Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima

Katedra za grafički dizajn i slikovne informacije Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

FOTOGRAFIRANJE U LOŠIM SVJETLOSNIM UVJETIMA – KONCERTNA FOTOGRAFIJA

SEMINARSKI RAD

Nositelji kolegija i voditelj rada: Dr. sc. Maja Strgar Kurečić, doc.

Ime i prezime studenata: Lucija Kolarić, Ana Svalina, Lina Vidulin

prosinac, 2018.

Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................... 1

2. Povijest koncertne fotografije ............................................................................................ 2

2.1. 3 song rule i fotopit .................................................................................................. 3

3. Definicije ............................................................................................................................ 6

4. Postavke ekspozicije ........................................................................................................... 7

5. Korisni savjeti kod fotografiranja koncerata ...................................................................... 9

6. Analiza fotografija .............................................................................................................. 12

7. Zaključak ............................................................................................................................. 16

8. Literatura i izvori ................................................................................................................ 17

1

1. Uvod

Način na koji javnost konzumira fotografije danas promijenio je njene vrijednosti.

Nekoć su fotoaparati i kamere bili veoma skupi, a dijelovi opreme praktički nedostižni. Sada,

gotovo svaki uređaj ima ugrađenu leću i može pružiti (relativno) kvalitetne rezultate. U

novije doba uobičajeno je vidjeti profesionalne fotografije glazbenika i bendova na web

stranicama i časopisima, dok su 80-ih godina prošlog stoljeća to bile fotografije isključivo sa

live koncerata.

Časopisi “Kerrang” i “Rolling Stone” posvećivali su cijele stranice takvim

fotografijama koje su promovirale izvođače, a snimili su ih glazbeni fotografi. Koncertna

fotografija definira se kao fotografija aktivnosti vezanih za koncerte i glazbu, te obuhvaća

fotografije benda ili glazbenika, kao i pokrivenost koncerta. [1]

U ovome radu biti će predstavljena koncertna fotografija kroz povijest, osnovne

definicije koje su uz nju vezane, postavke ekspozicije i primjere (vlastite i tuđe). Osim toga,

cilj seminarskog rada je pružiti osnovno znanje i savjete za izvedbu dobrih koncertnih

fotografija.

2

2. Povijest koncertne fotografije

Glazbena fotografija oživjela je sa Rock & Roll-om, a slike su uglavnom bile crno-

bijele. Tijekom ere “filma”, fotografi su preferirali negativne filmove u boji i kamere srednjeg

formata, osobito Hasselblad. Danas se mnogo više koncerata fotografira digitalnim SLR

fotoaparatima, jer digitalna praktičnost omogućuje brzo otkrivanje pogrešaka (rasvjete,

dubinske oštrine, itd.) te fotograf može uvidjeti neki novi, kreativni pristup.

Usprkos smanjenju uporabe filma, neki koncertni fotografi nastavljaju snimati filmom

jer preferiraju takvu estetiku, a drugi smatraju da negativni film bilježi više informacija od

digitalne tehnologije. [2]

Tijekom 1950. i 1960., svaki bend koji se pojavio na radiju je izazivao interes javnosti,

te su posteri, fotografije i magazini bili jednako važni kao i ploče. U to doba najugledniji

glazbeni fotografi bili su Gered Mankowitz (Rolling Stones, Jimi Hendrix), Robert Altman

(Rolling Stone Magazine) i Ethan Russell (Jim Morrison, John Lennon). Oni su postavili

temelje za ono što će postati vrlo popularna i unosna karijera u sljedećim desetljećima.

Dolaskom dugokosih bendova, glam rocka i bendova Sunset Stripa u Hollywoodu,

glazbena fotografija je dosegla potpuno novu razinu. Bilo je toliko bendova i glazbenika, da

su i glazbeni fotografi bili jednako brojni. Svi su trebali fotografiju za promoviranje, kako bi

dobili ugovor sa nekom od diskografskih kuća.

Jedan od najpoznatijih fotografa 80-ih godina definitivno je Mick Rock (Lou Reed,

New York Dolls, Thin Lizzie, David Bowie), te Karl Larsen koji je radio kao glavni fotograf na

House of Blues i fotografirao neke od najvećih djela ovog desetljeća. Danas je glazbena

fotografija malo drugačija, te fotografi češće biraju freelance poslove, za razliku od prijašnjih

koji su radili za magazine i koncertne dvorane.

Na taj način mogu raditi za nepoznate bendove i širiti svoje horizonte, a ne

specijalizirati se za poneki žanr ili stil prikladan za koncertnu dvoranu za koju bi fotografirali.

Oni koji su još uvijek zainteresirani za glazbenu fotografiju, postoji puno mogućnosti.

Spajanje glazbe i fotografije pruža poprilično zadovoljstvo, te glazbena fotografija

objedinjuje dvije različite forme umjetnosti kako bi prikazala potpuno novu dimenziju onoga

što bi inače bila jednostavna fotografija. [3]

3

2.1. 3 song rule i fotopit

Paul Natkin, jedan od najboljih koncertnih fotografa u Chicagu, izjavio je u intervjuu

da je pravilo počelo u 80-ima s bendovima koji su svirali u New Yorku. Tijekom koncerata,

fotografi koji su imali samo 36 snimaka po filmu, počeli su se brinuti rasvjetom stoga su

počeli koristiti bljeskalice kako bi osvijetlili umjetnike na pozornici. Nažalost, to je izazvalo

negodovanje kod mnogih umjetnika, među kojima je bio i Bruce Springsteen. Glazbenici i

voditelji koncertnih dvorana, klubova i dr. su postali zabrinuti zbog ove prakse.

Prema Paulu, netko je došao s idejom da samo puštaju fotografe na prvih petnaest

minuta, ili na prve tri pjesme čije je prosječno trajanje (po pjesmi) oko pet minuta. U to se

vrijeme pojavio MTV, a glazbenici su htjeli savršeno izgledati na pozornicama kao što su to

učinili u njihovim glazbenim videozapisima. Iz tog se razloga dodatno poštivalo pravilo 3

pjesme, a prakticira se i danas. [4] Sada je normalno da je pravilo 3 pjesme uspostavljeno na

globalnoj razini, od malih klubova do velikih stadionskih koncerata.

Nastankom tog pravila, došlo je i do nastanka fotopit-a. To je zona ispred pozornice

koja odvaja publiku od glazbenika na pozornici, a koncertnim fotografima predstavlja radnu i

sigurnosnu zonu. [5]

Slika 1 Gered Mankowitz - Mick Jagger, Autumn Tour USA 1965 ; https://mouchegallery.com/wp-content/uploads/2015/07/Stone-Live-Welcome-web-size.jpg

4

Slika 2 https://mouchegallery.com/wp-content/uploads/2015/07/Stone-Live-Welcome-web-size.jpg

Slika 3 Robert Altman, Aretha Franklin & Ray Charles, 1971 ; https://www.morrisonhotelgallery.com/images/big/aretha_franklin_and_ray_charles_980.jpg

5

Slika 4 Ethan Russell, The Who in Rehearsal, England 1973 ; https://www.morrisonhotelgallery.com/images/big/who%20onstage%20big.jpg

Slika 5 Mick Rock, David Bowie, https://static.squarespace.com/static/52431224e4b090a5255220af/52431409e4b08ec810c33694/5243140de4b08ec810c34322/1367489243037/1000w/SOMESLASHTHINGS%20MAGAZINE%20CHAPTER006%20david%20bowie%20by%20mick%2

0rock%2004.jpg

6

3. Definicije

Koncertna fotografija je poseban žanr fotografije koji obuhvaća fotografiju aktivnosti

koje su vezane uz koncerte, javne nastupe i glazbu. To je fotografija koja hvata trenutke i

prenosi ugođaj koncerta. To obuhvaća fotografije izvođača, kao i pokrivenost koncerta

(publika, ambijent, itd.). [6]

Koncertna fotografija ne prenosi isključivo činjenice već sam ugođaj koncerta.

Koncertna fotografija zahtjeva profesionalnu opremu i fotoaparate visokokvalitetnih senzora

koji bez šuma podnose ISO osjetljivosti do 3200 i više te teleobjektive velike svjetlosne

jakosti. [6]

Za fotografiranje velikih koncerata potrebno je imati akreditaciju. Kod takvih

koncerata fotografi snimaju u fotopitu i to samo prve tri pjesme. Kod manjih koncerata

nema strogih pravila te su fotografi 'pomiješani' s publikom. Navedeni brzi objektiv

omogućava kratku ekspoziciju, a s obzirom da ima fiksnu žarišnu duljinu, mana leži u tome

da se fotograf mora stalno kretati. [6]

Objektiv je optičko-mehanički sustav koji ima funkciju prikupljanja i usmjeravanja

svjetla na senzor fotoaparata. [7] Objektive prema žarišnoj duljini dijelimo na srednje

(standardne), širokokutne i teleobjektive. Postoje i objektivi za specijalne namjene poput

makroobjektiva, pomično-nagibnih, riblje oko objektiva, zrcalnih i dr. Objektive razlikujemo i

prema tome imaju li fiksnu ili promjenjivu žarišnu duljinu. [7]

Ekspozicija je ukupna količina svjetla koja padne na fotoosjetljivi sloj i izražava se kao

umnožak intenziteta svjetla koje pada na fotoosjetljivu površinu i vrijeme osvjetljavanja. [7]

Intenzitet svjetla regulira se otvorom zaslona objektiva, a vrijeme osvjetljavanja brzinom

zatvarača. Također, ekspozicija ovisi i o osjetljivosti sloja na svjetlo, tj. ISO vrijednosti.

Svi fotoaparati imaju tri osnovna načina snimanja – automatski, poluautomatski i

ručni. U poluautomatske i ručne načine spadaju P (Programmed Autoexposure), AV

(Aperture Priority Auto), TV (Shutter Priority Auto), M (Manual Mode) i B (Bulb). Kada

govorimo o mjerenju svjetla, postoje tri osnovna načina mjerenja. To su mjerenje u točki,

centralno-prosječno mjerenje i multisegmentalno mjerenje. [7]

7

Mjerenje u točki je precizan način mjerenja svjetla određenog malog dijela objekta ili

scene gdje se mjerenje vrši u sredini. [7] Centralno-prosječno mjerenje vrši mjerenje na

području cijelog tražila, a multisegmentalno vrši mjerenje u cijelo sceni, po zonama, uz

naglasak na područje oko točke fokusa. [7]

Za provjeru kakvoće snimke koristi se histogram. Histogram je grafički prikaz

raspodjele tonske vrijednosti slike na kojemu se mogu vidjeti relativni odnosi tonova. [7]

Svaka tehnički kvalitetna fotografija mora biti oštra. Većina fotoaparata ima ručno

izoštravanje (MF) i tri automatska načina izoštravanja (AF). Automatski načini su

pojedinačno, kontinuirano i promjenjivo automatsko izoštravanje. [7]

Također, osnovni načini okidanja su pojedinačno, kontinuirano i okidanje s

vremenskom odgodom. Fotoaparati imaju i opciju ravnoteže bijele boje koje se koristi za

podešavanje boje kako bi svi bijeli objekti bili tako i prikazani.

4. Postavke ekspozicije

Ispravne postavke fotoaparata ključne su za dobivanje kvalitetnih koncertnih fotografija u

uvjetima slabe rasvjete.

1. Ručni način

Ručni način daje fleksibilnost koja je potrebna kod ovakve fotografije. Bitno je

provjeravati histogram kako bi ustanovili da li je ekspozicija ispravna i po potrebi

korigirati postavke. Za početnike se preporuča korištenje AV moda (Aperture Priority

– fiksan otvor blende).

2. Veliki otvor objektiva (najniža vrijednost)

Bitno je koristiti najniže vrijednosti otvora objektiva jer to omogućuje da najveća

moguća količina svjetlosti padne na senzor i najvažnija je postavka u uvjetima slabog

osvjetljenja.

3. Velika brzina zatvarača

S obzirom na mnoštvo kretanja i pokreta na bini, obavezno je korištenje velike brzine

zatvarača (1/200s i veće) inače dolazi do mutnih fotografija.

8

4. Visoka ISO vrijednost

ISO vrijednost odnosi se na osjetljivost analognog filma ili senzora fotoaparata. Što je

veća ta vrijednost, manje je svjetlosti potrebno za ispravnu ekspoziciju. Ovisno o

samome uređaju, dobra početna točka za ISO vrijednost je 1600. Također, u slučaju

male brzine zatvarača, tj. sporog vremena osvjetljavanja, potrebno je povećati ISO

vrijednost. [8]

5. Mjerenje u točki

Mjerenje u točki je precizan način mjerenja svjetla određenog malog dijela objekta ili

scene i vrši se u sredini, na oko 2-4% površine tražila. [7] Kako bi dobili ispravne

postavke ekspozicije kod koncertne fotografije bitno je koristiti mjerenje u točki jer

ono omogućuje fokusiranje umjetnika koji je najčešće obasjan reflektorom, dok je

ostatak pozornice u tami.

Kod korištenja evaluacijskog mjerenja (kod automatskog načina snimanja)

fotoaparat će očitati svjetlost na više područja i krajnji rezultat će biti preeksponirana

lica i tamne pozadine. [8]

6. Srednja točka autofokusa

U uvjetima slabe rasvjete, najispravnija fokusna točka je centralna. Ukoliko želimo

izbjeći da je umjetnik uvijek u centru kompozicije, potrebna je rekompozicija. To se

postiče pomicanjem fokusa na lice umjetnika. Kako bi mogli koristiti ovakav način

fokusiranja, potrebno je koristiti Autofocus single postavku (AF-S kod Nikona, One

Shot kod Canona) inače će fotoaparat i za vrijeme repozicioniranja kadra nastaviti

fokusirati.

7. Auto balans bijele boje

Korištenje automatskog balansa bijele boje poželjno je kod snimanja u RAW formatu

jer se na taj način postavke mogu mijenjati i u postprodukciji.

9

8. Burst Mode

Postavljanje fotoaparata u način rada s više snimaka (Burst) omogućuje

fotografiranje više snimki odjednom (tri do četiri) što je prednost kod snimanja

pokreta i u uvjetima slabog osvjetljenja.

9. Bljeskalica se nikada ne koristi

Osim što fotografije kod kojih je korištena bljeskalica ne produciraju kvalitetne

fotografije, korištenje bljeskalice je zabranjeno na koncertima.

10. RAW format

Snimanje u RAW formatu omogućuju veliku slobodu u postprodukciji. U slučaju

snimanja JPEG formata, procesor fotoaparata dodaje kontrast, saturaciju i oštrinu što

ponekad može dobro izgledati, ali ne ostavlja mnogo prostora za dodatnu obradu.

Kod snimanja u RAW formatu, slike se spremaju kao sirove i neobrađene te se sve

postavke mogu naknadno mijenjati.

Ukratko, kao najbitnije postavke ekspozicije za koncertu fotografiju ističe se ručni

način snimanja, veliki otvor objektiva, velika brzina zatvarača, visoka ISO vrijednost,

mjerenje u točki, srednji autofokus, automatski balans bijele boje, Burst Mode, zabrana

korištenja bljeskalice i snimanje u RAW formatu. [8] S navedenim postavkama fotografije

snimane u uvjetima slabe rasvjete biti će ispravno eksponirane.

5. Korisni savjeti kod fotografiranja koncerata

Svaki je koncert drugačiji pa je svakom koncertu potrebno pristupiti kao novom

izazovu. Koncert se možda održava u istom, nama već poznatom prostoru no zahtjevi

izvođača, količina ljudi na koncertu i niz ostalih uvjeta mogu bitno promijeniti strategiju

fotografiranja.

Najbitniji savjet je prvo čuvati sebe i svoju opremu. Niti jedna fotografija nije vrijedna

ozljede ili uništene opreme. Fotografi često zanemare remen za fotoaparat te ga ne stavljaju

oko vrata nego samo nose u rukama što je najgora stvar koju fotograf može napraviti

svojom opremi za vrijeme koncerta.

10

Iako je u velikim dvoranama uveden fotopit te se fotografi nalaze u sigurnom

prostoru između publike i izvođača, jako često ograničenje fotografiranja samo prve tri

pjesme natjera fotografe da nastave fotografirati izvan sigurnosti fotopita kako bi uhvatili

što bolje trenutke. Na koncertima gdje je fotograf dio publike, on mora biti spreman na to

da oprema može biti oštećena, ne samo udarcima već i tekućinom (prolivena piva, znoj,

kiša...).

Obzirom da je za vrijeme koncerta kretanje fotografa relativno ograničeno, isti mora

znati najbolje pozicije iz kojih može fotografirati one posebne trenutke. Ukoliko je cijeli

koncert fotografiran iz iste pozicije, fotografije neće biti zanimljive niti vjerodostojno

prikazati atmosferu koncerta. Samim time mijenjanje pozicije za vrijeme koncerta bitno je

kako bi se dobila raznolikost i dinamičnost.

Vrlo često rezultat fotografiranja ovisi o rasvjeti. Rasvjeta na koncertima može viti

svakakva: blještava, šarena, stroboskopska, crvena (najgora za digitalnu fotografiju), ne

postojeća itd. Za osvjetljenje pozornice najčešće se koriste par reflektori koji imaju jaku

svjetlosnu snagu i mogućnost mijenjanja boje svijetla.

U prošlosti se ispred reflektora stavljala obojena folija kako bi svijetlu promijenili

boju no novi led reflektori mogu mijenjati boju jednim klikom miša. Obzirom da odluke o

osvjetljenju radi lightman na zahtjev izvođača ili menadžera, fotograf nije u mogućnosti

utjecati na rasvjetu.

Dvije najgore rasvjete koje će fotografu bitno otežati fotografiranje su crvena

rasvjeta i stroboskopska rasvjeta. Pod crvenim svijetlom fotoaparat teško raspoznaje

različite duljine svijetla te je jako teško na fotografiji dobiti detalje i dobar kontrast.

Stroboskopska rasvjeta je diskontinuirana rasvjeta čiji je interval vrlo mali te je

fotografu vrlo teško okinuti fotografiju prije nego što se rasvjeta u potpunosti promijeni. U

ovakvoj situaciji je najbolje pričekati da se svjetlosni efekt promijeni ili fotografirati u burst

mode-u ali s mogućnosti da ni tada nećemo dobiti dobre fotografije.

Kako bi dobili što bolje fotografije, potrebno je iskoristiti ove neobične svjetlosne

uvjete u svoju korist. Vrlo često izvođači na pozornici imaju neobične izvore svjetla,

neobične boje i instalacije koje su zanimljivi motivi. Cijela scena se preobražava pa će tako i

11

fotografije biti zanimljive. Osim svjetla koristi se i efekt suhog dima koji stvara maglicu i

mističnu atmosferu. Svi ovi rekviziti zapravo idu u korist fotografu jednom kada se nauči

kako oni funkcioniraju.

Fotograf također za vrijeme cijelog koncerta mora biti na oprezu i zapravo gledati

nastup. Izvođači vrlo često izvode nevjerojatne stvari na pozornici i te je trenutke najbitnije

zabilježiti. Ako je koncert pak mirnije atmosfere, fotograf je u mogućnosti koristiti razne

efekte. Često zanemarivani ali nevjerojatno dobar efekt je korištenje duple ekspozicije jer na

neki način fotograf prikazuje pokret. Ukoliko to izvođač dopusti, fotograf se može penjati i

na samu pozornicu.

Emocije i ekspresije lica n sam izvođača nego i publike bitan su element atmosfere

koncerta. Smijeh, plač, agresija i druge emocije dovest će do interesantnije fotografije.

Također je bitno zapamtiti da na koncertu ne postoji samo izvođač već i publika koja je često

u interakciji s izvođačem, bilo pjevanjem, plesanjem, stage divingom, mosh pitom itd. Bitno

je uhvatiti fotografiju svakog člana benda i nekoliko grupnih fotografija jer bend nije samo

frontman nego i svi koji sviraju u bendu.

Često se postavlja pitanje koje je objektive najbolje koristiti za fotografiranje

koncerata. Ovdje nema pravila iako su tele objektivi bolji za fotografe koji se nalaze daleko u

publici. Objektivi fiksne žarišne duljine mogu biti korisni ali je bolje koristiti objektive koji

mogu preuzeti ulogu više objektiva u jednom kako bi oprema bila što kompaktnija.

Širokokutni objektivi i fisheye objektivi daju interesantan efekt i distorziju perspektive.

Bljeskalica je nepoželjan komad opreme na koncertima. Izvođači su vrlo često izvan

dometa bljeskalice a i fotografije plošnog svijetla nisu zanimljive. Također je bino staviti se

na poziciju izvođača u kojeg je upereno ponekad i po dvadeset fotoaparata. Korištenje

bljeskalica u ovakvim situacijama je naporno i ometajuće za izvođača.

Korisnih savjeta kod fotografiranja koncerata ima bezbroj no osim čuvanja opreme

najbitnije je u nekoliko fotografija dočarati atmosferu koncerta te tok emocija.

12

6. Analiza fotografija

Ovo poglavlje sadrži pregled i kratku analizu radova članova Fotosekcije KSET-a

unazad 5 godina. Sve fotografije su vlasništvo Fotosekcije KSET-a i autora fotografija te se

koriste u edukativne svrhe.

Na fotografijama (Slika 6 i Slika 7) vidljivo

je kreativno iskorištavanje maglice nastale

pomoću dim mašine. Fotografije su mistične.

Fotografija na Slici 6 koristi kontrastnu

plavu i magenta boju kako bi se postigla

dinamičnost. Obje fotografije prikazuju siluete

izvođača i mračne su. Također su dobar primjer

kako isti uvjeti mogu proizvesti vrlo različite

fotografije i osjećaje.

Slika 6 Humanofon

Slika 7 Jeboton fešta

13

Slika 8 Ljubomorni na Jastreb Slika 9 Tijelo RGB

Ponekad izvođači na pozornici imaju vrlo razrađenu scenografiju i posebno

osvjetljenje. Na Slici 3 vidljivo je da je bend koristio lasere, fluorescentne lampe i vrlo

neobičnu dim mašinu- mirisne štapiće. Na Slici 10 koncert je bio statičan te su izvođači bili

raspoređeni u tri kubusa koji su mijenjali boje u crvenu, zelenu ili plavu (RGB). Svaka

fotografija prenosi dio ugođaja pa je tako na Slici 8 vidljivo da je koncert bio energičan dok

Slika 9 prikazuje statičan ali vizualno neobičan koncert.

Ponekad su izvođači ono najzanimljivije na pozornici. Takvi osebujni izvođači vrlo

često imaju jednostavnu scenografiju kako bi fokus bio na njima. Slika 10 je vrlo svijetla te

najbolje prikazuje neobičnu odjeću izvođača te njegov pokret. Slika 11 je vrlo jednostavna

no najbitniji aspekt je to što izvođačica izgleda kao da nema oči.

Slika 10 Pero Deformero

14

Slika 11 Gazelle Twin

Slika 12 Repetitor Slika 13 High5

15

Slika 14 NVL Slika 15 Repetitor

Kako su emocije vrlo bitan dio koncertnog iskustva najbolji trenuci na fotografijama

su oni gdje je vidljiva iskrena emocija na licima izvođača. Svaka od ovih fotografija (Slika 12,

Slika 13, Slika 14 i Slika 15) uspjela je uhvatiti sirovu emociju te su upravo ove fotografije

najvrijednije publici koja će ih kasnije pregledavati.

16

7. Zaključak

Koncertna fotografija je kompleksna. Obzirom da se za vrijeme koncerta puno toga

događa te uvjeti nisu kontrolirani ovo je vrlo zahtjevna grana fotografije. Cilj ovog seminara

bio je proučiti povijest, tehnike i trikove kojima se fotografi služe za fotografiranje

koncerata. Svaki je koncert drugačiji te će predstavljati novi izazov pa samim time i novi

način korištenja vlastitog znanja o fotografiji.

17

8. Literatura i izvori

[1] »Aesthetic Magazine Toronto,« [Mrežno]. Available: https://aestheticmagazinetoronto.com/2013/02/28/from-jagger-to-bieber-the-evolution-of-concert-photography/?fbclid=IwAR2_n5XupoANkuVo69Td04QAJ8HiggAB8kncjmKJvJ7uy0k1GKrUSJCXPE0. [Pokušaj pristupa 6 Prosinac 2018.].

[2] »Concert Photography,« [Mrežno]. Available: https://en.wikipedia.org/wiki/Concert_photography. [Pokušaj pristupa 4 Prosinac 2018.].

[3] »Gig Hive,« [Mrežno]. Available: http://gighive.com/the-buzz/2012/01/music-photography-history-came-to-life-with-rock-roll/?fbclid=IwAR0HQR0fdwRmxBi95GYXguUkSfVeCnqqihZ756zxbJn1u3r0E8yfZ8Gd29U. [Pokušaj pristupa 4 Prosinac 2018.].

[4] »Fstoppers,« [Mrežno]. Available: https://fstoppers.com/originals/living-three-song-rule-band-photographer-174416. [Pokušaj pristupa 6 Prosinac 2018.].

[5] »How to Become a Rockstar Photographer,« [Mrežno]. Available: https://www.howtobecomearockstarphotographer.com/photo-pit-etiquette/. [Pokušaj pristupa 4 Prosinac 2018.].

[6] »Ludvig Designe,« [Mrežno]. Available: https://www.ludvig-designe.com/kolumne/zdenko-balog-teme-i-dileme-digitalne-fotografije/740-koncertna-fotografija-opca-pravila-i-okruzenje. [Pokušaj pristupa 6 Prosinac 2018.].

[7] M. S. Kurečić, »NASTAVNI MATERIJAL,« u Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima, Zagreb, 2015..

[8] »Digital Photography School,« [Mrežno]. Available: https://digital-photography-school.com/10-must-have-camera-settings-for-concert-photography/?fbclid=IwAR1v4TomlSgZClMwsgreFpCN4cks_z4aRR22ImyDc9JBbj1G3p9CvNm7o6M . [Pokušaj pristupa 3 Prosinac 2018.].