21
October 11, 2009 POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT POGLAVLJE I Upravljanje finansijama preduzeća uključuje: finansijsku politiku, finansijsko planiranje, finansijsku organizaciju, finansijsku evidenciju, analizu i kontrolu, finansijsko informacije. Finansijski menadžer vodi računa o ulaganjima, finansiranju i upravljanju sredstvima Na promjenu uloge i značaja finansijskog menadžera poseban uticaj su imali slijedeći faktori: procesi internacionalizacije i globalizacije, deregulacija „industrije“ finansijskih usluga, konkurencija između dobavljača kapitala i davaoca finansijskih usluga, naglašen rizik i neizvjesnost poslovanja, promjena poreskih zakona. Presudan faktor koji je uticao na finansijski menadžment i poziciju finansijskog menadžmenta je odvajanje svojine nad kapitalom od upravljanja kapitalom „menadžerska revolucija“. Finansijski menadžment se definiše kao proces kreiranja finansijskih uslova, izbor odgovarajućih instrumenata i odluka u svrhu ostvarivanja izabranih finansijskih ciljeva, ili postizanja konkurentskih efekata. Finansijski marketing treba shvatiti kao aktivnost u prikupljanju, koncentraciji i distribuciji novčanih sredstava. Finansijski inžinjering ima zadatak da osigura finansijsiranje preduzeća, da predloži nove procedure finansiranja, da realizuje same operacije finansiranja, da „aranžira“ finansiranje konkretnog investicionog projekta. Upravljanje finansijama je: multidisciplinarna nauka – neophodno poznavanje i drugih ekonomskih i neekonomskih disciplina. može se tretirati i kao funkcija preduzeća. Finansijski sistem svake zemlje je jedan od najvažnijih podsistema privrednog i političkog sistema. On je određen stanjem političkih odnosa, karakterom vlasništva, nivoom privrednog razvoja i brojnim drugim faktorima. Uloga finansijskog sistema je da omogući nesmetan tok sredstava u nacionalnoj ekonomiji. Finansijski sistem treba da omogući nesmetan tok sredstava između 1

FINANSIJE PRVA PARCIJALA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Poslovne Finansije

Citation preview

Page 1: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

POGLAVLJE I

Upravljanje finansijama preduzeća uključuje:finansijsku politiku,finansijsko planiranje,finansijsku organizaciju,finansijsku evidenciju, analizu i kontrolu,finansijsko informacije.

Finansijski menadžer vodi računa o ulaganjima, finansiranju i upravljanju sredstvima

Na promjenu uloge i značaja finansijskog menadžera poseban uticaj su imali slijedeći faktori:procesi internacionalizacije i globalizacije,deregulacija „industrije“ finansijskih usluga,konkurencija između dobavljača kapitala i davaoca finansijskih usluga,naglašen rizik i neizvjesnost poslovanja,promjena poreskih zakona.

Presudan faktor koji je uticao na finansijski menadžment i poziciju finansijskog menadžmenta je odvajanje svojine nad kapitalom od upravljanja kapitalom „menadžerska revolucija“.

Finansijski menadžment se definiše kao proces kreiranja finansijskih uslova, izbor odgovarajućih instrumenata i odluka u svrhu ostvarivanja izabranih finansijskih ciljeva, ili postizanja konkurentskih efekata.Finansijski marketing treba shvatiti kao aktivnost u prikupljanju, koncentraciji i distribuciji novčanih sredstava.Finansijski inžinjering ima zadatak da osigura finansijsiranje preduzeća, da predloži nove procedure finansiranja, da realizuje same operacije finansiranja, da „aranžira“ finansiranje konkretnog investicionog projekta.

Upravljanje finansijama je:multidisciplinarna nauka – neophodno poznavanje i drugih ekonomskih i neekonomskih disciplina.može se tretirati i kao funkcija preduzeća.

Finansijski sistem svake zemlje je jedan od najvažnijih podsistema privrednog i političkog sistema. On je određen stanjem političkih odnosa, karakterom vlasništva, nivoom privrednog razvoja i brojnim drugim faktorima. Uloga finansijskog sistema je da omogući nesmetan tok sredstava u nacionalnoj ekonomiji. Finansijski sistem treba da omogući nesmetan tok sredstava između subjekata koji raspolažu viškom finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju ta sredstva.

Finansijske sisteme je moguće podijeliti na:finansijske sisteme orjentisane bankama ifinansijske sisteme orjentisane berzama.

Elementi fin. sistema su:finansijska tržišta,finansijski instrumenti (instrumenti duga, vlasnički instrumenti, derivirani(izvedeni)instrumenti),finansijske institucije i učesnici (centralne banke, poslovne banke, štedionice, štedno-kreditne asocijacije, penzioni fondovi, osiguravajuća društva, posredničke organiazcije i sl.)

1

Page 2: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Finansijsko tržište je sastavni dio finansijskog sistema. Razvijenost tržišne privrede jedne zemlje može se pratiti preko razvijenosti njenih osnovnih segmenata: tržišta roba i usluga i tržišta faktora proizvodnje.

Faktori koji determinišu razvoj finansijskog tržišta su:novac – predstavlja bazu za nastajanje finansijskih tržišta,monetarna politika – upravlja funkcijom kreiranja novca i od nje direktno zavisi količina novca u opticaju,inflacija – destabilizuje finansijsko tržište,koncentracija kapitala – materijalna osnova za formiranje finsijskog tržišta.

Finansijska transakcija je prenos finansijskih sredstava od finsijski suficitarnih ka deficitarnim subjektima koja ima za posljedicu stvaranje finansijske aktive i finansijske pasive, pa se može reči da finansijsko tržište predstavlja zbir svih finansijskih transakcija.

Finansijska tržišta u užem smislu predstavljaju organizovana tržišta na kojima se susreću ponude i potražnje za različitim oblicima finansijskih instrumenata i na kojima se uz stroga pravila trgovine, organizovano formira cijena finansijskih instrumenata.

Osnovne funkcije finansijskih tržišta su:1. alokacijanovca i kapitala,2. obezbjeđenje likvidnosti (utrživosti) – mogu se prodati prije dospjeća,3. određivanje cijene,4. mobilizacija finansijske štednje,5. smanjenje transakcionih troškova,6. alokacija (prenos) rizika.

Vrste finansijskih tržišta:a) prema mjestu na kojem se transakcije obavljaju i područja na koje se odnose:

lokalnanacionalnainternacionalna

b) prema porijeklu učesnika u finansijskim transakcijama: domaće međunarodno

c) prema prirodi potraživanja: tržišta dugovnih finansijskih instrumenata (s određenim rokom dospjeća)tržišta vlasničkih finansijskih instrumenata (dionice)

d) prema roku izvršenja sklopljenog posla: promptna (spot) terminksa (derivatna)

e) prema karakteru tržišnog materijala: tržište novca – rok dospjeća do 1 godinetržište kapitala – rok dospjeća duži od 1 godinedevizno tržište – kupovina i prodaja deviza za domaću valutu

f) prema tome da li se finansijski instrumenti u pormetu nalaze prvi put ili ne: primarno sekundarno

g) prema prometu razlikujemo: berzanski prometvanberzanski promet

h) prema organizacionoj strukturi: aukcionaposredničkapreko šaltera

2

Page 3: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Finansijski instrumenti mogu imati formu vrijedonosnih papira (dugovne i vlasničke) ili da proistiću iz depozitnih i kreditnih odnosa.Instrumenti tržišta novca su najlikvidniji vrijedonosni papiri s rokom dospjeća do 1 godine. Imaju niske stope prinosa. Zbog toga je tržište kratkoročnih vrijedonosnih papira najaktivnije tržište vrijednosnih papira.

U kraktoročne vrijedonosne papire spadaju:1. bankarski akcepti - mjenica trasirana na poslovnu banku,2. blagajnički zapis – pisana isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da će kupcu o roku dospjeća

isplatiti određeni iznos sa pripadajućom kamatom,3. komercijalni zapis - sličan blagajničkom zapisu, emituju ih visokobonitetne korporacije sa rokom

dospjeća od 45 dana do jedne godine,4. federalni fondovi – obavezne rezerve poslovnih banaka na računima u centralne banke,5. ugovori o reotkupu – repo ugovori o kupovini (prodaji) vrijednosnih papira koji često važe samo 1

dan,6. depozitni certifikati – potvrde o depozitu – izdaju poslovne banke.

Vrijednosni papiri na tržištu kapitala:imaju rok dospjeća duži od 1 godine obuhvataju dugovne, ali i vlasniče (obveznice i dionice)

Obveznice su vrijednosni papiri koji omogućavaju emitentima da prikupe sredstva na kreditnoj osnovi, a vlasnicima isplatu glavnice i kamate po unaprijed utvrđenoj dinamici u određenom vremenskom periodu

Podijela vrijedonosnih papira:a) prema emitentu

državne vrijednosne papirevrijednosni papiri koje emituju preduzeća i drugi privredni subjekti

b) prema roku dospjeća kratkoročne – do 1 godinesrednjoročne – od 1 – 5 godinadugoročne – preko 5 godina rok dospjeća

c) prema porijeklu odnosno zemlji gdje se emituje domaće obvezniceinostrane obvezniceeuroobveznice

d) prema načinu osiguranja osigurane (npr. hipotekom) neosigurane

e) prema starosti starije (srenior) i isplaćuju se prije mlađihmlađe (junior)

f) prema karakteru kamata obveznice sa fiksnom kamatomobveznice sa varijabilnom kamatomobveznice bez kamate – prodaju se uz diskont

g) prema sistemu amortizacije obveznice sa jednokratnim dospjećemobveznice sa višestrukim dospjećemobveznice sa kombinovanim dospjećem

h) prema opcijama konvertibilneobveznice sa pridruženom punomoćiobveznice s opozivomobveznice otkupljive na zahtjev vlasnika

3

Page 4: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Vlasnički instrumenti (dioncie) daju pravo vlasniku nad aktivom i budućim prihodima firme emitenta (učešće u vlasništvu). Dijele se na:

obične preferencijalne dionice

Izvedeni vrijedonosni papiri (derivati) – nisu ni kreditni ni vlasnički, nego predstavljaju prava na druge oblike finansijske aktive. U izvedene vrijedonosne papire spadaju:

Forvard – terminski ugovor između dva subjekta o kupoprodaji određene aktive (robe) – plaćanje u budućnosti po unaprijed utvrđenoj cijeni,Fjučers – sličan forvardu, ali se radi se o standardiziranom ugovoru i omogućuje učešće treće strane,Opcije – predstavljaju pravo, ali ne i obavezu kupovine ili prodaje nekog finansijskog instrumenta,Svop (swap) – sporazum kojim se ugovorne strane obavezuju na zamjenu (jedne valute za drugu ili fiksne kamate za fluktuirajuću).

Finansijske institucije se mogu svrstati u slijedeće grupe:centralno-monetarne finansijske institucije (centralna banka),depozitne institucije (komercijalne banke, štedionice itd.),nedepozitne institucije (osiguravajuća društva, penzioni fondovi, investicioni fondovi itd.),čisto posredničke institucije (brokeri i dileri),

Osnovni zadaci finansijskog sistema svake zemlje su:pružanje usluga plaćanja (u BiH se samo ova funkcija uspješno obavlja)osiguranje likvidnostitrgovina rizicima

Finansijski sistem u BiH Zasnovan je na svega dvije vrste finansijskih institucija: komercijalnim bankama i osiguravajućim društvima, gdje komercijalne banke predstavljaju jedini izvor finansiranja realnog sektora.Komercijalne banke nisu u mogućnosti da obezbjede likvidnost realnog sektora.Centralna banka ne može kreditirati komercijalne banke, vladu BiH ili vlade entiteta,Finansijski sektor i privreda BiH nalaze se u pat poziciji, dok je privreda hronično nelikvidna banke su veoma likvidne (pretjerano likvidne).

Institucije tržišta kapitala u BiH To institucije koje obavljaju promet vrijdnosnih papira, osiguravaju pravila i standarde prometa, registruje njihov prenos, obavlja poslove depozitara, te reguliše i nadzire proces emisije i prometa vrijednosnih papira. U BiH postoje slijedeće institucije tržišta kapitala:

Komisija za vrijedonosne papireRegistar vrijednosnih papiraDepozitar – vrši prijem uplata za vrijednosnih papire kod nove emisijeBerza i druga uređena javna tržištaProfesionalni posrednici (brokeri i dileri)Institucionlani investitori (penzini fondoivi, osiguravajuća društva, invest. fondovi)

Komisija za vrijednosne papire – specijalizovana samostalna institucija koja odobrava emisiju vrijednosnih papira, regilise i nadzire promet vrijednosnih papira, propisuje standarde izvještavanja javnosti itd.Registar vrijednosnih papira – obavlja registraciju, čuvanje i održavanje podataka. Vrijednosni papiri kod registra se vode u obliku elektronskog zapisa.

4

Page 5: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Platni sistem možemo definisati kao skup instrumenata bankarskih postupaka i međubankarskih sistema za prenos novca koji omogućuje kruženje novca između zainteresovanih strana. To je finansijski krvotok privrednog sistema.Platni promet su plaćanja između pravnih i fizičkih lica sa svrhom namirenja novčanih dugova. Platni promet se dijeli na domaći (subjekti su iz iste države) i međunarodni (devizni).

Kod izgradnje platnog sistema voditi računa o slijedećim načelima:pouzdanost – povjerenje učesnika da će njihova transakcija biti izvršena tačno,sigurnost – osiguran od neovlaštenog upada,efikasnot – brzina prenosa novca,jasnoća – unaprijed poznata pravila igre,racionalnost – jeftin platni sistem.

Platni sistem je izložen slijedećim rizicima:riziku likvidnosti – nesposobnost ugovorne strane da isplati obavezu na vrijeme,kreditnom riziku – propusti plaćanja obaveza u punom iznosu,sistemskom riziku – posljedica neuspjeha (propusta) jednog ili više učesnika u platnom prometu što dovodi do lančanih rekacija i problema likvidnosti ili solventnosti za druge učesnike.

Glavni izvori rizika platnog sistema su zaostajanje u poravnanju i nesinhronizirano plaćanje. Bitan preduslov za uspješno funkcionisanje platnog sistema je postojanje konvertibilne i stabilne nacionalne valute.

U BiH su uspostavljena dva mehanizma za poravnanje:sistem bruto poravnanja u realnom vremenu (trenutno) – RTGS – za plaćanje velikih iznosa (preko 20.000 KM) pojedinačnih naloga koji direktno idu preko Centralne banke ižiro kliring za plaćanje manjih iznosa putem zbirnih naloga (optimalan broj naloga oko 1000)

POGLAVLJE II

Vremenska vrijednost novcajedna novčana jedinica danas vrijedi više od jedne novčane jedinice raspoložive u budućnosti,razlika između ove dvije vrijednosti je vrijemekamatom se izražava vremenska vrijednost novca,da bi se ovi iznosi mogli upoređivati potrebno ih je svesti na određenu vremensku tačku.

UkamaĆivanje je izračunavanje buduće vrijednosti novčanih tokova odnosno svođenje gotovinskih iznosa na neki budući datum. UkamaĆivanje može biti pomoću:

proste kamatne stope – glavnica (početni iznos) je uvijek osnovica je obraćun kamate,složene kamatne stope – osnovica za obračun kamate je glavnica uvećana za kamatu iz prethodnih perioda.

Efektivna kamatna stopa je kamatna stopa s godišnjim ukamaćivanjem jednaka kamatnoj stopi s ispodgodišnjim ukamaćivanjem, odnosno kamatna stopa koja uz godišnje ukamaćivanje osigurava iste godišnje kamate kao i nominalna kamatna stopa uz obraČun kamata za m perioda godišnje. Razlika između efektivne i nominalne kamatne stope biće veće što je učestalije ukamaćivanje, odnosno što je m veće.

Diskontovanje je izračunavanje sadašnje vrijednosti budućih novčanih tokova. Kamatna stopa koja se koristi u ovoj operaciji naziva se diskontna kamatna stopa. Suprotno ukamaĆivanju.

5

Page 6: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

RIZIK I NEIZVJESNOSTRizik – (latin. riscum – igre na sreću) označava mogućnost pojave različitih ishoda, kako pozitivnih tako i negativnih. Predstavlja mogućnost štetnog uticaja prijetnji na ostvarenje postavljenih ciljeva. Vezan je za buduće ishode posmatrane pojave, odnosno poslovnog rezultata.

Moguće situacije:situacija sigurnosti (izvjesnosti) – poznati su svi elementi rezultata poslovanja,situacija rizika – moguće više ishoda i moguće je dati vjerovatnoće njihovog nastanka,situacija neizvjesnosti – moguće više ishoda, ali nije moguće dati vjerovatnoću njihovih ishoda.

Ako se ni poslije dodatnih informacija ne može odrediti vjerovatnoća nastanka za donošenje odluka može poslužiti teorija igara.

najdublja neizvjesnost – investitor ne može da navede ne samo vjerovatnoće mogućih ishoda nego ni same ishode poduhvata.

Najteža je za donosioca odluka, a nastaje usljed nedostatka informacija, znanja o rezultatima

Vrste rizika:1. Poslovni rizik – javlja se kao posljedica varijabilnosti rezultata poslovanja. U velikoj mjeri zavisi od

odnosa fiksnih prema varijabilnim troškovima. Veći fiksni troškovi – veći rizik.2. Finansijski rizik – određen nivoom zaduženja, odnosno stepenom korištenja finansijske poluge.3. Projektni rizik – ogleda se u varijacijama novčanih prinosa koji se očekuju u budućem vremenskom

periodu, kao rezultat eksploatacije projekta.4. Portfolio rizik – ogleda se u varijacijama prihoda na vrijedonosne papire, odnosno druge

komponente portfolija

Rizik se javlja kao posljedica varijabilnostiu mogućih ishoda. Uzroke varijabilnosti moguće je podijeliti u dvije grupe (odnosno rizike prema izvoru moguće je podijeliti):

Sistemske - nedejeljiv je i ne može se izbjeći. Posljedica je kretanja u ekonomiji u cjeliniNesistemske – karakterističan je za određeni ekonomski subjekt, granu ili grupaciju. Moguće ih je smanjiti diverzifikacijom. Mogu se izbjeći,

Sisteski uzroci rizika su:promjene kamatne stope,promjene kupovne moći,tržišne fluktacije, politička previranja,konjukturne i strukturne promjene u privredi.

Od uzroka nesistemskog rizika treba istaći:iskorištenje kapacitete i tehnološke promjene,konstrukcija finansija,organizacijsko-upravljački faktori.

Savremene tehnike za kvantificiranje rizika zasnovane su na teoriji vjerovatnoće. Vjerovatnoća se definiše kao omjer između broja događaja i broja pokušaja, kada broj pokušaja teži beskonačnosti.Vjerovatnoća može biti:

vjerovatnoća a posteriori (statička ili objektivna) – dobije se promatranjem određenih događajasubjektivna (a priori) – subjektivna procjena

Da bi vjerovatnoće mogućih ishoda posmatrane pojave bile konzistentne, potrebno je zadovoljiti osnovna pravila ili aksiome računanja vjerovatnoće:

1. svaki mogući ishod moguće je relativno izraziti – dodjeliti broj od 0 – 1.2. vjerovatnoća ostvarenja bilo kog od dva međusobno isključiva ishoda može se izraziti kao 1 –

vjerovatnoća ostvarenja drugog ishoda3. zbir svih međusobno isključivih ishoda mora da bude jednak jedinici.

6

Page 7: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Raspored vjerovatnoće – predstavlja funkciju kojom se dodjeljuju vjervatnoće ostvarenja vrijednosti neke slučajno promjenjljive.

Raspored vjerovatnoće može biti:- Diskretan (prekidan) raspored (distribucija) vjerovatnoće je raspored promjenjljive koja

može uzimati ograničen broj vrijednosti.- Kontinuiran (neprekidan) raspored vjerovatnoće – promjenjljva može imati veliki broj

različitih vrijednosti, odnosno bilo koji broj u određenom intervalu.

Normalan raspored vjerovatnoće je simetričan oko svoje srednje vrijednosti što znaćč da su modus, medijana i srednja vrijednost međusobno jednaki.

Karakteristike rasporeda vjerovatnoće:1. srednja vrijednost2. varijansa i standardna devijacija3. kovarijansa4. koeficjenat korelacije

Srednja vrijednost (očekivana) – je mjera centralne tendencije i predstavlja prosječnu vrijednost sučajne promjenjljive. Izračunava se množenjem slučajne promjenjljive sa vjerovatnoćom njihovog ostvarenja.

Varijansa i standardna devijacijaRizik zavisi upravo od odstupanja pojedinačnih vrijednosti od očekivane (srednje) vrijednosti, pa je zbog toga neophodno izraziti disperziju. Centralni momenti su mjere disperzije i izražavaju odstupanje pojedinačnih vrijednosti od očekivane vrijednosti (srednje).Drugi centralni moment, odnosno kvadratno odstupanje zove se varijansa, dok pozitivan kvadratni korjen varijanse naziva se standardna devijacija.

Koeficjenat varijacijeStandardna devijacija se izražava u apsolutnim pokazateljima rizikam, da bi zaključci bili što pouzdaniji ona se pretvara u relativan pokazatelj – koeficjenat varijacije.Koeficjenat varijacije je relativna mjera rizika po jedinici povrata.

Treći centralni momenat (j=3) je mejra simetrije i ukazuje na pravac asimetrije ukoliko ona postoji. Ako je pozitivan veća je vjerovatnoća da promjenjljiva ima veću vrijednost od srednje vrijednosti i obratno. Kada je jednak nuli podjednaka je vjerovatnoća ostvarenja većih i manjih vrijednosti promjenjljive u odnosu na njenu srednjuv rijednost (tada se radi o simetričnom rasporedu)

Kovarijansa (Cov) – predstavlja mjeru kojom se izražava odnos između promjenjljivih, odnosno stepen slaganja varijacija promjenjljivih. Može biti pozitivna i negativna. To znaći da se dvije promjenjljive kreću u istom smjeru (npr. ako je stopa jednog vr. papira veća od njegovog prosjeka, onda je to slućaj i sa drugim vr. papirom), dok kog negativne promjenjljive se kreuću u suprotnim smjerovima.Kovarijansa se može kretati od minus beskonačno do plus beskonačno. Kada je približno jednaka nuli možemo zaključiti da nema pravilnosti između kretanja varijacija promjenjljivih.

Koeficjenat korelacije – koristi se kao alternativna mjera odnosa između dvije slučajno promjenjljive. Kreće se u intervalu od -1 do +1.Kada je jednaka +1 tada se radi o perfektnoj korelaciji Veća od nule – dvije promjenjljive se kreću u istom smjeruKada je jednaka nuli dvije promjenjljive su nezavisneManja od nule (negativna, inverzna) – promjena vrijednosti promjenjljivh u suprotnim smjeroviamJednaka – 1 tada je perfektno negativna

7

Page 8: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Portfolio rizikPortfolio je kombinacija dva ili više vrijedonosnih papira, valuta, nekretnina ili neke druge aktive u posjedu pojedinca. Cilj kreiranja portfolija je minimiziranje rizika

Stopa prinosa portfolija izračunava se kao ponderisani prosjek stopa prinosa idnividualnih vrijedonosnih papira od kojih se portfolio sastoji. Ponderi mogu biti:

pozitivni (long pozicija) – ako jedan vrijednosni papir ima stopu prinosa iznad očekivanog imaće i drugi.negativni (short pozicija) – ako jedan vrijednosni papir ima stopu prinosa iznad očekivanog drugi će imati negativnu stopu.

Mjeru rizika portfolija izražavamo njegovom varijansom, odnosno standardnom devijacijom

Beta koeficjent određenog vrijedonosnog papira je mjera reagibilnosti njegovih prosjećnih prinosa na natprosječne prinose tržišnog portfolija. Beta opisuje funkcijsku vezu između natprosjećnog prinosa pojedinačnog vrijednosnog papira i prinosa tržišnog portfolija. Koeficjenat nagiba objašnjava za koliko će se promjeniti stopa prinosa na vrijednosni papir ako se stopa tržišnog portfolija promjeni za 1. Ako je Beta:= 1 tada kažemo da se natprosječni prinos vr. papira kreće proporcionalno sa natprosjećnim prinosom od tržišnog portfolija>1 natprosječni prinos vr. papira raste brže od natprosječnog prinosa tr. portfolija<1 natprosjećni prinos vr. papira ima sproiji rast od natprosječnog prinosa tr. portfolija pa prema tome ima manji sistemski rizik.

Tržišni portfolijo više teorijska nego praktična kategorija. Predstavlja ponderisani portfolio koji sadrži svu rizičnu aktivu u međunarodnoj ekonomiji.

Model procjene kapitalnih sredstava (CAPM) – određuje odnos između očekivanog prinosa od rizičnog ulaganaja i sistemskog rizika tog ulaganja u uslovima tržišne ravnoteže. U ovim uslovima od investicije se očekuje da obezbjedi prinos proporcionalan veličini sistemskog rizika.

Tablice:In

p – tablice pokazuju kolika je vrijednost jedne (KM) nakon n perioda po p kamatnoj stopiIIn

p – tablice reciprocne prvim tablicama i one sluze za diskontovanje – kolika je sadasnja vrijednost jedne (KM) nakon n perioda po kamatnoj stopi pIIIn

p – pokazuje n periodicnih uloga po 1 KM po p stopiIVn

p – pokazuje pocetnu vrijednost n jednakih renti po 1 (KM) diskontovana na sadasnju vrijednostV – tablice su recipročna vrijednost IV tablica

POGLAVLJE IIIFinansijska funkcija je:

jedna od 4 osnovne funkcije preduzećaima posebne zadatke od čijeg izvršenja zavisi izvršenje svih drugih funkcija

Uspješnost fin. funkcije zavisi od niza faktora koje možemo svrstati u:a) interne (pod kontrolom su organa upravljanja i rukovođenja)

precizno definisanje fin. politikekoordinacija sa drugim funkcijama

b) externetržišne promjenefinansijski sistem

8

Page 9: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Zadaci finansijske funkcije:Prema tradicionalnom pristupu osnovni zadatak fin. funkcije je pribavljanje potrebnih novčanih sredstava s ciljem obezbjeđenja nesmetanog toka reprodukcije.Danas je ovaj stav napušten – to je samo jedan dio finansijske funkcije.

Prema današnjem shvatanju finansijska funkcija obuhvata sve operacije koje proistiću iz upravljanja tokovima novca i kapitala. Prema R. Tepšiću finansijska funkcija ima slijedeći zadatak:

1. pribavljanje potrebnih novčanih sredstava2. korištenje novčanih sredstava3. usklađivanje dinamike priliva novčanih sredstava s rokovima odliva

Pribavljajući novčana sredstva finansijska funkcija vodi računa o slijedećem:1. ukupno potrebnom obimu novčanih sredstava (utvrđuje se fin. planiranjem )2. momentu potrebe za sredstvima (dinamika)3. potencijalnim izvorima finansiranja4. cijeni i drugim uslovima pribavljanja novčanih sredstava (kamatna stopa, rok otplate, instrumenti

osiguranja, itd.) Pri oblikovanju strukture kapitala preduzeće treba da rizik svede na prihvatljiv nivo, troškove svede na minimum, eliminiše inflatorne gubitke, itd.Finansijska i računovodstvena funkcijaFinansijska funkcija je usko povezana sa drugim funkcijama i ona sama ne moze egzistirati. Finansijska i računovodstvena funkcija su upućene na čvrstu međusobnu saradnju i teško je odrediti granice gdje završava jedna, a počinje druga. One koriste iste novčane podatke i dokumentaciju. Dio njihovih zadataka međusobno je povezan kod:

finansijskog planiranjafinansijske analize ifinansijske kontrole

Saradnja je neophodna i kod praćenja i kontrole novčanih i robnih tokova

Finansijska i nabavna funkcijaNabavka podrazumjeva odliv finansijskih sredstava pa je nophodna saradnja sa finansijskom funkcijom. Saradnja između ove dvije funkcije ogleda se u:

definisanje uslova nabavke (rokovi i načini plaćanja)izbor prioritetnih plaćanja obaveza prema dobavljačimautvrđivanje optimalnih zaliha reprodukcijeulaganje novčanih sredstava u stalna sredstava i trajnu likvidnu imovinu.

Finansijska i prodajna funkcijaSaradnja je posebno izražena kod utvrđivanja i realizacije prodajne politike i politike cijena. Prodaja i naplata potraživanja direktno određuju obim i dinamiku priliva novca, a time i likvidnosti preduzeća. Saradnja ove dvije funkcije neophodna je kod:

utvrđivanja uslova prodajeplaniranja izvora finansiranjaocjene boniteta i kreditne sposobnosti kupcautvrđivanje koeficjenta obrta zaliha gotovih proizvoda i potraživanja od kupacautuživanja kupaca zbog neplaćenih obaveza

Koordinacija između funkcija (nabavne, finansijse i prodajne)Finansijaka, nabavna i prodajna funkcija moraju ostvariti dobru koordinaciju tako da obezbjede paralelitet rokova i uslova plaćanja, odnosno da rokovi naplate ne budu duži od rokova plaćanja obaveza, što može dovesti do nedostatka finansijskih sredstava i ugroziti likvidnost preduzeća.

9

Page 10: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Finansijska i proizvodna funkcijaSaradnja ove dvije funkcije izražena je kroz:

planiranje razvoja novog proizvoda (uvođenje nove tehnologije i novih proizvoda)planiranje veličine serijeplaniranje obima imobilnosti novčanih sredstava u zalihamautvrđivanje koeficjenta obrta tekućih sredstava angažovanih u procesu proizvodnjefinansiranje pojedinih potreba proizvodnje – ualaganje u postojeće ili nove kapacitete

Finansijska i upravljačka funkcijaUpravljačka funkcija povezuje sve reprodukcione funkcije (nabavnu, proizvodnu, prodajnu i finansijsku). Finasijska i upravljačka funkcija moraju sarađivati i postići saglasnost o:

emisiji kratkoročnih i dugoročnih vrijedonosnih papirakupovini vrijedonosnih papira i otkupu ranije prodatih vrijedonosnih papirazaključivanju ugovora o uzimanju finansijskih i robnih kreditadavanju kredita i plasmanu sredstavaprodaji potraživanja i otkupu dugovanabavci stalnih sredstava itd.

Organizacija finansijske funkcije Uspješnost svakog posla zavisi od efikasnosti organizacije njegovih poslovnih funkcija. Bez obzira na veličinu preduzeća, pravni oblik, i sl. svaka organizacija se sastoje od istog broja poslovnih funkcija. Svaka poslovna funkcija u svakoj organizaciji zahtjeva unikatno riješenje. Preduzeće se mora opredjeliti za onaj oblik organizovanja finansijske funkcije koji će biti najefikasniji i najracionalniji pri izvršavanju zadataka. Bez obzira na izabranu organizaciju za uspješan rad u finansijskoj funkciji neophodni su kadrovi, oprema, novac i vrijeme.

Faktori koji utiču na organizaciju fin. funkcije su:Interni

1. veličina preduzeća2. organizacijska struktura3. djelatnost preduzeća4. zadaci koji se stavljaju pred fin. funkciju5. znanje i preduzetničke sposobnosti kadrova6. nivo tehničke opremljenosti itd.

Eksterni:1. opšte stanje u ekonomiji (depresija, recesija, prosperitet)2. karakteristike fin. sistema3. dominirajući trendovi na tržištu4. zakonski propisi

Finansijski menadžer odgovara za:isplativost ulaganjaupravljanje gotovinomodonose sa komercijalnim i investicionim bankamaupravljanje kreditimafinansijsku analizu i planiranjeodnose sa investitorimaupravljanje imovinom itd.

Pravilo 72 predstavlja brz i način rješavanja problema kod složenih kamatnih stopa koje se odnose na udvostručavanje početnog iznosa. Ovo pravilo kaže da broj 72 podijelimo sa brojem godina na koje je investicija uložena Dekurzivni ulozi – ako se vrijednost svih uloga traži u trenutku posljednje upalte, odnosno ako se ulaganje vrsši na kraju svakog perioda, onda se govori o dekurzivnim ulozima.

10

Page 11: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

POGLAVLJE 4

Pravila finansiranja mogu se definisati kao principi za izbor oblika finansiranja u cilju zadovoljenja potreba za kapitalom, odnosno to su norme za prikupljanje kapitala. Pravila finansiranja imaju višestruku ulogu koja se ogleda u:1. za preduzeće predstavljaju orjentir pri formiranju strukture izvora finansiranja (samostalnost, sigurnost,

rentabilnost i sigurnost),2. predstavljaju neku vrstu standarda u fin. analizi (stvarno stanje upoređuje sa normalom),3. imaju ulogu kriterija pri ocjeni kreditne sposobnosti potencijalnog dužniak od strane povjerioca,

Pravila finansiranja mogu se grupisati u:Vertikalna pravila finansiranja

1. Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora2. Odnos rezervi prema nominalnom kapitalu

Horizontalna pravila finansiranja1. Zlatno bankarsko pravilo finansiranja2. zlatna bilansna pravila finansiranja

Ostala pravila finansiranja1. pravilo finansiranja 1:12. pravilo finansiranja 2:1

Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora Nazivaju se još pravila za pokriće rizika. Najčešće se koristi pravilo jednakosti tuđeg i vlastitog kapitala 1:1 (zlatno pravilo izravnanja rizika)Odnos rezervi prema nominalnom kapitaluAkumuliranjem neto dobitka za rezerve, pri njegovoj raspodjeli, preduzeće stvara rezervni kapital. Preovladava mišljenje da je puno obezbjeđenje vlastitog kapitala pokriveno sa 50%, rezervi. Ako je odnos vlastitog i tuđeg kapitala 1:1, onda je iznose rezervi 25% u odnosu na ukupni kapital.

Zlatno bankarsko pravilo finansiranjaOvo pravilo insistira na paralitetu rokova aktivnih i pasivnih kreditnih poslova, drugim riječima tuđi kapital se ne smije koristiti vremenski nepovoljnije nego sto je dobijen. Kraktokorčna sredstava treba da su uložena samo kratkoročno, isti slučaj i sa dugoročnim.Zlatna bilansna pravila finansiranjaU suštini zaltnih bilansnih pravila leži zahtjev zlatnog bankarskog pravila finansiranja da izvori po roku raspoloživosti i po visini, u okviru svog roka, moraju odgovarati uloženim sredstvima. Međutim ovo je teško ostvarivo, stoga treba pratiti posebno dugoročno uložena sredstva u odnosu na dugoročne izvore i kratkoročno uložena sredstva i novac i kratkoročne izvore. Zlatna bilansna pravila su usmjerena samo na dugoročno uložena sredstva i dugoroče izvore i ako oni odgovaraju, onda odgovaraju i kratkoročna. Zlatna bilansna pravila mogu biti:

zlatno bilansno pravilo u užem smislu – stalna sredstva trebaju biti pokrivena vlastitim i dugoročno pozajmljenim kapitalom, atekuća imovina kratkoročnim kapitalom,zaltno bilansno pravilo u širem smislu – insistira na dugoročnom finansiranju ne samo stalnih sredtsava, nego i tekuće imovine koja je trajno vezana za preduzeće.

Pravilo finansiranja 1:1Polazi od zahtjeva jednakosti gotovine, kratkoročnih vrijedonosnih papira i kratkoročnih potraživanja sa jedne strane i kratkoročnog kapitala sa druge strane . U sebi sadrži osnov za održabvanje likvidnosti.Pravilo finansiranja 2:1Polazi od zahtjeva da odnos tekuće imovine prema kratkoročnim izvorima finansiranja bude najmanje 2:1, drugim riječima da preduzeće jednu polovinu obrtnih sredstava finansira iz kratkoročnih, a drugu iz dugoročnih izvora finansiranja.

11

Page 12: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Racionalni i kontinuirano finansiranje - je temeljni cilj finansijske politike, a odnosi se na:osiguranje najpovoljnije kombinacije vlastitih i tuđih (internih i externih) izvora finansiranjaubrzanu cirkulaciju sredstavarazumno korištenje privremeno slobodnih sredstava

Izbor izvora finansiranja ipak predstavlja najvažniji faktor finansijske politike.

Pri definisanju politike finansiranja treba poštovati slijedeća pravila:sva sredstva treba stalno i racionalno koristitiodržavati finansijsku avnotežu i harmonijuzaduživanje ne smije prelaziti nivo kreditne sposobnosti

POGLAVLJE 5

Pojam finansiranjaPod pojmom finansiranja podrazumjeva se pribavljanje finansijskih sredstava, njihovo plasiranje i vraćanje finansijskih sredstava. U procesu finansiranja kontinuirano se smjenjuju slijedeći postupci:

1. finansiranje2. investiranje3. dezinvestiranje – suprotno investiranju4. definansiranje – suprotan proces finansiranju

Izvori finansiranja – Sva sredstva kojima raspolaže preduzeće potiče iz nekih izvora, pa se pod izvorima sredstava smatraju paravne i fizičke osobe od kojih preduzeće pribavlja sredstva. U tržišnoj ekonomiji razlikujemo slijedeće grupe izvora finansiranja:

1. Vlastiti2. Tuđi3. Hibridni4. Specifični5. Opcijsko finansiranje

Vlastiti izvori finansiranja1. Akumulirana dobit (interni)2. Amortizacija (interni)3. Emisija dionica (eksterni)4. Prikriveno finansiranje (vremenska razgraničenja)5. Ostali oblici vlastitog finansiranja (donacije).

Tuđi izvori finansiranja1. Krediti2. Emisija obveznica3. Domaći i ino ulagači4. Autonomni (spontani) izvori finansiranja.

Hibridni izvori finansiranja1. Quasi vlastiti izvori (preferencijalne dionice)2. Quasi tuđi izvori finansiranja (dohodovne obveznice).

Specifične izvori finansiranja1. finansiranje iz faktoringa2. finansiranje iz fortfetinga3. finansiranje iz lizinga4. Franšizing aranžmani.

12

Page 13: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Opcijsko finansiranje1. Varanti2. Konvertibilni vrijedonosni papiri.

Akumulacija – je interni, vlastiti izvor finansiranja, a to je u stvari akumulirana neto dobit. Namjenjena je uglavnom za samofinansiranje novih dugoročnih uloga, odnosno za:

nova dugoročna ulaganja (finansiranje investicija)za dugoročne finansijske plasmaneza kupovinu dionica i sl.

Koristi se i za finansiranje tekućeg poslovanja.

Amortizacija – specifičan oblik (interni, vlastiti) finansiranja, jer ne povečava obim sredstava, već predstavlja transformaciju sredstava iz materijalnih u novčana stanjaPoslovna sredstva = (Osnovna sredstva - Amortizacija)+ (Obrtna srestva + Amortizacija)Sredstva iz amortizacije koriste se za finansiranje tekućih potreba procesa reprodukcije do konačne namjenske upotrebe amortizacije.Zbog toga što privremeno povečavaju finasijski fond, amortizacija predstavlja privremeni izvor vlastitog finansiranja.

Finansiranje emisijom dionicaDionice su pismene isprave o uloženim sredstvima u vlasničku glavnicu dioničarskog preduzeća. Postoje dvije vrste dionica: obične i preferencijalne (povlaštene).

Preferencijalne dionice – predstavljaju kombinaciju karakteristika običnih dionica i obveznica. U odnosu na obične dionice imaju prioritet u isplati dividende i likvidacione mase, ali ne nose pravo glasa. Mogu biti:

kumulativne -kumulativno pravo na neisplaćene dividende (mogu biti isplaćene kasnije)nekumulativne – pravo na preferencijalne dividende ne prenosi se u naredni obračunski period.

Preferencijalne dionice mogu nositi niz opcija:opciju opzivaopciju konverzije u obične dioniceopciju punomoči za kupovinu običnih dionica isl.

Procjena vrijednosti preferencijalnih dionicaKod dionica treba razlikovati:

nominalnu – otisnuta na dionici, knjigovodstvenu – nominalna + rezerve po dionicii tržišnu cijenu – treuća cijena na tržištu kapitala

Tržišna vrijednost povlaštene dionice bazira se na konceptu sadašnje vrijednosti budućih novčanih tokova investitora. Dividenda predstavalja osnovicu za vrednovanje dionice Metodom diskontovanja dividendi utvrđuje se zapravo glavnica preferencijalnog kapitala koja će vječno generirati očekivane novčane tokove (povlaštene dividende).V=D/k

gdje je V(cijena preferencijalne dionice) D(novčana dividenda na kraju perioda) i k (diskontna stopa – očekivana stopa povrata)

Ako je stopa prinosa od dividendi jednaka tržišnoj stopi povrata, tržišna vrijednost dionice biće jednaka anominalnoj vrijednosti.

13

Page 14: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Obične dioniceSa korporacijskog aspekta to je instrument pomoću kojeg dioničko društvo prikuplja novčana sredstva potrebna za finasiranje svog poslovanjaSa aspekta investitora to je vrijedonosni papir putem kojih investitori ostvaruju buduće očekivane dividende i očekivani kapitalni dobitak.Mogu biti u pismenom obliku ili u obliku elektroničkog zapisa.

Obične dionice nose slijedeća prava:1. pravo na upravljanje – pravo glasa2. pravo na dobit – isplata dividende iz neto dobitka3. pravo na imovinu - iz likvidacione ili stečajne mase4. ostala prava – pravo prodaje dionice i sl.

Prednosti običnih dionica:1. obična dionica ne obavezuje DD na isplatu dividendi, dok se kamata na obveznice i preferencijalna

dividenda mora ispaltiti bez obzira na rezultat,2. to je papir bez dospjeća,3. povečava finansijsku sigurnost,4. omogoćava stvaranje određene rezerve za eventualne uslove lošeg poslovanja.

Nedostaci običnih dionica:1. emisija novih dionica može dovesti do promjene kontrole društva,2. troškovi upisa i distribucije dionica,3. dividenda se ne izuzima iz poreske osnovice,4. emisijom novih dionica dolazi do raspodjele neto dobiti na veći broj dioničara,5. nova emisija može predstavlajti loš signal za poslovanje društva.

Procjena vrijednosti običnih dionicaIsto kao i preferencijalna i obična dionica ima svoju nominalnu, knjigovodstvenu i tržišnu vrijednost.Tržišna cijena obične dionice predstavlja funkciju tekučih i očekivanih dividendi uz predviđeni rizik za dionicu. Kod procjene vrijednosti običnih dionica postoji više modela:

model varijabilne dividendekonstantan rast dividendivišefazni rast dividendifiksna dividenda (formula ista kao kod preferencijalne dionice)

Bankarski krediti – tuđi, eksterni izvor finansiranja, koji podrazumjeva fiksni trošak. Kredit predstavlja određeni dužničko-povjerilački odnos zasnovan na ustupanju prava raspolaganja novcem od stane povjerica dužniku, na određeno vrijeme pod određenim uslovima (pokriće, kamata, način otplate i sl.).

Sa stanovišta finansiranja poslovanja preduzeća bitna je podjela kredita na:komericjalne - prodavac daje robu na kredit uz obavezu da mu kupac vrati vrijednost u novcu,bankarske (kratkoročni i dugoročni) – gdje kamata djeluje kao regulator ponude i potražnje.

Obveznice – vrijedonosni papiri sa unaprijed određenim rokom dospijeća (po pravilu nije kraći od 10 godina iako se mogu emitovati i sa kraćim rokom).Sa aspekta zakona to je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da će vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznačenom u obveznici, iznose novčanih sredstava naznačene u obveznici.Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomoću kojeg preduzeće prikuplja novčana sredstva potrebna za finansiranje poslovanja. Kamata je fiksni trošak finansiranja.Sa aspekta investitora to je prenosivi vrijedonosni papir, pa se može koristiti kao predmet kupoprodaje, instrument plaćanja. Obeznica nosi nizak rizik jer je isplata obavzna bez obzira na poslovni rezultat. Izuzetak su dohodovne dionice gdje je isplata kamate uslovljena poslovnim uspjehom dužnika.

14

Page 15: FINANSIJE PRVA PARCIJALA

October 11, 2009

POSLOVNE FINANSIJE ZA PRVI PARCIJALNI ISPIT

Procjena vrijednosti obveznicaCijena bilo kojeg finansijskog instrumenta jednaka je sadašnjoj vrijednosti očekivanih novčanih tokova investicije. Da bi se odredila cijena potrebne su slijedeće informacije:

procjena očekivanih novčanih tokovaprocjena diskontne stope (zahtjevanog prinosa)

Novčani tokovi obveznice sa fiksnom kamatnom stopom unaprijed su poznati. Zahtjevani prinos se određuje upoređivanjem sa sličnim obveznicama na tržištu Svaka obveznica ima nominalnu, knjigovodstvenu, tržišnu i likvidacionu vrijednost (definiše iznos koji će se ispaltiti u slučaju likvidacije ili stečaja)

Instrumenti tržišta novca predstavljaju najlikvidnije vrijedonosne papire sa rokom dospjeća do jedne godine. Sa aspekta prikupljanja kratkoročnih fin. sredstava posebno su značajni: bankarski akcepti, komercijalni zapisi i ugovori o reotkupu.

Bankarski akcept – najstariji vrijedonosni papir. To je mjenica trasirana na poslovnu banku koaja akceptira i koja time preuzima neopozivu obavezu da iznos na koji mjenica glasiisplati njenom dosnosiocu na dan dospjeća.Komercijalni zapis – kratkoročni vrijedonosni papir koje preduzeće može emitovati kako bi se zadovoljile kratkoročne potrebe za sredstvima (koristi se za sezonske poslove). Investitoru garantuje povrat uloženih sredstava uz određenu kamatu u određenom roku (od 1-6 mjeseci)Ugovor o reotkupu – repoRepo posao (ugovor) predstavlja prodaju vrijedonosnih papira (najčešće državnih) uz obavezu prodavca da ponovo kupi prodate vrijedonosne papire od kupca po unaprijed utvrđenoj cijeni, tačno određenog (ugovorenog) dana ili u bilo koje doba u budućnosti (otvoreni repo) – (prodavac vraća pozajmljena sredstva uvezana za dogovorenu kamatu).Rok zaključivanja (od 14 do 30 dana) a najčešće se zaključuju samo preko noći. Terminski repo ugovori su ugovori zaključeni sa rokom dospječa preko 30 dana.Kamata = Glavnica x kam.stopa x (rok dospjeca /360)

KolateralVrijedonosni papiri koji su predmet prodaje i ponovne kupovine, predstavljaju osiguranje (kolateral). Generalni kolateral – je kada kupac nema posebne zahtjeve da mu se isporuči tačno određeni vrijedonosni papir, a sa druge strane je specijalni kolateral (u određeno vrijeme posebno traženi vr. papiri na tržištu).

15