F. Škiljan: ETNO KUĆE NACIONALNIH MANJINA I RODNE KUĆE ... · Grabrovnici. Drugi svjetski rat i zub vremena objekt su nagrizli te se on više daljim krpanjem rupa nije mogao održavati

4. međunarodni kongres o ruralnom turizmu, Zbornik radova, 2018., str. 386-399.

F. Škiljan: ETNO-KUĆE NACIONALNIH MANJINA I RODNE KUĆE ZNAMENITIH PRIPADNIKA ...

386

ETNO-KUĆE NACIONALNIH MANJINA I RODNE KUĆE ZNAMENITIH PRIPADNIKA NACIONALNIH

MANJINA KAO TURISTIČKI PROIZVOD HRVATSKE

Filip Škiljan

Sažetak

U tekstu se donose podaci o nekoliko etnografskih zbirki pripadnika nacionalnih manjina u

Hrvatskoj (Etno-zbirka češke nacionalne manjine u Ivanovu Selu, Etno-zbirka mađarske

nacionalne manjine u Grbavcu, Etno-zbirka rusinske nacionalne manjine u Petrovcima, Romska

kuća u Maglenči, i Slovačka etno-kuća u Lipovljanima) te podatke o rodnim kućama pojedinih

istaknutih pripadnika nacionalnih manjina (Petra Preradovića u Grabovnici, Nikole Tesle u

Smiljanu, Vladana Desnice u Islamu Grčkom i Milutina Milankovića u Dalju). Autor donosi

podatke o trenutačnom stanju spomenutih objekata, odnosno o mogućnostima koje ti objekti nude

u ruralnom turizmu.

Ključne riječi: nacionalne manjine, Hrvatska, rodne kuće, etno-kuće, zbirke, muzeji.

UVOD

Na području Hrvatske žive pripadnici 22 priznate nacionalne manjine od kojih su

Albanci, Austrijanci, Bošnjaci, Crnogorci, Česi, Mađari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rusini,

Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani, Ukrajinci i Židovi prisutni u značajnijem broju dulje od

jednoga stoljeća. Sve manjine imaju svoju specifičnu kulturu i čuvaju svoje nacionalne

identitete među ostalim i očuvanjem kulturnoga naslijeđa koje je dugo vremena stvarano

na području Republike Hrvatske. Stoga je očuvanje kulturnoga nasljeđa pojedinih

nacionalnih manjina ujedno i očuvanje njihovog sjećanja na nacionalno podrijetlo.

Najbolji oblici očuvanja kulturne baštine nacionalnih manjina su rodne kuće značajnih

pripadnika nacionalnih manjina, etno-kuće ili zbirke nacionalnih manjina u Hrvatskoj i

sakralne građevine pojedinih nacionalnih manjina. Turistički su ovakvi objekti vrlo

značajni ne samo za pojedinu nacionalnu manjinu već i za naselje, općinu ili regiju gdje

se takav objekt nalazi. Stoga treba istaknuti i činjenicu da su i pripadnici većinskog

naroda, kao i pripadnici drugih nacionalnih manjina na području gdje se određeni

spomenik ili objekt nalazi, ponosni na postojanje dotičnog objekta koji pridonosi

turističkoj raznolikosti i ponudi određene regije. U ovome radu pokušat će se iznijeti

nekoliko primjera pojedinih vrsta objekata svjetovnog tipa (etno-kuće i rodne kuće

znamenitih pripadnika nacionalnih manjina) koji pripadaju baštini nacionalnih manjina

kako bi se pokazalo na koji način one doprinose stvaranju turističkih proizvoda pojedinih

krajeva.



387

1. KUĆE ZNAMENITIH PRIPADNIKA SRPSKE NACIONALNE MANJINE

KAO TURISTIČKI PROIZVOD HRVATSKE

Najbrojnija nacionalna manjina u Hrvatskoj je srpska nacionalna manjina. Sukladno

tome, najveći broj značajnih osoba za povijest Hrvatske potječe upravo iz redova ove

manjine. U ovome radu će se istaknuti četiri rodne kuće značajnih Srba u Hrvatskoj koje

su iskorištene, odnosno koje bi mogle biti iskorištene, kao turistički proizvod u ruralnom

turizmu Hrvatske. Budući da su znameniti Srbi u Hrvatskoj važni ne samo za Srbe u

Hrvatskoj, već i za većinski hrvatski narod, sve četiri navedene rodne kuće pretvorene

su u muzejsko-memorijalne centre koji imaju edukativno-turističku funkciju. U radu su

obrađeni samo primjeri objekata značajnih predstavnika kulturnoga, književnog i

znanstvenog života Srba u Hrvatskoj. Objekti su stavljeni pod zaštitu države, ali u dio

njih nije uloženo dovoljno novčanih sredstava za njihovu obnovu. Spomenici svjetovnog

i narodnog graditeljstva, kojima pripadaju i rodne kuće pojedinih istaknutih pripadnika

srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, nemaju nužno nacionalni predznak. Imena poput

Nikole Tesle, Milutina Milankovića, Vladana Desnice i Petra Preradovića ne odzvanjaju

samo u okvirima bivših jugoslavenskih prostora, već i u europskim i svjetskim

razmjerima. Od spomenutih četvero istaknutih Srba u Hrvatskoj dvojica su značajna u

svjetskim razmjerima (Nikola Tesla i Milutin Milankovič), a dvojica u hrvatskim

razmjerima (Petar Preradović i Vladan Desnica). Uz ove četiri osobe vezani su objekti

koji se nalaze na području od istočne Slavonije do sjeverne Dalmacije. Svi objekti se

nalaze u ruralnim zonama (Dalj kod Osijeka, Smiljan kod Gospića, Grabovnica kod

Đurđevca, Islam Grčki kod Benkovca). Objekti u Dalju i Smiljanu nalaze se u odličnom

stanju, objekt u Islamu Grčkom je u rekonstrukciji, a objekt u Grabovnici je relativno

zapušten. Arhitektonski je najznačajniji objekt u Islamu Grčkom (Dvori Jankovića ili

Kula Stojana Jankovića). Zgrada krajiške štacije u Grabovnici kod Đurđevca od velike

je arhitektonske vrijednosti budući da je takvih objekata u Hrvatskoj sačuvano vrlo malo,

a parohijska kuća u Smiljanu i kuća Milanković u Dalju imaju vrijednost zbog činjenice

da su u njima rođene osobe značajne za hrvatsku ili svjetsku povijest.

1.1. Rodna kuća Milutina Miulankovića u Dalju

Objekt rodne kuće Milutina Milankovića u Dalju, znanstvenika svjetskoga glasa, do

današnjih dana je obnovljen i stavljen u funkciju. Radi je o jednokatnici izgrađenoj uz

sam Dunav oko 1820. godine u duhu baroknoga klasicizma. Milankovići su kuću kupili

oko 1830. godine od nekog trgovca Kuzmanovića. Budući da je Dalj u to vrijeme

predstavljao značajno naselje uz Dunav i važno crkveno središte, Milankovićeva kuća

pripada tipu građanskih kuća toga doba. Kuća je počela propadati nakon što su iz nje

iselili svi vlasnici (cca 1920. g.), ali su je do 1941. održavali Milutin Milanković i njegov

brat. Godine 1941. u kuću se useljava Njemačka narodna skupina. Tek 1945. godine,

nakon oslobođenja Milanković dobiva informacije o objektu i zaključuje da je ona sada

»opljačkana ruševina«. Godine 1945. u kući su smješteni njemački ratni zarobljenici, a

nakon toga Traktorska zadruga Božidar Maslarić. Od 1950. u kući je Narodna milicija,

a Milanković objekt prodaje državi 1954. godine. U vrijeme dok je u kući bila Narodna

milicija na objektu je poduzeto mnogo pregradnji. Ipak, spomenikom kulture proglašena

je 1979. godine te je upisana u Registar spomenika kulture pod rednim brojem 586. U

kući je sve do 1980. bila smještena milicija, a od tada do 1989. ona je sklonište lutalicama

i beskućnicima. Godine 1989. izrađen je konzervatorski elaborat za obnovu kuće, ali



388

predstojeći rat nije omogućio obnovu. Između 1991. i 1995. u kući je bilo skladište

municije i naoružanja te goriva. Nakon 1995. kuća je pretvorena u pravu ruševinu koja

je postala opasnost za prolaznike. Zalaganjem Republike Srbije, općine Erdut i

Ministarstva kulture Republike Hrvatske krajem 2006. započeti su, a sredinom 2007.

godine završeni su građevinsko-konstruktivni radovi na kući Milutina Milankovića:

prema povijesnom predlošku, a na temelju studijskih podloga i projektne dokumentacije

objektu je vraćen prvotni izgled (Nešić 2010: 31‒39). Na taj način je završena prva faza

obnove objekta, a od tada su u tijeku radovi na obnovi perivoja. Zbog održavanja

znanstvenoga skupa u svibnju 2008. istovremeno je uređena i unutrašnjost objekta.

Naime postavljena je stalna izložba u dvije od ukupno četiri prostorije, a na katu je

uređena multifunkcionalna dvorana za održavanje skupova. Budući da kuća ima podrum,

dvorište, prizemlje i kat moguće je ponuditi više različitih sadržaja. Tako je dvorište

prema idejnom planu predviđeno za kulturne i rezidencijalne sadržaje, podrum za

glazbene i književne sadržaje, prizemlje za izložbu o životu i djelu Milutina Milankovića,

a soba na katu za konferencijsku dvoranu i informatičku radionicu (Nešić 2008: 261‒

27). Godine 2009. uglavnom je završen stalni postav, uređen je vrt te je osnovan Kulturni

i naučni centar Milutin Milanković.

Slika 1. Rodna kuća Milutina Milankovića u Dalju

Izvor: http://www.milutin-milankovic.com

1.2. Rodna kuća Petra Preradovića u Grabovnici

U Grabrovnici južno od Pitomače nalazi se veliko zdanje stare graničarske štacije

sagrađene u 18. stoljeću, veličine 17x12 metara. Radi se o rodnoj kući pjesnika Petra

Preradovića. U kući je pjesnik rođen 19. ožujka 1818. Kuća je služila kao lugarnica

nakon razvojačenja Vojne krajine do polovice dvadesetoga stoljeća, a između pedesetih

http://www.milutin-milankovic.com/



389

i šezdesetih godina prošloga stoljeća u njoj je bila smještena poljoprivredna zadruga.

Godine 1909. priredio je Mjesni odbor, čiji je predsjednik bio grabrovnički učitelj Josip

Stjepan Jankač, uz pomoć Braće hrvatskog zmaja spomen-slavu na slavnoga pjesnika u

Grabrovnici. Drugi svjetski rat i zub vremena objekt su nagrizli te se on više daljim

krpanjem rupa nije mogao održavati. Prijetilo je urušavanje krovišta. Stoga su nastavnici

ove lokalne škole pokrenuli inicijativu obnove kuće uoči 150. godišnjice pjesnikova

rođenja. Inicijativni odbor je uspio 1963. godine Preradovićevu kuću staviti pod zaštitu

kao spomenik kulture kod Konzervatorskoga odjela u Zagrebu. Općina Đurđevac je iste

godine osnovala Odbor za proslavu 150. godišnjice rođenja slavnoga pjesnika. Polovicu

zgrade od dvorišne strane zaprema dvorana s pozornicom, dok je u drugom dijelu u

jednoj sobi čitaonica i knjižnica te Preradovićev muzej smješten u dvije prostorije.

Preradovićev muzej je otvoren 23. lipnja 1968. godine, a u muzeju je izloženo nekoliko

originala i stotinjak fotoreprodukcija njegovih rukopisa, tekstova objavljenih u knjigama,

časopisima, novinama, almanasima, zbornicima, njegovih pisama, tekstova posvećenih

njemu i njegovom pjesničkom djelu, dokumenata o njegovu radu te reprodukcije

fotografija, crteža, njegovih portreta, portreta njegove najuže obitelji, suradnika i

prijatelja. Predmeti u sobama potječu iz 19. stoljeća, a muzeju su ih poklonili mještani

Grabovnice (Grupa autora 1968, Preradović 1972: 107‒112). Danas Preradovićeva rodna

kuća ponovo treba obnovu. Uslijed vlage, zidovi su popucali, a žbuka pada. U svibnju

2017. godine službeno je predstavljen projekt rekonstrukcije i uređenja rodne kuće Petra

Preradovića koji će pod nazivom „Preradović i Csokonai – proslava pjesnika romantizma

u prekograničnom području“ biti ostvaren u suradnji s Mađarskom, a za koji je Općina

Pitomača, angažiravši prethodno Županijsku razvojnu agenciju VIDRA, dobila

11.226.725,55 kuna iz fondova Europske unije (http://www.nacional.hr/preradoviceva-

rodna-kuca-potakla-suradnju-hrvatske-i-madarske/).

Slika 2. Rodna kuća Petra Preradovića u Grabrovnici

Izvor: https://virovitica.info.

http://www.nacional.hr/preradoviceva-rodna-kuca-potakla-suradnju-hrvatske-i-madarske/


https://virovitica.info/



390

1.3. Rodna kuća Vladana Desnice u Islamu Grčkom

Svakako najznačajniji od nabrojenih objekata jest Kula Jankovića u Islamu Grčkom,

dom pisca Vladana Desnice, sazidana na romaničkim ruševinama u 17. stoljeću. Radi se

o jedinstvenom sklopu gospodarskih, fortifikacijskih i rezidencijalnih objekata na

površini od oko 4500 kvadratnih metara. Unutar sklopa, čitavu jugozapadnu trećinu

zauzima gospodarsko-rezidencijalno-fortifikacijska jezgra. Na mjestu današnjega

objekta u ranom srednjem vijeku stajao je Domus episcopi ninskoga biskupa. Sam objekt

doživio je niz pregradnji od 1874. godine, kada se našao u vlasništvu porodice Desnica.

Dvori su teško oštećeni za vrijeme Drugoga svjetskog rata, bombardiranjem savezničkih

aviona, a obnova objekta je završena tek u šezdesetima. Jedan dio kuće postao je

dostupan javnosti već prije završetka obnove, zaslugom Vladana Desnice, koji je u Staroj

kući napravio mali etnografski muzej. Posjetitelji su već tada mogli vidjeti vrijednu

zbirku ikona, srednjovjekovnoga oružja, arheološku zbirku, zbirke rimskoga novca,

rimskoga stakla, bogatu etnografsku zbirku, knjižnicu s oko 6000 knjiga, lijepe primjerke

namještaja, slika i starih zemljopisnih karata (Desnica 2008). Za znatan dio Dvora

planirana je nova funkcija – funkcija Zavičajnog muzeja kao jedne od ustrojbenih

jedinica postojećeg muzeja u Benkovcu. Pred sam rat izvršena je konsolidacija i

konzervacija niza zgrada (Kule, Stare kužine, Tamnice, Svetog Đurđa), a izvršena je i

detaljna fotogrametrijska dokumentacija. Tijekom Domovinskog rata 1993. godine, u

vrijeme akcije Maslenica, teško je stradao ovaj vrijedan kompleks, ali je građa uglavnom

spašena. Uz Dvore stradala je i pravoslavna crkva Svetog Đurđa s grobnicom Vladana

Desnice. Baština, koja se nalazila u Dvorima, trenutačno je razasuta po muzejima u

Hrvatskoj i Srbiji. Tako se jedan dio građe nalazi u Zavičajnom muzeju u Benkovcu,

zatim u Arheološkom muzeju u Zadru, u Gradskoj knjižnici u Obrovcu, u Muzeju Srpske

pravoslavne crkve u Beogradu, u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, u

Zavičajnom muzeju u Biogradu i u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Fragmenti ove velike

zbirke nalaze se kod obitelji Desnica u Zagrebu. Nakon posljednjega rata, između 2003.

i 2005. Stara kuća je sanirana, dok su Sala i prostor Ispred sale 2006. predložene za

osnovnu sanaciju Ministarstvu kulture Republike Hrvatske te im je popravljen krov. Zid

Novog stana je popravljen i učvršćen 2007. da bi iduće godine i on dobio novi krov. Za

čitavu akciju zaslužni su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, obitelj Desnica, SKD

»Prosvjeta«, Društvo hrvatskih pisaca i Društvo za obnovu i revitalizaciju Kula Stojana

Jankovića 1‒ Mostovi i Filozofski fakultet u Zagrebu. Pri Filozofskom fakultetu u

Zagrebu osnovan je Centar za interkulturalizam koji već sada koristi pojedine dijelove

Kule Stojana Jankovića za vlastite potrebe. Tako su od 2005. godine u Kuli Stojana

Jankovića održavani svake godine Desničini susreti. Uroš Desnica je predložio da se

nakon obnove objekt revitalizira. U najstarijem dijelu kompleksa (Staroj kuhinji s

Kulom) predloženo je da se osnuje etnografska zbirka, ali i kao mjesto za radne sastanke.

Etnografsku zbirku je danas moguće posjetiti uz prethodnu najavu. Dio koji se naziva

Stara kuća, tj. kuća pisca Vladana Desnice mogla bi primiti dio muzejske građe i arhiv

obitelji Janković-Desnica kao i kabinete Centra za interkulturalizam. U tzv. Sali mogli

bi se izložiti portreti značajnijih ličnosti i dio muzejske zbirke te primjerci ikona, a može

koristiti i za svečanije prigode kao salon za sastanke Centra za interkulturalizam.

Objekte Novi stan i Magazin koristili bi po potrebi članovi obitelji i korisnici Centra. Na

sjevernoj strani nalaze se također objekti koji još nisu obnovljeni, a u kojima bi s mogli

smjestiti uredi i info-centar.



391

Slika 3. Kula Stojana Jankovića u Islamu Grčkom

Izvor: https://www.cms.hr

1.4. Rodna kuća Nikole Tesle u Smiljanu

U Smiljanu kod Gospića rodio se zasigurno najpoznatiji stanovnik Hrvatske – Nikola

Tesla. Teslin otac je u Smiljanu služio kao paroh u lokalnoj pravoslavnoj crkvi Svetih

Apostola Petra i Pavla te se u parohijalnoj kući 1856. godine rodio i Tesla. Međutim, u

vrijeme doseljenja Teslinih iz Senja u Smiljan, kuća je vrlo vjerojatno bila drvena, tako

da se Tesla rodio u drvenom parohijalnom domu, a ne u današnjoj zidanoj građevini.

Zidani parohijalni dom sagrađen je 1863. godine, nedugo poslije odlaska Teslinih u

Gospić. Međutim, ni taj se dom nije sačuvao. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u

potpunosti je devastiran hram i parohijalni dom, tako da se odmah nakon Drugoga

svjetskog rata pristupilo njegovoj obnovi, a zapravo rekonstrukciji i ponovnoj izgradnji.

Novi dom je podignut 1951. godine, i to poprilično različitoga izgleda od prethodnog

(Prosen 1956: 122). Uoči 130. godišnjice rođenja Nikole Tesle (1986. g.) Restauratorski

zavod Hrvatske proveo je opsežna istraživanja, a investitor je bio Sabor SR Hrvatske –

Odbor za trajno obilježavanje ličnosti i djela Nikole Tesle. Tada je preuređena

parohijalna kuća u oblik koji je imala prije rušenja u Drugom svjetskom ratu. Sve

promjene i ratove preživio je u izvornom stanju samo podrum. Prvi je postav u kući

postavljen 1956., povodom stote obljetnice Teslinog rođenja. Izradio ga je Povijesni

muzej Hrvatske na poziv Odbora za proslavu pri izvršnom vijeću Sabora NR Hrvatske.

Stalni postav je postavljen u dvije prostorije Tesline kuće, dok su ostale prostorije bile

predviđene za čuvara kuće. Eksponati su obuhvatili predmete osobne Tesline garderobe

i dnevne upotrebe i fotografije (tj. reprodukcije originala iz Muzeja Nikole Tesle u

Beogradu) (Prosen 1956: 122). Godine 1976., povodom Titova posjeta kući, završna

proslava simpozija Nikola Tesla održana je u Smiljanu. Izmjena cjelokupnog postava

poduzeta je 1986. godine, nakon spomenute rekonstrukcije kuće i crkve. Tada je počela

https://www.cms.hr/



392

izrada ambijentalnog postava građanske parohijske kuće iz druge polovice 19. stoljeća,

u kojem su izložene kopije Teslinih osobnih predmeta i modela njegovih izuma, a

kupovan je bidermajerski namještaj kojim je opremljena soba Milutina Tesle, Nikolinog

oca. Međutim, početkom posljednjeg rata namještaj iz kuće prenesen je u Muzej Like u

Gospić. U svibnju 1992. zapaljivim metkom je uzrokovan požar koji je u potpunosti

uništio gospodarski objekt s etnografskom i kulturno-povijesnom zbirkom. Navodno je

čak počela gorjeti i Teslina kuća, ali je požar zaustavljen uz pomoć jedne riječke brigade

koja je bila stacionirana u blizini. Muzej Like je prekrio tada nagorjeli krov ter-papirom

i na taj način osigurao da kuća dalje ne propada. Nakon posljednjeg rata, uoči velike 150.

obljetnice Teslina rođenja, prionulo se uređenju memorijalnoga centra (Brstilo Rešetar

2007: 801‒95). To je ujedno značilo i razminiranje okolnog terena i uređenje svih

okolnih objekata. Izrada nove koncepcije povjerena je Muzeju Like u Gospiću uz pomoć

Tehničkog muzeja. Međutim, Muzej Like nije bio dorastao toj zadaći, pa je stoga izrada

koncepcije i scenarija stalnoga postava prepuštena početkom 2006. na izradu Hrvatskom

povijesnom muzeju. Tada se odustalo od ambijentalnoga tipa postava u kojem bi se vratio

namještaj koji je prije posljednjeg rata bio u kući. Postav je stoga imao za zadatak da

slavi Teslu kao iznimnu osobu. Kuća se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi malo

predsoblje i tri prostorije: kuhinja, soba i parohov ured. Prizemlje i potkrovlje povezani

su uskim ljestvama. Budući da se radilo o malom prostoru, za postojeći stalni postav

trebalo je iskoristiti svaki kvadrat. U prizemlju, čiju je koncepciju napravio Hrvatski

povijesni muzej (Matea Brstilo Rešetar), prezentiran je Teslin život i njegova osobnost

uklopljena u vrijeme i prostor u kojem je živio. U potkrovlju je predstavljen Teslin

genijalni um, izumiteljski rad, izumi, priznanja i ostavština. Taj je dio koncepcijski

izradio Tehnički muzej (Renato Filipin). U kući su na moderan način prezentirani

elementi iz života Nikole Tesle. Tako su povezani svjetlo (Tesla – čovjek električne

energije), riječi (Tesla koji priča svoj život kroz autobiografiju Moji pronalasci) i zvuk.

Zvukovi djetinjstva koji se mogu čuti u stalnom postavu su zvukovi iz prirode – potok,

ptice, konji, radovi u polju, ličko ojkanje, glasovi ljudi, zvukovi očeve liturgije, napjevi,

molitve, crkvena zvona i listanje knjiga u očevoj biblioteci te zvukovi iz zrele dobi –

žamorenje ljudi u restoranu u Americi, smijeh, zveckanje pribora za jelo... Čitav je postav

podijeljen u četiri dijela: Izumi – Teslina poruka svijetu, Vremenski i društveno-povijesni

okvir s biografskim podacima, Teslina osobnost i Biblioteka, hemeroteka i medijateka –

prostor za posjetitelje (ovdje je moguće da se posjetitelji upoznaju s najnovijom

literaturom o Tesli, filmovima koji su snimljeni o Tesli ili internet sadržajima). Putovanje

Teslinim životom počinje ispred kućnih vrata gdje se nalazi okrugli kamen s ugraviranim

mjestima u kojima je Tesla boravio te njihova udaljenost od Smiljana u kilometrima.

Memorijalni centar Nikola Tesla otvoren je 10. srpnja 2006. godine povodom

obilježavanja 150 godina rođenja Nikole Tesle. Uz Rodnu kuću i pripadajući gospodarski

objekt u kompleks su uključeni hram Svetih apostola Petra i Pavla, groblje, kameni

spomenici i klupe arhitekta Zdenka Kolacija te novoizgrađeni sadržaji – trijem,

parkiralište, pješačke staze, spomenik kipara Mile Blaževića, auditorij, prototipovi u

mjerilu 1:1 – Teslina ispitna stanica iz Colorado Springs-a, Teslina turbina, Teslin brod

na daljinsko upravljanje, zatim most / platforma, multimedijalni centar, HI-TEC dječje

igralište i ambijentalna rasvjeta.



393

Slika 4. Rodna kuća Nikole Tesle u Smiljanu

Izvor: www.youtube.com

2. ETNO-KUĆE NACIONALNIH MANJINA U HRVATSKOJ

Na području Hrvatske podignuto je više etno-kuća i uređeno više etno-zbirki nacionalnih

manjina. Dakako, pojedine nacionalne manjine nemaju svoje etno-kuće, ali manjine koje

su u nekim hrvatskim sredinama većinski narod imaju sačuvane i kuće koje su uređene

po uzoru na nekadašnji interijer. Najpoznatije takve kuće sačuvane su u češkom naselju

Ivanovo Selo nedaleko Grubišnog Polja, u nekoliko mađarskih sela u istočnoj Slavoniji

i Baranji, u rusinskom selu Petrovci kod Vukovara, u Lipovljanima (slovačka etno-kuća),

u Peroju gdje su živjeli Crnogorci i u Maglenči gdje se nalazi romska etno-kuća.

2.1. Etnografska zbirka Rusina Republike Hrvatske u Petrovcima

Većina ovih kuća otkupljeni su objekti koje su pojedina manjinska kulturna društva

kupovala zato da bi mogli prezentirati svoju nacionalnu manjinu. Među najstarijim

takvim objektima je rusinska kuća u Petrovcima. Etnografska zbirka Rusina Republike

Hrvatske u Petrovcima osnovana je 1978. godine. Savez Rusina Hrvatske otkupio je staro

tradicijsko kućište, kuću s pripadajućim gosparskim zgradama u nastavku kuće te

drvenim ambarom u dvorištu. Kuća i gospodarske zgrade su uređene i namještene

tradicijskim namještajem i predmetima tradicijske upotrebe. Sama kuća građena je

početkom 20. stoljeća od naboja. Zbirka koja se nalazi u kući stvorena je prikupljanjem

trojice Rusina, Petrovčana. Ovim entuzijastima pomogli su mještani, Kulturno-

umjetničko društvo Joakim Hardi i organizacioni odbor Petrovačkog zvona te vukovarski

http://www.youtube.com/



394

Gradski muzej. Danas se predviđa kupovina originalne rusinske kuće iz 19. stoljeća iz

Slovačke, a zbirka je učlanjena u Udrugu muzejskih ustanova istočne Slavonije. 1

2.2. Etno-okućnica češke nacionalne manjine u Ivanovom Selu

U lokalnim okvirima značajna je etno okućnica češke nacionalne manjine u Ivanovom

Selu gdje je 1979. godine otvorena etnografska zbirka. Kuća Staveni u kojoj se zbirka

nalazi, izgrađena je krajem 19. stoljeća. Drveni zidovi pokriveni su zemljom te su obojeni

u bijelu boju. Unutrašnjost kuće podijeljena je u nekoliko dijelova: ganjek – predvorje,

seknjic ‒ prednja soba, kychune ‒ kuhinja i komora ‒ mala soba. U svim prostorijama

nalazi se tradicionalni zemljani pod. U stambenom dijelu izloženi su i dijelovi pokućstva

i tekstil, u kuhinji kuhinjski namještaj, oprema za stol i kuhinjski pribor, dok se u dvorištu

nalazi devet objekata: krušna peć, svinjac, staje, sjenik s kolnicom, kukuružnjak,

spremište za žito, nadstrešnica za slamu, kokošinjac i bunar. Uz to izloženi su i predmeti

koji su se upotrebljavali u poljodjelstvu, stočarstvu, preradi mlijeka, izradi platna, obradi

drva te ljetna i zimska prijevozna sredstva. Pokućstvo i predmeti potječu s kraja 19. i

početka 20. stoljeća (Mlinar, Živković 1997: 108‒109, Gjetvaj 1981: 175‒183).

Slika 5. Etno-okućnica češke nacionalne manjine u Ivanovom Selu

1 Podaci o Etnografskoj zbirci Rusina u Petrovcima dobiveni su od voditelja zbirke gospodina Zvonka

Kostelnika 20. ožujka 2018. godine.



395

2.3. Slovačka etno-kuća u Lipovljanima

Slovačka etno-kuća smještena je u Lipovljanima gdje i danas žive pripadnici više

nacionalnih manjina. Program Lipovljani: Slovačka etno kuća pokrenula je Matica

slovačka Lipovljani kupnjom staroga očuvanog obiteljskog imanja slovačkih doseljenika

iz 1924. godine. Etno muzejska zbirka financirana je potporom Vlade Republike

Slovačke, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Savjeta za nacionalne manjine

Republike Hrvatske, Županije Sisačko-moslavačke i Općine Lipovljani. Imanje se sastoji

od zidane obiteljske kuće sa ulaznim predsobljem, kuhinjom, sobom, ostavom i izlazom

na tavan, gospodarskih objekata u dvorištu (štagalj, radiona, krušna peć, štala, kokošinjac

i svinjac), dvorišta s ogradom prema ulici i namještaja (kućanskih predmeta, starog oruđa

i inventara. Od kupovine imanja 2009. do kraja 2017. u obnovu, rekonstrukciju i uređenje

Slovačke etno kuće uloženo je 35.000 eura. Kuća je otvorena za javnost od Lipovljanskih

susreta 2013. godine.2

Slika 6. Slovačka etno-kuća u Lipovljanima

Izvor: http://lipovljani.hr.

2.4. Etnografske zbirke Mađara u sjevernoj Hrvatskoj

Etnografske zbirke Mađara postoje u nekoliko naselja na području Republike Hrvatske.

Najviše takvih kuća postoji u Osječko-baranjskoj županiji. Tako postoje kuće u

Kneževim Vinogradima, Dardi, Zmajevcu, Belom Manastiru, Vardarcu, Hrastinu, dok

su u tijeku radovi na kućama u Osijeku, Lugu, Novom Bezdanu i Kotlini. Osim toga,

takve kuće postoje i u Vukovarsko-srijemskoj županiji (Korođ, Stari Jankovci, Čakovci

i Marinci), Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (Grbavac i Dežanovac) i Požeško-

slavonskoj županiji (Brekinska) (http://www.glas-slavonije.hr/277822/4/Nismo-

agencija-za-promet-nekretninama-sve-su-madjarske-kuce-opravdale-postojanje.). Jedna

2 Podatke o Etno-kući Slovaka u Lipovljanima dobiveni su od Josipa Krajčija, predsjednika Matice slovačke

u Lipovljanima 20. ožujka 2018.

http://lipovljani.hr/

http://www.glas-slavonije.hr/277822/4/Nismo-agencija-za-promet-nekretninama-sve-su-madjarske-kuce-opravdale-postojanje




396

od najbogatije opremljenih kuća je Etno-kuća Bilogora u Grbavcu pokraj Grubišnoga

Polja, vlasništvo Zajednice Mađara Grubišno Polje. Kuća je opremljena za druženja 150

osoba. U etno-kući postoji zbirka starih alata i pomagala koja su se koristili na selu, tako

da se na jednom mjestu može vidjeti kako je prije 150 godina bila opremljena spavaća

soba, kuhinja, komora ‒ ulaz na tavan, kovačnica kao i nadstrešnica s mnogo eksponata.

Osnovna namjena etno zbirke je da se zorno prikaže čime su se koristili stanovnici sela

kako bi oteli zaboravu običaje koji su se prenosili s koljena na koljeno. U prostorima

etno kuće nalazi se bogata zbirka nošnji kao i rukotvorine stare više od stotinu godina

(http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/etno-kuca-bilogora.).

Slika 7. Etno-kuća Bilogora u Grbavcu

Izvor: http://hotspots.net.hr.

2.5. Romska etno-kuća u Maglenči kod Bjelovara

Zanimljiva je i romska etno-kuća u selu Maglenča kod Bjelovara čiji je vlasnik romska

obitelj Đurđević. Radi se o jedinstvenom turističko-kulturnom objektu koji istovremeno

nudi turističku uslugu prezentacije romske povijesti, tradicije, jezika i običaja kao

sastavnog dijela bogate hrvatske baštine te mnogih proizvoda po kojima su Romi Lovari

nekada bili prepoznatljivi. s mogućnošću prezentacije izvornih romskih jela i pića

obližnjih OPG-a. U prvoj Romskoj kući u Hrvatskoj, smještena je stalna izložba o

povijesti autohtonih hrvatskih Roma Lovara te proizvodi od lavande koje izrađuju sami

Romi ‒ članovi Udruge. Na ulazu u imanje simboličan je putokaz na kojemu se mogu

vidjeti pravci prema velikim europskim gradovima gdje žive Romi, a ispred ulaza je i

stablo jabuke kao simbol plodnosti i blagostanja u obitelji

(http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/romska-kua).

http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/etno-kuca-bilogora

http://hotspots.net.hr/

http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/romska-kua



397

2.6. Etnografski postav crnogorske nacionalne manjine u Peroju

U Peroju, naselju u kojem su Crnogorci nastanjeni od 1657. godine otvoren je etnografski

postav pod nazivom Zavičajni spomenar. Ondje su izloženi eksponati koji su sakupljeni

po kućama starih crnogorskih perojskih obitelji.

2.7. Etno-kuće kao turistički proizvod Hrvatske

Ove etno-kuće omogućuju pripadnicima manjinskih zajednica koje su ih kupile, uredile

i koje ih održavaju da u njima održavaju sastanke, zabave i organiziraju druženja i

priredbe. One su privlačan faktor za turiste koji su željni raznolikosti i upoznavanja

povijesti, gastronomije i običaja pojedinog kraja. Česi tako organiziraju tzv. Žetvene

svečanosti (Dožinky) koje se svake godine održavaju na drugom mjestu uglavnom u

blizini Daruvara ili u samom Daruvaru. Uz upoznavanje folklora Čeha u Hrvatskoj kao

dodatni sadržaj moglo bi se ponuditi i upoznavanje povijesti i tradicijskog života Čeha u

Hrvatskoj kroz turističko obilaženje etno kuće u Ivanovom Selu.

(http://www.grubisnopolje.hr/hr/odrzan-9-etno-dan-u-dvoristu-etno-zbirke-u-ivanovu-

selu/2656811868/.) Od otvorenja Slovačku etno kuću u Željanskoj ulici u Lipovljanima

godišnje obiđe desetke što organiziranih grupnih što individualnih posjeta (prema knjizi

gostiju koju vodi Matica slovačka iz Lipovljana radi se o broju od 250 do 300 posjetitelja

godišnje). Matica slovačka redovno već pet godina svakog 5. srpnja organizira proslavu

slovačkog blagdana u spomen svetih Ćirila i Metoda, brojne radionice starih zanata i

ljetna edukacijska druženja za djecu koja uče izborni predmet slovački jezik i kulturu u

OŠ Josipa Kozarca u Lipovljanima.3 Rusinska zbirka u Petrovcima otvara svoja vrata na

svaku Noć muzeja krajem siječnja te se ondje, uz stalni postav koji prezentira

unutrašnjost i inventar jedne rusinske kuće, organiziraju predavanja, prezentacije knjiga

i časopisa, izložbe fotografija i zabava uz muziku (http://www.savezrusina.hr/vijesti/10-

noc-muzeja-79/.) . Etno-kuća Bilogora u Grbavcu vrlo je posjećena destinacija zbog

brojnih događanja koja se ondje događaju. Kroz godinu se u dvorištu ove etno kuće

odvija niz manifestacija kao što su seosko kolinje, čijanje perja, podizanje majpana,

olimpijada starih sportova, običaji Uskrsa i Božića i drugo. Posebno je posjećen Dan

etno-kuće koji se održava 12. lipnja te se toga dana održava olimpijada starih sportova i

smotra pjevačkih zborova mađarske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske

županije. U novijem dijelu prostora održavaju se probe kao i nastupi dječje plesne

skupine, odrasle plesne i pjevačke skupine te tamburaške skupine. Godišnje imanje

posjeti cca 1500 osoba, odraslih i školske djece (http://www.grubisnopolje.hr/hr/zivot-

u-gradu/nacionalne-manjine/predstavnik-madarske-nacionalne-manjine/29640979/).

ZAKLJUČAK

Kuće znamenitih pripadnika nacionalnih manjina trebale bi biti turistički proizvod koji

će povezivati Hrvatsku i njezine susjede, odnosno zemlje iz kojih potječu korijeni

pripadnika nacionalnih manjina. Uz srpske predstavnike trebalo bi spomenuti i brojne

druge pripadnike nacionalnih manjina koji su rođeni u Hrvatskoj, odnosno koji su neko

vrijeme živjeli u Hrvatskoj, a čije bi se kuće trebale dostojno obilježiti, pa i urediti. Jedan

3 Informacije su dobivene od gospodina Josipa Krajčija, predsjednika Matice slovačke Lipovljani.

http://www.grubisnopolje.hr/hr/odrzan-9-etno-dan-u-dvoristu-etno-zbirke-u-ivanovu-selu/2656811868/


http://www.savezrusina.hr/vijesti/10-noc-muzeja-79/


http://www.grubisnopolje.hr/hr/zivot-u-gradu/nacionalne-manjine/predstavnik-madarske-nacionalne-manjine/29640979/

http://www.grubisnopolje.hr/hr/zivot-u-gradu/nacionalne-manjine/predstavnik-madarske-nacionalne-manjine/29640979/



398

od njih je na primjer Ulderiko Donadini, urednik i pokretač časopisa Kokot, pjesnik,

romanopisac i novelist talijanskoga podrijetla, rođen u Plaškom, potom Bogoslav Šulek,

jezikoslovac, leksikograf, književnik, novinar i publicist slovačkoga podrijetla koji je

živio u Zagrebu, Fran Lhotka, skladatelj i dirigent češkog podrijetla, Stanko Vraz,

književnik slovenskoga podrijetla, Anatolij Kudrjavcev, znameniti hrvatski teatrolog

ruskoga podrijetla rođen u Solinu i mnogi drugi. U svakom slučaju, čini se da je ovakav

oblik »manjinskog« turizma još uvijek nedovoljno iskorišten te da čak i u slučajevima

kada se radi o pripadnicima manjinskih zajednica, njihovo nacionalno podrijetlo

uglavnom nije istaknuto u kulturnim centrima, muzejima i memorijalnim centrima koji

su smješteni u njihovim rodnim kućama. Što se tiče etno-kuća, još su brojne su

nacionalne manjine koje nemaju svoje zbirke, muzeje ili etno-okućnice. Prava je šteta

što ne postoji njemačka etno-kuća u Slavoniji gdje je bilo više desetaka naselja naseljenih

isključivo Nijemcima, a ne postoje ni slovenska, bošnjačka, arbanaška, ukrajinska, pa

čak ni talijanska etno-zbirka ili etno-okućnica. Ruralni turizam danas pruža sve više

mogućnosti za mala seoska domaćinstva. Budući da se baština koja je obrađena u ovome

tekstu nalazi na ruralnim područjima ona bi u svakom slučaju upotpunila turističku

ponudu ruralnih naselja. Nedovoljna iskorištenost takvih potencijala nije razumljiva

budući da su u europskim zemljama etno okućnice i etno sela cijenjene turističke

destinacije koje godišnje pridonose ukupnom budžetu tih zemalja. Osim toga, raznolikost

tradicijske arhitekture nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj i njihovo kulturno

naslijeđe kao i značaj pojedinaca za europsku i svjetsku znanost omogućava Hrvatskoj

turističku ponudu toga tipa kakvu ima malo koja zemlja u susjedstvu. Isticanje te

raznolikosti, a ujedno i njezine uklopljenosti u hrvatsku kulturu i hrvatsko društvo

omogućava nam stvaranje multidimenzionalnih međusobnih veza između Hrvatske i

matičnih zemalja nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

LITERATURA

Brstilo Rešetar, M. (2007), “Stalni postav rodne kuće Nikole Tesle u Smiljanu”, Informatica museologica, 38

(1-2), 80-95. Desnica, U. (2008), Kula Jankovića u Islamu Grčkom – Prilog raspravi o obnovi i revitalizaciji kompleksa,

(neobjavljeno).

Flaker, V. (1968), Preradovićev muzej, Odbor za proslavu 150. godišnjice rođenja hrvatskog pjesnika Petra Preradovića u Pitomači: Grabovnica 19. ožujka 1969. Zagreb.

Gjetvaj, N. (1981), “Prikaz etnografske zbirke u Ivanovu Selu kod Grubišnog Polja”, Etnološka istraživanja,

1, 175-183. http://www.glas-slavonije.hr/277822/4/Nismo-agencija-za-promet-nekretninama-sve-su-madjarske-kuce-

opravdale-postojanje. (20.03.2018.)

http://www.grubisnopolje.hr/hr/odrzan-9-etno-dan-u-dvoristu-etno-zbirke-u-ivanovu-selu/2656811868/ (20.03.2018.)

http://www.grubisnopolje.hr/hr/zivot-u-gradu/nacionalne-manjine/predstavnik-madarske-nacionalne-

manjine/29640979. (20.03.2018.) http://www.nacional.hr/preradoviceva-rodna-kuca-potakla-suradnju-hrvatske-i-madarske/. (20.03.2018.)

http://www.savezrusina.hr/vijesti/10-noc-muzeja-79/. (20.03.2018.)

http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/etno-kuca-bilogora. (20.03.2018.) http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/romska-kua. (20.03.2018.)

Iskaz Josip Krajči, predsjednik Matice slovačke Lipovljani, 20. 03. 2018.

Iskaz Zvonko Kostelnik, tajnik Saveza Rusina u republici Hrvatskoj, 20. 03. 2018. Mlinar, A., Živković, Z. (1997), “Hrvatski etno-muzeji na otvorenom”, Muzeologija, 34, 94-126.

Nešić, Đ. (2008), “Milankovićeva rodna kuća u Dalju”, Prosvjeta, 86, 26-27.

Nešić, Đ. (2010), Rodna kuća Milutina Milankovića u Dalju, Osijek. Preradović, P. (1972), Rodu o jeziku, Preradovićev muzej, Grabrovnica.




http://www.grubisnopolje.hr/hr/zivot-u-gradu/nacionalne-manjine/predstavnik-madarske-nacionalne-manjine/29640979

http://www.grubisnopolje.hr/hr/zivot-u-gradu/nacionalne-manjine/predstavnik-madarske-nacionalne-manjine/29640979



http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/etno-kuca-bilogora

http://www.tzbbz.hr/turisticka-ponuda/bjelovar/romska-kua



399

Prosen, N. (1956), “Memorijalna izložba u rodnoj kući Nikole Tesle” (1956), Vijesti društva muzejsko-

konzervatorskih radnika NR Hrvatske, 5, 122.

Roksandić, D. (2008), Prijedlog za utemeljenje Međunarodnoga sveučilišnog centra “Vladan Desnica” u Jankovića Dvorima u Islamu Grčkom, (Stanje prijedloga 14. rujna 2008.) (neobjavljeno).

NATIONAL MINORITIES ETHNO HOUSES AND BIRTH HOMES OF EMINENT

NATIONAL MINORITIES PERSONS AS A TOURIST PRODUCT OF CROATIA

Abstract

The author in this article provides information on several ethnographic collections of members of

national minorities in Croatia (Ethno collection of the Czech national minority in Ivanovo Selo,

Ethno collection of the Hungarian national minority in Grbavac, Ethno collection of the Rusnacs

national minority in Petrovci, Roma house in Maglenča and the Slovak Ethno House in Lipovljani)

and information on the homes of some important members of national minorities (Petar Preradović

in Grabovnica, Nikola Tesla in Smiljan, Vladan Desnica in Islam Grčki and Milutin Milankovic

in Dalj). The author provides information on the current state of the mentioned objects and about

the facilities that these objects offer in rural tourism of Croatia.

Keywords: national minorities, Croatia, native homes, ethno houses, collections, museums.

dr. sc. Filip Škiljan, viši znanstveni suradnik

Institut za migracije i narodnosti

Trg Stjepana Radića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska

E-mail: [email protected]

mailto:[email protected]

Documents

F. Škiljan: ETNO KUĆE NACIONALNIH MANJINA I RODNE KUĆE ... · Grabrovnici. Drugi svjetski rat i zub vremena objekt su nagrizli te se on više daljim krpanjem rupa nije mogao održavati