Upload
hoangdan
View
224
Download
3
Embed Size (px)
Citation preview
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
1
FIT - 2. kolokvij
50. BANKOVNI POSLOVI su oni poslovi koje banka obavlja na zahtjev klijenta ili
temeljem zakonskih propisa. Postoje 3 temeljne podjele:
I. PO ROĈNOSTI:
1. kratkoročni
2. dugoročni
II. PO NAĈELU FUNKCIONALNOSTI:
1. poslovi mobilizacije i koncentracije sredstava
2. kreditni poslovi
3. posredničko-komisioni poslovi
4. vlastiti poslovi
5. kontrolno upravni i administrativni poslovi
III. PO BILANĈNO - ANALITIĈKOM OBILJEŢJU (klasiĉni model):
1. pasivne poslove oni kojima banka prikuplja sredstva, stvarajući financijske
obveze prema klijentu, nastupa kao dužnik, a mogu biti:
a) kratkoročni: emisija novca; depoziti po viĎenju; zaduživanje kod drugih banaka;
blagajnički zapisi i druge zadužnice; eskontiranje vlastitih mjenica
b) dugoročni: emisija dionica; oročeni depoziti; dugoročni depoziti države, javnih
ustanova i institucija; izdavanje obveznica; dugoročni krediti iz inozemstva
2. aktivne poslove oni kojima banka stvara financijska potraživanja prema
klijentima, nastupa kao vjerovnik, a mogu biti:
a) kratkoročni: kontokorentni kredit; eskontni – diskontni kredit; lombardni;
rambursni; akceptni i avalni kredit
b) dugoročni: hipotekarni; investicijski – razvojni; potrošački (fakultativni) krediti
U aktivnim bankarskim poslovima banke kao vjerovnici preko kredita, eskonta,
akcepta, jamstva i drugih oblika financijske aktive plasiraju raspoloživa sredstva svog
financijskog potencijala, obračunavajući i naplaćujući aktivne kamate, koje su u
pravilu veće od pasivnih.
3. neutralne ili komisijske poslove oni koje banka kao posrednik obavlja za
raĉun klijenta. Oni su najobuhvatniji i od njih svaka banka živi. To su: depo poslovi;
platni promet; kupnja i prodaja VP, deviza, valuta i dragocijenih kovina za tuĎi račun;
preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja; izdavanje akreditiva i garancija.
U neutralnim poslovima banke naplaćuju proviziju na usluge klijentu u platnom
prometu, prodaju različitih vrijednosnih papira i mjenjačkih poslova.
51. PASIVNI BANKOVNI POSLOVI
Su oni koje, u osnovi, banka ima u svojoj pasivi. Njima banka prikuplja sredstva,
stvarajući obveze prema klijenzima. U pasivnim bankarskim poslovima banke kao
dužnici kreiraju financijske obveze na osnovi kojih obračunavaju i isplaćuju pasivne
kamate klijentima.
KRATKOROČNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI su oni kojima banka prikuplja
sredstva, stvarajući financijske obveze prema klijentu. Kratkoročni pasivni bankovni
poslovi su: 1) emisija novca, 2) depoziti po viĎenju, 3) kratkoročno zaduživanje kod
drugih banaka, 4) blagajnički zapisi i druge zadužnice, i 5) eskontiranje vlastitih mjenica.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
2
DUGOROČNI PASIVNI BANKOVNI POSLOVI
Pasivni bankovni poslovi su poslovi prikupljanja i koncentracije novčanih sredstava od
brojnih subjekata u bankovno-kreditni sustav. U tim je poslovima banka u ulozi dužnika
te je u obvezi prema vlasnicima sredstava. Prema kriteriju funkcionalnosti ti su poslovi
izvori sredstava s kojima banke posluju i iskazuju se u pasivi njezine bilance. O iznosu i
ročnoj strukturi pasivnih bankovnih poslova ovisi iznos i ročna struktura aktivnih
bankovnih poslova. Dugoročni (banci su na raspolganju duže od jedne godine) pasivni
bankovni poslovi su: 1) emisija dionica i dugoročnih zadužnica, 2) oročeni depoziti, 3)
dugoročni depoziti države, javnih ustanova i institucija, 4) izdavanje obveznica i 5)
dugoročni krediti iz inozemstva.
52. DEFINIRANJE I OBJAŠNJENJE BANKOVNOG KREDITA
Bankovni kredit je ustupanje novčanih sredstava od strane banke ili kreditora dužniku ili
debitoru na odreĎeni rok uz obvezu povrata i plaćanja pripadajuće kamate. Kod
odobravanja kredita javlja se kolateral (instrument osiguranja vraćanja kredita) u obliku
depozita ili hipoteke („kredere“ – vjerovanje).
Bitni elementi kredita su: 1) formalni oblik – ugovor, 2) rok (u rijetkim slučajevima ga
nema), 3) objekt je novac, 4) naplatan je, 5) sa ili bez namjene i 6) kamata.
Vrste kredita su: 1) krediti po roĉnosti (kratkoročni, dugoročni i srednjeročni samo
u literaturi), 2) krediti po vrsti kreditnog osiguranja (pokriveni, nepokriveni,
djelomično pokriveni), 3) krediti po namjeni (za tekuća sredstva, za kapitalna sredstva i
sezonski krediti), 4) krediti po valuti (kunski i devizni), 5) krediti prema vrsti
angaţmana banke (novčani i nenovčani banka ustupa svoje ime, svoj ugled), 6)
krediti po obliku (kontokorentni, eskontni, lombardni, rambursni i avalni), 7) krediti
prema mogućnosti korištenja (odjedamput u cjelini, u tranšama i obrčući, revolving), 8)
krediti prema duţnicima (poslovni i stanovništvu), 9) krediti prema kamatnoj stopi (s
fiksnom KS, s promjenjivom KS i s prilagodljivom KS), 10) krediti prema
organizacijskom obliku (pojedinačna banka, sindicirani i bankarski konzorcij) i 11)
krediti prema riziĉnim skupinama (nerizični, rizični i ugroženi „nezdrave banke“)
prema subjektima koji odobravaju kredite: komercijalni odobrava se u robi, a
vraća u novcu, bankovni kredit prema predmetu na koji glase krediti: naturalni i
novčani prema svrsi: proizvoĎački i potrošački prema naĉinu osiguranja: otvoreni
temelje se na povjerenju i pokriveni polog može biti VP, hipoteka, pokretna imovina
prema drţavnom domicilu: tuzemni i inozemni
53. KONTOKORENTNI KREDITI
Kontokorentni kredit (conto corrento) je kratkoročni kredit banke odobren po tekućem
računu komitenta. Odobrenjem kredita banka dozvoljava korisniku izdavanje naloga za
plaćanje do odreĎene svote preko raspoloživog pokrića na tekućem računu (ulaz u
„crveno“). Kamatu korisnik plaća na iskorišteni dio kredita, a na neiskorišteni dio
proviziju. Osnova kredita je poseban ugovor tj.pristanak banke. U RH se primjenjuju kod
tekućih računa graĎana, a naziva se kredit po tekućem računu. On je meĎu najvažnijim
kreditima, a izdaje se stalnim i dobro poznatim komitentima. Značajan je i po tome što je
to jedini krediti koji nema kolaterala. Kontokorentni kredit je prisutan kod: 1) sezonskih
prilagoĎavanja komitentata i 2) neujednačenih priljeva i odljeva sredstava.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
3
Najčešći rok je 3 mjeseca i taj se rok onda obnavlja. Iz prvog sljedećeg priljeva se kredit
isplaćuje. Korištenje kredita se obračunava po danima. Na korišteni dio kredita pravna
osoba plaća kamatu, a na neiskorišteni dio kredita komitent plaća banci proviziju u iznosu
od najčešće 1,5%.
54. ESKONT I REESKONT
Eskontni (diskontni) kredit je kratkoročni bankovni kredit na temelju zaloga (najčešće
robne) mjenice, kojom banka kupuje odreĎeno potraživanje prije njegova dospijeća uz
istodobnu naplatu eskontna, tj. kamata, provizije i troškova za svoje usluge. Kamata koja
se pritom obračunava odnosi se na razdoblje od dana isplate eskontnoga kredita do dana
dospijeća mjenice. Eskontiranjem mjenice robni kredit pretvara se u bankarski kredit,
čime se potraživanje prema kupcu pretvara u potraživanje prema banci. Eskontni krediti
odobravaju se na kraće rokove (u pravilu nekoliko mjeseci), tj. do dospijeća mjenice.
Kada mjenica dospije, dužnik po eskontnom kreditu mora vratiti banci odobreni iznos
kredita. Ako se to ne dogodi, banka će protrestirati mjenicu i naplatiti traženi iznos od
bilo kojega mjeničnoga dužnika. Budući da eskontiranu mjenicu banka može
reeskontirati kod središnje banke ili neke druge komercijalne banke, mjenični kredit, sa
stajališta likvidnosti, povoljnije je za poslovnu banku nego ostali oblici kredita.
Reeskont je oblik kratkoročnog zaduživanje banaka kod drugih banaka. Banka uzima
kredit eskontirajući mjenice koje je prethodno stekla iz poslova eskontnog kreditiranja.
Na taj način pretvara aktivni-eskontni u pasivni-reeskontni posao. Eskontiraju se i
reeskontiraju mjenice prvoklasnih dužnika. Ovi poslovi karakteristični su za banke
kojima je eskontno kreditiranje značajan dio plasmana, tako da kroz reeskont lako
održavaju likvidnost. Motiv može biti zarada u razlici kamatne stope pri eskontu i
reeskontu ili prijenos mjenice na drugu banku. Mjenicu reeskontiraju druge (eskontne
banke) ili centralna banka. U nas se ovaj oblik (pogrešno) upotrebljava za sve oblike
refinanciranja poslovnih banaka kod centralne banke, a posebice za selektivno
kreditiranje centralne banke na osnovi odreĎenih dokumenata. Rediskontna politika se
upotrebljava kao sinonim za reeskont. Rediskontna politika je instrument centralne banke
za reguliranje kreditne aktivnosti poslovnih banaka: 1) utvrĎivanje kvalitete mjenice i 2)
utvrĎivanje reeskontne/rediskontne stope. Kod rediskontne politike važan je rok
dospijeća mjenice, broj avala, poslovi iz kojih proizlaze i visina - plafon mjenice.
Rediskonta stopa po kojoj CB prima mjenice poslovnih banaka je referentna kamatna
stopa za kredite poslovnih banaka. Osim poslovnih banaka i CB, ove poslove mogu
obavljati i diskontne kuće. Komercijalna metoda diskontiranja je u uvjetima visoke
inflacije neupotrebljiva.
55. LOMBARD i RELOMBARD
Lombardni kredit je kratkoročni kredit odobren na podlozi realnih pokretnih vrijednosti
kao što su zlato i predmeti od dragocjenih kovina, umjetnički predmeti, vrijednosni papiri
(dionice, obveznice, blag.zapisi) i komercijalni papiri (skladišnice i teretnice). Banka ili
zalagaonica odobrava kredit kao postotak (50-70%) od procijenjene ili prometne
vrijednosti založenih dobara koje preuzimaju do njihova iskupa tj.do konačne otplate
kredita, kada ih vraćaju dužniku. Dužnik stalno ostaje vlasnikom predmeta. U slučaju
kada dužnik nije u stanju vratiti kredit, banka ima pravo prodati založene stvari i naplatiti
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
4
dug. Ako cijena stvari padne ispod visine odobrenog kredita, kreditor ima pravo tražiti
nadopunu zaloga. Uz to dužnika terete i troškovi čuvanja založene stvari. Rokovi kredita
su kratki, od nekoliko dana do 90 dana, a najčešće 15 – 20 dana. U slučaju ne vraćanja
kredita, kreditor se namiruje prodajom založenih predmeta. VP koji se zalažu obično su
oni kojima se dnevno trguje na burzama i imaju dnevnu predvidivu cijenu. Ponekad se
ovi krediti nazivaju „kreditima iz nužde“, ali ih treba smatrati uobičajenim poslovnim
kreditima kojima se lako mogu pribaviti obrtna sredstva. Stanovništvu ove kredite
odobravaju posebne financijske ustanove – zalagaonice.
Relombard je kratkoročno pasivna operacija zaduživanje banaka kod drugih banaka ili
kod središnje banke, na temelju zaloga po odobrenom lombardnom kreditu. Banka koja je
prethodno odobrila lombardni kredit zadužuje se kod druge banke lombardirajući iste one
vrijednosti po kojima je već odobrila kredit. Relombardni kredit je značajan način na koji
banke pribavljaju likvidna sredstva. Lako se, bez posebne procedure, sklapaju i otkazuju.
Kratkog su roka, obično 1-2 tjedna. Posebno značenje imaju za one banke kojima
lombardno kreditiraje predstavlja osnovu poslovanja, jer im omogućavaju lako
održavanje likvidnosti. Relombardni krediti redovito su jedan od načina na koji središnja
banka elastično regulira količinu novca u optjecaju i vodi politiku monetarnog rasta.
56. AKCEPTNI I AVALNI KREDIT
Karakteristika akceptnog kredita je da banka ne stavlja komitentu na raspolaganje
novčana sredstva nego bančin ugled i kreditnu sposobnost pa se zato još nazivaju i
„krediti za preuzimanje obveze“. Banka akceptira mjenice koje na nju trasira korisnik
kredita. Akcept se daje u pisanom obliku na licu mjenice (akceptirano, prihvaćeno, žig,
mjesto, datum, potpis akcepta). Na pozajmljivanje banka naplaćuje proviziju. Banka se
obvezuje da će isplatiti mjenicu ako trasant ne izvrši svoju obvezu - ne iskupi mjenicu o
dospijeću. Akcept se koristi u trgovinskim transakcijama gdje banka pojačava bonitet.
Kod avalnog kredita banka daje aval (bezuvjetno jamstvo banke) komitentu na njegove
mjenične obveze do ugovorenog avalnog limita. Takvoj mjenici se podiže vrijednost i
lakše cirkulira. Banka odreĎuje „avalni plafon“ do kojeg će tražitelju avalirati mjenicu.
Isto kao i akceptni kredit, avalni kredit ulazi u kategoriju „kredita za preuzimanje
obveze“. Karakteristike avalnog kredita su: 1) nenovčani kredit (nije klasičan kredit), 2)
tražiocu avala banka osigurava jamstvo, 3) služi samo za plaćanje robe, a takva mjenica
se ne upotrebljava za diskontiranje, 4) obveza banke je samostalna i neovisna, 5) na njega
se ne plaća kamata nego provizija i 6) što je veći avalni limit, i mjenica je kvalitetnija.
57. POTROŠAĈKI KREDIT
Potrošaĉki ili konzumni kredit je pojam koji obuhvaća raznovrsno i rašireno potrošačko
kreditiranje graĎana ili domaćinstva. Iako ga narod spominje kao „sirotinjsku majku“,
ovaj je kredit važan instrument ekonomske politike. Gosp.mu je značenje u tome da
omogućava potrošnju iznad raspoloživih sredstava graĎana čime je omogućena veća
prodaja robe i oživaljava-podržava privrednu aktivnost. Predmet potrošačkog kreditiranja
su tzv.trajna dobra veće vrijednosti (namještaj, automobili, bijela tehnika) – u pravilu
roba za čiju se kupovinu mora štedjeti duže vrijeme. Kredit omogućava kupovinu takve
robe bez ušteĎevine, s tim da otplaćujući kredit graĎani prisilno i naknadno štede.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
5
Odobravaju se u novcu, s tim da se mogu koristiti za kupovinu točno odreĎene robe –
namjenski su. Trgovačke kuće ili proizvoĎači odobravaju ih kroz prodaju robe na otplatu
u mjesečnim obrocima otplata kroz vrijeme, rokovi ovih kredita su uobičajeno od 2,3-5
godina. Iako odobravanje ovakvih kredita ovisi o raspoloživim sredstvima kreditora i
stanja na tržištu, nerijetko je pod utjecajem državne regulacije i ovisi o ekonomskoj
politici države. Potrošački kredit sredstvo je konkurentske robe. Prodaja robe na kredit je
konkurentska prednost, a dodatne prednosti osiguravaju se dužinom roka kredita, visinom
kamatne stope, uvjetima korištenja kredita, osiguranjem vraćanja i naročito visinom
udjela ili depozita zajmotražioca.
58. DUGOROĈNO KREDITIRANJE
Dugoroĉno kreditiranje je kreditiranje investicija, a ova vrsta kreditiranja ima rok
dospijeća iznad 5 ili 10 godina (po nekima i iznad jedne godine). Kod ovih kredita bitna
je namjena (razvoj, modernizacija i ulaganje u opremu). Najčešći oblici ovog kredita su
investicijski krediti i hipotekarni krediti. Ovi krediti imaju posebna obliježja: 1) veća
kamatna stopa osigurava rentabilnost ulaganja u investiciju, 2) imaju drukčije realno
pokriće; najčešće je to zalog banke na izgraĎeni objekt, zemljište ili na realnu hipoteku,
3) ovi krediti su rizičniji zbog dugog roka otplate i 4) tehnika odobravanja ovih kredita je
drugačija i zahtijeva poseban stručni kadar. Kod velikih projekata uključuju se
meĎunarodne financijske institucije ili prvoklasne inozemne banke. Kod ove vrste
kreditiranja rizik je velik (mogućnost da dužnik ne plati glavnicu, kamatu ili oboje) te se
zbog toga analizira bonitet i kreditna sposobnost tražitelja kredita (banke to rade same ili
preko vanjskih ugovornih rejting agencija).
59. POSREDNIĈKI BANKOVNI POSLOVI ???
Posredniĉki bankovni poslovi (neutralni ili uslužni bankovni poslovi) su oni poslovi
koje banka kao posrednik obavlja za račun klijenta. Oni su najobuhvatniji i od njih svaka
banka živi. Posrednički bankovni poslovi su: 1) depo poslovi, 2) platni promet, i 3)
kupnja i prodaja VPa, deviza, valuta i dragocjenih kovina za tuĎi račun. U posredničkim
poslovima banke naplaćuju proviziju na usluge klijentu u platnom prometu, prodaju
različitih VPa i mjenjačkih poslova. Cjelokupni posrednički bankovni poslovi su: 1)
usluge po transakcijskim računima, 2) upravljanje tuĎom imovinom, 3) platni promet, 4)
voĎenje investicijskih fondova, 5) voĎenje mirovinskih fondova, 6) brokeraža
vrijednosnica, 7) prodaja polica osiguranja i udjela u investicijskim fondovima, 8) usluge
investicijskog bankarstva, 9) usluge uz stambeno kreditiranje, 10) pribavljanje
informacija i podataka, 11) kupnja i prodaja deviza, 12) kreditne kartice, 13) čuvanje i
upravljanje vrijednostima, 14) naplaćivanje za druge i 15) putne usluge (putni čekovi,
osiguranje, devize,...).
60. „CJENICI“ BANKE
Svaka banka ima 2 cjenika u pisanom obliku: 1) pravilnik o kamatnim stopama gdje je
kamatna stopa cijena bankovnih usluga; pasivne kamatne stope formiraju se po
troškovnom principu, dok se aktivne kamatne stope formiraju po tržišnom principu;
razlika izmeĎu pasivnih i aktivnih kamatnih stopa je kamatna marža i odlazi u bilancu
uspjeha i 2) tarifa ili naknada za usluge – provizije koje banka naplaćuje za obavljanje
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
6
uslužnih poslova, a sastoje se od fiksnog iznosa, postotaka ili promila; izmeĎu banaka su
veće razlike u tarifama nego u kamatnim stopama.
61. KREDITNI ODNOSI S INOZEMSTVOM I VRSTE KREDITA
Da bi se radilo o kreditnom poslu, rok naplate potraživanja mora biti duži od 90 dana (sve
kraće od toga značilo bi da je plaćanje promptno). Kreditni posao s inozemstvom je
pravni posao izmeĎu domaće i strane osobe kojim se obavlja i odobrava davanje i
pribavljanje kredita (uvijek je pod nadzorom HNBa – HNB može postaviti ograničenja u
zaduživanju s inozemstvom a potrebno je i prijaviti kreditni posao).
Sudionici kredih poslova su: 1) domaće pravne osobe (poduzeća), 2) država (vlada) i
centralne banke, 3) obrtnici i fizičke osobe i 4) banke.
Vrste kredita s inozemstvom su: 1) komercijalni krediti dobavljača ili trgovački krediti,
2) robni krediti – dijelimo ih na kredit banke kupcu (buyers kredit) i na kredit banke
banci kupca (bank to bank kredit), 3) financijski krediti, 4) bankovne kreditne linije, 5)
lombardni kredit i 6) hipotekarni kredit.
62. SUSTAVI FINANCIRANJA IZVOZA
Kredit dobavljaĉa - u meĎunarodnoj razmjeni predstavlja odobravanje kredita izvoznika
izravno kupcu – uvozniku prema ugovoru o isporuci robe uz odgoĎeno plaćanje. Po
odobravanju kredita izvoznik redovito ima mogućnosti lakog i povoljnog refinanciranja
kod državne agencije za financiranje izvoza ili kod poslovne banke. Krediti dobavljača
manje su konkurentni od ostalih eksportnih kredita jer svi troškovi i cijene kredita, na što
se nadograĎuju carine i sl.troškovi, terete inozemnog kupca. S dr.strane, izvoznik kod
ovakvog kreditiranja osim proizvoĎačkih i komercijalnih elemenata mora poznavati i
praksu meĎunarodnog financiranja, što zahtijeva i eksperte za financijska i pravna
utanačenja posla. S pravne strane otežavajuća je činjenica što kredit nije odvojen od
osnovnog posla. Ovaj kredit se naziva i „contractor credit“.
Kredit banke kupcu – tehnika kreditiranja u sustavima financiranja izvoza.
Komercijalne (poslovne) banke ili državne agencije za financiranje izvoza odobravaju
ovaj kredit izravno inozemnom kupcu-uvoznika ili njeg.banke, bez sudjelovanja
izvoznika ili izvoĎača radova. Na taj način izvoznik prodaje robu za gotovo jer mu je
osigurana naplata po obavljenom poslu ili po situacijama. Cjelokupnu brigu o
financiranju preuzima kreditor pa se izvoznik može usmjeriti na komercijalne uvjete
prodaje jer izvoznik je osloboĎen bilo kakve brige. Ova tehnika se primjenjuje kod
velikih izvoznih poslova. Da bi kreditor bio siguran da će uvoznik vratiti kredit, kreditor
traži da kupac pribavi kontra-garanciju neke poznate banke u zemlji uvoznika.
Pribavljanje kontra-garancije otežava realizaciju kreditiranja kupca. Krediti kupcu
nazivaju se financijski krediti.
Kredit banke banci kupca - 3 temeljna tehnika financiranja izvoza. Banka izvoznika,
državna agencija za financiranje izvoza ili koja druga banka iz zemlje izvoznika izravno
kreditira inozemnu banku, kako bi ova za račun kupca-uvoznika na teret odobrenog
kredita odmah platila izvozniku. Ova tehnika omogućava izvozniku naplatu neposredno
po izvozu robe ili po izvršenju odreĎenog posla, oslobaĎajući ga pritom rizika
financijskih i pravnih aranžmana, rizika naplate, prigovora iz osnovnog posla i
osiguravanja kadrova iz područja meĎunarodnog prava i financiranja. Kreditni odnos
uspostavljen je izmeĎu banaka uvoznika i izvoznika, što one kao specijalisti uglavljuju i
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
7
izvršavaju lakše, brže i sigurnije. Naši izvoznici rijetko uživaju ovakvu podršku banaka,
nasuprot financijskim mehanizmima razvijenih zemalja gdje je ova tehnika uobičajena,
što njihovim izvoznicima osigurava značajne prednosti u izvozu.
63. KREDITIRANJE IZVOZA
Pod kreditiranjem izvoza podrazumijevamo kunsko dopunsko kreditiranje izvoza u
zemlji. Nazivamo ga još i selektivno kreditiranje. Ono obuhvaća 2 posla: osiguranje
izvoznih kredita i financijsku podršku izvozu. Sudionici izvoznog kreditiranja su: 1)
izvoznici, 2) poslovne banke, 3) specijalizirane financijske institucije i 4) centralne banke
(kroz sustav selektivnog kreditiranja). Kod kratkoroĉnog financiranja (do jedne godine,
naplata u gotovini kroz 60 – 90 dana) izvozniku se nadoknaĎuje postotak sredstava koji je
zaleĎen u robi. Instrumenti kratkoročnog financiranja su diskont, garancija, lombard,
akcept i forfaiting. Kod dugoroĉnog financiranja osnovni problem je nalaženje
slobodnih sredstava. Za dugoročno financiranje se najčešće osniva posebna financijska
institucija sa velikim inicijalnim kapitalom. Te institucije mogu biti dio državnog aparata,
državne agencije, privatna institucija uz potporu države ili javno-privatna firma.
Izvori sredstava za izvozno financiranje su državni proračun, centralna banka, državni
fondovi, sredstva socijalnog osiguranja, pozajmice na financijskom tržištu, sredstva iz
diskonta mjenica itd. Oblici financiranja su: 1) refinanciranje nacionalnih izvoznika, 2)
izravno odobravanje kredita zajmoprimcima u inozemstvu, 3) garantiranje izvoznih
kredita, 4) kreditiranje inozemnih vlada, 5) mješovito kreditiranje, 6) tehnička pomoć i 7)
osiguranje izvoznih poslova. Karakteristike kredita kod kreditiranja izvoza su niža
kamatna stopa i niža provizija. Razlikujemo nekoliko vrsta ovih kredita: 1) krediti za
izvoz robe i usluga, 2) krediti za proizvodnju i pripremu robe za izvoz, 3) krediti za izvoz
robe na komercijalni kredit i 4) kredit za izvoz robe na konsignacijska skladišta. Svi ovi
krediti spadaju u reeskontne kredite.
64. POJAM I VRSTE PLATNOG PROMETA
Platni promet je najvažniji neutralni bankovni posao, a obuhvaća sva plaćanja izmeću
pravnih i fizičkih osoba sa svrhom naplate potraživanja i podmirenja tražbina. Podmirba
može biti nenovčana: 1) kompenzacija (prijeboj), 2) cesija (ustup), 3) asignacija (uputa) i
4) plaćanje tuĎeg duga deponiranjem kod suda.
Platni promet se dijeli na domaći (tuzemni) plaćanje domaćih osoba u jednoj zemlji u
nacionalnoj valuti i na meĊunarodni platni promet izmeĎu rezidenata i nerezidenata
(složeniji je od domaćeg, pazi se na valutna područja radi koverzije).
Podjela platnog prometa prema načinu plaćanja: 1) gotovinski – platni promet koji se
provodi isključivo fizičkim prijenosom gotovog novca dužnika vjerovniku;
karakterističan je za stanovništvo, 2) polugotovinski – sustav uplata na račun ili isplata sa
računa; uvjet polugotovinskog sustava plaćanja je postojanje barem jednog računa, 3)
bezgotovinski – dominantan sustav plaćanja koji se obavlja knjižnim, elektroničkim
prijenosom odreĎenih novčanih iznosa s računa na račun a obavlja se preko banaka, ali i
svih drugih depozitno kreditnih institucija.
Instrumente plaćanja dijelimo na dužničke (instrumenti kod kojih inicijativu plaćanja ima
dužnik) i vjerovničke (inicijativa plaćanja polazi od vjerovnika).
65. SREDSTVA PLAĆANJA
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
8
Sredstva plaćanja u platnom prometu su: 1) gotovina – ima svojstvo primarne
likvidnosti, postoji u obliku novčanica ili kovanica; gotovina je zakonito sredstvo
plaćanja, 2) depozitni novac – jednak je gotovom novcu (novac na transakcijskim
računima ili na računima plaćanja); to su depoziti po viĎenju i predstavlja zakonito i
definitivno sredstvo plaćanja (depozit novca je ujedno i novac) i 3) prenosivi
vrijednosni papiri – imaju svojstvo sekundarne likvidnosti i nisu sredstvo konačnog
izmirenja obveza (može se izvršiti monetizacija prodaja na tržištu kojom se VP
pretvaraju u novac); nisu zakonito sredstvo plaćanja, njihovo prihvaćanje je fakultativnog
karaktera; manje su likvidni nego gotovina.
66. ZAMJENICE NOVCA
Zamjenice novca su sve ono što može poslužiti za plaćanje i podmirenje tražbine
umjesto novca. One imaju osobine sekundarne likvidnosti a najčešće su to vrijednosni
papiri. Razlikujemo 2 vrste zamjenica novca: 1) zamjenice novca u širem smislu – VP
koji se u platnom prometu primaju kao sredstvo plaćanja umjesto novca, ali iza njih stoji
novčano pokriće; najvažnija takva zamjenica novca su ĉekovi a ostale zamjenice te vrste
su blagajnički zapisi, komercijalni papiri, obveznice, depozitni certifikati, taksene marke,
certifikati o dugu, bonovi, pozajmice, poštanske marke,... i 2) zamjenice novca u užem
smislu – postoje u platnom prometu kao nezavisna i samostalna sredstva bezgotovinskog
plaćanja; najvažnija zamjenica te vrste je mjenica (mijenja novac od trenutka izdavanja
do trenutka dospijeća; nema novčano pokriće i može nebrojeno mnogo puta biti
upotrijebljena kao sredstvo plaćanja) a tu još nalazimo i overcheck (ček koji je sličan
mjenici).
67. UNUTRAŠNJI PLATNI PROMET
Unutrašnji platni promet je sustav plaćanja izmeĎu rezidenata istog državnog područja
u nacionalnoj valuti, prema domaćim propisima i jedinstven je za cijelu zemlju. U RH ga
obavlja FINA (najvećim dijelom) a obavljaju ga i HNB, banke uz ovlaštenje HNB,
štedionice i ostale štedne ustanove. Osnovna načela unutrašnjeg platnog prometa su: 1)
primjena propisa, 2) zaštita interesa vlasnika novca, 3) slobodno kretanje novčanih
sredstava, 4) ravnopravnost sudionika, 5) racionalnost plaćanja, 6) korištenje propisanog
oblika plaćanja i 7) elektronička mreža. Primjenom ovih načela dolazimo do sljedećih
rezultata: 1) platni se promet mora obavljati na jednak način bez obzira na organizaciju i
sudionike, 2) vlasnik novca odlučuje o njegovom korištenju, 3) depozitna i regionalna
pripadnost i prostorna udaljenost ne smiju utjecati na slobodno kretanje sredstava i 4)
treba omogućiti obavještavanje sudionika o stanju sredstava i te podatke koristiti za
voĎenje monetarne politike. U unutrašnjem platnom prometu razlikujemo račun za
redovito poslovanje, račun za obavljanje novčanog prometa organizacijskog dijela
sudionika, zatim obračunski račun te račun za naplatu javnih prihoda.
Unutrašnji platni promet nadzire FINA, Financijska policija, Državni ured za reviziju i
CB (ako ga obavljaju banke).
68. HRVATSKI SUSTAV VELIKIH PLAĆANJA (HSVP) I NACIONALNI
KLIRINŠKI SUSTAV (NKS)
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
9
69. BANKE I PLATNI PROMET U ZEMLJI Banke i štedionice imaju kod obavljanja platnog prometa nekoliko temeljnih funkcija: 1)
vode račune pravnih i fizičkih osoba te obavljaju platni promet po tim računima
(štedionice vode platni promet samo za fizičke osobe), 2) primaju uplate od fizičkih
osoba u korist računa ovlaštenih organizacija, 3) primaju uplate dnevnog utroška u korist
pravnih i fizičkih osoba, 4) praćenje i iskazivanje stanja sredstava na računu i njihove
solventnosti, 5) sudjelovanje u sustavu velikih plaćanja i nacionalnom klirinškom sustavu
i 6) banke drže sredstva koja se evidentiraju kod FINAe kao depoziti po viĎenju.
Funkcije HNBa na području platnog prometa: 1) propisuje način obavljanja platnog
prometa, 2) propisuje uvjete otvaranja računa, 3) propisuje uvjete koje moraju ispunjavati
banke da bi obavljale platni promet, 4) kontrola platnog prometa i rukovanje gotovim
novcem i 5) izvršenje plaćanja putem Hrvatskog sustava za velika plaćanja i Nacionalnog
klirinškog sustava. U zemljama sa razvijenim financijskim sustavom sva se plaćanja vrše
preko banaka. U RH poduzeća sva svoja plaćanja vrše preko FINAe. Svako poduzeće
obvezno je otvoriti račun kod FINAe, pri čemu bira banku koja će raspolagati tim
sredstvima. GraĎani svoja plaćanja vrše preko tekućih i žiro računa koje otvaraju kod
banke. Preko tekućih računa graĎani podižu plaće, penzije i doznake a preko žiro računa
primanja koja su vezana uz djelatnost osobe i različiti honorari. Žiro računi fizičkih osoba
podložni su kontroli poreznih uprava.
70. RAĈUNI SUDIONIKA U PLATNOM PROMETU
Ţiro raĉun je transakcijski račun preko kojeg njegov vlasnika obavlja plaćanja dospjelih
obveza i naplate svojih potraživanja. Po svom saldu je uvijek aktivan, što znači da njegov
vlasnik može raspolagati svojim potraživanjem, i u okviru žiro računa ne može prelaziti u
dugovanja, za razliku od tekućeg na kojem se može prekoračiti granica pokrića. Novac
koji se nalazi na tom računu je depozitni novac. Prema zakonu o platnom prometu, svako
poduzeće mora imati otvoren žiro račun, a transakcijski samo ako to želi. Žiro račun se
otvara postupkom kod FINAe tako da se podnese pristupnica i prilože sljedeći
dokumenti: 1) temeljni dokumenti koji su poslužili za upis u sudski registar, 2) izvadak o
upisu u sudski registar, 3) ugovor o deponiranju u sudski registar, 4) ovjereni potpis
osoba i 5) dokumentacija o djelatnosti.
Tekući raĉun je onaj račun na kojem se kronološki knjiže potraživanja i obveze iz
poslovnih odnosa banke i komitenta, s tim da se u dogovorenom roku to poslovanje
saldira. To je račun koji se ne ukamaćuje. Postoji slijevanje sredstava na tekući račun na
4 načina (iz 4 izvora): 1) uplata gotovine, 2) žiro doznake, 3) sredstva iz prodaje
vrijednosnih papira i 4) otvaranje kredita (stavljanje kredita u tečaj). Korisnik tekućeg
računa može ući u dugovni saldo (do visine odobrenog kredita ili do razine priljeva u
nekom vremenskom razdoblju). Tekući račun se otvara pristupnicom nakon čega korisnik
dobije identifikacijsku i čekovnu karticu. Uz bezgotovinsko plaćanje, važnost tekućeg
računa je i u tome što se na njega isplaćuju plaće. Ovi računi su instrument
bezgotovinskog plaćanja, a s druge strane su izvor za kontokorentno kreditiranje.
Transakcijskim računima graĎanima su omogućena tekuća plaćanja a da ne koriste
gotovinu nego svojim sredstvima raspolažu putem čeka. Danas postoji paralelizam pa
graĎani uz tekući mogu imati i ţiro raĉun. Žiro račune graĎana vode banke. TakoĎer
podliježu nadzoru po osnovi fiskalnih obveza graĎana. Danas žiro računa graĎani moraju
otvarati za one prihode koje ostvaruju izvan radnog mjesta i slobodnom profesijom.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
10
71. GOTOVINSKI PLATNI PROMET
Gotovinski platni promet čine uplate i isplate u gotovom novcu. Gotov novac naziva se
i frat novac ili fiducijarni novac (papirnati novac). Država ga je proglasila zakonskim
sredstvom plaćanja a nema pokriće u zlatu ili vrijednostima. Fiducijarnom novcu
vrijednost je neznatna ali se prima se povjerenjem. Primanje frat novca je obvezatno dok
se ček ne mora primiti. Gotovinski platni promet razvijen je unutar sektora stanovništva i
izmeĎu stanovništva i pravnih osoba. Država nastoji smanjiti gotovinski platni promet jer
joj radi teškoće u reguliranju količine novca u optjecaju. Gotovinu koristimo kod isplata
plaća, kod otkupa poljoprivrednih proizvoda i kod akontacije putnih troškova.
72. BEZGOTOVINSKI PLATNI PROMET I INSTRUMENTI PLAĆANJA
Bezgotovinski platni promet je cilj svakog razvijenog platnog prometa. Obavlja se
depozitnim novcem preknjižavanjem s računa na račun u institucijama platnog prometa.
Većina depozitnog novca koji se nalazi na računima otvorenim kod organizacija
zaduženih za platni promet može se svaki čas pretvoriti u gotovinu – sredstvo primarne
likvidnosti. Postoje dvije grupe instrumenata bezgotovinskog platnog prometa: 1)
dužnički instrumenti – inicijativa za plaćanje dolazi od dužnika i 2) vjerovnički
instrumenti – inicijativu ima vjerovnik, a instrumenti su obračunski ček, mjenica,
akreditiv, naplatni nalog i kreditna kartica.
73. KARAKTERISTIKE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM
Ovdje je riječ o platnom prometu osoba različitih država. Problem koji se javlja jest
konverzija jedne valute u drugu a može se obavljati ili u devizama i kunama ili za zemlje
s kojima nije utvrĎen način plaćanja u konvertibilnim devizama. Konvertibilnim
devizama se obavljaju plaćanja i naplate sa zemljama s kojima je zaključen multilateralni
ugovor i sa zemljama s kojima je sklopljen bilateralni ugovor (kod njega postoji
mogućnost plaćanja u nekonvertibilnim valutama čime se omogućuje slobodna
cirkulacija novčanih tokova). Karakteristike platnog prometa s inozemstvom su: 1)
plaćanje subjekata raznih valutnih područja, 2) sudjeluju rezidenti dvije ili više različitih
zemalja, 3) rješava se bilateralnim, ali sve češće multilateralnim sporazumima o platnom
prometu, 4) obavlja se preko poslovnih banaka i 5) obavlja se preko tekućih računa koje
banke otvaraju jedna drugoj.
74. DEVIZE I VALUTE
Devize su sva potraživanja prema inozemstvu koja glase na stranu valutu bez obzira na
način raspolaganja. U RH to su sve vrste efektivnog stranog novca osim kovanog zlatnog
novca. Razlikujemo tri vrste: 1) potraživanja banaka od drugih banaka u inozemstvu –
salda banaka na računima ino-banaka koje glase na stranu valutu; to je depozitni novac
koji glasi na stranu valutu a plativ je u inozemstvu, 2) vrijednosni papiri – prenosivi ino-
VP koji glase na inovalutu i plativi u inozemstvu i 3) efektiva – postat će deviza ako se
prenese u zemlju podrijetla i deponira u banku; postoji loro (strana efektiva koja se
deponira u naše banke) i nostro efektiva (strana efektiva koja se deponira u strane banke).
Valuta su novčanice i kovanice ino-valute. U užem smislu to je novčana jedinka zemlje a
u širem smislu to je skup zakonskih propisa koji reguliraju novčani sustav zemlje.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
11
Propisuje se maksimalni iznos koji se smije unositi i iznositi iz zemlje iznos načelno
slobodan, ali se mora prijaviti; pokušava se izbjeći uporabom kreditne kartice.
75. REZIDENTI I NEREZIDENTI
Rezident je pravna ili fizička osoba sa sjedištem (pravna) ili prebivalištem (fizička) u RH
koju zakon tretira kao domaću osobu a na njih se odnose domaće regulacije i propisi.
Kriterij za odreĎivanje domicilnost jest sjedište kod pravnih osoba ili prebivalište kod
fizičkih osoba.
Nerezident je strana osoba da sjedištem ili prebivalištem u inozemstvu te se na njih
odnose samo dijelovi domaćih propisa.
Raĉun rezidenta je devizni račun kod banaka koje slobodno odaberu a preko te banke
mogu obavljati platni promet u zemlji a meĎunarodni platni promet preko druge banke.
Izvori deviza komitenata banke na računima su: 1) ostvarene iz ino-poslova, 2) stjecanje
kupnjom na deviznom tržištu, 3) stjecanje uzimanjem deviznih kredita, 4) ulaganje
stranih osoba, 5) emisija obveznica i zadužnica, 6) transfer dobiti iz inozemstva, 7)
naslijeĎivanje, 8) potpore i 9) kamate za zajmove.
Raĉuni nerezidenata se otvaraju u RH bankama u obliku kunskih ili deviznih računa.
Preko kunskih računa vrši se plaćanje a za takav račun potreban je poseban zahtjev i nad
njim se vrši posebna kontrola.
76. KORESPONDENTNE BANKE
Korespondentna banka je depozitna banka za drugu banku (najčešće u drugoj zemlji).
Ako banke zamjene loro ili nostro račune tada se takve banke nazivaju prvoklasnim
(direktnim) korespondentima a ako nemaju otvorene račune tada se nazivaju indirektnim
(sporednim) korespondentima. Za domaću banku korespondentne banke vode račune u
domicilnoj valuti i devizne račune te pružaju bankovne usluge na svome području.
U širem smislu, korespondentna banka je svaka banka s kojom druga banka izvrši
razmjenu tzv. kontrolnih dokumenata.
77. SUSTAV KLIRINŠKIH PLAĆANJA – CENTRALIZIRANI PLATNI
PROMET
Kliring je način plaćanja (sustav dvostranih bilateralnih plaćanja) u meĎunarodnom
platnom prometu kod kojeg dolazi do dvostrukog prebijanja (prebijanje dugovanja i
potraživanja izmeĎu dvije zemlje i prebijanje dugovanja i potraživanja izmeĎu uvoznika i
izvoznika iste zemlje). Vrijednost uvoza i izvoza izmeĎu zemalja se kompenzira preko
klirinškog računa bez uporabe deviza. Kliring danas više ne postoji u svijetu već su u
uporabi multilateralna (konvertibilna) plaćanja pri kojima se potraživanje mijenja iz jedne
valute u drugu. Karakteristike kliringa su: 1) prijeboj izmeĎu zemalja – vrši se preko
klirinških obračunskih valuta gdje svaka zemlja ima po jedno obračunsko središte,
najčešće CB, 2) obračun unutar zemlje u nacionalnoj valuti – jedina valuta koja se
pojavljuje je domaća valuta i kod uvoznika i kod izvoznika; isključena je svaka kupnja i
prodaja nacionalnih valuta (nekonvertibilnost); vrijednosti se prebijaju izmeĎu država na
posebnim otvorenim računima, 3) raspoloživi saldo – iskoristiv samo u zemlji
ugovornici, 4) ugovor, 5) sporazum država, 6) sklopljen na odreĎeno vrijeme i 7)
odreĎene robne liste – mogućnost uvoza i izvoza samo tih roba.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
12
78. BANKOVNA DOZNAKA
Bankovna doznaka je nalog ino-banci korespodentu na zahtjev domaće banke i njenog
komitenta za isplatu odreĎenog novčanog iznosa stranoj pravnoj ili fizičkoj osobi. To je
ujedno i posebna pisana foram koja se šalje banci kako bi banka imala više informacija.
Nalogodavac u trenutku pisanja mora imati pokriće na računu (to može biti i kredit od
banke za plaćanje). Banka kreira doznaku sa svim bitnim informacijama a te doznake se
šalju SWIFTom. Ino-banka tereti nostro račun banke u inozemstvu i odobrava računu
korisnika. Svaka bankovna doznaka treba sadržavati: 1) naziv isplatne banke, 2) ime
nalogodavca, 3) ime korisnika, 4) iznos, 5) osnovu na temelju čega se vrši isplata i 6)
naziv banke nalogodavca. Bankovne doznake primjenjuju se kod robnih (robna doznaka)
i nerobnih plaćanja (nerobna doznaka) a posebice ih koriste stalni poslovni partneri te
predstavlja jednostavan i široko primjenjiv instrument.
Bankovna doznaka (engl. bank remittance, njem. Banküberweisung) je nalog koji izdaje
jedna banka drugoj za isplatu odreĎene svote novca trećoj osobi. Ovaj nalog banka izdaje
na temelju naloga svog komitenta, koji je upućuje da s osnova njegova pokrića izvrši
novčanu doznaku fizičkoj ili pravnoj osobi koju je on u svom nalogu naznačio. Na
temelju primljenog i kontroliranog naloga koji je primila od komitenta, banka izraĎuje
nalog za doznaku na posebnoj tiskanici popunjavajući ga sadržajem koji joj je komitent
priopćio te ga usmjerava na odgovarajuću banku.
Svaka bankovna doznaka treba sadržavati: naziv isplatne banke, ime nalogodavca, ime
korisnika, iznos, osnovu na ime čega se vrši isplata, eventualno uvjete pod kojima se
isplata može izvršiti ili druge napomene i naziv banke nalogodavca. U meĎunarodnim
plaćanjima domaća banka po nalogu svog komitenta nalaže inozemnoj banci isplatu
odreĎene novčane svote u stranoj valuti u obliku odobrenja na računu ili isplate u gotovu
korisniku.
Prigodom ispostave naloga za izdavanje meĎunarodne bankovne doznake komitent može
zatražiti da doznaku u stranoj zemlji izvrši odreĎena banka-korespondent ili korespondent
po izboru domaće banke. U prvoj varijanti domaća banka će biti prisiljena, ako joj kod
odreĎene inozemne banke manjka pokriće, priskrbiti ga radi realizacije doznake. U
drugoj pak mogućnost za domaću banku je povoljnija, jer ona usmjeruje doznaku tamo
gdje postoji pokriće ili otprije uspostavljeni korespondentni odnos. Banka koja izdaje
nalog za plaćanje obično ima novčana sredstva na svom tekućem računu kod isplatne
banke (kontokorentnog korespondenta). Uobičajeno je da banke, po prethodnom
dogovoru, jedna drugoj daju kredit onda kada na računu nema dovoljno sredstava za
izvršenje naloga. Tim se kreditima zapravo samo premošćuje poštansko vrijeme dok se
ne dobije pokriće, i nazivaju se postkrediti.
Bankovne doznake u plaćanjima s inozemstvom mogu biti nostro i loro, a koriste se pri
uvozu robe (najčešće po prispijeću), za plaćanje unaprijed investicijskih i raznih drugih
isporuka (avansi), te za nerobna plaćanja (stipendije, darovanja, naslijeĎa, pomoći i sl.
Mogu biti uvjetne i bezuvjetne. Kod uvjetnih, realizacija doznake je uvjetovana
izvršenjem neke činidbe od strane njezina korisnika (npr. predajom mjenice, fakture,
garantnog pisma, tovarnog lista i dr.).
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
13
Doznake mogu biti obične i brzojavne. Obične su one koje se usmjeravaju na odredišnu
banku korespondenta pismenim putem sa zahtjevom da se odreĎena svota isplati trećoj
osobi odmah ili na odreĎeni dan uz potpise ovlaštenih osoba banaka-korespondenata.
Ukoliko se nalogodavcu žuri s doznakom u inozemstvo, on može banci u svojoj zemlji
izdati nalog za telegrafsku isplatu (telegraphic transfer, krat. TT) ili telefaks isplatu (cable
transfer; krat. CT).
Pri emitiranju brzojavnih i njima sličnih doznaka potrebno je koristiti šifru, odnosno tzv.
kod (code), tj. brzojavni ključ radi sigurnosti. Te su isplate najčešći instrument plaćanja u
platnom prometu s inozemstvom, jer se doznakama obavljaju i plaćanja po instrumentima
koji služe za osiguranje plaćanja (garancije, akreditivi, inkaso i dr.). Doznake u
konvertibilnim valutama izvršavaju se uglavnom preko uzajamno otvorenih tekućih
računa banke nalogodavca i isplatne banke (banke-korespondenta), a doznake u
klirinškim valutama izvršavaju se preko zbirnih klirinških računa koji se obično vode kod
centralnih, emisijskih ustanova.
79. DOKUMENTARNA NAPLATA – INKASO
Inkaso se može javiti kao: 1) robni (dokumentarni) inkaso – koristi se u platnom
prometu s inozemstvom kada izmeĎu izvoznika i uvoznika postoji izgraĎeno, uzajamno
povjerenje stečeno na osnovi dugogodišnjeg poslovanja ili kada su uvjeti na tržištu takvi
da uvoznik diktira uvjete plaćanja, a izvoznik ima interes za plasman na tom tržištu;
tehnika se sastoji u tome da izvoznik nakon otpreme ugovorene robe izdaje inkaso nalog i
zajedno s priloženom dokumentacijom i instrukcijama ga upućuje svojoj banci da sama
ili preko svoje korespondentne veze realizira plaćanje; dokumenti mogu biti uručeni
izvozniku nakon plaćanja svote na koju faktura glasi, nakon akceptiranja mjenice ili
nakon što izvoznik izda potvrdu o preuzimanju dokumenata uz prilaganje bankovne
garancije; dokumentarna naplata može biti ugovorena kao naplata komercijalnih papira s
VP ili bez njih; razlikujemo dvije vrste naplata; loro naplata (domaća banka prima od
izvoznika ili ino-banke nalog da pozove uvoznika i da ovaj otkupi dokument) i nostro
naplata (domaća banka prima nalog od domaće banke da realizira naplatu u inozemstvu);
osobe u dokumentarnoj naplati su nalogodavac-izvoznik i banka i 2) nerobni (obiĉan)
inkaso – prilikom predaje nerobnih VPa na inkaso, banka koja ih preuzima radi naplate u
drugom mjestu ili inozemstvu preko svojeg bankovnog korespondenta odobrava novčane
iznose vlasniku tek nakon izvršene naplate.
80. KREDITNE KARTICE
Kreditna kartica je instrument bezgotovinskog platnog prometa koji služi i kao pogodno
sredstvo kratkoročnog potrošačkog kreditiranja. Temelj izdavanja kartice je pokriće na
računu, odobreni kredit ili bonitet korisnika kartice. Vlasnik kartice je izdatnik, a
korisniku se daje na uporabu. Izdatnik kartice ima koristi od članarina i upisnina,
provizije prodajnih mjesta, obrtaja novčanih sredstava ili kamata na odobreni kredit.
Interes prodajnog mjesta je u pridobivanju kupaca dobre platežne moći i u povećanom
prometu. Korisnik kartice stječe sigurnost i kredit. Kreditne kartice se pojavljuju u SADu
prije 2. svjetskog rata a do ekspanzije dolazi s kompjuterskom revolucijom koja radikalno
snižava troškove operacija s kreditnim karticama (pionir Diners, zatim AMEX, VISA,...).
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
14
Debitne kartice na osnovi pokrića na računu uključene su u posebne sustave plaćanja u
kojima se izravnom terminalskom vezom prodajnog mjesta i kompjutera banke
automatski obavljaju plaćanja i prebacuju sredstva s računa kupca (banke) na račun
prodajnog mjesta. Takvi su npr. sustavi POS (point-of-sale) i ATM. Kartice u uporabi u
nas se izdaju na temelju ugovora o franchisingu s inozemnim vlasnicima. U zadnje
vrijeme naša poduzeća počinju izdavati i vlastite kartice. Uporaba kartica (debitnih,
kreditnih, kartica s odgoĎenim plaćanjem) toliko je raširena da se shvaćaju kao „plastični
novac“ iako to, unatoč mnogim sličnostima, ipak nisu.
81. MEĐUNARODNI DOKUMENTARNI AKREDITIV
MeĊunarodni dokumentarni akreditiv je instrument plaćanja, ali je praktično i pravno
sankcioniran i općeprihvaćen kao najrašireniji instrument meĎunarodnih plaćanja. On
predstavlja svaki sporazum bez obizra na naziv ili opis prema kojem neka banka
(akreditivna banka) postupajući na zahtjev ili po nalogu svog komitenta (nalogodavca
akreditiva) treba platiti u korist ili treba akceptirati ili platiti mjenice koje vuće korisnik.
Banka može ovlastiti bilo koju drugu banku za isplatu (tzv. uvjetovana isplata gdje klijent
mora ispuniti sve uvjete). Akreditivi su originalne transakcije odvojene od posla iz kojeg
su proizašli. Akreditiv je skup instrument 1% provizije ide akreditivnoj banci i još 1%
za akcept (ali rijetko). To je najsigurniji instrument u meĎunarodnom prometu ali nužna
je predaja dokumenata (dokaz da je roba zapakirana, otpremljena,...).
82. SUDIONICI I NJIHOVE OBVEZE U AKREDITIVNOM POSLU
U poslovima s akreditivima susrećemo nalogodavca, korisnika i banke: 1) nalogodavac –
u pravilu je uvoznik koji izdaje nalog svojoj ili kojoj drugoj banci za otvaranje akreditiva,
2) korisnik – obično je prodavač (izvoznik) koji će prezentiranjem ugovornih
dokumenata na naplatu i ispunjenjem ostalih uvjeta navedenih u akreditivu steći pravo
naplate akreditivnih iznosa, 3) akreditivna banka – banka uvoznika, banka izvoznika ili
banka u trećoj zemlji koja otvara akreditive, 4) akvizirajuća banka – izvještavajuća
banka koja korisniku šalje izvješće o otvorenom akreditivnu i njegovim uvjetima, ne
preuzimajući nikakvih obveza u pogledu isplate akreditiva, 5) isplatna banka – isplaćuje
akreditiv po nalogu akreditivne banke, 6) potvrĊujuća banka – posrednička banka koja
prema korisniku preuzima čvrstu obvezu isplate akreditivnog iznosa pod uvjetima iz
akreditiva i 7) negocirajuća banka – banka ovlaštena korisniku isplatiti akreditivni iznos
uz prezentaciju uvjetovanih dokumenata. Broj uključenih sudionika ovisi o dosadašnjoj
suradnji uvoznika i izvoznika, o povjerenju i bonitetu partnera. Primjena dokumentarnih
akreditiva omogućuje zaštitu interesa stranaka u akreditivnom poslovanju. Izvoznik je
osiguran da će naplatiti izvezenu robu jer mu takvu isplatu osigurava banka. Kupac je
osiguran da će banka honorirati samo one dokumente koji su izričito propisani a koji mu
osiguravaju raspolaganje predmetom
83. VRSTE MEĐUNARODNIH DOKUMENTARNIH AKREDITIVA
Uobičajena podjela meĎunarodnih dokumentarnih akreditiva dijeli ih na: 1) odlazeće
(nostro) – otvaraju ih domaći uvoznici u korist inozemnih prodavatelja i dolazeće (loro)
akreditive – otvaraju ih inozemni uvoznici u korist domaćih izvoznika, 2) opozivi –
može biti izmjenjen ili opozvan bez prethodnog izvješća korisnika; ako u nekom
akreditivu nije naznačeno da li je opoziv ili ne, smatra se opozivim i neopozivi
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
15
akreditivi – prestavlja čvrstu obvezu banke da će ispuniti preuzete obveze; mora biti
naglašeno da je neopoziv, 3) potvrĊeni – onaj kojim još neka banka uz akreditivnu
preuzima solidarnu odgovornost i obveze koje je preuzela i akreditivna banka što ga
poskupljuje za 1% i nepotvrĊeni akreditivi – u obvezi je samo akreditivna banka, 4)
obiĉni – gase se jednokratnim iskorištenjem akreditivnog iznosa i revolving akreditivi –
obrće se, rotira, iskorištenjem akreditivnog iznosa on se ne gasi nego se vraća na početni
iznos, 5) prenosivi – onaj na osnovi kojeg korisnik ima pravo da banci, koja je pozvana
izvršiti naplatu ili akceptiranje ili bilo kojoj banci ovlaštenoj za negociranje, izda
uputstva da akreditiv u cjelini ili djelomice stavi na raspolaganje jednoj ili nekoliko trećih
stranaka; prenosiv je samo ako je izričito označen kao prenosiv i može se prenijeti samo
jedan put i neprenosivi akreditivi – onaj koji se ne može prenijeti; akreditivi su u pravilu
neprenosivi, 6) po viĊenju (gotovinski) – isplaćuje se po prezentaciji dokumenta i
terminski akreditivi – izmeĎu prezentacije dokumenta i isplate mora proći odreĎeno
vrijeme, 7) domicilni u zemlji – ako se isplata obavlja kod nas, uz prezentaciju
ugovorenih dokumenata i akreditivi domicilni u inozemstvu – u svim ostalim
slučajevima; ugovarati treba tako da domicil bude u zemlji i 8) specijalne vrste
akreditiva: akceptacijski – umjesto isplate u gotovini, po prezentaciji dokumenta
izvoznik dobiva samo akcept banke iz svoje zemlje na mjenici koju je trasirao na nju;
ovakav akcept poznate banke u uvjetima razvijena eskontna tržišta omogućuje izvozniku
eskontiranje mjenice prije roka dospijeća, plaćanje obveza indosiranjem ili čekanje na
naplatu roka dospijeća, reeskportni – javlja se kod izvoza i uvoza u reeskontnim
poslovima; kod ovih akreditiva pojavljuju se zapravo dva (loro i nostro) akreditiva; loro
je akreditiv što ga reeskontnom poduzeću otvara kupac a nostro akreditiv za reeskontno
poduzeće je akreditiv što ga otvara svom dobavljaču, podakreditiv (kontraakreditiv) –
otvara se kad akreditiv nije prenosiv ili ako postoje druge za korisnika neodgovarajuće
okolnosti; novi akreditiv otvoren je na osnovu prvoga, ali u ovom slučaju postoje 2
akreditiva od kojih prvi akreditiv korisnik ustupa banci a drugi koristi stvarni isporučitelj
robe, negocijacijski – ovdje prodavatelj vuče mjenicu na kupca (ne na banku), ali po
nalogu kupčeve banke ili tražeći potvrdu banke u svojoj zemlji, akreditiv s crvenom
klauzulom – predstavlja odstupanje od pravila da se akreditivni odnos isplaćuje poslije
dokumenata ili isplatom mjenice; crvenom klauzulom se naznačuje da se isporučitelju
ima isplatiti dio akreditivnog iznosa kao avans, bez podnošenja akreditivnih dokumenata
i trgovačka kreditna pisma.
84. BANKOVNA GARANCIJA
Bankovna garancija je poseban instrument osiguranja plaćanja i izvršenja ugovornih
obveza u ugovorenom roku, kojim odreĎena osoba, poduzeće ili banka garantira
korisniku bankovne garancije da će njen komitent o ugovorenom roku izvršiti sve
preuzete obveze navedene u bankovnoj garanciji prema korisniku garancije i ukoliko ih
on ne izvrši da će ih izvršiti sama banka. Bankovna garancija se razvila iz bankovnog
jamstva koji se banka “Ugovorom o jamstvu” obvezuje da će namiriti vjerovnika ako
glavni dužnik ne namiri dug. kod bankovnog jamstva obveza banke je akcesorne
(sporedne) prirode i ovisi o izvršenju obveze glavnog dužnika. To je subsidijarna obveza
jer se javlja tek u drugom redu, banka će platiti ako glavni dužnik ne plati, tj. vezana je uz
osnovni dug dužnika – samo pojačava obvezu glavnog dužnika. Kod bankovne garancije
obveza banke je potpuno samostalna i neovisna o osnovnom poslu i njen sadržaj ovisi
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
16
isključivo o volji stranaka koje sudjeluju u bankovnoj garanciji. Najznačajniji je sadržaj
garancije jer on predstvlja obvezu banke.
85. VRSTE BANKOVNIH GARANCIJA
S obzirom na izvršenja same obveze banke, namjenu bankovne garancije i ostale
specifičnosti, bankovne garancije se dijele na slijedeće vrste: 1) obiĉna (ĉista) bankovna
garancija - ona kojom banka-garant jamči korisniku garancije da će obezu, navedenu u
garanciji, izvršiti u potpunosti ukoliko njen komitent, nalogodavac tu obvezu ne izvrši;
prema tome, korisnik garancije traži od glavnog dužnika izvršenje ugovorene obveze i
ukoliko on ne izvrši preuzetu obvezu, obraća se banci da je ona izvrši, 2) solidarna
bankovna garancija - komitent banke-nalogodavac garancije i banka-garant odgovaraju
za preuzete obveze solidarno; kod dospijeća ugovorene obveze korisnik garancije može
tražiti izvršenje preuzetih obveza bilo od garantirajuće banke, bilo od nalogodavca
garancije po svom izboru; na traženje korisnika garancije banka izvršava obvezu iz
garancije bez izuzetaka i ispitivanja da li je korisnik izvršio obvezu ili ne, 3) bezuvjetna
bankovna garancija - banka-garant izvršava preuzete obveze u ugovorenom roku na
prvi poziv korisnika jer nalogodavac obvezu nije izvršio; prema tome, korisnik garancije
nije obvezan prije korištenja ispuniti bilo kakav uvjet ili radnju, već garanciju koristi čim
nalogodavac nije izvršio preuzetu obvezu, 4) uvjetna bankovna garancija - korisnik se
obvezuje da će prije korištenja ispuniti ugovorom preuzete obveze; nakon ispunjenja
uvjeta korisnika garancije, garancija postaje bezuvjetna i banka izvršava preuzete obveze
ukoliko nalogodavac ne izvrši preuzetu obvezu o ugovorenom roku i 5) ĉinidbene
bankovne garancije (garancije za dobro izvršenje posla) - izdaju se za specijalne
poslove u kojima banka nalogodavca garantira korisniku da će njen komitent izvršiti
ugovoreni posao onako kako je to u ugovoru naznačeno; ova garancija pruža korisniku
garancije sigurnost u poslu i jamstvo za solidnost i uredno poslovanje poslovnog partnera
koga njegova banka dobro poznaje i za njega garantira na temelju njegvog urednog i
solidnog poslovanja; kod činidbene garancije banka-garant se ne obvezuje da će sama
izvršiti ugovorenu radnju, ako to ne učini njen komitent-suugovarač u poslu, već da će,
ukoliko komitent nalogodavac garancije ne izvrši ugovorenu činidbu, isplatiti ugovoreni
iznos, odnosno nadoknaditi štetu koju pretrpi korisnik garancije zbog neizvršenja
ugovorene radnje; iznos koji će platiti banka-garant može se ustanoviti unaprijed u
maksimalnom iznosu, ili u obliku penala koji će banka isplatiti korisniku garancije.
Protu-garancija (kontra-garancija), posredna garancija javlja se u
vanjskotrgovinskom prometu prilikom ugovaranja specijalnih poslova, kao što su
licitacije, izvršenje ugovora, davanje avansa i slično, inozemnim propisima često je
odreĎeno da bankovne garancije za te poslove izdaje banka u zemlji korisnika garancije.
U ovakvim slučajevima domaća poduzeća koja sudjeluju u takvim poslovima, izdaju
svojoj banci u zemlji nalog da njen inozemni korespondent u odreĎenoj zemlji izda
garanciju u korist odreĎenog korisnika u inozemstvu. Na temelju takvog naloga domaća
banka daje nalog svom korespondentu u zemlji korisnika garancije, da pod svojim
imenom i pod svojom odgovornošću izda protu-garanciju na odreĎeni iznos i prema
sadržaju njene garancije u korist inozemnog korisnika – poslovnog partnera njenog
komitenta. Domaća banka – nalogodavac za izdavanje protu-garancije u obvezi je prema
inozemnoj banci za izdanu protu-garanciju, dok je inozemna banka u obvezi prema
korisniku protu-garancije. Ovisno o načinu reguliranja pokrića za izdanu protu-garanciju,
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
17
bankovne protu-garancije mogu biti: pokrivene, djelomično pokrivene i nepokrivene.
Kada bankovnu protu garanciju izdaje inozemna banka, po nalogu domaće banke u korist
inozemnog korisnika garancije , imamo nostro garanciju, a u suprotnom slučaju imamo
loro garanciju. Super-garancija se redovito javlja kada korisnik garancije nema puno
povjerenja u banku-garanta i traži dodatno osiguranje u super-garanciji odreĎene
značajnije banke. Super-garancija može biti izdana kao jamstvo za već izdanu garanciju
odreĎene banke, a može biti i potpuno samostalna nova obveze druge banke za isti posao.
Ovisno o dogovoru i ugovorenim odnosima nalog za izdavanje super-garancije drugoj
banci može dati isti nalogodavac po čijem je nalogu izdana prva garancija, a može ga dati
i banka koja je izdala prvu garanciju. Kada nalog za izdavanje super-garancije daje isti
nalogodavac tada je on u obvezi prema ovim bankama. Ove obveze su potpuno
samostalne i meĎusobno neovisne. Nostro garancije izdaju domaće ovlaštene banke po
nalogu domaćeg subjekta vanjskotrgovinskog posla, odnosno po nalogu uvoznika,
dužnika ili obveznika izvršenja odreĎene činidbe u korist stranog poslovnog partnera. U
okviru nostro garancija najčešće se javljaju garancije za plaćanje i činidbene garancije.
Kod garancija za plaćanje najčešće se javljaju slijedeće vrste garancija: 1) garancije za
uvoz sirovina i drugog reprodukcijskog materijala na kredit, 2) garancije za uvoz opreme
na kredit, 3) garancije za nabavu strojeva i ostale graĎevinske mehanizacije koju će
koristiti u izvoĎenju investicijskih radova u inozemstvu i 4) garancije za korištenje
financijskih kredita kod inozemnih banaka ili drugih financijskih institucija u
inozemstvu. U okviru činidbenih nostro garancija najčešće se javljaju slijedeće vrste
garancija: 1) garancije za dobro izvršenje ugovorenih obveza ovim garancijama
ovlaštena banka garantira inozemnom suugovaraču u vanjskotrgovinskom poslu, da će
nalogodavac garancije izvršiti preuzetu obvezu na način kako je utvrĎeno u samom
ugovoru, 2) konsignacijske garancije u ovoj garanciji banka-garant jamči
inozemnom vlasniku robe da će zastupničko poduzeće - nalogodavac za izdavanje
garancije, vratiti robu s konsignacijskog skladišta u slučaju prestanka ugovora o
zastupanju, da će platiti prodanu robu s konsignacijskog skladišta prema ugovorenim
uvjetima i o ugovorenim rokovima i da će izvršiti sve ostale radnje navedene u ugovoru o
zastupanju, 3) garancija za vraćanje povratne ambalaţe ovlaštena banka-garant
obavezuje se da će kupac robe–nalogodavac za izdavanje garancije vratiti primljenu
povratnu ambalažu i, ukoliko on to ne učini, da će banka nadoknaditi prodavaocu robe
štetu – redovito u visini vrijednosti povratne ambalaže koja nije vraćena prodavaocu, 4)
garancija za vraćanje transportnih sredstava ovom se garancijom banka obvezuje
da će kupac robe vratiti vagone, cisterne i slična sredstva za transport odreĎene robe i
ukoliko on to o ugovorenome roku ne učini, da će banka nadoknaditi odgovarajuću
protuvrijednost za transportna sredstva, 5) licitacijska garancija ona se javlja kod
udjela domaćih poduzeća na inozemnim licitacijama – najčešće prigodom izvoĎenja
investicijskih radova u inozemstvu. Ova se garancija redovito izdaje u visini propisanog
postotka od ponuĎene cijene i služi kao kaucija za kvalitetno izvršenje radova, ukoliko
nalogodavac za izdavanje garancije dobiva radove na licitaciji, odnosno, da će
nalogodavac sigurno prihvatiti posao ako ga dobije na licitaciji, 6) garancija u korist
carinarnice ovom garancijom banka se obvezuje da će nalogodavac vratiti u
inozemstvo privremeno uvezenu robu, odnosno da će, ukoliko robu zadrži, platiti
odgovarajuću carinu i 7) špediterske garancije ovim garancijama banka garantira
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
18
brodaru da će domaći uvoznik ili njegov špediter u ugovorenom roku predati konosman
koji brodarskom poduzeću nije bio predan prilikom preuzimanja robe.
86. POTREPŠTINE I SADRŢAJ BANKOVNIH GARANCIJA
Kod bankovne garancije forma i sadržaj nisu propisani zakonom i ovise o volji stranaka,
ovisno o konkretnim uvjetima posla za koji se izdaje bankovna garancija. Dugogodišnja
praksa u poslovanju bankovnim garancijama domaćih i inozemnih banaka stvorila je
odreĎeni oblik i sadržaj bankovnih garancija. Prema toj praksi oblik i bitni elementi
(potrepštine) bankovne garancije su slijedeći:
a) oblik bankovne garancije - bankovna garancija se redovno izdaje u pismenom
obliku; iznimno se u praksi javljaju i daju bankovne garancije i usmenim putem,
telefonski i telegrafski s oznakom najbitnijih elemenata s tim da se kasnije ovakva
bankovna garancija potvrĎuje pismeno, s oznakom svih potrebnih elemenata koji
zahtijeva sam posao i ugovorena bankovna garancija.
b) bitni elementi bankovne garancije su slijedeći: 1) naziv i sjedište banke koja izdaje
garanciju - banka koja izdaje garanciju potvrĎuje svoju obvezu potpisom ovlaštenih
osoba na način kojim ona potpisuje svoje obveze, 2) naziv i sjedište korisnika garancije -
korisnika garancije treba navesti u bankovnoj garanciji s punim naslovom, sjedištem i
adresom, 3) predmet i opseg garancije - predmet i opseg garancije predstvlja bitni
element bankovne garancije i njime se točno odreĎuje obveza banke; ovaj element
predstavlja u suštini i samu bankovnu garanciju i treba biti ugovoren i formuliran
precizno i sa svim potrebnim detaljima obveze, da ne bi kasnije došlo do nepotrebnog
spora izmeĎu osoba koje se javljaju u garanciji; tako je u ovom elementu potrebno
istaknuti i osnovne elemente zaključenog posla o kojima se želi učiniti ovisnom obvezu
banke; redovito se u bankovnu garanciju unose slijedeći podaci posla za koje se daje
garancija: datum i broj ugovora, točan naziv robe ili protučinidbe, vrijednost i rok
isporuke robe, rok plaćanja garantirane obveze, visina i uvjeti plaćanja kamata, ugovoreni
načini plaćanja, rok važnosti garancije i svi ostali elementi zaključenog posla koji su
zanimljivi za izdavanje garancije i 4) vrijeme trajanja bankovne garancije - rok trajanja
bankovne garancije redovito se ugovara u vezi s rokom izvršenja obveze dužnika po
poslu za koji se daju garancije, s tim da je rok trajanja same garancije redovito dulji za
odreĎeni broj dana; kod ugovaranja roka trajanja bankovne garancije treba u samoj
garanciji predvidjeti da li će se ugovoreni rok produljivati ili ne.
Pored navedenih bitnih elemenata, javljaju se i nebitni elementi bankovnih garancija,
kao što su: 1) vrijeme stupanja na snagu bankovne garancije, 2) broj bankovne garancije,
3) datum izdavanja i 4) odredbe o vraćanju bankovne garancije.
87.MJENICA – VRSTE MJENICA
Zakon ne definira pojam mjenice već bitne potrepštine mjenice no za nju možemo reći da
je mjenica VP izdan u zakonski propisanom obliku, kojim je izražena obveza isplate
odreĎene svote novca. Mjenica je takoĎer i novčani surogat u užem smislu jer se njome
omogućava obračunsko plaćanje bez potrebe opstojnosti pokrića u vidu bilo kakvih vrsta
depozita. Gospodarski značaj mjenice je taj da se ona pojavljuje kao instrument
kreditiranja, plaćanja i jamstva.
Vrste mjenica su:
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
19
A) u odnosu na mjenično pravnu formu to su: 1) trasirana (tuĊa) mjenica – pismeni
nalog trasanta trasatu da isplati remitentu ili po njegovoj naredbi odreĎenu svotu novaca;
dijelimo ih na trasiranu mjenicu na vlastitu naredbu (ista osoba je trasant i remitent; ona
glasi na naredbu njezina izdavaoca), vlastitu trasiranu mjenicu (trasant ju izdaje na
samog sebe, trasat i trasant su ista osoba; predstavlja zadužnicu) i komisionu trasiranu
mjenicu (izdaje ju trasant u svojstvu komisionara za račun treće osobe komitenta na način
da u nastavku klauzule o valuti napiše naslov ili tvrtku te treće osobe – komitenta i 2)
vlastita (sola) mjenica – trasant se obvezuje isplatiti odreĎenu svotu remitentu ili na
njegovu naredbu drugom imaocu mjenice i to u skladu s njezinim sadržajem; ima formu
zadužnice;
B) u odnosu na privredne potrebe kreditiranja i plaćanja to su: 1) robne ili trgovaĉke
(mjenica kojoj je temelj izdavanja isporučena roba i preuzeta na dug, a koju akceptira i
uručuje kupac dobavljaču uz nakanu da time privremeno podmiri svoju obvezu; imaju
ulogu novčanog surogata prvog reda) i poslovne mjenice (podvrsta robne mjenice;
obično se koristi kao instrument osiguranja vjerovnikovih interesa), 2) kreditne (temelje
se na odobrenim bankovnim kreditima, javljaju se kao akceptacijske – njome banka
odobrava svom komitentu mjenični akceptacijski kredit; banka dozvoljava komitentu
trasiranje mjenica na nju do odreĎenog iznosa; banka ima ulogu dužnika i komitent mora
doznačiti pokriće mjenice prije njenog dospijeća; postoje dvije vrste: s pokrićem i bez
pokrića, i kao avalirane mjenice – osigurava se pravodobna isplata mjenice; banka
kreditor ima ulogu jamca), financijske (izdane mjenice po osnovi odobrenog bankovnog
kredita; uobičajeno je da se banci za odobrene kredite pruži jamstvo u vidu mjeničnog
akcepta; tako akceptiranu mjenicu nazivamo financijskom mjenicom kojom se na dulji
rok osiguravaju uspostavljeni odnosi banke i komitenta) i novĉane mjenice (VP nastali
davanjem na kredit odreĎene svote gotovog novca ili vrijednosti robe u potrošačke svrhe;
ima svojstvo kreditiranja i ne funkcionira kao novčani surogat), 3) dugoroĉne (zbog
nemogućnosti skore mobilizacije likvidnih novčanih sredstava ne prima se kao novčani
surogat; ne koristi se u platnom prometu, već kao instrument jamstva) i kratkoroĉne
mjenice (upotrebljavaju se u platnom prometu u cilju skore realizacije odnosno naplate a
rok dospijeća im je od 3 tjedna do 3 mjeseca; razlikujemo pokaznu mjenicu (po viđenju) –
dospijevaju u trenutku predočenja na isplatu; mjenica po viĎenju ili a'vista se mora
honorirati u trenutku predočenja na isplatu a mjenica koja dospijeva u odreĎeno vrijeme
po viĎenju dospijeva na naplatu neko vrijeme nakon dana akcepta, a dato mjenicu –
dospijevaju na odreĎeno vrijeme od dana njihova izdavanja i koriste se u platnom
prometu, i dnevne mjenice – dospijevaju na naplatu na točno odreĎeni kaledarski dan), 4)
domicilirane mjenice – u interesu brze i sigurne naplate trasant može mjenicu
domicilirati tj. usmjeriti njeno plaćanje na mjesto i adresata gdje će biti honorirana bez
poteškoća; razlikujemo određene (navedena i osoba koja će mjenicu isplatiti) i
neodređene mjenice (navedeno samo mjesto plaćanja), 5) rekta ili neprenosive mjenice
– to su neprenosivi VP i ne mogu se indosirati nego samo cedirati; ne mogu se eskontirati
niti poslužiti kao sredstvo plaćanja te zato predstavljaju instrument jamstva; mogu biti
dugoročne i kratkoročne, 6) zavratne, povratne ili regresne mjenice – trasirana mjenica
s rokom dospijeća po viĎenju izdana od regredijenta tj. od osobe koja ostvarujući svoje
zavratno (regresno) mjenično pravo izdaje odnosno retrasira mjenicu na bilo kojeg
prednika plativu samo u prednikovu mjestu stalnog boravka; ova mjenica se ne
domicilira, 7) bianco ili nepotpune mjenice – pravno valjani VP na kojem se mjenični
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
20
dužnik u ulozi trasanta potpiše in bianco s nakanom preuzimanja mjeničnopravne obveze
i 8) dobre (sposobne postati novčanim surogatima i primaju se umjesto isplate) i loše
mjenice (na njima se nalaze potpisi kreditno nesposobnih osoba; ne primaju se; lažne,
nepotpune, izmišljene,...).
88. MJENIĈNE POTREPŠTINE
Zakon o mjenici definira bitne potrepštine trasirane i sola mjenice bez kojih se odreĎena
isprava ne može smatrati mjenicom. Bitne potrepštine trasirane i sola mjenice su: 1)
oznaka „mjenica“, 2) bezuvjetni nalog (trasirana) odnosno bezuvjetno obećanje plaćanja
odreĎene svote novca (sola), 3) ime trasata – samo trasirana mjenica, 4) dan mjeničnog
dospijeća, 5) mjesto plaćanja, 6) ime korisnika mjenice – remitenta, 7) mjesto i dan
izdavanja mjenice i 8) potpis izdavaoca mjenice – trasanta. Nebitne potrepštine trasirane i
sola mjenice su: 1) klauzula valute, 2) klauzula pokrića, 3) izvještajna avizo klauzula, 4)
klauzula „na naredbu“, 5) rekta klauzula, 6) oznaka „bez obveze“, 7) kamatna klauzula,
8) klauzula „bez protesta“ ili „bez troškova“ i 9) oznaka duplikata.
89. OSOBE U MJENIĈNOM POSLU I NJIHOVE OBVEZE
U mjeničnom poslu sudjeluju osobe kojima taj posao daje odreĎena ovlaštenja
(vjerovnici) i osobe kojima mjenica predstavlja obvezu (dužnici). To su: 1) izdatnik
(trasant) – osoba koja izdaje mjenicu, 2) tezovnik (trasat) – osoba na koju trasant
usmjeruje nalog plaćanja mjenjične svote, 3) prihvatnik (akceptant) – glavni mjenični
dužnik, 4) korisnik (remitent) – mjenični vjerovnik, 5) indosant (ţirant) – prenositelj
prava, 6) indosatar (ţiratar) – novi korisnik, 7) avalist – mjenični jamac, 8)
intervenijent – akceptira mjenicu tj. plaća mjenicu po potrebi, 9) regresat – mjenični
obveznik protiv kojeg se ostvaruje regresno pravo, 10) regredijent – slijednik koji to
pravo ostvaruje, 11) prosvjednik – osoba koja podiže prosvjed kod suda, 12)
prosvjedovnik – osoba protiv koje se podiže protest i 13) domicilijat – treća osoba koja
o dospijeću plaća mjenicu u mjestu trasata ili trasantova prebivališta.
90. PROMESA – PROMISSORY NOTE
Promissory note odnosno promesa (zadužnica) je posebna vrsta vlastite (sola) mjenice
kojom se trasant bezuvjetno obvezuje platiti korisniku ili po njegovoj naredbi ili
donosiocu svotu na koju ovaj VP glasi. Glavni dužnik je njezin izdavatelj. Mogu ih
izdavati samo prvoklasne banke i financijske organizacije i to kao simple (proste)
promissory note. Ako ih izdaju poduzeća i kompanije, moraju imati dodatna osiguranja i
to su tada personal promissory note. U trgovačkim poslovima kupac robe na kredit izdaje
promesu u korist dobavljača. Kod bankovnih poslova korisnik kredita pomoću promese
daje obećanje banci. Uobičajeno je priložiti i odreĎene dokumente (bilanca, podaci o
bonitetu...). Jedine bitne potrepštine su bezuvjetno obećanje plaćanja i potpis trasanta.
Promesa može nositi i kamatu. Može biti na jednu a biti isplaćena u drugoj valuti s time
da se svota može isplaćivati i obročno. Dozvoljeni su indosament i predaja a može se
odrediti i rok dospijeća na odreĎeni dan. Promissory nota u širem smislu su svi VP na
osnovi kojih dužnici prihvaćaju apsolutnu obvezu plaćanja u ugovorenom roku. Posrijedi
su, dakle, svi prenosivi kreditni instrumenti koji zbog svoje univerzalnosti, prenosivosti i
bezuvjetnosti cirkuliraju na financijskim tržištima.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
21
91.ĈEK Ĉek je VP izdan u formi propisanoj zakonom kojim trasant nalaže trasatu isplatu
odreĎene svote imaocu čeka tj. remitentu. Izdavanju čeka radi podmirenja obveze
prethodi sporazum, i to: 1) izmeĊu trasanta i trasata – utanačuje se obveza trasanta da
pribavi na svome računu kod trasata potrebno pokriće uz istodobnu dužnost trasata da
isplati na njega izdane čekove, u okviru postojećeg pokrića i 2) izmeĊu trasanta i
remitenta – remitent se obvezuje primljeni ček prezentirati na isplatu prvenstveno
trasatu, dok se trasantova obveza očituje u dužnosti podmirbe na čeku naznačene svote
uvjetno odnosno samo ako to ne učini iz bilo kojeg razloga trasat. Gospodarski značaj
čeka: 1) sudionici čekovnog prometa oslobaĎaju se poslovanja s gotovinom i rizika koje
takvo poslovanje donosi i ostvaruju kamate na novčana sredstva deponirana u banci, 2)
pohranom raspoloživog novca u bankama, te korištenjem čekova za svrhe plaćanja,
oslobaĎa se gotovina za depozitno multipliciranje i kreditiranje, 3) zahvaljujući
indosiranju, a posebice verižnom plaćanju, postiže se brža i racionalnija cirkulacija
novčane mase, što ima odraza na emisiju centralne banke i 4) koristeći ček kao novčani
surogat stvaraju se zamjenice novca, pa se time ublažavaju često teške poslijedice
kreditne restrikcije.
92. VRSTE ĈEKOVA
Vrste čekova su:
A) ovisno o osobi korisnika čeka (remitenta) razlikujemo: 1) ĉek na donosioca –
podvrste su ček izričite oznake o donosiocu, ček zamjenjive ili alternativne oznake o
donosiocu i ček bez ikakve oznake korisnika (bianco ček), 2) ĉek na ime – na njemu se
nalazi samo ime korisnika ili remitenta, 3) ĉek na naredbu – VP na kojem je klauzula
naredbe napisana uz ime remitenta; ova klauzula izrijekom ovlašćuje remitenta da svoje
pravo iz čeka može indosamentom prenijeti na drugu osobu i 4) rekta ĉek – uz ime
korisnika sadrži i rekta klauzulu kojom trasant zabranjuje prijenos čeka indosamentom;
može se prenijeti ali samo u obliku cesije;
B) u odnosu na predmet, način i namjenu plaćanja razlikujemo: 1) novĉane ĉekove –
pismene naputnice s kojima trasant upućuje trasata da isplati odreĎenu svotu na teret
njegovih novčanih sredstava; 5 je vrsta novčanih čekova: blagajnički ili gotovinski ček
(platni instrument pomoću kojega se podmiruju obveze u gotovini), prijenosni ček ili
virmanski nalog (uobičajena i najčešća čekovna forma koja se koristi u razvijenom žiro
prometu; imalac žiro računa ili tekućeg računa nalaže trasatu-banci da se odreĎena svota
novca knižno prenese s njegovog računa na račun korisnika; nije ček u pravnom smislu
ne mora sadržavati oznaku da je ček, nema indosamenta, izdatnik ga je ovlašten
opozvati i prije roka i izdatnik ga šalje izravno banci a ne korisniku), obračunski ček
(koristi se kao sredstvo neodgodivog plaćanja; naplata čekovne svote može se realizirati
jedino obračunom i preknjiženjem svote na koju obračunski ček glasi; može cirkulirati u
obliku indosamenta, sadrži klauzulu da je ček i opozvati se može tek istekom roka),
prekriženi, krosirani, barirani ček (s prednje strane prekrižen dvama usporednim crtama
što znači da njegov imalac se može naplatiti samo preko banke; krosirati se može bilo
koji ček i bilo koja osoba u čekovnom prometu a on se može indosirati; razlikujemo
općenito prekriženi ček praznina izmeĎu dvije crte, isplata od bilo koje banke i
posebno prekriženi ček izmeĎu dvije crte ime banke, isplata samo od te banke) i
cirkularni ček (može se naplatiti u svim sjedištima banke-trasata te kod svih njenih
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
22
korespodenata) i 2) efektivne ĉekove – VP koji ne glase na novčane svote već na
odreĎenu količinu efekata;
C) u odnosu na vrstu pokrića razlikujemo: 1) depozitne ĉekove – koriste ih banke
kontinentalne Europe, u skladu s odredbama njihovih zakona o čeku, koji propisuju
bezuvjetnu opstojnost novčanog pokrića kod banke-trasata, na temelju kojega imaoci
računa mogu trasirati čekove i 2) kreditne ĉekove – to su VP koje trasanti mogu izdavati
i na temelju fiktivnog pokrića tj. odobrenog kredita a prakticiraju se u anglosaksonskim
zemljama i SADu;
D) u odnosu na količinu isplatne svote razlikujemo: 1) limitirane ĉekove – za njih
banka-trasat utvrĎuje maksimalnu svotu da koje se oni mogu ispostaviti; postoje 4 vrste
limitiranih čekova: limitirani ček u užem smislu (banka ga uručuje onim graĎanima koji
to od nje zatraže zbog plaćanja roba i usluga; izdaje se onoliko blanketa limitirajućih
čekova koliki je saldo njihova potraživanja kod nje; u visini izdanih blanketa blokiraju se
sredstva na žiro ili tekućem računu), limitirani ček stalne svote (to je podvrsta limitiranog
čeka u užem smislu; uvijek je u okruglim brojkama; izdaje se u zamjenu za gotovinu a ni
u svijetu ni u RH nije baš prisutan), limitirani ček s čekovnom karticom (izdatnik čeka je
graĎanin; prigodom trasiranja čeka i uručenja korisniku predstavlja se čekovnom
karticom kojom banka jamči naplatu čeka uz uvjete navedene u čekovnoj kartici) i
akreditivni ček (više se ne koriste; koristili su se za otkup poljoprivrednih proizvoda i bili
su istovjetni čeku stalne svote) i 2) nelimitirani ĉekovi – VP koje njihovi izdatnici
popunjavaju na željene svote bez ikakva limitiranja a u ovisnosti o raspoloživom saldu na
računima kod banke-trasata;
E) u odnosu na mjesto izdavanja i plaćanja razlikujemo: 1) mjesni ĉek – izdan je i
naplativ u istom mjestu i 2) udaljeni ĉek – mjesto izdavanja je različito od mjesta
plaćanja.
93. POTREPŠTINE ĈEKA
Bitne potrepštine ĉeka su: 1) oznaka „ček“, 2) bezuvjetni uput ili nalog trasatu, 3) ime
trasata, 4) mjesto plaćanja, 5) mjesto i dan izdanja i 6) potpis trasanta.
Nebitne potrepštine ĉeka su: 1) oznaka remitenta, 2) oznaka naredbe, 3) rekta klauzula,
4) oznaka duplikata, 5) oznaka „donosiocu“ i 6) oznaka „samo za obračun“ i sl.
94. OSOBE U ĈEKOVNOM POSLU
Osobe u čekovnom poslu su: 1) izdatnik (trasant) – osoba koja izdaje ček, 2) trasat –
onaj koji treba platiti ček, 3) korisnik (remitent) – korisnik čeka, 4) indosant (ţirant,
naleĊnik) – prenosilac prava, 5) indosatar (ţiratar, naleĊovnik) – osoba na koju je ček
prenesen, 6) prednik i slijednik, 7) zavratnik (regredijent) – osoba koja ostvaruje
pravo na regres, 8) regresat – zavratni obveznik ili svaki njegov prednik, 9) prosvjednik
– osoba koja podiže protest i 10) prosvjedovnik – osoba protiv koje se podiže protest
95.ZADUŢNICA
96. ĈEKOVI MEĐUNARODNIH PLAĆANJA Ĉekovi meĊunarodnih plaćanja koriste se za robna i nerobna plaćanja naročito u
putničkom prometu ili kod dokumentirane naplate. Osobe kod takvih plaćanja iste su kao
i kod unutarnjeg poslovanja čekovima samo što posluju na meĎunarodnoj razini.
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
23
Čekovi meĎunarodnih plaćanja su: 1) bankovni ĉekovi – ček kod kojeg su trasant i trasat
dvije različite inozemne banke u istoj a rjeĎe u dvije strane zemlje; u RH to su čekovi
koje strane banke trasiraju na druge ino-banke u istoj ili rjeĎe u dvije strane zemlje,
čekovi koje USA-banke trasiraju na naše iseljeničke organizacije u USA, zatim čekovi
koje strane banke trasiraju na naše banke u zemlji (tzv. loro čekovi) i čekovi koje domaće
ovlaštene banke trasiraju na svoje direktne korespodente u inozemstvu (tzv. nostro
čekovi); prema valuti na koju glase dijele se na čekove na konvertibilne valute, čekove na
obračunske (klirinške) valute i čekove na kune, 2) osobni (personalni, privatni)
nebankovni ĉekovi – čekovi koje osobe u inozemstvu trasiraju na neku banku u svojoj
zemlji; imaju relativno slabu sigurnost pa se u RH preuzimaju samo na in kaso naplatu;
kako bi se povećala likvidnost banka-trasat akceptira ček i na taj način prihvaćeni
privatni inozemni ček postaje certificirani ček; kod njega se koriste odreĎeni surogati
akcepta a to su vidiranje (potvrĎuje banka da izdavalac ima pokriće) i markiranje (koristi
se poslije zaključenog dnevnog obračuna u clearing prometu a sastoji se od davanja
potvrde na čeku o opstojnosti pokrića u tom trenutku), 3) putni (traveller's) ĉekovi –
limitirani instrumenti plaćanja koji se koriste u meĎunarodnom putničkom platnom
prometu; nominalna vrijednost im je otiskana u okruglim brojkama i mogu se unovčiti u
raznovrsnim nacionalnim valutama; za razliku od drugih čekova, ove korisnik kupuje i
plaća ih pri preuzimanju; izdaju ih banke i turističke agencije), 4) euroĉekovi –
unificirani bankovni ček koji se upotrebljava u meĎunarodnom prometu kao jednostavno
sredstvo plaćanja i obavezno ga prati euroček garantna kartica; služi za bezgotovinsko
plaćanje ili podizanje gotovine diljem EU; limit je naveden na poleĎini euroček garantne
kartice; mogu se ispunjavati u raznim valutama, 5) specijalni ĉekovi – dijelimo ih na:
treasurer čekove (koriste se za isplate socijalnih davanja u USA), memorandum čekove
(izdaju zajmoprimci kao garanciju zajmodavcu; uobičajeni u USA), currency credit card
(instrument meĎunarodnih plaćanja sličan putničkom čeku a glasi obično na $100 s
rokom valjanosti od 3 mjeseca; trasira ga Skandinavska banka, Stockholm na samu sebe),
bank money order (bankovni nalog plaćanja od kojih je ista banka i trasat i trasant) i
postal money order (poštanska meĎunarodna uputnica), 6) loro ĉekovi – trasiraju ino-
banke na naše domaće banke; ino-banka je trasant a RH banka trasat; korisnici su u
pravilu fizičke osobe; mogu se trasirati na konvertibilne i klirinške valute te kune i nostro
ĉekovi – trasiraju naše banke na ino-banke; RH banke trasanti a inobanke trasati;
primjenjuju RH ovlaštene banke pri trasiranju čekova koji glase na konvertibilne valute i
7) kvazi ĉekovi – dijelimo ih na SOS international cheques (izdaju auto klubovi), touring
bonovi, vaučer (nije ček već obična blagajnička dokaznica) i kreditna karta.
97.PRIJENOS ĈEKA ILI MJENICE
U čekovnom prometu prijenos čeka vrši se na dva načina: 1) redovitim ili vlasniĉkim
indosamentom – korisnik čeka prenosi sva svoja prava iz čeka na novog vlasnika; taj se
prijenos može obaviti na dva načina: potpunom naleđom (dosadašnji vlasnik daje
prijenosnu izjavu na poleĎini navodeći ime novog vlasnika nakon čega to potpisuje) i
nepotpunom odnosno bijelom ili bianco naleđom (ne sadrži ni prijenosnu izjavu ni ime
indosatara već samo naziv ili tvrtku te potpis indosanta) i 2) punovlasnim
indosamentom – vlasnik čeka ostvaruje svoja prava iz čeka posredstvom zastupnika.
Zakon o čeku odreĎuje da indosament mora biti bezuvjetan a ako je ograničen nekom
klauzulom, ona se smatra nenapisanom. Ako se na odreĎenom čeku koji glasi na ime
FIT – 2. kolokvij – skripta s pitanjima UPLOADANO NA: www.referada.hr
24
obavi onoliki broj indosamenata da više ne preostaje prostora za nove, tada se to rješava
produžetkom ili alonžom (papir istih dimenzija kao i ček koji se na njega zalijepi; mora
stajati napomena da je to nastavak). U mjeničnom prometu razlikujemo tri vrste
indosamenta: 1) redoviti (vlasniĉki) indosament – na indosatara se prenose sva
mjenično-obvezna prava na mjeničnu tražbinu i to potpunim indosamentom (zakoniti
imalac mjenice ispisuje puni naziv novog imatelja) ili nepotpunim ili bianco
indosamentom (sadrži samo potpis indosanata na poleĎini); prava koja indosatar dobiva
vezana su uz učinke pa tako imamo učinak indosabilnosti (svaki stjecatelj dobiva puno
pravo prijenosa), obligatorni učinak (daje indosataru samostalno pravo raspolaganja
mjeničnom tražbinom) i garancijski učinak (omogućuje regresno pravo prema
indosamentima prednicima, 2) punovlasni (prokura) indosament – prijenos mjenice s
posebnom nakanom; korisnik mjenice ovlašćuje novog imaoca indosatara da mu kao
njegov opunomoćenik ostvari neko od subjektivnih mjeničnih prava; uz ime
opunomoćenika stavlja se klauzula „vrijednost na naplatu“ i 3) zaloţni indosament –
korisnik mjenice prepušta svome vjerovniku tražbinu po odnosnoj mjenici da bi mu time
pružio sigurnost tj. zalog pravodobnog vraćanja duga; uz njegovo ime se ispisuje
klauzula „vrijednost za osiguranje“ ili „vrijednost kao zalog“.