finalna verzija

UNIVERZITET U TUZLI Ekonomski fakultet Visoka poslovna kola

Mustafa Ganibegovi

DIPLOMSKI RADUpravljanje bankarskim rizicima

Upravljanje bankarskim rizicimaTuzla, novembar 2010. godine SADRAJ

Diplomski rad

UVOD 2 1. POJAM I PODJELA BANKARSKIH RIZIKA 3 2. UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI .... 4 2.1. Proces upravljanja rizikom likvidnosti .. 4 2.2. Bazelska naela i smjernice upravljanja rizikom likvidnosti .. 2.3. Zakonska regulativa 6 8

3. UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE 9 3.1. Oblici kamatnog rizika 10 3.1.1. Rizik rone neusklaenosti . 10 3.1.2. Rizik krive prihoda . 10 3.1.3. Temeljni rizik .. 11 3.1.4. Rizik opcije .. 11 3.2. Proces upravljanja kamatnim rizikom ...... 11 3.2.1. ALM koncept .. 12 3.3. Modeli mjerenja kamatnog rizika . 13 3.3.1. Revalorizacioni model 13 3.3.2. Model ronosti . 13 3.3.3. Duracioni model .. 14 3.4. Strategija zatite banaka od kamatnih rizika 14 3.4.1. SWAP aranmani .. 15 4. UPRAVLJANJE DEVIZNIM RIZIKOM . 16 4.1. Pojam deviznog rizika . 16 4.2. Proces upravljanja deviznim rizikom 17 4.3. Odluka o minimalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banke .. 18 5. UPRAVLJANJE OPERATIVNIM RIZICIMA .20 5.1. Pojam i klasifikacija .. 20 5.2. Proces upravljanja operativnim rizicima ... 23 5.3. Zatita od operativnih rizika 24 6. OSTALI BANKARSKI RIZICI... 26 6.1. Rizik solventnosti... 26 6.2. Rizik cijene. 27 6.3. Rizik zemlje 27 ZAKLJUNA RAZMATRANJA ...... 29 2

Upravljanje bankarskim rizicima

Diplomski rad

LITERATURA .... 30

UVODPri pisanju ovog rada bilo je relativno teko napraviti najbolji koncept, prevashodno zbog toga to je tema jako obimna. Ipak, miljenja smo da napravljeni koncept rada upravo na koncizan nain ukazuje na poslovanje banaka u uslovima rizika i neizvjesnosti. U prvom dijelu razmotren je sam pojam te podjela bankarskih rizika. Sljedea cjelina obuhvata rizik likvidnosti, pojam, upravljanje i zatitu. Naravno jako je bitno bilo posvetiti panju zakonskoj regulativi te savremenom upravljanju ovim rizikom bazelskim naelima. Rizik kamatne stope, koji je predstavljen u treem podnaslovu, je rizik sa kojim se banke susreu najvie u poslovanju sa vrijednosnim papirima, ali i kod operacija sa datim ili, pak, primljenim kreditima. U etvrtom podnaslovu obraen je devizni rizik. Tu je malo vie panje posveeno upravljanju ovim rizikom, te zakonskoj regulativi u Federaciji Bosne i Hercegovine. Potom je neto reeno o operativnim rizicima, upravljanju te zatiti od istih. I na samom kraju, posljednji, esti podnaslov, odnosi se na rizik solventnosti,rizik cijene i rizik zemlje, koji se rjee spominju, ali ipak banke se sa njim susreu, kako kod nas, tako i u svijetu. Osnovni cilj ovog rada, bio je, na detaljan, ali i jasan nain objasniti kako to izgleda bankarsko poslovanje sa aspekta rizika sa kojima se banke susreu, to smo, nadamo se i uspjeli postii.

3


Diplomski rad

1. POJAM I PODJELA BANKARSKIH RIZIKA Sa pojmom rizika jako se mnogo susreemo u svakodnevnom ivotu. Rizik bi mogao predstavljati neku opasnost, gubitak. Jedna od definicija, neto vie usmjerena na finansije, glasi: Mogunost materijalnog i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u irem znaenju oznaava i pojam opasnosti.1 Pojam rizika u bankarstvu, ali i u drugim finansijskim institucijama oznaava izmeu ostalog i mogunost finansijskog gubitka koji moe imati mnotvo uzroka. Razum nam nalae da rizik treba izbjegavati, meutim bez rizika nema profitabilnog poslovanja. ta onda uiniti? Ako posmatramo osiguranja, banke, investicione fondove, svi oni se susreu sa rizikom. Njihov zadatak jeste pravilno ga usmjeravati i upravljati njime, kako bi prije svega iskoristili sve prednosti poslovnog poduhvata, a gubitke sveli na minimum. Peter Rose i Sylvia Hudgins u svojoj knjizi istiu da se banke susreu sa sljedeim rizicima: 2 1. kreditni rizik vjerovatnoa da e pasti vrijednost nekih sredstava, naroito zajmova i da e moda postati bezvrijedni; 2. rizik likvidnosti opasnost od nedostatka likvidnih sredstava; 3. trini rizik podrazumijeva nestabilnost trinih vrijednosti elemenata bilansa stanja banke; 4. rizik kamatne stope uticaj promjena visine kamatne stope na novane tokove banke; 5. rizik zarade mogunost ostvarivanja dovoljnog iznosa prihoda da bi se pokrili trokovi u jednoj banci; 6. kapitalni rizik rizik kojem je izloen dugoroni opstanak banke;

1

Andrijaevi, Sanja i Rai-libar, Tatjana, Rjenik osiguranja, Masmedia, Zagreb, 1997. godina, str. 1862

Beograd, 2005. godina, str. 160.

Rose, Peter i Hudgins, Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data status,

4


Diplomski rad

2. UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI Likvidnost predstavlja sposobnost i spremnost finansijske organizacije da izvrava preuzete obaveze o rokovima njihovog dospijea dok rizik likvidnosti predstavlja mogunost nastanka problema za finansijsku organizaciju uslijed nelikvidnosti. Izvori rizika likvidnosti su najee drugi rizici i to kreditni ili trini. Pored ova dva rizika, kao osnovnih uzroka za lou likvidnost banke, mogu se pojaviti i drugi razlozi kao to su:3

rona i valutna neusaglaenost pozicija aktive i pasive u bilansu stanja, uvoenje novih usluga bez prethodne iscrpne procjene potencijalnih uticaja na likvidnost,

nagli rast izloenosti banke rizicima po osnovu vanbilansnih pozicija, nagli rast aktive koji se oslanja na promjenjivu depozitnu strukturu, trend pada poslovne dobiti u odreenom vremenskom periodu.

Gubljenjem likvidnosti tj. pojaanim uticajem rizika likvidnosti banka ne gubi samo novac, ona gubi reputaciju, klijente to u krajnjoj liniji moe dovesti i do sankcija od strane regulatornih organa. Za jednu banku, jako je bitno da ima odgovarajuu strukturu bilansa stanja, aktive, ali i pasive, koja joj omoguava nesmetano i sigurno poslovanje.

2.1. Proces upravljanja rizikom likvidnosti Najbitniji segment upravljanja i zatite banaka od rizika likvidnosti jeste stalno mjerenje i praenje same likvidnosti banke. Na taj nain, rizik se moe na vrijeme uoiti te se moe sprovesti adekvatna zatita. Jedan od naina za mjerenja i upravljanje ovim rizikom jeste stalno praenje gapa likvidnosti to e biti objanjeno u nastavku. Drugi nain mjerenja likvidnosti jeste indeks likvidnosti3

http://www.ubs-asb.com/s/bankarstvo/2008/matic 5-6.pdf, pristupljeno 20.10.2010. godine

5


Diplomski rad

koji mjeri veliinu mogueg gubitka banke u sluaju nagle prodaje imovine u odnosu na normalnu trinu cijenu koju bi ista imovina mogla postii. to je vea razlika izmeu stvarne cijene i cijene koju imovina moe postii u sluaju iznenadne prodaje to je manja likvidnost banke tj. vei je rizik likvidnosti banke. Takoer, postoji i nain mjerenja likvidnosti banke prema modelu planiranja rizika likvidnosti LaR (Liquidity at Risk). Ovakav nain planiranja likvidnosti trebalo bi vriti uz tri pretpostavke i to: pretpostavke normalnih ekonomskih uslova, uslova krize likvidnosti i opte trine krize. Pomou ovog modela banka lake moe predvidjeti, a samim tim i upravljati ovim rizikom. Pored tri spomenuta jo jedan nain mjerenja rizika likvidnosti jesu indikatori likvidnosti i to: pokazatelj pozicije gotovine, pokazatelj ukupnih depozita, pokazatelj depozita te pokazatelj rezervi. Nakon mjerenja likvidnosti banke i sagledavanja svih bitnih segmenata poslovanja, u sluaju potrebe za dodatnom likvidnou banka moe istu obezbijediti na vie naina:4 upravljanjem aktivom uticaj na veliinu likvidne aktive, npr. pretvaranje manje likvidnih oblika imovine u novac; upravljanjem pasivom poveanje obaveza u situacijama nelikvidnosti novim zaduivanjem na tritu kapitala, povlaenjem depozita komitenata; upravljanjem aktivom i pasivom kombinacija prethodne dvije metode.

Kod upravljanja rizikom likvidnosti jako je bitno obratiti panju na balans izmeu zadovoljenja potreba za likvidnou i oportunitetnih trokova prevelike likvidnosti s obzirom da banka u tom sluaju umjesto dranja vika likvidnih sredstava ista moe plasirati na finansijska trita te na osnovu toga stei zaradu. Najbolja zatita po pitanju rizika likvidnosti jeste u pripremi planova vezanih za budunost, a taj proces naziva se projektovanje likvidnosti. Projektovanje likvidnosti sastoji se u praenju kretanja depozita i kredita te utvrivanju trenda kretanja stope njihovog rasta i njenog projektovanja za budunost. Nakon to se procjene obave utvruju se odreeni gapovi likvidnosti tj. razlike izmeu stopa rasta depozita i kredita. U zavisnosti od veliine tih gapova banke prave planove pribave i strukture potrebnih sredstava za budunost. Postoje dvije osnovne determinanate koje utiu na projektovanje likvidnosti, a to su oekivano kretanje kamatnih stopa te duina predvienog gapa. Po pitanju4

ivko, Igor i Slijepevi, Sunana, Upravljanje rizikom likvidnosti banaka u tranzicijskim dravama, Ekonomski anali br. 168, mart 2006. godine, str. 141

6


Diplomski rad

kamatnih stopa, moemo rei da e banka koristiti vie kratkoronih sredstava ako smatra da e kamatne stope pasti. Naime, njihov cilj je izvriti refinansiranje po niim kamatnim stopama, a to u dogledno vrijeme, mogu uiniti koristei kratkorona sredstva. Takoer, oni e koristiti dugorona sredstva onda kada smatraju da e kamatna stopa rasti upravo iz razloga da trenutnu, niu, kamatnu stopu na odreeni nain fiksiraju. Kada je u pitanju vrijeme projektovanog gapa postupci su oiti. Naime, to je period projektovanog gapa dui to e se banka orjentisati na pribavljanje dugoronih sredstava. U sluaju kraeg projektovanog gapa radi se o obrnutoj situaciji. Sam rizik likvidnosti najee je posljedica izloenosti banke nekom drugom riziku, a strategija upravljanja rizikom likvidnosti sastavni dio strategije upravljanja ostalim rizicima. Adekvatno upravljanje i zatita od ostalih rizika umnogome doprinosi i stabilnoj likvidnosti banke.

2.2. Bazelska naela i smjernice upravljanja rizikom likvidnosti Bazelski odbor za superviziju banaka odreuje osnovne principe, smjernice i standarde za djelotvornu superviziju banaka. Banke u naoj zemlji su veinom prihvatile ove smjernice i uspjeno ih implementiraju, jednim dijelom i zbog toga to kompanije majke posluju na razvijenim, zapadnim tritima i samim tim njihovi zakoni zahtijevaju apsolutno prihvatanje ovih standarda. Ono to je jako specifino za rizik likvidnosti jeste to ne postoje dvije banke na koje bi se mogle primjenjivati iste politike i procedure likvidnosti. Upravo zbog toga upravljanje ovim rizikom i zauzima posebno mjesto kod regulacije i supervizije banaka. Bazelski odbor je izdao dokument pod nazivom Sound Practices for Managing Liquidity in Banking Organizations koji obuhvata osam grupa principa ije osnovne karakterisike su navedene ispod. a. Principi usmjereni razvijanju strukture za upravljanje likvidnosti Svaka banka ima svoju politiku upravljanja likvidnosti. Ono to je bitno jeste da ta politika bude dobro i uspjeno implemetirana za to treba postojati struktura koja omoguava efikasnost izvravanja tih politika te fleksibilnost. Struktura kao takva podrazumijeva ljude, procedure te informacione sisteme koji osiguravaju pravovremene informacije prema banci kao i iz banke prema okruenju.

7


Diplomski rad

b. Mjerenje i praenje likvidnosti Da bi upravljanje rizikom likvidnosti bilo uspjeno bitno je stalno mjeriti i pratiti novane tokove banke kako bi se na vrijeme mogle uoiti potencijalne opasnosti. Takoer, bitno je provoditi razliite what if scenarije koji e pokazati ispravnost pretpostavki te eventualne mogunosti i ishode. c. Upravljanje pristupom tritu Da bi upravljanje rizikom likvidnosti bilo uspjeno banka mora imati pristup finansijskim tritima i koristiti isti uspjeno kako bi obezbijedila sredstva ili plasirala viak. Bitno je naglasiti da je u naoj zemlji ovaj princip jako teko ispotovati u cijelosti zbog stanja kada su u pitanju finansijska trita. d. Alternativno planiranje Jako je bitno da banka uvijek ima alternativne planove za sluajeve kriza likvidnosti koje bi implementirala u hitnim sluajevima u kojima prvobitno zamiljeni planovi ne mogu biti sprovedeni. e. Upravljanje deviznom likvidnosti Zbog poslovanja banaka na vie trita i sa vie valuta jako je bitno da svaka banka ima posebne sisteme mjerenja, praenja i kontrolisanja glavnih valuta u kojima vri svoje transakcije. Naravno, bitno je da banka ima i posebne strategija za upravljanje valutnim rizikom kada su sve glavne valute u pitanju. f. Interne kontrole za upravljanje rizikom likvidnosti Svaka banka mora imati sisteme interne kontrole i vrednovanja samih politika likvidnosti i njihovog efikasnog provoenja. g. Uloga objavljivanja podataka o poboljanju likvidnosti Jo jedna stavka koja je jako bitna kod upravljanja rizikom likvidnosti jeste to da banka redovno izvjetava javnost kao i svoje velike klijente o svom stanju likvidnosti. Naravno za takve aktivnosti potrebno je imati mehanizam koji osigurava sprovoenje ovog principa. h. Uloga supervizora Supervizori u svim zemljama u kojima bankarski sektor posluje po ovim naelima su duni provoditi nezavisno vrednovanje bankarskih strategija, politika, procedura i praksi te zahtijevati od banke da ima efikasan sistem za mjerenje, praenje i kontrolu rizika likvidnosti.8


Diplomski rad

2.3. Zakonska regulativa Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine postoji Odluka o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti u kojoj su ...propisani minimalni standardi koje je banka duna da osigura i odrava u procesu upravljanja rizikom likvidnosti...5. Izmeu ostalog u navedenoj odluci naglaeno je kako su nadzorni odbor i uprava banke direktno odgovorni za adekvatno osiguranje likvidnosti te kako su duni redovno pripremati programe koji ukljuuju politike likvidnosti te ih provoditi nadzirati njihovu primjenu. Naravno, propisani su i minimumi koje ti programi moraju sadravati. Ono to je najvanije za provoenje politike likvidnosti jeste potivanje principa racionalne diverzifikacije porijekla i rone strukture izvora sredstava i plasmana te uzimanja u obzir posebno: strukture instrumenata aktive i pasive, velikih stavki pasive, strukturu stabilnih i nestabilnih stavki pasive, stavki pasive banke sa ponovo ugovorenim rokovima dospijea, strukturu i postojanost cijena stavki pasive, valutnu strukturu instrumenata aktive i pasive te raspoloive trine izvore sredstava banke. Naravno banke su dune usklaivati rokove dospijea stavki aktive i pasive kao i odravati prosjeni desetodnevni minimum likvidnosti u novanim sredstvima. Ono to je ve spomenuto, a na to su banke u Federaciji obavezne i po zakonu jeste stalno pripremanje projekcije buduih novanih priliva i odliva za to je jako bitno postojanje adekvatnog informacionog sistema. Pored projekcija potrebno je vriti i planiranje u sluaju neoekivanih situacija te razradu moguih rjeenja u sluaju loeg stanja likvidnosti banke. Naravno, sve naprijed spomenuto treba biti kontinuirano podvrgnuto internoj kontroli i reviziji, a izvjetaji o poziciji likvidnosti trebaju biti podnoeni FBA dekadno. Na samom kraju, poredei Bazelske principe i Odluku o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti moemo zakljuiti kako je nae zakonodavstvo zaista u velikoj mjeri naslonjeno na Bazelske principe te samim time potvrujemo tezu kako se Bazelski principi i naela zaista primjenjuju i u bankarskom sektoru nae zemlje. Meutim, u samom procesu upravljanja likvidnou treba imati na umu sposobnost banke da se zaduuje, njen kreditni rejting kao i kreditnu sposobnost na meubankarskom i ostalim finansijskim5

Odluka o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti banaka, lan 1., www.fba.ba, pristupljeno 20.10.2010. godine

9


Diplomski rad

tritima. Kada je u pitanju upravljanje rizicima domae banke su ipak uskraene za mnogo toga. Dovoljno je spomenuti kako Centralna banka BiH nema ulogu posljednjeg utoita te kako u naoj zemlji jo uvijek ne postoje adekvatno razvijena finansijska trita koja bi bankama pruila povjerenje i sigurnost poslovanja. Meutim, neophodno je naglasiti da je u jeku aktuelne finansijske krize, Centralna Banka BiH smanjila stopu obaveznih rezervi na 14% kako bi komercijalnim bankama obezbijedila veu likvidnost.

UPRAVLJANJE RIZIKOM KAMATNE STOPE Promjenjive i nepredvidljive kamatne stope s tendencijom porasta zamjenjuju dugogodinje relativno niske, stabilne i predvidive kamatne stope. Prikupljajui depozite, izvore sredstava i usmjeravanjem u kreditne plasmane, vrijednosne papire i druge oblike pozajmica, banke se izlau uticaju kamatnog rizika. Izloenost kamatnom riziku nastaje zbog promjena kamatnih stopa i rone neusklaenosti plasmana i izvora Kako bi banke uspjeno poslovale, naglaava se potreba za mjerenjem izloenosti banaka kamatnom riziku i pronalaenjem efikasnih naina za upravljanje kamatnim rizikom.6 Rizik kamatne stope je opasnost od neoekivane promjene vrijednosti duga zbog promjene vrijednosti nominalnih kamatnih stopa. Kamatni rizik je izuzetno vaan za banke, jer promjena kamatne stope na aktivu i pasivu utie na visinu kamatne mare u pozitivnom ili negativnom pravcu. Na ovaj nain promjena kamatne stope moe uticati na profitabilnost i neto imovinu banke. Kamatni rizik je uglavnom vezan za ronu transformaciju sredstava jer banke daju kredite sa relativno duim rokovima u odnosu na rokove izvora sredstava. Porast trinih kamatnih stopa bre utie na prilagoavanje kamate koju banke moraju da plate na izvore sredstava nego na prilagoavanje kamatne stope na kredite. Rizik kamatne stope predstavlja jedan od kljunih finansijskih (trinih) rizika za banke. Kako se banke ne mogu izolirati od uticaja kamatnog rizika, a da bi se mogle zatiti od nepovoljnih uticaja kretanja kamatne stope, uprava mora spoznati oblike, odnosno izvore kamatnog rizika.

6

Madura, J., Financial Markets and Institutions, 6th ed., Thomson - South-Western, Ohio, USA, 2002., str. 534-544.

10

Upravljanje bankarskim rizicima3.1. Oblici kamatnog rizika

Diplomski rad

Promjene kamatnih stopa utjeu na prihode banaka zbog promjena neto kamatnih prihoda, kamatno osjetljive aktive i operativnih trokova. Uinkovit proces upravljanja rizikom kamatnih stopa u bankama zahtijeva upoznavanje s oblicima (izvorima) kamatnog rizika. Temeljni oblici (izvori) rizika kamatnih stopa kojima se banke izlau jesu:7 1. rizik rone neusklaenosti (muturity risk, repricing risk) 2. rizik krive prihoda (yield curve risk) 3. temeljni rizik (bassis risk) 4. rizik opcije (optionality) 3.1.1. Rizik rone neusklaenosti Rizik rone neusklaenosti podrazumijeva vremensku neusklaenost dospijea (za fiksne kamatne stope) i rizik ponovnog vrednovanja kamatnih stopa na imovinu, obaveze i izvanbilansne pozicije (za promjenjive kamatne stope). Postojanje rone neusklaenosti izlae zaradu banke i njezinu neto vrijednost (kapital) neoekivanim promjenama kamatnih stopa. Ako banke finansiraju date dugorone kredite kratkoronim depozitima, rast kamatnih stopa moe uzrokovati pad zarade. Rast kamatnih stopa umanjuje vrijednost takvih kredita, a s druge strane uzimanje novih depozita po viim kamatnim stopama djeluje na rast trokova banaka. Pad prihoda i rast trokova imat e za posljedicu smanjenu zaradu banaka. 3.1.2. Rizik krive prihoda Rizik krive prihoda se javlja kao vjerovatnost nepredviene promjene oblika i nagiba krive prihoda, koja djeluje negativno na zaradu ili neto vrijednost banke. Kad bi se banke od promjena vrijednosti desetogodinjih dravnih obveznica zatitila kratkom pozicijom petogodinjim dravnim obveznicama, iznenadno zauzimanje strmog nagiba krive prihoda moe imati posljedice na poslovanje banke. Nagib krive prihoda normalno je rastui, no izmjena nagiba nosi rast kratkoronih kamatnih stopa nad dugoronim, to u ovom sluaju predstavlja gubitak za banke.

7

Basel Committee on Banking Supervision, Principles for the Management and Supervision of Interest Rate Risk

11

Upravljanje bankarskim rizicima3.1.3. Temeljni rizik

Diplomski rad

Temeljni rizik predstavlja vjerovatnost nepostojanja savrene korelacije prilagoavanja promjenama kamatnih stopa koje se naplauju ili plaaju na razliite finansijske plasmane, a mogu imati utjecaja na poslovanje banke. 3.1.4. Rizik opcije Rizik opcije je oblik kamatnog rizika koji se ogleda u postojanju mogunosti koritenja pravom opcije na imovinu kupovinom ili prodajom novanih tokova vezanih za pojedine finansijske instrumente ili ugovore, npr. obveznice s opcijom kupovine ili opcijom prodaje, krediti s pravom dunika da izvri prijevremenu otplatu kredita ili depoziti s mogunou povlaenja.

3.2. Proces upravljanja kamatnim rizikom Temeljni element u ocjeni pouzdanosti i sigurnosti svake banke jest i postojanje sistema upravljanja rizicima kojima se banke izlau. Upravljanje kamatnim rizikom ukljuuje prudencijalno upravljanje strukturom aktive i pasive banke, kako bi se konstantno nadzirao uticaj koji promjena kamatnih stopa ima na finansijski rezultat banke. Zato se praksa kojom banke optimiziraju nain na koji preuzimaju kamatni rizik, naziva upravljanje rizikom. Sveukupnost napora na upravljanju rizikom kamatnih stopa treba biti pretoena u politiku i procedure upravljanja rizikom kamatnih stopa. Znaenje i posebnosti upravljanja rizikom kamatne stope razlikuju se od banke do banke, a ovisi o: 1. veliini banke 2. prirodi i sloenosti njezinih pozicija aktive i obveza 3. visini njezinih pozicija izloenih riziku kamatne stope 4. toleranciji banke prema riziku (rizinost profila) Upravljanje kamatnim rizikom banke obuhvata: 1. utvrivanje i provedbu pouzdane politike kamatnih stopa, 2. razvijanje i primjenu prikladnih tehnika mjerenja izloenosti pozicija kamatnom riziku, 3. razvijanje i primjenu sistema uinkovitog upravljanja kamatnim rizikom,12

Upravljanje bankarskim rizicima4. utvrivanje i primjenu procedura kontrole.

Diplomski rad

Da bi sistem upravljanja kamatnim rizikom funkcionirao, potrebno je osigurati prikladne informacije kako bi se poduzele prikladne mjere, i to u relativno kratkom vremenu. Ako je potrebno vie vremena za identificiranje rizika i poduzimanje mjera za njegovo uklanjanje ili izbjegavanje, banci prijete vei gubici u poslovanju. Kontrola procesa upravljanja kamatnim rizikom u banci trebala bi biti povjerena internoj kontroli koja revidira poslovanje odbora za upravljanje aktivom i pasivom, riznice i drugih organizacijskih odjela. Temeljna pretpostavka u upravljanju kamatnim rizikom je injenica da se kamatne stope stalno mijenjaju. Upravljanje kamatnim rizikom trai jasno razumijevanje veliine rizika kojem su banke izloene i utjecaja promjene kamatnih stopa na rizinu poziciju. Upravo iz tih razloga, upravljanje aktivom i pasivom moe se definirati kao stvaranje najboljeg mogueg izbora trade off izmeu povrata i rizika. Zapravo se upravljanje aktivom i pasivom banke moe svesti na dvije faze maksimizirati profit i minimizirati rizik. Savremeni nain upravljanja upravljanja aktivom i pasivom poslovnih banaka, te time i rizikom kamatne stope, naziva se ALM konceptom (Asset and Liability Management). S obzirom na njegovu vanost, i injenicu da je ovaj koncept nezaobilazan u upravljanju rizikom svake banke, u nastavku emo ukratko objasniti ovaj model u kontekstu upravljanja kamatnim rizikom. 3.2.1. ALM koncept Ukoliko se posmatra strategijski nivo poslovne banke, tada je menadment banke u obavezi da prati globalnu poziciju svih rizika, pa tako i kamatnog, uz primjenu ALM koncepta. Upravljanje aktivom i pasivom putem ALM koncepta znai odreivanje prihvatljivog odnosa kamatne izloenosti u odnosu na kapital banke. Operativni nivo praenja kamatnih stopa podrazumijeva praenje kratkoronog i dugoronog rizika kamatnih stopa koji se vri analizom jaza (gap-a) i analizom senzitivnosti. U uslovima kada se oekuje porast kamatnih stopa, menadment banke koristi ALM koncept, poveava kamatno osjetljivu aktivu u odnosu na kamatno osjetljivu pasivu. Za ALM se moe rei da je u posljednje tri decenije doivio punu primjenu i dinamian razvoj. U poetku je ovaj upravljaki koncept predstavljao upravljanje aktivom banke, da bi kasnije preao i na upravljanje pasivom. Koncept ALM-a se u primjeni pokazao kao adekvatan odgovor na rizike i neizvjesnosti. Ovaj koncept je omoguio da banke aktivnije koriste svoje ukupne obaveze i plasmane radi breg reagovanja13


Diplomski rad

na promjene koje su se pojavljivale na finansijskom tritu. Uvoenjem i primjenom ALMkoncepta stvorene su fleksibilnije bankarske strukture, koje su u stanju da se bre prilagode svim potencijalnim promjenama na finansijskom tritu.

3.3. Modeli mjerenja kamatnog rizika Prema Milutinu iroviu, postoje tri modela mjerenja kreditnog rizika:8

revalorizacioni model model ronosti duracioni model

3.3.1. Revalorizacioni model Revaloriozacioni model polazi od rone neravnotee pozicija na strani aktive i obaveza banke, imajui u vidu da te veliine mogu biti revalorizovane u narednom periodu uslijed promjene kamatnih stopa. Radi se samo o kamatnim stopama na aktive i obaveze koje po ugovorima treba da budu revidirane u sukcesivnim periodima, imajui u vidu promjene kamatnih stopa na finansijskom tritu. Sve aktive i obaveze banaka su ureene po kriteriju ronosti. U okviru svakog segmenta ronosti izraunava se iznos aktiva i obaveza banke i visina neravnotee sa pozitivnim i negativnim znakom. Na toj osnovi banke za svaki roni segment izraunavaju efekte promjene kamatnih stopa na neto kamatnu maru. 3.3.2. Model ronosti Ovaj model zasniva se na promjeni trinih vrijednosti aktiva i obaveza banke koje nastaju uslijed promjene kamatnih stopa. Model karakteriu dva principa: 1. porast kamatne stope smanjuje trinu vrijednost aktive i obaveza banke i obrnuto, 2. duina roka dospijea aktive i obaveza utie na promjenu trine vrijednosti aktive i obaveza banke. Model se naroito primjenjuje na obveznice koje banke imaju u svojim aktivama i pasivama, s tim da se ove vrijednosti stalno revalorizuju u skladu sa promjenama trinih kamatnih stopa. Ovo znai da se primjenjuje permanentna revizija vrijednosti aktiva i obaveza banke u skladu8

irovi, Milutin, Bankarstvo, Bridge Company, Beograd, 2001. godina, str.349

14


Diplomski rad

sa kretanjima trinih kamatnih stopa. U ovaj model je ugraen princip da porast kamatnih stopa smanjuje trinu vrijednost aktiva i obaveza banke, dok pad kamatnih stopa poveava trinu vrijednost bankarskih aktiva i obaveza. 3.3.3. Duracioni model Duracija ili trajnost je prosjena duina trajanja novanih tokova po osnovu aktiva i obaveza. to je duracija vea to je vea osjetljivost cijena aktive i obaveza na promjene kamatne stope. Kod ovog modela naglasak je na tajmingu novanih tokova kredita i depozita. Kod duracije se mjeri ponderisano prosjeno vrijeme do ronosti putem koritenja relativnih sadanjih vrijednosti novanih tokova kao pondera. Posebno je znaajno to duraciona analiza uzima u obzir da kredit, koji se otplauje u polugodinjem ritmu, stvara mogunost da banke reinvestiraju po trinoj kamatnoj stopi primljene anuitete poslije svakih est mjeseci.

3.4. Strategija zatite banaka od kamatnog rizika Osnovna strategija zatite banaka od kamatnog rizika jeste revizija kamatnih stopa u odreenim intervalima koji su unaprijed utvreni i najee iznose tri ili est mjeseci. Za banke je naroito vano da povremeno vre reviziju kamatnih stopa na plasmane i kamatnih stopa na na izvore sredstava. Posebno je vano da banke provjeravaju kamatne stope na kredite sa duim rokovima kako bi se to vie smanjio debalans izmeu kamatne stope na plasmane i kamatne stope na izvore sredstava. Pri tome kao odrednicu mogu koristiti referentnu kamatnu stopu koja se formira na finansijskom tritu (npr. LIBOR ). U savremenim trinim ekonomijama, banke imaju poveane mogunosti da izvre poveanje/smanjenje kamatnog rizika tj. kamatne izloenosti. Visina kamatne izloenosti zavisi od strategije koju banke izaberu. Banke mogu izabrati izmeu dvije strategije.9 1. strategija averzije prema riziku - tei da smanji kamatnu izloenost na relativno mali iznos, 2. strategija namjernog ulaska u relativno vee stepene rizika poveavaju nivo kamatne izloenosti.

9

irovi, Milutin, Bankarstvo, Bridge Company, Beograd, 2001. godina, str.353

15


Diplomski rad

Ukoliko banke koriste agresivan pristup, njihova strategija zavisi od toga da li e doi do porasta ili pada kamatnih stopa. Ako se oekuje da e doi do porasta kamatnih stopa banke e teiti da poveaju kamatno osjetljivu aktivu u odnosu na kamatno osjetljivu pasivu. U tom sluaju e doi do suprostavljenih interesa izmeu banke i dunika. U uslovima kada se oekuje porast kamatnih stopa dunici preferiraju fiksne kamatne stope i due rokove otplate, dok je interes banke suprotan. Ve smo naveli da banke moraju imati stalni monitoring u pogledu kamatne strukture instrumenata na strani aktiva i pasive bilansa, da bi upravljale kamatnim rizicima. Pri tome je najvanije da banke posebno grupiu kamatno osjetljive aktive i obaveze prema roku dospijea ili ponovnog utvrivanja kamatnih stopa. U cilju redukcije kamatnog rizika, a bez poveanja drugih rizika, banke primjenjuje i druge metode zasnovane na vanbilansnim operacijama kao to su: fjuersi, opcije i swap.

3.4.1. SWAP aranmani Swap aranmani predstavljaju jo jedan nain zatite , odnosno reduciranje kamatnog rizika, a nastali su 1980-tih godina na tritu eurobond obveznica. Swap omoguava da dvije institucije koje od nekog posuuju sredstva (ukljuujui i banke) pomau jedna drugoj tako to e razmjenjivati neke od najboljih karakteristika svojih kredita.10 Npr. subjekt koji posuuje moe imati tako nizak kreditni rejting da nije u mogunosti stupiti na otvoreno trite i prodavati obveznice po fiksnim, niskim kamatnim stopama. Taj subjekt moe biti prisiljen na koritenje kratkoronog kredita i prihvaanje relativno visokih trokova kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Za razliku od njega, drugi subjekt moe imati visok kreditni rejting i biti u mogunosti dugorono posuivati na otvorenom tritu po relativno niim kamatnim stopama. Ta dva subjekta se mogu jednostavno dogovoriti, uz pomo banke ili drugih posrednika, da zamjene kamatne stope koristei se najboljim karakteristikama svojih sredstava. Swap kamatnih stopa tada je nain da se promjeni izloenost neke institucije promjenama kamatnih stopa i da se postignu nii trokovi na posuena sredstva.

10

Beograd, 2005. godina, str.355

Rose, Peter i Hudgins, Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data status,

16


Diplomski rad

3. UPRAVLJANJE DEVIZNIM RIZIKOM 4.1. Pojam deviznog rizika Rizik deviznog kursa nastaje usljed promjene deviznog kursa, ukoliko banke imaju neravnoteu devizne aktiva i pasive. U savremenom bankarstvu je valutni rizik znatno porastao iz dva razloga: zato to su banke danas sve vie ukljuene u devizne transakcije i time su vie devizno izloene,

u dananjem sistemu promjenjivih deviznih kurseva stalno dolazi do oscilacija to se onda prenosi na devizne pozicije u bankarskim bilansima.

Uvoenje Eura kao zajednike valute u okviru Evropske unije u januara 1999. godine, predstavljalo je jak udar na profitabilnost banaka, jer je znatno smanjen profit iz reduciranih deviznih transakcija, koje su se do tada obavljale u valutama zemalja. Kada doe do promjene deviznog kursa neke valute koje se nalaze u bilansnoj strukturi banke efekti te promjene zavise od dvije komponente:

da li je i koliko ta valuta apresirala ili depresirala da li je bilans aktive i pasive u toj valuti pozitivan ili negativan.

Ako doe do apresijacije neke valute u bilansu banke, to e imati pozitivan imovinski efekat na banku ukoliko u toj valuti ima veu aktivu od pasive (pozitivan bilans). To znai da e rast vrijednosti strane valute u aktivi banke, izraena u domaoj biti vea od rasta vrijednosti strane valute u pasivi banke izraena u domaoj valuti. Obratno, ukoliko se apresijacija posmatrane valute odnosi na banku koja u toj valuti ima veu pasivu od aktiva (negativan bilans), to e imati negativan imovinski efekat. Ista logika vai i za efekte depresijacije neke valute: to e imati negativan imovinski efekat na banku, ukoliko je aktiva vea od pasive (pozitivan bilans), a pozitivan efekat ukoliko je bilans banke u toj valuti negativan. Preduzee je izloeno deviznom riziku: kada posjeduje novana sredstva u jednoj valuti i oekuje da izvri konverziju u drugu valutu, da bi realizovalo profit;17


Diplomski rad

kada su potraivanja denominirana u jednoj valuti, koja mora biti konkretizirana u drugu, po nekoj oekivanoj vrijednosti;

kada posjeduje novana sredstva u nekoj valuti, i u trenutku vraanja mora izvriti konverziju vlastite valute u stranu, da bi se dug vratio;

kada kupuje robu u jednoj valuti, prodaje u drugoj, a ostvareni prihod treba konvertovati u treu, da bi ostvarilo planirani profit

4.2. Proces upravljanja deviznim rizikom Upravljanje deviznim rizikom predstavlja poduzimanje odreenih radnji kako bi se smanjile ili minimizirale vjerovatnoe gubitaka usljed promjena deviznog kursa odreene valute. Navedene radnje mogu se sprovoditi na nekoliko naina. Jedan od naina je da se odredi visina valutnog rizika koji banka prihvata u skladu sa svojom poslovnom politikom. Pri tome postoji: "dealing" pozicija koja oznaava deviznu poziciju nastalu na osnovu tekueg deviznog priliva i odliva, "strukturalna" devizna pozicija koja je dugoronijeg karaktera i rezultat je djelovanja menadmenta banke.

Teoretski minimum dnevne izloenosti bio bi da banka ima potpunu ravnoteu aktive i pasive u svakoj valuti sa kojom posluje, ali bi to ilo na raun fleksibilnosti i poslovnosti banke. U praksi banka bira izmeu dvije osnovne strategije. Prva strategija se sastoji u koritenju heding transakcija kojim banka pokriva valutni rizik. Druga strategija sastoji se u namjernom formiranju kontrolisanog nivoa devizne izloenosti sa namjerom da se ostvari pekulativna dobit iz oekivane promjene deviznih kurseva. Zatita od valutnih rizika se moe izvriti i putem derivatnih instrumenata kao to su finansijski fjuersi i opcije. Finansijski fjuersi su standardizovani ugovori o isporuci ili prijemu tano odreenih finansijskih instrumenata po precizno utvrenom iznosu, odnosno cijeni na odreeni datum. Opcija je ugovor je ugovor koji njegovom vlasniku daje mogunost ali u isto vrijeme ne stvara obavezu da se kupi (call-options) ili proda (put-options)odreena18


Diplomski rad

roba, odnosno vrijednosni papiri po prethodno utvrenoj cijeni na dan ili prije fiksnog dana istjecanja. Banka moe koristiti ova dva instrumenta kako bi se zatitila od deviznih rizika.11 devizni svop (fx swap) je ugovor dviju strana o razmjeni iznosa (glavnice i kamate) u razliitim valutama po unaprijed ugovorenim kursevima; devizna opcija (fx option) oznaava pravo kupovine ili prodaje neke valute po unaprijed ugovorenoj cijeni na ili prije dogovorenog datuma dospijea;

4.3. Odluka o minimalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banke Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje deviznim rizikom banaka blie se propisuju minimalni standardi koje je banka duna osigurati i odravati u upravljanju deviznim rizikom, odnosno minimalni standardi za donoenje i provedbu programa, politika i procedura za preuzimanje, praenje, kontrolu i upravljanje deviznim rizikom. Devizni rizik, prema ovoj odluci, predstavlja izloenost banke moguem utjecaju promjena deviznih kurseva i opasnost da nepovoljne promjene rezultiraju gubicima banke u KM (domaoj valuti), pri emu razina FX rizika predstavlja funkciju visine i duljine trajanja izloenosti banke moguim promjenama deviznih teajeva i zavisi od visine zaduenja banke u inostranstvu i stepena devizne usklaenosti aktive i pasive bilansa i vanbilansa (u daljnjem tekstu: aktive i pasive) banke, odnosno stepena usklaenosti njezinih deviznih novanih tokova. Procedure za upravljanje i kontrolu FX aktivnosti i FX rizika, proporcionalno veliini, sloenosti i frekvenciji FX aktivnosti banke, koje treba da ukljue najmanje sljedee oblasti: a) sisteme knjigovodstva i informisanja uprave i nadzornog odbora, vezane za praenje i procjenu: zaduenja u inozemstvu, devizne pozicije banke, preuzetog FX rizika, ostvarenih dobitaka i gubitaka, a koji su podobni za mjerenje, ocjenu i izvjetavanje o: stepenu zaduenja banke u inostranstvu u odnosu na osnovni kapital banke i u odnosu na druge elemente poslovanja banke ukljuujui bilansne i vanbilansne pozicije banke, 11

neto preko-noi i terminskoj poziciji svake valute (aktiva/pasiva) s kojom banka posluje, neto preko-noi i terminskoj poziciji ukupno svih valuta s kojima banka posluje,irovi, Milutin, Bankarstvo, Bridge Company, Beograd, 2001. godina, str.357

19


Diplomski rad

dobicima i gubicima vezanim za FX aktivnosti i izlaganja banke FX riziku.

b) kontrole FX aktivnosti koje obuhvaaju najmanje: organizacijske kontrole za provjeru je li uspostavljeno i provodi li se jasno razdvajanja mjerodavnosti i odgovornosti izmeu osoba koje donose odluke za obavljanje FX aktivnosti (transakcija) i osoba koje su odgovorne za njihovu realizaciju, odnosno ugovaranje, izvravanje i knjigovodstveno evidentiranje,

proceduralne kontrole za provjeru jesu li sve transakcije u potpunosti evidentirane istog dana kada su obavljene, korektno obavljene i za hitno otkrivanje propusta i neovlatenih poslova,

kontrole za praenje i este provjere potuju li se propisana i od organa banke postavljena ogranienja za preuzimanje FX rizika.

Individualna devizna pozicija (otvorena pozicija) predstavlja razliku izmeu stavki koje se odnose na pojedinu stranu valutu (u daljnjem tekstu: stavke) u aktivi i pasivi bilansa banke (zlato i drugi plemeniti metali smatraju se stranom valutom), denominiranih (izraenih) u KM, s potencijalnom dobiti ili gubitkom (pozitivnom ili negativnom deviznom razlikom). Potencijalna dobit ili gubitak se pojavljuju u sluaju kada se devizni kurs po kojem je izvreno knjienje stavki (u poslovnim knjigama banke) razlikuje od deviznog kursa, kojeg objavljuje Centralna banka Bosne i Hercegovine, na dan na koji se utvruje njihova devizna pozicija. Individualna devizna pozicija obraunava se kao zbroj iznosa stavki aktive uzetih s predznakom + (plus) i stavki pasive uzetih s predznakom - (minus), pri emu se u obraun obvezno ukljuuju i vanbilansne obveze banke da kupi ili proda odreene valute. Banka ima dugu poziciju odreene valute ako je vrijednost stavki aktive vea od vrijednosti stavki pasive, tj. ako je njihova razlika s predznakom + (plus). Banka ima kratku poziciju odreene valute ako je vrijednost stavki aktive manja od vrijednosti stavki pasive, tj. ako je njihova razlika s predznakom (minus). Devizna pozicija banke predstavlja zbroj vrijednosti svih dugih i svih kratkih individualnih deviznih pozicija banke. Devizna pozicija u toku dana banke predstavlja deviznu poziciju banke u nekom trenutku u tokom radnog dana.

20


Diplomski rad

Devizna pozicija preko-noi banke predstavlja deviznu poziciju banke nakon zakljuenja radnog dana i koja se prenosi na sljedei radni dan. Ogranienja FX aktivnosti banke u odnosu na osnovni kapital, u smislu ovog lanka, iznose: 1. za Individualnu deviznu poziciju preko-noi banke najvie do iznosa 20%; 2. za Deviznu poziciju banke najvie do iznosa 30%.12

4. UPRAVLJANJE OPERATIVNIM RIZICIMA 5.1. Pojam i klasifikacija U skladu sa ''Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje operativnim rizikom'' Agencije za bankarstvo FBiH, operativni rizik predstavlja kao mogunost nastanka gubitaka za banku i negativnih efekata na kapital banke zbog neadekvatnih internih sistema, procedura i kontrola, slabosti i propusta u izvravanju poslovnih aktivnosti, nezakonitih radnji i vanjskih dogaaja koji banku mogu izloiti gubitku. Definicija operativnih rizika ukljuuje pravni rizik i rizik usklaenosti s regulativom, dok su iz nje iskljueni strateki i reputacijski rizik. Pravni i rizik usklaenosti se definiu kao rizici smanjenja profita zbog krenja ili neusklaenosti sa zakonskim propisima, pravilima, ugovorima, definiranim praksom ili etikim standardima. Operativni rizici se prema Bazelu II dijele na sedam osnovnih kategorija koje se dalje dijele na podkategorije. 1. Upravljanje izvrenjem, isporukom i procesima: Ljudske pogreke u procesiranju greke i propusti u transakcijama do kojih moe doi bilo kada u okviru ciklusa trajanja transakcije; Upravljanje podacima konkretno kreiranje i odravanje podataka, blagovremeno osiguravanje kvalitete podataka (koritenje loih ili neadekvatnih podataka u ciklusu obrade);12

http://www.fba.ba/old/novosti bin/podzakonski_39_2.pdf, pristupljeno 20.10.2010. godine

21


Diplomski rad

Izvjetavanje i objavljivanje lano, neadekvatno ili neblagovremeno izvjetavanje po pitanju regulative i usklaenosti ka eksternoj kompetentnoj instituciji ili nadreenom tijelu;

2. Prakse vezane za klijente, proizvode i poslovanje: Fiducijarna pitanja nemogunost zaposlenika da ispuni sve fiducijarne odgovornosti i obaveze prema klijentu; Neispravne prakse nemogunost zaposlenika ili same organizacije da ispuni svoje obaveze po ugovoru ili statutu (nemogunost potovanja procedura, pogrene procedure i procedure koje ne ispunjavaju standarde date privredne grane); 3. Prekid poslovanja: Infrastruktura i sistemi nemogunost vrenja usluga ili neizvrenje istih za interne sisteme i infrastrukturu; 4. Interna pronevjera i kraa: Neovlatena trina aktivnost neovlateno preuzimanje trino osjetljivih pozicija, ukljuujui obavljanje trgovine putem neovlatenih oblika transakcija ili proizvoda te namjerno prikrivanje izvrene transakcije; Interna pronevjera i kraa svi oblici interno izvrene krae ili pronevjere u cilju otuenja sredstava (ukljuuje i situacije tajnog dogovora sa spoljnom stranom) koji rezultiraju novanom koristi po internu stranu; 5. Prakse zapoljavanja i zatite na radu: Diversifikacija i diskriminacija neusklaenost sa propisima i smjernicama vezanim za diversifikaciju ili diskriminaciju zaposlenika; Odnosi sa zaposlenicima trajkovi i svi oblici aktivnosti zaposlenika koji vode znaajnom prekidu poslovanja ili poveanju nezadovoljstva klijenta (interne sabotae, agresivne osobe); Sigurno okruenje neusklaenost sa propisima i smjernicama vezanim za zdravlje i sigurnost zaposlenika ili treih strana na radnom mjestu;22


Diplomski rad

6. Oteenja na imovini: Prirodna nepogoda i nesrea oteenje ili gubitak imovine uzrokovan prirodnom nepogodom ili nesreom;

Namjerno nanesena teta oteenja ili gubitak imovine uzrokovan namjernim djelovanjem odreene spoljne strane (ukljuuje djelo industrijske pijunae i terorizma);

7. Eksterna pronevjera: Upad u sistem (hacking) i prekid rada sistema eksterni neovlateni pristup ili manipulisanje ili prekid rada sistema, infrastrukture ili podataka, a to se odnosi i na onemoguavanje usluga;

Eksterna pronevjera i kraa svi oblici izvrene krae ili pronevjere imovine.

Mogua je i klasifikacija operativnih rizika prema poslovnim linijama u okviru kojih obavljanjem aktivnosti moe doi do odreenih teta: 1. Korporativno finansiranje spajanja, akvizicije, izdavanje vrijednosnih papira; 2. Trgovina i prodaja upravljanje sredstvima, trgovanje za vlastiti raun i vlastito finansiranje; 3. Retail bankarstvo kreditiranje i depoziti, finansijske garancije, leasing/factoring; 4. Poslovno bankarstvo kreditiranje i depoziti, finansijske garancije, leasing/factoring, finansiranje izvoza i prodaje; 5. Plaanje sistemi plaanja; 6. Agencijske usluge usluge depozitne banke, custody; 7. Upravljanje imovinom upravljanje portfolijima i tednim depozitima klijenata; 8. Zastupanje u maloprodaji prikupljanje i transfer te izvravanje naloga za klijente retail bankarstva, privatne klijente te mala i srednja preduzea.

5.2. Proces upravljanja operativnim rizicima

23


Diplomski rad

Upravljanje operativnim rizicima je dio dodijeljenih odgovornosti svih rukovodilaca banke unutar njihove poslovne domene. Sam sistem upravljanja operativnim rizicima obuhvata alate i mehanizme za kontinuirano praenje teta koje banka trpi te izloenosti banke ovim rizicima, procjene operativnih rizika u proizvodima i procedurama te definisanje naina za izbjegavanje, kontrolisanje ili prenoenje na tree osobe. U praenje operativnih rizika ukljuene su i situacije u kojima su operativni rizici povezani sa drugim rizicima, a posebno trinim i kreditnim rizicima. Funkcija upravljanja operativnim rizicima provodi sljedee aktivnosti: provjera redovnog prikupljanja podataka o tetama, kljunim indikatorima rizika i analizama scenarija;

provjera usklaenosti sa standardima za upravljanje operativnim rizicima; redovno izvjetavanje rukovodstva banke o sluajevima nastanka rizika; predlaganje mjera za spreavanje i ublaavanje rizika; edukacija o kontroli i praenju operativnih rizika.

Najkrae reeno banka upravlja operativnim rizicima kontrolirajui ih, prihvatajui, prenosei na tree osobe, izbjegavajui ih te formirajui adekvatan iznos kapitala za ovu vrstu rizika. Upravljanje operativnim rizicima distribuirano je kroz cjelokupnu hijerarhijsku strukturu banke i dijeli se na: 1. redovno (primarni nivo) dio dodijeljenih odgovornosti svih rukovodilaca banke koje je opisano politikama, procedurama i drugim dokumentima te se kontinuirano provodi kao dio standardnog poslovnog procesa; 2. nadzorno i revizijsko (sekundarni nivo) nadzor rezultata upravljanja te izvjetavanje o postojeim i potencijalnim izvorima operativnih rizika s ciljem prikupljanja informacija na temelju kojih e biti mogue efikasno upravljati na svim nivoima; 3. strateko donoenje planova i odluka od strane rukovodstva o akcijama koje e se poduzeti kako bi se izbjegli i/ili umanjili operativni rizici. U cilju upravljanja operativnim rizicima odreuju se granine veliine u smislu da ekonomski efekti (teta, rezervacija, otpis rezervacije, storno transakcije, profit, procijenjena teta, teta bez finansijskog efekta, potencijalna teta, nadoknada tete) uzrokovani ovim rizicima jednaki24


Diplomski rad

ili vei od odreenog iznosa moraju biti evidentirani u bazu podataka o operativnim rizicima. Ova mjera je propisana od strane Agencije za bankarstvo FBiH. Nuno je i da se svaki tetni dogaaj pojedinano evidentira u ukupnom ''bruto'' iznosu tete, a posebno se evidentiraju nadoknade tete od osiguravatelja ili treih lica. Pri prikupljanju podataka o dogaajima uzrokovanim operativnim rizicima uoava se povezanost uzroka sa drugim tipovima rizika, posebno sa kreditnim i trinim rizikom. Povezanost sa kreditnim rizikom ispoljava se u smislu nemogunosti naplate kreditnog potraivanja uzrokovane nekim od vidova operativnih rizika, dok se povezanost sa trinim rizikom manifestira u sluaju kada je osnovni uzrok greka u tipu ili koliini odabranog finansijskog instrumenta.

5.3. Zatita od operativnih rizika U cilju zatite od operativnih rizika provode se sljedee aktivnosti: 1. analiza scenarija procjena izloenosti banke operativnim rizicima koja se izraava u obliku procjene najgoreg mogueg ishoda, kritinih procesa te prijedloga za smanjenje rizika; 2. praenje indikatora operativnih rizika cilj je rano uoavanje poveanja rizika odreenog procesa, definisanje prioriteta i sugestija za upravljanje rizicima te utvrivanje efikasnosti akcija za ublaavanje rizika; 3. procjena rizika vri se na nivou banke i ukljuuje sve kategorije operativnih rizika i poslovnih procesa. Kao to je ve spomenuto, Agencija za bankarstvo FBiH propisuje minimalne standarde i kriterije koje je banka duna da u svom poslovanju osigura i primjenjuje kako bi se na to adekvatniji nain zatitila od operativnih rizika te upravljala njima. Izmeu ostalog, banka je duna da uspostavi sistem koji obuhvata obavezu periodinog preispitivanja te obavezu Nadzornog odbora banke da najmanje jednom godinje vri analizu i ocjenu adekvatnosti tog sistema. Banka je duna i da prije uvoenja novih proizvoda, sistema i procedura ili prije preduzimanja novih poslovnih aktivnosti, identifikuje i procijeni operativne rizike povezane sa njima. U sluaju kada gubici nastali iz operativnih rizika ukupno prekorae iznos od 2% neto kapitala banke, banka je duna da o tome u pismenom obliku obavijesti Ageciju za bankarstvo FBiH25


Diplomski rad

najkasnije u roku od osam dana od dana prekoraenja navedenog iznosa. Obavijest mora sadravati strukturu izvora-uzroka sa pripadajuim iznosima gubitaka, aktivnosti koje je banka ve poduzela za pokrie tih gubitaka kao i aktivnosti koje je banka ve preduzela u cilju sprjeavanja nastanka slinih gubitaka u budunosti. Potrebno je i da banka saini plan za vanredne situacije u pisanoj formi, a sa ciljem osiguranja kontinuiranog rada u sluaju nastanka ozbiljnih poremeaja u poslovanju uzrokovanih situacijama koje su van kontrole banke kao i za sluaj nesavjesnog rada zaposlenika. Ovo se posebno odnosi na zaposlenike sa visokim stepenom raspolaganja sredstvima i upravljanja bankom.

5. OSTALI BANKARSKI RIZICI 6.1. Rizik solventnosti Solventnost je sposobnost banke da svoje ukupne obaveze moe pokriti svojom ukupnom aktivom ija se vrijednost moe potvrditi na tritu, po trinoj cijeni. 13 Ovaj rizik je takoer povezan sa svim ostalim rizicima poslovanja banke. Osnovni zadatak banke jeste da definie nivo kapitala koji je potreban da bi se prevazili odreeni rizici. U tome se banke moraju voditi sljedeim:13

Hadi, Fikret i Efendi, Velid, Bankarstvo pregled predavanja i vjebi, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2006. godine, str. 184.

26


Diplomski rad

potrebno je u cijelosti shvatiti da svi rizici stvaraju odreene gubitke i da je jedna od osnovnih funkcija kapitala pokrie odreenih gubitaka te da zbog toga kapital treba prilagoditi potrebi da se apsorbuju gubici nastali pod uticajem bilo koje vrste rizika.

Bazel II, sporazum izmeu centralnih banaka vodeih industrijskih zemalja, ima za zadatak da odredi iznose kapitala koje bi banke tih zemalja trebale da posjeduju u cilju to lakeg suoavanja sa rizikom i njegovog suzbijanja. Takoer, kao i kod likvidnosti i kod solventnosti banke postoji zakonska regulativa kojom se reguliu nivoi kapitala potrebni za normalno i kontinuirano poslovanje banke. Odluka o minimalnim standardima za upravljanje kapitalom banaka regulie odgovornost nadzornog odbora banke kao i uprave te nunost pripremanja i sprovoenja stalnih planova i procedura kojima e se pratiti kvalitet i kvantitet kapitala banke. Takoer, naglaeno je kako kapital banke treba da joj omoguava upravljanje preuzetim i potencijalnim rizicima. Pored navedenog u ovoj Odluci definisani su jo i vrste kapitala banke, rizina aktiva, stopa adekvatnosti kapitala te nain izvjetavanja i kontrole kapitala banaka.

6.2. Rizik cijene Rizik cijene odnosi se na dio bilansa banke u kojem se nalaze vrijednosni papiri. Rizik cijene predstavlja mogunost ili vjerovatnou da se vrijednost portfolia banke smanji, usljed nepovoljnih kretanja na tritu vrijednosnih papira. Za mjerenje rizika cijene koriste se parametri delta, gamma i vega. Portfolio je ogranien za pojedine instrumente, iznosom po pojedinim emitentima vrijednosnih papira te po ukupnoj poziciji. Za mjerenje rizika cijene mjeri se i VAR za portfolia vrijednosnih papira banke.

27


Diplomski rad

6.3. Rizik zemlje Rizik zemlje predstavlja sluaj kada dunik ne moe izmiriti svoju obavezu prema inostranom kreditoru zbog politikih, socijalnih, pravnih ili ekonomskih previranja koja se deavaju u njegovoj zemlji. Dakle, ovaj rizik se pojavljuje kada odreena banka ima potraivanja prema inostranim dunicima po osnovu kredita, garancija, akreditiva ili u sluaju finansiranja izvoza. Sasvim je jasno da je rizik zemlje najizraeniji u sluajevima kreditiranja strane vlade ili njene agencije, s obzirom da takvo posuivanje najee nije osigurano kolateralom. Naime, odobravanje zajmova komitentu koji se nalazi u inostranstvu je mnogo rizinije od odobravanja zajmova u matinoj zemlji prvenstveno zbog injenice da su izvori informacija u inostranstvu manje pouzdani od onih u matinoj zemlji, a i lake je pratiti zajam koji je odobren u blizini, nego zajam koji je odobren hiljadama kilometara daleko. Sljedea oteavajua okolnost mogu biti sudski sistemi, neophodni za izvrenje ugovora i voenje steajnih postupaka, a koji ne postoje u mnogim inostranim zemljama ili su neefikasni i nepouzdani. Osnovne odrednice rizika zemlje su: politike znaajne politike promjene unutar neke zemlje (npr. promjene vlade i vladine politike, politiki neredi, ratovi); ekonomske nepovoljna privredna kretanja u nekoj zemlji (npr. veliki deficit platnog bilansa). Rizik zemlje se ispoljava u raznim oblicima, ali se kao bazni mogu navesti:14 rizik neplaanja dunik nije u mogunosti da uredno izvrava svoje obaveze, odnosno nije solventan;

rizik transfera dunik, unato svojoj solventnosti, nije u mogunosti da otplati dug u ugovorenoj valuti zbog odreenih previranja u njegovoj zemlji;

rizik garancija karakteristian kod banaka koje izdaju garancije za plaanje u treoj zemlji. U sluaju da dunik ne moe uredno izmiriti svoje obaveze, a garancija je aktivirana, dolazi do gubitka za ovu banku.

14

http://www.ekof.bg.ac.yu/nastava/analiza_rizika/4.%20UpravljanjeFinanRiz.ppt, pristupljeno 20.10.2010.

28


Diplomski rad

Kada se banke odlue za poslove koji ih u velikoj mjeri izlau rizicima zemlje one u cilju zatite koriste podatke agencije poput Moody's-a, koje vre rangiranje zemalja prema njihovoj kreditnoj sposobnosti. Banke nerijetko sprovode i sopstvene procjene zemlje dunika u cilju to vee zatite od trinog rizika. Vri se i redovno izvjetavanje nadlenih, kao i kontinuirani monitoring kako bi se sve promjene uoile na vrijeme te reagovalo u skladu s tim.

ZAKLJUNA RAZMATRANJASa pojmom rizika susreemo se u svakodnevnom ivotu. U bankarstvu, ali i u drugim finansijskim institucijama rizik, izmeu ostalog, predstavlja mogunost finansijskog gubitka koji moe imati mnotvo uzroka. Poznavanje rizika kojim je izloena je od kljune vanosti za svaku finansijsku instituciju. Banke koje izbjegavaju svaki rizik e prestati biti finansijske institucije te se s vremenom i ugasiti. S druge strane, uspjena banka, odnosno njen menadment, je upoznat sa bankarskim rizicima, te ih na vrijeme identificira, umanjuje ili otklanja. To naravno podrazumijeva adekvatan nain upravljanja i zatite od rizika.29


Diplomski rad

U ovom radu je obraeno sedam osnovnih rizika s kojim je banka svakodnevno suoena. Svaki od njih karakteriu posebna svojstva, okolnosti i naini ispoljavanja, a zajednika karakteristika im je da mogu ozbiljno ugroziti solventnost banke i njen opstanak na dui rok. Bazel II poseban naglasak stavlja upravo na bankarske rizike te je u skladu sa tim i Agencija za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine donijela niz odluka i standarda o nainu upravljanja i zatiti od rizika. Ovom aspektu je posebna panja data i u radu, kako bi se to vie naglasio znaaj bankarskih rizika, posebno u dananjem turbulentnom okruenju.

Sasvim je jasno da je nemogue da banka u potpunosti izbjegne gubitke koji nastaju iz rizika. Meutim, potivanjem odluka, standarda i procedura te uz dobar risk management, koji obuhvata kako identifikaciju tako i upravljanje i zatitu od rizika, banke su u poziciji da svoje gubitke proizile iz djelovanja rizika svedu na minimum.

LITERATURAI KNJIGE I PRIRUNICI 1. Andrijaevi, Sanja i Rai libar, Tatjana, Rjenik osiguranja, Masmedia, Zagreb, 1997. godina 2. irovi, Milutin, Bankarstvo, Bridge Company, Beograd, 2001. godina 3. Hadi, Fikret i Efendi, Velid, Bankarstvo pregled predavanja i vjebi, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2006. godine 4. Hempel, George i Simonson, Donald, Bank management text and cases, John Wiley and Sons Inc., 1999. godina30


Diplomski rad

5. Miller, Roger i VanHoose David, Moderni novac i bankarstvo, Mate, Zagreb, 1997. godina 6. Rose S. Peter, Money and Capital Markets, Irvin/McGraw Hill, 1997. godina 7. Rose Peter i Hudgins Sylvia, Bankarski menadment i finansijske usluge, Data status, Beograd, 2005. godina 8. Klai, Bratoljub, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod, Zagreb, 1980. godine 9. Ostali izvori: II INTERNET www.ircgonline.com www.londonexternal.ac.uk/current_students/programme_resources/lse/lse_pdf/further units/fin inter/financial intermediation chapter2.pdf www.chicagofed.org/banking_information/risk_management.cfm en.wikipedia.org/wiki/VaR www.ekof.bg.ac.yu/nastava/analiza_rizika/4.%20UpravljanjeFinanRiz.ppt www.abrs.ba www.fba.ba

31

Documents

finalna verzija