Fluminensia 2 2012 Miksic

8/10/2019 Fluminensia 2 2012 Miksic

1/12


2/12

34Dijana Miki, Lik slikara u Krleinu romanu Povratak Filipa Latinoviczai Fabrijevu romanu riemeron...

FLUMINENSIA, god. 24 (2012), br. 2, str. 33-44

nain utjelovio u liku glazbenika Lucijana, koji se kao piev alter ego provlai roma-nesknom trilogijom: Vjebanje ivota(1985.),Berenikina kosa(1989.) i riemeron (2002.).Iako na Fabrijevoj ljestvici vrijednosti glazba ima povlateno mjesto, u riemeronu,posljednjem dijelu trilogije, pitanja naina i svrhovitosti umjetnikoga djelovanjaprezentirana su likom akademskog slikara Alfreda. Rije je o izvanobiteljskom likuromana, a s Krleinim Filipom dijeli isti umjetniki problem prazno slikarsko platno.

Filip, ve due vremena iskorijenjen i odvojen od podloge, u nemogunosti je dadosadanjim slikarskim sredstvima i tehnikama izrazi svijet onako kako bi elio; Alfredodbija slikati u velikim vremenima (Hrvatska devedesetih), kad se od njega kaoumjetnika oekuje da stvori apologiju nacionalnog mita.

Iako naizgled dosta razliita, njihova umjetnika kriza vue podrijetlo iz zajed-nikih temelja povijesnog i nacionalnog. Filip se pokuava vratiti svojim hrvatskim

korijenima, hrvatskoj tradiciji, pronai neko vrsto uporite u obiteljskoj i nacionalnojpovijesti, a Alfred u svojim lapurlartistikim namjerama da stvori isto djelo, djelo samopo sebi, bjei od nacionalne povijesti. S jedne strane pokuaj povratka povijesnojpodlozi, a s druge bijeg od te iste povijesti na zanimljiv nain povezuju ova dva slikara,a time Krleu i Fabrija kao njihove umjetnike tvorce.

Prije daljnjeg izlaganja nuno je precizirati znaenjske odrednice nacionalnog ipovijesnog. Pod nacionalnim mislit e se na ono to se odnosi na naciju kao srod-niku (bioloku) viefunkcionalnu zajednicu: prostornu, povijesnu, politiku, kulturnu,komunikacijsku (v. Vui 2005: 254 258)1, s tim da e rad biti usredotoen naumjetnikov osjeaj zajednitva te odgovornosti prema (hrvatskoj) nacionalnoj zajednici.

Uzevi u obzir vieznanost samoga pojma, govor o povijesti i povijesnome podra-zumijevat e povijesnu, odnosno prolu zbilju, kao i povijesno gibanje uope (v. Gross2001: 17 22).2

Odnos prema povijesti mogue je prezentirati raznovrsnim modelima, s tim da bise veina dala svesti pod jedan od dvaju oprenih pristupa: teleoloki pristup, kojipodrazumijeva ideju povijesnoga napretka, ili neteleoloki, kao nemogunost uenja inapretka. Jedan od neteleolokih modela jest onaj cikliki, po kojemu je povijestkontinuirana kruna vrtnja, vjeno ponavljanje istoga. Najpoznatijim zastupnikomciklikog shvaanja historijskoga kretanja najee se dri Friedrich Nietzsche. Osimtoga, ovaj filozof shvaanje povijesnih gibanja definira i sljedeom trijadom: monumen-

talistiki/antikvarni/kritiki odnos prema povijesti, od kojih je njegovim stavovima1 Prema istom autoru: U odnosu na termin narod, nacija oznaava socijetalno stanje poslije naroda sobzirom da je obiljeava svojstvo samospoznaje i samoizgradnje (2005: 72 76). to se tie odnosa nacije idrave, navodi se kako je drava jedan od oblika dovrenja nacije, dakle nacija moe funkcionirati i bez drave,ali bez drave ona je nedovrena, a kao takva ne moe ostvarivati ni svoju empirijsku funkciju nititranscedentalnu svrhu (333 337).2 Mirjana Gross u Suvremenoj historiografiji(2001.) oslanjajui se na etimoloka tumaenja i tradiciju, koristipovijest u znaenju povijesne, tj. prole zbilje te povijesnog kretanja uope, a historiju kao bilo kakvobavljenje prolosti. Znanstvenu ili profesionalnu historiju naziva historijskom znanosti, a historiografijompismeno izlaganje rezultata istraivanja, odnosno skup historijskih djela.


3/12


4/12



Kao kontrast tim nehrvatskim likovima koji se, bez obzira to dulje vrijeme ivena hrvatskome tlu, osjeaju strancima, ostvaren je lik Joe Podravca. U kritikom osvrtu

Vlatko Pavleti izdvaja ga kao jedini Krlein zdravi puki lik u ovome romanu (v. 1996:315 316).

Nestajanje svakoga smisla u Filipovu ivotu intezivno je vezano s osjeajemotkinua od podloge:Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje podloge i stao pretvaratiu fantom koji nema nikakva razloga da postoji(30).

Zasien posrednim ivljenjem i surogatima koje mu nude europski gradovi, onezne za neposrednou ivota, za izravnim i neiskvarenim gledanjem. Zato je vonja

prema Kostanjevcu putovanje koje poprima mitske razmjere: povratak u panonske nizine nekaje vrsta katarze ...(mega 2001: 129).

Dok ga Joa Podravec vozi prema Kostanjevcu, Filip razmilja o povijesti panon-skoga kraja. Odbija ideju linearnog doivljaja povijesti, povijesti kao znaka drutvenoganapretka:

Nema jednosmjernosti ni izgraivanja, nego je sve isprepletenost praumska,movarna, panonska,bezizlazna i mrana(46).

Ipak, u trenutku kad nad panonskim ravnicama ugleda avion, javlja se u njemuneka vrsta epifanijskog doivljaja, vizija o moguem napretku, ak i u tom panonskomblatu:

Iznad svega statinog i uz blago privezanog, nepominog, ogromni modri krugovisvjetlosti, sunca i vedrine! (...) I tako gledajui u onaj blistavi metalni sjaj to se

micao iznad parcela kao potez srebrnom kredom preko nebeske ploe, Filipu jedolo da uzme rubac i da mahne leteem stroju na pozdrav! (49).

Bez obzira na netrpeljivost prema onima koji predstavljaju podlogu od koje se samodvojio, Filip je svjestan da je potraga za korijenima, za tradicijom, zapravo potraga zaidentitetom, a time i za slikarskim nadahnuem. Oslanjajui se na Harolda Blooma kadgovori o zebnji od utjecaja (u istoimenoj knjizi), Ljiljana Gjurgjan naglaava kako seodnos umjetnika i tradicije na kojoj izrasta psihoanalitiki moe iitati i kao odnosprema autoritetu oca (v. Gjurgjan 1995: 172), a to je primjenjivo i na Filipov poloaj.

Filipov atavistiki materijal, nepoznat i dalek, te kao takav najbolje predstavljen unepoznatom imenu oca za kojim neprestano traga, sudjeluje u kreaciji Filipovaidentiteta kao nestabilnog subjekta. o su oni drugi u nama koje Filip spoznaje,drugi koji nas oblikuju, ono povijesno u nama koje ne moemo iskljuiti.

Filip je, u smislu potrage za povijesnim, poprilino ambivalentan lik. S jednestrane muke oko oeva imena, snanog autoriteta prema kojem bi se mogao postaviti,s kojim bi se mogao identificirati, a s druge strane nijekanje materijala predaka u sebi,bijeg od onog primitivnog panonskog koje u njemu izaziva gnuanje.4 Upravo zbognemogunosti da u svome ivotu nae nekakvo vrsto uporite, podlogu, vrstog

4 Po ovom je pokuaju bijega od genskog materijala Filip i srodnik Leona Glembaja.


5/12

Dijana Miki, Lik slikara u Krleinu romanu Povratak Filipa Latinoviczai Fabrijevu romanu riemeron...FLUMINENSIA, god. 24 (2012), br. 2, str. 33-44 37

oznaitelja, Filip je za Ljiljanu Gjurgjan tipian postmoderni subjekt (iako je romannastao 1932.): Filipovo traganje odvija se u postmodernom kljuu stalnog oklijevanja iodgaanja znaenja, u znaku imenovatelja koji je uvijek plutajui. (Gjurgjan 1993: 99).

Filipovo nepronalaenje vrstog oslonca, autoriteta, Drugog u obitelji, projiciranoje, dakle i na njegovu odvojenost od hrvatske tradicije kojoj, bez obzira na dugogodinjeizbivanje po europskim velegradovima, odreenim dijelom pripada.

Iako panonsku sredinu uglavnom vrednuje kao inferiornu europskim gradovima,upravo u njoj vraa mu se na trenutke slikarska inspiracija. U rodnu kraju Filip opetosjea ivot u izvornom obliku, svijet se vie ne raspada na detalje, vraaju mu se bojekoje su poele sivjeti u velegradskom okruenju. Sam se Filip, dakle, dolaskom nahrvatsko tlo, mijenja. Slike hrvatskoga podneblja postaju novo izvorite asocijacija naputu traenja identiteta. U Kostanjevcu Filip ponovno poinje istraivati svoje hrvatskeobzore, ne bi li u njima u povratku naao rjeenje problema svog identiteta kaoegzistencijalnoga spasa (icel 2003: 203). Groteskno vienje ljudi, koje je posljedica iutjecaja europskih slikara, u hrvatskome ozraju zamijenjeno je pitomijim slikama(mada su natruhe groteske jo uvijek prisutne).

ijekom analize europskih i hrvatskih obzora u Povratku Filipa LatinoviczaMiroslav icel uoava kako je veina ocjenjivaa ovoga romana naglasak stavila naeuropsku dimenziju europske slikarske uzore i obzore (Bosch, Breughel, Van Gogh...),a pri tome zanemarila Krleine hrvatske obzore u romanu (Beci, Babi, Hegedui...).

Bez obzira na Filipove tenje o izvornom gledanju na pojave, on ne moe zaobiiutjecaj povijesti slikarstva. I prirodu gleda naueno iz kuta ve vienih slikarskihostvarenja. akva estetizacija prirode pokazatelj je wildeovske teze o oblikovanju zbiljeposredstvom umjetnosti, proizlaenju zbilje iz umjetnosti.

Moe li se slikati, a da se zanemari povijest, da se zaborave ve viene slike?Razmilja Filip: Slikanje nije i ne bi trebalo da bude nita drugo nego vidovito otvaranje pro-stora pred nama, jer ako to nije, nema zapravo smisla. o je inae lijepljenje i priljeplji -vanje... (42).

Spomenuto priljepljivanje za Filipa su slikarski smjerovi, a on, teei vidovitomotvaranju prostora pred nama, ne eli pripadati ni jednome smjeru. Ipak, njegova jeslikarska teorija jedno, a praksa neto posve drugo. Oznaivi u jednom trenutku sebekao fauvista, odredio se pripadanjem odreenom slikarskom smjeru (koliko god tajsmjer teio ruenju ustaljenih slikarskih pravila).

Pita se Filip treba li slikati, a ako treba onda kako. Je li umjetnost uope potrebnadrutvu? Kakva je umjetnikova odgovornost prema nacionalnoj zajednici kojoj pripada?

Krlein stav o pitanju angairanosti umjetnika poprilino je poznat. Umjetnost zanjega, bez dvojbe, treba biti angairana : Nije teko dokazati kako bezidejne ibestendenciozne umjetnosti nikada nije bilo i kako je ni danas nema. (...) Umjetnost jeoduvijek bila angairana, a naroito kad je bila uvjerena da ona to nije (Matvejevi 2001:92).


6/12



Drutvena zajednica kojoj se Filip vraa nema nita protiv Filipova slikanja, ali nesmatra takvu djelatnost egzistencijalno vanom: Ovdje u Kostanjevcu imalo bi smisla

prodavati konjske gunjeve, lonce, petrolejke (a i to ide danas slabo), ali da ovjek slika tu, to jebespredmetno. Kome? Zato? Fauvizam je ovdje isti besmisao!(53)

Ipak, Filip ipak osjea moralnu obvezu sudjelovanja u kreiranju nekog boljeg,naprednijeg ivota za nacionalnu zajednicu kojoj pripada. Umjetnik je time mesijanacije, zagovaratelj neke drugaije povijesti. Ovim je odreenjima slikar Filip, modavie nego bilo koji drugi Krlein lik, umjetniki izraz Krleinih pogleda na odnosumjetnik - drutvo, a time i na pitanje poloaja umjetnika prema povijesnom inacionalnom.

Filip eli na neki nain prosvijetliti zaostalu panonsku sredinu; eli ukazati

panonskom (hrvatskom!) ovjeku na vie, duhovne vrjednote; pokrenuti u njemuspoznaju i kritiku misao. U tom je smislu, uz ve spomenuti motiv aviona nadpanonskim nizinama, koji predstavlja potencijalnu bolju budunost, vano istaknuti jo

jedno epifanijsko sredite romana: vizija slikarskog ostvarenja lika Isusa Krista nadpanonskom zemljom. U prikazu svjetine dominirala bi breughelovski smea, emu bi sesuprostavljao Krist kao predstavnik uzvienog, neanimalnog, onog to se uzdie iznadtog smeeg blata. Bila bi ta kompozicija posve udaljena od uobiajenog vjerskog kia uprikazu Krista:

Ba taj sudar naeg poganskog, panonskog stanja s tim blijedim ovjekom kojegasu objesili kao tata a koji je ostao kao objeeni ovjek suvremenim simbolom sve

do dana dananjega, vidovitu mrnju toga superiornog ovjeka koji je sa svogakria, s te udnovate visine (s kakve nas gledaju svi objeeni) spoznao da se toblato pod naim nogama moe svladati samo u granitnim sudarima to bi ve

jedamput trebalo naslikati! (122)

U elji da nad panonskim ovjekom (ija obiljeja i sam duboko nosi, iako mu jecivilizacijsko s vremenom nadvladalo ono animalno) otvori nedogledne vertikale,prizore prosvjetljenja, kulturni napredak, Filip osjea odgovornost preuzimanjamesijanske uloge u sredini koju obiljeava stoljetna zaostalost. Narod koji je odreensnanim utjecajem prolosti eli usmjeriti nekamo u visine, u budunost.

Filip svoje zamisli ipak ne uspijeva realizirati, sve ostaje samo na rijeima - Krist

nije naslikan, a to se velikim dijelom moe promatrati i kao ishod Filipova neuspjelapokuaja povratka (povijesnoj) podlozi.

3. Alfred pokuaj bijega od povijesti

U studijama o Fabrijevu riemeronu, s obzirom da mu je posveen tek manji brojredaka, lik slikara Alfreda djeluje pomalo zanemareno. Ipak, govorei o odnosuumjetnika prema povijesnome i nacionalnome, o drutvenoj odgovornosti umjetnika,upravo se lik Alfreda namee kao dobro polazite.


7/12


U romanu o etiri obitelji Grimanijevih slikar Alfred izvanobiteljski je lik. Nemaprezimena, njegovo je podrijetlo nepoznato. Po tome je Alfred, kao i Filip Latinovicz, naneki nain odvojen od svoje podloge. Jo ga jedan upaetljiv motiv povezuje s KrleinimFilipom (ali i mnogim drugim slikarima u knjievnome svijetu) nemogunost slikanja:

Ali, razapeto pred njim, na nogarima, stajalo je veliko, djevianski bijelo, platno. Slikarsko.Prazno. ako otkako je diplomirao(21).5

Fabrio itatelja upoznaje sa slikarom Alfredom gotovo na samome poetkuromana, dok razgleda izlobu o historicizmu u Hrvatskoj postavljenu u Zagrebakommuzeju za umjetnost i obrt. Svaki posjet izlobi prilika je da sam sebe mui i podsjeti sekako se pretvorio u slikarskog invalida. Svoje stanje Alfred smatra povlatenom irijetkom boleu po imenu espanto, a koja je obiljeena strahom od savjesti. Misli daod nje boluje svaki umjetnik kome vlastita umjetnina nije konfekcija, nego runi rad.

Upravo ga je strah od savjesti natjerao da odustane od slikanja kolektivne sree:ak su mi dva puta ponudili da slikam kolektivnu sreu. Prvi put u itovoj Jugoslaviji, a

sada ognjitari u umanovoj Hrvatskoj. A ja sam oba puta to odbio. (...) Umjesto ukolektivnoj srei, ja ivim po svojoj savjesti(71 72).

Alfred, dakle odbija slikati po narudbi, odbija mogunost da njegova umjetninapredstavlja apologiju nacionalnoga mita. Bijeg od politike zloporabe umjetnosti, a timei od njezine trivijalizacije (do ega esto dolazi upravo u sudbonosnim trenutcima zaneki narod, kao to je trenutak ostvarenja drave), Alfred vidi u bijegu od povijesti. Oneli biti stvaralac iste umjetnine, nedodirnute povijeu: Kako je mogue, kako jemogue stvoriti djelo neuprljano povijeu? Djelo isto, dakle djelo samo po sebi!(66)

U Alfredovu profesoru s Akademije Fabrio utjelovljuje pristalicu ideje angairanogaumjetnika; po njemu umjetnost ne moe ne biti vezana za politiku i povijesnu zbiljuopenito: Sluajte me dobro... Kad te zatrpa neprijateljska granata, kao mene, htjet ete otome, Boia ti, ostaviti svjedoanstvo. (...) Je li Picassova antifaistika Guernica umjetnostili politika? Je li kroz Picassovu ruku govori individualac u metjeu ili masa od slikara to hoerei kolektiv? (66 67)

U jednom od svojih eseja o povijesnome romanu Julijana Matanovi (v. 2003: 156 178) osvre se i na lik slikara Alfreda, istiui pritom poveznicu s Fabrijem, njegovimtvorcem: On je za razliku od samog Fabrija (ako se preselimo u zbiljski svijet), odustao odslikanja u velikim i znaajnim vremenima. Do tada je sliio na svoga tvorca. Ba kao i on,on

nikada nije slikao velikane, znaajne povijesne dogaaje, kao to i Fabrio nije pisao romane ovelikim povijesnim junacima. (Isto: 172 173). Fabrio, dakle, nije protiv govora umjetnikau sudbinskim vremenima, samo se njegov nain razlikuje od govora profesora s

Akademije. Umjesto na velikane povijesti, usmjeren je na male, slabe ljude, naizgledposve povijesno beznaajne; velike prie zamijenjene su malima.

5 U nastavku ovoga poglavlja svi e se citati iz romana oznaavati brojem stranica u zagradama, a preuzeti suiz: Nedjeljko Fabrio, riemeron (Roman einer kroatischen Passion), Nakladni zavod MH, Zagreb, 2002.


8/12



Piui knjievnu kritiku o Fabrijevu riemeronu, Ivan J. Bokovi daje zanimljivoobjanjenje za Alfredovo odbijanje slikanja kolektivne sree i tenju da stvaraneoptereen prolou. Ovaj autor tvrdi kako je zapravo rije o Fabrijevu odgovoru naaktualni kieraj i provincijalizaciju kulturnog i drutvenog ivota, ali i otpor podilaenjuukusima malograantine (Bokovi 2007: 296).

U vezi podudaranja Alfredovih stavova s konkretnom hrvatskom zbiljom VelimirViskovi i Julijana Matanovi daju preciznija usmjerenja: Viskovi (v. 2007: 284 288)nasluuje (ne)izravan odgovor Aralici, piscu kojeg je uman izuzetno cijenio, a koji senakon devedesetih u svojim romanima posvetio slikanju vrhovnikih politikihprograma, a Matanovi (v. 2003: 156-178) mnoga mjesta u riemeronuvidi kao autorovurepliku kritici koja je preestoko ocijenila njegov roman Smrt Vronskog(1994.).

Alfred bjei od povijesti, smatrajui da to ine svi kojima je stalo do obraza. Gotovo

da se dri lapurlartistikog naela po kojem je umjetnost sama sebi svrhom. Upotpunosti otuen od ljudi, eli se povui u nekakvu kulu bjelokosnu, u nadi da emoda pronai inspiraciju za slikanjem. Izbjegava poziv svjedoka vremena, emu supribjegavali mnogi njegovi profesori s Akademije. Izbjegava ulogu nacionalnoga barda,glasnogovornika hrvatskoga naroda. Ipak, u vlaku za Opatiju, svoju potencijalnu kulubjelokosnu6 propituje odnos umjetnosti i povijesti pomou prie o eherezadi.eherezadine prie predstavljaju pobjedu umjetnosti nad smru, a time i nad povijeu(jer povijest od nas uvijek trai glavu): Kako kae sama eherezada, sjetio se, u prii e,akobogda, biti spas(23).

Ve iz spomenutog kratkog esejistikog izleta u vlaku jasno je kako Fabrio vidi

umjetnost kao jedino utoite od povijesti, odnosno, kako je to Jagna Poganik slikovitoizrekla umjetnost je jedini suvisli sparing partner povijesti(Poganik 2007: 277).

Alfredova privienja bitan su element razrjeavanja pitanja odnosa umjetnika ipovijesti. Privienje slike s etiri jahaa apokalipse ovaj lik prvi put doivljava upravo utrenutku kad ga i upoznajemo na izlobi o historicizmu u Hrvatskoj. Privienja senastavljaju u vlaku za Opatiju, te u opatijskom Hotelu Admiral, gdje e boraviti od petkado nedjelje (tri dana triemeron).

U skladu s Nietzscheovim ciklikim shvaanjem vremena (v. Nietzsche 2004: 19 32), a time i Schopenhauerovom pesimistinom vizijom svijeta u kojem se sve vraa iponavlja, Fabrio tijekom romana ponavlja (tek uz manje varijacije) opis Alfredovih

privienja: jato dralova koje guta daljina, apokaliptini topoti konja etiriju konjanika,stihovi maarskog pjesnika Adyja s motivima konjanika i krvoprolia, prizori izKrbavske bitke. Na ovaj je nain ne samo sadrajno, nego i formalno naglaena ciklikanarav povijesti.

6 Alfredov odlazak u Opatiju s namjerom da vrati slikarsko nadahnue moe se povezati s Filipovimpovratkom na panonsku zemlju u nadi da e rijeiti problem svoje slikarske (ne)aktivnosti.


9/12


Alfred na kraju romana, skupa sa svojom ljubavnicom onijom Grimani, kojatakoer nastoji pobjei od povijesti (prije svega obiteljske) , doslovno zavrava u raljamapovijesti:

etiri su konjanika ve poeli sustizati enu i mukarca, koplja

su im bila podignuta u visinu gola tijela Alfredova i u visinu gola

tijela onijina

Htio sam stvoriti djelo neuprljano povijeu, onija vikao

je Alfred djelo isto, djelo samo po sebi, a evo, povijest je dola

po mene,onija, pobijedila me, onija, onija...

pred njim se stvorilo ono veliko platno, slikarsko, u koje je uletio

i koje ga je progutalo(357 - 358).

Vano je napomenuti da iako je citirani odlomak istaknut kurzivom (kao i svi citatiu ovome radu), u Fabrijevu romanu to nije sluaj. Primjere Alfredovih privienja Fabrio

je dosljedno oznaavao kurzivom kako bi ih grafiki odsjekao od ostatka narativnogatkiva, s tim da je izuzetak ovaj, posljednji citirani primjer, koji gubi status privienja,stoga ga Fabrio ne istie kurzivom. ime se i na grafostilistikoj razini naglaavauronjenost nae sadanjosti u prolost, ali i neraskidiva veza umjetnosti i povijesnezbilje. Bijeg od povijesti, sugerira tako Fabrio itatelju, nije mogu jer nita nam se drugoi ne nudi nego povijest(229).

U elji da stvori djelo neuprljano povijeu, Alfred osuuje sebe na umjetnikuutnju, a time gubi jedinu priliku za pobjedu nad povijeu; onu priliku koju njegovumjetniki tvorac nikad nije odbacivao.

4. Zakljuak

Krlein roman Povratak Filipa Latinovicza (1932.) u potpunosti je posveenintimnim i umjetnikim preokupacijama jednoga slikara. U Fabrijevu riemeronu(2002., posljednji dio trilogije) lik slikara Alfreda samo se naizgled ini rubnim likom:bez obzira na niu frekventnost pojavljivanja, upravo je on nositelj svih pitanja

povezanih sa sloenou odnosa umjetnik drutvo. U tim je odnosima posebnozanimljiva umjetnikova percepcija povijesnih gibanja i nacionalnoga identiteta, a time imjesto te odgovornost umjetnika u konkretnoj povijesnoj zajednici.

Krlein Filip, s jedne strane, tragajui za ocem (imenom oca), traga za onimpovijesnim, pokuava svoj identitet pronai u hrvatskoj tradiciji. S druge strane, ovajslikar negira bilo kakvu prisutnost atavistikoga materijala u sebi. Ve je po tome Filippoprilino ambivalentan, a time i nestabilan lik : bez ikakvog vrstog oslonca, tipian lik

postmodernogabivanja(Gjurgjan 1993: 99), iako je rije o romanu vezanom za razdobljemodernizma.


10/12


11/12


uvijek estetske vrjednote. Za njih umjetnika utnja nikad ne smije biti izborom; upravona umjetnicima lei odgovornost problematiziranja povijesne zbilje putem estetskihformi.

Literatura

Bokovi, Ivan J., Dimenzije s pokriem, u: Donat, Branimir, ur., Knjievna kritika oNedjeljku Fabriju, Dora Krupieva, Zagreb, 2007., str. 293297.

Fabrio, Nedjeljko, riemeron, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2002.

Frange, Ivo, U potrazi za izgubljenim djetinjstvom, u: Rije to traje: knjievne studije irasprave, kolska knjiga, Zagreb, 2005., str. 329351.

Gjurgjan, Ljiljana Ina, Leone i Filip: od modernistikoga do postmodernoga poimanjasubjekta, Republika, 1993., br. 1112, str. 9099.

Gjurgjan, Ljiljana Ina, Mit, nacija i knjievnost kraja stoljea: V. Nazor i W. B. Yeats,Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1995.

Gross, Mirjana, Suvremena historiografija, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskogfakulteta Sveuilita u Zagrebu/Novi Liber, Zagreb, 2001.

Krlea, Miroslav, Povratak Filipa Latinovicza,u: PSHK, Matica hrvatska, Zagreb, 1973.

Lyotard, Jean-Francois, Postmoderno stanje: izvjetaj o znanju, prevela atjana adi,Ibis-grafika, Zagreb, 2005.

Matanovi, Julijana, Ecije i Andrej, u: Krsto i Lucijan: rasprave i eseji o povijesnomromanu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003., str. 156178.

Matvejevi, Predrag, Razgovori s Krleom, VII. dopunjeno i proireno izdanje, Prometej,Zagreb, 2001.

Nietzsche, Friedrich, O korisnosti i tetnosti historije za ivot, preveo i priredio DamirBarbari, Matica hrvatska, Zagreb, 2004.

Pavleti, Vlatko, Povratak Filipa Latinovicza, u: Kritiki medaljoni: panorama hrvatskihpisaca i djela, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1996., str. 314316.

Poganik, Jagna, Fabrijevi patetini tonovi velikih ideja, u: Donat, Branimir, ur.,Knjievna kritika oNedjeljku Fabriju, Dora Krupieva, Zagreb, 2007., str. 275277.

icel, Miroslav, Krleini hrvatski obzori u romanu Povratak Filipa Latinovicza, u:Pisci i kritiari: studije i eseji iz hrvatske knjievnosti, Naklada Ljevak, Zagreb,2003., str. 194 209.

Viskovi, Velimir, Odgovornost pred povijeu, u: Donat, Branimir, ur., Knjievnakritika oNedjeljku Fabriju, Dora Krupieva, Zagreb, 2007., str. 284288.

Vui, Petar, Fenomenologija nacije, Graphis, Zagreb, 2005.

mega, Viktor, Krleini europski obzori: djelo u komparativnom kontekstu, Znanje,Zagreb, 2001.


12/12

Documents

Fluminensia 2 2012 Miksic