Fedra

Jean Racine

1.

Jedna od osnovnih odrednica klasicitstičke drame koja se očituje na Fedri je da se cijela radnja odvija u

jednom danu i na jednom mjestu, u peleponeskom gradu Trezeji. Fedrini likovi uzeti su iz grčke i rimske

mitologije i plemenita su karaktera, a to najbolje vidimo na primjeru hrabrog Hipolita koji ocu priznaje da

voli mladu Ariciju te način na koji želi otići od Fedre. Hipolit zapravo ne želi razočarati oca pa zato nije

rekao da mu je Fedra priznala da ga voli nego je izjavio da želi ići u lov na nemani. Također se i u liku

same Fedre očituje plemenitost i snaga jer je shvatila da voli Hipolita ali je to skrivala dugi niz godina iz

poštovanja prema svome mužu,Tezeju. Sa sobom bi tu tajnu ponijela u grob da nije do nje doprla glasina da

jeTezej, umro te je tako smatrala da njena ljubav prema Hipolitu nije zločin, kada mu je izjavila ljubav

grizla ju je savjest, a na kraju nakon Hipolitove smrti osjećala je grižnju savjesti te je počinila samoubojstvo.

Tezeja također karakterizira plemenitost. Nakon što je nasjeo na Fedrinu i Enoninu prevaru te prokleo

vlastitog sina, grizla ga je savjest a kasnije se i pokajao te mu priredio pogreb kakav samo junaci zaslužuju.

Kompozicija Fedre podijeljena je u pet činova koji određuju razvoj radnje.

Ova drama je racionalna i moralistička jer kroz cijelu dramu svjedočimo o razumskoj motivaciji likova,

pogotovo Fedre i Hipolita, koji su dopustili srcu da osjeća, ali ih je razum vodio životnim putem te su tako

razabirali dobro i loše.

2.

Klasicistički lik Fedre je „niti previše dobar niti previše zao“.

-Motivacija njenog lika- Fedra je shvatila da voli Hipolita ali je kao vijerna žena to skrivala sve dok nije

načula da je njezin muž,Tezej, umro. Fedra je tada smatrala da njena ljubav prema Hipolitu nije zločin te je

čak gajila nade.

-Fedrini postupci- Na nagovor svoje sluškinje Enone, Fedra je priznala svoju ljubav prema Hipolitu, a pred

Tezejem je okrivila Hipolita govoreći da joj je on izjavio ljubav. Tim činom Fedra pokazuje svoje loše

strane, ali ipak se pred kraj života pokajala te rekla istinu.

-Mogući uzroci njene tragičnosti-Fedra ispašta zbog ljutnje božice Afrodite. Sve je počelo od Fedrine

majke, Pasifije, koja se zaljubila u bijelog bika i rodila Minotaura. Fedrina sestra, Arijadna, zaljubila se u

Tezeja koji ju je napustio. Zatim red dolazi na samu Fedru,ona se zaljubila u svog posinka,Hipolita.

Jedan od razloga je ljutnja Afrodite prema potomcima boga Sunca, a drugi je razlog to što Hipolit ne

poznaje ljubav. Samim time Fedra ni kriva ni dužna ispašta zbog volje bogova.

3.

Racine u Fedri prikazuje i dobre i loše strane likova dok je Corneille u Cidu istaknuo samo vrline te pokazao

više razumijevanja za ljudske slabosti.

Likovi u Fedri su realniji jer ih vode na prvom mjestu razum, pa tek onda srce, za razliku od likova u Cidu

koji zaobilaze tradiciju i čine sve što je u njihovoj moći kako bi sačuvali svoju ljubav, čak i ako to znači da

su ostali bez časti i ponosa.

4.

S obzirom na način ponašanja likova na kraju djela, Racine se koristi filozofijom prosvjetiteljstva koja kaže:

„Mislim, dakle postojim.“ Kada je Tezej povjerovao Fedri, ona se mogla pretvarati da je sve u redu i

nastaviti dalje sa životom. No ipak je postupila drugačije, slijedila je svoja načela i priznala je grijeh. Nije

bila spremna nositi se s tim te je ubrizgala otrov u krv. Ranije u djelu kada je Fedra saznala da je njezin muž

živ, znala je da ga ne smije prevariti te je unatoč ljubavi prema drugom čovijeku, ostala vijerna.

Racionalizam prepoznajemo i u Ariciji koju smrt voljene osobe nije pokolebala već je iskoristila život.

U duhu racionalizma osuđuju se nemoral i laži glavnoga lika.

Antonija Krešo, 2.b