34
1. Nastanak i razvoj nauke o finansijama. Rec finansija nastala je od latinske reci financie koja oznacavaju neka placanja. U pocetku finansije su oznacavale drzavne prihode i rashode a tek kasnije su pocele da oznacavaju celokupno novcano poslovanje te neke drzave. Pojava finansija je vezana za novac tako da ce trajati sve dok bude novca. U XV i XVI veku pojam finansije se pocinje intezivnije primenjivati u francuskoj i nemackoj. U XIX veku nemac Malkus prvi odvaja pojam nauke o finansijama od politicke ekonomije. Englez Bastejbl pocetkom XX veka prvi put je upotrebio termin javne finansije koje su se ubrzo prosirile i na SAD. 1936 godine Kejnz formulise pojam fiskalna politika. U jugoslaviji se tridesetih godina XX veka koristio termin javne finansije da bi se promenom drzavnog uredjenja pedesetih godina sve vise koristio termin drzavne finansije. Pocetkom sezdesetih godina koristi se termin drustvene finansije da bi se od 1974 godine ustalio termin fiskalna politika. 2. Predmet izucavanja nauke o finansijama. Nauka o finansijama predstavlja deo ekonomske nauke koja obuhvata mikro i makro finansije. Mikro finansije se pretezno bave izucavanjem strateskih i finansijkih problema jednog privrednog subjekta. Dok se makro finansije bave izucavanjem problema finansiranja razvoja drustva kao celine. Predmet izucavanja nauke o finansijama su: novcana placanja, kreditni odnosi, politika prikupljanja i ulaganja novcanih sredstava, emisija novca, monetarno kreditna i devizna politika, drustvene (fiskalne) finansije, finansijska politika i planiranje novcanih tokova, bankarsko poslovanje, finansijsko osiguranje itd. 3. Podela finansija. Sa aspekta finansijske aktivnosti finansije kao naucna disciplina se dele na: drustvene (javne) finansije, monetarno-kreditne finansije, bankarstvo, poslovne finansije, osiguranje. Promenom drustveno ekonomskih odnosa sredinom sedamdesetih godina termin fiskalnih finansija, javnih finansija, drustvenih finansija, zamenjuje se terminom sistem drustvenog finansiranja posmatra se sa aspekta zajednicke potrosnje, opste potrosnje, i fondovske potrosnje. Monetarno kreditne finansije izucavaju dve znacajne oblasti monetarno-kreditni sistem (metode i nacela putem kojih se kreira i ponistava novac i kredit i regulisu njihovi tokovi) i monetarno kreditnu politiku (skup mera i instrumenata za regulisanje obima, strukture i dinamike novcane mase i kreditnih plasmana). Bankarstvo predstavlja deo nauke o finansijama i izucava ciljeve i zadatke bankarskog sistema, organizaciju bankarskog sistema i poslovanja, nacela bankarskog poslovanja, organizaciju platnog prometa u zemlji i inostranstvu. Za pojam nauke o bankarstvu vezuju se poslovi: kreiranje novca, prikupljanje depozita, odobravanje kredita, obavljanje platnog prometa. Nauka o poslovnim finansijama izucava: zadatke finansijske funkcije, oblike finansiranja, likvidnost i solventvnost, taktiku i strategiju finansiranja, upravljanje poslovnim finansijama, finansijsku ravnotezu i neravnotezu, planiranje novcanih tokova, planiranje i analiza obrtnih sredstava. Osiguranje kao deo finansija bazira svoje istrazivanja na ulozenim sredstvima fizickih i pravnih lica u cilju zajednickog snosenja rizika, sprecavanje od moguceg nastanka stete, osiguranja drustvene, javne, mesovite, privredne, kooperativne, zadruzne imovine i zivota lica. 4. Finansijski sistem i finansijski odnosi. Finansijski sistem predstavlja sastavni deo drustveno-ekonomskog sistema. Finansijski sistem cine finansijske mere i finansijski instrumenti putem kojih se regulise nacin ponasanja u finansijskim organima i finansijskom poslovanju. Karakteristike naseg finansijskog sistema su: obezbedjenje funkcionisanja jedinstvenog jugoslovenskog trzista, obezbedjenje sredstava za pokrice drustvenih i zajednickih potreba saglasno privrednim i finansijskim mogucnostima. U okviru finansijskog sistema najcesce se pojavljuju sledeci finansijski podsistemi: budzetski, poreski, carinski, novcani, devizni, bankarski, kreditni, poslovno

Finansijski menadzment-puskica

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Finansijski menadzment-puskica

1. Nastanak i razvoj nauke o finansijama. Rec finansija nastala je od latinske reci financie koja oznacavaju neka placanja. U pocetku finansije su oznacavale drzavne prihode i rashode a tek kasnije su pocele da oznacavaju celokupno novcano poslovanje te neke drzave. Pojava finansija je vezana za novac tako da ce trajati sve dok bude novca. U XV i XVI veku pojam finansije se pocinje intezivnije primenjivati u francuskoj i nemackoj. U XIX veku nemac Malkus prvi odvaja pojam nauke o finansijama od politicke ekonomije. Englez Bastejbl pocetkom XX veka prvi put je upotrebio termin javne finansije koje su se ubrzo prosirile i na SAD. 1936 godine Kejnz formulise pojam fiskalna politika. U jugoslaviji se tridesetih godina XX veka koristio termin javne finansije da bi se promenom drzavnog uredjenja pedesetih godina sve vise koristio termin drzavne finansije. Pocetkom sezdesetih godina koristi se termin drustvene finansije da bi se od 1974 godine ustalio termin fiskalna politika.2. Predmet izucavanja nauke o finansijama. Nauka o finansijama predstavlja deo ekonomske nauke koja obuhvata mikro i makro finansije. Mikro finansije se pretezno bave izucavanjem strateskih i finansijkih problema jednog privrednog subjekta. Dok se makro finansije bave izucavanjem problema finansiranja razvoja drustva kao celine. Predmet izucavanja nauke o finansijama su: novcana placanja, kreditni odnosi, politika prikupljanja i ulaganja novcanih sredstava, emisija novca, monetarno kreditna i devizna politika, drustvene (fiskalne) finansije, finansijska politika i planiranje novcanih tokova, bankarsko poslovanje, finansijsko osiguranje itd.3. Podela finansija. Sa aspekta finansijske aktivnosti finansije kao naucna disciplina se dele na: drustvene (javne) finansije, monetarno-kreditne finansije, bankarstvo, poslovne finansije, osiguranje. Promenom drustveno ekonomskih odnosa sredinom sedamdesetih godina termin fiskalnih finansija, javnih finansija, drustvenih finansija, zamenjuje se terminom sistem drustvenog finansiranja posmatra se sa aspekta zajednicke potrosnje, opste potrosnje, i fondovske potrosnje.Monetarno kreditne finansije izucavaju dve znacajne oblasti monetarno-kreditni sistem (metode i nacela putem kojih se kreira i ponistava novac i kredit i regulisu njihovi tokovi) i monetarno kreditnu politiku (skup mera i instrumenata za regulisanje obima, strukture i dinamike novcane mase i kreditnih plasmana). Bankarstvo predstavlja deo nauke o finansijama i izucava ciljeve i zadatke bankarskog sistema, organizaciju bankarskog sistema i poslovanja, nacela bankarskog poslovanja, organizaciju platnog prometa u zemlji i inostranstvu. Za pojam nauke o bankarstvu vezuju se poslovi: kreiranje novca, prikupljanje depozita, odobravanje kredita, obavljanje platnog prometa. Nauka o poslovnim finansijama izucava: zadatke finansijske funkcije, oblike finansiranja, likvidnost i solventvnost, taktiku i strategiju finansiranja, upravljanje poslovnim finansijama, finansijsku ravnotezu i neravnotezu, planiranje novcanih tokova, planiranje i analiza obrtnih sredstava. Osiguranje kao deo finansija bazira svoje istrazivanja na ulozenim sredstvima fizickih i pravnih lica u cilju zajednickog snosenja rizika, sprecavanje od moguceg nastanka stete, osiguranja drustvene, javne, mesovite, privredne, kooperativne, zadruzne imovine i zivota lica.4. Finansijski sistem i finansijski odnosi. Finansijski sistem predstavlja sastavni deo drustveno-ekonomskog sistema. Finansijski sistem cine finansijske mere i finansijski instrumenti putem kojih se regulise nacin ponasanja u finansijskim organima i finansijskom poslovanju. Karakteristike naseg finansijskog sistema su: obezbedjenje funkcionisanja jedinstvenog jugoslovenskog trzista, obezbedjenje sredstava za pokrice drustvenih i zajednickih potreba saglasno privrednim i finansijskim mogucnostima. U okviru finansijskog sistema najcesce se pojavljuju sledeci finansijski podsistemi: budzetski, poreski, carinski, novcani, devizni, bankarski, kreditni, poslovno finansijski, sistem stednje i osiguranja, sistem platnog prometa i sistem drzavnih dugova i drzavnih zajmova.5. Finansijska funkcija preduzeca. Za trzisne uslove privredjivanja je karakteristicno da svaki privredni proces zapocinje i zavrsava se sa novcem odnosno ulaganjem u pojedine faze procesa reprodukcije. Ogranicavajuci faktor ulaganja u proces proizvodnje jeste obim raspolozivog novca. Za svaki proces reprodukcije neophodno je raspolagati pocetnim novcanim sredstvima. Ukoliko ih nema neophodno ih je nabaviti na trzistu finansijskih sredstava. Trziste finansijskih sredstava moze biti organizovano (sa posrednikom) i neorganizovano (bez posrednika). Cilj organizovanja novcanog trzista jeste, da se omoguci brz i efikasan kontakt subjekata koji nude finansijska sredstva i subjekata koji traze finansijska sredstva. Nakon obezbedjivanja finansijskih sredstava reprodukcioni tok se nastavlja procesom nabavke, putem kojega se novcana sredstva pretvaraju u materijalni oblik poslovnih elemenata neophodnih za kontinuitet procesa proizvodnje. Reprodukcijski proces se nastavlja proizvodnjom u kojoj sredstva imaju proizvodni oblik. U procesu proizvodnje sa radom i potrosnjom proizvedenih elemenata stvara se nova upotrebna vrednost u obliku proizvoda koji imaju i novu vrednost. Reprodukcijski ciklus se nastavlja ulaskom u prometnu fazu. Sredstva iz robnog oblika dejstvom prometne funkcije (prodajom) ponovo se pretvaraju u novcani oblik. Zadaci finansijske funkcije se odnose na planiranje finansijskih sredstava, obezbedjenje finansijskih sredstava, realizaciju proizvoda i naplatu potrazivanja po tim osnovama. Za obim finansijskih sredstava angazovanih u zalihama sirovima i materijala odgovorne su nabavna i proizvodna funkcija. Odgovornost nabavne funkcije je u delu vodjenja brige o optimalnoj velicine i optimalnom obezbedjenju proizvodnje zalihama sirovina i materijala. Proizvodna funkcija je odgovorna za kontinualno trosenje nabavljenih zaliha materijala i to saglasno planu proizvodnje. Za obim finansijskih sredstava angazovanih u proizvodnji u toku, odgovorna je proizvodna funkcija. Odgovornost ove funkcije je kvalitetnoj tehnickoj pripremi proizvodnje, u odrzavanju propisanih proizvodnih materijala, vremena i rada. Za obima angazovanih finansijskih sredstava odgovorne su proizvodne i prodajne funkcije. Proizvodna funkcija utice tako sto popunjava zalihe gotovih proizvoda dok prodajna funkcija utice praznjenjem gotovih gotovih proizvoda i roba. Za obim finansijskih sredstava koja su angazovana u potrazivanjima od kupaca odgovorna je prvenstveno prodajna funkcija. Pored ugovaranja uslova prodaje ugovara rokove placanja, vreme i visinu kreditiranja kupaca. Za obim finansijskih sredstava koji su angazovani u obliku novcanih sredstava i razlicitih hartija od vrednosti odgovorna je finansijska funkcija. Obaveza finansijske funkcije je da obezbedi dovoljno novcanih sredstava za nesmetano odvijanje tokova reprodukcije i njihovo racionalno koriscenje.

Page 2: Finansijski menadzment-puskica

6. Zadaci finansijske funkcije u preduzecu. Zadaci finansijske funkcije treba da obuhvaju aktivnosti koje se odnose na: 1) pribavljanje novcanih sredstava potrebnih za normalan tok poslovanja preduzeca (novcana sredstva iz sopstvenih izvora i dodatna novcana sredstva iz tudjih izovora2) koriscenje novcanih sredstava u poslovanju preduzeca (isplata obaveze na osnovu nabavke sredstava za proizvodnju, isplata licnih dohodaka, kreditiranje kupaca, orocavanje sredstava kod poslovnih banaka). Ako deo sredstava ostane neiskoriscen zadatak finansijske funkcije moze biti sagledavanje raspolozivih viskova, ulaganje tih sredstava, analiza stepena rizika ulaganja, uslovi ulaganja. 3) uskladjivanje dinamike priliva novcanih sredstava sa rokovima dospeca obaveza placanja prema njihovim izvorima (tj. likvidnost preduzeca)4) regulisanje novcanih novcanih tokova i pracanje finansijskih odnosa u preduzecu (ulaganje viskova kratkorocnih i dugorocnih slobodnih novcanih sredstava, podmirivanje kratkorocnih i dugorocnih potreba za novcanim sredstvima, koriscenje zajednickih fondova na nivou preduzeca5) kontrola upotrebe novcanih sredstava u kruznom toku preduzeca (racionalna upotreba novcanih sredstava i njihova kontrola).Praktivna iskustva ukazuju da se zadaci finansijske funkcije mogu svrstati u dve osnovne grupe:1) primarni zadaci koji se odnose na: pribavljanje novcanih sredstava, upotreba novcanih sredstava i uskladjivanje roka i mobilizacije sredstava i rokova raspolozivosti izvora.2) sekundarne zadatke koji se odnose na: disponiranje novca, kontrola i nadzor racionalne upotrebe sredstava vodjenje operativne evidencije, finansijsko planiranje, analiza i informisanje. Za rokove raspolozivosti izvora sredstava je karakteristicno da mogu biti kratkorocni (do 1 godine), srednjorocni (od 1 do 5 godina) i dugorocni (preko 5 godina). 7. Finansijski menadzment preduzeca. Finansijski menadzment ili upravljanje finansijama preduzeca uspostavlja se kao uticaj na rad, poslovanje i razvoj preduzeca putem raspolozivog obima novcanih sredstava. Finansijski menadment se moze posmatrati samo u kontekstvu povezanosti nabavke, proizvodnje promentne i finansijske funkcije. U nasim uslovima upravljanje finansijama preduzeca se odnose na upravljanje:1) finansijskom politikom preduzeca – predstavlja svesno i stvaralacko odlucivanje u finansijskim ciljevima preduzeca i nezamisliva je bez finansijske strategije i finansijske strukture preduzeca. Finansijska struktura preduzeca kombinaciju sredstava iz sopstvenih izvora, udruzenih, tudjih sredstava i bezpovratnih izvora sredstava. Cilj finansijske politike preduzeca jeste jacanje njegove finansijske snage. Pod finansijskom snagom preduzeca podrazumeva se trajna sposobnost placanja, finansiranja, investiranja, povecavanje imovine i zadovoljenje finansijskih interesa ucesnika preduzeca. 2) finansijsko planiranje kao oblik istrazivanja raznih vrsta planova u vremenskim pokazateljima. Za finansijski plan se cesto kaze da predstavlja instrument poslovne-finansijske politike preduzeca. U okviru upravljanja finansijama preduzeca javljaju se kratkorocni, srednjorocni i dugorocni finansijski planovi. Finansijsko planiranje kao instrument finansijske politike pored finansijskih tokova planira i finansijsku strukturu sredstava i izvora sredstava.3) organizacija finansijske funkcije kao deo finansijskog menadzmenta predstavlja organizacioni oblik u kojem ce egzistirati finansijska funkcija. 4) finansijska evidencija kao deo finansijskog menadzmenta odnosi se na novcano iskazivanje privrednih aktivnosti. Evidencija finansijskih sredstava se vodi preko ziro racuna kod ZOP-a, internog ziro racuna, deviznog racuna i racuna izdvojenih novcanih sredstava.5) finansijska analiza kao deo finansijskog menadzmenta odnosi se na ispitivanje finansijskog rezultata i unutrasnjih rezervi u oblasti finansiranja. Za finansijski menadzment posebno je vazna finansijska analiza: strukture i rasporeda ukupnog prihoda, rizika ostvarenja poslovnog i finansijskog rezultata, dugorocne i kratkorocne ravnoteze, realnosti bilansa, reproduktivne sposobnosti, zaduzenosti, sposobnosti odrzavanje realne vrednosti vlastitih izvora sredstava.Koriste se pokazatelji likvidnosti: (opsta racio likvidnost, posebna racio likvidnost, neto obrtni fond) i pokazatelji aktivnosti (koeficient obrta kupaca, obrta dobavljaca, obrta zaliha, obrta ukupnih poslovnih sredstava).6) finansijska kontrola kao deo finansijskog menadzmenta predstavlja planski i strucni pregled finansijskog poslovanja. Zadaci finansijske kontrole su: kontrola finansijskog poslovanja, internog poslovanja, nabavke, prodaje, osnovnih sredstava, sredstava zajednicke potrosnje. Pored toga treba izvrsiti i kontrolu zavrsnog racuna, periodicnog obracuna, blagajnickog poslovanja, placanja... Finansijska kontrola moze biti unutrasnja i spoljasnja kontrola, po ucestalosti moze biti stalna i permanentna.7) finanansijske informacije kao deo finansijskog menadzmenta mogu se seloktovati prema poreklu, prema funckiji, prema sadrzini. Sa aspekta finansijskog menadzmenta moze se govoriti o finansijskim informacijama koje su u funkciji finansiranja poslovnog procesa i finansiranja razvoja preduzeca. (informacije o trzistu, privrednoj sposobnosti preduzeca, finansijskim efektima, o obrtu, o zaposlenim radnicima, kupcima itd.).

8. Finansijski marketing preduzeca. Finansijski marketingom se vrsi prikupljanje, koncentracija i distribucija novcanih sredstava. Iznalazenje izvora finansiranja je jedan od zadataka finansijskog marketinga od kojega zavisi u kojoj meri ce se koristiti sopstveni a u kojoj meri tudji izvori sredstava. U slucaju smanjene ponude novca na trzistu finansijski marketing ima zadatak uskladjivanja tokova nabavke i prodaje, uskladjivanje priliva i odliva novcanih sredstava, uskladjivanje robnih i finansijskih tokova preduzeca. Za finansijski marketing je karakteristicno da pored prikupljanja vrsi i usmeravanje novcanih sredstava s ciljem prosirenja obima proizvodnje, povecanja plasmana robe i ubrzanog obrta sredstava. Radi iznalazenja obima, strukture i izvora potrebnih sredstava za tekuce poslovanje preduzeca finansijski marketing se bavi analizom izvora sredstava, postojecih obaveza, postojecih potrazivanja i zaliha. Za finansijski marketing je karakteristicno da prati nove metode kupovine, prodaje i finansiranja.

Page 3: Finansijski menadzment-puskica

9. Pojam i klasifikacija finansijske politike. Finansijska politika predstavlja koncipiranje i utvrdjivanje strategije i taktike upravljanja finansija preduzeca. Pod finansijskom politikom se podrazumeva finansijska aktivnost preduzeca na iznalazenju najpovoljnijih finansijskih resenja u cilju postizanja maksimalnih finansijskih rezultata u ukupnom poslovanju preduzeca. Pod finansijskom politikom se podrazumeva odlucivanje o osnovnim finansijskim ciljevima, izboru strategije i taktike i pravaca akcije s namerom da se ostvare osnovni finansijski ciljevi: uspostavljanje i odrzavanje optimalnih finansijskih odnosa u strukturi sredstava (aktiva) i izvora sredstava (pasiva) kao i optimalnih odnosa medju delovima sredstava i delovima obaveza i nacela finansijskog odlucivanja u ostvarivanju osnovnih finansijski ciljeva. Osnovni ciljevi svake finansijske politike treba da se odnose na pribavljanje i koriscenje finansijskih sredstava, finansijsku stabilnost, likvidnost preduzeca i ostvarenje najpovoljnijih finansijskih rezultata u konkretnom preduzecu. Finansijska politika je samo novcani izraz poslovne politike preduzeca.Klasifikacija finansijske politike preduzeca: 1) osnovna finansijska politika (likvidnost, rentabilnost, racionalnost, politika finansijske snage, politika upravljanja finansijskim sredstvima).2) poslovna (tekuca) finansijska politika (tekuca politika finansiranja, politika raspolaganja sredstvima, likvidnosti, sticanje prihoda, i politika dobiti).3) razvojna finansijska politika (politika akumuliranja i mobilizacije finansijskih sredstava, trzisnog razvoja, tehnickog razvoja, kadrovskog razvoja, investicija, i politika finansijskih ulaganja). 10. Nacela finansijske politike. Nacela se mogu klasifikovati kao: 1) nacelo finansijske stabilnosti,2) nacelo rentabilnosti,3) nacelo likvidnosti,4) nacelo finansijske elasticnosti,5) nacelo finansijske snage.Zajednicka karakteristika svih nacela jeste da su medjusobno povezana, uz cinjenicu da ona medjusobno konkurisu te da je prioritetni zadatak finansijske politike njihovo optimalno usaglasavanje.11. Nacelo finansijske stabilnosti. Nacelo finansijske stabilnosti polazi od odnosa izmedju dugorocno vezanih sredstava i sopstvenog kapitala uvecanog za tudji. Taj odnos treba da je najvise 1 ili manje od 1. Ako se njihov medjusobni odnos krece na relaciji 1 to znaci da su dugorocna vezana sredstva pokrivena sopstvenim i tudjim kapitalom. Ako je njihov medjusobni odnos manji od 1 to znaci da su dugorocno vezana sredstva manja od sopstvenog i tudjeg kapitala, te da je dugorocna finansijska ravnoteza pomerena ka izvorima sredstava sa cim je stvorena i sigurnost za odrzavanje likvidnosti preduzeca u oblasti dugorocnog finansiranja i obrnuto. Da bi se uspostavila finansijska ravnoteza u preduzecu neophodno je: definisati dugorocna sredstva i definisati odnos izmedju sopstvenog i tudjeg kapitala. Dugorocno vezana sredstva obuhvataju osnovna sredstva, dugorocne plasmane (finansijska ulaganja) i trajno vezana sredstva (zemljiste, kupljene deonice...).12. Nacelo likvidnosti. Nacelo likvidnosti predstavlja sposobnost preduzeca da u svakom momentu izmiri dospele obaveze. Izmedju nacela likvidnosti i nacela finansijske stabilnosti postoji medjusobna uslovljenost. Naime, ukoliko je koeficient finansijske stabilnosti jednak 1 tolika je likvidnost preduzeca (1:1). U uslovima kada je koeficient finansijske stabilnosti jednak 1 a preduzece se nalazi u nelikvidnosti preduzece moze da stvori likvidnu rezervu u sferi kratkorocnog finansiranja ukoliko postigne da rokovi kratkorocno vezanih sredstava budu kraci od rokova rospolozivosti kratkorocnih obaveza. U uslovima kada je koeficient finansijske stabilnosti manji od 1 proporcija izmedju likvidnih, kratkorocno vezanih sredstava i kratkorocnih obaveza bice pomerena u korist prve strane. Ako su rokovi vezivanja kratkorocno vezanih sredstava jednaki rokovima raspolozivosti kratkorocnih obaveza tada ce se pojaviti i likvidna rezerva koja potice iz sopstvenog i tudjeg kapitala. Likvidna rezerva predstavlja razliku izmedju sopstvenog kapitala uvecanog za dugorocno pozamljeni kapital i dugorocno vezana sredstva. U uslovima kada je koeficient finansijske stabilnosti veci od 1 tada su dugorocno vezana sredstva veca od sopstvenog kapitala uvecanog za dugorocno pozajmljeni kapital. Iako se likvidnom rezervom stvara uslov za sigurnost u odrzavanju likvidnosti preduzeca ona umanjuje rentabilnost preduzeca jer donosi kamatu po osnovu sredstava po vidjenju.13. Nacela rentabilnosti. Nacelo rentabilnosti preduzeca polazi od maksimiziranja dobitka u kracem i duzem roku poslovanja. Maksimiziranje dobitka u duzem roku nemoguce je ostvariti kao krajnji cilj poslovne politike preduzeca ako se ne maksimizira dobitak u kracem vremenskom roku. Pored maksimiranja stope prinosa na sopstveni kapital nacelo rentabilnosti zahteva i jacanje dugorocno pozamljenog kapitala.14. Nacelo finansijske elasticnosti. Nacelo finansijske elasticnosti polazi od pretpostavke da preduzece u finansijskom poslovanju mora opribavljati dopunske izvore finansiranja (tudji kapital) i mora prevremeno otplacivati pozamljeni kapital u uslovima kada nije vise potreban u procesu finansiranja ili u uslovima kada isti postaje i suvise skup za preduzece. Mogucnost pribavljanja dopunskih izvora finansiranja zavisi od stanje ponude i traznje kapitala na finansijskom trzistu i kreditne sposobnosti preduzeca.15. Nacelo finansijske nezavisnoti. Finansijsko nacelo nezavisnosti polazi od zahteva da menadzment preduzeca bude sto je moguce u vecoj meri nezavistan od poverioca preduzeca. Nacelo nezavisnoti je u direktnoj sprezi sa nacelom finansijske stabilnosti, rentabilnosti, likvidnosti, strukture kapitala i elasticnosti vodjenja finansijske politike preduzeca. Njihova veca medjuzavisnost ima kao rezultat vecu nezavisnost menadzmenta preduzeca i obrnuto. Nezavisnost menadzmenta preduzeca zavisi i od nacina dobijanja kredita i instrumenata obezbedjenja istog. Nezavisnost menadzmenta preduzeca zavisi i od obaveza preduzeca prema dobavljacima. Ako je broj dobavljaca preduzeca veci, manja je zavisnost preduzeca u sprovodjenju poslovne politike od dobavljaca i obrnuto. Stepen nezavisnosti u vodjenju poslovne-finansijske politike preduzeca uslovljen je sa neto dobitkom i rentabilnoscu preduzeca.

Page 4: Finansijski menadzment-puskica

16. Nacelo finansijske snage. Predstavlja skup nacela racionalnog finansiranja, rentabilnosti, finansijalnosti, akumulacije i mobilizacije sredstava. Nacelo racionalnog finansiranja polazi od najpovoljnije kombinacije izvora finansiranja (sopstvenih i tudjih) i ubrzane cirkulacije finansijskih sredstava. Direktan uticaj ovog nacela jeste na nacelo likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti finansiranja. Nacelo likvidnosti nastoji da se unutar privrednog subjekta obezbede optimalna potrebna novcana sredstva za izmirenje dospelih obaveza. Direktan uticaj ovog nacela je na nacelo sigurnosti i rentabilnosti. Nacelo sigurnosti obezbedjuje u odredjenom vremenskom periodu nesmetano finansijsko poslovanje preduzeca. Direktan uticaj ovog nacela je na nacelo rentabilnosti poslovanja. Nacelo rentabilnosti predstavlja odraz uspesnog poslovanja preduzeca i optimalne kombinacije njegovog finansijskog ulaganja sa izrazajnom sigurnoscu povrata ulozenih sredstava i ostvarenim pozitivnim finansijskim efektima. Direktan uticaj ovog nacela je na nacelu finansijalnosti, akumuliranja i mobilizacije finansijskih sredstava. Nacelo finansijalnosti polazi od ostvarenog pozitivnog rezultata koji se temelji na smanjenim finansijskim troskovima i koriscenju najpovoljnije kombinacije finansijskih izvora. Direktan uticaj ovog nacela je na nacelo racionalnog finansiranja, nacelo akumuliranja imobilizacije finansijskih sredstava. Nacelo akumuliranja i mobilizacije finansijskih sredstava izvodi se iz nacela racionalnog finansiranja, rentabilnosti i finansijalnosti te predstavlja teznju povecanja sopstevenih nad tudjim izvorima sredstava putem povecane stope akumulacije, veceg koeficienta obrta sredstava, veceg ulaganja sredstava i veceg obima zajednickih domacih i inoulaganja. Direktan uticaj ovog nacela je na nacelo racionalnog finansiranja preduzeca. Medjusobno povezana nacela (racionalnog finansiranja, likvidnosti, sigurnosti, rentabilnost, finansijalnosti, akumuliranja i mobilizacije) predstavljaju nacelo finansijske snage preduzeca.17. Faktori finansijske politike preduzeca. Finansijska politika izlozena je dejstvu niza faktora koji u vecem ili manjem obimu imaju pozitivnog ili negativnog uticaja na proces njene realizacije. Faktori koji uticu na finansijsku politiku preduzeca globalno se dele na: spoljne i unutrasnje. U spoljne faktore finansijske politike spadaju oni faktori na koje preduzece ne moze direktno uticati. Za ove faktore se kaze da su objektivnog karaktera odnosno da su dati kao velicine te da se njima treba prilagoditi finansijska politika preduzeca. Iako su oni visebrojni neophodno je posebno posvetiti paznju trzistu i privredno finansijskom sistemu. Na finansijsku politiku preduzeca uticu faktori uslovljeni na inostranom trzistu, na kojem se preduzece pojavljuje i kao prodavac i kao kupac robe odnosno usluga. Privredno-finansijski sistem kao spoljni faktor finansijske politike od posebne je vaznosti jer se merama ovog sistema obezbedjuje realizacija planova i programa preduzeca odnosno i sire drustvene zajednice. Stabilnost finansijske politike preduzeca u direktnoj je zavisnosti od postajanja i stabilnosti mera privredno-finansijskog sistema. Unutrasnjim faktorima finansijske politike preduzeca nazivaju se sva ona dejstva koja su izazvana u okviru preduzeca. O tim faktorima preduzece po pravilu samostalno odlucuje, te je s toga njihov uticaj na finansijsku politiku u direktnoj vezi sa ostvarenjem planskih zadataka preduzeca. S obzirom da su ovi faktori brojni, najcesce se grupisu kao: faktori koji proizilaze iz poslovnih planova preduzeca i faktori koji proizilaze iz organizacione strukture preduzeca. 18. Pojam i funkcije finansijskog planiranja. Finansijsko planiranje predstavlja oblik iskazivanja raznih vrsta planova u finansijskim pokazateljima. Ti planovi se odnose na funkciju nabavke, funkciju proizvodnje, funkciju prodaje i razvojnu funkciju. Cesto se finansijsko planiranje svodi na godisnji finansijski plan (plan tokova novcanih sredstava). U finansijskoj literaturi prisutno je tumacenje po kojem se finansijski plan sastoji od plana priliva i odliva novcanih sredstava za odredjeno razdoblje, plana ukupnog prihoda i njegove raspodele, plana rashoda i prihoda budzeta. Pri izradi finansijskog plana obuhvataju se sledeci ekonomsko finansijski parametri: obim i struktura finansijskih sredstava, troskovi poslovanja, amortizacija osnovnih sredstava, cena sirovina, materijala, gotovih proizvoda, robe i usluga, obim i struktura investicionih ulaganja vrste finansijskih tokova, planiranje izvora finansiranja, ocekivana novcana primanja i izdavanja, planirani ukupni prihod, bruto dobit i akumulacija preduzeca, planirana raspodela bruto dobiti i ostvarenog dohotka preduzeca. Finansijskim planom kao instrumentom finansijske politike preduzeca pored planiranja finansijskih tokova i strukture sredstava i izvora sredstava neophodno je predvideti dinamiku nabavke finansijskih sredstava, dinamiku potreba za finansijskim sredstvima, dinamiku usmeravanja i rasporedjivanja raspolozivih finansijskih sredstava kao i dinamiku vracanja tih sredstava svojim izvorima. Finansijsko planiranje tokova reprodukcije u preduzecu nezamislivo je bez obuhvatanja sledecih elemenata: plana bilansa uspeha, plana bilansa stanja, plana novcanih tokova, plana dugorocnih ulaganja.19. Predmet i metodi finansijskog planiranja. Finansijskim planom se kreiraju novcani tokovi u preduzecu sa aspekta utvrdjivanja potrebnih novcanih sredstava za nesmetano odvijanje procesa reprodukcije, pravovremeno izvrsavanje obaveza koje su stvorene u ranijem periodu a dospevaju u toku poslovne godine. Planom finansiranja preduzeca definisu se raspoloziva sredstva, potrebna dodatna sredstva za nesmetano funkcionisanje poslovanja preduzeca kao i prenosenje sredstava drugim preduzecima. U postupku izrade finansijskog plana primenjuje se klasicni i ekonometrijski metodi planiranja. Od klasicnih metoda primenjuju se metodi indukcije i metodi dedukcije. Induktivni metod polazi od analitickih predracuna pojedinih kategorija finansijskog plana te se uvazavanjem optimalnih ciljeva vrsi izrada i donosenje finansijskih planova od pojedinacnog ka opstem.Deduktivni metod planiranja polazi od opsteg ka pojedinacnom definisanju finansijskih tokova i transakcija. Deduktivni metod polazi od jednostavnih ka slozenijim tokovima odnosno od poznatih ka nepoznatim tokovima. U ekonometrijske metode spadaju: bilansni metod, metod trenda, metod visetruke korelacije i regresije, mrezno planiranje i komparativni metod. Bilansni metod je osnovni metod finansijskog planiranja jer se zasniva na cinjenicama da se svi prihodi i rashodi, primanja i izdavanja, investiciona sredstva i kreditni poslovi medjusobno usaglasavaju i balansiraju. Kod predvidjanja dugorocnih i srednjorocnih finansijskih tokova i finansijskih transakcija primenjuje se metod ekstrapolacije trenda. Sustina ovog metoda jeste u tome da se u osnovu finansijskih promena i tokova u prethodnom periodu determinisu buduca kretanja. U uslovima kada su bilansne stavke medjusobno zavisne u finansijskom planiranju se primenjuje metod visestruke regresije i korelacije. Za uporedno sagledavanje ostvarenih i planiranih rezultata dobijenih na osnovu prethodnih metoda primenjuje se komparativni metod za koje je bitno vrsenje uporedjivanje srodnih preduzeca. Metod predracuna primanja i izdavanja polazi od toga da se na osnovu planiranja prodaje, utvrdjuje ukupno primanje. U praksi se najvise koristi bilansni metod.

Page 5: Finansijski menadzment-puskica

20. Principi i metodologija izrade finansijskog plana. Principi i metodologija izrade finansijskog plana su u direktnoj medju vezi sa finansijskom politikom preduzeca. Finansijski plan izrazava ukupno poslovanje preduzeca izrazeno u novcanom obliku. Izvrsenjem finansijskog plana ostvaruje se:1) obezbedjenje finansijskih sredstava u potrebnom obimu, odgovarajucim rokovima i pod povoljnim uslovima.2) racionalno koriscenje raspolozivih sredstava, odnosno njihovo ubrzano kruzno kretanje3) osiguranje stalne likvidnosti i solventnosti 4) pravilna raspodela dobiti i ostvarenog dohotka U postupku izrade finansijskog plana treba pre svega sastaviti neophodne predracune dinamike kretanja direktnih i opstih troskova, troskova poslovanja, nakon cega se pristupa sastavljanju planskih kalkulacija po vrstama proizvoda, po organizacionim jedinicama i za preduzece kao celinu. Na osnovu predracuna troskova planskih kalkulacija utvrdjuje se planska cena kostanja i prodajna cena odredjenog proizvoda. Planom nabavke treba predvideti za celu poslovnu godinu sve elemente koji treba da se ugrade u proizvodni proces. Prometna funkcija planira obim realizacije na domacem i inostranom trzistu. (putem maloprodaje i veleprodaje). Sluzba za investicije planira nuznu kupovinu osnovnih sredstava da bi se ostvarila planirana proizvodnja izgradili, i dogradili proizvodni pogoni. Kadrovska sluzba iskazuje putem plana neophodan broj radnika za izvrsenje planirane proizvodnje i realizacije. Finansijska sluzba iskazuje plansku potrebu za neophodnim obrtnim sredstvima da bi se izvrsio postavljeni planski zadatak. Po dobijanju planskih velicina od strane svih poslovnih funkcija sluzba plana i analize prevodi planirane velicine na vrednosne velicine, te utvrdjuje velicinu planiranog prihoda, planiranog rashoda, planiranog dobitka ili gubitka, iskazano mesecno i za celu godinu. Finansijski plan preduzeca se sastavlja da bi se osigurala likvidnost poslovnog sistema. Osnovni princip izrade finansijskog plana preduzeca temelji se na naucnoj osnovi, direktivnosti plana, sveobuhvatnosti plana, masovnosti pri izradi i donosenju plana, konkretnosti plana i realnosti plana. 21. Vrste finansijskih planova. U ekonomskoj literaturi prisutni su razliciti kriterijumi definisanja vrsta finansijskih planova. Najcesce se istice podela prema: 1) nacinu sastavljanja (izolovani finansijski planovi, kombinovani, pojedinacni i svodni)2) stepenu vaznosti (primarni i sekundarni finansijski planovi)3) redovnosti sastavljanja (tekuci (redovni i vanredni) i specijalni (jednokratni finansijski planovi)4) duzini vremenskog perioda (kratkorocni, srednjorocni, dugorocni finansijski planovi)5) ritmu finansijskog poslovanja (osnovni i operativni)Izolovani finansijski planovi podrazumevaju planiranja primanja i izdavanja koji proizilaze iz “racuna ucinka”, a kombinovani planovi obuhvataju tokove primanja i izdavanja koji proizilaze iz bilansa uspeha. Pojedinacni finansijski planovi se donose za preduzeca i u njima se planira njihova ukupna finansijska aktivnost. Svodni finansijski planovi donose se za holding organizacije a na osnovu pojedinacnih planova njihovih clanica. Ukoliko je teziste na planu prodaje, odnosno nabavke, planovi mogu biti primarni a svi ostali sekundarni finansijski planovi. Tekuci finansijski planovi mogu biti redovni i vanredni. Redovnim finansijskim planovima se vrsi predvidjanje novcanih tokova u odredjenom vremenskom periodu s ciljem odrazavanja finansijske likvidnosti preduzeca. Ovi finansijski planovi su po pravilu kratkorocnog i srednjorocnog karaktera. Vanredni finansijski planovi su najcesce dugorocnog karaktera u kojima se prikazuju uslovi finansiranja tekucih investicija i nacin njihovog odrzavanja. Specijalni (jednokratni) finansijski planovi izradjuju se neredovno, samo u posebnim prilikama i posebnim zadacima. Oni se primenjuju u uslovima: osnivanja preduzeca, integracije, dezintegracije, likvidacije i poslovanja sa gubitkom. Sa aspekta vremenske dimenzije u skladu sa osnovnim odredbama planiranja razlikujemo: dugorocne, srednjorocne, kratkorocne planove. Mogu se suprotstaviti dva shvatanja. Prvo shvatanje polazi od toga da se kratkorocni finansijski planovi preduzeca za poslovnu godinu na osnovama utvrdjene finansijske strategije u srednjorocnim i dugorocnim finansijskim planovima. U cilju ostvarivanja neposrednog upravljanja finansijama u preduzecu donose se operativni (kratkorocni) finansijski planovi za kraci period od godinu dana. Kratkorocni finansijski planovi (planovi likvidnosti) bave se predvidjanjem uskladjivanja priliva i odliva novcanih sredstava. Srednjorocni finansijski planovi se donose na period od 5 godina i vrse sintetizovanje plana razvoja i plana finansiranja u tom periodu. Dugorocni finansijski planovi se odnose na strategiju razvoja za period od 10 i vise godina i obuhvataju sredstva i njihovo vracanje u procesu finansiranja investicija.Drugo shvatanje polazi od toga da kratkorocni planovi obuhvataju period od jednog kvartala, srednjorocni planovi u periodu od 3 meseca do godinu dana a dugorocni planovi period veci od jedne godine. Dugorocnim finansijskim planom se sagledavaju potrebna dugorocna novcana sredstva i nacin obezbedjivanja izvora sredstava. Dugorocni finansijski plan posmatran po godinama sadrzi: plan priliva po elementima finansijskog plana, plan odliva po elementima sa minimalnim rezervama i stanje na kraju planskog intervala (manjak ili visak sredstava). Srednjorocni planovi se donose na period preko jedne godine i na osnovu njih se pouzdano mogu planirati sve ocekivane promene po osnovu primanja i izdavanja u preduzecu, odnosno na osnovu planiranog bilansa uspeha i kvartalnih procena mogu se uspesno pratiti i predvideti promene u novcanim tokovima. Kratkorocnim i mesecnim planovima preduzece kvalitativno kontrolise sopstvenu likvidnost. Cilj svakog kratkorocnog plana je da pravovremeno predvidi neuskladjenost izmedju novcanih sredstava i da tu neuskladjenost nadomesti nabavkom i plasmanom dodatnih novcanih sredstava. Kratkorocni finansijski planovi se donose na osnovu godisnjeg finansijskog plana i sadrze: stanje gotovine na kraju prethodnog meseca, plan uplata po mesecima, plan isplata po istim mesecima, stanje novcanih sredstava na kraju planskog perioda. U sirem kontekstu definisanja kratkorocnih finansijskih planova oni obuhvataju: nastupajuce obaveze, potrebna sredstva, raspoloziva sredstva, izvore dodatnih finansijskih sredstava.

Page 6: Finansijski menadzment-puskica

22. Nacela i faktori organizacije finansijske funkcije. U globalu posmatrano moze se govoriti o: centralizovanom, decentralizovanom i kombinovanom nacelu organizovanja. Nacelo centralizacije ima sledece specificnosti: - samo jedna finansijska sluzba izvrsava zadatke finansijske funkcije,- finansijska sluzba deluje na jednom mestu za sve privredne subjekte,- centralizovanom organizacijom finansijske funkcije vodi se jedinstvena finansijska politika prema poslovnim bankama, poslovnim partnerima i ZOP-u,- ostvaruje se veci nivo specijalizacije unutar finansijske funkcije,- ostvaruje se na visem stepenu kadrovski potencijal, finansijska sredstva i ostala oprema,- efikasnije i racionalnije se izvrsavaju finansijski zadaci posebno u delu pribavljanja i ulaganja finansijskih sredstava,- postize se veci stepen uvida nad izvrsavanjem zadataka finansijske funkcije,- ostvaruje se smanjenje administrativnog aparata u finansijskoj funkciji- efikasnije se sprovodi saradnja u delu razvojne politike i snosenje gubitka.Decentralizovani oblik finansijske funkcije ima sledece specificnosti:- vise finansijskih sluzbi obavljaju zadatke finansijske funkcije i to za jednog privrednog subjekta,- izvrsavanje finansijskog zadatka rasporedjuje se na veci broj finansijskih odeljenje pa se tako postize i efikasnost u radu,- uproscava se izvrsenje postavljenog finansijskog zadatka,- stvara se veci broj nezavisnih finansijskih rukovodilaca,- stvara se veci stepen individualne odgovornosti u izvrsavanju finansijskog zadatka.Kombinovani nacin organizovanja finansijske funkcije predstavlja spoj centralizovanog i decentralizovanog nacina organizovanja i zavisi od postojecih privrednih okolnosti.Faktori organizacije finansijske funkcije su:1. oblik organizovanja privrednog subjekta, njegova velicina, slozenost posla i dislociranost uzih organizacionih delova2. privredna delatnost kao i struktura programa koji nudi privredni subjekat3. finansijski zadaci koje treba resiti izmedju privrednih subjekata u zemlji ili sa privrednim subjektima iz inostranstva4. vazece zakonske odredbe koje usmeravaju aktivnost finansijske funkcije, a saglasno tome i njenu organizaciju5. ugovori o zajednickim ulaganjima u mesovito preduzece sa stranim kapitalom ili o zajednickom ulaganju u holding organizaciju i sl.6. troskovi rada i organizovanja nove finansijske funkcije 7. raspolozivi strucni potencijal za projektovani oblik organizovanja finansijske funkcije8. nivo tehnicke opremljenosti za efikasan rad projektovane organizacije finansijske funkcije9. postojeci izvori sopstvenih sredstava i zastupljenost tudjih izvora sredstava u poslovanju privrednog subjekta.23. Finansijsko odeljenje kao oblik organizovanja finansijske funkcije. Ukoliko je organizacija finansijske funkcije postavljena na principima finansijskog odeljenja tada ona najcesce broji 5 referada. Te referade su: 1. referada udruzivanja (ulaganja) finanskih sredstava – u njoj se obavljaju poslovi koji se odnose na nabavku finansijskih sredstava i ulaganja finansijskih sredstava. Karakteristicni poslovi za ovu referadu su: ispitivanje privrednih subjekata iz finansijskog okruzenja, sastavljanje predloga o udruzivanju finansijskih sredstava, sastavljanje kreditnih zahteva, ugovora o kreditiranju, obracun dividendi i kamata.2. referada likvidature finansijske dokumentacije – obuhvata poslove kontrole dokumenata sa kojima se vrsi bezgotovinsko ili gotovinsko placanje (ulazne fakture, putni nalozi, dokumenti u vezi obracuna licnih dohodata, doprinosa, poreza i carina)3. referada bezgotovinskog placanja – obavlja sve poslove koji se odnose na platni promet, a to su poslovi u vezi placanja i naplate potrazivanja (kontrola izvoda ziro racuna, nalozi za naplatu, instrumenti placanja, naplata potrazivanja od kupaca, opomene duznicima itd.)4. referada blagajne – obavlja poslove koji se odnose na gotovinska placanja (isplate putnih akontacija, putnih naloga, neto licnih dohodaka, gotovinskih cekova, podizanje gotovine sa ziro racuna itd.)5. referada finansijskog planiranja, analize, kontrole i informisanja – obavlja poslove vezane za izucavanje celine finansijskog poslovanja preduzeca (izrada plana tokova novcanih sredstava, analiza finansijske situacije preduzeca, informacije o finansijskom poslovanju preduzeca itd.)24. Finansijska sluzba kao oblik organizovanja finansijske funkcije. Finansijski poslovi su povezani sa svim ostalim poslovima, te da proizilaze iz njih i da ih kontinualno prate. Zahteve drustvene zajednice u vezi uvida u koriscenje finansijskih sredstava predstavljaju jedan od vaznih faktora koji direktno uticu na oblik organizovanja finansijske funkcije u preduzecu. Praksa pokazuje da su u preduzecima postojali razliciti oblici organizovanja finansijske funkcije. Ti oblici su: finansijsko-racunovodstvene sluzba, privredno-finansijski sektor, finansijsko odeljenje, finansijska sluzba, interna banka. Finansijska sluzba kao oblik organizovanja finansijske funkcije predstavlja siru organizacionu celinu nego sto je to finansijsko odeljenje.

Page 7: Finansijski menadzment-puskica

25. Karakteristike bilansa stanja i bilansa preduzeca. Bilans stanja ukazuje na kvantitet sredstava (putem zbira aktive i pasive) i kvalitet sredstava i izvora sredstava (putem strukture aktive i pasive). Svako kvantitativno povecanje aktive i pasive izazvano je novim prilivom sredstava. Svaki odliv sredstava predstavlja smanjenje i aktive i pasive. Svaka kvantitativna promena aktive i pasive ima za posledicu kvalitativnu promenu sastava sredstava i izvora sredstava. U praksi su moguci slucajevi da kvantitet sredstava i izvora sredstava ostane ne promenjen, a da se kvalitativni sastav sredstava i izovora sredstava menja transformacijom jednog pojavnog oblika u drugi pojavni oblik sredstava, odnosno transformacijom jednog izvora u drugi izvor sredstava. Ovakvim kvalitativnim promena strukture aktive i pasive menja se kvalitativno i bilans stanja sa aspekta poboljsanja ili pogorsanja finansijske situacije. Kvalitativne promene mogu nastati i u pasivi bilansa stanja.Bilans uspeha (racun gubitka i dobitka) predstavlja dvostrani pregled rashoda i prihoda koji su nastali u odredjenom obracunskom periodu. Suceljavanjem prihoda i rashoda definise se finansijski rezultat preduzeca. Ukoliko je finansijski rezultat pozitivan (prihod je veci od rashoda) tada su povecani sopstveni izvori sredstava. Ukoliko je finansijski rezultat negativan (rashodi veci od prihoda) tada su sopstveni izvori u obracunskom periodu smanjeni. Razlika izmedju ukupnog prihoda i ukupnih rashoda predstavlja bruto dobit poslovne godine doticnog preduzeca. Razlika izmedju ukupnih rashoda i ukupnih prihoda predstavlja gubitak poslovne godine doticnog preduzeca. Ukuliko od kategorije bruto dobiti poslovne godine oduzmemo kategoriju gubitka poslovne godine i na njihovu razliku licnih dohotka u realizovanim proizvodima i uslugama tada dolazimo do kategorije ostvarenog prihoda. Preduzece ce iskazati ostvareni dohodak i u slucajevima kada je gubitak poslovne godine manji od visine licnih dohodaka u reallizovanim proizvodima i uslugama. Preduzece koje je ostvarilo gubitak u poslovnoj godini duzno je u svom bilansu uspeha iskazati kategoriju nenahnadjenih utrosenih sredstava iz ukupnog prihoda koja predstavlja razliku izmedju kategorije gubitka poslovne godine i kategorije licnih dohodaka u realizovanim proizvodima i uslugama.26. Latentne rezerve i skriveni gubici u bilansu stanja. Latentne rezerve najcesce nastaju potcenjivanjem aktive (sredstava) ili pak precenjivanjem pasive (obaveza) u bilansu stanja preduzeca. I jedan i drugi oblik latentnih rezervi ima za krajnju posledicu povecanje tekucih rashoda u bilansu uspeha doticnog preduzeca. U uslovima prisustva latentnih rezervi preduzece iskazuje manji periodicni finansijski rezultat u svom bilansu uspeha. Analiza strukture aktive bilansa stanja preduzeca ukazuje da se latentne rezerve mogu pojaviti kod: 1. osnovnih sredstava (amortizacioni period kraci od veka trajanja osnovnog sredstva)2. zalihama materijala (kada se zalihe repromaterijala u bilansu stanja bilansiraju po nabavnim cenama, iskazane po prvim ulaznim cenama nizih od poslednjih nabavnih cena)3. sitnog inventara (kada se otpis vrsi u 100% iznosu a stvarna potreba postoji za otpisom u 50% iznosu)4. nedovrsene proizvodnje gotovih proizvoda (kada se obracunavaju po punoj ceni kostanja)5. dinarskih i deviznih potrazivanja (kada se balansira po nizem kursu od zvanicnog kursa).Skriveni gubici u preduzecu nastaju zbog precenjivanja aktive i podcenjivanja pasive (suprotno u odnosu na latentne rezerve). Svaki skriveni gubitak u bilansu stanja razotkriva se u bilansu uspeha u narednim obracunskim periodima. Javlja se kod neadekvatne procene kursa ino valuta, neadekvatne procene veka amortizacije osnovnog sredstva, duzeg vremenskog obracuna amortizacije od stvarnog, neadekvatna procena prodajne cene gotovog proizvoda itd. Skriveni gubici preduzeca poboljsavaju njegov finansijski rezultat u tekucem obracunskom periodu, umanjuju negativan finansijski rezultat, pretvaraju ga u pozitivan finansijski rezultat, vestacki uvecavaju pozitivan finansijski rezultat da bi u narednim obracunskim periodima isti pogorsavali i dovodili na nivo realnosti. 27. Plan bilansa uspeha. Planiranje bilansa uspeha preduzeca prvo podrazumeva planiranje troskova za predvidjeni obim proizvodnje a tek zatim planiranje rashoda za predvidjeni obim prodaje. Planski bilans uspeha moze imati sledecu sadrzinu:- prihodi od prodaje se utvrdjuju na nacin sto se planirani fizicki obim prodaje pomnozi sa ocekivanom neto prodajnom cenom. Neto prodajna cena predstavlja razliku izmedju prodajne cene i postignutih bonifikacija (rabat, kasa skonto i sl.).- varijabilni rashodi se utvrdjuju mnozenjem planiranih varijabilnih troskova po jedinici proizvoda i planirane kolicine prodaje proizvoda.- marza pokrica predstavlja stvarnu razliku izmedju prihoda od prodaje i varijabilnih rashoda.- neto rashodi finansiranja predstavljaju razliku izmedju planiranih kamata na obaveze i planiranih kamata na potrazivanja.- porezi iz rezultata se utvrdjuju tako sto se bruto finansijski gubitak koriguje na vise za planirane rashode i na nize poreske olaksice.- bruto finansijski dobitak predstavlja razliku izmedju poslovnog dobitka i neto rashoda finansiranja.- neto dobitak predstavlja razliku izmedju bruto finansijskog dobitka i poreza iz rezultata.

Page 8: Finansijski menadzment-puskica

28. Plan bilansa stanja. Pri planiranju bilansa stanja preduzeca polazi se od njegovih delova:1. plana obrtnih sredstava2. plana autonomnih izvora i kratkorocnih obaveza3. plana osnovnih sredstava i dugorocnih plasmana4. plana sopstvenog kapitala i dugorocnih obavezaPlan obrtnih sredstava je razlicit kod preduzeca koja imaju kontinuiranu proizvodnju (godisnju) i kod preduzeca koja imaju sezonsku proizvodnju. Kod kontinualne proizvodnje obrtna sredstva se planiraju za celu godinu dok kod sezonske proizvodnje obrtna sredstva se planiraju po odredjenim periodima. Planirana obrtna sredstva se definisu kao zbir svih vrsta obrtnih sredstava u jednom preduzecu. Princip planiranja autonomnih izvora i kratkorocnih obaveza kod kontinuirane proizvodnje i sezonske proizvodnje je isti kao i kod plana obrtnih sredstava. Planirani elementi su osnovna sredstva, dugorocni plasmani, gubitak iskazan u aktivi i ukupna stalna sredstva i gubitak. Sopstveni kapital i dugorocne obaveze bez obzira dali se radi o kontinuiranoj ili sezonskoj proizvodnji i prodaji, planiraju se za citavu plansku godinu. Plan treba da sadrzi sledece elemente: drustveni kapital, akcionarski kapital, dugorocne obaveze, ukupan sopstveni kapital itd. Za planski bilans stanja od posebnog je znacaja je predvideti dugorocnu finansijsku ravnotezu. 29. Planirana minimalno i maksimalno potrebna akumulacija. Minimalno potrebna akumulacija predstavlja onu akumulaciju koja obezbedjuje preduzecu dugorocnu finansijsku ravnotezu iz prethodne godine. Dugorocno vezana sredstva obuhvataju osnovna sredstva, dugorocne plasmane, gubitak iskazan u aktivi i stalne zalihe. Maksimalno potrebna akumulacija predstavlja onu akumulaciju putem koje se uspostavlja narusena dugorocna finansijska ravnoteza. Definisanjem maksimalno i minimalno potrebne akumulacije u preduzecu teziste planiranja se prenosi na planski bilans uspeha kako bi se ispitale realne mogucnosti ostvarivanja minimalne i maksimalne akumulacije. Sustina ispitivanja pociva na cinjenici da se istovremeno vrsti ispitivanje realnih mogucnosti i za minimalnu i za maksimalno potrebnu akumulaciju. Prvi korak kod ispitivanja mogucnosti odnosi se na marzu pokrica. Proverava se sta sve utice na marzu pokrica u planiranom bilansu uspeha. Dosadasnja prakticna iskustva ukazuju da na marzu pokrica imaju uticaja:1. planirani fiksni i pretezno fiksni rashodi,2. planirani neto rashodi finansiranja,3. planirani porezi iz finansijskog rezultata,4. dodatni porezi iz finansijskog rezultata.Planirana akumulacija (neto dobitak) se ne moze projektovati u bilansu uspeha preduzeca, ispod nivoa potrebne minimalne akumulacije. Planirana akumulacija moze biti visa od minimalne akumulacije i manja od maksimalne akumulacije proizvoda. Svako preduzece koje ostvari maksimalno potrebnu akumulaciju savrseno je postavilo i realizovalo ciljeve svoje poslovne politike. 30. Pojam i iskazivanje likvidnosti preduzeca. Postoje razlicite interpretacije pojma likvidnosti. Po jednom misljenju ona predstavlja sposobnost nekog nenovcanog oblika sredstva da se transformise u novac – gotovinu. Prema drugom ona predstavlja sposobnost privrednog subjekta (duznika) da izmiri dospele obaveze prema poveriocima. Postoje tri stepena likvidnosti preduzeca.Prvi stepen likvidnosti obuhvata: gotovinu, potrazivanje po depozitnim racunima po vidjenju i hartije od vrednosti koje su trenutno unovcljive. Drugi stepen likvidnosti obuhvata: hartije od vrednosti koje se mogu unovciti u roku od 30 dana i potrazivanja od kupaca i ostala potrazivanja naplativa za 30 dana. Treci stepen likvidnosti obuhvata: kratkorocna potrazivanja sa rokom naplate duzim od 30 dana i zalihe naplative sa rokom duzim od 30 dana. U teoriji i praksi cesto su prisutne dileme dali transformaciju nenovcanog oblika sredstava u likvidni oblik (gotovinu) izvrsiti sa ili bez gubitka. Ti gubici mogu nastati naplatom potrazivanja od kupaca uz kasa skonto, prodajom hartija od vrednosti uz eskont i prodajom deonica po nizem kursu od kursa bilansiranja. Determinantne koje odredjuju likvidnost su: dospele obaveze, vremenski rokovi i sredstva placanja.Globalno posmatrano mozemo govoriti o pojmu:1. trenutne likvidnosti2. buduce likvidnosti,3. koeficientu optimalne likvidnosti,4. opste likvidnosti.

Page 9: Finansijski menadzment-puskica

31. Uzroci nelikvidnosti preduzeca. Su najcesce eksternog i internog karaktera. Eksterni uzroci nelikvidnosti cesto se nazivaju sistemskim uzrocima jer dolaze delom iz okruzenja i eksternog su karaktera. Njihova opsta karakteristika jeste da imaju isti uticaj na sve subjekte privredjivanja, a uticaj subjekta privredjivanja na njihov tok kretanja je neznatan. U ove uzroke spadaju monetarno kreditni sistem i politika NBJ, bankarsko kreditni sistem i kreditna politika banaka, spoljno trgovinski sistem, devizni rezim i politika, sistem i politika platnog prometa, inflacija...Interni uzroci nelikvidnosti proizilaze iz unutrasnjih objektivnih i subjektivnih slabosti subjekta privredjivanja. Oni su najcesce posledica neadekvatno planirane i realizovane finansijske politike preduzeca. U ove uzroke spadaju: investicije u osnovna sredstva, zalihe, naplata potrazivanja, interna raspodela ostvarene dobiti dohotka, gubici, ispadanje osnovnih i obrtnih sredstava funkcije. Mogucnosti za otklanjanje uzroka nelikvidnosti u preduzecima mogu biti:1. ubrzana cirkulacija sredstava, 2. prestruktuiranje sredstava,3. kompenzacija delova sredstava i obaveza prema izvorima,4. promena rokova dospeca obaveza placanja prema izvorima,5. angazovanje dodatnih novcanih sredstava u procesu reprodukcije.32. Solventnost, insolventnost i improvizovana likvidnost preduzeca. Solventnost predstavlja sposobnost preduzeca da sa ukupnim sredstvima podmiri sve obaveze pod predpostavkom da sve dospeju u istom trenutku. Solventnost podrazumeva situaciju u preduzecu u kojoj su ukupna sredstva jednaka ili veca od ukupnih izvora sredstava posmatrana u odredjenom vremenskom trenutku. Za preduzece kazemo da je insolventno kada su njegova ukupna sredstva manja od ukupnih izvora sredstava. U tim slucajevima preduzece ostvaruje gubitak koji predstavlja razliku izmedju ukupnih sredstava i ukupnih izvora sredstava. Insolventnost preduzeca nalaze potrebu za preduzimanje mera putem kojih ce se otkloniti uzroci neracionalnog koriscenja sredstava i nepovoljnog rezultata poslovanja (sanacija, stecaj). Kod nasih preduzeca insolventnost je najcesce posledica prezaduzenosti. Improvizovana politika likvidnosti u preduzecu predstavlja odsustvo realne politike likvidnosti preduzeca. Ovakva politika likvidnosti prisutna je u uslovima kada menadzment preduzeca akcenat stavlja na rentabilnost, uz svesno zanemarivanje likvidnosti. Ona po pravilu dovodi do hronicne nelikvidnosti preduzeca. Improvizovana politika nelikvidnosti preduzeca najcesce nastaje u uslovima: nepostojanja plana priliva i odliva novca, nekontrolisano stvaranje obaveza, zaduzivanje visoke kamate, neadekvatne naplate potrazivanja, blokade ziro racuna.33. Upravljanje ziro-racunom firme. Ziro racun predstavlja najznacajni deo u njenom poslovanju. Preko ziro racuna preduzeca slivaju se svi dnevni prilivi i odlivi novcanih sredstava. U svakom preduzecu finansijski rukovodilac treba da vodi racuna da dnevni priliv novcanih sredstava bude veci od dnevnog odliva kako bi se odrzao kontinuitet likvidnosti preduzeca (makar 10% veci). Finansijska funkcija u preduzecu mora voditi racuna o izdatim instrumentima obezbedjenja placanja, njihovom iznosu i rocnosti, kako se nebi narusila dnevna projektovana likvidnost preduzeca. Takodje, preuzeti instrumenti obezbedjenja placanja moraju takodje po svojoj rocnosti i iznosu biti u funkciji dnevne likvidnosti preduzeca. Stanje na ziro racunu preduzeca mora se dnevno pratiti preko izvoda uz proveru da li su prosli svi nalozi za placanje koji su upuceni zavodu za obracun i placanje prethodnog dana i dali je stigao priliv na ziro racun preduzeca od strane duznika onako kako je to i projektovano. Pogresno se upravlja sa ziro racunom preduzeca ukoliko se ostavlja veliki iznos novcanih sredstava za novi radni dan i ne izvrse redovna placanja. Upravljanje sa ziro racunom preduzeca podrazumeva i dnevnu azurnost na relaciji ziro racun – blagajna preduzeca. Davanje naloga za skidanje novcanih sredstava sa ziro racuna preduzeca podrazumeva prenosenje novcanih sredstava u blagajnu preduzeca (gotovina) radi izmirenja dnevnih gotovinskih isplata. Blagajna mora imati propisan dnevni blagajnicki maksimum u mogucem zadrzavanju novcanih sredstava u gotovinskom obliku u blagajni (visinu odredjuje ZOP). Svaka nedovoljna sinhronizacija izmedju priliva i odliva novcanih sredstava dovodi ziro racun preduzeca u nelikvidnost i blokadu. Cesti su slucajevi u nasoj privrednoj praksi da preduzece u neprekidnoj blokadi ziro racuna i da tada poseze za promenom postojece organizacije i formiranje takozvanih kompanija sa dva ili vise novih preduzeca. U dosadasnjoj praksi su poznati slucajevi disponiranja (prenosenja) novcanih sredstava sa ziro racuna jednog preduzeca na ziro racun drugog preduzeca i ako je isto zakonom zabranjeno (fiktivne fakture). Preduzece moze slobodna novcana sredstva na svom ziro racunu efikasno uposliti ne samo ulaganjem u sopstvenu reprodukciju vec i orocavanjem kod poslovnih banaka uz kamatu. Pored dinarskih ziro racuna preduzece moze otvoriti devizne racune kod poslovnih banaka na koje je duzno usmeravati devizne prilive i vrsiti sva devizna placanja prema inostranstvu.Priliv novcanih sredstava na ziro racun preduzeca se ostvaruje osnivanjem duznicko poverilackog odnosa ispostavljanjem fakture i definisanjem vremenskog roka placanja potrazivanjem od strane duznika. Odliv novcanih sredstava sa ziro racuna preduzeca moze nastati donosenjem sudske presude kao i blokadom ziro racuna preduzeca od strane poverioca putem izdatih instrumenata obezbedjenja placanja (akceptni nalog, menica, cek, garancija i sl.). 34. Asignacija kao oblik medjusobnih placanja. Asignacija predstavlja obligacioni odnos u kojoj jedno preduzece (asignant) daje nalog drugom preduzecu (asignatoru) da za njegov racun izvrsi isplatu nekom trecem preduzecu (asignatoru) pri cemu se trece preduzece ovlascuje da to primi u svoje ime. Asignacija kao oblik placanja predstavlja obligacioni odnos izmedju tri pravna lica: asignant, asignat, asignator. Kod asignacije je neophodna asignata. Kod se u praksi asignacija najvise pojavljuje u poslovanju sa bankama. Primera radi preduzece koje ima odobren kredit kod banke moze izdati nalog svojoj banci da iz odobrenog kredita izvrsi placanje obaveze koju ima doticno preduzece prema nekom trecem preduzecu.

Page 10: Finansijski menadzment-puskica

35. Cesija kao oblik medjusobnih placanja. Cesija se identifikuje sa ustupanjem potrazivanja. Cesija predstavlja dvostrani pravni posao u kojem poverilac (cedent) ugovorom ustupa svoje potrazivanje od svog duznika (cesusa) trecem licu (cesionaru). Ucesnici u cesiji su tri lica: cedent (koji ima potrazivanje od odredjenog lica i koji to svoje potrazivanje prenosi na trece lice); cesionar (lice na koje se prenosi potrazivanje) i cesus (duznik cija se obaveza stupa trecem licu. Zakonom nije dozvoljeno ustupanje potrazivanja u slucajevima naknadne stete usled smrti ili povrede, usled naknade nematerijalne stete, usled pismenog sporazuma, ako potrazivanje potice iz zabranjenih ugovora. 36. Kompenzacija kao oblik medjusobnih placanja. Kompenzacija predstavlja izmirenje obaveza medjusobnim prebijanjem. Saglasno zakonu o obligacionim odnosima duznik ima pravo da prebije potrazivanje koje ima prema poveriocu sa onim sto ovaj potrazuje od njega pod uslovom da oba potrazivanja glase na novac, na stvari istog roda i kvaliteta i da su oba potrazivanja dospela. Kompenzacija nastaje po tri osnova: putem zakona, putem sudskih odluka i putem ugovora.Zakonska kompenzacija se moze sprovesti ukoliko su potrazivanja izmedju duznika i poverioca uzajamna, istorodna i dospela. Uzajamnost potrazivanja je prisutna u slucajevima kada poverilac istovremeno duguje svom duzniku. Sudska kompenzacija se sprovodi na osnovu odluke suda u slucajevima kada poverioc tuzi svog duznika za neuredno izmirenje obaveza, a duznik pokaze na sudu da mu poverilac duguje odredjuje odredjenu vrednost (resenje o kompenzaciji). Ugovorna kompenzacija sprovodi se na osnovuu potpisanog ugovora izmedju duznika i poverioca. 37. Pojam i karakteristike poreskog sistema i poreske politike. Porezi predstavljaju najznacajniji instrument prikupljanja prihoda u nacionalnoj ekonomiji. Primenom adekvatne poreske politike moguce je suzbiti inflaciju i podsticajno delovati na rast i razvoj privrednih aktivnosti. Ciljevi poreske politike su pokrice drzavnih rashoda i konjukturni procesi u privredi. Elementi oporezivanja obuhvataju:1. predmet oporezivanja (imovina, dohodak, promet i poslovne transakcije)2. poreskog obveznika (fizickog ili pravnog lica)3. poresku osnovicu (cini imovina, prihod i profit poreskog obveznika)4. poresku stopu (porez prikazan u procentima u odnosu na poresku osnovicu).Poreska politika pociva na poreskim nacelima, kao sto su: - nacelo opstosti (porez treba da placaju svi gradjani)- nacelo elasticnosti (stalno prilagodjavanje poreske politike svim promenama u privrednom sistemu) - nacelo ravnopravnosti (nema dvostrukog oporezivanja)- nacelo ugodnosti (porez treba naplatiti u momentu kad poreski obveznik ima dovoljno sredstava)- nacelo jeftinoce (racionalno organizovanje poreske administracije)Pod evazijom se podrazumeva izbegavanje placanja poreza pri cemu se umanjuju drzavni javni prihodi. Poreska evazija nastaje zbog nejasnog tumacenja zakonskih propisa, netacnog prikazivanja knjigovodstvenog stanja, izbegavanje placanja carina itd. Porez se deli na:1. direktne poreze,2. indirektne poreze.Prema nacinu naplate i nacinu razreza porezi se dele na:1. poreze na dohodak i imovinu,2. poreze na potrosnju, 3. saobracajne poreze (porez na promet).38. Porez na promet proizvoda. Putem poreza na promet proizvoda vrsi se oporezivanje prometa proizvoda koji su u funkciji krajnje potrosnje. Promet proizvoda koji su u funkciji krajnje potrosnje a na koje se placa porez na promet odnosi se na uvoz proizvoda, ustupanje proizvoda bez naknada i zamena proizvoda, manjak proizvoda, rashod, koriscenje proizvoda sopstvene proizvodnje namenjeni krajnjoj potrosnji. Zakonom o osnovama poreskog sistema definisani su i proizvodi koji su u funkciji krajnje potrosnje, a na koje se ne placa porez na promet. To su slucajevi kada se vrsi prodaja proizvoda licu koje je registrovano i obavlja promet proizvoda, a isti se nabavlja radi dalje prodaje; prodaja proizvoda licu koje je registrovano i obavlja ugostiteljsku delatnost; licu koju obavlja proizvodnu delatnost i uvoz proizvoda u funkciji dalje prodaje. Neophodno je naglasiti da se prodaja proizvoda bez prodaje na promet ne moze vrsiti iz prodavnica kao i drugih poslovnih jedinica koje obavljaju promet na malo. Prodaja na veliko ne moze se vrsiti iz prodavnica i drugih poslovnih jedinica koje su registrovane na promet za malo. U slucajevima kada prodavac robe u fakturi o prodaji iste unese klauzulu duzan je navesti da – porez na promet proizvoda nije obracunat na osnovu izjave kupca broj x. Za ugostiteljska preduzeca karakteristicno je da su oslobodjena placanja na promet kao nabavke reprodukcionog materijala. Takodje, sva lica registrovana da obavljaju proizvodnu delatnost su oslobodjena placanja poreza na promet za reprodukcioni materijal (kupovina uz izjavu). Isto vazi i kod uvoza reprodukcionog materijala. Jedini proizvodi namenjeni krajnjoj potrosnji a koji su oslobodjeni placanja poreza su proizvodi iz humanitarne pomoci distribuirani posredstvom neke humanitarne organizacije. Kada je u pitanju manjak proizvoda a isti su bili namenjeni krajnjoj potrosnji postoje razliciti pristupi u vezi obracunavanja i placanja poreza na promet. Ukoliko je manjak nastao kod proizvoda koji su oslobodjeni koji su oslobodjeni placanja poreza na promet porez na promet se ne placa, dok kod proizvoda koji nisu oslobodjeni placanja poreza na promet porez se mora izmiriti. Svaki manjak koji je produkt vise sile ne podleze placanju poreza na promet. U slucajevima kada se proizvodi sopstvene proizvodnje koriste u svrhe sopstvene krajnje potrosnje postoji obaveza obracuna i placanja poreza na promet i nastaje prilikom preuzimanja proizvoda iz skladista.

Page 11: Finansijski menadzment-puskica

39. Akciza. Akciza se placa na sledece vrste proizvoda.1. derivati nafte (od 15-70%)2. duvanske preradjevine (10-70%)3. alkoholna pica (5-50%)4. etil alkohol (10-30%)5. kafa; sirova, przena, mlevena i ekstrakt kafe (od 30%)6. so za ishranu (od 5%)7. luksuzni proizvodi (od 15%)Osnovica za obracun akcize je jedinica mere ili prodajna cena proizvoda. U prodajnu cenu se uracunavaju i svi zavisni troskovi koje je prodavac obracunao kupcu proizvoda odnosno robe. Osnovica za obracun akcize kod duvanskih preradjevina i kafe jeste jedinica mere dok je kod svih ostalih proizvoda prodajna vrednost ili vrednost njihovog uvoza. Prema zakonu o akcizama i porezu na promet akciza se ne placa na: proizvode koje izvozi proizvodjac, proizvodi koji se uvoze radi prodaje u slobodnim carinskim prodavnicama, proizvodi za sterana diplomatska i konzularna predstavnistva, uvoz humanitarne robe. Za akcizu je karakteristicno da obaveza obracunavanja iste nastaje u momentu pustanja u promet proizvoda na koje se placa akciza. Kod proizvoda koji se uvoze a na koje se placa akciza ista se obracunava u momentu kada proizvod predje granicu. Obaveza je nadleznog carinskog ili poreskog organa da izvrsi obracun akcize. 40. Porez na dodatnu vrednost. Dodatna vrednost se moze definisati kao zbir zarada i dobiti ili kao razlika izmedju vrednosti autputa i vrednosti inputa. Za porez na dodatnu vrednost je karakteristicno da se ne obracunava na porez koji je u prethodnim fazama vec naplacen. Dodatnu vrednost je moguce utvrditi putem:1. direktnom metodom (oduzimanje vrednosti nabavki od vrednosti isporuke proizvoda)2. indirektnom metodom (od obracunatog poreza na isporuku proizvoda, robe odbija porez koji je prethodio u prometnom lancu).Sve poreske stope poreza na dodatnu vrednost su izrazene procentualno i dele se na vise i nize poreske stope. Niza poreska stopa odnosi se na oporezivanje najveceg dela prometa robe i usluga.41. Porez na dobit korporacije (preduzeca). Porez na dobit korporacije (preduzeca) odnosi se samo na ona preduzeca koja imaju status pravnih lica. Porez na dobit korporacije ne odnosi se na akcionare kao vlasnike kapitala. Akcionari preduzeca se oporezuju personalnim porezom na dohodak u cijem je sastavu i dividenda ostvarena po osnovu akcionarskog kapitala. Kod poreza na dobit korporacije poreska obaveza se utvrdjuje na osnovu ekonomske snage korporacije nezavisno od licnog stanja vlasnika akcija. Dobit kao osnovica za oporezivanje predstavlja ostatak dohotka koji se dobija ako se od bruto prihoda oduzmu rashodi vezani za njegovo ostvarivanje. Poreske stope koje se primenjuju na dobit korporacije po pravilu su proporcionalne a u nekim slucajevima i blago progresivne.Sistem oporezivanja korporacije moze imati direktni i indirektni uticaj na profitabilnost ulaganja, neto poslovni rezultat, strukturu i pravce finansiranja, oblik organizovanja privredne aktivnosti i promet hartija od vrednosti.42. Pojam i karakteristike finansijske ravnoteze i neravnoteze. Finansijska ravnoteza predstavlja odnos izmedju sredstava i izvora sredstava. Analiza finansijske ravnoteze svodi se na dve analize: dugorocnu i kratkorocnu finansijsku analizu. Da bi se finansijska ravnoteza u preduzecu mogla identifikovati prvi preduslov je uspostavljanje paralelnosti rokova u kojima ce se pojedini delovi aktive transformisati u novac a pojedine obaveze dospeti za placanje. Saglasno napred iznetom neophodno je pozicije u bilansu stanja upisati po principu rastuce ili opadajuce likvidnosti, a pozicije pasive po principu opadajuce ili rastuce dospelosti. 43. Zaduzenost preduzeca. Visok stepen zaduzenosti preduzeca negativno se odrazava na sigurnost poverioca i povecava rizik ostvarenja neto dobitka preduzeca. Kod visokog stepena zaduzenosti za preduzece je karakteristicno da visina gubitka prevazilazi nivo sopstvenog kapitala duznika. Rizik nenaplativosti buduceg duga moguce je eliminisati instrumentima obezbedjenja naplate potrazivanja: hipotekom na nepokretnu imovinu, zalogom na nepokretne stvari, garancijom treceg lica itd. Po tradicionalnom finansijskom pravilu nivo zaduzenosti trebao bi biti u srazmeri 1:1 u odnosu na njegov sopstveni kapital. Dakle, po navedenom pravilu finansiranje preduzeca bi se finansiralo 50% iz sopstvenih a 50% iz tudjih izvora. Savremena finansijska teorija pri definisanju odnosa izmedju sopstvenog i tudjeg kapitala uvodi elemente: organski stastav sredstava (odnos izmedju osnovnih i obrtnih sredstava), vladajucu stopu inflacije (U uslovima inflatornog kretanja kada su kamate realno negativne poverioce ocekuje inflatorni gubitak na potrazivanje te stoga i izbegavaju dalje pozamljivanje sredstava), rentabilnost i likvidnost preduzeca. 44. Poslovni rizik (leveridz). Poslovni rizik predstavlja rizik ostvarenja poslovnog dobitka kao prinosa na ulozeni kapital (sredstva). Poslovni dobitak predstavlja razliku izmedju marze pokrica i rashoda perioda bez obuhvatanja kamate. Poslovni dobitak (rezultat) sastoji se od kamate, poreza iz rezultata i neto dobitka. Velicina poslovnog dobitka preduzeca uslovljena je rizikom izmedju marze pokrica i rashoda perioda bez kamata. Velicina marze pokrica uslovljena je razlikom izmedju prihoda od prodaje i varijabilnih rashoda. Faktori koji uticu na velicinu marze pokrica odnose se na visinu prodajnih cena, obima proizvodnje i prodaje, fizickog utroska materijala, energije, nabavnih cena itd. Faktori koji uticu na velicinu rashoda perioda odnose se na: visinu ulaganja u osnovna sredstva, troskove organizacije, troskova prodaje i visinu troskova i osiguranja. Faktor finansijskog leveridza predstavlja multiplikator promene procenta prihoda od prodaje. Sa nizim faktorom poslovnog leveridza (rizika) na nizem se nivou nalaze i promene poslovnog rezultata doticnog preduzeca. Za faktor poslovnog leveridza je karakteristicno da pokazuje za koliko se puta brze menja poslovni rezultat nego sto se menja prihod od prodaje. Za poslovni leveridz nije isto da li se povecava prihod od prodaje po osnovu povecanja prodajnih cena ili po osnovu povecanja proizvodnje i prodaje. Ako se prihod od prodaje povecao usred povecanja prodajnih cena tada ostaju nepromenjeni varijabilni rashodi. Ako se prihod od prodaje povecao usled povecanja obima proizvodnje i prodaje tada se povecavaju i varijabilni rashodi preduzeca.

Page 12: Finansijski menadzment-puskica

45. Pojavni oblici obrtnih sredstava. Pojam obrtnih sredstava podrazumeva poslovna sredstva koja se jednokratnim upotrebama trose u reprodukcionom procesu, pri cemu se njihova vrednost najmanje jednom obrne u toku godine. Pri objasnjavanju kruznog kretanja obrtnih sredstava treba poci od marksovog obrasca kruznog kretanja kapitala. N-R...P...R`-N`. Moze se govoriti o osnovnim i prelaznim oblicima obrtnih sredstava. Prelazni oblici mogu biti u obliku robe odnosno novca. Oni ne mogu samostalno delovati na transformacije obrtnih sredstava nego samo preko svojih osnovnih oblika. Najcesce se u osnovnom obliku novca i surogata novca pojavljuju: gotovina u blagajni i banci, valute, devize, cekovi, menice, obveznice i druge hartije od vrednosti.Osnovni oblik robe se pojavljuje u procesu pripreme proizvodnje, kao angazovano sredstvo u procesu proizvodnje, kao gotov proizvod.Prelazni oblik robe egzistira u relaciji i to u uslovima kada je novac izdat a roba nije primljena. Prelazni oblik novca egzistira u relaciji u uslovima kada je roba izdata a novac nije primljen.46. Plan novcanih obrtnih sredstava. Planiranje novcanih sredstava obuhvata predracune svih isplata i uplata u planskom periodu. Pri tome se podrazumeva da se novcana sredstva sastoje iz osnovnog i prelaznog oblika. Obrtna sredstva u novcanom obliku se direktno pretvaraju u robni oblik. Kada se novcana sredstva nalaze u prelaznom obliku, prethodno se moraju pretvoriti u osnovni oblik pa tek zatim ukljuciti u kruzni tok reprodukcije. U planu novcanih obrtnih sredstava je taj odnos izuzetno znacajan, kako za odrzavanje kontinuelnosti tokova reprodukcije, tako i za odrzavanje likvidnosti. Ukoliko se u planu ne uspostavi odgovarajuci odnos izmedju osnovnog i prelaznog oblika stvaraju se uslovi za moguce prekide procesa proizvodnje. Plan novcanih obrtnih sredstava treba da cine dva dela: plan stanja sredstava i plan tokova sredstava. Plan stanja sredstava ukazuje na prosecan saldo u pod oblicima novcanih obrtnih sredstava po kvalitetu a promene stanja otkrivaju prilive i odlive koji nisu bez uticaja na finansijsku sigurnost posebno likvidnost.47. Karakteristike upravljanja novcanim sredstvima. Upravljanje novcanim sredstvima u preduzecu pociva na dva nacela finansiranja a to su: nacelo rentabilnosti i nacelo likvidnosti preduzeca. Nacelo rentabilnosti polazi od finansijskog stava da preduzece minimalnim ulaganjem ostvari maksimalni finansijski rezultat. Nacelo likvidnosti polazi od finansijskog stava izvrsenja obaveza o roku dospelosti i to u celini. Za preduzeca je karakteristicno da treba usaglasiti ova dva nacela. S obzirom na znacaj i jednog i drugog nacela preduzece treba da pronadje najpovoljniju kombinaciju za odrzavanje svoje likvidnosti uz istovremeno ostvarivanje i rentabilnosti u svom poslovanju. Za rentabilnost je karakteristicno da moze direktno uticati na likvidnost preduzeca. Pomeranje interesa nacela rentabilnosti i likvidnosti sprovodilo bi se tako sto bi poslovna banka i preduzece razliku izmedju dnevnih priliva i odliva resavali zajedno. U uslovima kada je priliv manji od odliva novcanih sredstava razlika bi se pokrivala iz finansijskih sredstava poslovne banke. U uslovima kada je priliv veci od odliva novcanih sredstava razliku bi preduzece uplacivalo na racun kod poslovne banke. 48. Obrt novcanih sredstava. Obrt novcanih sredstava predstavlja vremenski period od izdavanja novcanih sredstava za nabavku pa do naplate prodate robe ili usluge. Vremenski period obrta novcanih sredstava razlicit je kod osnovnih sredstava i kod obrtnih sredstava. Duzina ciklusa obrta novcanih sredstava za nabavku osnovnih sredstava pocinje placanjem njihove nabavke a zavrsava se nakon naplate prihoda, odnosno na kraju veka trajanja osnovnog sredstva. Duzina ciklusa novcanih sredstava za nabavku obrtnih sredstava pocinje njihovom kupovinom a zavrsava se prodajom i naplatom gotovih proizvoda i trgovacke robe. Da bi se izracunao jedan ciklus novcanih sredstava neophodno je imati kvalitetne podatke o zalihama kupcima i dobavljacima. Ukoliko preduzece raspolaze sa podacima o vremenskom trajanju obrta zaliha, placanje prema dobavljacima, naplati potrazivanja od kupaca i gotovinskom ciklusu, tada ono moze izracunati pojedinacne koeficiente obrta kao i koeficient obrta gotovinskog ciklusa. Za izracunavanje koeficienta obrta uzima se u obzir broj dana u godini (zaokruzeno na 360) i vremensko trajanje svakog od ovih ciklusa. Pitanje koje namece pred menadzment preduzeca kada se radi o nacelu likvidnosti odnosi se na obezbedjenje likvidnosti uz minimalno stvorene troskove. Troskovi koji nastaju u preduzecu pri obezbedjenju novcanih sredstava – gotovine jesu: troskovi drzanja gotovine, troskovi nedostatka gotovine i troskovi transakcije sa gotovinom.Strategija upravljanja gotovinom pociva na tri bitna faktora: produzenju rokova placanja dobavljacima, smanjenju zaliha i skracenju rokova naplate od kupaca. 49. Finansijska strategija dugorocnih plasmana. U postojecem privrednom sistemu dugorocni plasmani se pojavljuju u novcanom i robnom obliku. Novcani oblik predstavlja plasman novca na dugi rok, dok robni oblik plasmana predstavlja prodaju robe na dugi rok. Karakteristika dugorocnih plasmana jeste da uticu na prinos preduzeca u vidu kamate, te da na taj nacin povecavaju imovinu doticnog preduzeca. Negativnost dugorocnih plasmana sastoji se u cinjenici da se ulozena sredstva suvise sporo mobilisu – pretvaraju u novcana sredstva. Svaki privredni subjekat sa aspekta finansijske strategije plasmana treba da utice na smanjenje rizika naplate dugorocnih plasmana, maksimiziranje prinosa na dugorocne plasmane i ocuvanje vrednosti ulozene u dugorocne plasmane. Analiza kreditne sposobnosti duznika predstavlja ocenu o duznikovoj finansijskoj sposobnosti da buducu obavezu na vreme izmiri. Analiza zaduzenosti predstavlja odnos izmedju sopstvenih i tudjih izvora sredstava i taj odnos bi trebao da bude 1:1. Rizik naplate dugorocnog plasmana moze se smanjiti garancijom treceg lica da ce u uslovima neizmirenja obaveze od strane glavnog duznika ono u roku izmiriti dospelu obavezu. Sredstva ulozena u dugorocne plasmane podlozna su obezvredjivanju posebno u uslovima inflacije (inflatorni gubitak). 50. Finansijska strategija dugorocnih izvora. Dugorocni izvori mogu biti sopstveni i tudji izvori sredstava. Finansijska strategija dugorocnih izvora tezi smanjenju finansijskih rashoda i uskladjenosti dugorocnih izvora sa dugorocnim ulaganjima. Finansijske rashode (troskove finansiranja) preduzeca je moguce smanjiti jacanjem sopstvenih izvora. Finansijski rashodi mogu se smanjiti i koriscenjem tudjih izvora sredstava pod uslovom da su dobijeni po nizoj ceni odnosno kamati. Povecanje dugorocnih izvora je moguce ostvariti: produzavanjem rokova otplate tudjih dugorocnih izvora, koriscenjem novog dugorocnog kredita, konverzijom kratkorocnih u dugorocne kredite i povecavanjem sopstvenih izvora sredstava.

Page 13: Finansijski menadzment-puskica

51. Finansijska strategija kratkorocnih potrazivanja. Pod kratkorocnim potrazivanjima podrazumevaju se sva potrazivanji ciji je rok kraci od godinu dana. U globalu posmatrano kratkorocna potrazivanja obuhvataju: potrazivanji po osnovu datih avansa dobavljacima, potrazivanja po osnovu kratkorocno ulozenih sredstava, potrazivanja po osnovu datih kratkorocnih finansijskih kredita, potrazivanja po osnovu prodate robe kupcima, potrazivanje od kupaca... Potrazivanja po osnovu prodaje robe putem kratkorocnog robnog kredita cesto predstavljaju jedini oblik prodaje robe. Ova potrazivanja negativno deluju na finansijsku snagu i na likvidnost preduzeca. Za ovaj oblik potrazivanja je karakteristicno da izaziva troskove koji se odnose na ispitivanje kreditne sposobnosti kupca, naplatu potrazivanja i gubitak zbog nenaplacenih potrazivanja. Da bi se doslo do najpovoljnijeg roka placanja potrebno je napraviti nekoliko varijantnih resenja sa razlicitim rokovima potrazivanja i utvrditi koje varijantno resenje doprinosi najvecem povecanju finansijskog rezultata. Za likvidnost preduzeca se smatra prihvatljivim ono resenje gde su u strukturi ukupno angazovanih sredstava zalihe gotovih proizvoda sa najnizim stepenom likvidnosti i potrazivanja od kupaca sa najvisim stepenom likvidnosti. Obim prodaje i porazivanja po osnovu kratkorocnih kredita zavisi od: procenta ucesca placanja u gotovom novcu, duzine vremenskog trajanja kredita i visine kamatne stope. Naplata kratkorocnog potrazivanja cesto je uslovljena sa odredjenim stepenom rizika. Zatezna kamata predstavlja obracunatu kamatu kupcu po isteku roka naplate porazivanja, pod uslovom da potrazivanje nije na vreme izmirio prema poveriocu. Naplata kratkorocnog potrazivanja moze se izvrsiti putem virmanske doznake, akceptnog naloga, menice, ceka i akreditiva. 52. Finansijska strategija kratkorocnih izvora. Finansijska strategija kratkorocnih izvora odnosi se na: kratkorocno orocene izvore i kratkorocno autonomne izvore. Kratkorocni oroceni izvori su izvori sredstava do godinu dana i odnose se na kratkorocne kredite i obaveze nastale po kratkorocno udruzenim sredstvima. Kratkorocni autonomni izvori raspolozivi su na odredjeni vremenski period i odnose se na obaveze prema dobavljacima, obaveze po primljenim avansima od kupaca, obaveze po porezima i doprinosima, obaveze po osnovu kamata, obaveze na osnovu licnih dohodaka. Osnovna razlika izmedju navedenih kratkorocnih izvora pociva u cinjenici da kratkorocni oroceni izvori izazivaju finansijske rashode a kratkorocni autonomni izvori ne izazivaju finansijske rashode. Kratkorocni izvori (oroceni i autonomni) treba da su jednaki zbiru sezonskih zaliha, kratkorocnih potrazivanja i novca. Oroceni kratkorocni izvori treba da se izjednace sa sezonskim zalihama i kratkorocnim potrazivanjima po osnovu prodaje na kredit i kratkorocno ulozenih sredstava. U uslovima inflacije kada je stvarna kamatna stopa niza od stope inflacije, kratkorocno oroceni izvori stvaraju inflatorni dobitak i obrnuto. 53. Finansijska strategija novcanih sredstava. Strategija novcanih sredstava direktno zavisi od likvidnosti i finansiranja, a indirektno zavisi od rentabilnosti poslovanja. To znaci da se raspolozivim novcanim sredstvima prvo moraju obezbediti likvidnost a tek zatim ulaganja koja zatim uticu na povecanje ili smanjenje finansijskog rezultata preduzeca. Svaka finansijska strategija novcanih sredstava treba da se odnosi na rokove raspolozivosti novcanih sredstava, potrebnu kolicu novcanih sredstava za odrzavanje likvidnosti i upotrebu viska novcanih sredstava. Ulaganja u osnovna sredstva i dugorocne plasmane kao i ulaganja u deo obrtnih sredstava u stalne zalihe predstavljaju dugorocna ulaganja. Razlika izmedju obrtnog fonda i stalnih zaliha predstavlja dugorocna novcana sredstva. Razlika izmedju kratkorocnih izvora i zbira sezonskih zaliha sa kratkorocnim potrazivanjima predstavlja kratkorocno novcana sredstva. Dugorocna norvcana sredstva mogu imati predznak pozitivan ili negativan. Ona ce imati predznak pozitivan u uslovima kada je obrtni fond veci od stalnih zaliha i negativan predznak kada je obrtni fond manji od stalnih zaliha. Kratkorocna sredstva ce imati predznak + ako su raspoloziva novcana sredstva veca od dugorocnih novcanih sredstava i obrnuto kratkorocna novcana sredstva bice sa predznakom – ukoliko su raspoloziva novcana sredstva manja od dugorocnih novcanih sredstava.Visak novcanih sredstava se pojavljuje u uslovima kada raspolozivi novac prevazilazi po obimu rezervu likvidnih sredstava. Taj visak se dalje moze upotrebiti za prevremenu otplatu potrazivanja, ulaganja u zemlji i inostranstvu itd. Ocuvanje vrednosti novcanih sredstava moguce je prakticno ostvariti: drzanjem novca na tekucem racunu, ulaganjem novca na depozit sa otkaznim rokom i kupovinom hartija od vrednosti.54. Finansijska strategija osnovnih sredstava. Za osnovna sredstva karakteristicno je da determinisu kapacitet proizvodnog preduzeca te da predstavljaju dugorocni oblik ulaganja sredstava preduzeca. Strategija osnovnih sredstava preduzeca treba da je usmerena na stepen iskoriscenja proizvodnog kapaciteta koji je iznad donje tacke rentabilnosti preduzeca. Sto znaci da ce marza pokrica biti iznad fiksnih troskova preduzeca. Ukoliko je marza pokrica jednaka fiksnim troskovima tada se oblik proizvodnje ostvaruje na donjoj tacci rentabilnosti. Pozitivno udaljavanje stepena iskoriscenja kapaciteta od donje tacke rentabilnosti moguce je postici: skracivanjem ciklusa ulaganja u osnovna sredstva i ulagati vise u osnovna sredstva koja direktno ucestvuju u procesu proizvodnje. Povecanje ciklusa ulaganja u osnovna sredstva zavisi od tudjih izvora, troskova osnivackog ulaganja i visoke stope inflacije. Skracenje ciklusa ulaganja u osnovna sredstva je moguce ostvariti koriscenjem sopstvenog kapitala, sinhronizacijom poslova oko ulaganja, ugovaranjem fiksnih rokova zavrsetka pojedinih faza ulaganja i ugovaranjem fiksnih cena.Ubrzanom mobilizacijom ulozenih sredstava u osnovna sredstva ostvaruje se skracenje amortizacionog perioda ispod veka trajanja osnovnog sredstva, sto pozitivno utice na finansijsku snagu preduzeca, njenu likvidnost, nova ulaganja iz sopstvenih izvora i smanjenje rizika od ekonomske zastarelosti (otpisa) osnovnog sredstva.

Page 14: Finansijski menadzment-puskica

55. Finansijska strategija sopstvenog kapitala, tudjeg kapitala (dugorocnog) i dugorocnog rezervisanja. Po bilansnoj semi sopstveni kapital se sastoji iz nominiranog kapitala (deonicarski kapital, trajni ulozi, akumulirani dobici preduzeca) i nenominiranog kapitala (rezerve) nerasporedjeni dohotci.Tudji (dugorocno pozajmljeni kapital) predstavlja pribavljeni kapital putem dugorocnih kredita, emisije obveznica i dugorocno orocenih uloga treceg lica.Dugorocna rezervisanja predstavljaju rezervisanja za garancije da ce se u roku i kvalitetno izvrsiti poslovni zadaci.Cilj finansijske strategije sopstvenog kapitala, tudjeg kapitala i dugorocnih rezervisanja jeste da uskladi sopstveni obim i strukturu sa obimom i strukturom dugorocnih ulaganja, smanji finansijske rashode, zaustavi dodatne finansijske rashode u inflatornim uslovima i odrzi realnu vrednost kapitala. Ukoliko postoji finansijska neravnoteza izmedju sopstvenog kapitala, tudjeg kapitala, dugorocnih rezervisanja i dugorocnih ulaganja preduzece ce se suociti sa problemom dugorocne finansijske neravnoteze i problemom odrzavanja likvidnosti. Finansijski rashodi predstavljaju troskove finansiranja preduzeca. Cilj svakog menadzmenta preduzeca treba da bude smanjenje finansijskih rashoda, ostvarenje bruto dobitka, ostvarenje akumulacije i dividende. Finansijske rashode je moguce smanjiti jacanjem sopstvenog kapitala kojim se pokrivaju dugorocna ulaganja i pribavljanjem dugorocno pozamljenog kapitala po nizim cenama (kamata) i povoljnijim rokovima placanja.56. Finansijska strategija kratkorocnih plasmana. Pod kratkorocnim finansijskim plasmanom podrazumevaju se novcana sredstva (slobodna) iznad likvidne rezerve preduzeca koja se plasiraju na period kraci od godinu dana. Presudan uticaj na opredeljenje menadzmenta preduzeca da li ce staviti u prvi plan kratkorocni finansijski plasman zavisi od rizika naplate kratkorocno finansijskog plasmana i ocuvanja vrednosti ulozene u kratkorocni finansijski plasman. Pre samog aktiviranja kratkorocnog finansijskog plasmana neophodno je izvesti ocenu o kreditnoj sposobnosti buduceg duznika.Pored ocene kreditne sposobnosti buduceg duznika neophodno je izvesti i ocenu dali se kratkorocni finansijski plasman moze obezbediti garancijom treceg lica odnosno dali potencijalni duznik raspolaze sa zalihama robe koje se mogu staviti u zalog. Ako je realna kamatna stopa ispod nivoa inflatorne stope tada i kod kratkorocnog finansijskog plasmana dolazi do inflatornog gubitka. 57. Finansijska strategije raspodele neto dobiti. Neto dobit kao ekonomska kategorija rezultat je razlike izmedju bruto finansijske dobiti, poreza i doprinosa iz rezultata poslovanja i ucesca ulagaca u finansijskom rezultatu preduzeca. Ako se analiticki podje od strukture ukupnog prihoda i strukture ukupnog rashoda tada se neto dobit izrazava na sledeci nacin: ukupni prihodi – varijabilni i fiksni troskovi = bruto dobitak. Ucesnici u raspodeli neto dobitka su deonicari, zaposleni radnici u preduzecu i menadzment preduzeca koji stiti akumulaciju doticnog preduzeca. Interes deonicara preduzeca jeste visestruk te se najcesce izrazava u pravcu znacajnog izdvajanja neto dobiti za dividendu radi povecanja njihovog ulozenog kapitala. S obzirom da radnici ostvaruju jedan deo licnog dohotka iz neto dobitka njihov je interes za maksimiziranjem neto dobiti u preduzecu. Interes menadzmenta preduzeca jeste da akumulira sto veci deo neto dobitka. Menadzment preduzeca stvara sredstva rezervi koja se mogu koristiti za razvojne programe, pad cena gotovih proizvoda prevremenu otplatu dugorocnih kredita, pokrice gubitka...58. Vrste i kriterijumi finansijskog ulaganja. Finansijska ulaganja predstavljaju ulaganja u potrazivanja putem kojih se stvara finansijska aktiva (imovina) preduzeca. Karakteristika svakog finansijskog ulaganja u preduzece jeste fiksni prinos u obliku kamate koji u osnovi privlaci investitora da udje u proces finansijskog ulaganja. Po zvanicnoj metodologiji NBJ novcana akumulacija predstavlja razliku primanja za prodatu robu i usluge i izdavanja za troskove poslovanja. Finansijska stednja predstavlja razliku izmedju novcane akumulacije i izdataka za investicije u osnovna i obrtna sredstva.Finansijska ulaganja mogu biti u obliku: novca (depozitni novac i gotovina), kredita (kratkorocnih i dugorocnih), depozita (depozita kod banaka dinarskih i deviznih) i hartije od vrednosti (obveznica, deonica).Opste prihvaceni kriterijumi finansijskih ulaganja se odnose na sigurnost ulaganja, korisnost ulaganja, trzisnost ulaganja, vremenski rok i prilagodljivost ulaganja. Sigurnost finansijskog ulaganja predstavlja stepen ulaganja od mogucih rizika. Osnovni kriterijum svakog finansijskog ulaganja treba da pociva na ekonomskoj korisnosti, odnosno dobiti od ulaganja. Pored ekonomske koristi izrazene u finansijskom rezultatu preduzeca i druge koristi preduzeca mogu biti relevantan kriterijum za finansijska ulaganja (smanjenje troskova, usavrsavanje osnovnih sredstava, veci stepen izvoza, veca zaposlenost).59. Izvori finansijskih ulaganja. Sopstveni izvori sredstava predstavljaju osnovu od koje zavisi obim celokupnog finansiranja reprodukcionog toka preduzeca. Sopstveni izvori sredstava imaju i svoje neracionalnosti koje se ogledaju u finansijskoj zatvorenosti preduzeca posebno kada su u pitanju nedovoljno selektivna ulaganja.Finansiranja reprodukcionog toka preduzeca tudjim izvorima sredstava predstavlja nuznost zbog nedovoljnog obima sopstvenih izvora sredstava. I ovaj izvor finansiranja ima svoje negativnosti (rizik nelikvidnosti, smanjena sloboda odlucivanja, placanje kamata). Dosadasnja teorijska i prakticna iskustva ukazuju da izvori finansiranja obuhvataju izvore sredstava (sva pravna i fizicka lica od kojih preduzece pribavlja sredstva bez obzira na njihov pojavni oblik). Za razliku od njih izvori finansijskih sredstava mogu biti poslovne banke, finansijske organizacije, drzavni i drugi fondovi, organizacija za osiguranje itd. Preduzece treba naci optimalnu strukturu sredstava i to otprilike iznosi 50-80% od pada na sopstvene izvore sredstava a 20-50% otpada na tudje izvore sredstava.U praksi se najcesce susrecu dva moguca izvora finansiranja: 1. eksterni izvori finansiranja (dugorocna (iz sopstvenih izvora i dugorocnih dugova) i kratkorocna finansiranja (bankarski krediti)),2. interni izvori finansiranja.

Page 15: Finansijski menadzment-puskica

60. Vrste investicionih ulaganja. Investiciona ulaganja ne znace samo transformarciju finansijskih sredstava u proizvodne faktore trajnog karaktera nego i ukupna ulaganja kojima se ostvaruje prosirenje tekuceg proizvodnog procesa. S toga se investiciona ulaganja mogu definisati kao sadasnja ulaganja pretezno jednokratna za postizanje buducih efekata. Efekti investicionih ulaganja mogu biti: primarnog karaktera (izgradnjom investicionog objekta i njegovim proizvodnim rezultatima) i sekundarnog karaktera (investiciona ulaganja u rezultate u drugim preduzecima).S obzirom na izvore iz kojih se vrse investiciona ulaganja investicije se dele na:1. bruto investicije (ukupna finansijska ulaganja koja se vrse iz sredstava amortizacije i akumulacije preduzeca),2. neto investicije (kada od bruto investicija odbijemo uplaceni iznos amortizacije preduzeca),3. nove investicije (finansijska ulaganja koja su usmerena za izgradnju novih osnovnih sredstava i povecanje fonda stalnih obrtnih sredstava).U odnosu na proizvodni proces razlikuju se tri vrste investicionih ulaganja:1. ulaganja u zamenu osnovnih sredstava,2. ulaganja u racionalizaciju osnovnih sredstava,3. ulaganja u prosirenje proizvodnog procesa.61. Karakteristike i efekti dugorocnih ulaganja. Dugorocna ulaganja su ulaganja u odrzavanje i prosirenje proizvodnih kapaciteta, stalnih fondova drustvenih standarda, ulaganja u studije kadrova licence i istrazivanja, ulaganja u kapacitete radi zamene, radi prosirenja proizvodnje, ulaganje u neposredne investicije i ulaganja u zajednicku potrosnju kolektiva. Zajednicka obelezja pri odredjivanju dugorocnih ulaganja su: vremenski obrt, da je dugorocno ulaganje kapitalni izdatak ili ulaganje cije se koristi ne iscrpljuju samo u jednoj poslovnoj godini i da je dugorocno ulaganje rizicno ulaganje iz razloga sto su mogucnosti revidentiranja ogranicene i vezane za visoke dodatne troskove. Efekat dugorocnih ulaganja jeste finansijski rezultat koji ce se ostvariti u toku trajanja dugorocnih ulaganja. Efekat dugorocnog ulaganja predstavlja cist novcani tok koji ce se ostvariti u periodu eksplatacije investicionog projekta. Cist novcani tok naziva se kes flou i predstavlja zbir akumulacije, amortizacije i naplacene glavnice obaveznih dugorocnih plasmana. Efekti dugorocnog ulaganja je jedino moguce odrediti ukoliko se utvrdi vek trajanja investicionog projekta. Efekti dugorocnog ulaganja kod investicionih projekata utvrdjuju se pojedinacno za svaku godinu trajanja investicionog projekta. Efekat dugorocnog ulaganja u finansijskom smislu predstavlja razliku izmedju cistog novcanog toka koji se ostvaruje nameravanim dugorocnim ulaganjem i cistog novcanog toka koji se ostvaruje bez novog dugorocnog ulaganja.62. Pojam i karakteristike procene vrednosti preduzeca. Razlozi procene vrednosti preduzeca najcesce su privatnog karaktera, poslovnog karaktera, fiskalnog karaktera i pravnog karaktera. Postoje razne metodo procene vrednosti preduzeca koje se mogu podeliti u tri grupe: statisticke metode (knjigovodstvene vrednosti), dinamicke metode (kapitalizacija neto dobitka) i kombinovane metode.Predmet procene preduzeca jeste kapital. Kapital preduzeca moze se iskazati na razlicite nacine: ukupan kapital preduzeca, sopstveni kapital i kapital vlasnika A ili B. Kapital preduzeca se moze iskazati na sledeci nacin:1. ukupan kapital preduzeca = aktiva – kratkorocne obaveze,2. sopstveni kapital preduzeca = aktiva – (kratkorocne obaveze + dugorocne obaveze),3. kapital pojedinacnog vlasnika preduzeca = aktiva – (kratkorocne obaveze + dugorocne obaveze + kapital ostalih vlasnika).63. Staticne metode procene vrednosti preduzeca. Obuhvata cetiri metode:1. metod knjigovodstvene vrednosti preduzeca – knjigovodstvena vrednost preduzeca predstavlja razliku izmedju poslovne aktive umanjene za iznos gubitka i ukupnih obaveza preduzeca u kojoj se ukljucuju dugorocna rezervisanja i pasivna vremenska razgranicenja. Karakteristike metode knjigovodstvene vrednosti su vrednost preduzeca se iskazuje na dan bilansiranja, racunovodstvene evidencija je osnov za vrednovanje imovine i obaveze preduzeca, sredstva u aktivi se vrednuju po nabavnoj vrednosti.2. metod korigovane knjigovodstvene vrednosti je u osnovi identican sa metodom knjigovodstvene vrednosti samo se razlikuju u korekciji vrednosti na vise ili na nize u zavisnosti dali su u pitanju latentne rezerve ili skriveni gubici preduzeca. Knjigovodstvena vrednost se koriguje na visu vrednost za iznos latentnih rezervi. Latentne rezerve su produkt potcenjivanja aktive i precenjivanja pasive (obaveze) preduzeca. Knjigovodstvena vrednost se koriguje na nizu vrednost sa ukljucivanjem skrivenih gubitaka. Skriveni gubici su produkt precenjivanja aktive i podcenjivanja pasive (obaveza) u preduzecu. 3. metod reproduktivne vrednosti preduzeca – karakteristike ove metode jeste da se vrsi pojadinacna procena trzisne vrednosti svih pozicija aktive i pasive iz bilansa stanja preduzeca. Procena trzisne vrednosti aktive se vrsi posebno za realnu aktivu, dugorocna finansijska ulaganja, kratkorocna finansijska ulaganja, hartije od vrednosti i potrazivanja od kupaca. 4. metod likvidacione vrednosti preduzeca – likvidaciona vrednost preduzeca jednaka je iznosu likvidacione mase koja je umanjena za priznate obaveze u toku stecajnog postupka kao troskove stecajnog postupka.64. Dinamicke metode procene vrednosti preduzeca. Karakteristika dinamickih metoda procene vrednosti jeste pretpostavljanje sta ce preduzece raditi u buducnosti i kolika je njegova mogucnost da ostvaruje pozitivni finansijski rezultat.1. Metod kapitalizacije neto dobitka – zajednicka karakteristika svih metoda kapitalizacije neto dobitka jeste da se vrednost preduzeca dobija stavljanjem u odnos neto dobitka s cenom kapitala.2. Diskontne metode – diskontnim metodama se svodi ocekivani neto dobitak u buducem periodu na sadasnju vrednost pomocu metoda diskontovanja neto dobitka i metoda diskontovanja cistog novcanog toka.

Page 16: Finansijski menadzment-puskica

65. Kombinovane metode procene vrednosti preduzeca. Kombinovane metode procene vrednosti preduzeca predstavljaju spoj statickih i dinamickih metoda. U praksi se najcesce primenjuju sledece kombinovane metode:1. metod proseka kapitalizovanog neto dobitka i neto aktive – karakteristika ove metode jeste da se vrednost preduzeca utvrdjuje na osnovu kapitalizovanog ostvarenog neto dobitka i korigovane knjigovodstvene vrednosti neto aktive.2. studgartski metod – karakteristika ove metode jeste da polazi od prosecno ostvarenog trogodisnjeg neto primanja (puta 5), korigovane knjigovodstvene neto aktive i stope cene kapitala (puta 5).3. metod P/E – karakteristika ove metode jeste da polazi od trzisne vrednosti deonice, dobitka po jedinici deonice, broja prodatih deonica. Uslov za prakticnu primenu navedene metode jeste postojanje deonicarskog preduzeca cije se deonice kotiraju na trzistu kapitala.66. Pojam i podela samofinansiranja. Pod pojmom samofinansiranja podrazumeva se onaj oblik finansiranja procesa reprodukcije koji se vrsi iz vlastitih sredstava preduzeca. Sredstva za samofinansiranje preduzeca dele se na:1. bruto sredstva – odnose se na sredstva koja su stvorena u preduzecu, amortizacija, akumulacija, neplacene glavnice dugorocnih plasmana, konverzija dividendi u dividende deonica...2. neto sredstva – za samofinansiranje koje se dobija ako se od bruto sredstava za samofinansiranje oduzme zbir od placene glavnice dugorocnih obaveza i nominalne vrednosti otkupljenih sopstvenih deonica. Ako se proces samofinansiranja posmatra prema nameni izvora sredstava tada se moze govoriti o trajnom i povremenom finansiranju.Izvori samofinansiranja koji ne prouzrokuju troskove (besplatni izvori) su: akumulirani neto dobitak, rezervni kapital, drustveni kapital, kapitalni dobitak, premija ostvarena prodajom dugorocnih obveznica iznad nominalne vrednosti.67. Neto dobitak kao izvor samofinansiranja. Izvori samofinansiranja se u globalu posmatrano dele na:1. interne izvore samofinansiranja (amortizacija, naplata glavnice dugorcnih plasmana, akumulirani neto dobitak i efekti revalorizacije koji su nadohnadjeni iz ukupnog prihoda).Internim izvorom samofinansiranja preduzeca smatra se akumulirani neto dobitak, odnosno neto finansijski rezultat koje je preduzece ostvarilo u toku poslovne godine. Neto dobitak se dobija ako se od ukupnog prihoda oduzmu svi rashodi te ako se tako ostvare dobitak umanji za poreze na finansijski rezultat.Dosadasnja praksa ukazuje da se u uslovima visoke stope inflacije propisuje revalorizacija i to aktive i pasive preduzeca. Efekti revalorizovane pasive povecavaju vrednost pasive i predstavljaju negativni efekat revalorizacije. Efekti revalorizacije aktive povecavaju vrednost aktive i predstavljaju pozitivan efekat revalorizacije. 2. eksterni izvori samofinansiranja su: produkt emisije deonica, novih trajnih uloga trecih lica, ulaganja kapitala inokosnog vlasnika, prodaje internih deonica sa popustom, prodaja dugorocnih obveznica iznad nominalne vrednosti. Za preduzeca je karakteristicno da emisijom deonica one formiraju deonicarski kapital i to u visini nominalne vrednosti prodatih deonica. Svaki novi trajni ulog treceg lica kao i ulaganje kapitala inokosnog vlasnika predstavljaju povecanje deonicarskog kapitala a po tom osnovu i eksternog izvora samofinansiranja preduzeca.68. Amortizacija kao izvor samofinansiranja. Polazna osnovica svakog sistema amortizacije jeste nabavna vrednost osnovnog sredstva. Utvrdjivanje realne amortizacije je veoma vazno jer se precenjenom amortizacijom smanjuje konkurentska sposobnost i dobit preduzeca. Za razliku od precenjene, podcenjena amortizacija stvara uslove za vecu konkurentsku sposobnost i povecanje dobiti preduzeca. Osnovna svrha amortizacije jeste reprodukovanje vrednosti osnovnih sredstava. Utvrdjivanje vrednosti osnovnog sredstva se moze izvrsiti po:1. nabavnoj ceni – predstavljaju stvarni izdaci koji su nastali u njegovoj nabavci. Treba praviti razliku izmedju nabavne vrednosti (obuhvata cenu u fakturi i troskove dopreme, montaze) i nabavne cene osnovnog sredstva (cene u fakturi).2. dnevnoj ceni – procena osnovnog sredstva po ceni na dan bilansiranja.3. konacnoj reprodukcionoj ceni – polazi od cene novog nabavljenog osnovnog sredstva.Amortizacija predstavlja specifican oblik samofinansiranja reprodukcionog toka preduzeca. Njena specificnost kao izvor finansiranja jeste u tome da ne povecava obim sredstava vec vrsi transformaciju sredstava iz materijalnih oblika u novcane oblike. Amortizaciju treba transformisati u novcani oblik nakon realizacije gotovih proizvoda (naplatom tih proizvoda) na trzistu. Da bi se preduzece zastitilo od negativnih posledica inflacije ono koristi metod povremene ili permanentne revalorizacije osnovnih sredstava. Sredstva amortizacije kao izvor samofinansiranja javljaju se u procesu reprodukcije u obliku oslobodjenih novcanih sredstava i ne zavise u odredjenim vremenskim intervalima samo od osnovice i amortizacione stope vec i od metode obracuna amortizacije.Pod revalorizacijom osnovnih sredstava se podrazumeva postupak uskladjivanja knjigovodstvene vrednosti osnovnih sredstava s tekucim trzisnim vrednostima. U praksi se najcesce primenjuju cetiri metode revalorizacije osnovmnih sredstava i to: metod procene, metod propisanih jedinstvenih cenovnika, metod koeficienata i metod permanentnog uskladjivanja vrednosti osnovnih sredstava.

Page 17: Finansijski menadzment-puskica

69. Pojam, uloga i vrsta kredita. Kreditni odnos se zasniva izmedju poverioca (davaoca kredita) i duznika (trazioca kredita) u uslovima kada poverioc zeli svoja raspoloziva sredstva najcelishodnije iskoristiti a duznik ima potrebu za sredstvima da bi finansirao odredjenu privrednu aktivnost. U praksi termin kredit ima isto znacenje kao termin zajam. Sa teorijskog gledista kredit predstavlja imovinsko pravni odnos izmedju poverioca i duznika u kojem poverilac svoja novcana sredstva ustupa duzniku na odredjen vremenski period i pod odredjenim uslovima. Zajam sa teorijskog gledista predstavlja pogodbu po kojoj je jedna ugovorna strana spremna ustupiti drugoj ugovornoj strani u vlasnistvo odredjeni iznos novcanih sredstava i zamenjivih stvari. Korisnik zajma se obavezuje da ce u ugovorenom roku vratiti odredjeni iznos uz odredjenu kamatu. Prema tome moze se reci da zajam predstavlja samo jedan od oblika kredita. Kreditni odnos kao ekonomska kategorija obavlja sledece vaznije funkcije: funkciju prikupljanja i mobilizacije sredstva, funkcija likvidnosti i stabilnosti proizvodnog procesa, funkcija razvoja medjunarodnih privrednih odnosa, funkcija razvoja privredno nedovoljno razvijenih podrucja, funkciju kontrolu privrednih tokova.Prema obliku krediti se dele na naturalne (stvari), robni (daje se roba a vraca se novac) i novcani. Prema ekonomskoj nameni krediti se dele na: proizvodne, potrosacke, izvozne, uvozne, otkupne.Prema upotrebi krediti se dele na: kredite za obrtna i osnovna sredstva.Prema roku trajanja krediti se dele na: kratkorocne, srednjorocne i dugorocne.Prema poveriocu krediti se dele na: bankarske, javne, domace, inostrane i zadrzuzne.70. Prednosti i nedostaci finansiranja na kreditnim osnovama. Treba izdvojiti i analizirati prednosti i nedostatke finansiranja tokova reprodukcije posmatrano sa stanovista kratkorocno i dugorocnog finansiranja. Kratkorocnim kreditima se najcesce premoscavaju vremenski intervali od momenta prodaje proizvoda do momenta njihove naplate. Kratkorocnim kreditima se supstituisu vlastita novcana sredstva (koja su posudjena kupcima) i stvaraju mogucnosti za nesmetano odvijanje narednog toka reprodukcije.Dugorocnim kreditiranjem nadoknadjuje se nedovoljnost vlastitih sredstava radi finansiranja investicija u osnovna i trajna obrtna sredstva. Dugorocnim kreditiranjem se prevazilazi nedovoljnost vlastite akumulacije i amortizacije te se na taj nacin sprecava usporavanje razvoja preduzeca.Nedostaci kreditiranja se ogledaju u tome sto pribavljanje novcanih sredstava iz tudjih izvora povecava direktne troskove poslovanja preduzeca korisnika tih sredstava. Finansiranje tokova reprodukcije iz tudjih izvora smanjuje kreditnu sposobnost korisnika sredstava i dovodi ih u podredjeni polozaj prema davaocima sredstava. Sa porastom tudjih izvora sredstava povecava se i rizik nelikvidnosti privrednih subjekata.71. Pojam i ekonomsko odredjivanje zajednickih ulaganja. Inostrane investicije u kojima postoji zajednicko preduzetnistvo, zajednicka dobiti i rizik predstavljaju ulaganje kapitala u odredjenu zemlju fizickog ili pravnog lica – stranca sto se naziva joint business ventures ili zajednicko poslovno ulaganje. Zajednicka odlika ovakvog ulaganja su: da su u pitanju medjunarodne investicije razlicitih deviznih rezidenata, da su to ulaganja na duzi rok, da podrazumevaju investicije u osnovna i obrtna sredstva, da joint venture podrazumevaju ulaganje kapitala i tehnologije.72. Motivi i ciljevi zajednickih ulaganja. Osnovni cilj zajednickih ulaganja jeste pozitivan finansijski rezultat, iz kojeg ce strani partner kao domace preduzece ostvariti dobit i izvrsiti njegovu raspodelu. Pri ostvarivanju dobiti odnosno dohotka u kojem se iskazuje finansijski rezultat moguca su dva modaliteta:1. direktni – ekonomski odnosi su ravnopravni jer se i velicina dobiti izvodi iz finansijskog rezultata kao razlika izmedju ukupnog prihoda i ukupnih troskova iz zajednickog poslovanja.2. indirektni – indirektnu dobit strani partner ostvaruje preko troskova zajednickog poslovanja.Za razliku od ciljeva treba razlikovati motive koji mogu biti brojni i razliciti, kako na strani domacih ulagaca tako i na strani inostranih partnera. Na strani domacih ulagaca kao korisnika stranih sredstava motivi se mogu grupisati u dve grupe:1. motivi okruzenja (povecanje izvoza, ukljucivanje u medjunarodno poslovanje, ubrzanje struktualnih promena u privredi doticne zemlje),2. motivi preduzeca (izgradnja novog pogona, uvodjenje nove tehnologije, naucno technicki razvoj, razvijanje sistema marketinga, zajednicko istupanje na strane trzista).Motivi ulaganja stranih partnera u jugoslovenska preduzeca se odnose na: plasman slobodnog kapitala, ulaz na novo trziste, jeftinija radna snaga, dislociranje proizvodnje, koriscenje prednosti nase zemlji, osvajanje trzista.73. Oblici zajednickih ulaganja. Oblike zajednickih ulaganja je moguce sistematizovati u pet osnovne grupe:1. novcana sredstva – podrazumevaju uplatu odredjenog novcanog iznosa u korist zajednickog poslovanja po pravilu to je obligacija stranog partnera.2. materijalna dobra – obuhvataju veoma siroku grupu sredstava odnosno nekretnina, pokretnih dobara, obrtnih sredstava.3. nematerijalna dobra – bilo da se odnose na zasticena prava industrijske svojine, bilo da obuhvataju nezasticena prava znacajna su i slozena kategorija zajednickih ulaganja.

Page 18: Finansijski menadzment-puskica

74. Procena vrednosti zajednickih ulaganja. Procena materijalnih i nematerijalnih dobara veoma su razlicite i najcesce se grupisu oko dva elementa.1. inicijalne procene – odnose se na predracunske vrednosti u momentu pocinjanja zajednickog poslovanja,2. likvidacione procene – koje se odnose na konacne vrednosti u momentu povracaja uloga bilo da je u pitanju redovno ili povremeno okoncanje zajednickog oslanjanja.Kako su sve vrednosti izvedene dogovorom one se svode ma tri moguce procene:1. trzisne vrednosti – predstavljaju relativno jednostavan slucaj kada se pojedina dobra (ulozi) vrednuju po cenama dobavljaca, uzimajuci u obzir i uslove konkurencije. 2. knjigovodstvene vrednosti uloga su izvedene iz stanja u knjigama osnovnih sredstava. Najcesce su to nabavne vrednosti umanjene za izvrsene otpise. 3. procenjene vrednosti – se primenjuju gotovo uvek kada su u pitanju industrijske svojine posebno KNOW HOW kao i kod onih materijalnih dobara gde iz bilo kojih razloga nisu prihvacene knjigovodstvene vrednosti.75. Dobit i gubitak zajednickih ulaganja. Dobit ostvaren u zajednickom poslovanju razlicito se naziva od neto dohotka, neto prihoda, pa do finansijskog rezultata i neto dobitka preduzeca. Realizacijom proizvoda i usluga zajednickog poslovanja ostvaruje se prihod putem koga treba nadoknaditi materijalne troskove i amortizaciju sredstava.Izdvajanjem poreza i doprinosa iz bruto finansijskog dobitka zatim licnih dohotka i zajednicke potrosnje dolazi se do neto dobitka iz zajednickog ulaganja. Neto dobitak se deli na deo koji pripada domacem ulagacu i na deo koji pripada stranom ulagacu srazmerno ulozenim sredstvima i drugim ugovorenim kriterijumima. Obaveza je partnera da pri raspodeli neto dobitka deo izdvoje za rezerve opste ili posebne namene odnosno za rizik koji se sa velikom verovatnocom ocekuje. Ostatak neto dobitka rasporedjuje se izmedju ulagaca srazmerno njihovom ulozenom kapitalu.Kada prihod od zajednickog poslovanja ne moze da pokrije materijalne troskove, amortizaciju, licnih dohodaka ugovorne i zakonske obaveze kao i sredstva zajednicke potrosnje tada nastaje gubitak u JOINT VENTURE zajednici. Ukoliko se gubitak iz zajednickog poslovanja javlja u podrucju vanrednih prihoda i vanrednih rashoda tada se moze smatrati da je takav gubitak trenutna pojava i da je kratkog trajanja. Ukoliko je gubitak iz vanrednih rashoda veci od dobitka iz redovnog poslovanja cesto je i ukupan finansijski rezultat negativan. Iako je broj faktora koji uticu na rast vanrednih rashoda izuzetno velik navescemo samo najvaznije: otpis potrazivanja, otpis osnovnih sredstava, otpis zastarelih zaliha, manjkovi inventara.U praksi zajednickih ulaganja najcesce negativan uticaj na zajednicki dobitak imaju: poremeceni pariteti prodajnih i nabavnih cena, mali stepen iskoriscenja kapaciteta, neadekvatni utrosci materijala, troskova rada i koriscenja usluga, nizak nivo efikasnosti sredstva. 76. Nacela finansiranja zajednickih ulaganja. Nacela finansiranja obuhvataju:1. nacelo ekonomske efikasnosti,2. nacelo ukljucivanja u medjunarodnu podelu rada,3. nacelo zajednistva u dobiti i rizicima,4. nacelo dugorocnosti i stabilnosti,5. nacelo pravicnih ekonomskih odnosa, 6. nacelo transfera i retransfera.77. Medjusobno kreditiranje i orocavanje sredstava. Za privredno preduzece je karakteristicno da ne moze imati u svojoj delatnosti kreditnu funkciju jer je ista zakonskim propisima poverena specijalizovanim institucijama kao sto su poslovne banke i druge finansijske organizacije. To ne znaci da preduzeca ne mogu kreditirati svoje poslovne partnere pod uslove da je takvo kreditiranje u vezi s predmetom njihovog poslovanja. Da bi preduzece moglo kreditirati svog poslovnog partnera osnovni uslov jeste postojanje ugovora u medjusobnim zajednickim ciljevima i interesima poslovno tehnicke saradnje kao i kreditiranju potreba te saradnje. Da bi se izvrsila kreditna transakcija neophodno je da preduzece – kreditor raspolaze odgovarajucim slobodnim novcanim sredstvima. Ukoliko preduzece zeli povecati prodaju svojih proizvoda ono ce primeniti sistem kreditiranja svojih kupaca (roba na pocek – odlozeno placanje). Praksa pokazuje da poverilac moze dati kredit duzniku ukoliko isti sticajem okolnosti dospe u tesku finansijsko stanje. Svrha odobravanja kredita jeste saniranje finansijskog stanja duznika. Privredna preduzeca mogu kod poslovnih banaka orocavati svoja novcana sredstva u korist svog poslovnog partnera. Uslov za primenu ovog oblika finansiranja jeste postojanje zajednickih i ekonomskih interesa izmedju poslovnih partnera. Poslovne banke kao posrednici u orocavanju sredstava u korist poslovnog partnera vrse samo uslugu izmedju njih te po osnovu iste sticu pravo na naknadu.

Page 19: Finansijski menadzment-puskica

78. Ucesce, avansi, pretplate i bespovratno finansiranje. Finansiranje putem ucesca predstavlja noviji oblik finansiranja poslovnih partnera. Ovaj oblik finansiranja se ostvaruje tako sto preduzece koje ima slobodna novcana sredstva ulaze ista u poslovni fond drugog preduzeca u cilju finansiranja njenih poslovnih potreba. Ucescem sopstvenih finasijskih sredstava u ukupnim sredstvima poslovnih partnera preduzece – ulagac stice pravo na srazmerno ucesce u rezultatu poslovanja korisnika sredstava.Avans predstavlja isplatu novcanog iznosa unapred za robu koja ce naknadno biti isporucena ili za usluga koja ce biti naknado izvrsena.Pretplate su vrste avansa putem kojih se preduzece odredjenih delatnosti finansiraju unapred sistemom prikupljanja novcanih sredstava od svojih buducih kupaca u protivvrednosti buduce robe odnosno usluge. S obzirom predstavljaju finansiranje dobavljaca od strane kupaca neophodno je da dobavljaci odobre kupcima nizu cenu kao naknadu za koriscenje njihovih novcanih sredstava. Bespovratno finansiranje predstavlja davanje finansijskih sredstava bez obaveze vracanja. Oblici bespovratnog finansiranja su najcesce: subvencije (finansijska pomoc, premija, regres, dotacija), kompenzacija (dobit koju drustveno politicke zajednice pruzaju proizvodjacima odredjenih proizvoda od posebnog interesa za drustvo), premija (finansijska naknada koju daje drustveno politicka zajednica preduzecima radi stimulacije za obavljanje odredjenih poslovnih delatnosti), dotacija (finansijska pomoc kada preduzece deluje nerentabilno).79. Finansiranje putem lizinga. Ovaj metod omogucuje privrednim preduzecima da nabavljaju opremu a da pritom ne moraju angazovati sredstva amortizacije i poslovnog fonda. Umesto da kupe novu opremu sopstvenim sredstvima ili kreditom privredna preduzeca se obracaju lizing drustvu (preduzecu) iznajmljujuci trazenu opremu na odredjeno vreme uz odgovarajuce uslove i odgovarajucu naknadu. Lizing aktivnosti se najcesce odvijaju izmedju tri poslovna partnera:1. primaoca, korisnika investicione opreme,2. isporucioca odnosno proizvodjaca ili prodavaca trazene investicione opreme,3. lizing drustvo (finansijer) koje investicionu opremu kupuje od proizvodjaca i stavlja je na raspolaganje primaocu.Najcasce se lizing javlja u sledecim oblicima: lizing zakupnina, finansijski lizing (za potrebe reprodukcionih tokova), lizing opreme i lizing nepokretnih dobara. U zavisnosti od sadrzaja lizing ugovora postoji vise vrsta lizing poslova. Najkarakteristicniji lizing poslovi su: operativni lizing (lizing na krace vreme, po pravilu krace od amortizacionog veka investicionog dobra), kapitalni lizing (predvidja i prenos vlasnistva nad koriscenim dobrom nakon isteka ugovora o lizingu), obnavljajuci lizing (podrazumeva zamenu koriscenja opreme po isteku ugovorenog roka) i lizing prodaja uz povracaj (kada je investiciono dobro prodato).80. Finansiranje putem faktoringa. Oblik pribavljanja novcanih sredstava putem prodaje potrazivanja. Klijent nudi na prodaju faktoru – posrednickoj organizaciji svoja kratkorocna potrazivanja za isporuke proizvoda i usluga ali pre njihovog dospeca. Faktor prihvata ponudu sa ili bez obavestenja duznika o prenosu potrazivanja. Isplacuje odmah deo potrazivanja klijentu a ostatak naplate izvrsava redovno ili odgovarajucim pravnim postupkom. Za svoju faktoring uslugu koja ukljucuje i rizik i kamatu kreditiranja klijenta od momenta otkupa pa do naplate potrazivanja faktor naplacuje proviziju. Prednosti faktoringa su visestruke a posebno se isticu da klijent naplati svoja potrazivanja, klijent prenosi brigu i rizik naplate na faktoring organizaciju i klijent odrzava tekucu likvidnost. Kod nas faktoring finansiranje nije znacajno razvijeno.81. Principi finansijske konsolidacije (sanacije) preduzeca. Princip finansijske konsolidacije preduzeca primenljiv je u uslovima kada preduzece ostvari negativan finansijski rezultat – gubitak i kada se nalazi u predstecajnom postupku. Da bi preduzece izbeglo stecajni postupak odnosno dozivelo likvidaciju neophodno je izraditi program finansijskim mera putem kojih ce se sprovoditi finansijska konsolidacija preduzeca i uvesti preduzece u zonu dobitka. Program finansijske konsolidacije preduzeca treba da sadrzi sledece elemente:- analizu ostvarenog finansijskog rezultata preduzeca (rentabilnost, ukupni prihodi i troskovi),- analiza finansijskog polozaja preduzeca (zaduzenost, sopstveni kapital),- predlog plana finansijske konsolidacije (definisanje latentnih rezervi i skrivenih gubitaka, prestruktuiranje sredstava i izvora sredstava),- predlog mera za uspesno poslovanje preduzeca nakon finansijske konsolidacije (finansijski plan).82. Analiza finansijskog rezultata preduzeca. Kod analize strukture ukupnog prihoda treba staviti naglasak na redovne prihode, prihode od finansiranja i vanredne prihode preduzeca. Prihodi od finansiranja su rezultat kapitalisanja preduzeca u periodu kada je dotivno preduzece raspolagalo sa viskom novcanih sredstava. Analizu strukture finansijskog rezultata treba posmatrati sa aspekta strukture prihoda, strukture rashoda i izvodjenja finansijskog rezultata preduzeca po osnovu redovnog prihoda, finansijskog rezultata iz finansiranja i finansijskog rezultata iz vanrednog prihoda.Poslovni rizik treba posmatrati kao razliku izmedju redovnih prihoda i varijabilnih rashoda uvecanim za fiksne rashode. Finansijski rizik predstavlja neizvesnost ostvarivanja bruto dobitka preduzeca. Bez obzira na stepen zaduzenosti preduzeca naglasak treba staviti na vecu ekonomicnost ulaganja u osnovna sredstva i veci koeficient obrta obrtnih sredstava. Donja tacka rentabilnosti predstavlja tacku gde se izjednacavaju ukupni prihodi i ukupni rashodi preduzeca. U toj tacci finansijski rezultat je jednak nuli.Uzroci gubitka preduzeca su najcesce prezaduzenost, nizak stepen iskoriscenja kapaciteta, smanjena produktivnost, povecanje utroska materijala i energije itd.

Page 20: Finansijski menadzment-puskica

83. Analiza finansijskog polozaja preduzeca. Analiza finansijskog polozaja se odnosi na analizu finansijske ravnoteze preduzeca. Ova analiza treba da odgovori dali su sredstva po obimu i roku vezanosti jednaka izvorima finansiranja po obimu i roku raspolozivosti. Ukoliko je identicna tad u preduzecu postoji finansijska ravnoteza i obrnuto. Ocena finansijske ravnoteze preduzeca moze se izvesti putem kratkorocne i dugorocne finansijske ravnoteze.Analiza zaduzenosti preduzeca treba dati odgovor kolika je sigurnost poverioca u doticnom preduzecu, kolika je autonomija duznika i koliki je rizik ostvarenja finansijskog rezultata u doticnom preduzecu. Potrebno je odrediti i odnos izmedju sopstvenog i tudjeg kapitala koji zavisi od organskog sastava sredstava, visine stope inflacije, rentabilnosti i likvidnosti preduzeca.Reproduktivnu sposobnost preduzeca je neophodno utvrditi radi ocene dali preduzece u procesu finansijske konsolidacije moze nesmetano iz sopstvenih izvora finansirati i prostu i prosirenu reprodukciju. 87. Eskontni kredit. Eskontni kredit se moze posmatrati sa sireg isa uzeg aspekta. Pri posmatranju eskontnog kredita sa sireg stanovista on predstavlja takav bankarski posao kod koga banke kupuju potrazivanja pre njegovog roka dospeca. Posmatranje eskontnog kredita sa uzeg aspekta podrazumeva odobravanje krediti od strane poslovne banke na osnovu menica (koje sluze kao pokrice kredita) i uz odbitak kamate i troskova (tu je sadrzana i eskontna provizija) oko izdavanja eskontno kredita. Karakteristike eskontnog kredita su da je veoma kratkorocan i da traje do tri meseca odnosno da je njegova likvidnost obezbedjena mogucsnoscu reeskonta menicnog portfelja kod drugih poslovnih banaka odnosno NBJ. Sa aspekta NBJ eskontnim kreditom se vrsi usmeravanje emisije novca na one privredne subjekte koje predstavljaju nosioce privredne ekspanzije.88. Akceptni i avalni krediti. Akcepni kredit predstavlja specifican bankarski kratkorocni kredit. Pri akceptnom kreditiranju poslovna banka ne odobrava komintentu odmah kredit vec stavlja svoj potpis na menicu cime povecava bonitet i kvalitet te menice i omogucuje izdavaocu menice da dobije kredit eskontovanjem menice ili kredit neke domace odnosno inostrane banke. U privrednoj praksi se akceptirana menica cesto naziva trgovacki akcept. Prema nasim pravnim normama poslovna banka akcept stavlja na lice menica i to popreko preko menicnog sloja sa klauzulom prihvatanja koja moze da glasi: priznajem, prihvatam, akceptiram i sa potpisom banke akceptanta.Avalni kredit je specifican oblik bankarskog kredita koji se obezbedjuje u obliku avala na menicu. Aval u sustini predstavlja menicno jemstvo jer avalista unosi u menicnu ispravu pismenu izjavu kao jemac, kao garant kojom garantuje da ce neko od potpisnika menice ispuniti svoju menicnu obavezu. Davanjem avala poslovna banka se obavezuje da ce u slucaju da menicni duznik ne isplati obavezu menicnom poveriocu istu banka u celini izmiriti. Karakteristika menicnog avala jeste da se aval moze dati samo na ukupan menicni iznos. Veoma cesto poslovna banka sa duznikom odredjuje gornji limit za davanje avalnog kredita. U slucajevima kada banka kao avalista isplati dug umesto svoga komintenta ista ima pravo da trazi povracaj isplacenog iznosa od komintenta za koga je garantovala kao i od svih potpisnika na menici koji su odgovorni da plate menicni iznos komitentu.89. Kontokorentni kredit (krediti po tekucem racunu). Predstavlja najrasprostranjeniji oblik kreditiranja. Preko tekuceg racuna se obavljaju knjizenja tekucih promena koje nastaju svakog dana na osnovu brojnih transakcija izmedju poslovne banke i vlasnika tekuceg racuna. Tekuci racun moze biti pasivan i aktivan u zavisnosti dali komitent uziva kredit od banke ili drzi na racunu svoja sredstva. Razlika izmedju ziro racuna i tekuceg racuna jeste sto se na ziro racunu vode samo potrazivanja poverioca (vlasnika ziro racuna) u odnosu na poslovnu banku, dok se na tekucem racunu vode i potrazivanja i dugovanja. Komitenti imaju sledece koristi: banka vrsi posao blagajnika, bez gotovinski platni promet preko cekova, mogu se u celini koristiti raspoloziva sredstva.Poslovne banke imaju sledece koristi: mogu koristiti sredstva svojih komitenata, mogu vrsiti kapitalisanje, donosi im znacajan prihod. Karakteristika kredita po tekucem racunu je da komitent placa kamatu samo na iskorisceni deo kredita.90. Lombardni kredit. Lombardni kredit predstavlja bankarski kratkorocni kredit koji se duzniku odobrava na osnovu zalaganja trajnih i vrednijih pokretnih stvari na odredjeno vreme uz naplatu kamate. Kod lomabardnog kredita banka nije zainteresovana za kreditnu sposobnost duznika nego za vrednost zaloga. Lombardni kredit se odobrava u vrednosti zaloga i to u visini od 60-80% njene vrednosti. Poslovne banke su duzne da pazljivo brinu o zalozenim stvarima. Ukoliko duznik na vreme ne vrati kratkorocni kredit niti nakon poziva banke isto ne ucini tada se banka ovlascuje da zalog izlozi javnoj prodaji. Kod lombardnog kredita kamatna stopa je nesto veca od eskontne stope i kamate po tekucem racunu. 91. Rambursni kredit. Spada u red specificnih bankarskih kratkorocnih kredita koji su nasli najvecu primenu u medjunarodnom robnom prometu bez obzira dali se radi o uvozu ili izvozu. Rambursni kredit predstavlja akceptni kredit koji banka otvara uvozniku uz pokrice na njeno ime prenesenih robnih dokumenata i drugih pratecih dokumenata. Osnovni cilj upotrebe rambursnog kredita jeste podsticanje i olaksavanje spoljne trgovine. Postoje tri nacina odobravanja rambursnog kredita. Rambursni kredit moze da odobrava banka u zemlji izvoznika, zemlji uvoznika ili od strane neke dobro poznate banke iz trece zemlje. Za rambursni kredit je karakteristicno da se isti moze pojaviti i u poslovima izvoza. Ako se ovaj kredit pojavi u poslovima izovoza tada ramburs izdaje poslovna banka izvoznika po nalogu svog komitenta prodavca – izvoznika. U ovom slucaju banka izvoznika je vlasnik robe sve dok kupac – uvoznik ne dostavi preko rambursne banke odgovarajucu protivvrednost robe.

Page 21: Finansijski menadzment-puskica

92. Vinkulacioni kredit. Nastaje odobravanje kredita od strane banke uz obavezu da krajni korisnik kredita toj banci uruci odredjena dokumenta (tovarni list) putem kojih ce banka u celini ili delimicno raspolagati sa odgovarajucom vrednoscu robe. Vinkulacioni kredit se najcesce koristi u veletrgovini pri otkupu odredjene robe na terenu. Ovaj kredit je uveden kako veletrgovina nebi cekala sa naplatom prodate robe sve dok se roba ne isporuci krajnjem korisniku. S toga prodavac zakljucuje ugovor sa bankom u kojem navodi dace njoj po utovaru robe dostaviti dokumenta (tovarni list), a da banka isplati prodavcu protivvrednost robe. Banka po prijemu tovarnog lista i drugih dokumenata od prodavca vrsi isplatu protivvrednosti robe uz pozivanje kupca da izvrsi njoj isplatu vrednosti robe i da preuzme od nje dokumenta (tovarni list) u cilju preuzimanja robe. U slucaju nepredvidjenih okolnosti banka se obavezuje na taj nacin sto stice odredjena prava svojine nad robom na putu sve dok ta roba ne bude isplacena od strane odredjenog kupca. Ovakvi krediti se nazivaju vinkulacioni, odnosno kreditima za vezivanje, jer prodavac po isporuci robe trazi novcana sredstva, a banka po prijemu dokumenta trazi od kupca da se obaveze da iste isplati. 93. Investicioni kredit. Investicionim kreditima se pokrivaju potrebe u osnovnim sredstvima a u odredjenim slucajevima i potrebe u trajnim obrtnim sredstvima. Sa aspekta konkretne bankarske prakse investicioni krediti se odobravaju za izgradnju i nabavku osnovnih sredstava, ulaganja u stalna obrtna sredstva, osnivacka ulaganja (obuhvataju troskove koji su neophodni za realizaciju odredjene investicije, istrazivanja), finansiranje sanacionog programa. Pre nego sto odobri investicioni kredit banka je duzna da od trazioca kredita zahteva da podnese investicioni elaborat i investiciono – tehnicku dokumentaciju.94. Hipotekarni kredit. Predstavlja dugorocni kredit koji se odobrava uz pokrice nepokretnih stvari. Za hipotekarni kredit je karakteristicno da se pravo vlasnistva na zalozenu nekretninu ne menja nego se vlasniku nekretnine (duzniku) ogranicava pravo raspolaganja sa tom nekretninom. Hipotekarni kredit se odobrava na osnovu ugovora koji se zakljucuje izmedju poverioca i duznika. Radi zastite od eventualnog rizika koji moze nastati zbog smanjenja vrednosti nepokretne imovine hipotekarni kredit se odobrava u manjem iznosu nego sto je trzisna vrednost doticne nepokretne imovine (50-80%). Za hipotekarne kredite ne postoji propisan rok vracanja vec se rok vracanja utvrdjuje sporazumno i krece se od 10-30 godina. Hipotekarni krediti se otplacuju na dva nacina i to: kada se hipotekarni kredit otplacuje u potpunosti i kada se otplacuje na osnovu amortizacionog plana. Za hipotekarni kredit je karakteristicno da duznik ima pravo otkazivanja kredita sa otkaznim rokom najmanje od sest meseci dok banke nemaju pravo otkaza kredita sem u izuzetnim slucajevima. Ukoliko duznik na vreme ne isplati odredjene rate hipotekarnog kredita tada banka ima pravo da svoja potrazivanja naplati prisilnim putem (prodaja na licitaciji) ili da uvede kod duznika prinudnu upravu. 95. Konzorcijalni kredit. Konzorcijalni kredit predstavlja dugorocni bankarski posao kojim se obezbedjuju novcana sredstva od strane vise banaka za finansiranje izgradnje krupnih investicionih objekata, infrastrukture. Konzorcijalni kredit se razlikuje od drugih bankarskih kredita po tome sto su kod njega ukljuceni kao kreditori dve ili vise banaka. Poslovne banke mogu odobravati pored dugorocnih i kratkorocne konzorcionalne kredite za finansiranje obrtnih sredstava preduzeca. Bankarski konzorcijum moze biti povremenog ili trajnog karaktera. Bankarski konzorcijum ima sledece organe: upravni odbor, gestor banku, mesoviti sekretarijat konzorcijuma. Svaka poslovna banka treba da ima svog predstavnika u upravnom odboru konzorcijuma. Poslovne banke koje zajednicki odobravaju konzorcijalni kredit zakljucuju medjusobni ugovor. 96. Forferting kredit. Predstavlja oblik dugorocnog finansiranja izvoza. Forfertiranje podrazumeva otkup dugorocnih potrazivanja prema nekom trecem licu. Tehnika forfertiranja se sprovodi tako sto banka ili neka druga specijalizovana finansijska institucija otkupljanje potrazivanje koje ima izvoznik prema nekom trecem licu cime ona preuzima rizik naplate tog potrazivanja. Banka koja vrsi forfertiranje odobrava kredit iz svog kreditnog potencijala s tim da dobija kamatu i preuzima rizik celokupnog posla. Poslednjih pet godina forfertiranje postaje sve ucestaliji oblik finansiranja izvoza cime se izvoznik oslobadja od potencijalnog rizika prodajom potrazivanja pre roka dospeca. Za prodavca potrazivanja je karakteristicno da procesom forfertiranja dolazi do novca, ostvaruje priliv i nema potrebe da trazi kredit od svoje poslovne banke. Na ovaj nacin izvoznik je pretvorio svoju prodaju na kredit u gotovinsku transakciju. Banka kupuje potrazivanje, prima na sebe rizik naplate istog i ima pravo da umanji iznos potrazivanja za dogovoreni diskont.