1. FUNKCIJE FINANCIJSKOG SUSTAVA

Funkcije financijskog sustava ostvaruju se brojnim i razliitim, formalnim i neformalnim, otvorenim i dogovornim financijskim tritima. Uz formiranje i transfer novanog kapitala i njegovo usmjeravanje, financijski sustav ima i slijedee funkcije: 1. tedna funkcija nuditi iroki izbor privlanih oblika novane tednje (obveznice, dionice, bankovne tedne raune i depozite, udjele u investicijskim i mirovinskim fondovima, police ivotnog osiguranja, vrijednosnice novanog trita i sl) kojima e poticati sklonost tednji i investiranju 2. Funkcija likvidnosti omoguiti investitorima da svoja potraivanja brzo i bez veih gubitaka pretvore u novac kao najlikvidniju imovinu. Ova je funkcija najue povezana s razvijenou tzv. sekundarnog-transakcijskog financijskog trita na kojem se financijska potraivanja preprodaju 3. Kreditna funkcija omoguiti stalnu opskrbu kreditom pojedinaca, poduzea i drave jer je kredit, (bankovni, komercijalni ili u obliku vrijednosnica) najvaniji instrument suvremenog financiranja 4. Funkcija plaanja osigurati instrumente, sigurne postupke i mehanizme dananjih masovnih domaih i meunarodnih plaanja po najnioj cijeni. 5. Gospodarsko politike funkcije zdrav, stabilan i uinkovit financijski sustav potpora je dravnoj politici za postizanje ciljeva visoke zaposlenosti, neinflacijskog i odrivog ekonomskog rasta, stabilnosti privrede, visokog stupnja konkurencije i sl. 6. Funkcija ouvanja kupovne moi raznolikim oblicima financijskih ulaganja omoguiti ouvanje realne vrijednosti novanog kapitala ili poveanje kupovne moi u budunosti. 7. Preuzimanje rizika finan. sustav ne izbjegava, ve preuzima rizike koji nastaju u realnom sektoru 8. Meugeneracijski prijenos tednje ivotno i mirovinsko osiguranje 2. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE-PRIMARNA POTRAIVANJA Kod izravnog (direktnog) financiranja deficitarne jedinice emitiraju i nude svoja obeanja plaanja na novanim tritima i na tritima kapitala, a suficitarne jedinice kupuju takva potraivanja. Kupujui vrijednosnice, ulagai na financijskom tritu ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnica, postajui tako njihovi kreditori ili suvlasnici tvrtki. Novanosuficitarne jedinice stjeu novana potraivanja koja dospijevaju u budunosti, a k tomu oekuju i stanovite prinose u odreenim vremenskim razdobljima ili o dospijeu. Takvi financijski instrumenti predstavljaju direktna, izravna potraivanja NSJ prema NDJ, a zovu se jo i primarnim potraivanjima ili primarnim vrijednosnicama. Razliita potraivanja materijalizirana u papirnatim vrijednosnicama ili sve vie u obliku elektronikih zapisa plasiraju se investitorima tehnikom privatnog plasmana ili javnim upisom uz pomo investicijskih banaka, brokera i dealera. Ti sudionici pomau plasmanu vrijednosnica ne mijenjajui ih u drugi oblik potraivanja. Razmjena novanih potraivanja je obavljena izmeu dunika i vjerovnika (investitora) u onom obliku u kojem je potraivanje ponueno, bez promjene denominacije, stupnja rizinosti, dospijea, kamatnjaka i sl. Jednom kreirana obveza ostaje nepromijenjena i po vrsti primijenjenog financijskog instrumenta i po svom sadraju sve do dospijea ako se radi o zadunici ili dok god poduzee postoji ako se radi o vlasnikom instrumentu. Vrijednosnice u pravilu imaju visok stupanj utrivosti i lako se mogu preprodavati na sekundarnom ili transakcijskom financijskom dijelu financijskog trita, to im daje osobinu likvidnosti. Viestruke prodaje takvog direktnog potraivanja na sekundarnom tritu nita ne mijenjaju u prirodi samog potraivanja jer ono uvijek ostaje jednaka obveza izdavatelja, mijenjaju se samo krajnji pozajmljivai ili osobe dioniara; to je uvijek izravna obveza krajnjeg uzajmljivaa prema krajnjem pozajmljivau.

Razmjeri izravnog financiranja ovise o razvijenosti financijskog sustava u razvijenim zemljama obuhvaa od 5 do 30% ukupnog eksternog financiranja, a u nerazvijenim financijskim sustavima esto nije ni zastupljeno. Financijski sektor je to razvijeniji to je vii udjel direktnog financiranja. Ogranienja izravnog financiranja: teko je skrojiti takva potraivanja koja e investitorima odgovarati po prinosima, poreznom tretmanu, iznosu na koji glase, stupnju likvidnosti, stupnju rizika, po dospijeu, obliku i vrsti vrijednosnice. irokom krugu investitora je otean pristup izravnom tritu jer je ono veleprodajno i nema dovoljno informacija o bonitetu izdavatelja, o raznovrsnim izdanjima vrijednosnica i sl. Sve su to razlozi zbog ega ovaj jednostavni nain financiranja nema ire razmjere. Primjeri izravnog financiranja: - Domainstva (NSJ) kupuje novoizdane dionice ili komercijalne zapise Plive (NDJ) - Poduzee (NSJ) s trenutnim vikom novanih sredstava kupuje 3-mjesene blagajnike zapise drave (NDJ) - Domainstvo (NSJ) ulae tednju kupujui komercijalne zapise s rokom od 182 dana koje izdaje poduzee (NDJ) dobrog boniteta 3. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE) Financijsko posredovanje je nain prijenosa novanih sredstava od krajnjih pozajmljivaa krajnjim uzajmljivaima kada se izmeu njih pojavljuje financijski posrednik ili intermedijar. Financijski posrednik kupuje direktna financijska potraivanja jednih karakteristika i pretvara ih u indirektna potraivanja drugih karakteristika. Proces transformacije potraivanja zove se financijsko posredovanje, a institucije koje se time bave su financijski posrednici. Financijski posrednici prikupljaju sredstva u obliku depozita na transakcijskim raunima, depozita po vienju i oroenih depozita, prodajom polica osiguranja, naplatom lanskih uloga, prodajom udjela u investicijskim fondovima, emisijama obveznica, certifikata o depozitu, blagajnikih zapisa, uzimanjem kredita i sl. obvezama, to su potraivanja krajnjih pozajmljivaa NSJ prema njima. Istovremeno financijski posrednici kupuju vrijednosne papire, odobravaju kredite i sl te tako stjeu direktna potraivanja prema krajnjim uzajmljivaima NDJ umjesto stvarnih pozajmljivaa novanih sredstava (NSJ). Financijski posrednici kupuju direktna potraivanja od NDJ na isti nain kako ih kupuju NSJ u sustavu direktnog financiranja. Tu kupovinu financiraju prikupljajui novana sredstva emisijom tzv. sekundarnih obveza prema NSJ. Iako izmeu krajnjih pozajmljivaa i uzajmljivaa ne postoji nikakav izravni odnos, vidi se da su NSJ kupujui indirektna potraivanja od financijskih posrednika stvarno financirali NDJ ije su obveze kupili financijski posrednici. Indirektna potraivanja su za financijske posrednike obveza, a direktna potraivanja dio su njihove financijske imovine. Novani kapital ustupljen je od strane NSJ novanodeficitnim na nain da je jedna vrsta potraivanja preoblikovana u druge vrste potraivanja uz sudjelovanje financijskih posrednika. Financijski posrednici su banke, tedne depozitne institucije, osiguravatelji ivota i imovine, mirovinski i investicijski fondovi, specijalne dravne financijske institucije, financijske kompanije, stambene tedionice, tj. sve one financijske institucije koje u svojoj aktivi imaju direktna financijska potraivanja, a u pasivi indirektna potraivanja kao obvezu prema tediama ili investitorima. Najvanije prednosti posredovanog u odnosu na izravno financiranje su: 1. Financijsko posredovanje omoguava kreiranje financijskih potraivanja raznolikijih denominacija nego je to sluaj s izravnim financiranjem. 2. Omoguena je laka disperzija rizika, to je krajnjoj NSJ nemogue zbog manjih raspoloivih iznosa i zbog toga ogranienih mogunosti ulaganja. 3. Financijsko posredovanje omoguava kreiranje obveza i strukturiranje aktive s raznolikim, meusobno usklaenim dospijeima, pri emu je mogua i rona transformacija sredstava 4. Veina sekundarnih obveza koje nude financijski posrednici je visoko likvidna

5. Posredovano financiranje omoguava informacijsku intermedijaciju jer investitori ne moraju analizirati svaki projekt ili bonitet pravne osobe u koju ulau, ve se oslanjaju na analitiku vjetinu i financijsku snagu financijskih posrednika Primjeri posredovanog financiranja: - Domainstvo (NSJ) ulae u tedionicu roni tedni depozit, a ova drugom domainstvu (NDJ) odobrava dugoroni stambeni kredit - Domainstvo (NSJ) kupuje policu osiguranja ivota od osiguravajueg drutva, a ova tako prikupljena sredstva investira u obveznice poduzea (NDJ) - Poduzee (NSJ) kupuje komercijalne papire od financijske kompanije koja iz tako prikupljenih sredstava odobrava potroaki kredit domainstvu (NDJ) Osim ovih prednosti financijski posrednici nude i usluge domaeg i meunarodnog platnog prometa, kreditnih kartica, leasinga, savjetovanja, povjerbenih (trust) poslova u svezi sa upravljanjem vrijednosnicama i ostale financijske usluge, ime uspjeno zadravaju dominaciju posrednikih financijskih institucija financijskih intermedijara u odnosu na direktno financiranje. 4. DEPOZITNOKREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FIN. INSTITUC. Depozitne fin. institucije prikupljaju sredstva primanjem transakcijskih depozita na raunima plaanja, na tednih uloga po vienju ili rone tednje, namjenskih i nenamjenskih depozita i plasiraju ih u obliku kredita. Kako su im u pasivi imovinske bilance najvanije obveze po primljenim depozitima, a u aktivi potraivanja po odobrenim kreditima, esto se nazivaju i depozitnokreditne institucije ili depozitnokreditni kompleks financijskih institucija. Depozitne financijske institucije meu depozitima dre i one depozite koji su slobodni i raspoloivi na zahtjev, tj. po svojoj su prirodi depozitni novac i uvijek mogu biti upotrijebljeni kao sredstvo prometa i plaanja. One se po tome razlikuju od ostalih financijskih institucija jer kroz svoju kreditnu aktivnost sudjeluju u procesu umnaanja novca kreacijom novih depozita. Samo depozitne institucije meu svim financijskim institucijama smiju u svojoj pasivi imati obveze koje su dio ukupne koliine novca u optjecaju i na osnovi njih kreirati sekundarne depozite. Zbog toga su depozitne institucije pod kontrolom sredinje banke koja upravlja ovim procesima i preko depozitnih financijskih institucija nastoji postizati monetarne uinke i opegospodarske ciljeve. U veini zemalja depozitne institucije su najvanije, a u mnogim zemljama su do nedavno bile i jedine financijske institucije. Nedepozitne fin. institucije prikupljaju i pribavljaju novana sredstva od NSJ i plasiraju ih NDJ na sve naprijed nabrojane naine, ali ne smiju kreirati obveze primanjem depozita jer je to iz navedenih monetarnih razloga i zbog zatite ulagaa zakonom utvrena privilegija samo depozitnih institucija. Razlikujemo ugovorne tedne institucije, fondove zajednikog investiranja (investicijski fondovi), financijske kompanije i konglomerati, dravne i specijalne financijske institucije, investicijske banke, brokeri i dealeri, ostale financijske institucije

5. KARAKTERISTIKE SREDINJE BANKE Sredinja (centralna, emisijska) banka je posebna, najvanija monetarna institucija i vrhovna novana vlast svake moderne drave. Po svojim funkcijama i karakteristikama bitno se razlikuje od svih drugih financijskih institucija jer kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novani, kreditni i bankovni sustav, a sve vie i sustav svih depozitnokreditnih financijskih institucija. Ponekad se naziva i banka banaka. Temeljni joj je zadatak odravanje stabilnosti cijena. Pod uvjetom da to ne teti ostvarenju ove temeljne zadae, sredinja banka treba pruati potporu i ostvarivanju ciljeva ope ekonomske politike kao to su visoka zaposlenost, odrivi neinflatorni razvoj, visoki stupanj konkurencije i sl. Odravanje stabilnosti cijena odreeno je kao temeljni cilj djelovanja veine suvremenih sredinjih banaka, a po uzoru na Europski sustav sredinjih banaka prihvaen je i kao temeljna zadaa HNB.

Iako je sredinja banka javna, dravna institucija ili je pod odluujuim nadzorom drave, u pravilu je neovisna od aktualne administracije. Samostalnost sredinje banke se osigurava kroz funkcionalnu (odabir mjera i instrumenata za postizanje ciljeva), institucionalnu (samostalno odluivanje), osobnu (samostalnost uprave) i financijsku neovisnost. Stupanj neovisnosti je razliit od drave do drave, a u velikoj mjeri je odreen neugodnim iskustvima iz prolosti (Njemaka). Samostalnost osigurava sredinjoj banci neovisnost u voenju novane politike, ali isto tako uskrauje dravi mogunost da svoje potrebe financira iz primarne emisije sredinje banke, a bez stvarnog pokria. Samostalnost se osigurava nainom izbora imenovanjem lanova uprava koje obino imenuje vrhovno zakonodavno tijelo (senat, sabor..), zabranom dugoronog kreditiranja, zabranom ukljuivanja lanova vlade u uprave sredinjih banaka i sl. Javno povjerenje i respekt, a i djelotvornost sredinje banke usko su povezani s njenom neovisnou, ali isto tako i sa harmoninom suradnjom s dravnom administracijom, kroz to se nastoje ostvariti gospodarski ciljevi jer su ciljevi novane politike s njima najue povezani. U svijetu prevladava sustav jedne sredinje banke. Sredinja banka je neprofitna institucija. Trokove poslovanja pokriva prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, od kamata na vrijednosnice koje dri u aktivi, od prihoda koje ostvari plasmanom deviznih priuva, i sl. Razlika izmeu prihoda i rashoda je emisijska dobit i to je prihod dravnog prorauna. Kao banka banaka, sredinja banka svoje zadae ostvaruje preko bankovnog sustava i preko onih depozitnih tednih institucija koje nadzire i koje su danas najee u obvezama i pravima izjednaene s bankama. Ne posluje izravno s poduzeima, a kada takva mogunost i postoji, obino se radi o najveim korporacijama i o posebnim poslovima koji nisu izravno povezani s kontrolom novane mase. Povijest sredinjih banaka: u poetku su osnivane kao privatne banke ili je privatnim univerzalnim bankama dodjeljivana privilegija emisije novanica i kovanica. S vremenom su osnivane kao dravne institucije ili su podravljene ili je osiguran odluujui utjecaj drave. Te banke su se od drugih banaka razlikovale po emisijskoj funkciji pa im otuda i naziv. Potpune funkcije karakteristine za dananje sredinje banke preuzimaju nakon velike svjetske krize 1929-1933. kada se pokazalo da monetarni initelji i krize bankovnih sustava mogu izazvati velike negativne posljedice u gospodarstvu. Tada je sredinjim bankama povjerena ne samo kontrola nacionalnog optjecaja novca ve i druge, direktivno nadzorne i kontrolne funkcije, ime one postaju vaan organ drave odgovoran za provoenje ekonomske politike djelovanjem na ponaanje gospodarskih subjekata, tj. od emisijske postaju sredinje banke u suvremenom smislu.

6. FUNKCIJE SREDINJE BANKE 1. reguliranje koliine novca u optjecaju i kreditne aktivnosti banaka (novana monetarna politika, odravanje likvidnosti privrede) ovu funkciju sredinja banka ostvaruje instrumentima novane politike eskontnom diskontnom politikom, kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tritu (politika otvorenog trita), politikom obvezne rezerve, ponekad i ponegdje selektivnom kreditnom politikom ili izravnim kvantitativnim odreivanjem kreditne aktivnosti banaka 2. odravanje likvidnosti banaka i tednih depozitnih institucija Kada uobiajeni trini kanali nisu dovoljni za prilagodbu likvidnosti depozitnog sektora i kada likvidnosna naprezanja mogu dovesti do kolapsa cijelog novanog i kreditnog trita, nuna je kreditna intervencija sredinje banke kako bi se ouvala stabilnost bankovnog sustava, potpomoglo funkcioniranje kreditnog sustava i sprijeila panika i bijeg ekonomije u gotovinu zbog mogueg juria na banke. Sredinja banka ima ulogu posljednjeg kreditnog utoita ili kreditora u krajnjoj nudi jer ona moe odobriti kredit i onda kada to poslovne banke vie ne mogu zato to ima sposobnost neograniene kreacije primarnog novca

3. odravanje meunarodne likvidnosti tj. briga za bilancu plaanja propisivanjem monetarnih mjera koje na nju utjeu, formiranjem deviznih priuva, sudjelovanjem na deviznom tritu, reguliranjem i kontrolom platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom, deviznom kontrolom 4. emisija novca; sredinje banke jedine su institucije koje su od drave ovlatene emitirati tzv. primarni novac kroz kreditiranje banaka, kupnju dravnih vrijednosnica, kupovinu deviza i sl. Kao pasivna protustavka ovim poslovima u bilanci sredinje banke nalaze se depoziti banaka i gotovina sredinje banke u optjecaju. Emisija kovanica i novanica je ekskluzivno pravo sredinje banke. 5. suradnja s meunarodnim i regionalnim monetarnim i financijskim institucijama, ostvarivanje meudravnih financijskih sporazuma i suradnje i sl. 6. poslovi analiza, statistike, pribavljanja informacija i objavljivanja podataka, 7. odreeni poslovi za raun drave (banka drave) Sredinjoj banci je esto dodijeljena i funkcija kontrole i nadzora razboritog poslovanja banaka tzv.prudencijalna kontrola 7. MEUNARODNE (DEVIZNE) PRIUVE: STRUKTURA I VRSTE Meunarodne priuve trebaju osiguravati meunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima interne konvertibilnosti kune, tj. slobodne kupnje i prodaje deviza za domae osobe. HNB upravlja meunarodnim priuvama RH i te priuve ine dio njezine bilance. Meunarodne priuve RH ine: 1) Potrana salda plativa u konvertibilnoj valuti na raunima HNB kod stranih sredinjih banaka, meunarodnih financijskih institucija ili kod izabranih prvoklasnih stranih banaka 2) Visokokvalitetne mjenice, potvrde o depozitu i ostale zadunice koje glase na konvertibilnu valutu 3) Posebna prava vuenja HNB kod MMF-a 4) Monetarno zlato, plemenite kovine i drago kamenje 5) Novanice i kovanice u konvertibilnoj stranoj valuti 6) Terminski, obratni repo i opcijski ugovori u konvertibilnoj valuti sklopljeni s prvoklasnim ugovornim stranama Meunarodne priuve poslovnih banaka ukljuuju depozite domaih poslovnih banaka kod stranih banaka i stranu valutu. Ova potraivanja prema inozemstvu predstavljaju priuve za odravanje likvidnosti banaka i njihovih komitenata u meunarodnim plaanjima. Priuvama RH upravlja HNB. Meunarodne priuve HNB iskazuju se u skladu s metodologijom MMF-a i ukljuuju ona potraivanja HNB od inozemstva koja se mogu koristiti za premoivanje neusklaenosti meunarodnih plaanja. Takva sredstva moraju biti likvidna i brzo dostupna pa profitabilnost ulaganja nije u prvom planu. Devizne priuve poslovnih banaka su dopunska rezerva likvidnosti u meunarodnim plaanjima. Meunarodne priuve HNB formiraju se otkupom deviza od poslovnih banaka na aukcijama, otkupom od Min.financija iz inozemnog zaduivanja drave, priljevom na osnovi obvezne devizne rezerve, povlaenjem trani od MMF, iz prihoda od kamata na depozite i na vrijednosnice te prodajom efektivnih kuna stranim bankama. Do smanjivanja meunarodnih priuva dolazi zbog: prodaje deviza poslovnim bankama na redovnim aukcijama, prodaja deviza Ministarstvu financija zbog ispunjavanja obaveza drave prema inozemstvu, povrata izdvojene obvezne devizne priuve i granine obvezne priuve, plaanja glavnice MMF-ovih kredita i sl. Pri upravljanju meunarodnim priuvama osnovni kriteriji su likvidnost i sigurnost, a tek nakon njih i rentabilnost ulaganja. HNB najvei dio svojih priuva dri u vrijednosnim papirima dravnim obveznicama i euroobveznicama 51% deviznih priuva, kao depozite po vienju i oroene depozite kod inozemnih poslovnih, sredinjih banaka i kod meunarodnih financijskih institucija 43%, u repo ugovorima 4% i u ostalim plasmanima 2%.

Efektiva koju HNB dri u svojim trezorima redovito je manja od 1% priuva i slui za osiguranje najnunijih likviditetnih potreba. Hrvatska ne dri priuve u obliku monetarnog zlata. Valutna struktura pokazuje da je 84% priuva uloeno u euro, a tek 16% u dolarski portfelj. Ukupni prihod ostvaren od ulaganja meunarodnih priuva 2007.g. je iznosio 364 mln eura. Prosjeni prinos na eurski portfelj iznosio je 3,88, a na dolarski 6,11% na godinjoj razini. 8. KONTROLA I NADZOR BANAKA Kontrolna funkcija je u nadlenosti HNB. HNB na temelju ovlasti iz Zakona o HNB i Zakona o bankama izdaje i oduzima odobrenja za rad banaka, nadzire njihovo poslovanje i donosi podzakonske propise kojima ureuje bankovno poslovanje i utvruje standarde sigurnog i stabilnog poslovanja banaka. Takve su odluke HNB o adekvatnosti kapitala, o klasifikaciji plasmana i potencijalnih obveza banaka, o ogranienjima izloenosti banaka valutnom riziku, o obvezi konsolidiranja financijskih izvjea i sl. Ove i druge prudencijalne odluke HNB usklaene su s odgovarajuim nadnacionalnim prudencijalnim standardima Banke za meunarodna poravnanja iz Basela i drugih tijela. Zbog praenja stanja u bankama HNB bankama propisuje obvezu dostavljanja podataka i podnoenja izvjea o njihovom poslovanju i financijskom poloaju. Bonitet banaka utvruje se analizom temeljnih financijskih izvjea, izvjea o obavljanoj reviziji i povremenih izvjea meu kojima su najvanija posebna tromjesena izvjea banaka o visini i adekvatnosti kapitala, o rizinosti aktive, o potivanju zadanih ogranienja plasmana i sl. Kontrolna funkcija organizirana je u Sektoru kontrole i nadzora banaka, a provodi se inspekcijskim nadzorom u bankama(on-site kontrola) i analizom dostavljenih podataka(of-site kontrola). HNB publicira podatke o bankama objedinjeno za sve banke i po grupama banaka, ali moe to uiniti i za pojedinane banke ako to smatra potrebnim, no pri tom mora uvati podatke koji se smatraju bankovnom tajnom. U provedbi kontrole i nadzora HNB surauje s drugim nadzornim institucijama u zemlji i s inozemnim institucijama za nadzor banaka. Uz kontrolnu funkciju dodijeljene su joj i iroke ovlasti sankcioniranja banaka kod kojih su utvrene nepravilnosti koje bi mogle ugroziti pojedinu banku ili stabilnost cijelog bankovnog sustava. 9. DEFINICIJA I OBJANJENJE BANAKA Banke su kroz povijest bile, a u veini zemalja i danas su najvanije institucije financijskog posredovanja. Uz tedne depozitne institucije banke ine tzv.depozitno kreditni kompleks ili kompleks kreditnih institucija koji predstavlja glavninu financijskog sustava svih zemalja. Novana sredstva banka najveim dijelom prikuplja primanjem depozita i plasira ih najvie u kredite, a bavi se i financijskim uslugama. Na prikupljene depozite banka plaa pasivnu, a na odobrene kredite naplauje aktivnu kamatu. Razlika izmeu aktivne i pasivne kamatne stope je kamatna mara. Kamatna mara pokriva nekamatne trokove prikupljanja depozita, premiju rizika na odobrene kredite, oekivanu dobit vlasnika banke, troak osiguranja depozita, trokove praenja i mogue prisilne naplate kredita i druge trokove. Pasivna (depozitna) kamatna stopa formira se na trokovnom, a aktivna (kreditna) kamatna stopa na cjenovnom principu. Kroz 8 stoljea povijesti banke su se razvijale u razliitim nacionalnim gospodarskim, drutvenim, kulturnim i politikim uvjetima pa su se oblikovale kao arolika skupina vrlo razliitih institucija s razliitim funkcijama, osobinama i nazivima. Zato je teko definirati banku. 2.bankovna smjernica Europske unije pokuala je ujednaiti terminologiju na podruju financija i bankarstva, ali ne upotrebljavaju rije banka ve izraze kreditna institucija i financijska institucija. Kreditna institucija je poduzee iji je posao primanje depozita ili drugih sredstava od javnosti s obvezom vraanja i odobravanje kredita za vlastiti raun.

Financijska institucija je poduzee kojem je zabranjeno primati depozite ili ostala sredstva s obvezom vraanja, tj.one su poduzee koje nije kreditna institucija, ve joj je osnovni posao stjecanje udjela ili obavljanje jednog ili vie poslova navedenih u tokama 2-14 aktivnosti podvrgnutih meusobnom usklaivanju iz smjernice 2000/12/EC. Financijska institucija ne prima depozite s obvezom vraanja, ali smije obavljati sve ostale poslove kao banka. Ovaj je kriterij sadran i u naoj podjeli na depozitne i nedepozitne institucije. Hrvatski Zakon o bankama iz srpnja 2002. osniva se na ovom konceptu pa pod bankom podrazumijeva onu instituciju koja je od HNB dobila odobrenje za rad i propisuje da samo takve institucije mogu u svom nazivu koristiti rije banka. Precizniju definiciju banke prua ameriki Zakon o bankovnim holdinzima iz 1956.g. koji banku definira kao instituciju koja istodobno prima depozite po vienju i odobrava poslovne kredite.Ta definicija je najprihvatljivija i sadrana u veini drugih definicija banke. Iako je privilegij primanja depozita ono po emu se banke razlikuju od svih nedepozitnih institucija, banke su i kreditne institucije. Tehniki gledajui, institucija mora obavljati i depozitne i kreditne poslove da bi predstavljala banku. K tome, samo depozitne institucije (banke) vode transakcijske raune (raune plaanja) preko kojih obavljaju bezgotovinska i polugotovinska plaanja. Stoga primanje depozita, odobravanje kredita i obavljanje platnog prometa ine svojevrsnu liniju razgranienja u razlikovanju banaka od nebankovnih financijskih institucija. Banka je samo ono poduzee koje dobije odobrenje za rad u skladu s posebnim zakonom.

Dominantni i standardni sadraji ire definicije univerzalne banke smatraju: 1) kontinuirano primanje depozita po vienju, 2)odobravanje kredita, 3)isplata depozita na poziv, 4)isplata ekova, mjenica, doznaka i slinih instrumenata, 5)sudjelovanje u transakcijama s novcem, kreditima i vrijednosnicama, 6)diskontiranje mjenica, 7)upotreba rijei banka u nazivu institucije, 8)obavljanje financijskih poslova Kao predstavnik svih pozajmilaca s jedne i svih uzajmilaca s druge strane, banka ima vanu alokativnu funkciju koja joj osigurava utjecaj na pravce razvoja nacionalnog bogatstva. Posluje na naelima likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti. Temeljni cilj djelovanja banke je ostvarivanje dobiti ili uveanje neto vrijednosti banke za njene vlasnike, a kriteriji usmjeravanja sredstava moraju biti dominantno ekonomski. Banke raspolau vlastitim kapitalom, a tua novana sredstva prikupljaju voenjem rauna plaanja (transakcijski rauni), primanjem depozita tednje po vienju i oroenih depozita, zaduivanjem kod drugih banaka, emisijom vlastitih dionica, blagajnikih zapisa, obveznica i drugih zadunica, voenje depozita javnih ustanova, povjerbenim poslovima, zaduivanjem na meunarodnom tritu, isl. Ovako prikupljena sredstva usmjeravaju raznim vrstama poslovnih, potroakih i razvojnih kredita ili ih plasiraju u vrijednosnice i u druge investicije. Najvaniji usluni poslovi banaka su posredovanje u domaem i meunarodnom platnom prometu, posredovanje na financijskim tritima, uvanje i upravljanje vrijednostima, upravljanje tuom imovinom, garantni poslovi i sl. Slino drugim, nebankovnim institucijama, banke su ule u financijske poslove, naroito u tzv. izvanbilanne nekreditne i nedepozitne operacije na financijskim tritima, tako da se u praksi gube zakonodavstvom postavljene i specijalizacijom stvorene razlike izmeu banaka i ostalih financijskih institucija, to relativizira i njihovu podjelu. 10. KREDITNE I FINANCIJSKE INSTITUCIJE 2.bankovna smjernica Europske unije (prosinac 1989) pokuala je ujednaiti terminologiju na podruju financija i bankarstva. Ni prva (1977) ni ova druga, a ni kasnije smjernice ne upotrebljavaju rije banka ve izraze kreditna institucija i financijska institucija.

Kreditne institucije su poduzea iji je posao primanje depozita ili drugih novanih sredstava od javnosti s obvezom vraanja i odobravanje kredita za vlastiti raun. Financijske institucije su poduzea kojima je zabranjeno primati depozite ili ostala sredstva s obvezom vraanja, tj.one su poduzea koje nisu kreditna institucija, ve im je osnovni posao stjecanje udjela ili obavljanje jednog ili vie poslova navedenih u tokama 2-14 aktivnosti podvrgnutih meusobnom usklaivanju iz smjernice 2000/12/EC. Financijska institucija ne prima depozite s obvezom vraanja (toka 1.smjernice), ali smije obavljati sve ostale poslove kao i banka. Ovaj je kriterij sadran i u naoj podjeli na depozitne i nedepozitne institucije.. 11. OKRUPNJAVANJE BANAKA Do vlasnikog, upravljakog ili ugovornog povezivanja i udruivanja banaka dolazi zbog podizanja ope uinkovitosti ili profitabilnosti banaka, zbog proirivanja domaeg i posebno meunarodnog poslovanja, zbog podjele rizika i trokova, povoljnijeg poreznog tretmana, lakeg udovoljavanja zahtjevima prudencijalne regulacije i sl. Oblici okrupnjivanja banaka su:bankovni holding, konzorcij, multinacionalna banka i sindikat banaka. BANKOVNI HOLDING je takav oblik u kojem jedna banka majka posjeduje kontrolni paket dionica s pravom glasa ili veinski udio u drugoj ili u vie drugih banaka ili financijskih institucija keri,ili nad njima ima jasnu kontrolu. Time vrna banka stjee odluujui utjecaj na izbor rukovodstva banke subsidijarije i kontrolira njenu politiku i upravljanje. Banka subsidijarija pri tom zadrava nezavisni pravni status i djeluje kao posebna organizacija ali kao ovisno drutvo mora slijediti ciljeve i politike nadreene banke. Ovisno o ciljevima koji se ele postii i o zakonodavstvu, kontrolni vlasniki ili upravljaki udjeli variraju od nekog znatnijeg postotka do 100%.. Zbog stroge regulacije banaka i zabrana njihovog sudjelovanja u nebankovnim ali financijskim i obino vrlo profitabilnim poslovima, u novije vrijeme banke se povezuju i sa drugim financijskim institucijama kako bi ule u sve financijske poslove:osiguranje, leasing, factoring, potroako kreditiranje, poslovanje s vrijednosnicama na primarnom i sekundarnom tritu, financijsko savjetovanje i informiranje, povjerbene poslove, porezno savjetovanje i sl. Razlikujemo: jednobankovni holding nastaje kada majka tvrtka kontrolira jednu banku i vie nebankovnih financijskih podrunica, i multibankovnu holding grupu gdje jedna banka ili nebankovna tvrtka kontrolira vie banaka i nebankovnih financijskih institucija. U okviru holding grupe mogue je obavljati sve financijske poslove, to pojedinanoj instituciji, pa i banci, nije mogue. BANKOVNI KONZORCIJ-je nain okrupnjivanja kapitala ugovornim udruivanjem banaka radi ostvarivanja nekog znaajnog projekta to ga one pojedinano nisu u stanju izvesti ili ga mogu ostvariti tek uz tekoe ili uz vie trokove. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoroni (izdavanje jamstava, odobravanje kredita) ili trajni (meusobno odravanje likvidnosti). Temeljna osobina konzorcija jest da se osniva zbog tono definiranog cilja i traje samo dok se taj cilj ne ostvari. Za trajanja konzorcija banke zadravaju samostalnost, a u konzorcij udruuju dio potrebnog kapitala, kadrove, tehniku, poslovne veze. Konzorcijem rukovodi banka-gestor. Osim nacionalnih postoje i meunarodni konzorciji u koje se udruuju banke iz 2 ili vie zemalja. MULTINACIONALNE BANKE su iri oblik udruivanja banaka i kapitala iz vie zemalja i one pridonose globalnoj ekonomskoj integraciji. Preko mree podrunica u vie zemalja obavljaju financijske transakcije na nacionalnim i meunarodnim tritima, ostvarujui dobit na razlikama u uvjetima na pojedinim tritima. Traei priliku da zarade, diljem svijeta obavljaju sve bankovne poslove. BANKOVNI SINDIKAT je grupa banaka koje odobravaju sindicirani kredit, kada svaka od njih participira u financiranju dijela takvog velikog kredita. Sindikat organizira banka voditelj sindikata. Bankovnim sindikatom naziva se i grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem rasprodaje investitorima na

primarnom financijskom tritu.PURCHASE GROUP-kupovna grupa inv. banaka; SELLING GROUP-prodajna grupa investicijskih banaka NAJVANIJE METODE POVEZIVANJA BANAKA su metode spajanja i stjecanja, zajednika ulaganja, i strategijski savezi. Spajanjima se postie puna integracija dviju ili vie samostalnih banaka u jedinstvenu novu banku dok stjecanjem jedna banka preuzima kontrolni paket obinih dionica druge banke bez spajanja i pripajanja, ali nad preuzetom bankom stjee jasnu kontrolu stjecanje je uobiajena metoda kod formiranja bankovnih holdinga. Strategijskim savezom uspostavlja se partnerstvo meu bankama usmjereno na precizno odreene aktivnosti. Zajednika ulaganja postoje kada dvije ili vie banaka osnivaju i zajedniki kontroliraju treu financijsku instituciju i preko nje ostvaruju ciljeve od obostranog interesa.

12. DEPOZITNE TEDNE INSTITUCIJE Izraz tednja najee se upotrebljava za novanu tednju graana. Jedinstveno je definirana kao nepotroeni dohodak (=D-P), tj. kao razlika izmeu novanog dohotka i potronje u istom vremenskom razdoblju. Nacionalna tednja je skup osobne, poduzetnike i dravne tednje, a predstavlja ukupna novana sredstva koja mogu biti upotrijebljena za financiranje domaih investicija ili pozajmljena inozemstvu. Tradicionalni oblik ulaganja tednje stanovnitva je ulaganje kod raznovrsnih depozitnih tednih institucija. TEDIONICE se pojavljuju prije neto vie od 2 stoljea pojavom industrijskog radnitva i stalnih novanih prihoda, osnivane su na naelu uzajamnosti, prikupljale su manje uteevine irokog sloja graana pruajui im financijske usluge, sigurnost, skromno ukamaivanje i povoljne stambene i osobne kredite. Najvei broj dananjih tednih depozitnih institucija u svijetu utemeljen je na idejama F.W.Raiffeisena.. Najvei broj tedionica napustio je naelo uzajamnosti i pretvaraju se u kapitalske institucije kojima njihovi vlasnici upravljaju ovisno o kapitalskom udjelu. Zbog posebne prirode tedionica i zbog zatite malih tedia pod vrstom su kontrolom i nadzorom drave, a mnogima je drava vlasnik ili suvlasnik. Iako su u poetku osnivane kao uzajamne institucije lanova prema europskom uzoru, danas su preko 60% kapitalske, a 40% su uzajamne institucije. U izvorima sredstava tedionica najvaniji su opi tedni rauni, posebni namjenski tedni planovi, depoziti po tekuim i R lanova i nelanova, udjelni rauni drutva, sredstva pribavljena pozajmicama od posebnih dravnih krovnih institucija i pribavljena emisijama zadunica. Odobravaju uglavnom stambene, potroake i osobne kredite. Neuposlene vikove ulau u plasmane privredi, posebno manjim i srednjim poduzeima. Po opsegu poslova koje obavljaju, vlasnikoj i organizacijskoj strukturi, poreznom tretmanu i odnosu prema sredinjoj banci, dananje su tedionice izgubile poetne karakteristike i sve su slinije bankama.Ponegdje jo uvijek imaju porezne olakice ako najvei dio sredstava usmjeravaju u financiranje stambene izgradnje.Najvee svjetske tedionice su u pravilu one kojima je osnovna djelatnost kreditiranje stambene izgradnje. KREDITNE UNIJE (ZADRUGE) manje su tedne institucije u vlasnitvu lanova tedia. U pravilu uivaju porezne olakice i neprofitne su institucije. U njih se udruuju stanovnici nekog sela, etvrti, tvornice, studenti nekog sveuilita, vjernici crkve..Odobravaju kredite samo lanovima. Rauni tednje u njima nazivaju se udjelni rauni ili tedni rauni na osnovu kojih lanovi zadruge stjeu pravo upravljanja. U pravilu ne dijele dividendu - korist lanova je u viim kamatnjacima na uloena sredstva i niim na uzete kredite.Viak prihoda nad rashodima rasporeuju u rezerve koje poveavaju neto vrijednost zadruge. Posluju prema izvornim Reiffeisenovim naelima samopomoi lanova,

samoodgovornosti i samoupravljanja. Za razliku od kapitalskih tedionica kojima se, kao i poslovnim bankama, smanjuje tradicionalno visoki udjel u prikupljanju tednje stanovnitva, broj lanova, veliina i relativni udjel kreditnih zadruga se ne smanjuje ili ak raste. One su jedine depozitne institucije koje uspijevaju odolijevati konkurenciji mirovinskih i investicijskih fondova i osiguravatelja (ivota) koji sve vie preuzimaju voenje tednje graana kroz razne oblike ugovorne tednje. Ova se njihova karakteristika objanjava injenicom da one osim financijskih ispunjavaju i vane socijalne funkcije. U Hrvatskoj su ovakve institucije 1998. regulatorno ureene kao tedno-kreditne zadruge prema uzoru na amerike kreditne unije no po svemu su im blie tzv. Kase uzajamne pomoi kakve postoje u pojedinim poduzeima ili ustanovama. POTANSKE TEDIONICE postoje od 1861.g.-V.Britanija osnovan Potanski tedni odjel i u svijetu su u prolosti bile vane tedne institucije. Uspjeh im se temeljio na rairenosti i dostupnosti potanskih altera, sigurnosti za malog tediu i ekovnom platnom prometu za iroki krug graana. Danas se preko njih graanima plasiraju razliite dravne zadunice, Ne kreditiraju lanove, ve se prikupljena sredstva usmjeravaju u programe financiranja komunalne infrastrukture na podruju gdje je tednja prikupljena i u financiranje javnih interesa. U zadnje vrijeme zbog konkurencije ostalih oblika tednje gube na znaenju, pa im udjel u aktivi svih financijskih institucija prosjeno iznosi 1% do 2%. U RH ne postoji kao posebna tedna institucija, ali bi je trebalo ponovno osnovati. INSTITUCIONALNA TEDNJA kod banaka, tednih depozitnih institucija i pota u svijetu je samo jedan od oblika ulaganja tednje stanovnitva. Iako su primjetne razlike od zemlje do zemlje u organizaciji tednog sustava i zastupljenosti institucionalne tednje, to u velikoj mjeri ovisi o tradiciji, opi je trend znaajnog pada udjela tednje u obliku depozita kod financijskih institucija u strukturi financijskog ulaganja stanovnitva. Tome najvie pridonosi irenje mogunosti izravnih ulaganja u druge financijske oblike, kao npr. u vrijednosnice i narasla uloga institucionalnih investitora preko kojih tedie sve vie ulau svoju tednju. U RH je vrlo razvijena tednja graana, ali ne i sustav tednih institucija. tednju su do sada vodile banke preko sektora poslovanja sa stanovnitvom, a i danas su po iznosu prikupljene tednje one daleko najvanije institucije. 13. STAMBENA DRUTVA, STAMBENE TEDIONICE Stambena drutva i stambene tedionice su tedno-kreditne institucije i hipotekarne institucije. Posebno su razvijene u V.Britaniji i Njemakoj. Prikupljaju kratkorone oblike osobne tednje i plasiraju ih u dugorone stambene kredite osigurane hipotekom. Sredstva prikupljaju raznovrsnim tednim planovima namijenjenim fizikim osobama obinim i posebnim udjelnim raunima, tednim depozitima, posebnim planovima s poreznim olakicama, a u zadnje vrijeme i emisijama certifikata o depozitu namijenjenih poduzeima i pozajmicama veih iznosa na financijskom tritu. Osim odobravanja stambenih kredita lanovima (zbog ega se i osnivaju) financiraju i farmerske objekte i industriju, ulaze u poslovanje s kreditnim karticama, putnim ekovima i ulau u likvidne dravne vrijednosnice. Uivaju porezne olakice. Pod nadzorom su drave koja im povremeno u krizama daje i financijsku potporu. Prvo stambeno drutvo osnovano je u V.Britaniji 1840.g. Stambena drutva odigrala su vanu ulogu u stambenom zbrinjavanju irokog kruga niih i srednjih socijalnih slojeva. Osnivane na naelu meusobne pomoi lanova uivale su i znaajnu dravnu potporu koja im je osiguravala kontinuitet poslovanja i omoguavala jeftinije uvjete kreditiranja. Kako je stambeno pitanje vano socijalno i politiko pitanje, razumljiva je takva briga drave. S razvojem financijskog trita smanjuje se vanost ovakvih institucija jer su oblikovani i drugaiji modeli rjeavanja stambenih potreba koji se ne oslanjaju samo na tedne depozite lanova takvih institucija i izravnu dravnu proraunsku potporu, ve sredstva za financiranje stambene izgradnje pribavljaju sa otvorenog financijskog (privatnog) trita zahvaljujui neizravnoj dravnoj potpori. Takav vrlo uinkovit sustav stambenog financiranja uz potporu dravnih ili od drave sponzoriranih

privatnih financijskih institucija ima npr.SAD. RH je Zakonom o fondu za dugorono financiranje stanogradnje uz potporu drave i Zakonom o stambenoj tednji i dravnom poticanju stambene tednje omoguila osnivanje pet stambenih tedionica koje bi uz predvienu dravnu potporu trebale ispunjavati one ciljeve koje su u nekim zemljama u prolosti uspjeno ostvarivala stambena drutva i tedionice. 14. UGOVORNE TEDNE INSTITUCIJE Ugovorne tedne institucije su mirovinski fondovi i institucije ivotnog osiguranja, kojima je priljev sredstava dugorono osiguran specifinim ugovorima o tednji pojedinaca, njihovih lanova. Za razliku od depozitnih (tednih) institucija, osiguran im je stalni priljev uplata, obino u mjesenim intervalima, koje oni bez straha od nelikvidnosti mogu plasirati dugorono, uglavnom u obveznice i dionice. MIROVINSKI FONDOVI- U svijetu doivljavaju brzi napredak i meu najvanijim su institucionalnim investitorima na financijskim tritima. Novana sredstva pribavljaju uplatama doprinosima lanova za njihova radnog vijeka, obeavajui im redovne mjesene isplate tako uteenih sredstava zajedno s prinosima poslije njihova odlaska u mirovinu. Prikupljena sredstva ulau najvie u dionice poduzea, korporacijske obveznice, dravne vrijednosnice, investicijske fondove, rjee u osigurane hipotekarne vrijednosnice, a dre i oroene depozite kod banaka. Jednako kao izvori, i prinosi su im predvidivi u budunosti pa lako odravaju likvidnost i ulau u dugorone instrumente trita kapitala. Mirovinski fond financijskom institucijom ne ini samo njegova pasiva, tj.mogunost ulaganja i tednje koju prua lanovima, ve i njegova aktiva. Ulagai lanovi oekuju da im fond do odlaska u mirovinu ne samo ouva realnu vrijednost uloga ve i ostvari odreeni prinos na ta ulaganja.. Prvi mirovinski fond osnovan je u SAD 1875.g.na eljeznici. Mirovinski fondovi su privatni povezani uz poduzee zaposlenja ili osobni te dravni ili pod pokroviteljstvom drave. Mogu biti obvezni i dobrovoljni. Fondovima u pravilu upravlja banka, osiguravateljno drutvo, ili specijalna kompanija za upravljanje mirovinskim drutvima kao skrbnik, stoga ih ne treba doivljavati kao institucije, ve kao planove ili modele tednje za starost. Najvei dio uplata u mirovinske fondove dolazi od poslodavaca. Sve navedeno vrijedi za mirovinske fondove koji djeluju na naelu obvezne ili dobrovoljne kapitalizacije tednje lanova, tj. imaju sve osobine financijske institucije koja nastoji uveati primljene uplate plasmanima na financijskom tritu, za razliku od onih koji djeluju na naelu generacijske solidarnosti pri emu se uplate zaposlenih koriste za isplatu mirovina trenutnih umirovljenika. Kako im je cilj ouvati realnu vrijednost i ostvariti prihode na prikupljena sredstva lanova radi veih isplata po njihovu odlasku u mirovinu, mirovinski su fondovi i neoporezovane institucije. OSIGURAVATELJNE INSTITUCIJEOsiguravatelji ivota i imovine prikupljaju sredstva dugoronim ugovornim aranmanima i plasiraju ih na tritu kapitala. Prodajom polica osiguranja i uplatama premija osiguravateljne institucije zatiuju pojedince i poduzea od ekonomskog gubitka i nadoknauju tete zbog gubitka zdravlja ili ivota. Postoje razne vrste osiguranja, osiguravateljnih institucija i planova, a s gledita financijskog trita im je zajedniko da prikupljaju visoke iznose premija osiguranja koje plasiraju na financijskom tritu. Zakljueni ugovori o osiguranju jame im predvidiv priljev novca ili priljev koji je uz neredovitost ipak predvidiv pa prikupljena sredstva mogu ulagati u dugorone oblike financijske imovine ali i u instrumente novanog trita. Policom osiguranja ivota osiguravateljna tvrtka obeava platiti odreenu odtetu korisnicima u sluaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku iznos osiguranja ako doivi dospijee police. Prva polica izdana je 1583.g. u Londonu, a prva institucija osiguranja ivota osnovana je 1794.g. Osiguravatelji ivota najvie ulau u dugorone korporacijske obveznice, hipotekarne obveznice, dravne zadunice, u dionice poduzea, investicijske fondove i sline, relativno sigurne plasmane. Osiguravatelji imovine najvie ulau u obveznice drave, u obveznice gradova i lokalnih organa vlasti, u korporacijske obveznice, dionice poduzea, kreditiraju trgovinu, dre depozite kod banaka.

Zdravstveno osiguranje omoguava nadoknadu ekonomskog gubitka zbog mogueg gubitka zdravlja. Uplauju ga obino tvrtke za svoje zaposlene, ali ga mogu uplaivati i pojedinci. U sluaju bolesti, osiguravatelj nadoknauje trokove bolnikog lijeenja i sline trokove, to ovisi o opsegu zdravstvenog osiguranja. 15. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO To su financijski specijalisti koji pomau emitentima pri emisiji i rasprodaji vrijednosnica na primarnom financijskom tritu i na njemu djeluju kao najvaniji sudionici. Karakteristine su za SAD, a u specifinom obliku djeluju i u V.Britaniji, Francuskoj i u nekim drugim zemljama.U Europi i Japanu te poslove obavljaju univerzalne banke preko svojih investicijskih departmana ili preko svojih posebnih tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama.Investicijske banke posreduju izmeu emitenta i investitora ne mijenjajui prirodu potraivanja koja se prodaje pa jesu financijske institucije, ali nisu i investicijski posrednici. Funkcije investicijskih banaka su mnogostruke: 1) Pomo pri odluivanju i kreaciji emisije vrijednosnica 2) Upis cijele emisije ili organiziranje sindikata uz preuzimanje rizika rasprodaje na malo ili preko dealera 3) Prodaja i distribucija vrijednosnica 4) Brokersko dealerski poslovi na sekundarnom tritu 5) Poslovi stjecanja, spajanja i pripajanja poduzea i drugi poslovi imovinsko financijskog restrukturiranja 6) Osnivanje i voenje investicijskih fondova itd. Potrebna novana sredstva osiguravaju vlastitim kapitalom, pozajmicama od banaka, emisijama zadunica, depozitima na raunima komitenata i sporazumima o reotkupu. Danas je inv.banka full service financijska tvrtka koja obavlja sve poslove na primarnom i sekundarnom tritu vrijednosnica. Iako nosi naziv investicijska banka, nije banka niti depozitna ustanova, ve se ovim pojmom oznaava svaka ona financijska institucija kojoj je glavno obiljeje posredovanje pri emisiji i distribuciji vrijednosnica, a sve vie i odravanje emisijskog teaja i sekundarnog trita. Najvea i najvanija inv. banka na svijetu je Merryl Lynch. Ona je univerzalna tvrtka za poslovanje s vrijednosnicama koja ima i banku u sastavu pa se bavi i bank. poslovima. Ostale su Morgan Stanley, Coldman Sachs, First Boston, Prudential...

16. FINANCIJSKE KOMPANIJE Financijske kompanije osnivaju velike proizvoake i trgovake korporacije, banke, osiguravateljna drutva i druge financijske institucije. Za razliku od banaka, financijske kompanije ne uzimaju depozite od iroke javnosti, ve sredstva pribavljaju na veliko emisijama komercijalnih papira i dugoronih obveznica (60% izvora), uzimanjem kredita od banaka, emisijom dionica i pozajmicama od matinih korporacija. Tako pribavljene izvore plasiraju na malo u obliku kredita stanovnitvu i poslovnim poduzeima. Glavni im je zadatak da kao specijalisti osiguraju kratkorone i srednjorone kredite poduzeima(oko 1 / 2 plasmana) ili za potronju stanovnitva (1/2 u obliku raznih potroakih ili stambenih kredita) Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im zabranjeni ili ogranieni.. Velika nefinancijska poduzea i konglomerati osnivaju financijske kompanije da bi ule u financijske poslove. Motiv osnivanja ovakvih financijskih kompanija je financiranje prodaje proizvoda korporacije (osnivaa) kreditiranjem kupaca, financiranje vlastite proizvodnje ili zarada na financijskim transakcijama. Sve vie preuzimaju poslove kreditne prodaje automobila, mobilnih kua, osobnog

kreditiranja, factoringa, leasinga, kreditnih kartica, financiranja obnove kua, otkupa potraivanja osnivaa uz diskont i openito svih poslova koji su im dozvoljeni i koji donose dobit. Pri tom su financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva jer posluju kao pravno samostalne osobe, ali ostvaruju njezine interese. Vrste financijskih kompanija su: 1. Potroake financijske kompanije izravno odobravaju kredite potroaima uglavnom za kupnju robe. Takve kompanije obino su vlasnitvo zainteresiranih proizvoaa ili trgovaca, a mogu biti i u vlasnitvu banaka. 2. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivaa. 3. Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzea kao npr. leasing ili kupnju potraivanja uz diskont factoringom. Najvra interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podrunica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraivanja korporacija. 17. FONDOVI ZAJEDNIKOG INVESTIRANJA-INVESTICIJSKI FONDOVI Investicijski fondovi su institucionalni ulagai koji prikupljaju novana sredstva iroke javnosti najee pojedinaca i domainstava i u skladu s unaprijed utvrenim financijskim ciljevima plasiraju ih u dugorone, a rjee u kratkorone financijske instrumente. Uloena novana sredstva lanova predstavljaju njihov idealni udjel u imovini fonda. Udjeli se razlikuju od dionica jer daju pravo na dobit iz plasmana fonda, ali ne daju pravo upravljanja ili je to pravo ulagaa ogranieno. Osnivai fonda ili od njih ovlatene osobe preuzimaju na sebe profesionalno upravljanje i to je jedna od najvanijih znaajki fonda. Pojedinanom ulagau fondovi pruaju mogunost irenja portfelja financijske imovine i izbjegavanja rizika ulaganja, smanjuju prometne trokove transakcija na veliko, osiguravaju likvidnost i odgovorno profesionalno upravljanje i omoguavaju porezne olakice. Organiziraju ih posebne tvrtke za upravljanje fondovima, banke, tedionice, brokerske kue i osiguravateljna drutva. Interes organizatora je u ulaznim, izlaznim i drugim naknadama koje ubire. Fondova ima vie vrsta. Razlikuju se po pravnom statusu, organizaciji, naknadama organizatoru, pravima lanova, motivima ulaganja, osnovnoj strukturi ulaganja, metodama kupnje i prodaje udjela. Investicijski fond se organizira ispravom o povjerbi. Skup imovine fonda kod sebe dri povjerbena kua skrbnik fonda, obino banka ili osiguravateljna kua. Skrbnik dri ili kontrolira imovinu fonda, vodi raunovodstvo, izdaje i distribuira udjelne certifikate, kalkulira cijene i sl. Upravlja fonda organizira tj. kreira fond, vodi oglaavanje, utvruje politiku investiranja- portfolio menadment, vodi administraciju, prodaju i reotkupljuje udjele. Udjele prodaju osnivai fonda izravno ili preko mree financijskih institucija. Interes ulagaa je u kapitalnom dobitku od mogueg porasta cijene udjela i u prinosima koji se obino isplauju polugodinje, a ponekad i mjeseno, kvartalno ili godinje. Vrijednost udjela i fonda kalkulira se dnevno kao NAV vrijednost ili neto vrijednost fonda: to je ukupna vrijednost svih vrijednosnica u fondu umnoenih s njihovom dnevnom trinom cijenom uveana za vrijednost ostale aktive i umanjena za obveze fonda.. Prestanak lanstva u fondu ostvaruje se postupkom reotkupa udjela, tj.isplatom u novcu, ali lan fonda moe umjesto novca preuzeti bilo koju vrijednosnicu iz portfelja fonda ili iznos vrijednosti udjela uloiti u drugi fond iz obitelji fondova istog menadera. Ulagaima u fond je najee doputeno seljenje unutar obitelji fondova ovisno o trinim promjenama, bez ikakvih zapreka i trokova. Osnovna podjela razlikuje otvorene i zatvorene fondove. Otvoreni fondovi (open-end) imaju promjenjivi broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i poveava se veliina fonda. Fond je na zahtjev lana duan iskupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znai smanjivanje broja udjela i veliine fonda. Kod ovog tipa fonda ne postoje

ogranienja u broju udjela i takvi se fondovi poveavaju odnosno smanjuju zavisno od ponude i potranje za udjelima. Emitirajui dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje nove vrijednosnice i dodaje ih postojeem portfelju. Granice irenja fonda ili njegovog smanjivanja i likvidacije odreene su iskljuivo trinom potranjom i zanimanjem investitora. Na kraju 2006.g. investicijski fondovi postojali su u 41 zemlji s ukupnom neto imovinom od 22.000 mlrd dolara, a ukupno je u svijetu postojalo 2006.g. 61.500 fondova. Zatvoreni fond (closed-end fund) stvara se skup tono odreenih vrijednosnica i emitiraju i prodaju udjeli u tome skupu po ponudbenoj cijeni. Broj udjela je fiksan i fond ih ne reotkupljuje, ve se njima trguje na burzi, na sekundarnom OTC tritu ili se mogu prodati organizatoru fonda.Cijene udjela su promjenjive i ovise o ponudi i potranji. Osim otvorenih i zatvorenih fondova, razlikujemo: Unit Trust., Investment Trust, Mutual Fund , Uzajamni fondovi novanog trita (MMMF) , REIT (Real Estate Investment Trust) 18. PRIMARNO FINANCIJSKO TRITE Primarno (emisijsko) trite je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica njen izdavatelj prikuplja nova- dodatna novana sredstva. Novom emisijom dionica poveava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugorona novana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i drugih, uglavnom utrivih financijskih instrumenata i njihovom rasprodajom zavrava ivot toga instrumenta na primarnom ili emisijskom tritu. Vrijednosnice na primarnom tritu prodaju se samo jednom, a sve ostale prodaje odvijat e se na sekundarnom tritu. Poduzea i drugi emitenti vrijednosnica najee nemaju znanja i iskustva u ovim poslovima, teko im je organizirati prodaju, prisutni su rizici cijena i neprodaje emisije. Pomo im zato pruaju investicijske banke ili njihove grupe ako se radi o veim iznosima emisije, ili poslovne banke preko svojih investicijskih odjela. Investicijske banke preuzimaju analizu trita, procjenjuju mogunost uspjeha emisije, predlau vrstu i osobine vrijednosnice ovisno o potrebama izdavatelja, odreuju poetnu cijenu primarne emisije, registriraju emisiju kod nadzornih organa, pribavljaju rejting, raspisuju poziv na upis, prodaju i distribuiraju vrijednosnice. Najee same ili udruene u kupovne grupe otkupljuju cijelu emisiju kao veleprodavai i rasprodaju je dalje, preuzimajui time i rizike emisije. Posreduju izmeu izdavatelja i javnosti. Tombstone novinski oglas kojim investicijski bankari javnosti najavljuju novu emisiju vrijednosnica pri njihovoj javnoj ponudi. Ovim oglasom javnost se informira o novoj emisiji i daje se abecedni popis investicijskih bankara koji ine upisnu grupu. Posebno znaenje na primarnom tritu imaju informacije o bonitetu emitenta vrijednosnica i rejtingu tvrtke. Bonitet je izraz koji sintetiki izraava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i kreditnu sposobnost. Ocjene o bonitetu i rangiranja emitenata slue investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrivanju trine pozicije, a time i utvrivanja cijene te vrijednosnice na emisijskom tritu. Prikupljanje informacija o bonitetu danas je visokoprofesionalizirani posao posebnih, neutralnih organizacija koje ga obavljaju uz naknadu. Takve organizacije (npr.Moody`s, Euromoney) rangiraju emitente dodjeljujui im ocjene od 3 A (najnii rizik) do C ili D (najrizinije). Ove slovne ocjene su dopunjene i brojanim oznakama. Institucionalnim investitorima se ograniavaju ulaganja u visokorizine vrijednosnice zbog preuzimanja visokog stupnja rizika. 19. SEKUNDARNO FIN. TRITE Na sekundarnom financijskom tritu obavlja se stalna kupoprodaja ve emitiranih vrijednosnica koje su u ruke ulagaa dole njihovom prethodnom rasprodajom na primarnom tritu. Na njemu originalni izdatnik vrijednosnica ne pribavlja novana sredstva jer je to postignuto na primarnom tritu, ve se

mijenjaju vlasnici prije emitiranih vrijednosnica vrijednosnice se preprodaju prije njihovog dospijea. Zato se ovo trite zove jo i transakcijsko trite ili trite druge ruke. Sekundarno financijsko trite pravno se i organizacijski sveobuhvatno i temeljito ureuje zbog zatite svih sudionika na njemu. Posebno znaenje sekundarnog trita je u tome da prua mogunost investitorima da preprodajom vrijednosnog papira kojeg posjeduju lako odravaju likvidnost i oslobaa im novana sredstva za druge plasmane. Bez ureenog sekundarnog trita ni primarno ne vrijedi mnogo, jer se bez sekundarnog trita vrijednosnice pretvaraju u obine potvrde s kojima se nita ne moe uiniti do roka njihovog dospijea. Sekundarna trita razlikuju se ne samo od zemlje do zemlje, ve su razliito organizirana i razliite su ivosti za svaku vrstu financijskih instrumenata Transakcije na sekundarnom tritu obavljaju se u bankama, na burzama vrijednosnica koje su najorganiziraniji i institucionalni oblik sekundarnog trita, na tzv. OTC tritima i iz ruke u ruku. 20. BURZA VRIJEDNOSNICA To je organizirano i centralizirano fiziko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem lanovi burze trguju prema specifinom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastiti raun (dealeri). Burza je udruenje registriranih lanova i na njoj mogu trgovati samo lanovi burze koji na burzi imaju jedno ili vie uplaenih mjesta. Zadatak burze je osigurati infrastrukturu i trgovanje na njoj listiranim-uvrtenim vrijednosnicama. Prije uvrtavanja na listu vrijednosnica kojima se trguje na burzi, emitent vrijednosnice duan je podnijeti burzi dokaze o ispunjavanju uvjeta za uvrtavanje. Uvjeti za prodaju dionica na burzi: iznos godinje dobiti, broj dionica ponuenih javnosti, broj krupnih dioniara, iznos neto-aktive, minimalna trina vrijednost, minimalni broj vlasnika po 100 dionica i sl. Za uvrtavanje na burzu tvrtke moraju prihvatiti visoke standarde zatite investitora, podnositi periodina i godinja izvjea, organizirati skupove dioniara, iznositi financijske informacije u javnost. Na burzi se trguje malim brojem najkvalitetnijih vrijednosnica uhodanih i poznatih domaih, ali i stranih tvrtki. NYSE je osnovana 1782. i ona je najvea svjetska burza; na njoj kotira oko 2745 tvrtki. Trguje se dionicama i preferencijalnim dionicama, izvedenicama, varantima itd. Druga burza u SADje AMEX krajem 2006. su bile uvrtene vrijednosnice 1433 tvrtki. Na London Stock Exchange su uvrtene 3215 tvrtke u slubenoj kotaciji i 1683 tvrtke u posebnoj kotaciji za male brzorastue tvrtke. Najvei promet na sekundarnom tritu ostvaruje se preko burzovnog trita. Pri tom se na burzi najvie trguje obinim dionicama, obveznicama i poneto preferencijalnim dionicama. Burza je svojevrsni pokazatelj stanja i kretanja privreda. 21. OTC FINANCIJSKO TRITE Uz burze vrijednosnica predstavlja vrlo vaan oblik organiziranog sekundarnog trita. Na njemu trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najee nisu, ali mogu biti uvrtene na burzi. Preko ovog trita plasiraju se i nova izdanja dionica. OTC je sustav automatskih kotacija na mrei meusobno spojenih raunala. Amerika Securities Exchange Commission (SEC) je 1968. zaduila NASD da organizira ovo trite. Nakon 13 godina udruenje je osposobilo sustav automatskih kotacija NASDAQ. Na njemu danas kotira 3069 vrijednosnica od kojih su 307 strane. Trgovci su prvenstveno dealeri. Sustav kontinuirano na ekranima raunala iskazuje kupovne i ponudbene cijene. Na zahtjev komitenta broker ili dealer telefonski kontaktira s drugim dealerom koji kupuje ili prodaje vrijednosnicu koja je predmet trgovanja. Posao se zakljuuje telefonom, telefaksom ili teleksom, bez fizikog susreta sudionika. Promjene cijena unose se u raunalo i automatski se uspostavljaju nove kupovne (bid) i prodajne (ask) cijene i kotacije. Dealeri su povezani u grupe koje trguju odreenim izabranim vrijednosnicama. Ovo trite se ponekad naziva i tree (tercijalno) trite.

Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim tritima.. Prosjek iskazuje aritmetiku sredinu grupe cijena vrijednosnica, a indeks je prosjek u odnosu na ranije utvrenu baznu trinu vrijednost. Indeksi su rezultat su stalnih promjena cijena izabranih vrijednosnica i upuuju na tendenciju kretanja cijena na cijeloj burzi ili u odreenom segmentu trgovanja, a odraavaju i kretanja nacionalnog i meunarodnog privrednog, politikog, socijalnog okruenja i dogaanja. Dow-Jones Industrial Average najstariji i najire primjenjivani indeks, izraunava se na temelju zakljunih teajeva na NYSE i odnosi se na ameriku privredu. Izraunava se posebnom formulom u koju su uvrtene cijene 30 reprezentativnih industrijskih amerikih korporacija koje ine 1/5 trine vrijednosti amerikog dionikog kapitala Standard&Poors 500 kompozitni indeks istoimene revizorsko-konzultantske kue temelji se na cijenama dionica 400 industrijskih, 40 financijskih, 20 prijevoznikih i 40 kompanija komunalne opskrbe. Indikatori kretanja na OTC tritu su NASDAQ kompozitni indeks i NASDAQ 100 indeks kojeg ine cijene dionica 100 najveih nefinancijskih tvrtki koje kotiraju na OTC tritu. Osim njih, postoje i podindeksi za banke, osiguranje, industriju, biotehnologiju, transport, telekomunikacije, kompjutore i financije. 22. NOVANO TRITE; SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSP. FUNKCIJE Podjela na novano trite ili trite kapitala kao kriterij uzima da li financijski instrument omoguava raspolaganje novcem ili kapitalom. Kriterij je vremenski rok, tj. likvidnost, a granini rok je 1 god. Novanom je tritu zadatak svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem u funkciji transakcijskog sredstva kako bi one postigle likvidnost kojom se omoguavaju njihova tekua plaanja ili plaanja njihovih komitenata. Na ovom tritu trguje se bankovnim likvidnim rezervama i kratkoronim vrijednosnicama. Likvidne rezerve banaka kod sredinje banke (iznad obveznih rezervi) pozajmljuju se na tritu novca na kratke rokove od jednog do nekoliko dana, na vie dana, do opoziva, na mjesec dana ili do godine dana. Novac pozajmljuju banke i tedne depozitne institucije meusobno. Sredinje banke mogu i ne moraju sudjelovati na ovom tritu. Ponekad na tritu novca sudjeluju i nebankovni subjekti ostale financijske institucije i velike korporacije, no one su uglavnom orijentirane na pozajmice od banaka. Ovaj dio trita se naziva i meubankovno trite. Drugi segment novanog trita je trite kratkoronih vrijednosnica, a naziva se jo i diskontno trite.Na njemu se trguje kratkoronim dunikim vrijednosnicama s rokom dospijea do 1 godine. Instrumenti ovog trita su blagajniki zapisi ministarstva financija, kratkorone zadunice dravnih agencija, sredinje banke i banaka, utrivi certifikati o depozitu, komercijalni papiri zapisi, bankovni akcepti, sporazumi o reotkupu. Svi ovi instrumenti imaju vrlo mali rizik neplaanja ili su potpuno nerizini, a rokovi dospijea su im: blagajniki zapisi 13-52 tjedna, utrivi certifikati o depozitu 14-120 dana, komercijalni papiri 1-270 dana, bankovni akcepti 30-180 dana, REPO sporazumi 1-15 dana. Svi su visokog stupnja utrivosti. Navedeni instrumenti obino su potraivanja od sredinjih banaka, poduzea i tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama, a obveza su drave i poduzea. Banke i druge depozitne institucije imaju ih i u pasivi i u aktivi, to ovisi o individualnoj razini likvidnosti. Gospodarska funkcija novanog trita je odravanje likvidnosti banaka i ostalih sudionika tog trita. Novano trite nema vrstu institucionalnu strukturu i formalnu organizaciju. To je skup razliitih trita i specijalista, nepersonalno je, kompetitivno i veleprodajno. Trguje svatko sa svakim, posluje se na rije, telefonom, teleksom, telefaksom. Uz nacionalna, egzistiraju i regionalna (EU) i svjetsko trite likvidnosti. Osim odravanja likvidnosti, novano trite omoguava i ukamaivanje kratkoronih vikova novca, smanjujui oportunitetni troak njihovog dranja u likvidnom novanom obliku.23. HIPOTEKARNI KREDIT

Hipotekarni kredit posebna je vrsta izrazito dugoronog kredita. Banke, tedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ga graanima i poduzeima na osnovi pokria u nekretninama. Vraanje kredita osigurano je realnim pokriem dunika:stambenim i gospodarskim zgradama, poslovnim prostorom, skladitima i zemljitem. Kreditor vraanje kredita osigurava tzv. intabulacijom pravnim postupkom uknjibe trabine na nekretninama dunika u sudskoj gruntovnici. Sigurnost vraanja kredita nije u bonitetu dunika ve u vrijednosti nekretnine. Kredit se odobrava u iznosu niem (50 80%) od prometne ili procijenjene vrijednosti nekretnine, to kreditoru osigurava da e, ako dunik ne izvrava uredno svoje obveze po kreditu, moi iz prodajne vrijednosti nekretnine naplatiti svoje potraivanje. Rokovi vraanja ovih kredita su od 10 do 20, a izuzetno i do 30 godina. Mogue je uspostaviti i vie hipoteka na istoj nekretnini pod uvjetom da su pravno ureeni redoslijed i prioriteti kreditora. Izuzetno se ovi krediti odobravaju i na osnovi pokretnih (prometnih) sredstava velike vrijednosti, kao to su brodovi i avioni. Zbog jednostavnosti hipotekarni su krediti u svijetu u irokoj primjeni. Rije je o najstarijem kreditu koji se spominje i u Hamurabijevom zakoniku 1800 g pr.K. U nas je hipotekarni kredit sve vie zastupljen u poslovanju banaka, ali jo uvijek uz primjetne probleme kao to je pravna nedoreenost, potekoe s uknjibom nekretnina i naplatom takvih kolaterala. 24. DEVIZNO TRITE Devizno je trite dio ukupnog financijskog trita, na kojem se prema utvrenim uvjetima i pravilima trguje stranim valutama, odnosno razmjenjuju devize. Temeljni mu je zadatak opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaanja za plaanje uvoza i drugih obveza prema inozemstvu. Devizni teaj formira se pod utjecajem ponude i potranje za devizama i predstavlja cijenu jedne jedinice strane valute izraenu brojem jedinica domae valute. Devizno trite ne postoji kao organizirano sredinje mjesto trgovanja.Trgovanje se odvija na specijaliziranim deviznim burzama i u sustavu meusobno povezanih banaka, to objedinjeno ini 24-satno svjetsko devizno trite. Najvaniji sudionici su: velike poslovne banke, brokeri i dealeri specijalizirani za trgovinu devizama, komercijalni kupci deviza-multinacionalne korporacije, sredinje banke. Najvei promet obavlja se preko specijaliziranih brokera devizama na meubankovnom tritu, koji povezuju banke uz nisku proviziju. Velike poslovne banke su market makersi tog trita, spremni u svakom trenutku kupiti i prodati devize po stanovitoj cijeni. Manje banke, filijale stranih banaka i poduzea ne sudjeluju izravno na deviznom tritu, ve se stranim sredstvima plaanja opskrbljuju preko otvorenih kreditnih linija kod velikih banaka. Na deviznom tritu trguje se uglavnom konvertibilnim devizama. Veliki centri su:New York, London, Zurich, Tokio, Frankfurt, Singapore. Devizno trite je trite potpune konkurencije jer na njemu sudjeluje mnotvo sudionika, a opseg transakcija toliko je velik da nijedan pojedinac ne moe veliinom svojih transakcija sam bitnije utjecati na cijenu, tj na veliinu ponude i potranje za devizama ve su svi price takers. Transakcije na deviznom tritu odvijaju se kao: 1. transakcije izmeu poslovnih banaka i njihovih komitenata, 2. devizne transakcije izmeu poslovnih banaka u zemlji, 3. transakcije komercijalnih banaka sa svojim filijalama u inozemstvu ili s korespondentima u inozemstvu 4. devizne transakcije meu sredinjim bankama zbog utjecaja na teajeve i na kretanje kapitala Cijene koje se formiraju na deviznom tritu su: a) ponuene (bid) cijene po kojima je kupac spreman kupovati devize i b)zahtijevane (offered ili asked) cijene po kojima je prodavalac spreman prodati devize. Razlika meu njima je mara. Dnevne cijene pojedinih deviza izraene u teaju notiraju po vrijednosti (direktno) i na njima se oznaava vrijednost deviza u valuti domaeg trita, i indirektno pri emu se navodi koliko je deviznih jedinica potrebno dati za jedinicu domae valute. Devizno trite moe se podijeliti na 2 podtrita: promptno (spot) devizno trite zadovoljava funkciju devizne likvidnosti transaktora, a predstavlja devizne aranmane s dnevnom cijenom i

izvrenjem zakljuene transakcije u roku 2 radna dana, i terminsko (forward) devizno trite obuhvaa transakcije s isporukom deviza preko 2 dana, s efektivnom realizacijom u standardnim ugovorenim rokovima od 30, 90 ili 180 dana. Nova devizna trita povezana su s pokrivanjem, zatitom i eliminiranjem deviznih rizika. Devizno trite u RH ine sve kupnje i prodaje izmeu ovlatenih banaka, izmeu HNB-a i ovlatenih banaka, izmeu ovlatenih banaka i drugih osoba, i izmeu min.financija i HNB, te sve kupnje i prodaje efektivnog stranog novca u mjenjanicama. Sudionici trita mogu kupovati i prodavati devize promptno i terminski (na rok). Teaj strane valute prema kuni formira se na tritu slobodno, na temelju ponude i potranje.25. SEKURITIZACIJA

Sekuritizacija u irem smislu pojava pozajmljivanja na otvorenom tritu primjenom vrijednosnica kao kreditnih instrumenata zadunica. U uem smislu to je praksa kreiranja utrivih financijskih instrumenata (zadunica) na temelju nekih oblika aktive / potraivanja. Ovom tehnikom financiranja klasini oblici potraivanja preobraavaju se u nove odnose zaduivanja koje predstavljaju zadunice u kojima su ti odnosi utjelovljeni. Takvo se financiranje naziva financiranje na osnovi aktive, a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom. Sutina sekuritizacije je u zaduivanju emisijama utrivih vrijednosnica izdanih na osnovi uglavnom neutrivih dijelova aktive. Tehnika sekuritizacije aktive za razliku od tradicionalne sekuritizacije pasive provodi se izvanbilanno. Tehniku sekuritizacije razvile su financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izbacile potraivanja koja su podlona promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku ili su openito nepovoljnih i rizinih karakteristika. Nelikvidna ili zaleena potraivanja (dijelovi aktive) pretvaraju se u utrive instrumente duga, ime se pribavljaju nova sredstva nuna za poslovanje ili za odravanje likvidnosti. U postupku sekuritizacije na osnovi skupa potraivanja jedne financijske institucije ili korporacije emitiraju se udjelni papiri na taj skup potraivanja ili obveznice kojima se kupcima novoemitiranih vrijednosnica obeavaju priljevi po otplatama prethodno steenog klasinog potraivanja i kamate koje e se na temelju prihoda od potraivanja kroz vrijeme ostvarivati. Skup potraivanja (pool) izdvaja se kao posebna imovina i povjerava treoj osobi na uvanje i upravljanje. Na taj se nain potraivanja izbacuju iz bilance banke, tedionice poduzea, ime se popravlja njihova likviditetna pozicija ali i ostvaruje zarada od naknada ili od razlika aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. Kada je u posao sekuritizacije ukljuena trea osoba (investicijski posrednik) ona za svoje usluge zaraunava proviziju. Potraivanje se transformira u obvezu koja e biti ispunjavana u iznosima, dospijeima, dinamici isplate glavnice i prinosima i sa svim drugim osobinama koje ima sekuritizirano originalno potraivanje. Vrijednosnice se kreiraju prema skupu originalnih potraivanja. U klasinoj shemi sekuritizacije bankovnih potraivanja banka prodaje kredite slinih karakteristika trustu, koji na temelju tih potraivanja izdvojenih u posebni pravni entitet kao kolaterala emitira i rasprodaje zadunice investitorima. Banka je nelikvidna potraivanja (kredite) zamijenila likvidnim oblikom novcem kojim moe odravati likvidnost ili ga plasirati pod povoljnijim uvjetima. Koristi od primjene tehnike sekuritizacije aktive: 1) Nelikvidna imovina se pretvara u likvidnu 2) Oslobaaju se angairana sredstva za novo kreditiranje ili poslovanje 3) Osiguravaju se novi i jeftiniji izvori sredstava 4) Poboljava se struktura bilance 5) Bolje je upravljanje rizikom jer se krediti i kamatni rizik prebacuju na tree osobe 6) Kreditor ostaje serviser kredita ali ostvaruje zaradu od servisne provizije ili na razlici kamatnjaka 7) Kreditori zadravaju klijente za razliku od obine prodaje kredita, kada ih gube 8) Banke lake udovoljavaju uvjetima odravanja adekvatnosti kapitala-rjeavaju se rizinih kredita 9) Omoguava se financiranje javnih interesa pribavljanjem sredstava sa privatnog kreditnog trita umjesto iz prorauna

Nakon velikog uspjeha sekuritizacije stambenih i poslovnih hipotekarnih kredita ova se tehnika proirila na: leasing potraivanja, potraivanja iz prodaje brodova na kredit, kredite malim i srednjim poduzeima i ostale visokostandardizirane poslovne kredite banaka 26. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REREGULACIJA U FINANCIJAMA U skladu sa liberalistikim shvaanjem trita i njegovih samoregulirajuih mogunosti, od 80-tih godina primjetan je proces deregulacije, tj uklanjanja brojnih regulatornih odredbi koje su odreivale osnivanje i poslovanje banaka ali i drugih financijskih institucija. Regulacija odreuje strukturu nacionalnog bankovnog sustava, utjee na broj banaka u zemlji, na njihovu veliinu,teritorijalnu rasprostranjenost, na vlasniku strukturu, moe favorizirati postojee banke ili poveavati kompetitivnost bankovnog sektora. Regulacija izravno utjee na uspjeh ili neuspjeh banaka. Odreivanjem dozvoljenih poslova drava odreuje strukturu bilance banaka, veliinu i strukturu prihoda i rashoda i utjee na profitabilnost. Na poslovanje banaka veliki utjecaj moe imati i ostala nebankovna regulacija kao i uinkovitost sudstva. Ciljevi regulacije banaka su: 1. Osigurati stabilan bankovni sustav kako bi se ojaalo povjerenje javnosti, posebno malih tedia koji nisu u stanju sami procijeniti rizinost banaka i sigurnost svojih depozita u njima 2. Onemoguiti koncentraciju koja bi mogla dovesti do monopola pojedinih banaka ili monopolske pozicije banaka u odnosu na ostatak financijskog trita 3. Osigurati transmisijski kanal za uinkovito utjecanje novanom politikom na realna kretanja 4. Onemoguiti neodgovorno ponaanje banaka kroz preuzimanje prevelikih rizika, zatititi komitente i osigurati regularnost na financijskom tritu 5. Omoguiti ostvarivanje prihvatljivih socijalnih ciljeva kao to je pruanje bankovnih usluga svima pod jednakim uvjetima, kreditiranje stambenog zbrinjavanja i sl. 6. Zatititi same banke, tj.njihove vlasnike od loih odluka njihovih managera Najvaniji cilj stroge i vieslojne regulacije banaka je sprijeiti eroziju povjerenja javnosti u bankovni sektor jer iza suvremenog fiducijarnog novca, pa i iza banaka koje posluju s novanom imovinom stoji samo povjerenje javnosti. Bankovna regulacija u pravilu je liberalnija u dobrim gospodarskim prilikama, a zaotravanje propisa redovito slijedi nakon veih ekonomskih ili bankovnih kriza. Do 80-tih godina drava je izravno ili preko sredinje banke provodila kreditnu kontrolu, regulirala kamatne stope, odreivala dozvoljive poslove i utjecala na strukturu aktive banaka. Nakon toga ipak ne dolazi do prestanka regulacije ve je tonije da kroz reregulaciju zamjenu jedne grupe pravila drugima regulacija dobiva drukije osobine. Najvei stupanj deregulacije doivio je SAD. Danas se smatra da drava gospodarstvu vie moe pomoi osiguravajui mu stabilan, pravedan, djelotvoran i transparentan financijski sustav, nego osiguravajui mu jeftine kredite. Nova regulatorna pravila stoga vie pozornosti obraaju zatitnim mehanizmima i preventivnom djelovanju, organizacijskim aspektima i tzv. prudencijalnoj regulaciji i kontroli. Baselski odbor bankovnih supervizora donio je niz pravila za poslovanje banaka, koja su prihvaena i u suvremenom hrvatskom zakonodavstvu. Banke su obvezne primjenjivati pravila o adekvatnosti kapitala, o velikim i najveim kreditima jednom zajmoprimcu, o plasmanima u zgrade, opremu, u vlasnike uloge u drugim financijskim organizacijama i poduzeima, o kreditima upravi i s bankom povezanim osobama i sl. Nametnute su im obveze angairanja vanjskih revizora, obavjetavanja javnosti, uvanja bankarske tajne, osiguranja depozita, angairanja kvalitetne uprave, odravanja likvidnosti. Posebne kontrolne institucije ili sredinje banke provode stalni nadzor nad bankama i drugim financijskim institucijama kojim se osigurava njihovo razborito poslovanje. 27. INFORMATIKA TEHNOLOGIJA U FINANCIJAMA

Razdoblje nakon 1970. smatra se razdobljem tehnoloke revolucije u bankarstvu i financijama i jo traje.Tehnoloke promjene u financijama dovele su do automatizacije postupaka, kontrole i informiranja i izvrile su snaan utjecaj na sve vidove bankarstva i financija. Jeftini kompjutori i uvoenje elektronikog bankarstva snizili su trokove bankovnih usluga poveanom produktivnou i ekonomijom razmjera, Informatika tehnologija je omoguila bankama uvoenje novih proizvoda i obavljanje poslova koje do sada nisu radile. Tehnoloke promjene omoguavaju sigurno i sve jeftinije odvijanje domaih i meunarodnih plaanja, mijenjaju pojavne oblike novca, olakavaju ulazak u nebankovne poslove i omoguavaju univerzalizaciju banaka. Sline koristi imaju i druge financijske institucije, a mijenjaju se i financijska trita: omoguena je dematerijalizacija vrijednosnica-njihova pretvorba u elektroniki zapis, sustave automatskih kotacija na burzama i OTC tritima, automatizaciju naloga, postupaka obrauna, knjienja i registracije trgovanja vrijednosnicama i devizama. Retail-maloprodajno bankarstvo Kompjutorizacija im je omoguila voenje velikog broja iro tekuih ili kombiniranih rauna, tednih rauna, potroako kreditiranje, pametne ip kartice s mnogostrukim namjenama, evidencije i informiranje. Elektronski prijenos novca EFT ili EPS odvija se preko sloenijih bankomata kao kompjutorizirane zamjene za blagajnike poslove ili jednostavnijih varijanti isporuitelja gotovine, POS terminala i sustava plaanja rauna telefonom. POS terminali omoguavaju da se posebnom debitnom ili kreditnom karticom zaduuje raun u banci i plati roba ili usluga prodajnom mjestu uz pruanje dokaza o prebacivanju sredstava na raun prodavaa. SWIFT sustav meunarodnih meubankovnih financijskih telekomunikacija je posebno raunalno voena mrea s lanicama u 208 zemalja koja najbre, najsigurnije i najjeftinije obavlja meunarodna plaanja. Telebanking obavljanje bankovnih poslova iz kue ili ureda preko interneta ili terminalima koji ih povezuju s bankovnim raunalima. obavljati i sustavom telefonskog bankarstva. Ekspertni sustavi su baza znanja, informacija i iskustva bankovnih strunjaka koji slue pri odobravanju kredita, izdavanju bankovnih kartica, odreivanju cijena usluga i kamatnih stopa, investicijskom savjetovanju, prognoziranju volatilnosti pariteta pojedinih valuta, predvianje kretanja na financijskim tritima i td. Drive-in-bankarstvo omoguava graanima 24-satno obavljanje odreenih bankovnih poslova iz automobila (polaganje gotovine) Najvaniji problemi primjene suvremene tehnologije u financijama: 1. visoki poetni trokovi ulaganja u tehnologiju, 2. dupliranje kanala distribucije usluga uvoenjem kompjutorske ili telefonske komunikacije s jedne strane i nunou zadravanja klasine mree poslovnih jedinica s druge strane, to poveava trokove u prijelaznoj fazi 3. nesposobnost vrhunskog menadmenta da tehnoloki prekroji banku 4. otpori od strane zaposlenih koji nisu u stanju prihvaati tehnoloke promjene 5. problem zatite od kriminalnih radnji 6. problem zatite podataka 7. niska razina financijske tehnokulture komitenata i sl. 28. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA Opa nesigurnost i nepovjerenje u sustav tednje kod banaka i tedionica nakon Velike svjetske krize 30-tih doveli su do toga da je u SAD Bankovnim zakonom 1933. uveden sustav obvezatnog osiguranja depozita kod posebnih dravnih osiguravateljnih agencija. Osnivanje FDIC je dokinulo tadanju bankovnu paniku, prekinulo domino efekt seljenja depozita i radikalno smanjilo propadanje banaka u SAD slijedeih 60 godina. Djelomino i zbog toga je to rjeenje danas prihvaeno u gotovo svim zemljama. Sustav osiguranja depozita polazi od pretpostavke da prosjeni tedia nije u stanju

procijeniti bonitet banke ili tedionice. Svaka takva institucija duna je osigurati sve depozite do 100.000 USD kod FDIC uz relativno niske i prema bonitetu institucije diferencijalne premije osiguranja. U sluaju propasti banaka ili tedionica, FDIC isplauje tediama svaki iznos do 100.000 USD. Ovaj sustav je proiren i na kreditne unije koje tedne udjele lanova osiguravaju kod institucije NCUSIF. Depoziti koje investitori dre na raunima kod brokera zbog kupoprodaje vrijednosnica osigurani su u SAD kod Korporacije za zatitu kupaca vrijednosnica. Osiguranje kod privatnih osiguravatelja pokazalo se zbog njihova propadanja nepogodnim. Sustav osiguranja depozita nadvladao je sustav jamenja od strane drave ili sredinje banke. Smatra se da drava ne smije besplatno jamiti tednju kod privatnih banaka jer time, izmeu ostaloga, potie neracionalne ili nesigurne plasmane takvih sredstava. S druge strane, sustavu osiguranja depozita predbacuje se tzv. moralni hazard jer se banke, zbog toga to su njihove obveze osigurane, ponaaju manje odgovorno u kreditnim aktivnostima jer u sluaju propasti nee snositi punu cijenu kreditnih gubitaka. Smatra se da su tedni depoziti bolje zatieni u velikim nego u malim institucijama. EU se takoer odluila za sustav osiguranja depozita. 1986. je donijela Preporuke za osiguranje depozita, a od 1995. na snazi je Smjernica o osiguranju depozita prema kojoj su osigurani oroeni depoziti i depoziti na tekuim raunima do iznosa od tadanjih 20.000 ECU. Danas su svi depoziti u EU osigurani do iznosa od 20.000 eura to e prihvatiti i Hrvatska promjenama zakonodavstva. Sustav obveznog osiguranja depozita kod Dravne agencije za osiguranje depozita u RH je uveden Zakonom o bankama i tedionicama iz 1993. Detalji osiguranja su preciznije razraeni Pravilnikom o osiguranju tednih uloga iz lipnja 1997.g.

29. ULOGA DRAVE NA FINANCIJSKOM TRITU Drava je najvaniji regulator financijskog sustava. Odreujui zakonima strukturu bankovnog, kreditnog i novanog sustava, djelatnost nebankovnih financijskih institucija, uvjete emisije i trgovanje vrijednosnicama, funkcioniranje financijskih trita i sl. ona odreuje okvir unutar kojeg se na trinim principima odvijaju financijske transakcije. Izravno sudjelovanje drave na financijskim tritima odvija se kroz politiku javnog duga. Nedostajua sredstva u proraunu drava pribavlja kao i svi drugi deficitni sektori po komercijalnim uvjetima, na financijskim tritima. Drava sredstva pribavlja emisijom utrivih zadunica, neutrivih tednih certifikata, izravnim pozajmljivanjem od banaka, prodajom financijske imovine, a ponegdje kreditima od sredinje banke. Dravne vrijednosnice ine osnovu svakog razvijenog financijskog trita, temelj su pri izgradnji strukture financijske imovine individualnih i institucionalnih investitora, a kupuju se i prodaju i u politici otvorenog trita sredinjih banaka. Njihove kamatne stope, prinosi, cijene i trendovi indikator su i referentne stope novanog trita i trita kapitala. Drava se na financijska trita ukljuuje i preko lokalnih organa vlasti, izvanproraunskih agencija ili fondova, financijskih institucija za financiranje posebnih namjena, preko privatnih i od drave sponzoriranih institucija osiguranja, jamenja ili kreditiranja posebnih namjena, preko dravnih mirovinskih fondova, osiguravateljnih institucija i sl. Osim to osigurava regularnost na financijskom tritu, titei u prvom redu male tedie i ulagae, drava je na tome tritu aktivni, stalni i vaan sudionik ali bez posebnih prava, bilo da se pojavljuje kao dunik ili investitor. Uspjeh pribavljanja sredstava ovisi prvenstveno o uvjetima koje drava nudi investitorima u njene zadunice. DISINTERMEDIJACIJA pojava preseljavanja novanih sredstava s indirektnog na direktno trite, ime se zaobilazi posrednika uloga financijskih institucija, a krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci sve vie posluju izravno. Meu najvanijim uzrocima ove pojave bila su ogranienja

kamatnih stopa koje su depozitne institucije smjele obraunavati na depozite primljene od javnosti zbog ega su deponenti preseljavali svoja sredstva na direktna kreditna trita, u vrijednosnice za koje nisu vrijedila ogranienja jer se na njima kamatne stope formiraju trino, tj.na vioj razini i u one plasmane na koje se ogranienja ne odnose. Drugi vaan uzrok pojave disintermedijacije je u injenici da mnoga velika poduzea imaju bolji bonitet od mnogih financijskih posrednika i da se novana potraivanja prema njima na tritu prihvaaju bez rezervi, to je brojnim tvrtkama omoguilo jeftinije izravno zaduivanje na financijskim tritima umjesto uzimanja bankovnih kredita. FINANCIJSKE INOVACIJE zbog poveane kompetitivnosti i nude osvajanja ili zadravanja trinog udjela, banke i drugi sudionici financijskog trita kreirali su brojne financijske inovacije. Inovacije se pojavljuju kao novi proizvodi: nul-kupon ili zero-kupon obveznice, junk bonds, debt equity i druge zamjene (swap), prodaja vrijednosnica uz duboki diskont, tedno-transakcijski rauni kao novi procesi: ATM, POS terminali, automatski kliring, drive-in bankarstvo,SWIFTi kao nove procedure: u poslovanju. Uzroci inovacija su inflacija i promjenjive kamatne stope, promjene regulacije, poreznih propisa, napredak tehnologije i znanosti. Temeljne posljedice inovacija su u tome to financijska trita postaju konkurentnija i djelotvornija, mare financijskog poslovanja nie, a financijske usluge jeftinije.

30. OSNIVANJE I POSLOVI BANAKA U RH Osnivanje banke i odobrenje za rad: uvjeti za osnivanje banke moraju biti jasno navedeni u zakonu, a ulazak u bankarstvo slobodan svima koji su spremni poslovati u skladu s propisima i standardima bankovne prakse. Banku mogu osnivati domae i strane fizike i pravne osobe. Ne postoje ogranienja u broju osoba osnivaa, podjela na domae i strane osobe, na pravne i fizike osobe, ogranienja u pogledu udjela pojedine osobe pri osnivanju banke i sl. Zahtjev za davanje odobrenja za rad banke osnivai podnose HNB, a oblik i sadraj zahtjeva propisuje HNB. Odobrenja za osnivanje banke i obavljanje bankovnih i dijela ili svih financijskih usluga daje Savjet HNB. Odobrenje za radi minimalni osnovni kapital od 40 mln kn preduvjet su upisa banke u sudski registar. Odobrenje HNB je potrebno i u postupku pripajanja banaka.. HNB e odbiti izdavanje odobrenja za pripajanje i spajanje ako bi tim postupcima dolo do koncentracije u bankovnom sustavu koja bi mogla naruiti trinu utakmicu ili ako bi takvi postupci negativno utjecali na provoenje novane i devizne politike RH. Ako hrvatska banka eli u inozemstvu pruati usluge izravno ili preko podrunica mora o tome obavijestiti HNB ili ishoditi posebno odobrenje, a ako u inozemstvu namjerava osnovati samo predstavnitvo koje ne prua financijske usluge, ve samo usluge istraivanja trita i predstavljanja banke, dovoljno je samo o tome obavijestiti HNB. Bankovne usluge u RH osim domaih banaka mogu pruati izravno ili preko podrunica i strane banke. Pri tom su propisani razliiti uvjeti za banke i podrunice iz drava lanica EU i iz ostalih zemalja. Poslovi banaka u RH: bankovnim uslugama smatraju se poslovi primanja novanih depozita i odobravanja kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u svoje ime i za svoj raun, kao i izdavanje sredstava plaanja u obliku elektronskog novca. Uz ove bankovne usluge, hrvatske poslovne banke kao univerzalne financijske institucije smiju, ako im je to prethodno odobrila HNB, kod suda registrirati kao svoju djelatnost i neke ili sve dodatne financijske usluge:

Ove financijske usluge uobiajeno pruaju nebankovne financijske institucije u skladu sa posebnim zakonima ali ih smiju obavljati i banke uz posebno odobrenje HNB, ali bankovne usluge smiju obavljati samo banke. Pored klasinih bankovnih usluga bankama je dozvoljeno obavljanje i onih poslova koji po svojoj prirodi pripadaju tipu univerzalnih banaka kakve su nae, ali i veina banaka u svijetu. To su poslovi brokerae i investicijskog bankarstva, poslovi leasinga, factoringa, forfeitinga, voenja investicijskih i mirovinskih fondova, imovinskofinancijskog restrukturiranja poduzea, poslovi s financijskim izvedenicama, a ostavljena je mogunost da banke, uz suglasnost HNB dobiju doputenje i za one financijske poslove koji nisu navedeni u zakonu. Ovakvo odreivanje bankovnog poslovanja u Hrvatskoj uglavnom je sukladno odgovarajuoj smjernici Europske unije i odgovara suvremenim rjeenjima u svijetu.

31. KONTOKORENTNI KREDIT Kratkoroni kredit banke odobren po tekuem raunu komitenta. Odobrenjem kredita banka dozvoljava korisniku izdavanje naloga plaanja do odreene svote preko raspoloivog pokria na tekuem raunu (ulaz u crveno ). Kamatu korisnik plaa na iskoriteni dio kredita, a na neiskoriteni dio proviziju. Osnova kredita je poseban ugovor, tj pristanak banke. U Hrvatskoj se primjenjuju kod tekuih rauna graana (pravo na prekoraenje), a naziva se kredit po tekuem raunu.

32. ESKONTNI KREDIT, REESKONT Oblik kratkoronog zaduivanja banaka kod drugih banaka. Banka uzima kredit kod druge banke eskontirajui mjenice koje je prethodno stekla iz poslova eskontnog kreditiranja. Na taj nain pretvara aktivni eskontni posao u pasivni reeskont. Eskontiraju se i reeskontiraju mjenice prvoklasnih dunika. Ovi poslovi karakteristini su za banke kojima su eskontni krediti znaajan dio plasmana, tako da kroz reeskont lako odravaju likvidnost. Motiv moe biti i zarada u razlici kamatne stope pri eskontu i reeskontu ili prijenos mjenice na drugu banku. Mjenicu reeskontiraju druge (eskontne) banke ili centralna banka. U nas se ovaj termin (pogreno) upotrebljava za sve oblike refinanciranja poslovnih banaka kod centralne banke, a posebice za selektivno kreditiranje centralne banke na osnovi odreenih dokumenata. 33. LOMBARD RELOMBARD Lombardni kredit Kratkoroni kredit odobren na podlozi realnih pokretnih vrijednosti kao to su zlato i predmeti od dragocjenih kovina, umjetniki pr4edmeti, vrijednosni papiri (obveznice, dionice, blagajniki zapisi i sl. ) i komercijalni papiri (skladinica, teretnica). Banka ili zalogajnica odobrava kredit kao postotak od procijenjene ili prometne vrijednosti, preuzimajui je do njenog iskupa, tj do konane otplate kredita, kada je vraa duniku. Dunik stalno ostaje vlasnikom predmeta. U sluaju kada dunik nije u stanju vratiti kredit, banka ima pravo prodati zaloene predmete i naplatiti dug. Ako cijena zaloenih stvari padne ispo visine odobrenog kredita, kreditor ima pravo traiti nadopunu zaloga. Uz to dunika terete i trokovi uvanja zaloene stvari. Rokovi kredita su kratki, od nekoliko do 90 dana, a najee 15 20 dana. U sluaju nevraanja kredita, kreditor se namiruje prodajom zaloenih predmeta. Vrijednosni papiri koji se zalau obino su oni kojima se dnevno trguje na burzama i imaju dnevnu predvidivu cijenu, ponekad se ovi krediti nazivaju kreditima iz nude ali ih treba smatrati uobiajenim poslovnim kreditima kojima se lako mogu pribaviti obrtna sredstva. Stanovnitvu ove kredite odobravaju posebne financijske ustanove zalagaonice. Relombard

Kratkorona pasivna operacija zaduivanja banaka kod drugih banaka ili kod sredinje banke, na osnovi zaloga po odobrenom lombardnom kreditu. Banka koja je prethodno odobrila lombardni kredit zaduuje se kod druge banke lombardirajui iste one vrijedenosti (vrijednosni i drugi papiri) po kojima je ve odobrila kredit. Relombardni kredit je znaajan nain na koji banke pribavljaju likvidna sredstva. Lako se i bez posebne procedura sklapaju ili otkazuju. Kratkog su roka, obino od jedan dan do dva tjedna. Posebno znaenje imaju za one banke kojima lombardno kreditiranje predstavlja osnovu poslovanja, jer im omoguavaju lako odravanje likvidnosti. Relombardni krediti redovito su jedan od naina na koji sredinja banka elastino regulira koliinu novca u optjecaju i vodi