komisija ili Vijeće EU (pitanja koja se tiču obrazovanja, kulture, javnog zdravstva, transeuropske mreže, prometa, telekomunikacijske i energetske infrastrukture, gospodarske i socijalne kohezije, politike zapošljavanja, i sl.), bilo na vlastitu inicijativu.

3) Europska investicijska banka - ustrojena je Rimskim ugovorom o osnivanju EZ-a, s ciljem pridonošenja uravoteženosti razvoja Europske zajednice gospodarskom integracijom i socijalnom kohezijom. Banka osigurava dugoročno financiranje određenih kapitalnih projekata u Uniji te u drugim državama svijeta. Ima sjedište u Luksemburgu.

4) Europska banka za obnovu i razvoj - osnovana je 1991. godne kako bi pomogla bivšim komunističkim državama u njihovoj transformaciji u tržišna gospodarstva. Banka se bavi investiranjem u privatna poduzeća, samostalno ili s drugim partnerima. Sjedište banke je u Londonu.

Institucije EU u BiH

Specijalni predstavnik EU u BiH

16

Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini ustanovljena je u julu 1996. godine, tada pod nazivom Delegacija Evropske komisije.

Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora u decembru 2009. godine, njen naziv je promijenjen u Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini. U skladu sa odlukom Savjeta Evropske unije iz jula 2011, ovlašćenja i nadležnosti specijalnog predstavnika EU (EUSR) i šefa Delegacije Evropske unije obavlja jedna osoba. U septembru 2011. godine, mjesto šefa Delegacije EU i EUSR preuzeo je ambasador Peter Sorensen. Usljed toga, Delegacija i Kancelarija EUSR zajedno funkcionišu kao „jedan glas“ na terenu.

Delegacija EU

Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini je jedna od više od 130 delegacija širom svijeta. Njena uloga u Bosni i Hercegovini prvenstveno je usmjerena na:

predstavljanje, objašnjavanje i primjenu politike EU; analizu i izvještavanje o politikama i kretanjima u zemlji; i vođenje pregovora u skladu sa njenim mandatom.

Funkcioniše pod rukovodstvom visokog predstavnika Unije za zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku / potpredsjednika Komisije. Promoviše interese EU koji su ugrađeni u zajedničkim politikama koje, između ostalog, obuhvataju spoljne poslove i bezbjednosna pitanja, trgovinu, poljoprivredu, ribarstvo, životnu sredinu, saobraćaj, zdravstvo i bezbjednost. Igra ključnu ulogu u realizaciji spoljne finansijske pomoći EU. Ova pomoć odnosi se na sredstva koja se dodjeljuju iz Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA).

Kancelarija specijalnog predstavnika Evropske unije

Specijalni predstavnik Evropske unije (EURS) dobio je mandat od Savjeta Evropske unije da radi na jačanju političke podrške EU ciljevima njene politike u BiH: „Napredovanje BiH u Procesu stabilizacije i pridruživanja, sa ciljem ostvarivanja stabilne, održive, miroljubive i multinacionale BiH, koja potpuno i miroljubivo sarađuje sa svojim susjedima u regionu".

EUSR daje savjete i podršku u političkom procesu institucijama na svim nivoima, sa ciljem obezbjeđivanja veće dosljednosti i koherentnosti svih političkih, ekonomskih i evropskih prioriteta - naročito u domenu vladavine prava i reforme sektora bezbjednosti.

EUSR je nadležan za koordinaciju komunikacije EU sa javnošću u Bosni i Hercegovini i učešće u daljim kretanjima u domenu ljudskih prava i osnovnih sloboda. EUSR izvještava Savjet Evropske unije, međuvladino tijelo u kojem je zastupljeno 28 država članica, preko visokog predstavnika za zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku / potpredsjednika Komisije.

Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini ima svoja predstavništva u Banjaluci, Mostaru i Brčkom.

17

Snage Europske unije u BiH EUFOR

Opći PODACI O misiji

Vojna operacija EUFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini (BiH) pokrenuta je 2. Vojna

Operacija EUFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini (BiH) pokrenuta JE 2004. godine i

od tada doprinosi očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja u BiH. GODINE i od tada

doprinosi očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja u. BiH. Odluka o pokretanju

operacije ALTHEA uslijedila je nakon odluke NATO-a da okonča misiju SFOR-a, te

usvajanja Rezolucije 1575 Vijeća sigurnosti UN, kojom se odobrava razmještaj vojnih

snaga EU u BiH. Odluka o pokretanju operacije ALTHEA uslijedila JE nakon odluke

NATO-a da okonča misiju SFOR-a, TE usvajanja Rezolucije 1575 Vijeća sigurnosti

UN-a, kojom se odobrava razmještaj vojnih SNAGA EU u BiH. Evropska unija je, u

skladu sa Poglavljem VII Povelje UN, razmjestila 7.000 svojih vojnika u okviru

operacije ALTHEA, kako bi osigurala kontinuirano poštivanje Daytonsko-pariškog

sporazuma i doprinijela sigurnom i stabilnom okruženju u BiH. Evropska UNIJA JE, u

skladu SA Poglavljem VII Povelje UN-a, razmjestila 7.000 svojih vojnika u okviru

operacije ALTHEA, Kako BI osigurala kontinuirano poštivanje Daytonsko-pariškog

sporazuma i doprinijela sigurnom i stabilnom okruženju u. BiH. Operacija ALTHEA

provodi se uz oslanjanje na materijalne i ljudske resurse NATO-a, na osnovu

sporazuma “Berlin plus”. Operacija ALTHEA provodi se UZ oslanjanje na materijalne

i ljudske resurse NATO-a, na osnovu sporazuma "Berlin plus".

Mandat i ciljevi

Nakon odluke Vijeća EU iz decembra 2006., EUFOR je reorganiziran u više navrata,

a posljednji put u septembru 2012. Nakon odluke Vijeća EU Iž Dioni 2006., EUFOR

JE reorganiziran u Više navrata, posljednji staviti u septembru 2012. godine.

GODINE. Sada broji oko 600 vojnika u Bosni i Hercegovini, kojima podršku pružaju

rezervne snage izvan BiH. Sada broji OKO 600 vojnika u. Bosni i. Hercegovini,

Kojima podršku pružaju rezervne Šumskoprivredne izvan BiH. EUFOR i dalje

nastavlja djelovati u skladu sa svojim mandatom za provedbu mira na osnovu

Poglavlja VII Povelje UN, kako je navedeno u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN br.:

1575 (2004. g.), 1639 (2005. g.), 1722 (2006. g.), 1785 (2007. g.), 1845 (2008. g.),

1895 (2009. g.), 1945 (2010. g.), 2019 (2011. g.) i 2074 (2012. g.). EUFOR i dalje

nastavlja djelovati u skladu sa svojim mandatom Za provedbu Mira NA osnovu

Poglavlja VII Povelje UN-a, Kako Je navedeno u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a

br:. (.. 2.004 g) 1575, 1639 (2005 g..), 1722 (2006 . g.), 1785 (2007. g.), 1845 (2008.

18

g.), 1895 (2009. g.), 1945 (2010. g.), 2019 (2011. g.) i 2074 (2012 g. .). Vijeće

sigurnosti ponovo je produžilo mandat u novembru 2013. Vijeće sigurnosti produžilo

mandat ponovo JE u novembru 2013. g. g. (Rezolucija br. 2123). (Rezolucija br.

2.123).

Glavni ciljevi operacije ALTHEA su: Glavni ciljevi operacije ALTHEA Su:

• podržati napore BiH u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u BiH. • podržati

napore BiH u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u. BiH.

• pružiti podršku Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama BiH u

osposobljavanju i obuci. • pružiti podršku Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim

snagama BiH u osposobljavanju i obuci.

EUFOR pruža podršku u izvršenju izvjesnog broja zadataka koji su iz nadležnosti

operacije ALTHEA preneseni na domaće vlasti, kao na primjer: protivminske

aktivnosti, vojna i civilna kontrola kretanja oružja i municije, te upravljanje oružjem i

municijom i skladištima oružja i municije. EUFOR pruža podršku ü izvršenju

izvjesnog broja zadataka Koji Su Iž nadležnosti operacije ALTHEA preneseni na

domaće vlasti, Kao na primjer: protivminske djelatnosti koji, Vojna i civilna kontrola

KRETANJA oružja i municije, TE UPRAVLJANJE oružjem i municijom i skladištima

oružja i municije.

EUFOR nastavlja pružati aktivnu podršku Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu

Jugoslaviju (MKSJ) u traganju za osobama optuženim za ratne zločine, pritom jasno

naglašavajući da odgovornost za punu saradnju sa MKSJ leži na vlastima BiH.

EUFOR nastavlja pružati aktivnu podršku Međunarodnom krivičnom sudu ZA bivšu

Jugoslaviju (MKSJ) u traganju ZA osobama optuženim ZA ratne zločine, pritom jasno

naglašavajući da odgovornost ZA punu saradnju sa MKSJ leži na vlastima BiH.

Multinacionalni manevarski bataljon smješten je u Sarajevu, a EUFOR je i dalje

prisutan na području cijele zemlje preko timova za vezu i osmatranje (LOT timovi).

Multinacionalni manevarski bataljon smješten JE u Sarajevu, EUFOR JE i dalje

prisutan na području cijele ZEMLJE Preko timova ZA vezu i osmatranje (LOT timovi).

Multinacionalni manevarski bataljon sa sjedištem u bazi Butmir čine vojnici iz Austrije,

Turske i Mađarske. Multinacionalni manevarski bataljon sa sjedištem u Bazi Butmir

Cine vojnici IZ Austrije, Turske sam Mađarske. EUFOR zadržava sposobnost da

odgovori na bilo kakve sigurnosne izazove na području cijele zemlje. EUFOR

zadržava sposobnost da odgovori na Bilo kakve sigurnosne izazove na području

cijele ZEMLJE.

19

Komandant operacije ALTHEA je general Sir Richard Shirreff (Velika Britanija).

Komandant operacije ALTHEA JE općenito Sir Richard Shirreff (Velika Britanija). Pod

okriljem Vijeća EU, Komitet EU za politiku i sigurnost vrši političku kontrolu i daje

strateške smjernice operaciji. Pod okriljem Vijeća EU, Komitet EU ZA politiku i

Sigurnost Vrsi političku kontrolu i daje strateške smjernice operaciji.

U kontekstu ukupnih nastojanja EU u Bosni i Hercegovini, Vijeće EU je u novembru

2009. U kontekstu ukupnih nastojanja Europske unije u Bosni i Hercegovini, Vijeće

EU JE u novembru 2009. g. g. ponovo potvrdilo da operacija ALTHEA ostaje važan

dio sveobuhvatnih napora EU u BiH na pružanju podrške političkom procesu, čiji je

cilj omogućiti BiH da, uz neophodne reforme, nastavi svoj put ka integraciji u

Evropsku uniju. ponovo potvrdilo da Operacija ALTHEA ostaje Vazan Dio

sveobuhvatnih napora EU u BiH na pružanju podrške političkom procesu, čiji JE

OBJECTIVE omogućiti da BiH, UZ neophodne reforme, nastavi svoj staviti ka

integraciji u. Evropsku uniju. Vijeće je konstatiralo da je sigurnosna situacija u BiH i

dalje stabilna bez obzira na težak politički ambijent. Vijeće JE konstatiralo da JE

sigurnosna situacija u BiH i dalje stabilna BEZ obzira na Težak politički AMBIJENT.

Dana 25. Dana 25. oktobra 2010. oktobra 2010. godine, Vijeće EU potvrdilo je

opredjeljenje EU za: GODINE, Vijeće EU potvrdilo JE opredjeljenje EU ZA:

Nastavak izvršne vojne uloge u podršci naporima BiH da se održi sigurno i

stabilno okruženje, a na osnovu mandata koji su odobrile UN. Nastavak

izvršne vojne uloge u podršci naporima BiH da se održi sigurno i stabilno

okruženje, na osnovu mandata Koji Su odobrile UN.

Nastavak neizvršne misije pružanja pomoći u oblasti osposobljavanja i obuke,

a na osnovu dostignuća operacije ALTHEA. Nastavak neizvršne misije

pružanja pomoći u oblasti osposobljavanja i obuke, a na osnovu dostignuća

operacije ALTHEA.

Vijeće se usaglasilo da se vrši redovna analiza operacije, uzimajući u obzir

situaciju na terenu. Vijeće se usaglasilo da se Vrsi redovna analiza operacije,

uzimajući u situaciju Obzira Na terenu.

ČINJENICE I BROJKE ČINJENICE I BROJKE

: Bosna i Hercegovina Područje: Bosna i Hercegovina

: Sarajevo (baza Butmir) Sjedište: Sarajevo (Baza Butmir)

: 2. Početak operacije: 2. decembar 2004. decembar 2004.

Komandant EU operacije Althea je general Sir Richard Shirreff (Velika Britanija). Šef

20

misije: Komandant EU operacije Althea JE općenito Sir Richard Shirreff (Velika

Britanija).

Od 6. Od 6. decembra 2011. Dioni 2011. g. g. komandant Snaga EU je general-

major Dieter Heidecker (Austrija). komandant SNAGA EU JE opće glavni Dieter

Heidecker (Austrija).

600 BROJ vojnika u misiji: 600

Zajednički troškovi iznose 12,5 miliona eura, a sredstva su osigurana kroz

sudjelovanje zemalja članica EU u finansijskom mehanizmu (Athena) na osnovu

BDP-a. Budžet misije: Zajednički troškovi iznose 12,5 miliona eura, sredstva Su

osigurana je Kroz sudjelovanje zemalja članica EU u finansijskom mehanizmu

(Atena) na osnovu BDP-.

17 zemalja članica EU, Albanija, Čile, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija,

Švicarska i Turska Države učesnice u misiji: 17 zemalja članica EU-a, Albanije,

Čile, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Švicarska i. Turska

Policijska misija Europske unije

Policijska misija Evropske Unije

Policijska misija Evropske Unije (engl. European Union Police Mission ili EUPM) je misija Evropske Unije koja nastoji da u Bosni i Hercegovini putem usmjeravanja, praćenja i kontrole rada u policijskim službama uspostavi održivu, profesionalnu i multietničku policiju koja djeluje u skladu s evropskim i međunarodnim standardima[1]. Ovo je prva misija ove vrste poduzeta od strane Evropske Unije, te je definisana u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU. EUPM je nasljednik Međunarodne policijske misije Ujedinjenih nacija u BiH*, čiji je mandat završen krajem 2002. godine.

EUPM djeluje u saradnji sa Specijalnim predstavnikom Evropske Unije koji također ima mandat kao UN-ov Visoki predstavik za Bosnu i Hercegovinu. Od 2009. godine specijalni predstavnik je Valentin Inzko. U okviru svoje strategije i zadatih ciljeva EUPM pomaže agencijama za spovođenje zakona u BiH u borbi protiv organizovanog kriminala, procesuiranju krivičnih djela ratnog zločina kao i u reformi policije u Bosni i Hercegovini.

Brisel, 30. juni 2012 - Policijska misija Evropske unije u Bosni i Hercegovini (EUPM

BiH) - prva misija uspostavljena pod okriljem Evropske sigurnosne i odbrambene

politike – završava svoj mandat danas. Iako je s radom počelа 1. januara 2003.

21

godine na inicijalni period od tri godine, Misija je modificirajući ulogu i broj osoblja na

zahtjev bh. vlasti nastavila rad do 30. juna 2012. godine.

Tim povodom je visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu

politiku, Ketrin Ešton (Catherine Ashton) izjavila: ”Policijska misija Evropske unije u

Bosni i Hercegovini je na mnogo načina dala svoj doprinos oblikovanju naše

zajedničke sigurnosne i odbrambene politike i ulozi Evropske unije kad je riječ o

pružanju sigurnosti. Od 2003. godine razvijamo kapacitete za efektivno

raspoređivanje kako civilnih, tako i vojnih snaga na različitim kontinentima, a naše

susjedstvo nam je uvijek bilo prioritet. Završetak djelovanja Misije odraz je napretka

kojeg je Bosna i Hercegovina postigla u jačanju vladavine prava. Zadaća

nadogradnje postignuća Misije je povjerena specijalnom predstavniku Evropske unije

u Bosni i Hercegovini Piteru Sorensenu (Peter Sorenson), koji će nastaviti podržavati

razvoj i pratiti Bosnu i Hercegovinu na njenom putu ka pridruživanju Evropskoj uniji.

Htjela bih odati počast komesaru Štefanu Feleru (Stefan Feller) i njegovim

prethodnicima, svim policijskim službenicima i stručnjacima iz cijele Evrope i šire, koji

su požrtvovano učestvovali u radu ove Misije."

Djelovanje Policijske misije Evropske unije, kao dijela šireg pristupa Evropske unije

jačanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini i regiji, bilo je usmjereno na pružanje

podrške agencijama za provođenje zakona i krivično-pravnom sistemu u borbi protiv

organiziranog kriminala i korupcije, u intenziviranju saradnje između policije i

tužilaštava te u njegovanju regionalne i međunarodne saradnje.

Podrška Evropske unije vladavini prava u Bosni i Hercegovini se nastavlja putem

Instrumenta predpristupne pomoći (IPA) te Kancelarije specijalnog predstavnika

Evropske unije, koji će nastaviti rad na ključnim zadacima Misije, u čijem sklopu će

djelovati i novi Odjel za provođenje zakona.

Vijeće za vanjske poslove EU je 25. juna ponovilo nedvosmislenu podršku evropskoj

perspektivi Bosne i Hercegovine, kao suverene i jedinstvene zemlje s punim

22

teritorijalnim integritetom. Vijeće je također potvrdilo svoju namjeru da “od jula 2012.

nastavi jačanje uloge Evropske unije u BiH, uključujući i pojačano prisustvo u oblasti

provođenja zakona, vladavine prava i ekonomskih pitanja”.

Opšte informacije

Tokom deset godina angažmana na jačanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini,

Policijska misija Evropske unije je predano radila na stvaranju moderne, održive,

profesionalne i multietničke policijske službe, koja je u stanju preuzeti punu

odgovornost za samostalno provođenje zakona u skladu sa međunarodnim

standardima.

Radu Policijske misije Evropske unije u proteklih deset godina doprinos je dalo više

od 2.300 službenika - – 1.786 policijska službenika i 154 međunarodna stručnjaka sa

različitim profesionalnim referencama iz svih 27 zemalja članica Evropske unije,

Kanade, Islanda, Norveške, Švicarske, Turske i Ukrajine, kao i 487 službenika iz

Bosne i Hercegovine.

Policijsku misiju Evropske unije uspješno su predvodili pokojni komesar Sven

Fredriksen, komesar Kevin Karti (Kevin Carty) iz Irske, brigadni general Vinćenco

Kopola (Vincenzo Coppola) iz Italije i komesar Štefan Feler (Stefan Feller) iz

Njemačke.

Delegacija Europske unije u BiH

Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini ustanovljena je u julu 1996. godine, tada pod nazivom Delegacija Evropske komisije.

Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora u decembru 2009. godine, njen naziv je promijenjen u Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini. U skladu sa odlukom Savjeta Evropske unije iz jula 2011, ovlašćenja i nadležnosti specijalnog predstavnika EU (EUSR) i šefa Delegacije Evropske unije obavlja jedna osoba. U septembru 2011. godine, mjesto šefa Delegacije EU i EUSR preuzeo je ambasador

23

Peter Sorensen. Usljed toga, Delegacija i Kancelarija EUSR zajedno funkcionišu kao „jedan glas“ na terenu.

Evropske institucije u BiH

EUSR - Specijalni predstavnik EU (EUSR) za Bosnu i Hercegovinu ima centralnu ulogu u promoviranju ukupne političke koordinacije EU u BiH. Specijalni predstavnik ujedno je i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Planirano je da Ured visokog predstavnika bude zatvoren, dok će Ured specijalnog predstavnika nastaviti raditi.

EUFOR - U decembru 2004. EU je počela vojnu mirovnu operaciju u BiH zamijenivši Misiju NATO-a. Ključni zadaci ove misije su podrška Međunarodnom krivičnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) i relevantnim zvaničnicima, a podrška uključuje hapšenje osumnjičenih za ratne zločine, te stvaranje sigurnog okruženja u kojem policijske snage mogu djelovati protiv organiziranog kriminala.

EUPM - Kao dio pristupa šire vladavine zakona u BiH i u regiji, Policijska misija Evropske unije (EUPM) osnovana je u januaru 2003. godine kao zamjena za Međunarodne policijske snage UN-a (IPTF). EUPM ima cilj da formira održive, profesionalne i multietničke policijske snage u BiH, koje će djelovati u skladu s najboljim evropskim i međunarodnim standardima.

EUMM - Primarni cilj Monitoring misije Evropske unije (EUMM) je, kroz prikupljanje informacija i analizu aktivnosti, davanje doprinosa formuliranju djelotvorne politike EU prema Zapadnom Balkanu. Posebno težište EUMM-a je praćenje političkog razvoja i unapređenje sigurnosti, nadgledanje granica, kao i praćenje rješavanja međuetničkih pitanja i povratka izbjeglica.

EU fondovi

Jedna od mogućnosti na putu pristupanja EU koja se otvara relevantnim zemljama općenito pa i općinama, jeste dodatni izvor finansiranja. Zapravo, zemlja, kao potencijalni kandidat, mora proći kroz različite faze dok ne postane punopravni član. U svim ovim fazama zemlja može koristiti različite fondove EU. U tom smislu, veoma je važno za lokalne vlasti da budu upoznate sa različitim EU fondovima koji su i na raspolaganju i posebno, da budu upoznate sa fondovima koji se otvaraju prema Bosni i Hercegovini u svakoj od faza. Opće poznavanje integracijskog procesa u EU, posebno o procesu pristupanja nije dovoljno i nije sistematično. Također, lokalne vlasti u BiH nisu dovoljno informirane ili imaju veoma plitko znanje o mehanizmima koje koristi EU kroz svoje predpristupne, strukturne, kohezione i fondove zajednice, u svrhu podrške regionalnom i lokalnom razvoju.

S obzirom na navedeno, jedna od ideja Centra za podršku i promociju evropskih integracija - CePPEI, jeste da prezentira većinu ovih fondova s ciljem podizanja svijesti prije svega naših osnivača, zatim sektora malih i srednjih preduzeća,

24

nevladinih organizacija, građana, medija o količini novca koja nas očekuje pod okriljem EU.

EU osigurava financijsku potporu i bespovratna sredstva za veliki broj projekata i

programa u područjima kao što su:

školstvo

zdravstvo

zaštita potrošača

očuvanje okoliša

pružanje humanitarne pomoći

Korištenje financijske potpore podliježe strogim pravilima kako bi se osigurao

neposredan nadzor nad načinom korištenja sredstava s ciljem njihovog trošenja na

transparentan i odgovoran način.

EU financiranje je složeno budući da postoje brojne različite vrste programa kojima

upravljaju različita tijela. Članice države raspolažu s više od 76% proračuna EU-a. Tu

spadaju i strukturni fondovi

Dva osnovna načina financiranja

Bespovratna sredstvaza određene projekte, uz prethodno objavljivanje javnog

natječaja poznatog kao „Poziv za podnošenje projektnih prijedloga”. Jedan dio

financijske potpore pruža EU, a ostatak je osiguran iz drugih izvora.

Javni ugovori za plaćanje usluga, dobara ili obavljenog rada kako bi se osigurao

rad institucija EU-a i provedba programa. Ugovorima koji se dodjeljuju putem

natječaja (javna nabava) obuhvaćen je niz različitih područja: obrazovanje, tehnička

pomoć i obuka; savjetovanje, organizacija konferencije, nabava informatičke opreme,

itd.

Osigurati pravilno trošenje financijskih sredstava EU-a krajnja je politička

odgovornost 28 provjernika EU-a zajedno udruženih u skupinu. No, budući da se

25

većina financijskih sredstava EU dodjeljuje na državnoj razini, nacionalne su vlade

odgovorne za provedbu provjera i godišnjeg nadzora.

Korisnici

Male tvrtke

Male tvrtke mogu dobiti financijska sredstva EU-a kroz bespovratna sredstva, kredite

i jamstva. Bespovratnim se sredstvima pruža izravna pomoć dok su druga financijska

sredstva dostupna kroz programe koji se provode na državnoj razini.

Mogućnosti EU financiranja za male tvrtke

Nevladine organizacije i organizacije civilnog društva

Financijska im sredstva mogu biti odobrena pod uvjetom da aktivno sudjeluju u

područjima EU politike na neprofitnoj osnovi.

Mogućnosti EU financiranja za nevladine organizacije prema području politike

Mladi ljudi

Postoje dva osnovna načina financiranja:

Program cjeloživotnog učenja – mogućnosti obrazovanja kroz program

Erasmus

podrška učenicima koji su pri kraju srednjoškolskog obrazovanja i stručno

usavršavanje u drugoj državi

Program Mladi na djelu – sufinanciranje projekata kojima se potiče građanska

uključenost, volonterski rad i širi multikulturalni kontekst.

Program cjeloživotnog učenja - financiranje obrazovanja i osposobljavanja

Uključite se u program Mladi na djelu

Istraživači

U razdoblju od 2007. do 2013. preko 53 milijardi eura izdvojeno je za istraživanja,

većim dijelom u sklopu Sedmog okvirnog programa (FP7). Bespovratna se sredstva

mogu realizirati kroz sufinanciranje istraživanja čiji su predmet suradnja, ideje, ljudi,

kapaciteti i nuklearna istraživanja

Mogućnosti EU financiranja istraživanja i inovacija

26

Poljoprivrednici

Većina poljoprivrednika unutar EU-a ima pravo na izravna plaćanja kao potporu

svojim prihodima. Oni moraju poštivati standarde koji se odnose na očuvanje okoliša,

dobrobit životinja i sigurnosti hrane.

Veći dio potpore odnosi se na proizvodnju. Pod određenim uvjetima, države EU-a

mogu izdvojiti manje novca te u zamjenu pružiti potporu u proizvodnji.

Nacionalni programi ruralnog razvitka – kontaktni podaci za pojedinačne zemlje

Europsko financiranje u vašoj regiji

EU osigurava financijsku potporu i bespovratna sredstva za veliki broj projekata i

programa u područjima kao što su:

školstvo

zdravstvo

zaštita potrošača

očuvanje okoliša

pružanje humanitarne pomoći

Korištenje financijske potpore podliježe strogim pravilima kako bi se osigurao

neposredan nadzor nad načinom korištenja sredstava s ciljem njihovog trošenja na

transparentan i odgovoran način.

EU financiranje je složeno budući da postoje brojne različite vrste programa kojima

upravljaju različita tijela. Članice države raspolažu s više od 76% proračuna EU-a. Tu

spadaju i strukturni fondovi – čijim sredstvima se financiraju regionalne politike,

socijalni i obrazovni programi, kao i poljoprivreda (uključujući podršku za

poljoprivrednike).

Kako dobiti finansiranje projekata iz sredstava EU za fizička i pravna lica iz BiH

Mogućnosti dobijanja sredstava iz EU fondova za Bosnu i Hercegovinu

Opšte činjenice

Od završetka rata u Bosni i Hercegovini, Evropska unija je za ovu zemlju obezbijedila više od 3 milijarde evra sredstava pomoći. Ova sredstva isplaćena su za neposredne i strateške potrebe građana BiH.

27

U periodu 1995 - 2000, akcenat je bio na humanitarnoj pomoći, povratku izbjeglica i obnovi fizičke infrastrukture.

Nakon toga, EU fondovi bili su usmjereni ka uspostavljanju i razvoju institucija, te političkih i privrednih sistema koji pomažu da Bosna i Hercegovina postane potpuno funkcionalna država.

Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u junu 2008, sredstva EU usmjeravana su prvenstveno putem Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) kao pomoć Bosni i Hercegovini u prilagođavanju privrednog, političkog, bezbjednosnog i društvenog sistema zahtjevima budućeg članstva u EU.

Pomoć EU se uvijek obezbjeđuje u skladu sa sveobuhvatnom strategijom koja se izrađuje u saradnji između institucija BiH i učesnika u „procesu programiranja“, ali ne po principu: „ko prvi, njegovo je!“ Dakle, strategija ide ukorak s razvojem okolnosti u zemlji.

Istovremeno, sredstva EU usko su vezana za projekte koji donose konkretne i vidljive pomake u svakodnevnom životu građana BiH.

Koja sredstva EU su trenutno dostupna u BiH?

Trenutno, kao država sa statusom potencijalnog kandidata, Bosna i Hercegovina ima pristup sljedećim mogućnostima finansiranja:

Instrument pretpristupne pomoći (IPA) ;

Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR) ;

Programi EU (bivše Zajednice) i drugi instrumenti Evropske unije, kao što su TAIEX, Ljudi ljudima (P2P), Lokalna administrativna pomoć (LAF), Instrument za stabilnost (IFS).

Svi instrumenti i programi ističu krajem 2013, a naslijediće ih nova generacija u finansijskom okviru 2014-2020.

Kako se prijaviti za instrumente i programe EU?

Generalno, sredstva EU ne dodjeljuju se fizičkim ili pravnim licima bez sprovođenja odgovarajućeg javnog nadmetanja za akcije spoljne pomoći EU.

Ovi postupci pokreću se na nivou Delegacije EU u BiH ili na nivou službi EU u Briselu i to u odgovarajućem obliku:

nabavka usluga,

poziv za dostavljanje prijedloga / grantovi,

nabavka robe ili radova

28

twinning ugovor.

Oglasi se postavljaju na internet-stranici Delegacije Evropske unije pod nazivom Tenderi EU Delegacije i na internet-stranici EuropeAid-a

Da biste saznali više o postupcima za akcije spoljne pomoći EU, te koracima predviđenim za bilo koji od navedenih ugovora, konsultujte "Praktični vodič kroz ugovorni postupak za spoljne akcije EU za usluge, robu, radove i pozive za dostavljanje prijedloga/grantove“.

Imam dobru ideju za projekat u zajednici, da li će ga EU finansirati?

Gotovo sva sredstva EU usmjeravaju su i određeno područje koje je utvrđeno u procesu programiranja i pripremljenoj strategiji koja je izrađena sa institucijama BiH. Dakle, ta sredstva se ne dodjeljuju tek za dobre ideje.

Drugo, treba znati da sredstva EU dolaze od poreskih obveznika država članica i da, stoga, korišćenje i računovodstveno vođenje utrošenih sredstavam moraju da budu u skladu sa pravilima EU. To znači da svaki organ koji koristi sredstva EU, bilo da se radi o instituciji BiH, nevladinoj organizaciji ili firmi, mora da bude u stanju – tj. da ima stručne ljude - da dostavlja tražene izvještaje i dokumentaciju i sprovodi nadzor (odnosno, kako se često kaže, 'kapacitet').

Glavni način finasiranja ideje sredstvima EU jeste da odgovorite na poziv za dostavljanje prijedloga koji se odnosi na vašu ideju. Ovaj vid nabavke obično je najfleksibilniji kada se radi o konkretnoj aktivnosti i tu imate malo više prostora da uradite ono što želite. Tipičan poziv za dostavljanje projektnih prijedloga u posljednjih nekoliko godina ticao se informisanja javnosti o evropskim temama i aktivnosti na promovisanju ljudskih prava. Poziv za dostavljanje prijedloga je konkurentski postupak - samo najbolji i najadekvatniji projekti bivaju odabrani.

Ja sam iz organizacije/firme koja pruža usluge u određenom sektoru, da li možemo dobiti sredstva EU?

U tom slučaju, prijavili biste se na tender (npr. za usluge) koji raspisuju ili sjedište u Briselu ili Delegacija Evropske unije (vidi WEBLINKS gore). To su obično vrlo detaljni projekti u kojima je većina aktivnosti jasno određena. Potrebno je da ispunite uslove za pružanje usluga, realizovanje aktivnosti ili ostale uslove navedene u tenderskoj dokumentaciji.

Šta je Twinning ugovor?

Twinning ugovori odnose se na pomoć iz javnih uprava država članica EU potencijalnim 'blizancima' u javnoj upravi BiH (npr. određeno ministarstvo, agencija i sl.) i uređuju se različitim pravilnicima o javnoj nabavci, što je objašnjeno ovdje.

Takođe, internet stranica Direkcije za Evropske integracije BiH sadrži informacije o tenderima/prijedlozima EU u vezi sa nekim instrumentima i programima EU, kao što su prekogranični programi saradnje (u okviru programa IPA, Komponenta II), TAIEX, programi EU (bivše Zajednice), itd.

29

Ko ima koristi od instrumenata i programa EU?

Krajnji cilj svakog davanja sredstava EU jeste stvaranje boljih uslova za građane. U mnogim slučajevima, to se čini kroz obezbjeđivanje sredstava za reforme i unapređenje/razvoj: državnih institucija, nevladinih organizacija (organizacija civilnog društva), privatnih i javnih poduzeća, udruženja, lokalnih uprava, privrednih i društvenih partnera, sindikata.

PRISTUPANJE NOVIH DRŽAVA ČLANICA EUROPSKOJ UNIJI

(ACCESSION OF NEWMEMBER STATES TO THE EU/ADHÉSION D'UN NOUVEL ETAT A L'UNION EUROPÉENNE)

Pristupanje novih država članica Europskoj uniji propisano je člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji (1992./1993.). Osnovni uvjeti za zemlju koja želi pristupiti Europskoj uniji, a koji proizlaze iz ovoga članka, su da mora biti europska država te da mora poštovati načela slobode, demokracije, zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, vrijednosti na kojima je utemeljena Europska unija (članak 6.(1) Ugovora o Europskoj uniji). Tijekom pet valova proširenja (od 1973. do 2007.) postupno su razvijani i utvrđivani dodatni kriteriji za članstvo: kriteriji iz Kopengahena (1993.) i kriterij iz Madrida (1995.) te posebni i opći kriteriji za države pojedinačno ili skupinu država. Vijeće EU-a jednoglasno donosi odluku o pristupanju nove države članice Europskoj uniji nakon što se savjetuje s Europskom komisijom i nakon što dobije pristanak Europskoga parlamenta, koji ga daje apsolutnom većinom glasova svojih članova. Pristupanju prethode pregovori o pristupanju, a predmet tih pregovora su uvjeti, dinamika i način te prijelazna razdoblja preuzimanja acquis communautaire-a. Nakon zatvaranja pregovora potpisuje se ugovor o pristupanju, čiji su sastavni dio rezultati pregovora o pristupanju. Ugovor o pristupanju ratificira se u svakoj državi članici i državi kandidatkinji za članstvo, a nakon završetka ratifikacije uobičajeno je da država postane članicom Europske unije na prethodno dogovoreni datum. Ugovorom iz Lisabona (2007./2009.) predviđene su određene izmjene procedure vezane uz pristupanje novih država članica, odnosno uvedeno je izvještavanje Europskog parlamenta i parlamenata država članica o zahtjevu za članstvo. Također je uvedeno da Europski parlament od sada većinom glasova daje pristanak (umjesto apsolutnom većinom), te se formalizira uloga Europskoga vijeća kao institucije Europske unije u procesu pristupanja i utvrđivanju dodatnih kriterija za članstvo.

Proces stabilizacije i pridruživanja

U kontekstu doprinosa procesu stabilizacije zemalja Jugoistočne Evrope, Evropska je

komisija u maju 1999. godine predložila stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja

(Stabilisation and Association Process - SAP) za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu,

Hrvatsku, Makedoniju i Saveznu Republiku Jugoslaviju (sada Srbiju i Crnu Goru),

30

kojim je unaprijeđen do tada postojeći Regionalni pristup Evropske unije prema

zemljama regije. U tadašnjim okolnostima, nova strategija EU je za prioritetni cilj

imala stabilizaciju regije, dok je kao dugoročni cilj istaknuto pridruživanje Uniji.

Politika EU putem SAP, kao vrhunac u institucionalnom približavanju Evropskoj uniji,

predviđa zaključivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (Stabilisation and

Association Agreement - SAA)kojim države dobijaju status pridružene članice

Evropske unije. Uz mogućnost napredovanja prema članstvu u EU, ova nova vrsta

ugovornog odnosa s EU ima za cilj stabilizaciju država Zapadnog Balkana putem:

njihovog pridruživanja evropskoj integraciji,

razvoja postojećih ekonomskih i trgovačkih odnosa s EU i između država

regiona,

povećane pomoći za demokratizaciju, razvoj civilnog društva, obrazovanje i

izgradnju institucija,

korištenja mogućnosti za saradnju u raznim područjima, uključujući pravosuđe

i unutrašnje poslove, te

razvoja političkog dijaloga, uključujući politički dijalog na regionalnoj osnovi.

Proces stabilizacije i pridruživanja od samog početaka postoji radi pomoći državama

iz regije u izgradnji i održanju stabilnih demokratskih institucija, osiguranju vladavine

prava i stvaranju održive, otvorene i napredne ekonomije. SAP je i bilateralni i

regionalni proces, koji uspostavlja veze između svake pojedine države i EU, te potiče

regionalnu saradnju među državama SAP-a, ali i njihovu saradnju sa susjedima.

Osnovna obilježja Procesa stabilizacije i pridruživanja:

Jednaki uvjeti za sve - Sve države SAP-a moraju ispuniti iste uvjete ako se žele približavati Evropskoj uniji. Radi se o postojanju stabilnih demokratskih institucija, vladavini prava, poštivanju i zaštiti ljudskih prava, poštivanju i zaštiti prava manjina, regionalnoj saradnji, izgradnji tržišne privrede. Uz to, RH, BiH i SRJ moraju ispuniti i obaveze preuzete Dejtonskim, odnosno Erdutskim sporazumima kao i odlukama Vijeća za provedbu mira (PIC).

Jasna perspektiva članstva u EU - Prema mišljenju Evropske unije, jedini način da se održi stabilnost regije je ponuditi tim državama sve tješnju saradnju i udruživanje s EU, uključujući i jasnu perspektivu članstva u EU. Putem SAP-a EU potiče države regije, kao potencijalne kandidate, da nastave s napretkom u jačanju međusobnih odnosa u najrazličitijim područjima, od trgovine i investicija, preko infrastrukture do povratka izbjeglica i borbe protiv organiziranog kriminala.

Individualni pristup - Brzina kojom se pojedina država kreće kroz različite faze SAP-a zavisi o sposobnosti svake države da preuzima i ispunjava obaveze koje proizlaze iz sve bližeg pridruživanja s EU. Svaka zemlja napreduje

31

prema EU slijedom svoje vlastite, individualne, uspješnosti u ispunjavanju postavljenih uvjeta.

Veliki značaj regionalne saradnje - U okviru SAP-a izrazita pažnja posvećena je regionalnoj saradnji. SAP vidi saradnju sa susjedima kao poticaj za daljnji razvoj i pomoć zemlji da razvije radne metode i praksu koje su integralni dio EU članstva. Proces stabilizacije i pridruživanja stvara čvrste veze između svake države i EU i, istovremeno, snažno ohrabruje saradnju između država PSP-a kao i saradnju s njihovim susjedima.

U svrhu ostvarivanja ciljeva Procesa stabilizacije i pridruživanja EU je u okviru svog budžeta uvela program pomoći za 5 zemalja Zapadnog Balkana sa ukupnim iznosom za period 2001. - 2006. godine od 4,65 milijardi Eura. Prvenstvena svrha ovog instrumenta finansijsko-tehničke pomoći pod skraćenim nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and Stabilisation), bila je podrška demokratskim, ekonomskim i institucionalnim reformama.

Strategija integriranja BiH u EU (Uzet je samo uvodni dio dokumeta Strategija integriranja BiH u EU-pa ako želiš dopuniti bujrum)

Strategija integriranja BiH u EU odražava političke ciljeve i interese Bosne i Hercegovine u cjelini. Razvoj EU pokazao je da svaka zemlja mora pronaći vlastiti put kako da usvoji zajednička pravila, pri čemu je institucije EU ocjenjuju prema njenim zaslugama i rezultatima. Osnovni cilj ove strategije jeste da osigura potpuno razumijevanje i jedinstven pristup izvršenju obaveza u procesu evropskih integracija.

Strategija integriranja BiH u EU je osnovni dokument na kojem će se zasnivati cjelokupni proces pridruživanja EU. Na osnovu istraživanja uzajamnih veza političkih, ekonomskih i drugih elemenata, Strategija naznačava osnovne ciljeve i pravce djelovanja, te obuhvata skup općih smjernica za rad državnih i entitetskih institucija, te ostalih učesnika uključenih u proces integriranja.

Strategija, također, stavlja postojeće integracione aktivnosti u konzistentan okvir, određuje prioritete i ključne elemente procesa prilagođavanja, te identificira razvojne izazove.

Pošto je Strategija dokument koji postavlja ciljeve koje treba ostvariti do punopravnog članstva BiH u EU, u njemu nisu predviđeni rokovi za ispunjenje tih ciljeva. Na osnovu Strategije bit će izrađeni planovi koji će precizno formulirati politike i programe po sektorima. Pod programom treba podrazumijevati dokument koji će utvrđivati ciljeve, akcije, pravce, sredstva, nosioce aktivnosti i rokove za njihovo ostvarenje u određenoj oblasti ili sektoru (npr. Program prevođenja acquis communautaire1, Program usvajanja acquis

1 Riječi acquis communautaire dolaze iz francuskog jezika i prevode se kao ukupno zakonsko naslijeđe

Zajednice. Acquis communautaire podrazumijeva ukupna zajednička prava, obaveze ali i posvećenost Zajednici (zemalja članica i Zajednice), koja su se akumulirala od njenog osnivanja ili koje je Zajednica do danas ostvarila u pravnom i političkom smislu. U formalnom smislu, acquis obuhvata primarne izvore (osnivačke i revizione ugovore, te opće pravne principe Zajednice), međunarodne ugovore, međunarodne pravne običaje i opće pravne principe, sekundarne izvore (akte institucija EZ/EU), a sastavni dio izvora EU prava de facto predstavlja i pravna

32

communautaire u domenu konkurencije, Program izrade pregovaračkih pozicija). Na osnovu Strategije i planova bit će izrađivani godišnji programi aktivnosti po institucijama s preciziranim rokovima njihovog provođenja.

Vodeći računa o evolutivnom karakteru procesa evropskih integracija, u samoj izradi neophodnih mjera cilj je bio da se postignu optimalna rješenja koja će doprinijeti približavanju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.

Integriranje BiH u EU je značajan proces koji traži korjenite promjene u društvu. Stoga je realizacija Strategije moguća samo uz uključivanje i puni angažman svih društvenih činilaca, javnog, privatnog i civilnog sektora u procesu integriranja BiH u EU, što je ujedno i njen cilj.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) je nova, treća generacija evropskih sporazuma ponuđena isključivo zemljama zapadnog Balkana, u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum se potpisuje na neodređeno vrijeme s ciljem doprinosa ekonomskoj i političkoj stabilnosti Bosne i Hercegovine. Države koje su postale članice petim proširenjem Evropske unije su potpisale Sporazume o pridruživanju (tzv. Evropske sporazume). Osnovna razlika između dva spomenuta sporazuma je u sadržaju „evolutivne klauzule“ u SSP-u i naglašavanju regionalne saradnje na Zapadnom Balkanu.

Potpisivanjem Sporazuma, Bosna i Hercegovina je zahvaljujući „evolutivnoj klauzuli“ potvrdila status zemlje potencijalne kandidatkinje. To je mnogo više nego što su zemlje potpisnice Evropskog sporazuma dobile u pogledu daljnjeg pristupanja EU. Druga razlika se ogleda u regionalnoj saradnji, gdje se zemlja potpisnica obavezuje da će potpisati bilateralne ugovore/sporazume sa zemljama Procesa stabilizacije i pridruživanja i zemljama kandidatkinjama.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je „mještovitog“ karaktera, što znači da su za područja saradnje dijelom odgovorne zemlje članice, a dijelom Evropska unija. SSP na odgovarajući način uređuje odnose Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom u sva tri stuba Unije (Evropska zajednica: ekonomske politike i unutrašnje tržište, Zajednička vanjska i sigurnosna politika i Pravosuđe i unutrašnji poslovi).

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Bosne i Hercegovine, sa druge strane

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sastoji se od 10 glava:

· Opći principi;

· Politički dijalog;

praksa Evropskog suda, kao i sve druge obaveze (političke, iz pregovara i sl.) koje su preuzele zemlje članice u kontekstu aktivnosti EU.

33

· Regionalna saradnja;

· Slobodno kretanje robe;

· Kretanje radnika, poslovno nastanjivanje, pružanje usluga, kretanje kapitala;

· Usklađivanje prava, provođenje prava i pravila konkurencije;

· Pravda, sloboda i sigurnost;

· Politike saradnje;

· Finansijska saradnja;

· Institucionalne, opće i završne odredbe.

Pitanje slobodne trgovine sa EU

Po značaju odredaba koje se bave pitanjem trgovine mnogi smatraju SSP i trgovinskim sporazumom. Tokom tehničkih rundi pregovora najviše vremena i napora je uloženo upravo u trgovinske odredbe i liste proizvoda za koje će Bosna i Hercegovina, postepeno u periodu od 5 godina, davati carinske ustupke do potpune liberalizacije trgovine sa Evropskom unijom.

Bosna i Hercegovina uživa u jednostranim trgovinskim povlasticama od 1997. godine, kada je Evropska unija liberalizirala svoje tržište za proizvode iz BiH. Naravno, uz određena ograničenja na pojedine grupe proizvoda na kojem EU insistira da zadrži kvote.

Potpisivanjem Sporazuma Bosna i Hercegovina počinje da otvara svoje tržište, odnosno da smanjuje i ukida carine na dogovorene grupe proizvoda. Prije svega, ukidanje carina u najbržem vremenskom roku je predviđeno za sirovine iz Evropske unije za kojim postoji potreba u Bosni i Hercegovini i drugim proizvodima gdje BiH nema mogućnost daljneg razvoja. Najveći stepen zaštite će zadržati određeni poljoprivredni proizvodi, a neki će čak biti zaštićeni i nakon isteka prijelaznog perioda od pet godina.

S obzirom da je Sporazum mješovitog karaktera, da bi stupio na snagu mora biti potvrđen odnosno ratificiran u parlamentima svih država članica, Evropskom parlamentu i Parlamentarnoj skupštini BiH. Do završetka procesa ratifikacije na snazi je Privremeni sporazum (Interim Agreement) koji je dio SSP-a i koji najvećim dijelom regulira pitanja trgovine i transporta između BiH i Evropske unije.

Naredni koraci

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina je stupila u prvi ugovorni odnos sa Evropskom unijom. Zadatak BiH je da sprovede odredbe Sporazuma i da nastavi sa svojim aktivnostima i ispunjavanjem kriterija za punopravno članstvo. Nakon potpisivanja Sporazuma, slijedeći korak je podnošenje zahtjeva za članstvo u EU i sticanje statusa kandidata. Naredni period će biti ispunjen velikim reformskim procesima kako bi se Bosna i Hercegovina prilagodila i što bolje ispunjavala

34

kriterije za članstvo u Evropskoj uniji, dok će u isto vrijeme i raditi na implementaciji SSP-a.

IPA fondovi

IPA (Instrument predpristupne pomoći) je novi, jedinstveni finansijski instrument Europske unije uspostavljen 17. jula 2006. Uredbom Vijeća EU 1085/2006. IPA je uspostavljena za finansijsku perspektivu 2007.- 2013. godina, kao pomoć državama u njihovim nastojanjima da postanu članice EU.

IPA je fleksibilan instrument, a namijenjen je državama kandidatkinjama: Hrvatskoj, Makedoniji i Turskoj i zemljama potencijalnim kandidatkinjama za članstvo u EU: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji te Kosovu pod rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244/99.

Ciljevi IPA-e su pomoć zemljama korisnicama u usklađivanju domaćeg zakonodavstva s acquis communautaire-om i u njegovom provođenju te u pripremi zemalja za korištenje strukturalnih i kohezionog fonda Europske unije. IPA se sastoji od pet komponenata.

Prve dvije namijenjene su svim zemljama korisnicama:

1. Pomoć u tranziciji i razvoju institucija - namijenjena razvoju kapaciteta i institucija;2. Prekogranična saradnja - namijenjena za pružanje pomoći u oblasti prekogranične saradnje između sadašnjih država članica i kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja, te saradnji između zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja.

Ostale tri komponente namijenjene su isključivo zemljama kandidatkinjama:

3. Regionalni razvoj - namijenjena finansiranju infrastrukturnih projekata u području okoliša i transporta, promociji konkurentnosti, ujednačenog regionalnog razvoja te pripremi za Europski fonda za regionalni razvoj;4. Razvoj ljudskih potencijala - namijenjena za pripremu kohezione politike i za Europski socijalni fond;5. Ruralni razvoj - namijenjena za pripremu zajedničke poljoprivredne politike.

Vrijednost IPA-e za finansijsku perspektivu 2007. – 2013. godina za sve zemlje korisnice je 11,468 milijardi eura.

Bosna i Hercegovina kao zemlja potencijalna kandidatkinja ima pristup dvjema prvim komponentama IPA-e: pomoć u tranziciji irazvoju institucija i prekogranična saradnja. U okviru ove dvije komponente za Bosnu i Hercegovinu su u periodu od 2007. do 2010. godine osigurana 332 miliona eura.

35

Pomoć u tranziciji i izgradnji institucija (Komponenta I) obuhvata sve aktivnosti koje su povezane s acquis communautaire-om, sa izgradnjom administrativnih kapaciteta, kao i podrškom mjerama saradnje koje nisu obuhvaćene drugim komponentama kao što su komponente II, III i IV, a u okviru su pristupnog konteksta.

Projektni prijedlozi u okviru ove komponente pripremaju se na osnovu prioriteta iz Višegodišnjeg indikativnog plana (MIPD), a primjenjuju se na osnovu utvrđenih procedura Europske komisije.

Korisnici ove komponente su organi državne uprave, tijela u javnom vlasništvu, te u manjem obimu nevladine organizacije, ostala neprofitna tijela i poslovna zajednica. U okviru Komponente I potkomponente se planiraju u skladu s kriterijima iz Kopenhagena (1993.), odnosno prioritetima Europskog partnerstva: politički kriterij 25 - 30%, ekonomski kriterij 25 – 30% i Europski standardi 40- 50% od predviđenog iznosa.

Prekogranična saradnja (Komponenta II) podržava aktivnosti vezane za regionalnu i prekograničnu saradnju sa zemljama korisnicma IPA-e, njihovo učešće u programima Europskog fonda za regionalni razvoj te transnacionalnim i međuregonalnimprogramima saradnje.

Ove aktivnosti zasnivaju se na višegodišnjim programima prekogranične saradnje i provode se prvenstveno kroz pozive za podnošenje projektnih prijedloga.

Korisnici ove komponente, zavisno od prioriteta i mjera datog programa, mogu biti jedinice regionalne i lokalne uprave, nevladine organizacije, istraživačke i razvojne institucije, privredne komore itd.

U okviru ove komponente Bosna i Hercegovina učestvuje u tri bilateralna programa s tri susjedne zemlje: Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom, te u jednom programu prekogranične saradnje s državama članicama – IPA Jadranski program, i dva transnacionalna programa – Prostor jugoistočne Europe (SEES) i Mediteranski transnacionalni program (MED).

Novina u finansiranju programa IPA-e je tzv. sufinansiranje zemlje korisnice u iznosu do 25% vrijednosti projekta. Strukturu koordinacije i upravljanja programom IPA-e čine: državni koordinator za IPA-u (DIPAK), Odbor za pripremu projekata (PPC) i Odbor za upravljanje programima (PMC).

36