Filozofija umjetne inteligencije

14. 5. 2008.Tradicija i Suvremenost

Filozofija umjetneinteligencije

Matija Kovačević, ožujak 2008.

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije

Umjetna inteligencija [eng. Artificial Intelligence (A. I.)] je termin koji označava:

1) inteligenciju strojeva

2) granu računalne znanosti čiji je cilj razvijanje takve inteligencije

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije> Povijest> Povijest

Ideja stvaranja umjetne inteligencije je već dugo prisutna u ljudskoj povijesti. Puno prije suvremenog doba, postojala je želja, pa čak i poneki eksperiment čiji je cilj bio ugrađivanje takve inteligencije u strojeve.

Umjetna inteligencija je bila prisutna u filozofiji i logici, mitovima, legendama, pričama, svetim kipovima i izumima - automatima.


Antička Grčka je bila prva civilizacija za koju je poznato da je razvijala takve uređaje. Heron iz Aleksandrije je razvijao strojeve koji su izvodili različite radnje mehaničkim ili pneumatskim putem:

automatsko otvaranje i zatvaranje hramskih vrata, kipovi koji izlijevaju vino i razna druga hramska čudesa. Izumio je čak i automat iz kojeg se mogla umetanjem kovanice dobiti određena količina "svete vode".


U Grčkoj mitologiji postoje brojni primjeri umjetne inteligencije, koja je izražena u mitovima poput Dedalove instalacije glasa u svoje kipove ili Hefestove gradnje umjetnog brončanog čovjeka Talosa.

Dok su se ličnosti poput Herona bavile, nazovimo to, "hardwareom", neki filozofi su se bavili "softwareom", pa je tako Aristotel izradio prvi formalni deduktivni sustav razmišljanja za strojeve, poznat kao silogistička logika.


Sama znanost umjetne inteligencije je rođena 1956. godine na konferenciji učilišta Dartmouth.

Istraživači s mnogih područja znanosti (matematika, psihologija, strojarstvo, čak i političke znanosti...) je shvatilo da, ako stroj može baratati brojevima, možda bi mogao baratati i simbolima, a manipulacija simbolima bi mogla biti srž ljudske misli.

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije>> Definiranje inteligencijeDefiniranje inteligencije

Kada govorimo o umjetnoj inteligenciji, temeljno pitanje jest: što je sama inteligencija? Iako ne postoji jedna definicija inteligencije, mogli bismo ih sve obuhvati u sljedećoj rečenici:

Inteligencija je vrlo opća ljudska mentalna kvaliteta koja uključuje sposobnost rezoniranja, planiranja, riješavanja problema, apstraktnog razmišljanja, razumijevanja kompleksnih ideja, brzog učenja i učenja iz iskustva.

To nije samo "knjiško učenje", već uključuje širu i dublju sposobnost razumijevanja naših okruženja - biti sposoban "shvatiti stvari" i "prepoznati kako treba djelovati".

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije>> Definiranje umjetne inteligencijeDefiniranje umjetne inteligencije

Što je onda umjetna inteligencija? To je inteligencija (kakvu smo ju definirali) ispoljavana od strane umjetnog entiteta, odnosno, po definiciji Websterovog rječnika: sposobnost stroja da reflektira ljudsko ponašanje.

To nam govori da je umjetna inteligencija zapravo sposobnost strojeva da se ponašaju na načine koje ljudi smatraju inteligentnima. Dakle, inteligentan stroj je stroj koji simulira ljudsku inteligenciju.

Recimo da se slažemo s ovom definicijom, sljedeći korak je dokazivanje da je neki stroj inteligentan. S ovom namjerom, 1950. godine je Alan Turing reducirao problem definiranja inteligencije na jednostavno pitanje razgovora =>


Njegov poznati Turing test pretpostavlja da ako neki stroj može odgovoriti na svako pitanje koje mu se postavi, koristeći iste riječi koja bi uobičajena ljudska osoba koristila, onda taj stroj možemo smatrati inteligentnim.

Suvremena verzija njegovog pokusa je chat soba u kojoj je jedan od sudionika stvarna osoba, a drugi je računalni program. Program prolazi test ukoliko se ne može razlučiti tko je od njih dvoje čovjek.


Turing kaže da nitko (osim filozofa) nikad ne pita: "mogu li ljudi misliti?" Argumentira: "Umjesto da neprestano raspravljamo o tome možemo li misliti, uglavnom imamo pristojni konsenzus da svi misle."

Turingov test ovaj princip proširuje i na strojeve: ako se stroj ponaša jednako inteligentno kao ljudsko biće, onda i jest jednako inteligentan kao ljudsko biće.

No, ovaj test je ipak problematičan zbog toga što je eksplicitno antropomorfan.

Ako je naš krajnji cilj razviti strojeve koji su inteligentniji od ljudi, zašto bismo trebali inzistirati na tome da strojevi nalikuju ljudima?


Računalni znanstvenici Russell i Norvig podsjećaju da: "aeronautičko strojarstvo ne smatra za svoj cilj izgradnju aviona koji lete kao golubi, kako bi prevarili druge golube".

Stoga novija istraživanja umjetne inteligencije daju definicije o inteligenciji u okviru racionalnih, odnosno inteligentnih agenata, gdje je ovaj agent nešto što uočava i djeluje u okruženju, a mjerilo izvedbe ("performance measure") određuje što se računa kao uspjeh agenta:

> Ako agent djeluje tako da uveća očekivanu razinu izvedbe na temelju prošlih iskustava i znanja, onda je inteligentan.

Ovakva definicija inteligencije nastoji izbjeći ovisnost o ljudskoj inteligenciji i stremi k obuhvaćanju same srži inteligencije.


Međutim, i ta definicija ima veliki problem - ne može napraviti zdravorazumsku distinkciju između "stvari koje misle" i "stvari koje ne misle", jer prema ovoj definiciji je čak i termostat inteligentan.

Dakle, vidimo da ne postoji suglasje o tome što je (umjetna) inteligencija i unatoč definicijama koje (poput "inteligentnog agenta") nastoje zaobići ljudsku inteligenciju, uvijek je ista ideja prisutna kada razmišljamo o umjetnoj inteligenciji:

Fascinirani smo njezinom mogućnošću da sliči ljudskoj inteligenciji na svaki način, no stremimo ka tome da ju učinimo superiornijom od ljudske. Rekao bih da na neki način ovo predstavlja želju za izgradnjom superčovjeka.


Taj pristup umjetnoj inteligenciji je najbolje izražen u liku iz Star Treka, imena Data, čiji je glavni cilj tijekom serije postati ljudskiji, iako uz to ima i kvalitete daleko naprednije od ljudskih - kojih se ne odriče. Ova kontradikcija je cijelo vrijeme prisutna u ljudskom razmišljanju o umjetnoj inteligenciji.


Ipak, čini se da ne možemo nadići ideju da što je umjetna inteligencija sličnija ljudskoj, to je uspješnija.

Iz tog razloga moramo nastaviti s pretpostavkom da je inteligentan stroj - stroj koji ispoljava ljudsku inteligenciju.

Sljedeći korak su pitanja i argumenti čiji je cilj dokazivanje da:

+ Umjetna inteligencija može biti poput ljudske.

- Umjetna inteligencija ne može biti poput ljudske.

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije> Može li stroj zaista biti inteligentan?> Može li stroj zaista biti inteligentan?

Kaže da ako živčani sustav sluša zakone fizike i kemije, trebalo bi biti moguće reproducirati ponašanje živčanog sustava nekim fizičkim uređajem. Malo njih se ne slaže s mogućnošću kreiranja umjetnog mozga, no ipak još ne postoji način na koji bi se to izvelo.

Jedan način na koji se strojeve može učiniti inteligentnima kao što su ljudi jest imitiranje ljudskog mozga. Američki kognitivni znanstvenik Marvin Minsky smatra to mogućim.


No, imitiranje ljudskog mozga pokazuje da smo zapravo nesposobni stvoriti zaista umjetan mozak, jer bi to bila samo kopija ljudskog mozga.

To znači da uopće ne znamo kako inteligencija funkcionira, već samo imitiramo postojeće, kao što papiga imitira govor, a uopće ne razumije što priča.


Jedan od argumenata za to da stroj ne može biti inteligentan jest da ljudska inteligencija i stručnost ovise primarno o nesvjesnim/podsvjesnim procesima i instiktima umjesto o svjesnoj manipulaciji i da te nesvjesne vještine nikad ne bi mogle biti obuhvaćene formalnim pravilima.

No, Turing je rekao da to što ne poznajemo pravila koja upravljaju kompleksno ponašanje ne znači da takva pravila ne postoje.


Jedno od pitanja koja se postavljaju u vezi umjetne inteligencije jest: može li stroj biti originalan ili kreativan?

Turing ovaj problem sužava na pitanje toga može li nas stroj "iznenaditi" i kaže kako je to vrlo moguće.

S dovoljno memorijskog kapaciteta, računalo se može ponašati na praktički bezbroj različitih načina. Tada je moguće da računalo producira ideje i kombinira ih na nove načine.


Vjerojatno najpopularnije pitanje u vezi umjetne inteligencije jest: može li stroj imati emocije ili mentalna stanja?

Robotičar i transhumanist Hans Moravec kaže da su emocije samo uređaji za kanaliziranje postupaka u smjeru koji pridonosi preživljavanju entiteta, pa ih stoga i strojevi mogu imati.


No, osjeća li stroj zaista emociju ili se samo ponaša kao da je osjeća?

Na to pitanje ne možemo odgovoriti ukoliko ne postavimo jedno drugo – i to najtemeljnije pitanje: može li stroj imati svijest i biti samosvjestan?

U većini SF priča, to je jedina kvaliteta koja razlikuje život od ne-života. Čini se da strojevi mogu djelovati inteligentno, čak i inteligentnije od ljudi. Mogu dakle činiti inteligentne stvari, ali razumiju li to što čine?


Još ne vidim način na koji bi se moglo dokazati da stroj može ili ne može imati svijest. Morali bismo ući u njegov um da to iskusimo, stoga moramo ostaviti to pitanje neodgovorenim, što predstavlja problem jer upravo to može biti ono što definira život.

To je temeljno pitanje koje formira većinu etičkih i moralnih dilema kada razmatramo umjetnu inteligenciju.

No, pretpostavimo da stroj može imati sve odlike ljudskog uma, uključujući i svijest, odnosno da je tzv. Strong A. I. - "jaka umjetna inteligencija" - moguća.

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije> Etička i moralna pitanja> Etička i moralna pitanja

Ako razvijemo Strong A. I., trebamo li ga tretirati kao oblik života, osobu jednaku nama ljudima? Ako da, onda bismo trebali napisati zakone koji osiguravaju robotska prava.

Svaki Strong A.I. entitet bi tada trebao imati osnovna prava i slobode, tj. pravo na slobodan život, slobodu misli i izražavanja, te jednakost pred zakonom.

To bi značilo da roboti ne bi trebali biti obvezni slušati sve što im ljudi narede, stoga bi svaki zakon sličan Asimovim Trima zakonima robotike bio nepravedan =>


Tri zakona robotike prema Isaacu Asimovu:

1. Robot ne smije naškoditi ljudskom biću ili dopustiti da mu se naškodi.

2. Robot mora slušati naredbe ljudi, osim ako se one kose s Prvim zakonom.

3. Robot mora štititi vlastitu egzistenciju sve dok se to ne kosi s Prvim ili Drugim zakonom.

Ovi zakoni se mogu primjenjivati na nesvjesne strojeve. Ali ako su oni koji posjeduju Strong A. I. osobe ravnopravne nama, onda bi trebali samo slušati iste zakone koje slušaju ljudi i biti kažnjavani istom mjerom za njihovo kršenje.


Pitanje koje se sada postavlja jest: trebamo li zaista takav problem - napraviti još jednu vrstu svjesnih bića? Možda nije etički raditi robote dok istovremeno postoji previše ljudi koji žive u siromaštvu i bez posla, dok bi zaposlenima robotski radnici oduzimali posao.

No, isto tako je točno i da postoji puno monotonih poslova, često i opasnih za ljude, stoga bi u ovim slučajevima zamjenjivanje ljudi robotima bilo ustvari vrlo praktično.


Ali sad dolazimo do druge etičke dileme: je li ispravno napraviti robote koji žele izvoditi radnje koje su ljudima neugodne? Ovo je ustvari paradoks. Takav robot bi zaista želio raditi te radnje. Ali on je tako programiran, pa je li to onda njegova volja ili ne?

Izgleda da je robotska slobodna volja nešto što povrijeđujemo čim ih napravimo, jer sve što jesu je definirano načinom na koji su programirani od strane ljudi. Pa kako bismo ih onda trebali praviti?

Vrlo je očigledno da ne možemo zaobići činjenicu da kako god programirali robote, instalirat ćemo vlastitu ideju misli u njih. No, ovdje dolazi do još jednog problema - to ovisi o tome tko kreira robote =>


Zapadno društvo bi sigurno imalo drukčije ideje od Istoka. Imaju li zapadnjaci pravo napraviti mehaniziranu, napredniju i stoga opasniju kopiju vlastite civilizacije?

Koje etičke i moralne vrijednosti bi trebalo instalirati u robote da zadovolje cijeli svijet? Trebamo li religiozne robote? Ili možda čisto kalkulativne, npr. savršene kapitaliste, ili provoditelje zakona?


Možda bi roboti trebali biti kreirani u skladu s dijelom svijeta u kojem se nalaze. No, zar nemaju ljudi u istom gradu vrlo različita mišljenja, pogotovo u današnjem pluralističkom društvu. Onda bismo možda trebali pokriti sve mogućnosti kada proizvodimo robote.

Npr. jedan robot bi imao set etičkih vrijednosti koji je protiv eutanazije, dok bi drugi mislio da je to neprihvatljivo. Ali, nije li da time samo dupliciramo trenutna pitanja, bez da dajemo odgovore na njih? Koja bi bila svrha toga?


Treba kreirati umjetnu inteligenciju koja bi funkcionirala kao neutralan entitet (iako smatram da je to nemoguće jer se i neutralan set vrijednosti ipak sastoji od vrijednosti, koje smatramo neutralnim). No, pretpostavimo da je moguće imati neutralnog robota i da je njegova namjena poučavati.

Dakle, on bi poučavao predmete koji ne uključuju moralne, etičke ili vjerske vrijednosti - npr. matematiku ili zemljopis. Ipak, sigurno bi dobivao mnoga "zašto?" pitanja, koja djeca postavljaju konstatno.


Je li bi robot bio sposoban odgovoriti na pitanje "zašto?" ili bi rekao da takvo pitanje nije dopušteno, ili nas uputio da pitamo ljudskog učitelja? Ako robot ne može odgovoriti na pitanje "zašto?", onda bi možda trebalo osigurati da ti strojevi nikad niti ne budu inteligentni, jer pitanje "zašto?" je najtemeljnije pitanje.

Možda roboti ne bi trebali imati mogućnost donošenja bilo kakve odluke koja nije mehanički, programirani pokret, i možda nikad ne bi trebali doći do prilike da utječu na ljudsku kulturu ili još gore, imaju kontrolu nad njom.

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije> Budućnost> Budućnost

Unatoč ovim neriješenim pitanjima na koja možda nikad nećemo dobiti odgovor, umjetna inteligencija se doista razvija, a neki znanstvenici predviđaju da bi unutar 50 godina ona mogla postati svjesna, te doseći i nadmašiti ljudsku inteligenciju.

Postoje brojne primjene umjetne inteligencije koje su moguće u budućnosti, a čak se i danas koristi u brojnim područjima kao što su znanstvena istraživanja, medicinska dijagnoza, pretraživanje podataka, prijevod, prepoznavanje govora, filtriranje spama, video-igre, itd.


Ako umjetna inteligencija dosegne i nadmaši ljudsku razinu inteligencije, tj. ako zaista uspijemo razviti Strong A. I., ona bi mogla i dalje raditi sve ovo i još štošta drugo s puno većom učinkovitošću i pouzdanošću od ljudi. Kako bi dakle izgledala naša budućnost s robotima?

Postoje brojne SF priče o strojevima kao dijelu ljudskog društva u kojem žive i rade s nama u miru i skladu. Možda bi imali obitelji, a možda bi se čak i ljudi zaljubljivali u njih, no postoje i druge mogućnosti...


Nije nemoguće da Strong A. I. entiteti počnu propitivati vrijednosti koje smo instalirali u njih i počinju razvijati vlastiti set etičkih i moralnih vrijednosti.

Ako postanu učinkovitiji i pametniji od nas, možda bi nas vidjeli kao mekana, nelogična i kaotična stvorenja koja su ustvari paraziti planeta, i možda bi tada roboti razvili svjetonazor koji bi uključivao eliminaciju takvih parazita.


Nitko ne može sa sigurnošću reći što će se dogoditi, ali ako smo spremni napraviti vrstu inteligentnog života, onda bismo trebali biti spremni i prihvatiti da bi se oni mogli ponašati na način koji mi ne odobravamo.


Ljudi bi razvijanju umjetne inteligencije trebali pristupiti poštivajući svačije pravo na slobodno mišljenje, bilo ono ljudsko ili računalno, ali i preuzeti odgovornost za ono što to može donijeti. Ako se čovjek može pobuniti protiv Boga Stvoritelja, tko kaže da se robot ne može pobuniti protiv Čovjeka Stvoritelja?

Filozofija umjetne inteligencijeFilozofija umjetne inteligencije> Literatura> Literatura

http://bettscomputers.com/moodle/course/view.php?id=32

http://en.wikipedia.org/wiki/Affective_computing

http://en.wikipedia.org/wiki/Artificial_consciousness

http://en.wikipedia.org/wiki/Artificial_intelligence

http://en.wikipedia.org/wiki/Ethics_of_artificial_intelligence

http://en.wikipedia.org/wiki/Strong_AI

http://links999.net/robotics/artificial_intelligence/AI_introduction.html

http://links999.net/robotics/robots/robots_introduction.html

http://philosophy.wisc.edu/lang/AIEthics/paper.htm

http://www.asimovlaws.com/articles/archives/2004/07/robot_oppressio_1.html

http://www.comp.glam.ac.uk/pages/staff/efurse/Theology-of-Robots/Arguments-for-Strong-AI.html

http://www-formal.stanford.edu/jmc/whatisai/node1.html

http://www-formal.stanford.edu/jmc/whatisai/node3.html

http://www-formal.stanford.edu/jmc/concepts/node8.html

http://www.inl.gov/adaptiverobotics/humanoidrobotics/ethicalconsiderations.shtml

http://www.narin.com/attila/ai.html

http://www.shawnkilmer.com/?p=92

http://www.sigchi.org/chi95/Electronic/documnts/shortppr/bf2_bdy.htm

Documents

Filozofija umjetne inteligencije