SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

FILOZOFSKI FAKULTET OSIJEK

Seminarski rad iz kolegija Osnove teorije književnosti

Fantastični bestijarij Hrvatske

H.C.Zabludovsky/Željko Zorica

Profesorica: doc.dr.sc. Kristina Peternai Andrić

Studentica: Danijela Mravik

Studijska grupa: Hrvatski- mađarski jezik

SADRŽAJ

UVOD...................................................................................................1

1. AUTORI.........................................................................................2

1.1 Hans Christian Zabludovsky.....................................................................2

1.2 Željko Zorica.............................................................................................2

2. FANTASTIČNA KNJIŽEVNOST...............................................3

2.1 Tema fantastičnog.....................................................................................3

3. BESTIJARIJ..................................................................................4

4. O „FANTASTIČNOM BESTIJARIJU HRVATSKE“..............5

4.1 Sadržaj......................................................................................................7

4.2 Kuća Povischil u Osijeku..........................................................................8

5. ZAKLJUČAK................................................................................9

LITERATURA..................................................................................10

UVOD

Hans Christian Zabludovsky sve više postaje mitski lik naše kulture, a Željko Zorica njegov

nepokolebljivi promotor. Nakon knjiga Usnuli čuvari grada Zagreba i Fantastični bestijarij

Roskildea, u kojima je spomenuti dvojac predstavio metodu totalne percepcije, lucidni

znanstvenik, demonolog, paleantropolog, kartaš i vinopija Zabludovsky dobio je glavnu ulogu

i u koricama ove knjige. Demoni, zmajevi, grifoni ili sfinge nijemo nas promatraju s pročelja

katedrala i crkava, bore se s prašinom na nadvracima raznih zgrada, na bunarima, u

reklamama, novinskim oglasima, kulinarskim receptima...Zorica nas iznimno i domišljatim

fabulacijama o pothvatima i otkrićima H.C. Zabludovskog pokušava upozoriti na udio

fantastičnoga u našim životima i ponukati da s prostorom kojim s ekrećemo pokušamo

uspostaviti aktivnu komunikaciju. Premrežujući Hrvatsku s nekoliko fantastičnih bića

( Mucko, Aum, Kosturko, Zlobar, oponašavac, Leptirko, Urarko, bazilisk, sfinga, grifoni,

hvarpije, rigalice itd.) , autor uspostavlja sasvim neočekivane relacije između različitih regija i

gradova, pokazujući pritom rijetku sposobnost zamijećivanja sličnog ili istog tamo gdje svi

vide potpuno različite stvari. Autor svakom demonu posvećuje zasebno poglavlje, a u njemu

obično prevalje put od informacije i ilustracije do njihove iluminacije i mistifikacije.

1

1. AUTORI

1.1 Hans Christian Zabludovsky

Zabludovsky, Hans Christian, demonolog, paleoantropolog, kartaš i vinopija, zajedno sa

Željkom Zoricom osniva institut H.C. Zabludovskog. Studirao u Zurichu, Munchenu i Padovi,

doktorirao Tubingenu. Po završetku studija, s Dragutinom Gorijanovićem Krambergerom

proučava životnjske kosti i artefakte Hušnjakova brda. Razvio je teoriju o odvajanju vrste

krapinskog neandertalca od današnjeg čovjeka i teoriju da je Mucko izravni potomnak

neandertalaca. Za svoj rad stekao je mnoga priznanja u zemlji i svijetu. Njegovo ime uzima se

kao osnova naziva novih fosilnih vrsta i rodova. Prijateljevao je s nepravedno zaboravljenim

prvim nalaznicima neandertalčevih ostataka- trojicom studenata: Ivanom Barbotom,

Rudolfom Mindszenthyem i Robertom Farkašem.

1.2 Željko Zorica

Željko Zorica (1957. - 2013.) , multimedijalni umjetnik, sudionik kultnog Kugla Glumišta,

scenograf, kreator lutaka, dramskih tekstova, grafički dizajner te pisac. Željko Zorica rođen je

1957. godine u Zagrebu, gdje je živio i radio. Na hrvatskoj kulturnoj sceni aktivan je od 1976.

i djeluje na različitim umjetničkim poljima te se koristi različitim medijima – filmom, videom,

arhivom, webom, glazbom, hranom, nastupima različitih grupa i pojedinaca, performansom,

happeningom, dizajnom. Osnivač je kazališnih grupa Ulješura, Kačinsky Trupa i Uplašene

žirafe. Zorica je i autor stripova (serijal Mumije, Ed Killer Head, itd.), te osnivač grupe ZZOT

(1982.) koja istražuje medij stripa i vizualnih umjetnosti. Napisao je knjige iz ciklusa

"Fantastični bestijarij" i brojne slikovnice. Željko Zorica dobitnik je više nagrada u raznim

umjetničkim disciplinama (dizajn, strip, scenografija, društvene akcije). Posljednjih godina

najviše je surađivao s udrugom Domino, posebno kroz njihov festival Perforacije, a posljednji

performans izveo je 1. srpnja ove godine, kada je u središtu Zagreba organizirao alternativni

doček ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

2

2. FANTASTIČNA KNJIŽEVNOST

Sam izraz fantastična književnost odnosi se na poseban žanr u književnosti. Srce

fantastičnoga je svijet koji je doista naš, svijet koji poznajemo, ali se u jednom trenutku

dogodi nešto što se zakonima našeg svijeta ne može objasniti. „U pravom fantastičnom

postoji mogućnost da se pojave objasne jednostavno, ali istovremeno to objašnjenje nema

unutrašnju vjerojatnost.“ Ono što je Vladimir Solovjov htio reći jest to da se pojave koje nam

izgledaju neobjašnjivo mogu objasniti na vrlo jednostavan način, ali to je samo prividno.

Prava fantastika ne može imati jednostavno objašnjenje. Postoje pojave koje možemo

objasniti tipovima prirodnih i nadprirodnih uzroka. Moguća neodlučnost između tog dvoje je

upravo ono što stvara samu fantastiku. Fantastično podrazumijeva uvlačenje čitatelja u svijet

likova. To uvlačenje se određuje uz pomoću čitateljevih dvosmislenih opažanja ispričanih

događaja.

2.1 Tema fantastičnog

Svaki žanr je sam po sebi specifičan, sadrži u sebi ono što ga razlikuje od ostalih žanrova. Ista

stvar je i sa fantastičnim djelima. Da bi se nešto i temom uklopilo u fantastičan žanr potrebno

je da napravi radnju u koju će biti utkani događaji koji u stvarnom životu nikako nisu mogući.

Potrebno je da se stvori svijet sličan našemu, ali opet različit. Cilj je da se kod čitatelja

postigne osjećaj prisustva neobičnih svjetova i sila. Sila koje nisu moguće u našem okruženju.

U cijelu tu radnju potrebno je „ubaciti“ moćna, natprirodna bića koja će povećati dozu

„nemogućeg“ i „čudnog“, upravo onoga bez čega se fantastično ne može niti pojaviti.

3

3. BESTIJARIJ

Bestijarij (srednjovj. lat. bestiarium), poseban oblik ilustrirana didaktičnog spjeva o

životinjama, raširen u srednjovjekovnoj Francuskoj i Engleskoj (IX–XIV. st.). Tumači

ponašanje i osobine životinja u duhu kršćanskog nauka, a radi moralnog i religijskog odgoja.

Potječe s Istoka, odakle je prešao u Grčku. Uzori su mu grčko-latinski fiziolozi, alegorijski

ustrojeni zoologijski priručnici koji od aleksandrijskog razdoblja optječu kršćanskim

predjelima Europe i Azije snažno utječući na srednjovjekovnu ikonografiju, simboliku i

emblematiku. Od grčkih je najznamenitiji Physiologus (II. st.), glavni izvor svih

srednjovjekovnih bestijarija. Najstariji poznati srednjovjekovni bestijarij kompilirao je

anglonormanski svećenik Philippe de Thaon oko 1125. U XIII. st. nastaje podvrsta

sekulariziranih ljubavnih bestijarija (R. de Fournival). U XX. st. vrstu obnavljaju npr. G.

Apollinaire, F. Blei i J. L. Borges.

Mnoge srednjovjekovne bestijarije urešuju crteži i slike životinja, stvarnih ili izmišljenih

(grifoni, sirene, himere, zmajevi, različna čudovišta i dr.). Bestijariji su doživjeli velik procvat

u doba romanike, mnogo ih je naslikano u razdoblju gotike, a tijekom renesanse nestaju.

Umjetnička vrijednost tih minijatura nije ujednačena, a kvalitetom se ističu one u engleskim

bestijarijima. Znatno su utjecali, formalno i sadržajno, na zidno slikarstvo, vitraje, tapiseriju,

predmete primijenjene umjetnosti, na crkvenu drvenu i kamenu skulpturu, osobito ukras

kapitela, arhivolta i korskih klupa, te na suvremenu umjetnost.

4

4. O „FANTASTIČNOM BESTIJARIJU

HRVATSKE“

Pojam «fantastični bestijarij» ima već stoljetnu tradiciju u europskoj književnoj i kulturno-

povijesnoj baštini, i mnogi su zbornici napisani u kojima su pobrojana i «identificirana» bića

iz raznih mitologija, predaja, vjerovanja i religija. No, projekt fantastičnog bestijarija što ga je

prije desetak godina začeo zagrebački umjetnik, dizajner, scenograf i književnik Željko

Zorica, po mnogo čemu je originalan, ne samo u domaćoj književnoj tradiciji nego i u

svjetskim razmjerima. Fantastična bića što ih je Zorica krenuo «evidentirati», nisu uzeta iz

književnosti ili religijskih tekstova, nego iz naše materijalne svakodnevice. Najčešće su to

ukrasne skulpture na pročeljima ili drugim gradivnim elementima sakralnih ili svjetovnih

građevina, no u potrazi za njima temeljito su pročešljani i likovna umjetnost, heraldika, stare i

nove novinske reklame, stripovi, plakati i svi mogući mediji.

No, ono što razlikuje fantastične bestijarije Željka Zorice od monografija iz povijesti

umjetnosti ili popularnih vodiča kroz kulturnu baštinu, je njihova književna dimenzija:

fantastično biće sačuvano do naših dana u kamenu, metalu ili na papiru, nije samo objekt

proučavanja, ono je i «subjekt» književnog djela, lik u priči o mogućem stvarnom postojanju

tog bića, o njegovim navikama, karakteru, značenju, sudbini (koja često završava izumiranjem

ili istrebljenjem vrste, naravno od strane čovjeka), i tajnom životu koji se iz nesagledive

mračne prošlosti proteže sve do današnjih dana. To je i najzanimljivija «teza» u pričama iz

Zoričinih bestijarija: fantastična bića i danas žive među nama, preko bijelog dana samo kao

nepomične skulpture, ali kroz noć ona oživljuju, kreću se, zabavljaju svojim potrebama i

navikama, a ponekad dolazi i do interakcije s nama, ljudima. Iako svako fantastično biće ima

određene karakterne crte, može biti dobro ili zločesto, može koristiti ali i pakostiti ljudima i

drugim bićima, autor ih ne svrstava u kategorije, već ih u svojim knjigama jednostavno

katalogizira, često i abecednim redom, da se izbjegne svaka nepravda. Za svako biće naći

ćemo u Zoričinim knjigama najprije osnovne informacije o njegovoj vrsti, o njegovu

porijeklu, fizičkom izgledu i drugim značajkama, a te su informacije uvijek upletene u neku

zgodnu pričicu. Kako među fantastičnim bićima ima i prilično «pričopričalica», dodaci

«kataloškim jedinicama» često su i priče koje bi nam to čudovište ispričalo da ga osobne

susretnemo, ili pak priče koje je pojedini primjerak te vrste ispričao u nekom važnom

5

«povijesnom» trenutku. Kao vrlo bitna ideosfera pojavljuje se i ekologija, pri čemu se

otvaraju stranice ekološkoga imaginarija i ekološke bajke jer riječ je o pokušaju

prepoznavanja velike ljudske zablude i povratka u sklad s prirodom. Posljednja fotografija

(Rab, 1937.) bestijarija prikazuje dvojicu "ponosnih" lovaca s dvojicom dječaka (vjerojatno

sinovi lovaca) koji pokazuju muški plijen, četiri bjeloglava supa i bijelu crkavicu. A

posljednja autorova rečenica bestijarija-"Dijete, zamisli nebo bez ptica..." pod toplim

okriljem Brižnosti nastavlja se na rečenicu (na str. 67) koja upozorava da bjeloglavi sup ubrzo

može prijeći u fantastični bestijarij Hrvatske zbog ljudske Zablude (Neizmjerne Gluposti):

"Ubijete li supa, ubili ste sebe! "Otvarajući paralelne svjetove i intencijama nove

integralnosti, Zabludovsky vjeruje da je na ploči splitske krstionice sa starohrvatskim

pleterom iz 11. stoljeća prikazan bjeloglavi sup, koji je u to doba nastavao područje cijele

Dalmacije. Inače, u svijet bjeloglavog supa dr. Zabludovsky ušao je preko sličice broj 105 iz

albuma Životinjsko carstvo. Riječ je o varljivoj enciklopediji i o vrlo stvarnom ekološkom

imaginariju čije su stranice ispisane u duhu (tehnici) mixed media, gdje su jednakovrijedni i

slikovni prilog i tekst, pri čemu slika ne djeluje samo kao dekor nego i kao imaginarni

putokaz kroz paralelne svjetove. Pored fotografija i crteža fantastičan bestijarij uvodi i strip,

recept (primjerice, Akrobosov recept za brodet), reklame (kao što je reklamni plakat za Vims

trokutom na dlanu koji su mnogi "čestiti građani" iščitali kao masonski simbol), igru

(primjerice, Igru pitalica koju Antun Radić vodi s Varkom, pri čemu je riječ o igri izmišljanja

pitanja koja je napisana kao srednjovjekovna književna forma pitanja i odgovora, ali s

razlikom što u Igri pitalica ne postoje odgovori), isječak iz imaginarne televizijske izjave dr.

Zabludovskog o bosiljevskom bazilisku koji je dao Austrijskoj televiziji... Index

librorumpored stvarnih referencija upućuje i na apokrifne (borgesovske) referencije,

primjerice, knjige dr. Zabludovskog, koji vjeruje kao i mnogi pisci znanstvenih fantazija u

jedinstvo Umjetnosti/Magije i Znanosti i koji ne može vjerovati u znanstvene sfere pod čijim

strogim okriljem ne mogu djelovati imaginarni svjetovi Instituta H. C. Zabludovsky. Osnovnu

strukturu enciklopedije čine razglednice--pisma koje Zabludovsky šalje svojoj supruzi, a koje

postaju moto za biografiju grada, pojedine građevine; primjerice, pismo iz Senja supruzi, koju

između ostaloga oslovljava i kestenopireu šlagasti (mogla bi se ispisati kratka studija o

ljubavno-kulinarskim metaforama upućenima supruzi), motivirano je opisom katedrale sv.

Marije u Senju, koja je sagrađena na mjestu rimskog svetišta Magna Mater Deorum.

6

4.1 Sadržaj

Na vrlo tvrdoj ukoričenoj naslovnici Fantastičnoga bestijarija Hrvatske 2 autorskoga dvojca

dr. Hansa Christiana Zabludovskog (Zaby) i njegova promotora Željka Zorice, od kojih je prvi

imaginarnialter ego, nailazimo na zeleni lik Oponašavca, o čijoj demotehnici saznajemo na

str. 42 i 43, pri čemu su navedene dvije službene definicije. Prva, ljudska preveć ljudska (iliti

humanistička) definicija navedenoga demona određuje ga, naravno, kao ubojicu, kanibala i

krvopiju koji živi na području cijele Hrvatske. Druga definicija, koja dolazi iz paralelnih

svjetova, upućuje da je riječ o bezopasnom biću koje u bioetičkoj misiji skuplja svoj mrtvi rod

koji je osakatio ljudski rod. "Svi oni što crknu napunjeni sačmom, otrovnim pesticidima,

stiroporom i plastičnim izletničkim smećem, oponašavcu služe da obilježi svoje stanište i na

neki način zaplaši tragače, izletnike, bicikliste, naftaše, gljivare, travare i druge iz našega

ljudskoga krvoločnog roda." Ili sažetije: oponašavci su prirodni Zlobarevi neprijatelji. Time je

uspostavljena osnovna mitska dihotomija između Oponašavca i Zlobara (fotografija

Zlobareve obitelji nalazi se na str. 92 koju je ovjekovječio svjetlopisac Zabludovsky), pri

čemu posljednji dolazi iz Zemlje Kosturije, iz (grada) Smrtograda, koji se može usporediti s

ljudskim gradovima; razlika je samo u tome, dodaje sarkastično Zabludovsky, što je

Smrtograd slobodan grad. Kako bestijarij pršti slikovnim prikazima paralelnih svjetova,

moguće je vidjeti i Kosturka Zlobara na fotografiji pročelja kuće Povischil u Slavonskoj

aveniji 22 u Osijeku (str. 36), pored koje se nalaze dvije fotografije pečene janjetine na žaru.

Naime, riječ je o prizorištima (iliti stratištima) koja su povezana sa svim većim okupljalištima

ljudskih sljedbenika Zlobara. Bestijarij je u početnim dijelovima zaokupljen motivom divljeg

(šumskog) čovjeka koji predočava čovjekovu duboku težnju da krivnju prebaci na drugog, a i

tako zadovolji svoju veličajnu (ljudsku) savjest. Zabludovsky je zajedno s Krambergerom

"paleontološki proučavao" nalazišta Hušnjakova brda, pri čemu je razvio teoriju da je Mucko

(Žirek) šumski čovjek koji živi u okolici Zagreba i Krapine, križanac neandertalca i satira

izravni potomak neandertalca. (Navedenu tezu nije prihvatio njegov prijatelj paleontolog D.

G. Kramberger.) Dr. Zaby nadalje upućuje da je i Muckov predak (krapinski pračovjek)

pripadao kanibalskom poretku. Riječ je o teoriji koja je već odavno otkrivena, ali ju je ove

godine moralapotvrditi američka znanost. Navedenu znanstvenu istinu ponovno je "otkrio"

Tim White sa sveučilišta Berkeley (usp. Jutarnji list,28. srpnja 2001.), a već je, primjerice,

Vejsil Ćurčić (Plamen: list za propagandu spaljivanja mrtvih br. 1-2, 1938.) upućivao da je

krapinski pračovjek, kako je znanstveno dokazano, bio ljudožder. I kao kraj da vrijedi

jednakovrijednost u imaginarnoj i osobnoj iskaznici između Zabludovskog i Željka Zorice

7

može nam poslužiti str. 146 bestijarija, na kojoj se nalazi crtež zmaja iz Plavog vjesnika (br.

440, 28. II. 1963.) iz stripa Dan Dare, pilot budućnosti, koji je presudno utjecao na mladog

Zabludovskog, usmjeravajući ga prema zmajologiji; fotografija na str. 158 prikazuje,

međutim, Zabludovskog iz 1957. godine kao starijeg gospodina.

4.2 Kuća Povischil u Osijeku

Pročelje kuće Povischil koja se nalazi u Slavonskoj aveniji u Osijeku, krasi Zlobarova glava

koja se nalazi u crvenom krugu. Zabludovsky piše Josipovoj kćeri kako se njezin otac doselio

u Osijek početkom 1880. Zaposlio se u tvornici pokućstva kod Rudolfa Kaisera. 1889. godine

osniva tvornicu. Iz Beča dobiva pismo napisano rukom njezine majke iz kojeg saznaje da je

ona rođena prije točno dvije godine, no odriče se pismom koje 1905. šalje njezinoj majci.

Vjeruje da je tada već bio pod Zlobarovim utjecajem, čija glava resi pročelje njegove

secesijske kuće. Projektirao ju je 1903. osječki graditelj Ante Slaviček, a dovršena je 1904.

Zabludovsky gaji sumnje da je rukom gosp. Slavičeka uprovljao sam Zlobar. Unutrašnjost

kuće bogata je štukaturama, kovanim željezom, reljefima te jetkanim staklom. Pogubno

Zlobarevo miješanje u život obitelji Povischil uskoro se nastavilo. Njezin polubrat Josip

poginuo je u rovu na početku 1. svjetskog rata, a Rudolf i Marija Povischil nakon 2.

svjetskog rata završavaju u valpovačkom komunističkom logoru. Obavještava ju da će se

uskoro javiti s više detalja o Zlobarevu utjecaju na ponašanje njezina oca.

8

5. ZAKLJUČAK

Ovaj fantastični bestijarij, osim što je dobra i zabavna literatura, pomalo i otvara oči, uči nas

da gledamo svijet oko sebe s nešto drukčijom hijerarhijom vrijednosti i pojavnosti. Dogodilo

se i meni da sam, tek nakon što sam u «Fantastičnom bestijariju Hrvatske 2» pročitala

poglavlje o Crkvi Sv. Petra i Pavla u Osijeku koja je sagrađena na mjestu nekadašnje male

župne crkve u kojoj se krstio sam Josip Juraj Strossmayer, primjetila kako je krase psoglavci,

te brižno bdiju osječkim stadom.

9

LITERATURA

10