FISKALNA DECENTRALIZACIJAU REPUBLICI HRVATSKOJ

Mr. sc. Zoran inkovi, asistent

Pravni fakultet Sveuilita u Splitu

PRAVNI ASPEKTI FISKALNE DECENTRALIZACIJE

U REPUBLICI HRVATSKOJ U CILJU OSTVARIVANJA REGIONALNE POLITIKE EUROPSKE UNIJE

Izvorni znanstveni lanak

Svaka suvremena i demokratska drava trebala bi teiti uspostavljanju decentraliziranih razina vlasti, radi uinkovitog prikupljanja, upravljanja, raspodjele i troenja novca, a ija je svrha zadovoljavanje javnih potreba kako na dravnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini. Stoga je neophodno u Republici Hrvatskoj izvriti odreene zakonske promjene u sustavu financiranja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave kako bi dolo do uinkovitog i pravednog procesa fiskalne decentralizacije kao vanog preduvjeta za ostvarivanje uravnoteenog regionalnog razvoja Republike Hrvatske odnosno ciljeva regionalne politike Europske unije tj. regionalizma kao bitnog doprinosa razvoja Europske unije, odnosno regija unutar Unije te Republike Hrvatske.Kljune rijei: fiskalna decentralizacija, regionalna politika, regionalizam, Europska unija, jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave, pretpristupni fondovi, dravne potpore

1. UVOD

Svaka suvremena drava je financijska drava koja putem novca financira rad svojih tijela (zakonodavna, izvrna i sudbena vlast), izvrava vlast onih koji su na vlasti, te utjee na gospodarski razvoj. Za obavljanje poslova koji su utvreni ustavom, zakonima i podzakonskim propisima dravi odnosno regionalnim i lokalnim razinama vlasti potrebni su novci. Pomou financijskog izravnanja treba regulirati financijsko-pravne odnose izmeu sredinje dravne vlasti i niih razina vlasti (regionalnih i lokalnih) na nain da se izvre odreene zakonske promjene vezane za proces fiskalne decentralizacije, kao jedan od preduvjeta za ostvarivanje ciljeva regionalne politike Europske unije odnosno iskoritavanja mogunosti dobivanja novanih sredstava europskih fondova za pretpristupne programe, a u svrhu ravnomjernog regionalnog razvoja Republike Hrvatske. Takoer se trebaju dravne potpore u potpunosti uskladiti sa pravnom steevinom Europske unije, odnosno pridravati se pravila pri donoenju odluka o regionalnim potporama kako bi Republika Hrvatska ulaskom u Europsku uniju mogla koristiti novana sredstva iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda. Stoga e u nastavku ovog rada biti objanjen pojam fiskalne decentralizacije, izvori financiranja javnih potreba jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj kao jedinica decentraliziranih razina vlasti, i to de lege lata i de lege ferenda, ciljevi regionalne politike Europske unije, pretpristupni fondovi, strukturni i kohezijski fond te dravne i regionalne potpore.

2. POJAM DECENTRALIZACIJE FISKALNA DECENTRALIZACIJA

Decentralizacija je, kako to pojedini autori istiu, vrlo kakljivo pitanje. Ovaj fenomen se moe promatrati u uem i irem smislu. U uem smislu, rije je o transferu nadlenosti i odgovornosti za obavljanje javnih funkcija od strane sredinje vlasti uim politiko-teritorijalnim jedinicama. U irem smislu, pojmom decentralizacije je obuhvaeno i obavljanje pojedinih javnih funkcija od strane kvazi-dravnih tijela ili privatnog sektora.

Decentralizacija je odnos u kojem na lokalna (mjesna) tijela je prenesen odreeni opseg poslova, sukladno ustavu i zakonu, u kojima su oni vezani obvezom pridravanja propisa i pravom nadzora nad tim pridravanjem koje pripada sredinjoj vlasti. Nadzor je ogranien samo na zakonitost postupanja lokalnih (mjesnih) tijela, a ne i na pravilnost odluka u okviru povjerenih im poslova. Decentralizaciju bi mogli definirati i kao transfer odgovornosti u planiranju, upravljanju, preuzimanju i alociranju resursa sredinje vlasti i njezinih agencija na dislocirane jedinice ministarstva sredinje vlade ili njezinih agencija, jedinice ili razine vlasti koje se nalaze ispod nje, poluautonomne javne vlasti ili korporacije, regionalne ili funkcionalne vlasti unutar nekog podruja, ili pak na nevladine privatne ili dragovoljne organizacije. Decentralizacija je preraspodjela ovlasti, odgovornosti te financijskih i drugih sredstava u obavljanju javnih poslova izmeu razliitih razina upravljanja. Diljem svijeta posljednjih desetljea jaa trend decentralizacije, a ona se fokusira na alociranje javnih izdataka, prihoda od transfera od sredinje dravne vlasti ka niim razinama vlasti. Fokusira se i na uinkovito zaduivanje, financijski management te strukture vlasti na niim razinama drave. Moe se zakljuiti da je decentralizacija transfer zakonske, politike i financijske ovlasti od strane viih razina vlasti prema niim razinama vlasti (regionalnim i lokalnim), a radi poboljanja kvalitete u obavljanju javnih poslova (javnih usluga) odnosno prijenosa politikog utjecaja na graane. Ne treba zanemariti injenicu da decentralizacija ima svoje prednosti i nedostatke. Prednosti decentralizacije odnosno decentraliziranih sustava su sljedee: a) omoguuju lokalnim jedinicama autonomiju, b) pojaavaju zainteresiranost lokalnih uprava, i c) sredstvo su nadzora nad raspodjelom (tj. omoguuju da ona ostane u razmjerno skromnim razmjerima). Decentralizaciji se u prilog navode i drugi argumenti: poboljanje pruanja javnih usluga, koordinacije, implementacije i nadzora financiranja programa za suzbijanje siromatva, unapreenje kvalitete pripremanja i izvravanja prorauna, pribliavanje administracije ljudima i ohrabrivanje njihova sudjelovanja u upravljanju u okviru dijela javnog sektora, omoguavanje lokalnim vladama i zajednicama da preuzmu odgovornost za svoj razvoj. Proces decentralizacije moe poveati sudjelovanje u politikim, ekonomskim i socijalnim aktivnostima u manje razvijenim drutvima. Moe pojednostaviti birokratske procedure i poveati osjetljivost javne vlasti na lokalne potrebe i uvjete, pomoi sredinjoj razini da dosegne vei broj lokalnih podruja javnim dobrima i uslugama, dovesti do veeg politikog uea raznih politikih, etnikih, religijskih i kulturalnih grupa u donoenju odluka, omoguiti menaderima u sredinjim ministarstvima rutinske zadae i koncentraciju na politiku. Moe dovesti do vie kreativnosti, inovativnosti i kvalitetnijih javnih programa zahvaljujui mogunosti eksperimentiranja (na ogranienim lokalnim podrujima). Takoer moe poveati politiku stabilnost omoguujui graanima bolju kontrolu javnih programa na lokalnoj razini. Decentralizacija nosi i odreene rizike i opasnosti. U odreenim situacijama i u odreenim podrujima decentralizacija moe dovesti do: a) smanjenja kvalitete, uinkovitosti i djelotvornosti obavljanja javnih poslova, b) postavljanja nove i vee odgovornosti na manje iskusne ili neiskusne izvritelje, c) sukoba prioriteta na lokalnoj razini, d) produbljenja razlika izmeu lokalnih jedinica razliitih kapaciteta, e) rizika poveanja centralizacije, nepotizma i korupcije unutar lokalne jedinice, i f) poveanje ukupnog upravnog aparata i njegovih trokova. U svakoj dravi se treba uspostaviti pravni i institucionalni okvir, odnosno precizno urediti financijske (fiskalne) odnose tj. ovlasti i odgovornosti od strane viih razina vlasti prema niim razinama vlasti (regionalnim i lokalnim), a u svrhu otklanjanja negativnih rizika i opasnosti do kojih moe dovesti decentralizacija. Decentralizacija upravnog i politikog sustava koja se provodi u nizu drava, posebno postkomunistikih, koje su uspostavile demokratski poredak nakon desetljea totalitarne vladavine predstavlja jednu od znaajnijih reformi, predstavlja jedan od najvanijih trendova 90 ih godina dvadesetog stoljea. Ona je dijelom inspirirana uenjima novog javnog menadmenta o potrebi da se putem decentralizacije politikog odluivanja i prenoenjem ovlasti i odgovornosti na niu razinu osigura to racionalnija i uinkovitija upotreba drutvenih sredstava. Treba naglasiti da je dokazano da je proces decentralizacije jai u zemljama u kojima su jaa industrijalizacija i ekonomski razvoj te u zemljama koje nedavno nisu bile u ratu.

Brojni pristupi koji se danas upotrebljavaju za prenoenje ovlasti u odluivanju mogu se ograniiti na tri temeljna oblika decentralizacije: dekoncentraciju, delegaciju i devoluciju.

Dekoncentracija jo se naziva i administrativna decentralizacija. To je najslabiji oblik decentralizacije budui da je ograniena na preraspodjelu odgovornosti meu razliitim razinama dravne uprave, dok mo odluivanja ostaje u rukama dravne uprave. Budui da su dekoncentrirane jedinice blie podruju svoga rada, one djeluju bolje poznavajui situaciju, mogu bolje komunicirati sa strankama koje su ukljuene u njihov rad i u boljem su poloaju za provoenje upravnih odluka.

Delegacija je opseniji oblik decentralizacije budui da se odgovornost za izvravanje specifinih zadaa prenosi na polu-autonomne organizacije (poput posebnih slubi, javnih poduzea itd.) koje dravna uprava ne kontrolira u potpunosti, ali su njoj odgovorne. Dana im je odreena razina odgovornosti u odluivanju, pa ove organizacije u odluivanju imaju odreeni stupanj slobode. esto smiju korisnicima izravno naplaivati usluge koje pruaju. Drugim rijeima delegacija je transfer ovlasti za obavljanje specifinih javnih funkcija (jasno odreenih) institucijama i organizacijama koje su nezavisne ili pod posrednom kontrolom sredinje vlasti npr., javna poduzea, agencije za regionalno planiranje i ekonomski razvoj.

Devolucija je sinonim za fiskalnu decentralizaciju, a kojom se prenose pojedine ovlasti u oporezivanju i javnoj potronji na lokalna i regionalna tijela vlasti, odnosno gdje regionalne i lokalne javne vlasti imaju jasno raspodijeljene funkcije te znaajnu proraunsku autonomiju ovlasti za uvoenje poreza i naknada za financiranje povjerenih izdataka te donoenje odluka o potronji drugim rijeima to znai prihvaanje odreenih ekonomskih (naela) koja su temelj uspjene fiskalne decentralizacije Fiskalna decentralizacija je u modi. Industrijske i nacije u razvoju okreu se devoluciji da bi unaprijedile uspjenost svojih javnih sektora. Tim je rijeima, Wallace Oates, ameriki ekonomist i jedan od najrenomiranijih svjetskih autora o pitanjima fiskalne decentralizacije upozorio u svom preglednom lanku o fiskalnom federalizmu iz 1999. godine da je decentralizacija, u razliitim svojim oblicima, postala svjetskim fenomenom, poput globalizacije. Fiskalna decentralizacija odnosno decentralizirani fiskalni sustav predstavlja takav sustav oporezivanja i javne potronje u kojem se definira mo prikupljanja poreznih prihoda i kontrola javne potronje izmeu razliitih razina fiskalne vlasti, od jedinica lokalne do sredinje vlasti. Stupanj decentralizacije fiskalnog sustava ovisi o politikom ustrojstvu zemlje. Kao mjera dostignutog stupnja decentralizacije fiskalnog sustava koristi se mo sredinje vlasti u financiranju ukupne javne potronje, odnosno autonomija lokalne vlasti u financiranju lokalne javne potronje stoga se u prilog fiskalnoj decentralizaciji navode sljedei argumenti:

1. S obzirom na to da lokalna vlast (za razliku od sredinje) ima pristup informacijama o potrebama i prioritetima svojih graana, odluke o javnim rashodima donijete na lokalnoj razini blie su preferencijama lokalnog stanovnitva.

2. Fiskalna decentralizacija moe dovesti do pojednostavljenja sloenih administrativnih procedura i poveanja osjeaja dravnih slubenika za potrebe graana u lokalnim zajednicama.

3. Ukoliko se naglasak stavlja na postojanje razliitih politiko-teritorijalnih jedinica na subsredinjoj i/ili lokalnoj razini, decentralizacija e dovesti do boljeg provoenja lokalnih programa i stvaranja mogunosti da lokalno stanovnitvo sudjeluje u odluivanju. Kada graani u procesu odluivanja o osiguravanju javnih dobara i usluga, dobiju ono to odgovara njihovim potrebama i preferencijama, pokazat e veu spremnost za plaanjem dobra koja dobiju i usluge koje im se pruaju (graani ele dobiti ono za to plaaju), to vodi poveanju politike stabilnosti u dravi.

4. Fiskalna decentralizacija potie konkurenciju izmeu niih politiko-teritorijalnih jedinica: svaka od ovih jedinica e nastojati da to bolje zadovolji potrebe svog stanovnitva kako ne bi dolo do pojave migracije u jedinice u kojima je osiguravanje javnih dobara bolje, jeftinije ili u kojima graani mogu uivati dobra koja se ne osiguravaju u jedinici njihovog prebivalita, itd. Na ovaj nain potie se inovacija, a time i bolje osiguravanje javnih dobara. Meutim, to se moe ostvariti samo ukoliko izmeu lokalnih jedinica postoji zdrava konkurencija.

U biti temeljno teorijsko opravdanje za fiskalnu decentralizaciju je da se proces donoenja odluka (o potronji i oporezivanju) pribliava graanima, a javne slube postaju time uinkovitije. To se dogaa unutar fiskalne decentralizacije zato to se porezni obveznici pribliavaju davateljima usluga oni postaju njihovim poslodavcima. Davatelji usluga moraju stupati u izravne odnose s davateljima sredstava, a ne preko gigantskih i udaljenih centralnih birokracija. Moe se zakljuiti da je (fiskalna op. Z. .) decentralizacija jedan od najveih i najznaajnijih izazova s kojima se jedinice lokalne i (podrune) regionalne samouprave suoavaju u prijelazu na trino gospodarstvo i demokraciju, glede toga to uspjean okvir za decentralizaciju mora precizno povezati fiskalne ovlasti lokalnih i regionalnih vlasti s obvezama za pruanjem odreenih usluga na lokalnoj i regionalnoj razini.

3. TEMELJNE ODREDNICE FINANCIRANJA JAVNIH POTREBA JEDINICA LOKALNE I PODRUNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

Kod utvrivanja javnih potreba i njihovog financiranja potrebno je usmjeriti pravni sustav prema razvoju neposredne demokracije, uspostavljanju decentraliziranih razina vlasti, utvrivanju zadataka odnosno raspodjeli sredstava izmeu sredinje vlasti i niih razina vlasti, te odrediti standardnu razinu u zadovoljavanju javnih potreba graana.

Pitanje o optimalnom stupnju fiskalne decentralizacije jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave trai valjane odgovore najmanje na sljedea potpitanja: 1. to je optimalni udio javnih izdataka jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u bruto drutvenom proizvodu (ili u ukupnoj javnoj potronji, ili u ukupnoj proraunskoj potronji), 2. to je to optimalni stupanj fiskalne decentralizacije jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave na strani javnih prihoda, te 3. kako i na kojim osnovama urediti sustav fiskalnog izravnanja (proraunskih transfera), glede toga to je sutina demokratskog oblikovanja vlasti u tome da se organizacijski omogui uzajamna provjera i ravnotea izmeu nositelja najviih dravnih funkcija. Tako osim horizontalne dimenzije diobe vlasti, koja obuhvaa zakonodavnu, izvrnu i sudbenu vlast, treba ukalkulirati i vertikalnu diobu vlasti, u kojoj se regulira odnos izmeu sredinje vlasti i lokalne samouprave. Drugim rijeima, osim klasine vlasti kojom se izgrauje drava odozgo treba razvijati, promicati i tititi razvitak graanskog drutva odozdo, a da bi se to ostvarilo treba putem financijskog izravnanja odnosno mjeovitog sustava izvriti raspodjelu funkcija izmeu regionalnih razina vlasti (upanija) i lokalnih razina vlasti (opina i gradova). Postavlja se pitanje zbog ega su u Republici Hrvatskoj uspostavljene decentralizirane razine vlasti opine, gradovi i upanije? Kao odgovor moemo navesti nekoliko razloga:

1. Uspostavlja se uspjean okvir za decentralizaciju glede toga to se putem zakonskih propisa precizno utvruju poslovi koje u svom djelokrugu obavljaju opine i gradovi, a kojima se neposredno ostvaruju potrebe graana, odnosno poslovi koje u svom djelokrugu obavljaju upanije, a koje su od podrunog (regionalnog) znaaja.

Tako je u l. 19. Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi regulirano da opine i gradovi obavljaju poslove koji se odnose na: ureenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanistiko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zatitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i port, zatitu potroaa, zatitu i unapreenje prirodnog okolia, protupoarnu i civilnu zatitu, promet na svom podruju, te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

U l. 19. a Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi regulirano je da veliki gradovi kao i gradovi sjedita upanija obavljaju poslove koji se odnose na: ureenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanistiko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zatitu, odgoj i obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i port, zatitu potroaa, zatitu i unapreenje prirodnog okolia, protupoarnu i civilnu zatitu, promet na svom podruju, odravanje javnih cesta, izdavanje graevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu dokumenata prostornog ureenja, te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

U l. 20. Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi regulirano je da upanije obavljaju poslove koji se odnose na: obrazovanje, zdravstvo, prostorno i urbanistiko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, odravanje javnih cesta, planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova, izdavanje graevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu dokumenata prostornog ureenja za podruje upanije izvan podruja velikoga grada, te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.

2. Putem zakonskih propisa utvruju se izvori za financiranje poslova koje iz svoje nadlenosti obavljaju opine, gradovi i upanije.

3. Bolje uoavanje i zadovoljavanje vitalnih interesa i potreba graana, drugim rijeima opine, gradovi i upanije mnogo su uinkovitiji i djelotvorniji prilikom identifikacije nekog problema, nego to je to sredinja dravna vlast.

4. Regionalno planiranje i bri razvoj s naglaskom na regionalnu politiku npr., svaka upanija kao regionalna razina vlasti poznaje probleme specifine za tu upaniju.

5. Decentralizacija javnih slubi i pribliavanje tih slubi graanima, a samim time bi dolo i do participacijske demokracije na lokalnim razinama.

6. Preuzimanje odgovornosti od strane dunosnika prilikom upravljanja i troenja novanih sredstava na lokalnoj i regionalnoj razini.

Vrlo je upitno koliko se gore navedeni zahtjevi mogu u potpunosti primijeniti jer u Republici Hrvatskoj postoji slobodniji nain prilikom upravljanja i troenja novanih sredstava na lokalnoj i regionalnoj razini i to bez odgovornosti (osim moda politike) drugim rijeima moe doi do zlouporaba pa se s pravom postavlja pitanje u kojem e se opsegu uoavati i zadovoljavati potrebe graana odnosno poticati regionalni razvoj Republike Hrvatske? Ne treba zanemariti ni injenicu da problemi nastaju prilikom prikupljanja novanih sredstava iz razloga to postoji veliki broj zakonskih propisa koje treba primijeniti u postupku prikupljanja novanih sredstava, a znatan broj slubenika nije osposobljen za obavljanje tih poslova, a takoer se javljaju problemi u primjeni zakona zbog nedoreenosti i pravnih praznina, te financijske nediscipline od pojedinih graana u svezi podmirivanja obveza.

4. IZVORI FINANCIRANJA JAVNIH POTREBA JEDINICA LOKALNE I PODRUNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVETako je u izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave regulirano da se izvori sredstava upanija, opina i gradova u Republici Hrvatskoj mogu podijeliti na 1. vlastite izvore, 2. zajednike poreze, 3. zajednike prihode od naknada za koncesije i 4. dotacije. Kao izvore sredstava mogli bi ubrojiti i zaduivanje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

4.1. Vlastiti izvori

U l. 4. i 5. Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave odreeno je da su vlastiti izvori sredstava upanija:

- prihodi od vlastite imovine (prihodi od stvari u njezinom vlasnitvu i imovinskih prava, prihodi od trgovakih drutava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasnitvu, odnosno u kojima ima udio ili dionice, prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavniko tijelo),

- upanijski porezi (porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila i porez na automate za zabavne igre),

novane naknade i oduzeta imovinska korist za prekraje, koje sami propiu,

drugi prihodi utvreni posebnim zakonom.U l. 29. i 30. Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave odreeno je da su vlastiti izvori sredstava opina i grada:

- prihodi od vlastite imovine (prihodi od stvari u njezinom vlasnitvu i imovinskih prava, prihodi od trgovakih drutava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasnitvu, odnosno u kojima ima udio ili dionice, prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavniko tijelo),

- opinski odnosno gradski porezi (prirez porezu na dohodak, porez na potronju, porez na kue za odmor, porez na tvrtku ili naziv, porez na koritenje javnih povrina),

- novane kazne i oduzeta imovinska korist za prekraje koje sami propiu,

- upravne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,

- boravine pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,

- komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrene posebnim zakonom,

- naknade za uporabu javnih, opinskih ili gradskih povrina,

- drugi prihodi utvreni posebnim zakonom.

4.2. Zajedniki porezi

U l. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave odreenisu zajedniki porezi. Prihodi od zajednikih poreza dijele se izmeu drave, opina, grada i upanije, drugim rijeima Republika Hrvatska je prihvatila mjeoviti sustav raspodjele zajednikih prihoda (vertikalno financijsko izravnanje) na sljedei nain:

1. Udio opine i grada u porezu na promet nekretnina iznosi 60%, a drave 40%.2. Prihodi od poreza na dohodak raspodjeljuju se izmeu opina, gradova, upanija i drave i to: udio opine/grada 52%, (grad Zagreb 67%), upanije 15%, udio za decentralizirane funkcije 12%, te udio koji ulazi u tzv. fond za izravnanje 21%. Takoer, opina, grad, upanija i Grad Zagreb koji financiraju pojedine decentralizirane funkcije prema odredbama posebnog zakona imaju pravo na dodatni udio u porezu na dohodak i to za: osnovno kolstvo 3,1%, srednje kolstvo 2,2%, socijalnu skrb (centri za socijalnu skrb 0,5% te domovi za starije i nemone osobe 1,7%), zdravstvo 3,2%, te vatrogastvo (javne vatrogasne postrojbe 1,3%).

Na podruju opine, odnosno grada koji ima status posebne dravne skrbi prema l. 4. st. 2. i l. 5. st. 2. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi i koji ima status brdsko-planinskog podruja prema l. 3. Zakona o brdsko-planinskim podrujima, udio u porezu na dohodak iznosi, i to: udio opine odnosno grada 90% poreza na dohodak iz kojeg financira preuzete decentralizirane funkcije, udio upanije 10%, te udio pozicije za pomoi izravnanja za decentralizirane funkcije 0%. Takoer je regulirano da grad iz l. 4. st. 3. i l. 5. st. 3. Zakona o podrujima posebne dravne skrbi ima pravo na udio i to: udio grada 52% poreza na dohodak uveano za dodatni udio u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije, udio upanije 15% uveano za dodatni udio za decentralizirane funkcije,udio pozicije za pomoi izravnanja za decentralizirane funkcije 21%. Na podruju opine tj. grada koji se nalaze na otoku, a koji meusobno zakljue ugovor o zajednikom financiranju kapitalnog projekta od interesa za razvoj otoka, udio opine tj. grada u porezu na dohodak iznosi 52% uveano za dio za decentralizirane funkcije, udio upanije iznosi 15% uveano za dodatni dio za decentralizirane funkcije, udio za zajedniko ulaganje u kapitalni projekt iznosi 21%, te udio pozicije za pomoi izravnanja za decentralizirane funkcije iznosi 0%.

Iz gore navedenog moe se zakljuiti da ovisno o podruju na kojemu se nalazi opina/grad poreznog obveznika, postoje etiri naina raspodjele prihoda od poreza na dohodak: a) uobiajena (standardna) raspodjela, b) raspodjela u Gradu Zagrebu, c) raspodjela na podrujima posebne dravne skrbi i na brdsko-planinskim podrujima, i d) posebna raspodjela na otocima, koji su sklopili sporazum o financiranju kapitalnih projekata od interesa za razvoj otoka. Stoga je raspodjela prihoda od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak vrlo sloena glede toga to ne ovisi samo o podruju na kojemu se nalazi opina/grad poreznog obveznika, nego i o decentraliziranim funkcijama koje jesu ili nisu preuzele opina/grad i upanija, visini prireza to ga je uvela opina/grad, visini naknade koju Poreznoj upravi plaaju opina/grad i upanija i o tome tko i kako isplauje povrat poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po godinjoj poreznoj prijavi.

Prema podacima Ministarstva financija Republike Hrvatske struktura ostvarenih prihoda upanijskih prorauna u 2004. godini je iznosila 2576,4 milijuna kuna i to: 1. vlastiti upanijski porezi 200,3 milijuna kuna, 2. neporezni upanijski vlastiti prihodi 1250,6 milijuna kuna, 3. zajedniki upanijski porezi od poreza na dobit 163,9 milijuna kuna, poreza na dohodak 874,3 milijuna kuna, 4. neporezni upanijski zajedniki prihodi 87,3 milijuna kuna.

Prema podacima Ministarstva financija Republike Hrvatske struktura ostvarenih prihoda prorauna gradova i opina u 2004. godini je iznosila 13930,3 milijuna kuna i to: 1. vlastiti gradski/opinski porezi 287,1 milijuna kuna, 2. neporezni vlastiti gradski/opinski prihodi 6361,6 milijuna kuna, 3. zajedniki gradski/opinski porezi od poreza na dobit 1292,4 milijuna kuna, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak 5254,0 milijuna kuna, poreza na promet nekretnina 520,5 milijuna kuna, 4. zajedniki gradski/opinski neporezni prihodi 214,7 milijuna kuna.

Omjer prihoda poreza na dobit i poreza na dohodak u ukupnim prihodima jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave za 2004. godinu je iznosio: a) upanije 72,77% poreza na dohodak i 6,97% poreza na dobit, b) gradovi 43,17% poreza na dohodak i 10,91% poreza na dobit, i c) opine 30,43% poreza na dohodak i 3,79% poreza na dobit.

Raspodjela ostvarenog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i poreza na dobit po razinama javne vlasti u Republici Hrvatskoj za 2004. godinu je iznosila: od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak Republici Hrvatskoj je pripalo 34%, upaniji 9%, a gradu/opini 57% prihoda. Od poreza na dobit Republici Hrvatskoj je pripalo 69%, upaniji 3%, a gradu/opini 28% prihoda.

Ukupno ostvareni prihodi gradova i upanija u 2005. godini iznosili su 12,1 milijardu kuna, to je poveanje od 12 posto u usporedbi s 2004. godinom. Porezni su prihodi u 2005. godini ostvareni u iznosu od 7,1 milijarde kuna i zabiljeili su rast od 7% u odnosu na 2004. godinu. U strukturi ukupnih prihoda prorauna jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave najvee znaenje imaju zajedniki porezni prihodi ostvareni od poreza na dohodak i poreza na dobit. Najvei dio poreznih prihoda ostvaren je od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je dodatno povean dijelom poreza na dohodak za decentralizirane funkcije. U 2005. godini prihodi od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak ostvareni su u iznosu od 6,3 milijarde kuna, a prihodi od poreza na dobit u iznosu od 1,62 milijarde kuna.

Izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave koji je u primjeni od 1. sijenja 2007. godine porez na dobit postaje prihodom dravnog prorauna, dok se deficit sredstava u jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave namjerava kompenzirati poveanjem njihovih udjela u porezu na dohodak. Usvajanjem Zakona u vrijeme donoenja prorauna lokalnih jedinica znatno je umanjena mogunost objektivne analize uinaka pa je stoga teko dati odgovor da li bi bilo bolje da se deficit novanih sredstava jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave kompenzira poveanjem njihovih udjela u porezu na dohodak u veem postotku nego to je to regulirano izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave ili pak da poveani udjeli u porezu na dohodak ostanu u istom postotku, a kako je odreeno izmjenama i dopunama zakona, a to e zasigurno biti predmet rasprava narednih godina (godine). Ipak ovako usvojeno zakonsko rjeenje da prihodi od poreza na dobit pripadaju sredinjoj vlasti dok se deficit sredstava u jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave namjerava kompenzirati poveanjem njihovih udjela u porezu na dohodak ima brojne prednosti glede toga to je porez na dohodak siguran i stabilan izvor prihoda u odnosu na bruto-drutveni proizvod, te se raspodjela poreza na dohodak odvija prema prebivalitu poreznog obveznika to je u skladu i s naelom pravednosti da porez pripada onoj jedinici lokalne i podrune (regionalne) samouprave u kojoj porezni obveznik ima prebivalite. Porez na dobit je dosta nestabilan i osjetljiv izvor prihoda u odnosu na bruto-drutveni proizvod, te je kod ovog poreza mogua vea porezna evazija kako zakonita tako i nezakonita. Oblici zakonitog izbjegavanja plaanja porezne obveze su npr., transferne cijene, potkapitazlizacija trgovakih drutava i skrivene (isplate) raspodjele dobiti. Kod nezakonite porezne evazije tipian je primjer ne prijavljivanje cjelokupnog iznosa prihoda npr., trgovako drutvo umjesto 10.000 kuna ostvarenog prihoda u jednom danu prijavi samo 5.000 kuna. U Republici Hrvatskoj ovakav nain poslovanja je mogu i uobiajen, jer ne postoje fiskalne kase koje bi evidentirale sve prihode koje su ostvarila trgovaka drutva u jednom danu, drugim rijeima ostvareni prihodi bi se istovremeno kopirali odnosno biljeili u raunalnim terminalima Porezne uprave. Stoga i na ovaj nain dolazi do uskrate prihoda od poreza na dobit, te je nuno da Republika Hrvatska donese Zakon o fiskalnim kasama. Jedan od pokazatelja veliine i vanosti lokalne samouprave jest udio prihoda lokalne i podrune (regionalne) samouprave u BDP-u i u ukupnim prihodima ope drave. Udio prihoda jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave (53 jedinice) u BDP-u za 2005. godinu u usporedbi s prethodnom godinom povean je sa 5,2% na 5,3%, a u ukupnim prihodima ope drave sa 11,2% na 11,8%. Neophodno je daljnje poveanje iznosa decentraliziranog proraunskog novca, a to zasigurno prati i odreene promjene koje se moraju dogoditi u financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

4.3. Zajedniki prihodi od naknada za koncesije

Prema l. 45. c Zakona o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave prihodi od naknada za koncesije prema Zakonu o koncesijama dijele se izmeu drave, opine i grada na ijem se podruju ostvaruje pravo crpljenja mineralnih i termalnih voda te zahvaanje voda za javnu vodoopskrbu tako da:

1. udio opine i grada u prihodu od naknada za koncesiju za crpljenje mineralnih i termalnih voda iznosi 50%, a drave 50%,2. udio opine i grada u prihodu od naknada za koncesiju za zahvaanje voda za javnu vodoopskrbu iznosi 30%, a drave 70%.4.4. Dotacije potpore

Dotacije-potpore odnosno meuproraunski transferi obuhvaaju izravna doznaivanja (transferna plaanja) novanih sredstava izmeu prorauna razliitih teritorijalnih jedinica. Trend prevlasti potpora sredinjoj vlasti kao glavnog izvora lokalnih prihoda uoen je jo prije vie od dvadeset godina. Tako je u jednoj studiji o izvorima lokalnih financijskih sredstava takoer izraenoj pod okriljem Vijea Europe, koja se temelji na podacima iz 1978. godine, ve konstatirano postojanje trenda znaajnog poveanja iznosa potpora sredinje vlasti, lokalnim i regionalnim vlastima, te se navodi da se . taj trend u veini zemalja (lanica Vijea Europe) razvio u tolikoj mjeri da su potpore sredinje vlasti postale glavni izvor financiranja lokalnih i regionalnih vlasti. Odreivanje meuproraunskih transfera - potpora izmeu raznih razina vlasti trebaju uzeti u obzir cilj kojem su takvi transferi-potpore namijenjeni npr., radi popunjavanja fiskalne praznine, za rjeavanje horizontalnih fiskalnih neravnotea ili osiguranje minimalnih standarda usluge. Razlozi za davanje potpora mogu biti razliiti npr., postoje potpore zbog izjednaavanja rashodnog kapaciteta, potpore za nadoknadu uinaka prelijevanja i za dodatna dobra, potpore za gospodarsku stabilizaciju, potpore za nadoknadu izgubljenog poreznog prihoda, potpore za izvrenje povjerenih zadataka te potpore za regionalni razvoj.

U Zakonu o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave problemi tekuih potpora - dotacija regulirani su l. 48. i 49. U l. 48. st. 1. regulirano je da se opini ili gradu na podruju kojih se prihodi opina i gradova, uz prosjeno porezno optereenje, ostvaruju po stanovniku ispod upanijskog prosjeka, izuzevi gradove iznad 40.000 stanovnika, upanija osigurava dotaciju iz upanijskog prorauna u visini razlike izmeu ostvarenih prihoda po stanovniku i 75% upanijskog prosjeka prihoda po stanovniku. Dotacija iz l. 48. st. 1. ne moe se osigurati opini i gradu ija je visina prireza na porez na dohodak manja od 1,0, a stope poreza i visina iznosa poreza nie od zakonom propisanih najviih stopa, odnosno visine iznosa poreza (l. 48. st. 2.).

U l. 49. st. 1. regulirano je da se upaniji na podruju koje se prihodi upanije, opina i gradova, uz prosjeno porezno optereenje, ostvaruju po stanovniku ispod republikog prosjeka, izuzevi Grad Zagreb, Republika Hrvatska osigurava dotaciju iz dravnog prorauna u visini razlike izmeu ostvarenih prihoda po stanovniku i 75% republikog prosjeka prihoda po stanovniku. Dotacija iz l. 49. st. 1. ne moe se osigurati upaniji na podruju koje je visina prireza na porez na dohodak manja od 1,0, a stope poreza i visina iznosa poreza nie od zakonom propisanih najviih stopa, odnosno visine iznosa poreza (l. 49. st. 2.). Iz navedenih zakonskih odredbi moe se zakljuiti da su u navedenim lancima regulirani financijsko (fiskalni) odnosi odnosno horizontalno financijsko izravnanje izmeu upanije kao regionalne razine vlasti koja dodjeljuje dotacije-pomoi iz upanijskog prorauna financijsko slabijim opinama i gradovima koji se nalaze na njezinom podruju uz ispunjenje navedenih uvjeta iz l. 48., odnosno Republike Hrvatske koja dodjeljuje dotacije-pomoi iz dravnog prorauna financijsko slabijim upanijama iz l. 49. Zahtjev za horizontalnom jednakosti u zadovoljavanju javnih potreba na regionalnoj i lokalnoj razini javlja se danas u svakoj dravi jer to utjee na smanjenje odnosno na anuliranje socijalnih i politikih napetosti.

Problemi kod dodjela dotacija-potpora u Republici Hrvatskoj su sljedei: a) nejednak financijski poloaj lokalnih jedinica, b) regionalne nejednakosti, c) model fiskalnog izravnanja odnosno mehanizam dodjele dotacija i dijeljenje poreza nije utemeljen na realno utvrenim izraunima fiskalnih kapaciteta svih lokalnih jedinica, d) Fond za regionalni razvoj je dodatno zakomplicirao financiranje kapitalnih projekata lokalnih jedinica, glede toga to ne postoji na razini sredinje dravne vlasti kvalitetan model dodjele kapitalnih dotacija niti utvrenih kriterija, i e) loa fiskalna disciplina.

4.5. ZaduivanjeJedan od kriterija podjele javnih zajmova je podjela zajmova na zajmove irih i uih teritorijalnih jedinica. Zajmovi uih teritorijalnih jedinica suvremenijeg su datuma, u znaajnijoj se mjeri javljaju poslije Drugog svjetskog rata i danas je zaduenje uih teritorijalnih jedinica vrlo znaajno primjerice, u Njemakoj i vicarskoj vee je nego zaduenje centralnih tijela.

Zaduenje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj regulirano je u Zakonu o proraunu, Zakonu o izvravanju Dravnog prorauna Republike Hrvatske za 2007. godinu, i Pravilniku o postupku zaduivanja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave i davanju jamstva jedinica podrune (regionalne) samouprave.

U l. 9. toki 8. Europske povelje o lokalnoj samoupravi regulirano je zaduivanje lokalnih jedinica na sljedei nain: Kako bi se financirali njihovi trokovi investiranja, lokalne jedinice moraju imati, u skladu sa zakonom pristup nacionalnom tritu kapitala.

Od l. 104. do l. 111. Zakona o proraunu detaljno je reguliran nain zaduivanja i davanja jamstva jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Tako je l. 105. i 106. regulirano da se jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave (opina, grad i upanija) moe dugorono zaduivati uzimanjem kredita i izdavanjem vrijednosnih papira i to samo za investiciju koja se financira iz njezina prorauna, a koju potvrdi njezino predstavniko tijelo uz prethodnu suglasnost Vlade i Ministra financija, te da ukupna godinja obveza jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave moe iznositi najvie do 20% ostvarenih prihoda u godini koja prethodi godini u kojoj se zaduuje. Na isti nain je regulirano i davanje jamstva jedinica podrune regionalne samouprave (upanija) jedinicama lokalne samouprave (opinama i gradovima) na njezinom podruju (l. 108.).

Tijekom 2004. godine zaduivanje je provedeno kod 17,0% jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave ili njih 97 i to: 3 upanije, 41 grad i 53 opine. Visina zaduivanja iznosi 566.456.560,00 kuna od ega se na gradove Koprivnicu i Zadar odnosi 198.146.047,00 kuna ili 35%. Na razini svih jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave rashodi za nabavu nefinancijske imovine, u 2004 godini iznose 2.802.480.666,00 kuna to znai da je 20,2% ovih rashoda financirano putem zaduivanja.

U Republici Hrvatskoj postoje realni uvjeti i mogunosti za zaduivanje lokalnih jedinica iz sljedeih razloga: a) financijski se poloaj lokalnih jedinica poboljava te sve vei broj njih ispunjava osnovni uvjet za zaduivanje, b) postoji ureeni sustav transfera, a to znai da je financiranje kapitalnih projekata lokalnih jedinica sa slabijim fiskalnim kapacitetom prioritet koji one veinom nisu sposobne financirati bez financijske potpore drave, c) program javnih investicija (program kapitalnih ulaganja) znai da lokalne jedinice od 2004. godine trebaju izraditi proraun prema programima, a takav programski proraun treba omoguiti detaljnije utvrivanje zahtjeva za financiranje pojedinih izdataka, te nuno utjecati na to da lokalne jedinice izrauju i analizu trokova i koristi svojih investicijskih ulaganja, i d) imovinske bilance su vrlo bitne glede toga to e sve veu ulogu u financiranju kapitalnih projekata imati i nefinancijska imovina, a to znai da e lokalne jedinice s imovinskim bilancama i ureenim planovima razvoja imati vee anse za izlazak na trite kapitala, na kojemu se kao zalogom mogu koristiti i imovinom. Ne treba zanemariti ni injenicu da postoje i ogranienja kod zaduivanja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave iz sljedeih razloga: a) kruti prorauni, b) imobilizirana sredstva, c) slaba naplata neporeznih prihoda, d) nerazvijeno trite i upravljanje javnim dugom, e) ne postoji objava informacija i financijskih pokazatelja lokalnih jedinica, a kako bi se objedinilo financijsko poslovanje, i f) rast javnog duga Republike Hrvatske onemoguava zaduivanje lokalnih jedinica.

Zaduivanje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave je jedan od izvora sredstava za zadovoljavanje javnih potreba kako na lokalnoj tako i na regionalnoj razini, stoga podruje zaduivanja u Republici Hrvatskoj treba urediti na nain da se utvrde pravedni kriteriji odnosno prioriteti prilikom dodjele kapitalnih dotacija - potpora, odnosno model financiranja kapitalnih projekata lokalnih jedinica slabijeg financijskog kapaciteta, a u skladu sa Smjernicama ekonomske i fiskalne politike to ih izrauje Ministarstvo financija Republike Hrvatske, glede breg i ravnomjernijeg gospodarskog razvoja svih jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

5. FINANCIRANJE JEDINICA LOKALNE I PODRUNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE - DE LEGE FERENDA

Kako bi u Republici Hrvatskoj proces fiskalne decentralizacije bio jo pravedniji i uinkovitiji u prvom redu treba stvarno postojati financijska (fiskalna) autonomija decentraliziranih razina vlasti (opina gradova i upanija), prilikom prikupljanja, upravljanja, raspodjele i troenja novanih sredstava u svrhu kvalitetnog obavljanja poslova iz njihove nadlenosti, a u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i podzakonskim propisima. Pravni aspekti fiskalne decentralizacije zahtijevaju potrebu da se izvre odreene promjene u sustavu financiranja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave kako slijedi:1. Uvoenje prireza (punim nazivom prirez porezu na dohodak). Svaka bi opina ili grad koji nemaju uveden prirez, trebali donijeti odluku o uvoenju tog financijskog instrumenta, ravnajui se objektivnim razlozima u skladu s ostvarivanjem standarda fiskalnog kapaciteta (koji bi se odreivao prema broju stanovnika i njihovim potrebama, dohotku po stanovniku i poreznom optereenju odnosno financijskoj snazi opine i grada), a odbacujui subjektivno-politike razloge neuvoenja tog financijskog instrumenta. Opine i gradovi uslijed nastalih novih okolnosti mogli bi mijenjati svoje odluke o visini prireza npr., poveanje, smanjenje pa ak i ukidanje prireza, a sve u skladu sa standardima fiskalnog kapaciteta opine ili grada s jedne strane, te naela pravednosti u oporezivanju s druge strane. injenica je, da je i pored prava/mogunosti (od 2001. godine) da prirez porezu na dohodak mogu uvesti gradovi i opine, do 1. oujka 2007. godine to uinilo 77 od 126 gradova i 178 od 429 opina, to jasno pokazuje da se na uvoenje prireza odluilo oko 61% gradova, te oko 42% opina. Takoer, raspoloivi podaci pokazuju da je primjenom prireza 2000. godine u Republici Hrvatskoj prikupljeno 712 milijuna kuna, a 2003. godine tim je instrumentom prikupljeno 783 milijuna kuna. Ukupno ostvareni prirez porezu na dohodak svih gradova i opina do kraja 2005. godine iznosio je 899 milijuna kuna (prirez Grada Zagreba ostvaren je u iznosu od 588 milijuna kuna), stoga se dade zakljuiti da financijska uloga prireza porezu na dohodak nije zanemariva, te bi njegovo uvoenje u to vei broj opina i gradova bilo sasvim opravdano kako u pravnom tako i u ekonomskom smislu.2. Odreivanje svrsishodnih kriterija glede dodjela novanih sredstava za kapitalne dotacije - potpore jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Prva grupa kriterija odnosila bi se na raspodjelu poreznih odnosno javnih prihoda izmeu opina, gradova, upanija i sredinje vlasti. U obzir bi se trebali uzeti sljedei kriteriji: broj stanovnika, financijske potrebe, financijska snaga i porezno optereenje. Druga grupa kriterija odnosila bi se na obavljanje poslova iz nadlenosti opina, gradova , upanija i sredinje vlasti. U obzir bi se trebali uzeti kriterij samouprave, kriterij minimalnog zadovoljavanja javnih potreba, kriterij najmanje veliine, kriterij vanosti cilja, kriterij nunih prosjenih trokova, te kriterij povoljnog odnosa izmeu trokova i koristi. Svi navedeni kriteriji moraju se meusobno kombinirati i nadopunjavati. Prilikom dodjela novanih sredstava za kapitalne dotacije osim gore navedenih kriterija mogli bi u obzir uzeti i sljedee kriterije:

1. autonomija lokalne samouprave - sustav transfera ne bi smio utjecati na lokalnu samostalnost u odreivanju prioriteta i utvrivanju pruanja lokalnih usluga,

2. adekvatnost prihoda - kada se jednom utvrde svi elementi sustava prihoda lokalne samouprave, lokalne vlasti bi trebale imati dovoljno sredstava za financiranje usluga za koje su odgovorne,

3. naelo jednakosti - nalae da se sredstva trebaju prenositi neposredno u odnosu na faktore potrebe i obrnuto s lokalnom poreznom sposobnosti,

4. predvidljivost - nalae da se udjeli lokalne samouprave i nain na koji se obraunavaju ne mijenjaju na godinjoj osnovi,

5. jednostavnost - nalae da formula koja se rabi bude lako razumljiva i da se temelji na kriterijima kojima primatelji ne mogu lako manipulirati u strategiji dobivanja viih razina transfera,

6. sustav transfera koji je uinkovit nee davati prednost odreenom izboru alociranja izdataka koje donose lokalne samouprave (poput financiranja plaa zaposlenika),

7. poticaji sustava fiskalnih transfera trebali bi poticati zdravo lokalno upravljanje financijama i sprjeavati neuinkovito upravljanje proraunom,

8. transferni sustav bi trebao osigurati ispunjavanje ciljeva sredinje drave.

3. Uvoenje novih imovinskih poreza u sustav financiranja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Opine i gradovi u Republici Hrvatskoj mogli bi uvesti porez na drugi stan. Obveznikom poreza na drugi stan naelno bi se smatrala svaka osoba koja je u opini ili gradu u kojoj se ubire porez na drugi stan prijavila ili bila obvezna prijaviti sporedan stan drugim rijeima porezni obveznik bi bio svaka osoba koja rabi drugi uz glavni stan. Pritom bi bilo nebitno uporabljuje li osoba drugi stan u svojstvu vlasnika ili stanara. Porezna stopa bi se odreivala prema godinjoj najamnini odnosno fiksno utvrenim svotama to ih se primjenjuje na propisane porezne razrede (godinja najamnina porezna tarifa). Takoer bi opina ili grad mogli uvesti porez na skupe stanove (kue i vile) ako njihova procijenjena vrijednost prelazi odreene novane iznose. Visinu novanih iznosa i porezne stope odreivala bi opina i grad u skladu s kriterijima koji bi trebali biti regulirani u Zakonu o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

4. Uvoenje samodoprinosa ponovno bi se trebao uvesti u pravni sustav Republike Hrvatske, glede toga to institucija samodoprinosa, kojim graani referendumom odluuju o financiranju razvoja infrastrukture u javnom sektoru predstavlja interesantan oblik financiranja interesa i potreba, ali i interesantan oblik demokracije u financiranju. Njih se u razvoju javnog sektora u razdoblju od 1970. godine do 1990. godine mnogo koristilo, negdje vrlo uspjeno npr., Osijek, koji je samodoprinosom razvio obrazovanje, izgraujui osnovne i srednje kole, te fakultete, objekte komunalne infrastrukture i slino, negdje vrlo bezuspjeno npr., Sveuilina bolnica u Zagrebu koja ni dan danas nije dovrena. Institut samodoprinosa trebalo bi regulirati u Zakonu o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave tako da se tono zna tko donosi odluku o raspisivanju samodoprinosa, tko i na koji nain sudjeluje u postupku donoenja samodoprinosa, za koje se potrebe, odnosno namjene sredstva prikupljaju, podruje na kojem se sredstva prikupljaju, vrijeme za koje se sredstva prikupljaju, ukupni iznos sredstava koja se prikupljaju, obveznike, nain i rokove izvravanja samodoprinosa, kao i osobe koje se oslobaaju te obveze, visinu samodoprinosa, osnovicu i stopu po kojoj e se plaati samodoprinos, nain voenja evidencije o sredstvima, nain ostvarivanja nadzora graana, ureivanje postupka odgovornosti glede nenamjenskog koritenja sredstava, te nain vraanja sredstava koja se ostvare iznad iznosa koji je odlukom odreen. Prilikom uvoenja samodoprinosa uvijek se mora voditi rauna o interesima graana i njihovim stvarnim mogunostima.

5. Osiguravanje bolje pravne zatite poreznih obveznika pred poreznim tijelima i tijelima jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u postupcima utvrivanja i naplate poreza i drugih javnih davanja, a u svrhu ostvarivanja naela pravednosti i jednakosti kao temeljnih naela pravne drave, te postizanja bolje naplate poreza i drugih javnih davanja. Budui da zakon i pravo u pravnoj dravi demokratskog ureenja nisu antinomi, porezni i svi drugi zakoni jame ne samo pravnu sigurnost nego i pravednost, a kako bi se ovo naelo i ostvarilo odnosno dolo do bolje pravne zatite poreznih obveznika, te bolje naplate poreza i drugih javnih davanja neophodno je udovoljiti sljedeem: a) uspostaviti najprikladniji pravni odnos za primjenu postupanja u dobroj vjeri izmeu poreznih obveznika s jedne strane, te poreznih tijela odnosno jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave s druge strane, kao i meusobni odnos izmeu poreznih tijela i jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Postupanje u dobroj vjeri znai da svaki onaj, tko sudjeluje u pravnom ivotu, mora postupati dosljedno svojim rijeima i djelima te da, bez osnovnih razloga, ne smije doi u proturjenost s onim to je ranije zastupao i ime je pridobio povjerenje drugih. To bi znailo da treba postojati svjesno, korektno, poteno i dobronamjerno meusobno ponaanje, koje se treba oitovati u meusobnom povjerenju kojeg katkada nedostaje izmeu poreznih obveznika i osoba zaposlenih u poreznim tijelima i tijelima jedinica lokalne i (podrune) regionalne samouprave. Naelo postupanja u dobroj vjeri trebalo bi u Republici Hrvatskoj podrobnije razraditi, kako ne bi dolazilo do zlouporaba u njegovoj praktinoj primjeni, b) teiti pojednostavljenju pravnih propisa iz podruja financiranja javnih potreba, kako bi se otklonile nedoreenosti i pravne praznine, i c) permanentnom cjeloivotnom strunom usavravanju i osposobljavanju slubenika zaposlenih u poreznim tijelima i onih zaposlenih u tijelima jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, a s ciljem stvaranja radno-pravnog procesa kojeg karakterizira pravedna i efikasna provedba pravnih propisa.

6. Unaprijediti suradnju izmeu jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj, te sredinje dravne uprave i institucija dravne vlasti drugim rijeima potrebno je uspostaviti bolje mehanizme koordinacije i partnerske odnose. Suradnja je potrebna zbog pruanja pomoi u pronalaenju odgovarajuih rjeenja prigodom odluivanja o lokalnim potrebama i interesima graana radi poboljanja kvalitete ivota, odnosno sudjelovanja u raspravama i davanje miljenja i prijedloga o zakonima kojima se ureuju poslovi jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

7. Poticanje izdavanja municipalnih obveznica kao instrumenta zaduivanja i prikupljanja sredstava za financiranje infrastrukture jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Municipalne odnosno gradske, lokalne ili opinske obveznice su dunike vrijednosnice izdane od lokalnih vlasti, odnosno gradova, opina ili upanija. Njihova namjena je prikupljanje financijskih sredstava za izgradnju lokalne infrastrukture kao to su bolnice, ceste, kanalizacija, ali i financiranje drugih projekata koji imaju karakteristike javnih dobara i/ili usluga. Emitiranjem odnosno izdavanjem obveznica lokalna vlast pozajmljuje novana sredstva i obvezuje se da e kupcu obveznice vratiti pozajmljenu glavnicu bilo po dospijeu ili u polugodinjim anuitetima s pripadajuim kamatama bilo periodino ili po dospijeu. Izdavanje municipalnih obveznica u Republici Hrvatskoj jo je u zaetku, tako da je do sada emitirano 7. izdanja municipalnih obveznica. I dalje treba poticati izdavanje municipalnih obveznica u Republici Hrvatskoj, ali prvenstveno u one projekte koji su razvojni i to su s gospodarskog aspekta adekvatni multiplikator poveanja proraunskih prihoda. Treba naglasiti da se prikupljena financijska sredstva od izdanih obveznica ne smije oroavati ve treba izdavanje obveznica raditi namjenski i samo onda kada su projekti pripremljeni s namjerom da se odmah krene u njihovu realizaciju, iz razloga kako ne bi dolo do takve situacije da jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave ne uspiju podmiriti svoje dospjele obveze po osnovi izdanih obveznica.

8. Poticanje jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave na sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu glede daljnjeg rasta gospodarstva, ispunjavanja ciljeva infrastrukturnog razvoja, ostvarivanja socijalnih ciljeva, kao i pruanja kvalitetnije javne usluge graanima. Zbog velikog znaaja javno-privatnog partnerstva Europska unija (EZ) je donijela etiri smjernice kojima se regulira javno-privatno partnerstvo, i to tzv. tri klasine smjernice Works Directive (93/27/EEC), Supplies Directive (93/36/EEC), Services Directive (92/50/EEC), te Utilities Directive (93/38/EEC), a 2003. godine je donijela Smjernice za uspjena javna privatna partnerstva (Guidelines for Successful Public Private Partnerships), a 2004. Zelenu knjigu (Green Paper on Public-Private Parnterships and Community Law on Public Contracts and Concessions).

Glede proraunskih ogranienja s kojima je suoena Republika Hrvatska, ali i jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave, trebalo bi pristupiti praksi sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu koji po svojoj prirodi predstavlja suradnju izmeu privatnog sektora s jedne strane i jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave (javnog sektora) s druge strane. Vlada Republike Hrvatske je donijela Smjernice za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva (JPP) te Uredbu o davanju prethodne suglasnosti za sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu po modelu privatne financijske inicijative.

Vrlo je pohvalno to je Vlada Republike Hrvatske donijela Smjernice o javno-privatnom partnerstvu ali bi ipak trebalo odredbe te Smjernice zakonski urediti glede toga to bi se tako jamila vea pravna sigurnost odnosno otklanjanje razliitih zlouporaba a time i financijska sigurnost privatnim partnerima prilikom investiranja u projekte putem javno-privatnog partnerstva, drugim rijeima odredbe Smjernice o javno-privatnom partnerstvu trebale bi se pretoiti u zakonske odredbe, na nain da se u Zakonu o javno-privatnom partnerstvu otklone sve praznine i nedoreenosti, a koje su ve navedene u prilogu Smjernice npr., bilo bi potrebno detaljnije razraditi odredbe koje e iskljuiti primjenu posebnih prisilnih propisa koji onemoguavaju provedbu javno-privatnog partnerstva, podrobnije ureenje problema dvostrukog oporezivanja, koje bi se moglo pojaviti kod plaanja najma, definirati naine i izvore financiranja Agencije. Vlada Republike Hrvatske je prepoznala znaaj javno-privatnog partnerstva, stoga e ubudue osigurati strukturirani pristup edukaciji u tom podruju, usmjeren na prioritetna podruja, tj. pruat e adekvatnu potporu javnom sektoru, a to e zasigurno dovesti do poticanja jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave na sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu glede toga to ti ugovori vode ostvarivanju gospodarskih i socijalnih ciljeva, a u svrhu to kvalitetnijeg zadovoljavanja javnih potreba graana.

Ipak treba naglasiti da uspjeno javno-privatno partnerstvo treba zadovoljiti kompatibilne ciljeve, pravni i regulatorni okvir, politiko okruenje, kredibilitet i transparentnost, a trajno javno-privatno partnerstvo ukljuivanje resursa, razvoj kapaciteta, uloge i odgovornosti, fleksibilnost, vrijeme, strpljenje i drutvenu odgovornost.

9. Preuzimanje vee odgovornosti dunosnika u jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave prilikom upravljanja i troenja proraunskih sredstava, a samim time treba doi i do izmjena zakonskih propisa kako bi se prenijele vee ovlasti na jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave (npr., prijenos svih ovlasti osnovnokolskog obrazovanja, prijenos vlasnitva i besplatnih koncesija za dravna poljoprivredna zemljita svim jedinicama lokalne samouprave itd.).

6. NAELA REGIONALNE POLITIKE EUROPSKE UNIJEPolitika regionalnog razvoja predstavlja jedan od stupova sveukupne javne politike Europske unije i usmjerena je na redistribuciju sredstava zemalja lanica Unije kako bi se potaknuo ekonomski rast i odrivi razvoj onih podruja koja zaostaju. To se prvenstveno ostvaruje putem ulaganja u razvoj ljudskih potencijala i fizike infrastrukture. Europska regionalna politika izvorno je zajednika politika koja se temelji na financijskoj solidarnosti koja treba osigurati da sve regije i njezini graani mogu u potpunosti iskoristiti prednosti jedinstvenog trita te ekonomske i monetarne unije. Ona takoer pomae nedovoljno razvijenim regijama u procesu restrukturiranja tako da budu sposobne odgovoriti snanim konkurentskim pritiscima na jedinstvenom tritu. Zakonodavstvo iz podruja regionalne politike Europske unije temelji se na sljedeim naelima: a) koncentracije sredstva su uglavnom koncentrirana na ogranieni broj prioritetnih ciljeva, tj. na podruja i prepreke gdje su problemi najvei, a gdje e doprinos Unije vjerojatno biti najdjelotvorniji, b) programskog planiranja odnosi se na viegodinje programe raspodjele sredstava regionalne politike, c) pridodavanja (pridruivanja) to znai da regionalna politika Europske unije dopunjuje nacionalne politike regionalnog razvoja i da one moraju biti kompatibilne, d) partnerstva obuhvaa proces dogovaranja izmeu Europske komisije i mjerodavnih nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti koje odreuje svaka drava lanica i e) efikasnosti znai da postoji proces nadgledanja i provjere troenja sredstava regionalne politike Europske unije. Stoga je nuno unaprijediti meunarodnu prekograninu suradnju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave sa stranim regijama, gradovima i opinama drava lanica Vijea Europe iz sljedeih razloga: a) zbog dodatnih vrijednosti prekogranine suradnje koje se mogu podijeliti u nekoliko grupa: politiki oblici dodatne vrijednosti, institucionalni oblici dodatne vrijednosti i socijalno-kulturni oblici dodatne vrijednosti, b) koritenja novanih sredstava europskih fondova za pretpristupne programe a u svrhu regionalnog razvoja opina, gradova i upanija Republike Hrvatske, i c) koritenja novanih sredstava iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda Europske unije prilikom ulaska Republike Hrvatske u tu ekonomsku integraciju.

7. REGIONALNA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE I PRETPRISTUPNI FONDOVI EUROPSKE UNIJE

U Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstveni zakon za ureenje pitanja regionalnog razvoja, drugim rijeima ne postoji jedinstveni normativni akt koji bi, na razini sistemskog zakona, ureivao naelna pitanja, postavio temelje za politiku regionalnog razvoja, davao jedinstvenu i ope prihvaenu definiciju regionalnog razvoja, utvrdio ciljeve i naela te objedinjavao raznolikost i specifinost pitanja vezanih uz regionalni razvoj Hrvatske. Zbog toga, mogue je pronai nekoliko pravnih propisa koji se bave specifinim pitanjima vezanim za razne aspekte regionalnog razvoja. Stoga je mogue, naelno odrediti tri pristupa u normativnom ureenju regionalnog razvoja. S jedne strane, neki pravni dokumenti zauzimaju teritorijalni pristup ureenju pitanja regionalnog razvoja. U njima je cjelokupni teritorij Republike Hrvatske podijeljen prema razliitim kriterijima (npr., administrativno-teritorijalna podjela, pitanje specifinog poloaja i razvoja otoka, obnova pojedinih teritorijalno odreenih jedinica (Vukovar), brdsko-planinska podruja, podruja od posebne dravne skrbi).

S druge strane, niz pravnih tekstova izraava drukiji pristup. U njima je vidljiv sektorski pristup nekim pitanjima razvoja pojedinih gospodarskih grana i ekonomskih sektora (poljoprivredno zemljite, poticaji u poljoprivredi, poticaji za ribarstvo, poticaji za razvoj malog i srednjeg poduzetnitva, itd.).

Na kraju, mogue je uoiti i trei pristup pitanjima regionalnog razvoja. Radi se o institucionalnom pristupu u kojem je rije o uspostavljanju posebnih javnih tijela koja su usmjerena pitanjima razvoja. Rije je o tijelima sa razliitim statusom u upravno-pravnom sustavu Republike Hrvatske. Neka od tih tijela su ustrojena sa svrhom formuliranja razvojnih politika i programa, a druga da provode takve specifine javne politike i programe. Neka od njih su tijela sredinje dravne uprave (npr., Sredinji dravni ured za razvojnu strategiju, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka), dok su druga izvrne agencije sa vlastitom pravnom osobnosti (npr., Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske, Fond za razvoj i zapoljavanje, itd.).

Pravne propise kojima se reguliraju pojedina pitanja vezana za regionalni razvoj Republike Hrvatske moemo podijeliti na: 1.) temeljne pravne propise u koje ubrajamo: Ustav Republike Hrvatske, Zakon o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi i Zakon o financiranju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, 2. propise koji reguliraju pojedinana specifina pitanja regionalnog razvoja (tzv. regionalni zakoni) u koje ubrajamo: Zakon o podrujima posebne dravne skrbi, Zakon o brdsko-planinskim podrujima, Zakon o otocima, Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara, Zakon o fondu za regionalni razvoj Republike Hrvatske, te Zakon o fondu za razvoj i zapoljavanje, 3. propise koji reguliraju neka pitanja regionalnog razvoja u koje ubrajamo: Zakon o poticanju ulaganja, Zakon o dravnim potporama i Zakon o dravnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i umarstvu. Osim gore navedenih Zakona postoje i podzakonski propisi koji reguliraju pojedina pitanja koja se odnose na regionalni razvoj.

Vaan dokument Naela razvoja Republike Hrvatske koji je sastavni dio Projekta strategije razvitka Hrvatska u 21. stoljeu, navodi kako regionalni razvoj mora uzeti u obzir regionalne razliitosti Hrvatske. Kao vani ciljevi definirani su optimalan razvoj svih regija, odrivo koritenje svih resursa, te socijalna kohezija. Ovaj dokument prua opu osnovu za definiranje politike regionalnog razvoja i prioriteta. Republika Hrvatska je s Europskom unijom sklopila Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) koji ureuje ne samo pravnu osnovu za usklaivanje zakonodavstva, liberalizaciju trgovine i odgovarajui okvir za politiki dijalog, ve u l. 11. regulira suradnju izmeu Europske unije i Republike Hrvatske u podruju regionalnog razvoja na nain da e sukladno svojoj opredijeljenosti za mir i stabilnost te za razvoj dobrosusjedskih odnosa, Hrvatska djelatno promicati regionalnu suradnju. Zajednica e takoer svojim programima tehnike pomoi pruati potporu projektima regionalnog ili prekograninog znaaja. Takoer je u l. 14. regulirano da Hrvatska moe jaati suradnju i sklopiti ugovor o regionalnoj suradnji s bilo kojom zemljom kandidatkinjom za pristup Europskoj uniji u bilo kojem podruju suradnje obuhvaenim ovim Sporazumom, a s ciljem doprinosa gospodarskom razvoju i smanjenju regionalnih neujednaenosti (l. 105.). Posebna e se pozornost pridavati prekograninoj, meudravnoj i meuregionalnoj suradnji. U tu se svrhu moe organizirati razmjena informacija i strunjaka (l. 105. st. 2.).

Kako bi Republika Hrvatska mogla iskoristiti to vie novanih sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije, Vlada Republike Hrvatske je donijela trei Pretpristupni ekonomski program (PEP) za 2007.-2009. godinu. U dokumentu su, osim makroekonomske i fiskalne politike, razraene strukturne reforme koje se planiraju provesti kao podrka cjelokupnoj ekonomskoj politici i daljnjem razvoju modernog socijalno-trinog gospodarstva u kontekstu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Takoer, PEP je usklaen s novim Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2007.-2009. godine kao i s nizom dokumenata koji proizlaze iz meunarodnih ekonomskih odnosa Republike Hrvatske s posebnim naglaskom na ciljeve i aktivnosti utvrene u okviru procesa pregovora s Europskom unijom. Vano je istaknuti da je PEP izraen kroz meusobnu suradnju niza ministarstava, vladinih ureda i institucija, Hrvatske narodne banke te predstavnika sindikata i poslodavaca.Treba naglasiti da bi Republika Hrvatska kao potencijalni kandidat za ulazak u Europsku uniju trebala iskoristiti vie novanih sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije. Republika Hrvatska je od 2001. do 2004. godine bila kvalificirana za novane potpore Programa pomoi Zajednice za rekonstrukciju, razvoj i stabilizaciju (CARDS). Tijekom tog perioda, bila je kvalificirana za 255 milijuna eura projektnog financiranja. Iz CARDS-a 2004 vrijednog 46,57 milijuna eura, Hrvatska je ugovorila programa u vrijednosti 44,06 milijuna eura, to znai da je iskoriteno 94,6 posto sredstava. Od ukupno 28,7 milijuna eura ugovorenih u okviru CARDS-a 2003 do sada je ve plaeno oko 20 milijuna eura, odnosno stopa ugovaranja bila je 97,7 posto, a do sada je ve iskoriteno oko 70 posto sredstava. Ostala sredstva mogu biti iskoritena do dvije godine nakon to su inicijalno dodijeljena, i nadoknade trokova se mogu zatraiti za projektne trokove od Europske unije i do tri godine kasnije. Na taj nain, CARDS-sredstva mogu biti iskoritena kroz 2006. godinu, a naknade trokova se mogu traiti kroz 2007. godinu, a vrste pomoi koju Hrvatska dobiva kroz nacionalni CARDS program su: 1. tehnika pomo (ta vrsta pomoi je i prevladavala), a ona se moe podijeliti na: a) konzultantske usluge i b) twinning,, 2. investicije a) robe (oprema) i b) radovi, te 3. dodjela bespovratnih sredstava (darovnice ili grantovi).Za Republiku Hrvatsku program PHARE se otvorio 2005. godine. U sklopu tog programa Hrvatskoj je u 2005. i 2006. godini dodijeljeno 167 milijuna eura pomoi. Kod PHARE programa koji je fokusiran na reformu javne uprave Hrvatska je morala stvoriti viegodinji Nacionalni plan razvoja. Meutim, treba napomenuti da se u ove dvije godine (2005. i 2006.) definiraju projekti kroz koje se pomo dodjeljuje, dok provedba projekata i natjeaji traju do kraja 2009. godine.Kod ISPA programa koji je fokusiran na projekte vezane za opskrbu pitkom vodom, zbrinjavanje otpadnih voda, zbrinjavanje krutog otpada, oneienje zraka, Hrvatska je bila kvalificirana za 25 milijuna eura u 2005. godini i 35 milijuna eura u 2006. godini. U ovom trenutku cjelokupna su ISPA sredstva u iznosu od 60 milijuna eura ve dodijeljena, odnosno, definirana su tri velika infrastrukturna projekta na koje e se sredstva utroiti, pa sukladno tome vie nije mogue prijavljivati projekte za taj program (projekti koji se trebaju realizirati su obnova pruge Vinkovci-Tovarnik, projekt gradnje i rekonstrukcije vodoopskrbnog i odvodnog sustava Grada Karlovca, projekt odlagalita otpada Bikarac kod ibenika). Krajnji korisnici ISPA sredstava su sredinja tijela dravne uprave i jedinice lokalne samouprave te javna poduzea.Iz SAPARD fondova sredstva se obino dodjeljuju za poljoprivredu odnosno za infrastrukturu ruralnog razvoja, radi podupiranja poljoprivrede. Hrvatska je bila kvalificirana za otprilike 25 milijuna eura iz ovog fonda u 2006. godini, a program je takoer u primjeni od te godine.

Program IPA (engl. Instrument for Pre-accesion Assistance) predstavlja integrirani instrument pomoi u pretpristupnom razdoblju i sastoji se od pet komponenti: Pomo u tranziciji i jaanje institucija, Prekogranina suradnja, Regionalni razvoj (promet, zatita okolia, regionalna konkurentnost), Razvoj ljudskih potencijala i Ruralni razvoj. Drugim rijeima IPA bi zamijenila pretpristupne programe (PHARE, ISPA i SAPARD) i program CARDS u jedan integrirani instrument u skladu s Uredbom o upravljanju programima CARDS, PHARE, ISPA I SAPARD (kojom se ureuju opseg i sadraj poslova, odgovornosti, meusobni odnosi tijela i odgovornih osoba, te ovlasti u okviru pripreme, provedbe i nadzora provedbe projekata koji se financiraju iz programa Europske unije sustav upravljanja nepravilnostima, informiranje, te revizija sustava), te Uredbom o opsegu i sadraju odgovornosti te ovlastima tijela nadlenih za upravljanje instrumentom pretpristupne pomoi (IPA) (kojom se osniva i ureuje opseg i sadraj odgovornosti i ovlasti tijela nadlenih za koordinaciju i financijsko upravljanje Instrumentom pretpristupne pomoi (IPA), te tijela nadlenih za upravljanje i provedbu pojedinih komponenti programa IPA), te Odluke o osnivanju nacionalnog odbora za provedbu programa teritorijalne suradnje Europske unije za Republiku Hrvatsku, odnosno prvi operativni programi u okviru IPA ve su upueni u Bruxelles i odobrenje se oekuje u rujnu ili listopadu, dok se prva ugovaranja i povlaenje sredstava oekuju tijekom idue godine, u Ministarstvu financija. U okviru programa IPA Hrvatskoj je namijenjeno ukupno 589,9 milijuna eura u razdoblju 2007.-2010.

Kako bi Republika Hrvatska dobila to vie novanih sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije odnosno prilagodila se regionalnoj politici Europske unije treba: 1. ubrzati usvajanje temeljnih naela regionalne politike Europske unije (koncentracije, programskog planiranja, pridodavanja (pridruivanja), partnerstva i efikasnosti), 2. donijeti strateke i razvojne planove na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, i 3. unaprijediti koordinaciju izmeu institucija sredinje vlasti i regionalnih i lokalnih razina tako da upanije to aktivnije sudjeluju u procesu Regionalnog operativnog plana, uz pomo opina i gradova, a kako bi se mogli izraditi investicijski projekti koji se odnose na regionalni i lokalni razvoj, stoga treba poticati one projekte u svezi ouvanja kvalitete voda, zbrinjavanja otpadnih voda, poboljavanja dostupnosti kanalizacijskih mrea, zbrinjavanja otpada i njegovog saniranja, gospodarenja otpadom, zatite prirodnog okolia i razvoj sela, promicanja ekoloke proizvodnje i poljoprivrede, urbanizma, prometa, turizma te drugih razvojnih investicijskih projekata koji uvaavaju neke specifinosti lokalnih i regionalnih podruja.

8. STRUKTURNI FONDOVI I KOHEZIJSKI FOND EUROPSKE UNIJE

Regionalna politika Europske unije ima vanu ulogu u smanjenju razlika u stupnju razvijenosti raznih regija unutar Unije. Ovaj cilj ostvaruje se pomou strukturnih fondova i kohezijskog fonda. Postoje etiri strukturna fonda Europske unije: 1. Europski socijalni fond, 2. Europski fond za upravljanje i garanciju u poljoprivredi, 3. Financijski instrument za pomo ribarstvu i 4. Europski fond za regionalni razvoj. Financiranja iz strukturnih fondova mogu se podijeliti prema nekoliko prioritetnih ciljeva. Cilj prvi odnosi se na regije koje zaostaju u razvoju za prosjekom Europske unije ( u kojima je BDP po stanovniku manji od 75% prosjeka Europske unije). To su slabo naseljene regije Finske i vedske i najudaljenija podruja (francuski prekomorski departmani, Kanarsko otoje, Azori i Madeira), kao i Sjeverna Irska i pogranina podruja Irske gdje se provodio poseban mirovni program i program pomirenja (do 2004. godine) drugim rijeima obuhvaeno je 50 regija u kojima ivi 22% stanovnitva Europske unije i primaju 70% ukupno sredstava iz strukturnih fondova a na taj nain osigurava im se osnovna infrastruktura i poticanje ulaganja u poslovne aktivnosti. Sve te regije obiljeene su brojnim negativnim pokazateljima: niskom razinom investicija, iznad prosjenim stopama nezaposlenosti, nedovoljnim uslugama stanovnitvu i tvrtkama, nezadovoljavajuom osnovnom infrastrukturom. Cilj drugi odnosi se na podruja koja imaju strukturnih potekoa (restrukturiranje industrijskoga ili uslunog sektora, nestanak tradicionalnih djelatnosti ruralnih podruja, slabljenje urbanih zona, potekoe u ribarstvu). Potie ekonomsku i socijalnu preobrazbu u industrijskim, ruralnim, urbanim i ribarskim podrujima s visokim stopama nezaposlenosti, siromatvom, niskom razinom zaposlenosti itd. Ta podruja obuhvaaju 18% stanovnitva Europske unije i primaju oko 11,5% ukupnih sredstava. Cilj 3. obuhvaa razvoj ljudskih resursa osuvremenjivanje sustava obrazovanja i poticanje zaposlenosti. Odnosi se na cijelu Europsku uniju, osim regija ukljuenih u cilj 1. Na cilj 3 otpada 12,3% ukupnih sredstava strukturnih fondova. Postoje i etiri inicijative Europske unije koje promiu zajedniko rjeavanje specifinih problema. Odnose se na 5,35% sredstava strukturnih fondova i usmjerene su na prekograninu, transnacionalnu i meuregionalnu suradnju (Interreg III), odrivi razvoj gradova i urbanih podruja s potekoama (Urban II), ruralni razvoj putem lokalnih inicijativa (Leader +) i uklanjanje nejednakosti i diskriminacije na tritu rada (Equal). Predvieno je da e za programsko razdoblje od 2000. do 2006. godine za 15 lanica Europske unije biti namijenjeno 213 milijarde eura, dodatne 22 milijarde predviene su za pretpristupnu pomo, a 22 milijarde za strukturne intervencije u novim zemljama lanicama (od 2004. do 2006. godine) to daje ukupni iznos od 257 milijardi eura. Taj iznos ini 37% prorauna Europske unije. U svrhu poboljanja kvalitete regionalnih razvojnih strategija Komisija Europske unije namjerava podrati najnovije ideje koje jo nisu dovoljno iskoritene (inovativne aktivnosti). Od njih se oekuje da e regijama osigurati raspon eksperimentiranja koji im je potreban radi odgovora na izazove informacijskog drutva te kako bi im gospodarstva postala konkurentnija. S proraunom od oko 1 milijarde eura, programi inovativnih aktivnosti financiraju izradu novih strategija i eksperimentalnu fazu projekata.

Kohezijski fond osnovan je 1993. godine sa svrhom osiguranja pomoi etirima najmanje razvijenim zemljama lanicama Europske unije: Grkoj, Portugalu, Irskoj i panjolskoj, koje su imale BDP po stanovniku nii od 90% prosjeka Europske unije, a sada se odnosi i na deset novih zemalja Europske unije. Iz njega se financiraju projekti s podruja zatite okolia i transporta. U razdoblju od 2000. do 2006. godine godinji proraun Kohezijskog fonda iznosit e 2,5 milijardi eura, to ini ukupno 18 milijardi eura tijekom sedam godina.

Strukturni fondovi i kohezijski fond uvelike su doprinijeli smanjenju regionalnih razlika meu zemljama koje su postale lanice Europske unije prije 2004. godine. Postignua ukljuuju: smanjivanje razlika u dohotku, rast nacionalnog BDP-a i otvaranje novih radnih mjesta. Ulaskom u Europsku uniju Republika Hrvatska e ostvariti pravo na dobivanje novanih sredstava iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda Europske unije, ali je prije toga svrsishodno da se usklade sve dravne potpore s pravnom steevinom Europske unije odnosno da se potuju pravila prilikom dodjela regionalnih potpora.

9. DRAVNE POTPORE

Komisija Europske unije je u lipnju 2005. godine jednoglasno usvojila State aid action plan za razdoblje od pet godina, iji je cilj sveobuhvatna, koherentna i dalekosena reforma politike dravnih potpora koja bi trebala pridonijeti i oivljavanju Lisabonske strategije. Reforma se zasniva na etiri obiljeja: 1. odrednica manje i kvalitetnije potpore oznaava temeljnu ideju na kojoj se zasniva filozofija reforme dravnih potpora, 2. naglasak je na ekonomskoj analizi koja bi pokazala da se neki ciljevi ne mogu postii na tritu ve je za to potrebna dravna potpora. To se ponajprije odnosi na utvrivanje postojanja trinih neuspjeha, 3. poboljanje efikasnosti i transparentnosti procedura i ubrzavanje procesa donoenja odluka i 4. suradnja zemalja lanica i Komisije kako bi lanice na vrijeme prijavile potpore i priloile potpunu dokumentaciju, te u procesu donoenja odluke suraivale s Komisijom.

Sve dravne potpore moraju biti usklaene po uzoru na sustav koji vrijedi u Europskoj uniji, a to proizlazi iz l. 70. (SSP-a) da se treba izraditi sveobuhvatni popis programa i potpora te ih uskladiti s kriterijima Europske zajednice (s lancima 81., 82., 86. i 87. Ugovora o osnivanju Europske zajednice). Glede toga Republika Hrvatska je i donijela Zakon o dravnim potporama, Zakon o dravnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i umarstvu, Uredbu o dravnim potporama, te Odluku o objavljivanju pravila o dravnim potporama. Treba razlikovati nedoputene dravne potpore od doputenih dravnih potpora. Nedoputene dravne potpore regulirane su l. 87. st. 1. Ugovora o EZ. Tim lankom propisano je da svaka potpora koju daje drava lanica ili koja je dana putem dravnih sredstava, a koja naruava ili prijeti naruavanju trinog natjecanja, tako da stavlja u povoljniji poloaj odreene poduzetnike ili proizvodnju odreene robe, ukoliko utjee na trgovinu izmeu drava lanica, smatrat e se nespojivom sa zajednikim tritem. Bitno je razlikovati koje su to vrste naruavanja: 1. ako mjera daje primateljima prednost koja ih oslobaa davanja koja bi normalno snosili iz svojih prorauna. Prednost mora biti dana putem smanjenja poreznog tereta i to na razne naine: smanjenje porezne osnovice, ukupno ili djelomino smanjenje iznosa poreza, odgoda, ukidanje ili reprogramiranje poreznog duga, 2. ako se ta prednost ostvaruje od strane drave lanice ili putem sredstava drave. Ovaj kriterij vai takoer za pomo dodijeljenu od strane regionalnih ili lokalnih tijela u dravama lanicama. Dravnu se potporu moe podjednako pruiti putem poreznih odredbi zakonodavne, regulatorne ili administrativne naravi kao i postupanjem poreznih vlasti u praksi, 3. ako mjera utjee na konkurenciju i trgovinu izmeu drava lanica. Ovaj kriterij pretpostavlja da korisnik mjere obavlja neku gospodarsku djelatnost, bez obzira na njegov pravni status ili sredstva financiranja. Kriterij utjecaja na trgovinu je, na temelju ustaljene sudske prakse, ispunjen ako korisnik obavlja trgovinu meu dravama lanicama. i 4. ako mjera favorizira izvjesna poduzea ili proizvodnju izvjesnih roba ona je selektivna. Vaniji pravni izvori u Europskoj uniji kojima se reguliraju dravne potpore su Pravilnici Vijea EZ br. 994/98, EZ br.1540/98, EZ br. 1013/97, Pravilnici Komisije EZ br. 68/01, EZ br. 69/01, EZ br. 70/01 i drugi.

Komisija Europske unije je proglasila odredbe l. 6. st. 1. to. 5., 6., i 7., te l. 21., 22. i 23. Zakona o porezu na dobit nespojivim sa zajednikim tritem Europske unije. Glede toga Republika Hrvatska je izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit ukinula l. 6. st. 1. to 6. i 7., a u kojima su bili propisani poticaji zapoljavanju, istraivanju i razvoju i obrazovanju i to kao dvostruko umanjenje porezne osnovice, a to. 5. istog lanka izmijenjena je na nain da se porezna osnovica moe umanjiti za svotu poticaja u obliku poreznog osloboenja ili olakice sukladno posebnim propisima. Poticaji koji sadre dravnu potporu moraju biti odobreni sukladno posebnim propisima o dravnim potporama. Takoer su ukinuti sljedei lanci: l. 21. kojim su bile propisane olakice i osloboenja za porezne obveznike na podruju posebne drave skrbi, l. 22. kojim su bila propisana osloboenja za porezne obveznike na podruju grada Vukovara, te l. 23. kojim su bile propisane olakice za porezne obveznike na brdsko-planinskim podrujima, i to u obliku smanjenja porezne stope kroz odreeno razdoblje. Sve tri porezne mjere ocijenjene su kao selektivne koje nisu spojive sa zajednikim tritem odnosno s kriterijima propisanim u l. 70. SSP-a te ih treba uskladiti sa EU Smjernicom za nacionalne regionalne potpore.

Udio dravnih potpora u BDP-u u Hrvatskoj oko etiri je puta vei od onoga u Europskoj uniji. U razdoblju od 2001. do 2004. godine ukupne dravne potpore tvrtkama u Hrvatskoj iznosile su 32,3 milijarde kuna. Godinje su dravne potpore u promatranom razdoblju prosjeno iznosile neto vie od 8 milijardi kuna ili 4,4% BDP-a. Dravne potpore su usmjerene uglavnom u problematinesektore: brodogradnju, promet (posebno eljeznice), proizvodnju elika i eljezare, sanaciju i restrukturiranje poduzea u problemima. Upravo e u tim sektorima trebati uiniti najvee napore u prilagodbi standardima Europske unije. Usto, trebat e pojaati ulaganja u horizontalne namjene (kao to su mala i srednja poduzea, istraivanje i razvoj, obrazovanje i usavravanje), poveati transparentnost dodjele potpora, te osigurati da svi sudionici u sustavu dosljedno primjenjuju propise o dravnim potporama.

10. REGIONALNE POTPORE NOVA REGIONALNA PODJELA HRVATSKE?

Pri donoenju odluke o regionalnoj potpori glavna su mjerila da a) regionalne potpore moraju biti koncentrirane na najslabije razvijena podruja, b) ukupni iznosi za regionalne potpore moraju se u cijelosti smanjivati, c) treba uzimati u obzir stvarni efekt regionalnih potpora u odnosu na zapoljavanje, i d) mora postojati istovjetnost regionalnih mapa s onima koje se koriste pri realizaciji potpora iz strukturnih fondova Europske unije. Glede toga Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske je izradio regionalnu kartu Hrvatske u skladu s naelima Europske unije prema NUTS pravilima, te je poslan prijedlog (a koji je i usvojen) Eurostatu statistikom uredu Europske unije u Luxembourgu da se Republika Hrvatska podijeli na tri regije sjeverozapadnu Hrvatsku, sredinju i istonu (panonsku) Hrvatsku i Jadransku Hrvatsku. Sjeverozapadnu Hrvatsku ine grad Zagreb i pet upanija: Zagrebaka, Krapinsko-zagorska, Varadinska, Koprivniko-krievaka i Meimurska. U regiji sredinje i istone (panonske) Hrvatske je osam upanija: Bjelovarsko-bilogorska, Virovitiko-podravska, Poeko-slavonska, Brodsko-posavska, Osjeko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Karlovaka, te Sisako-moslovaka. Jadranska Hrvatska obuhvaa sedam upanija: Primorsko-goransku, Liko-senjsku, Zadarsku, ibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku, Istarsku, te Dubrovako-neretvansku. Dravni zavod za statistiku nema podatke o stupnju razvoja novoskrojenih hrvatskih regija u odnosu na Europsku uniju, ali se po njihovim podacima BDP po stanovniku u tri regije nalazi ispod 75% prosjeka Europske unije, a sukladno pravilima Europske unije da bi se mogla dobiti sredstva iz strukturnih fondova, BDP po stanovniku u paritetu kupovne moi u dotinoj regiji ne smije prelaziti 75% prosjenog BDP-a u Europskoj uniji to sve tri regije automatski kvalificira za pomo iz Unijinih strukturnih fondova kada Republika Hrvatska ue u tu ekonomsku integraciju. Prema miljenju ekonomskog strunjaka B. Gria sve tri hrvatske statistike regije mogu raunati na novac iz strukturnih fondova, a to bi potencijalno donijelo od 150 do 200 eura bespovratne pomoi po glavi stanovnika ili priblino 650-900 milijuna eura ukupno na godinjoj razini. No, koliko e novca pojedina regija stvarno iskoristiti ovisi o njezinoj sposobnosti da se pripreme i organiziraju kvalitetni programi i projekti. To znai da podjela na tri regije ne predstavlja novi administrativni ustroj zemlje, nego usklaivanje s pravilima Europske unije, a glede dobivanja novanih sredstava iz strukturnih fondova. Ipak treba naglasiti da e razvoj hrvatskih regija u znatnoj mjeri ovisiti o brzini i kvaliteti reformi u zemlji, a napose se to odnosi na optimalan proces fiskalne decentralizacije, kao preduvjeta za ostvarivanje ciljeva regionalne politike Europske unije.

11. ZAKLJUAKPravedan i uinkovit proces fiskalne decentralizacije podrazumijeva financijsku (fiskalnu) autonomiju decentraliziranih razina vlasti (opina, gradova i upanija) prilikom prikupljanja, upravljanja, raspodjele i troenja novanih sredstava radi zadovoljavanja javnih potreba. Stoga je neophodno da se izvre odreene zakonske promjene kako slijedi: uvoenje prireza u onim jedinicama lokalne samouprave (opinama i gradovima) koje ispunjavaju standarde fiskalnog kapaciteta, uvoenje fiskalnih kasa, odreivanje svrsishodnih kriterija glede dodjela novanih sredstava za kapitalne dotacije-potpore jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave, uvoenje samodoprinosa, uvoenje novih poreza ( porez na drugi stan, porez na skupe stanove, kue i vile), osiguravanje bolje pravne zatite poreznih obveznika pred poreznim tijelima i tijelima jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u postupcima utvrivanja i naplate poreza i drugih javnih davanja, unaprjeivanje suradnje izmeu lokalne, regionalne i dravne razine vlasti u vidu uspostavljanja mehanizma koordinacije i partnerskih odnosa, poticanje izdavanja municipalnih obveznica i sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu glede daljnjeg rasta gospodarstva, ispunjavanja ciljeva infrastrukturnog razvoja, ostvarivanja socijalnih ciljeva, kao i pruanja kvalitetnije javne usluge graanima na lokalnoj i regionalnoj razini, te preuzimanje vee odgovornosti dunosnika u jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave prilikom upravljanja i troenja proraunskih sredstava, a samim time i prenoenja veih ovlasti na jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave.

S druge strane uinkoviti proces fiskalne decentralizacije, je bitan preduvjet za ostvarivanje ciljeva regionalne politike Europske unije odnosno regionalizma kao bitnog doprinosa razvoja Europske unije, odnosno regija unutar Unije, te Republike Hrvatske. Stoga je nuno unaprijediti meunarodnu prekograninu suradnju tj. razvijati meuregionalnu suradnju jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave sa stranim regijama, gradovima i opinama drava lanica Europske unije, te iskoristiti mogunost dobivanja to vie novanih sredstava europskih fondova za pretpristupne programe a u svrhu ravnomjernog regionalnog razvoja Republike Hrvatske, a to podrazumijeva donoenje Zakona u kojem bi trebalo razraditi nacionalnu strategiju regionalnog razvoja koja bi se odnosila na cijelo podruje Republike Hrvatske, tako da bi se jo bre izraivali i donosili strateki i razvojni planovi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, a upanije bi postajale aktivnije u procesu Regionalnog operativnog plana vezanog za izradu investicijskih projekata u svezi ouvanja kvalitete voda, zbrinjavanja otpadnih voda, poboljavanja dostupnosti kanalizacijskih mrea, zbrinjavanja otpada i njegovog saniranja, gospodarenja otpadom, zatite prirodnog okolia i razvoj sela, promicanja ekoloke proizvodnje i poljoprivrede, urbanizma, prometa, turizma te drugih razvojnih investicijskih projekata koji uvaavaju specifinosti pojedinih regija. Treba uskladiti dravne potpore sa pravnom steevinom Europske unije, te se pri donoenju odluka o regionalnim potporama treba pridravati odreenih kriterija kako bi Republika Hrvatska ulaskom u Europsku uniju mogla koristiti novana sredstva iz strukturnih fondova i kohezijskog fonda, glede toga to e regionalna politika Europske unije u budunosti odgovoriti na sljedea etiri izazova: 1. poveanje kohezije (jedinstva) u proirenoj Uniji, 2. jaanje ciljeva Europske unije (morat e do 2010. godine postati najuspjenije i najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju), 3. poboljanje kvalitete (kapaciteta) za poticanje odrivoga i ravnomjernog razvoja, i 4. stvaranje novog partnerstva potrebnog za postizanje kohezije.

LITERATURA:

1) Alibegovi, Jurlina, D. i drugi: Financiranje lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj, Osnovna studija, Ekonomski institut, Zagreb, 1997.

2) Andreae, A. C. i Mauser, R: Finanztheorie, Kohlhammer, Stuttgart-Dsseldorf, 1969.

3) Anti, T: Reforme lokalne samouprave izazovi i ogranienja, Lokalna samouprava pred reformskim izazovima, Vodi kroz lokalnu demokraciju, Stina, Split, 2005.

4) Arbutina, H: Neka pitanja financiranja jedinica lokalne samouprave meunarodnokomparativni aspekt, Zbornik radova u povodu 70. godinjice ivota prof. dr. sc. Boidara Jelia, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 2001.

5) Bajo, A: Zaduivanje lokalnih jedinica u Hrvatskoj: mogunosti i ogranienja, Financijska teorija i praksa, br. 2/04.

6) Bajo, A. i Broni, M: Fiskalna decentralizacija u Hrvatskoj: problemi fiskalnog izravnanja, Financijska teorija i praksa br. 4/04.

7) Bajo, A. i Broni, M: Procjene uinkovitosti modela fiskalnog izravnanja u Hrvatskoj, Financijska teorija i praksa br. 1/07.8) Bakota, B: Udruivanje gradova i opina u nacionalni savez, Lokalna samouprava hrvatska i nizozemska iskustva, Hrvatski institut za lokalnu samoupravu, Osijek, 2001.

9) Barnes, I. i Barnes, P. M: The Enlarged European Union, Essex: Longman Group UK Limited, 1995.10) Beierl, O: Reforming Intergovernmental Fiscal Relations in Germany: the Bavarian Point of View, Bavarian State Ministry of Finance, 2001.11) Bird, R. M: Financing Local Services: Ratterns, Problems and Possibilities, Paper prepared for the Global Report on Human Settlements, Toronto, Canada, 1994.

12) Bird, R. M. i Vaillancourt, F: Fiscal Decentralisation in Developing Countries, Cambridge University Press, New York and London, 1999.

13) Broni, M: Kako se dijele prihodi od poreza i prireza na dohodak?, Newsletter, br. 27., Institut za javne financije, Zagreb, 2007.

14) Brown, C. V. i Jackson, P. M: Public sector economics, Basil Blackwell, 1990.

15) Burki, S. i drugi: Beyond the Center: Decentralizing the State, The World Bank Washington, D. C., 1999.

16) Conaway, F. i drugi: Intergovernmental Fiscal Relations in Eastern Europe: A Source Book for Policy Analysts & Trainers, The Urban Institute, Washington D.C., 2000.

17) Doralt, W. i Ruppe, H. G: Grundriss des sterreichischen Steuerrechts, Band II, Manzsche Verlags und Universittsbuchhandlung, Wien, 2001.

18) Drezgi, S: Lokalni javni sektor u sustavu javnog financiranja Republike Hrvatske, Zbornik radova znanstvenog skupa Hrvatska pred vratima EU fiskalni aspketi, HAZU, Zagreb, 2005.

19) Drezgi, S: Reforma mehanizma podjele poreza na dobit u Republici Hrvatskoj analize moguih rjeenja, Ekonomski fakultet Rijeka i Projekt reforme lokalne samouprave USAID CROATIA, 2006.

20) ulabi, V: Regionalizam i regionalna samouprava komparativni prikaz temeljnih dokumenata, Hrvatska javna uprava, br. 1/06.

21) Ebel, R. i Yilmaz, S: Fiscal Decentralization: Is It Happening? How Do We Know?, Andrew Young School of Policy Studies, Georgia State University, Atlanta, GA, USA, 2001.

22) EU: Third Report on Economic and Social Cohesion, 2004.23) Fiscal Policies in Economies in Transition, Edited by Vito Tanzi, International Monetary Fund, Washington, D. C., 1992.24) Fundamentals of Municipal Bonds, Public Securities Association, 3 rd Edition, PSA, New York, 1987.25) Godinjak Ministarstva financija Republike Hrvatske za 2005. godinu.

26) Gri, B: Regionalna politika Republike Hrvatske u uvjetima pridruivanja Europskoj uniji, Hrvatska i EU izazovi integracije, Ekonomski fakultet Split u suradnji sa studentskim zborom Sveuilita u Splitu i Europskim pokretom Split, Split, 2006.27) Hitiris, T: European Union Economics, Essex: Pearson Education Limited, 2003.

28) Izvjee Europskog vijea u Berlinu, oujak 1999., (izdaci za razdoblje od 2000.-2006. godine).

29) Jeli, Ba: Decentralizacija i financijska autonomija u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova znanstvenog skupa Hrvatska pred vatima EU fiskalni aspekti, HAZU, Zagreb, 2005.

30) Jeli, Ba. i Bo: Samofinanciranje kao modalitet financiranja javnih potreba, Raunovodstvo i financije br. 9/03. 31) Jeli, Bo: Financijsko pravo i financijska znanost, Informator, Zagreb, 1998.

32) Jeli, Bo: Osnovni principi uvoenja i plaanja samodoprinosa, Naa zakonitost br. 11.-12., Zagreb, 1987.

33) Jeli, Bo. i drugi: Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2002.

34) Jeli, Bo. i drugi: Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb, 2004.

35) Jovi, I. i Kesner, kreb, M: Reforma dravnih potpora u Hrvatskoj u K. Ott i drugi: Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji, Izazovi sudj