nazovi NATO radi umorstva

Pariãki

kolateralni

dnevnik

proljeñe 1999

Frano Cetiniñ

Frano Cetiniñ je roðen 1947. uBlatu na Koråuli. Nakon gimnaz-ije u Dubrovniku (1962–1966)studira u Beogradu na Filozof-skom fakultetu, na grupi zasociologiju, gde diplomira 1971.godine na temu: Druãtveno-politiåki aspekti ujediçeça Evrope.Iste godine poåiçe da radi u

Institutu za meðunarodnu politiku i privredu.Ãkolske 1977/78. godine kao stipendista ãvajcarske vlade boravi u Univerzitetskominstitutu za visoke meðunarodne studije uÆenevi. Tokom boravka u Æenevi upoznao se s velikim Evropýaninom, ãvajcarskim misliocem,Denijem Ruæmonom i prijateýevao s çim.Ãkolske 1983/84. godine kao stipendista francuske vlade boravi u Visokoj ãkoli zadruãtvene studije, na postdiplomskim studijama kod profesora Alena Benzasona. Od 1986. godine æivi u Parizu gde radi kaourednik na Radio France Internationale. Saraðujes brojnim åasopisima i joã od studentskih dana s francuskog prevodi dela Borisa Suvarina,Denija de Ruæmona, Kornelijusa Kostarijadisa,Alena Benzansona i dr. Osnivaå Jugoslovenskogveña Evropskog pokreta 1989. i, dve godinekasnije, Hrvatskoga vijeña Evropskoga pokreta.Od 1992. udaýava se od svake aktivnosti uokviru Meðunarodnog veña Evropskog pokretaili çegovih nacionalnih organizacija.

ISBN 86-7464-010-9

Frano Cetiniñ

nazovi NATO radi

umorstva

Pariãki

kolateralni

dnevnik

proljeñe 1999

Vreme &

Samizdat – Free B92

Vreme &Samizdat – Free B92

Frano Cetiniñ

Nazovi nato radi umorstva

IzdavaåK.V.S, Beograd

UrednikMilan Miloãeviñ

Design i slogIvan Hraãovec

Fotorga†ja autoraGoranka Matiñ

Osvetljavanje †lmovaGrafiåki Centar Vreme

ÃtampaStandard 2, Beograd

Godina 2000

CIP Katalogizacija u publikacijiNarodna Biblioteka Srbije, Beograd

341.311(497.1)“1999”(093.0)

CETINIÑ, FranoNazovi nato radi umorstva : pariãki kolateralni dnevnik /Frano Cetiniñ. – Beograd : K.V.S, 2000 (Beograd : Standard 2). –288 str. ; 21 cm

Tiraæ 500.ISBN 86-7464-010-9

316.658(44)”1999”(093.3)a) Masovne komunikacije – Politiåka propaganda –Francuska 1999 Dnevnici b) Jugoslavija (SR) – NATO agresija – 1999 – DnevniciID=82769420

Petits princes, videz vos débats entre vous:De recourir aux rois vous seriez de grands fous.Il ne les faut jamais engager dans vos guerres,Ni les faire entrer sur vos terres.

La Fontaine*

* Kneæevi mali, neka vas ta bijeda ne snaðe, da moñni kraýevi rjeãavaju vaãe svaðe. Jer, kad ih uvuåete u vaãe åarke, i pustite ih da stupe na vaãe tlo, tad znajte da vas åeka veliko zlo.

La Fontaine, Le jardinier et son seigneur

Ruåak u Closerie de Lilas, na uglu Bd. du Montparnasse i Bd. SaintMichel, sa Slobodanom Ãnajderom – u daýem tekstu: Ãac. Zasusjednim stolom sjedi kçiæevnik Philippe Sollers. Loã predz-nak! Prevodili smo ga, kaæe Ãac. “Mogli ste i bez toga tel-quel-oi-da ãto je do juåer branio kineski sistem logora, Laogaï ”, zak-lopim najjaåim argumentom, kako bismo mogli preñi na veseli-je teme, prepoznavajuñi upravo u tom trenutku, preko “hrvat-sko-faustovskih” ramena, Charlotte Rampling gdje ruåava smuæem i sinom. Na jedan od ovih stolova, na vrhuncu patri-otske mobilizacije u ýeto 1914. popeo se, kako biýeæe kroniåari,mladi Michel Leiris (buduñi kçiæevnik i etnolog) i uzviknuo“Vive l’Alemagne!’, ãto ñe izazvati maçe kafanske i uliåne nerede.Radost s kojom su se tada opraãtali milijuni Evropýana od svo-jih najbliæih, pred odlazak u najveñu evropsku klaonicu, uzneizostavni pozdrav “Do Boæiña !” – glavnom je temom razgov-ora sa Ãacom. Ovdje je i Le Père Ubu – Alfred Jarry – provodiosvoje dane i ostao zapamñen po tome ãto je, sjedajuñi pored jed-ne dame, iznenada izvadio revolver i pucao u ogledalo: Gospoðo,sada kad je zrcalo razbijeno, vjerujem da moæemo porazgovarati.Meðu ålanovima bratovãtine ovog jorgovanskog majura, bila jejoã cijela jedna umjetniåka trupa u sastavu: Leconte de l’Isle,Gautier, Zola, braña Goncourt, Mallarmé, Verlaine, Rimbaud,Apollinaire, Picasso, i drugi. Tu je, prema legendi, Leçin igraoãah s Paulom Fortom, kad ovaj potoçi ne bi na istom mjestuvodio veåeri poezije, a prvospomenuti, zaboravãi na svoju de-vizu uåiti, uåiti i samo uåiti, prelazio s nikad dokuåenog em-piriokriticizma Macha i Avenariusa na Daminu indijsku obranu –d4, Sf6, c4, e6... itd. ‘Jorgovanskom majuru’ je i Hemingway

7

24. oæujka...

13h

posvetio dio svoga opusa, dok je upravo tu Henry Miller provo-dio kliãijevske ‘mirne dane’. Jedan od stalnih gostiju bio je i crtaåi kritiåar André Warnod, koji ñe izazvati skandal na salonuNezavisnih kad, s Rolandom Dorgelèsom, bude predstavio djeloI sunce zalazi nad Jadranskim morem, prije no ãto bude priznao daje sliku naslikao... magarac. Atmosfera, dakle, primjerena rados-noj apokalipsi i priåi o zraånim koridorima najavýene konfron-tacije, koju Ãac pripovijeda, naglaãavajuñi strah od leteça koji gaje obuzeo dok je jutros letio od Zagreba do Pariza. U svakom sluåa-ju, promet je mnogo æivýi u suprotnom pravcu.

Le Monde! Le Monde! Po izlasku iz Closerie de Lilas kupujemo naulici od kolportera pariãki veåerçak koji je upravo tiskan.

Na naslovnoj stranici: “Nato objavýuje rat Srbiji !” Nato nijeobjavio rat Srbiji, inaåe sve ostalo u ovom naslovu je strogo toåno.

U dopisu iz Washingtona prenosi se juåeraãçi Clintonov gov-or: Ãto bi se bilo dogodilo da se na vrijeme posluãalo Churchilla i rani-je pruæio otpor Hitleru? Koliko bi æivota, ukýuåujuñi i ameriåkih, bilotako spaãeno? Bill kao Winston! Kaznena ekspedicija kao Drugisvjetski rat.

Nakon ãto je istaknuo kako je vojna akcija “bila najmaçe loãaod svih drugih, joã gorih opcija”, Clinton je odredio prvi put i ciýeveakcije pod kodiranim nazivom Determination Force.

Naãi udari imaju tri ciýa – pokazati odluånost nato-a da se sup-rotstavi agresijama, da se zaustave napadi predsjednika Miloãeviñana civile i, ako je moguñe, da se oslabi sposobnost Srba za voðeçerata na Kosovu, smaçujuñi znatno çihov vojni potencijal.

Vi treba da odluåite jeste li suglasni sa mnom da Amerika, kao svjet-ska velesila, na pragu xxi stoýeñu, ustane protiv etniåkog åiãñeça, kad

8

imamo sredstva za to i saveznike koji ñe nam u tome pomoñi... Unaãem je interesu da imamo – nakon onoga ãto se moglo vidjeti uPrvom i Drugom svjetskom ratu, ali i u hladnome ratu – ujediçenu,nepodijeýenu i demokratsku Evropu, Evropu u kojoj ne bi bilo dik-tatura i koja æivi u sigurnosti i miru, a ne Evropu rastrzanu etniåkimåiãñeçem – rekao je Bill i okrenuo se k javnosti: Pitajte se jeste lisuglasni sa mnom, i molite se za naãe mlade u odorama, muãkarce iæene, koji ñe otiñi tamo uraditi ono ãto im ja, kao vrhovni zapovjed-nik, nalaæem da urade. Dobra ilustracija sklonosti Amerikanacaka kriæarskom ratu za “vrlinu”, koju je joã 1821, dakle in statunascendi, dijagnosticirao John Quincy Adams, tadaãçi dræavnitajnik, i od çe zazirao: “Posvuda gdje je istaknut, ideal ñe slobode inezavisnosti na svojoj strani imati srce (Amerike), çene blagoslove içene molitve. Ali ona neñe iñi traæiti u dalekom svijetu åudoviãta ko-ja treba uniãtiti.

Åak i oni koji su podræali Clintona, kao senator John McCain,iznose kritike da je dopustio da se kriza razvije i da nema jasnestrategije. Bombardirajmo, a poslije dræimo palåeve – kaæe McCain.

Analitiåar iz Brookings Institution, Ivo Daalder, rezimira oveprve kritike: Ova vlada nema nijednog stratega koji bi mislio nabuduñnost. Ne vidi daýe od jednog poteza i ne zanima je niãta daýeod medijskoga ciklusa koji traje 24 sata.

Tribina u Galeriji Le Lys, na otoku Saint-Louis, predstavýaçeÃnajdera i çegova djela. Nikad dosad nisam pristajao ni nakakvu aktivnost u tom Ljiýanu – zaãto ne Tratinåica ili Boæur? Nimed cvjetjem ni pravice! – ali, pristajem ovaj put, ni sam ne znamzaãto. Neãto prije 21h Maristela Veliåkoviñ mi daje znak da mo-ra otiñi. Priðem joj i kaæe mi da joj je suprug, slikar Vlado Veliå-

9

19h

koviñ, upravo telefonirao da je poåelo bombardiraçe Jugoslavije.Prvi meðunarodni rat u Evropi nakon 1945!

Za vijest o poåetku bombardiraça – koja je cijeli dan “visila uzraku”, rekao sam, po povratku za stol, da je tuæna. Jedan odgostiju tribine me prekine pitaçem: A zaãto bi to bila tuæna vijest?Rekoh da ñu mu odgovoriti kad se predstavi i kaæe gdje radi. “Jest,radim u hrvatskom veleposlanstvu, ali...” “Nema ali”, zaklopi Ãnaj-der i poentira: Veåeras, ovdje, u ovome gradu, ja sam hrvatski am-basador, a vi ste nitko i niãta. Jedan gost tribine maçe, a Ãac jepoæçeo zasluæeni aplauz na otvorenoj sceni.

Nikada kao veåeras, u ovom trenutku, nisam osjetio ono kovit-laçe dogaðaja okolo nas, i u nama samima, udio ðavla o kojemje Denis de Rougemont pisao ratne 1942. godine:

Uhvañeni kovitlacem naãih svakodnevnih grijehova, osjeñamo kakoponekad nastupi trenutak paniånog ubrzaça: to je on! Najednom,stvari se pogorãavaju i zamrãuju, i vi ne znate zaãto; postaju nerazmr-sive, ne razluåujete viãe dobro od zla, laæno od istinitog, milosrðe odokrutnosti: on je taj koji je preuzeo igru u svoje ruke! On je taj kojiizmiãýa naãe moralne so†zme, briãe naãe kategorije, pretvara ovaj uo-biåajeni grijeh u pomamnu ‘vrlinu’, u vrtoglavicu laæne nevinosti, uoduãevýeçe ruãilaåkom snagom. On je taj koji stvara bezizlaznesituacije.”

* * *Deset bombardera b-52, poletjeli su u 13h iz Velike Britanije i, ti-jekom leta, primili kodirani poziv : Rock and Roll. Dva ameriåkaratna broda, Gonzales i Philippine Sea, kao i britanska podmorni-ca Splendid, ugaãenih motora, åekaju naredbu u Jadranskomemoru.

10

U 20h 06 pala je naredba: Deseci projektila Tomahawk uzlijeñuuz veliku tutçavu, ostavýajuñi za sobom vatreni trag. Pravac: Jugoslavija.

Berlin – oko 20 h. Ãefovi dræava ili vlada Evropske unije otka-zuju sveåanu veåeru koja je bila zakazana u zgradi bivãeg prus-kog parlamenta i stupaju u kontakt sa dotiånim prijestolnicama, je-duñi jeftine sendviåe. Chirac traæi, i dobiva, kobasicu viãe. Desertnije predviðen. Da li ijedan od tih evropskih “dræavnika” (izabranih na temeýu kumulacije posýedica koje u politiåkojsferi za sobom ostavýa slobodno djelovaçe zakona o infan-tilizaciji i rastuñoj kretenizaciji politiåkog aparata, djelovaçeomoguñeno svakodnevnim medijskim razçeæivaçem obo-gotvorenoga javnoga mnijeça) zna za onu Bismarckovu: Bal-kanski rat ne vrijedi kostiju jednog jedinog pomeranskog grenadira?

drugi val. Avioni b-52 lete u pravcu Priãtine, Kraýeva iBeograda, gdje ñe u maçe od pola sata, izruåiti 27 krstareñihprojektila. U istom trenutku, iz baza Aviano, Istrana, Amendola,Piacenza i Gioia del Colle uzlijeñe 79 aviona. Prvi put u akciju stu-paju i avioni b-2, koji polijeñu iz baze u dræavi Missouri. Osamzemaýa sudjeluje u ovoj operaciji protiv Jugoslavije: SjediçeneDræave, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemaåka, Italija,Nizozemska i Ãpaçolska, uz podrãku ostalih jedanaest zemaýaålanica Sjevernoatlantskoga saveza. Ili demografski: tisuñu mil-ijuna protiv deset milijuna stanovnika. Najso†sticiranija i naj-moñnija zraåna armada koju je svijet ikada vidio. Disproporcijasnaga ne ostavýa nikakvu neizvjesnost glede konaånog ishoda.U nedostatku boýeg argumenta, jer nalazimo se na samompoåetku ne zna se åega, sklaçam se onom klasiånom i samoýu-

11

21.05h

bivom: Gentleman brani samo izgubýenu stvar. Kasnije, nakon pr-votnog izbora koji se raða u neprovidnoj magmi naãih najdubýihafekata, pulzija i idiosinkrazija, dolazi do racionalizacija.

Dan ranije u Bruxellesu

Gensek nato-a – don Javier Solana Madariaga, bivãi paci†st i pred-vodnik manifestacija protiv ulaska Ãpaçolske u Sjevernoatlantskisavez – to nije bilo tako davno, 1982! – telefonira cijelo popodnepredsjednicima vlada od kojih traæi dopuãteçe da povede ples odboja.* Teæak razgovor jedino s gråkim premijerom Costasom Simitisom.Oko 19 sati dobijeno je zeleno svjetlo. Zeleno svjetlo za vojnu ak-ciju sukladno proceduri preãutnog odobravaça, silence procedure.U 22.15h u sjediãte Sjevernoatlantskoga saveza stiæe RichardHolbrook. Vraña se iz Beograda, gdje je proveo dva dana. U Sola-ninom uredu okupio je 19 ambasadora. Priznaje da iz Beogradadolazi praznih ruku.

U 23h Solana ispraña Holbrooka i, pred tv kamerama, ostavýadojam nepodnoãýive servilnosti.Vaãoj ekscelenciji biýeæimo se sastrahopoãtovaçem, ponizni i najposluãniji Solana. On ñe sam otiñi usalu Joseph Luns – Amerika s tim, pobogu, nema niãta – i predpredstavnicima sedme sile (koja je od vremena kad je tako krãte-na dobrano poveñala utjecaj) proåitati izjavu: Izdao sam nareðeçevrhovnom zapovjedniku savezniåkih snaga u Evropi, generalu WesleyjuClarku, da pokrene zraåne operacije u Saveznoj Republici Jugoslaviji.Buduñi da su propali svi napori poduzeti da bi se u pregovorima pro-naãlo politiåko rjeãeçe za krizu na Kosovu, drugog rjeãeça nema osim

12

* Izriåaj kojim se u Blatu na Koråuli traæi dopuãteçe za izvoðeçe viteãke igre kumpaçija.

pribjegavaça vojnoj akciji. Ona ñe za ciý imati zaustaviti nasilne na-pade ãto ih vrãe srpske oruæane snage, kao i snage specijalne policije, teoslabiti çihovu moñ nastavýaça humanitarne katastrofe... Istodobno,pozivamo kosovske Albance da ostanu åvrsto privræeni mirovnom putukoji su odluåili slijediti u Parizu. Mi ih usrdno pozivamo, poglavitooruæane kosovarske elemente, da se suzdræe od voðeça provokativnihvojnih akcija ... Mi moramo sprijeåiti jedan autoritarni reæim, da, uEvropi na koncu xx stoýeña, nastavýa ugçetavati svoj narod. To je naãamoralna zadaña.

* * *Solana nije niãta naredio Wesleyu Clarku, i nije ni mogao. DokIýuãin ruskog premijera Primakova nadlijeñe Atlantik, prije noãto ñe se vratiti nazad u Moskvu, u Bijeloj kuñi, u Washingtonu– zamiãýamo na osnovu onoga ãto se zna o ameriåkom procesudecision-makinga – ubrzana aktivnost. Samuel Sandy Berger – sav-jetnik ameriåkog predsjednika za nacionalnu sigurnost – obavi-jeãtava Billa Clintona o neuspjehu Holbrookove misije u Beo-gradu. Bill Clinton, i nitko drugi, daje nareðeçe o poåetku nato-intervencije, dakle i o angaæiraçu ameriåkih vojnih snaga. IzOvalnog kabineta, Berger odlazi kod generala Scheltona, naåel-nika zdruæenog ãtaba ameriåke vojske i prenosi mu odluku ameri-åkog predsjednika o pokretaçu bombardiraça. General Scheltonodræava stalni kontakt sa glavnim ãtabom nato-a u Evropi, uMonsu u Belgiji, i prenosi naredbu Wesleyu Clarku. To je za-povjedni lanac koji je u potpunosti u rukama Amerikanaca.

* * *

13

25. oæujka...

Jugoslavija prekinula diplomatske odnose sa Sjediçenim Ameri-åkim Dræavama, Francuskom, Njemaåkom i Velikom Britanijom.Simbolika dana: na danaãçi dan godine 1941. Jugoslavija potpisujeTrojni pakt i, nakon vojnog puåa dva dana kasnije, uz pomoñper†dnog Albiona, nañi ñe se na udaru nacistiåkog Drang nachOstena.

Oko 14h, Erlends Calabuig, direktor programa rfi na stranimjezicima, pita me je li moguñe pokrenuti, poåev od sutra, novusvakodnevnu polusatnu emisiju. Moguñe je, odgovorim samou-vjereno. Od predloæenih termina biram onaj u 7h ujutro, a za prvog ranoranioca samoga sebe. Redakcija na hrvatskom i srp-skom jeziku (moæe i obrnuto) za sobom ima veñ trinaest godinapostojaça, od toga punih dvanaest otpada na prañeçe lika i djelaSlobodana Miloãeviña, a tu je i osmogodiãçe iskustvo u ãtokav-skim graðanskim ratovima... Hoñe li izdræati i ovo novo ratno is-kustvo? Velika samostalnost i sloboda u radu, ãto nije sluåaj usrodnim redakcijama u drugim meðunarodnim radijima, po-mogla je da se odræimo na okupu, unatoå novim dræavotvornimeksperimentima, odgovarajuñim pritiscima te, istodobno, maçimunutar-redakcijskim pobunama. Bojim se organiziraça nove, podizgovorom ureðivaåkog zastraçeça od pravedne nato-vske i hu-manitarne crte.

14

26. oæujka...

Ustajem u 4h i taxijem odlazim do Maison de la Radio. Za dva ipol sata poåiçe prva jutarça emisija. Za to vrijeme moram pri-premiti polusatni program. Osim priloga Stanka Ceroviña, posla-nog juåer iz Beograda, sve treba napisati. U 5h zovem Fehima Re-ðepija, naãeg dopisnika iz Priãtine, i molim ga da poãaýe prilog,pretpostavýajuñi da, zbog bombardiraça, jedini od naãih dopis-nika nije u krevetu. Slaæe se. No, desetak minuta kasnije on samzove i kaæe mi da zbog jasnih razloga – misli na ratni zakon o za-brani rada za inozemne medije – ne moæe do daýega nastavitisuradçu. Iz Beograda, gdje je doputovao preksinoñ, pola sata pri-je poåetka intervencije, Stanko ãaýe slijedeñi izvjeãtaj:

...Danas Jugoslaviju napada najveña vojna sila u historiji, iza çe jefantastiåna tehnika, projektili koji padaju su veliki kao kuñe. Ta tehni-ka djeluje iz neke nestvarne daýine, s hiýadu i viãe kilometara i pre-cizno ciýa izabrane vojne ciýeve i izbjegava civile. Poãto graðani nemogu da vide te vojne ciýeve, to je, razumýivo, vojna tajna, poãto jetako, ýudi koji su na udaru te najveñe sile u historiji svijeta, s izuzetkomonih na Kosovu danas, jedva da imaju neki direktni dodir s ratom. Ovoje porazno za ratni moral, jer tako neãto je postojalo u staromodnim ratovima. Iako se inzistira na zaãtiti civila, ovakav je rat i nehuman ivrlo kukaviåki. Nehumana je ta svemoñna tehnika koja se s neba obru-ãava na ýude, i niko ne moæe ni da zamisli ni lica svojih neprijateýa.Ni nato-ovi vojnici nemaju predstavu o zemýi koju gaðaju preko kom-pjutora, a ovdaãçe ærtve mogu joã maçe da zamisle lica nato-ovih vo-jnika, a to je jedno od posledçih prava vojnika da vide lica svojih pro-tivnika, da ga bar nekako zamisle. I onda nije åudo ãto se naðete uBeogradu, po divnom sunåanom danu, u mirnoj sobi pred televizijskimekranom, prateñi rat jedne fantastiåne sile koja je usmjerila tu silu

15

direktno na vas. Svi mogu da gledaju zapadne tv kanale na kojimavidite kako iz baza nato-a i s ratnih brodova polijeñu dæinovski avionib-52 ili ogromni projektili direktno na vas. Poãto je to na televiziji, sveje nekako daleko i nestvarno, a ono skupocjeno oruæje straãno foto-geniåno tako da ýudi komentariãu izgled aviona i projektila i jedva seneko sjeti da kaæe: ‘E, ovo ide na nas!...’ Na Kosovu nemamo uvid uovakve detaýe, ali tamo je apsurd, naravno, tragiåan. Nato satire jugo-slovenske baze, jugoslovenska vojska vodi rat protiv uåk, uåk se bori zanezavisnost Albanaca, nato im je, dakle, saveznik, a rezultat svega zasada je samo uæasna situacija u kojoj su se naãli ti Albanci. Vjerovatnoniko ne moæe reñi odakle stiæu trenutno gore nevoýe, od saveznika iliprotivnika, ako uopãte znaju ko su im saveznici a ko protivnici...

Ãef francuske diplomacije, Hubert Védrine, kaæe da su nato-ovabombardiraça pitaçe samo ‘nekoliko dana’.

Na svjetlo reflektora, privuåena mirisom baruta, izlazi, i prijesame prozivke, najuigranija postavka francuskih muãketira. Is-kusni ratnici, preæivjeli iz medijskih ofenziva i egzercira uHrvatskoj, Bosni... prvi su na smotri, pod punom ratnom opre-mom, spremni prosvjetliti puk i pukovniju, a ovaj rat postaviti ukoordinantni sustav morala, civilizacije, smisla Povijesti i æarg-ona autentiånosti. Ova skupina angaæiranih intelektualaca nijepropustila nijednu planetarnu priliku da ponudi svoje ekspertne iretoriåke usluge. To su ýudi koji æele rijeãiti probleme drugih, uovom sluåaju sudbinu narodâ Jugoslavije, i ‘Jugoslavije’, i to utrenutku kad jedini ozbiýni problem jest u tome kako da ti kojisu izravno zainteresirani postanu sposobni sami rijeãiti svoje prob-leme. Ili, kako bi to rekao Grucho Marx: Ako imate problema,uzmite advokata. Imat ñete i daýe problema, ali ñete imati i advokata!

16

Prvi se, u Libérationu, oglaãavaju Bernard-Henri Lévy i AlainFinkielkraut, veterani Francuskih intelektualnih snaga za brzu intervenciju (frisbi) i izdaju prve kratke i jezgrovite dnevne za-povijesti. Prvi “Ratom protiv rata”, drugi: “Neizbjeæno”. Dubinapastoralne re‡eksije u prvog vidi se i iz ovoga ulomka: Ne razumi-jem stav onih koji kao kozliñi skaåu i ponavýaju: Mir, mir, mir, ne pita-juñi se o tome kojim se zloåinima plaña taj mir. Alain Finkielkraut sepak obruãio na antiamerikanizam i, na koncu, izrazio slijedeñi cre-do: Åim je francuska dræava prestala biti prosrpska, moæe joj se ukaza-ti povjereçe. Francuska dræava prosrpska? Ovaj halucinira.

Transformacija ovih bivãih maoista, tercomondista i samo-proglaãenih novih †lozofa u åovjeåje-pravaãe mijeça i prirodu an-gaæmana. Umjesto silaska u politiåku arenu, oni su, preko medi-ja, koji su çihova idealna katedra, visoko razvili barjak etiåkih ihumanitarnih principa. Izabrali su mjesto na kojem ih nitko nebi smio napasti, a da sebe sama ne izloæi najgorim osudama. Do-dijeliti samom sebi potvrdu o moralnom vladaçu samo je dokaznevjeãto prikrivenog imoralizma. Quand la morale triomphe, il sepasse des choses très vilaines,* pisao je Rémy de Gourmont.

Na iduñoj strani tog pariãkog dnevnika åitam jedan od prvihnapada na Jean-Pierre Chevènementa, ministra unutarçih poslo-va, koji je pod utjecajem emocija izazvanih nato-udarima zaæalio zbogtoga ãto se dopustilo razbijaçe titoistiåke Jugoslavije, åime je bilaotvorena Pandorina kutija – u potpisu: Thomas Hofnung. Ako sepomno prati razmiãýaçe gospodina Chevènementa, onda smo mi Za-padçaci poåinili golemu greãku ãto smo dopustili hrvatskim i sloven-skim ‘nacionalistima’ da djeluju po svojoj voýi. I daýe, konaånorjeãeçe stare dileme – ãto je starije: hegemonistiåko jaje ili sepa-

17

* “Kad moral pobjeðuje, gadne se stvari zbivaju”.

ratistiåka kokoã? “Jugoslavenska je cjelina imala svakako zaslugu ãtoje u ‘jugoslavenskom’ dræavýanstvu transcendirala etniåke pripadnos-ti. Srpsko pitaçe – rasprãenost ovoga naroda na teritorijima viãe re-publika – bilo je samim tim rijeãeno; i viãe nije dolazilo do sukoba iz-meðu etniåkih veñina i maçina. Da, ali hegemonistiåke tendencije jed-nih probudile su nacionalne aspiracije drugih – kliåe, na mandarin-skom jeziku, Hof-Nung. Tko se u ovom desetogodiãçem proce-su raspada Jugoslavije pozivao na neki drugi razlog, osim,naæalost, etniåkog? No francuski su intelektualci otkrivali, jedanza drugim, diskretan ãarm slovenskog, hrvatskog, bosansko-mus-limanskog i, danas, albanskog nacionalizma, osuðujuñi jedino srp-ski nacionalizam, sve u potpunom zaboravu promatraça sloæenecjeline jugoslavenskog pitaça.

Na istoj strani ovoga pariãkog dnevnika i tekst povjesniåaraMaxa Galloa, posve drugaåijih tonova. Duboko sam skandalizirannato-ovim udarima, ali ne treba se zadræati na emotivnoj reakciji...Ovo je prvi put od 1945. da je napadnuta neka suverena zemýa. I taj na-pad je organizirala i odluåila jedna skupina sila u okviru nato-a, dak-le, pod vodstvom usa, koje su marginalizirale un, funkcija kojih je up-ravo da sprijeåavaju sukobe.... Marginaliziraçem prava veta u Vijeñusigurnosti, Sjediçene se Dræave ponaãaju kao hipersila koja se neobazire na meðunarodno pravo.

Takoðer sam skandaliziran hipokrizijom ili slijepilom onih koji sa-da u prvi plan istiåu moralna naåela, ýudska prava, sve moguñe hu-manitarne izgovore, ãto je zapravo puko opsjenarstvo – kao na primjerkad to izlazi iz Clintonovih usta. Da to nije to, veñ bismo ga bili åuli usluåaju Kurda, Tibetanaca, stanovniãtava na jugu Sudana ili uIndoneziji. Zadræimo se na sluåaju Kurda: trebalo je bombardiratiTursku bar prije nekoliko desetýeña. “Velike humanitarne stvari” posta-ju takvima tek kad koincidiraju s interesom Sjediçenih Dræava. U

18

ovom sluåaju ameriåka strategija ciýa na fragmentaciju ili uguãivaçesvake zemýe koju dræi za neprijateýsku ili za potencijalnu opasnost.

Kosovari imaju pravo na svoju autonomiju, ako ne i na svoju neza-visnost. Miloãeviñev se reæim u najmaçu ruku odreðuje kao autori-taran. Ali strategija Sjediçenih Dræava u ovoj regiji se oslaça naTursku, na naftne monarhije i Izrael, sve to da bi se osigurala kontrolanad izvorima energije i oko Rusije stvorio svojevrsni sanitarni kordon(uz podrãku muslimanskih stanovniãtava).

Radi se dakle o tome da se sprijeåi jedan broj naroda – ukýuåujuñi iFrancusku – da imaju nezavisnu politiku. Ovakovo staçe Evropezadovoýava Sjediçene Dræave: Francuska je dostatno vezana Evropomda bi mogla voditi autonomnu vaçsku politiku a Evropa dostatnozabravýena nato-om da se naðe u istoj situaciji. U godinama pred na-ma, odluåujuña ñe crta podjele u Evropi biti ona izmeðu pristaãa na-cionalne nezavisnosti i onih koji se toga odriåu. Kod naãih elita prevla-dava napuãtaçe suvereniteta, ono ãto je De Gaulle nazivao ‘ãkolom na-cionalnog odricaça’.

Bio sam ipak jedan od prvih intelektualaca koji je pokuãao posjetitiDubrovnik na poåetku rata u Jugoslaviji. No, zauzeo sam potom pozici-ju protiv ideoloãkog ‘ludila’ koje je zahvatilo intelektualce koji su us-poreðivali Sarajevo s Madridom. I tu nas je evropska politika sprijeåilada igramo svoju ulogu: prikýuåili smo se na remorker çemaåke politike...

U redovitoj rubrici petkom u istome pariãkom dnevniku, AlainDuhamel – bez sumçe najzaposleniji francuski novinar, sposo-ban u isto vrijeme biti u dva-tri razliåita radio i tv studija, kao ina stupcima razliåitih dnevnika i tjednika, u kolumni reformisti-åkog naslova: Luterizirani, objavýuje jedan drugi rat – kao da ovajna Balkanu nije dostatan: Ako ostavka Edith Cresson i odlazak naprinudni odmor Rolanda Dumasa imaju ipak nekakvo znaåeçe, ondaje to slijedeñe: mi prisustvujemo zakaãçeloj protestantizaciji pravila

19

politiåkog æivota u ovoj zemýi. Åetiristo åetrdeset i åetiri godinenakon Augsburga i tristo pedeset i jednu godinu nakon Westfalskogmira, ovaj bunovni propovjednik Reformacije, rukama uzdig-nutim k Sjeverçaåi, navijeãta novu zoru: Luteranska SjevernaEvropa vrãi preobrañeçe svekolike Evropske Petnaestorice na vlastitezahtjeve i norme, koji su kudikamo stroæiji od veoma kaveýerskih tradi-cija rimokatoliåkih ili pravoslavnih zemaýa juga Evrope. Moralnaraspojasanost, arogancija, nemar i nekaæçivost zlouporabâ politiåkemoñi povlaåe se pred strogim kontrolorima u crnim odorama i s bijelimplastronima, koji dolaze iz Skandinavije, Saksonije ili Prusije i traæepoãtovaçe tekstova i ispuçeçe etiåkih normi. Kako je to lijeporeåeno – neumoýiva strogost, udarniåko ispuçeçe etiåkih nor-mi – sve “sjeverne” vrline koje treba da iskorijene katoliåkuhipokriziju, korupciju i juæçaåko dolce far niente.

20

27. oæujka...

I vijest koja kao da je pala “s neba”. Njemaåki kçiæevnik ErnstJünger – umro 17. veýaåe 1998, u 103. godini (i s kojim sam povre-meno vodio korespondenciju posýedçih petnaest godina çego-va æivota) – preobratio se s protestantizma na katolicizam, dvijegodine prije smrti, prenosi afp pisaçe çemaåkog nedjeýnika Weltam Sontag, informacija koju potvrðuje æupnik u seocetu Wil‡in-gen, u kojem je Jünger proveo zadçih pola stoýeña æivota. Barna ovom dijelu fronte, za sada, stojimo post-humno dobro.

Pierre Hassner, ålan Komiteta Kosova i jedan od vodeñih francuskihteoretiåara meðunarodnih odnosa – koji je zajedno s PierreomBourdieuom bio dugogodiãçi asistent Raymonda Arona – pitase u Le Mondeu o opravdanosti nato-ove strategije koja iskýuåu-je slaçe kopnenih trupa te govori o golemom pogreãnom koraku udobrom pravcu. Verbalna doskoåica u semantiåkom pravcu kojajedino vodi u eskalaciju. Istodobno, u rubrici Obzori–Rasprave uistom listu nailazim na dva kritiåka glediãta: prvo ono Marie-France Garaud (bivãe savjetnice Georgesa Pompidoua i JacquesaChiraca) i ono generala Jeana Cota. Za Marie-France Garaud,francuska se politika prema Balkanu svodi na poslovicu: Tko dru-goga slijedi, ne samo da niãta ne nalazi, veñ niãta i ne traæi. GeneralJean Cot – bivãi zapovjednik francuske Prve armije i unprofor-a– govori o ãtetnosti i bezizlazima jedne strategije savezniãtva ko-ja odgovara samo interesima dominantnog aktera (åitaj: usa!).

Tony Blair: Napadi protiv diktature Miloãeviña vrãe se u ime åov-jeånosti i stabilnosti u regiji. “Nisam znao da je nato postao najveña

21

humanitarna organizacija na svetu”, komentira Stojan Ceroviñpriåu o humanitarnim razlozima vojne intervencije.

Oko 22 h oboren F-117. Izvinite, nismo znali da je nevidýiv! ko-mentar je anonimnog beogradskog duha. Noñni sokol iz eskadrileCrna ovca 49. puka ameriåkog ratnog zrakoplovstva pao nedalekood jednog sviçca.

Izjava Aleksandra Saãe Ðorðeviña za rfi, u kojoj bodri branioce do-movine i upuñuje im pozdrave.

Iz manastira Visoki Deåani e-mailom ãaýe mi poruku otac Sava,poruku namijeçenu svjetskoj javnosti. Objavýujemo u vijestimaslijedeñi dio: Napadi nato-a su barbarska agresija u kojoj su ærtvenevini civili Srbi i Albanci. Nastavak napada samo ñe pojaåati odluånostjugoslavenskog naroda da se odupre tomahawk-demokraciji kojapokuãava donijeti mir kriminalnim åinom. Ovakva je akcija sramotaza zapadne demokracije i cio svijet.

Naæalost, veliki broj ýudi na Zapadu joã uvijek æivi u iluziji da çi-hova velika moñ i precizni zraåni napadi udaraju na vojne ciýeve uJugoslaviji. Istina je, meðutim, da ima sve viãe civilnih ærtava i ãtete naiskýuåivo civilnim ciýevima. Zato zapadne vlade snose pred Bogom ihistorijom veliku odgovornost za svoje zloåinaåko djelo. Ironiåne izjaveda je ciý operacije da se sprijeåi patça civila sasvim su hipokritske itragiåne. Predsjednik Clinton govori slatke rijeåi srpskom narodu dokbombe nemilosrdno uniãtavaju ãkole, djeåje vrtiñe i srca pune djece punemræçom protiv naroda za kojeg su vjerovali da predstavýa çihova pri-jateýa i da su pobornici pravog mira i demokracije.

U ime Boga i mojih prijateýa Albanaca i Srba, mojih susjeda, pozi-vam sve ýude dobre voýe da zaustave barbarske napade odmah. Mir sene gradi smrñu nevine djece i gordoãñu onih najjaåih.

22

28. oæujka ...

Manifestacija Srba na trgu Trocadero. Mnoãtvo Miloãeviñevih sli-ka i patetiåni govori jedne uspaýene “drugarice”: Plaåite, plaåiteSrbi !” Tu je i portparol srpske stvari u cijeloj zapadnoj hemisferi– Daniel Schi�er. S Trocadera, uveñana “urbanijim” prinovama,povorka krenula put ameriåke ambasade, gdje je doãlo do “blis-kog susreta” sa snagama reda.

Francuski ministar obrane Alain Richard: Srpski vojni aparat slabi.

The Sunday Times piãe da jedna austrijska obiteý – potomci in-dustrijalca Karla Nebricha – tuæi Madeleine Albright i çena bra-ta, Johna Korbela, da se za stolom sluæe srebreninom koju je çi-hov otac pokrao u Pragu i prenio u Ameriku. “U slast, gospoðoAlbright!”.

Mi ñemo nastaviti postupati tako da ñe Miloãeviñ platiti visoku ci-jenu – govori, preko cbs, Albrightova, kao da predsjeda javnojdraæbi na kojoj Christie’s rasprodaje praãko pokuñstvo!

Pierre Vidal-Naquet, poznati francuski povjesniåar stare Gråke,daje kratku, ekskluzivnu, izjavu za rfi. Posjetio sam ga u çegovustanu u ulici Cherche Midi – “najýepãoj pariãkoj ulici”, rekao bidrugi veliki prijateý Koråule, spomenuti Ernst Jünger. Dajem muprimjerak tjednika Vreme (od 21. oæujka) u kojem je objavýen duýiintervju ãto sam ga s çim vodio 15. veýaåe, u vrijeme “pregovo-ra” u Rambouilletu. Traæi da mu prevedem rijeå po rijeå. Izraæavaveliko zadovoýstvo objektivnim prenoãeçem onoga ãto je rekao.Vidno potresen ãto çegova zemýa sudjeluje u “agresiji”, moli meda ga dræim u toku. Daje mi niz imena koja su na naãoj strani –

23

dakle, odavno protiv Miloãeviña i çegove zloåinaåke politike, alidovoýno razboriti da vide da ovo nije naåin na koji se mogu rjeãitisporovi. Evo çegove izjave:

Ovaj rat je golema katastrofa za sve one koji poput mene poznaju ivole Jugoslaviju. To je katastrofa i za sve one koji sada sluæe kao izgov-or ratu: Kosovske Albance koji su, nakon odlaska promatraåa iz Orga-nizacije za sigurnost i suradçu u Evropi, izruåeni potpunoj samovoýisrpske vojske i policije. To je katastrofa za srpski narod koji je stavýenna meðunarodnu optuæeniåku klupu i tako gotovo primoran da se okupioko tiranina koji ga ugçetava, hoñu da kaæem – oko SlobodanaMiloãeviña. To je katastrofa za Evropu koja je nesposobna sama djelo-vati, koja je ekonomski div i politiåki patuýak, i koja slijedi ameriåkogdiva kao pudlica svoga gospodara.

Moæemo poæeýeti samo jedno: da se ovo zaustavi ãto je prije moguñe!

24

29. oæujka...

Francuski tisak veñ danima piãe o priãtinskom stadionu koji sluæikao koncentracioni logor, informacija koju objavýuju neiscrpniizvori nato-a. I Marie-France Allain – iz pariãkog Komiteta Ko-sovo – u intervjuu za rfi prihvaña tu informaciju o zatvaraçu ýu-di po stadionima. ‘Komitetlije’ ne mogu izañi iz pojmovne sheme‘åileanske’ vojne hunte. Kao da Balkanci nemaju dostatno dara iimaginacije za nanoãeçe zla na sebi svojstven i izvorni naåin, veñmoraju oponaãati latino-ameriåke pronunciamentose. To je jedinirazlog zaãto, u nedostatku drugih, zazirem od ovakvih ‘infor-macija’.

U redakciji me åeka jedna od prvih e-mail kritika na raåun ureði-vaåke politike rfi. Stiæe iz Bristola, Engleska (u potpisu: SvemirkaMijatoviñ):

Dragi prijateýi,Oslovýavam vas ovako jer ste mi upravo svi vi pomogli da u toku

posýedçih skoro desetak godina koliko vas sluãam saåuvam zdravrazum... Svakako da sam u toku rata u Bosni, u toku dugih veåeri bezstruje, imala priliku da sluãam i druge radio stanice na srpsko-hrvatskom kao ãto je Glas Amerike ili Deutsche Welle ili bbc, ali mojesimpatije su uvijek bile na strani vaãeg radija, na strani novinara kaoãto su Stanko Ceroviñ i Frano Cetiniñ. Niko nije tako duboko razumi-jevao i osjeñao situaciju u Bosni i åitavoj bivãoj Jugoslaviji kao vaãaredakcija, a posebno komentari ove dvojice novinara...Zato me i åudidanaãçe ustupaçe prostora Aleksandru Saãi Petroviñu... Ja znam daprofesionalno novinarstvo podrazumijeva sluãaçe i drugaåijih stavovai sl. ali çegov komentar nije bio ‘vijest’, on ga je dao u formi angaæ-mana ne samo vlastitog veñ bojim se i rfi-ja...

25

Hvala na komplimentima. No koãarkaã Aleksandar SaãaÐorðeviñ nije Saãa Petroviñ, a çegov osobni komentar (koji ‘ni-je bio vijest’ – kako bi i mogao biti ?) obavezuje samo çega. Adrugaåiji stavovi – u odnosu na ãto i koga drugaåiji? – nisu razlogza zabrinutost. I tako je mnogo stavova koji su drugaåiji od ovihjedino drugaåijih.

Razgovor s Madelaine Rébérioux, profesoricom povijesti i poåas-nom predsjednicom Lige za ýudska prava. Izrazila æeýu da seputem programa redakcije rfi na hrvatskom i srpskom jezikuobrati javnosti iduñih dana i moli me da prevedem çen tekst.

26

30. oæujka ...

International Herald Tribune objavýuje preko cijele prve stranice:“Pet kosovskih lidera ‘ubijeno’ – tvrdi nato”, poprañeno slikom‘ubijenog’ Fehmija Aganija. Ostali ‘ubijeni’ kosovski lideri suBaton Haxhiu – jedno kratko vrijeme i Veton Suroi – te Aluã Gaãi,Rugovin savjetnik, Din Mehmeti, pisac – sve to po vojnom gla-sonoãi nato-a, Britancu Davidu Wilbyju. Jedva sam smogao snageda proåitam ovu vijest. Demanti smrti Vetona Suroia stigao, s is-toga izvora, dva sata kasnije, ãto poveñava moju sumçu u istini-tost cijele nekroloãke ‘informacije’.

Samuel Huntington, teoretiåar ‘sraza civilizacija’, objavýuje u ihtålanak rjeåitog naslova: Imajte samilosti prema jedinoj supersili ko-ja ne moæe bogznaãto uåiniti.

Hôpital Necker, odlazak kod oftalmologa. “Veñ dva dana ne vidimnevidýive avione”, odgovaram lijeåniku na pitaçe “Kakve imateprobleme?”. “Nije straãno! Jugoslavenska protuzraåna obrana ih, nasreñu, vidi!”, kaæe kao vojni ekspert, rabeñi kraticu dca – la-défense-contre-aérienne – i mirno nastavýa pretrage. Njegova je zemýa ipakukýuåena u vojnu intervenciju protiv Jugoslavije. Galski duh joãæivi.

27

31. oæujka...

Le Monde, poput nekog specijaliziranog vojnog glasila, predstavýa“Clintonovo tajno oruæje” – çegovu omiýenu igraåku – bom-barder b-2 koji je oborio, bar za sada, sve rekorde u cijeni : upoåetku planirani troãkovi od 240 milijuna dolara po primjerkudostigli su stratosfernu sitnicu od 2 milijarde i 300 milijuna dolara.U istom broju i ålanak: “Nato je izgubio rat rijeåi i slika”.

Uobiåajeni portparol generala Clarka, çemaåki potpukovnikFreytag, ukloçen je sa svakodnevnih brie†nga i na çegovo je mjestoimenovan Britanac David Wilby (“Air Commodore” – zrakoplovni bri-gadni general) koji sada koncelebrira nato-ove konferencije za ãtampuu druãtvu drugog Britanca, Jamie Shea, glasonoãe Javiera Solane. Ne bibilo u redu, tjeãi nas Le Monde, da vojni vid akcije “Savezniåka sna-ga” utjelovýuje predstavnik nacije koja je veñ bombardirala Beograd pri-je pola stoýeña. Nijemci su se, dakle, ispucali, na redu su sadaBritanci. (Prisjeñam se podatka da je u Francuskoj tijekomDrugog svjetskog rata, a ni u Jugoslaviji nije bilo mnogo dru-gaåije, poginulo u savezniåkom bombardiraçu oko 150 tisuñaFrancuza, ãto je bilanca ærtava veña od one koju su zabiýeæiliBritanci za svekolikog nacistiåkog bombardiraça otokâ tijekomrata.) Ovo britansko zauzeñe “ratne komunikacije” svakako ñezadovoýiti anglo-saksonske medije, poglavito cnn, koji je istinski “rat-ni dnevnik” Pentagona, ali ñe zato uveliko izgledati kao paravan amer-iåke voýe da nadzire ratni diskurs. I daýe: Joã teæe je semantiåko lu-taçe koje vlada oko de†niraça razmjera nasiýa kojemu je izloæenocivilno stanovniãtvo na Kosovu. To je poåetak genocida!- prvi su pro-govorili George Robertson i Rudolf Scharping, dotiåno britanski i çe-maåki ministar obrane.... To je najveña humanitarna katastrofa od kon-ca Drugog svjetskog rata, ocijeçuje pak Jamie Shea – i zaboravýa

28

na preseýeçe 12 milijuna Nijemaca, progon milijun i pol piedsnoirs iz Alæira, brojne mega-katastrofe u Crnoj Africi, Kambodæi,Indoneziji, Turskoj ili na Tibetu... Prisustvujemo tek prvim naz-nakama operacije etniåkoga åiãñeça veñih razmjera, prenosi pak par-iãki veåerçak trezvenije rijeåi jednog evropskog diplomata usrediãtu nato-a. I novinar zakýuåuje: Prigovorit ñe se da naåin na ko-ji se imenuju uæasi nema veñeg znaåeça za one koji ih trpe, ali, u rat-nom kontekstu, rijeåi imaju takvu teæinu da se moraju pomno birati.Hoñemo li imati joã prilika da u ovom pariãkom veåerçaku åita-mo ovakove analize staça stvari na bojiãnici i oko çe, i da zam-jetimo toliko semantiåkih obzira pri rabýeçu pojmova? Imamrazloga za sumçu.

Jacques Chirac primio u Elizejskoj palaåi izaslanstvo KomitetaKosovo, osnovan 1993. i, kako nas obavijeãtavaju komitetlije – od-vjetnik Antoine Garapon i †lozof Alain Finkielkraut, francuskije predsjednik “odluåno” iskýuåio bilo kakvu ideju o podjeli Ko-sova. Ovaj ugodni razgovor trajao je sat vremena, naãli su zashodno precizirati spomenuti izvori. S çima je joã bio i PierreHassner, zatim Pascal Bruckner – s Finkielkrautom koautor“novog ýubavnog nereda” – kao i glavni urednik åasopisa Esprit,Olivier Mongin. Doãli smo izraziti podrãku odluånosti koju je Zapadizabrao, i mi smo bili prijemåýivi na govor predsjednika Chiraca...Htjeli smo doznati je li predvidio bio posýedice, to jest ubrzaçe et-niåkoga åiãñeça koje veñ dugo traje, precizira †lozof “novogýubavnog nereda” i obavijeãtava nas da je Predsjednik republikegolistiåke inspiracije (shvatiti ovo kao antifrazu) odgovorio kakosu ove posýedice bile predvidýive, te da operacija, koja je u toku, tre-ba da bude trajnije naravi, i da je potrebno imati strpýeça.

29

1.travça ...

Jean Daniel, kolumnist Le Nouvel Observateura, oblaåi maskirnuuniformu i kreñe u totalni rat. Åovjek svih pariãkih intelo-kuhiça,koautor (zajedno s Bernard-Henri Lévyjem) one sramne: Radijebiti u krivu sa Sartreom, nego u pravu s Aronom, dakako u vrijemedok je Sartre æario i palio na pariãkoj intelektualnoj sceni, a Aronnazivan “faãistom”* – izdaje dnevnu zapovijest: Da bismo spasiliKosovare, åiju smo sudbinu oteæali, ne moæe se viãe iskýuåiti totalni ratprotiv onih Srba koji i daýe ostaju zaåarani Miloãeviñem. Totalni ratprotiv zaåaranosti!

U L’Expressu kronika André Glucksmanna. Nekadaãçi ideolog triM (Marx, Mao i Marcuse), koji je u svojoj broãuri (1968.) o re-volucionarnoj strategiji snivao o pobuni koja bi zapalila cijeli kon-tinent, od Lisabona do Moskve, piãe iznova u ritmu ratnih dobo-ãa. Revolucionar koji do svoje tridesete godine nije bar jednombio lakãe mrtav, u dvaput starijoj æivotnoj dobi doimýe se kao voj-ni bjegunac. Sve je tu – i borba protiv barbarstva, i kuga (ovo ñebiti zbog Camusa, moæda) i klonirani Miloãeviñi ãto u hodnicima

30

* Bilo je to 1976. Raymond Aron je tada odgovorio na tu åuvenu dilemu: Sartreili Aron ( inaåe drugari iz ãkolskih klupa na L’Ecole Normale Supérieure) sli-jedeñim rijeåima: Smatram straãnim to ãto ñe mu se jednoga dana spoåitnuti daje rabio svoje dijalektiåko umijeñe i svoje velikoduãne osjeñaje samo zato da bi oprav-dao ono ãto se ne moæe opravdati. Ãto je trezore svoje ingenioznosti uloæio u pokuãajda pokaæe da se ne moæe biti protiv Staýina i da, u najmaçu ruku, treba biti blizaks çim. Doåim ñe se jednoga dana reñi, ako joã bude vladalo zanimaçe za ç i mene,da nikada nisam, radi dijalektiåkog razloga, opravdavao ono ãto se ne moæe oprav-dati. Nikada nisam opravdavao Pinocheta. Nikada nisam opravdavao Staýina iliHitlera (R.A., Mémoires,str. 721.).

Kremýa bruse svoje noæeve. Ima proze koja odaje duboke duãevnei psihiåke poremeñaje. Ova je od te vrste.

Asocijacija Sarajevo – u svom biltenu za mjesec april – donosiålanak-tjeralicu pod naslovom: rfi-rts? – uz, dakle, ogradni upit-nik, posve nepotreban, jer kad se proåita ovaj letak, primjerenijije bio znak jednakosti. Stanko Ceroviñ je napadnut jer u svojim re-portaæama iz Srbije i Crne Gore otvoreno naziva gestu francuske dræavebesmislenom operacijom. Nakon ãto se tako Asocijacija uzdigla u za-ãtitnika francuskih dræavnih interesa – jer o çima nema tko dru-gi da misli? – za moju je malenkost napisano da bijesno laje na sveãto dolazi sa Zapada. Kako je dirýivo åitati ovu optuænicu iz ‘av-av-socijacije’ koju vodi ‘bivãi’ komunistiåki ambasador, a koji se zbogdugogodiãçe ‘borbe protiv Zapada’ nije imao kad cijepiti protivzapadnih bogiça.

Régis Debray objavýuje, u Le Mondeu, svoj prvi ålanak suprotivajednoumýem: ‘Mjeseåarska Evropa’. Åe Guevarin suborac iz bo-livijske praãume, koji je, dakle, “omirisao barut”, oåituje hrabrostda bude inakomisýaãåi, kako se govorilo u vrijeme breæçevýevskepolitical correctness i humanitarne teorije o “ograniåenom suve-renitetu”. Neka je glava amerikanizirana onda kad vrijeme zamjeçujeprostorom, historiju tehnikom a politiku Evanðeýem. Ili joã i ovo: Onoãto omoguñuje uspjeh ovog westerna jest opña kriza evropske transmisije– kriza ãkole, nakladniãtva, spektakla, svih oblika pamñeça.

Afp izvjeãtava o podjeli meðu francuskim intelektualcima. Uz veñspomenute kosovarske komitetlije navodi se i akcija Ne ratu – peti-cija koju su do danas, izmeðu ostalih, potpisali: Gilles Perrault,Max Gallo, Gisèle Halimi, Jean Dutourd, Jean Raspail, Dominique

31

Jamet, Vladimir Volko�, Alain de Benoist, general Pierre-MarieGallois i çemaåki (zaãto çemaåki?) pisac Peter Handke, zahtije-vajuñi bezodvlaåan prijekid bombardiraça i otvaraçe istinskih pre-govora. U jednoj drugoj peticiji, koju su potpisali sociolog PierreBourdieu i povjesniåar Pierre Vidal-Naquet, napomiçe afp,takoðer se traæi bezodvlaåni prijekid bombardiraça i odbijaju argu-menti kojima se opravdava nato-intervencija.

32

2. travça...

Ujutro na France-Info sluãam intervju s Bernardom Kouchnerom,s French Doctorom. Zatraæio sam kopiju i evo nekih ulomaka.Posebnu pozornost obratiti pitaçima koja to nisu. Pitaçe: Humanitarno je, joã jednom, pozvano danas u pomoñ.Vi, kao osnivaå Lijeånika bez granica i Lijeånika svijeta, znate o åe-mu se zapravo radi.Odgovor: Da, ali nema humanitarne katastrofe, ja ne bih rabio tu ri-jeå. Ponajprije, zato ãto je to politiåka gnusoba, moralna kriza, dopustitiusred Evrope da provaýuju vrata kuña, jedna po jedna, na osnovu us-tanovýenih lista, kao ãto to sada znamo, i zatim da protjeruju æene idjecu, ubijajuñi muãkarce ukoliko pruæaju otpor, bacajuñi ih na put bezprtýaga, bez iåega, u jednoj sekundi, u dvadeset minuta. O tome se ra-di. To nije humanitarno pitaçe, to je politiåko pitaçe. To je åak faãi-zam. Dosta je bilo toga!Pitaçe: Ovo je svakako prvi put da svijet, Zapad [znakovit zab-orav preostale åetiri petine svijeta – f.c.], intervenira protiv nekedræave koja nije povela rat, bar ne za sada, izvan svojih granica, ipo prvi put da se na neki naåin ispuçava duænost mijeãaça u un-utraãçe stvari, principa kojem ste vi uveliko kumovali.Odgovor: Da, i vjerujte mi da se ne stidim toga, prije bih rekao da setime ponosim i, da nije bilo osporavano ovo pravo mijeãaça, i to pona-jprije u naãim zemýama, i åak od strane humanitaraca, ne bismo biliizgubili toliko vremena.... Znate, to je vrlo jednostavno. To nije paåaçeu stvari drugih, radi se o tome da se zna hoñe li se odgovoriti s Da ili Nena poziv ærtava i nikoga drugog, radi se o univerzalnoj savjesti. Mi civ-ilizirani [!!!] i bogati na neki naåin [ovdje se bivãi komunista æacn-uo i postavio blagu ideoloãku ogradu koje nema u sluåaju çe-gove hipostazirane civiliziranosti – f.c.], ýudi koji vjerujemo u pra-

33

va åovjeka, moæemo li zaãtititi izrabýivane maçine prije no ãto one nes-tanu. To je pravo na mijeãaçe. To je napredak åovjeånosti, ukoliko dotoga doðemo. Treba to pravo kodi†cirati.

...Znam ulogu koju su Srbi igrali tijekom rata, poznata mi je çiho-va hrabrost, çihov heroizam, znam i çihovu nepopustýivost, çihovuhistoriju. Znam da oni sebe smatraju vratima krãñanskoga Zapada, dasu se borili kroz stoýeña i stoýeña, i da su, na Kosovu posebno, izgubilibitku protiv onih koje oni nazivaju Turcima, protiv muslimana [!!!],znam ja sve to. Ali mi ne vodimo rat protiv Srba demokrata, mi, uo-stalom, ne vodimo rat ni protiv Srba, mi uostalom ne vodimo rat ni pro-tiv koga [nevjerojatna humanitarna i åovjeåno-pravaãka pozicija:bije te ratnim strojem i pritom ti ne daje ni minimalno seman-tiåko pravo da to nazoveã ratom – f.c.], mi hoñemo samo da spri-jeåimo da ýudi Kosova ne umru, da ne budu muåeni, da ne budu pro-tjerani, da ne budu streýani na ulici, da ne budu ostavýeni mrtvi predoåima svojih obiteýi, a sve to pod izgovorom da su veñinski i da su mus-limani. To je to ãto mi hoñemo. Moæe li se sred Evrope dopustiti da seåine takve gadosti, takvo barbarstvo? Ma nemojte! Joã jednom, nisuudari nato-a pokrenuli zbjegove. Mi o tome sada znamo dosta.

French doctor ima iza sebe veñ trideset godina humanitarnogstaæa i suosjeñaça na distanci, ili kako bi to rekli sýedbenici naj-slavnijega beåkog doktora, entlehntes Schuldgefühl, posuðeni osjeñajgriæçe savjesti: Bijafra, Bejrut, Afganistan, Sudan, Somalija ivreña riæe na leðima pred tv kamerama... Jednu treñinu terco-mon-den i dvije treñine monden, ãapñe se u hodnicima ministarstava, ilijoã: Dandy humanitarne stvari. Kouchner samo preuzima konceptkoji je ranije skovao Jean-François Revel, o mijeãaçu u unutraãçestvari. No, ovaj su koncept rabili mnogi, i ne znajuñi, kao ãtogospodin Jourdain nije znao da je cijelog æivota govorio u prozi.*

34

* Lik iz Molièreova Bourgeois gentilhomme.

U ovom su se stoýeñu çime sluæili i Mussolini, prigodom rata uAbesiniji, i Hitler, u povodu aneksije Sudeta. Kouchner ga pret-vara u parolu: Osnivaçe internacionalnih brigada za unesreñenei za borbu protiv faæizma, koji svuda diæe glavu, ako je suditi potakvim izjavama. Ovom åesto rabýenom obrednom psovkomprikriva se danas nova socijalno-kulturna uravçilovka ili Gleich-schaltung. To je i oklada na sigurno – jer faãizam je pobijeðen pri-je viãe od pola stoýeña, zato ih tako ‘dobro sluæi karta’ – okladabrojnih anarhista-funkcionara viãeg platnog razreda, pobuçeni-ka iz rezervnog sastava ili subverzivnih apologeta, koji podgri-javaju strah od proæivýenih zala i odaju se nemilosrdnoj kriticisvega proãloga, kako bi se boýe etablirali u postojeñem “neredu”.I za tu svoju neåuvenu hrabrost i aposteriorni historijski traumati-zam traæe od nas da im se divimo.

* * *Pier Paolo Pasolini pisao je sredinom sedamdesetih godina o arhe-oloãkom antifaãizmu koji je dobar izgovor da se pribavi spomenicastvarnog antifaãizma. U oåima Pasolinija, kojega bi bilo teãko op-tuæiti za desna skretaça, radi se o antifaãizmu svekolikog komfora iodmora. Novi istinski faãizam, tvrdi Pasolini, bio bi ono ãto soci-olozi vrlo uåtivo nazivaju ‘potroãaåkim druãtvom’, rezultati koje-ga su na putu da preobraze ýudska biña do najdubýeg sloja çi-hove duãe, i to tako vjeãto da i ne znaju. Faãizam je zavrãen (a timeje i antifaãizam postao isprazan), jer ga je zamjenilo neãto joã gore:potroãaåka moñ i çena hedonistiåka ideologija!

* * *

35

Humanitarna kriza, faãizam kao horresco referens, koliko samopovoda da bi se opravdao rat koji je – po informacijama koje sveviãe cure iz ‘sluæbenih izvora’ – nametnula Madeleine Albright, aza teorijsku logistiku pobrinuo se pan Zbigniew Brzezinski, åiji jeopravdani antisovjetizam dugo prikrivao bolesni antirusizam.Dovoýno je åitati çegovu posýedçu kçigu Velika ãahovnica.

Nakon Lijeånika bez granica, oglasila se i organizacija Postolari bezgranica (tko ne vjeruje neka provjeri: sjediãte je organizacije: 7, rue Ste Eugénie, 3000 Nîmes) i, u komunikeju s danaãçim na-dnevkom, çeno vodstvo naglaãava da je stupilo u kontakt s Quaid’Orsayom radi pokretaça akcije Cipele za Kosovo, poåev od 6. ovo-ga mjeseca, te stoga – buduñi da se iza ovakvih i drugih human-itaraca krije uvijek neki uzviãeni razlog – mole graðane da ispraznesvoje plakare, podrume, suãe i drugo, sve u okviru, dakle, proýetnogåiãñeça potkrovýa i podrumskih prostorija. Io voglio una... frontiera !

Na Gare de Lyon åekam Ãnajdera koji se vraña u Pariz, nakon bo-ravka u La Chartreuse. Iako se nalazimo desetak metara jedan oddrugog, u neopisivoj guævi, pronalazimo se tek tako ãto i jedandrugi zovemo moj kuñni telefonski broj i dobivamo neophodnekoordinate. Ponovno provjerena vrijednost uputstva velikog is-traæivaåa: Kad si izgubýen, ne pitaj gdje si, veñ gdje su drugi! A dru-gi su u Train Bleu – raskoãnom kolodvorskom restoranu u stilubelle époque.

Veåera kod Veliåkoviña – ‘gost veåeri’ jeune homme, Slobodan Ãnajder.

36

Velika subota, 3. travça...

Po povratku od Veliåkoviñevih, oko 2h ujutro zovemo – Ãac i ja– Borku Paviñeviñ. Borka daje live komentar bombardiraçaBeograda.

U Sarajevo zovem s.p. U juåeraãçem prilogu za rfi govori oBoãçacima koji æive u Sandæaku. Priznajem, prvi put åujem da senarodi i etniåke zajednice de†niraju, poput indijanskih pogla-vica, s odnosnom zamjenicom koji. Nakon ãto su se sarajevski“nezavisni” Dani – åiji je on glavni urednik – pojavili s naslovni-com Lepa sela lepo gore, s projektilom ispaýenim s ameriåkogratnog broda, ova mi se bik-koji-sjedi apelacija kontroliranog et-niåkoga porijekla smuåila. Rekoh mu, da me to podsjeña na Dal-matinca koji æivi u Ãumadiji. I, u okviru svojih nadleænosti,otkazu-jem daýu suradçu.

afp javýa: Francuski ministar unutarçih poslova Jean-Pierre Chevè-nement indirektno je kritizirao nato-intervenciju u kojoj sudjeluje iFrancuska, dijeleñi svojim kolegama iz vlade fotokopiju teksta çe-maåkog pisca i †lozofa Hansa Magnusa Enzensbergera (Pogledi nagraðanski rat).

Moral je posýedçe utoåiãte evrocentrizma. Vrijeme je da se odrek-nemo tih fantazma o svemoñnom moralu, piãe Enzensberger. Poizlasku sa sjednice vlade, proãlog åetvrtka, kojoj je predsjedaopremijer Lionel Jospin, Chevènement je samo kratko potvrdioda je imao priliku iznijeti nekoliko razmiãýaça †lozofske naravi.Njegov mdc (Pokret graðana) izjasnio se protiv nato-ove akcijei pozvao na manifestacije koje su se odræale u Parizu u åetvrtak.Za rata u Perzijskome zaýevu (1990-91), Chevènement je, kao

37

tadaãçi ministar obrane, podnio ostavku u znak neslagaça s fran-cuskim sudjelovaçem. Le Monde ocijeçuje da takve kakve su, overeåenice predstavýaju æestoku kritiku intelektualnih i moralnih osnovaakcije koju su odluåili Chirac i Jospin. Iznoseñi ih na ovaj naåin, Che-vènement pokazuje rastuñu unutarçu napetost: posve protivan akcijikoja se odvija, on ne moæe kriti svoje osjeñaçe, ali, za trenutak, radijebira za politiåara bolnu gestu, da nametne sebi ãutçu nego da izazovevladinu krizu. Veåeras je Chevènement, u posebnom komunike-ju, istaknuo slijedeñe: Komentari koje je objavio le Monde... pred-stavýaju ekstrapolaciju koja obvezuje samo taj dnevnik a ne i ministraunutarçih poslova koji je na etiåki plan postavio problem granica naãegangaæmana.

Vlado Veliåkoviñ daje ekskluzivnu izjavu za rfi: Smatram neodræivim i skandaloznim ponaãaçe takozvanih velikih

sila, koje mora da baã to i nisu, toliko velike i snaæne, kad im je potre-ban ceo taj cirkus da bi jednu malu zemýu stavili na koýena, s obra-zloæeçima koja to nisu i koja su, moglo se i predvideti, proizvela pot-puno suprotan efekat. Lepo je i lako znati gde su ciýevi koje trebagaðati, ponekad bi trebalo posvetiti malo paæçe i zaviriti u duãe i os-eñaça ýudi, ãto je, naravno, ameriåkim stratezima potpuno strano.

Ono åega mi je posebno æao, i ispuçava me i te kakvim besom, to jeda smo u prilici, mi koju smo ovu zemýu, Francusku, izabrali kao svo-ju drugu domovinu, da konstatujemo, prvo, çenu sramotnu posluãnost,a zatim i prelaz na samu akciju koja ñe uåiniti da petnaest miliona Srbaãirom sveta posumça u tu dugu ýubavnu priåu, pa åak i prekinu je, ra-zoåarani.

Ubeðen sam da nema sukoba, opravdanog ili ne, koji se ne da, pogo-tovu danas, reãiti dogovorom, dobrom voýom. Suviãe su svi ovi narodi,i srpski, i jugoslovenski, ukýuåujuñi i Albance, trpeli, patili, stradali

38

moralno, emocionalno i materijalno. Po koji put ñemo morati ponovnoda diæemo zemýu iz pepela i ruãevina? Nismo li se kroz istoriju i suviãetime bavili. Dosta je bilo.

A grýeçe i ýubýeçe Holbrooka i Solane, poãto su obelodanili od-luku, mimo svih meðunarodnih pravila i konvencija, da napadnuJugoslaviju, ostaje kao sramotan dokument kraja ovog veka. Ovo ãto senoñas dogodilo je po svemu dijaboliåno, sliåno onome ãto se dogodilo –dan u dan skoro – 6. aprila 1941. godine. Hitler je napao Jugoslaviju, bila je nedeýa, Uskrs!

39

Uskrs, 4. travça...

Happy birthday to you, nato! Osam roðendanskih projektila pogo-dilo minule noñi “srce Beograda”, kako kiruãki precizno naslov-ýuje Le Monde.

U istom listu oglasila se i Njegova Uzoritost, kardinal JacquesDelaporte, nadbiskup Cambraia i predsjednik Komisije za Pravdui Mir francuske biskupske konferencije s naslovnom porukom:Nametnuti mir oruæjem. Blagoslov, s odveñ istaknutim galikanskimtonovima, pravednog rata! Ni rijeåi o papinoj osudi rata, joã maçeo åetiri uvjeta pravednoga rata, koje je Toma Akvinski odredio, akoji su i danas aktualni kao u 13. stoýeñu (legitimnost autoritetakoji ga pokreñe, ispravýaçe krivice ili nadoknada ãtete koju jeneprijateý prethodno poåinio, razmjernost odgovora u odnosuna agresiju i potraga za mirom), ali zato se unaprijed daje vrhu-naravna indulgencija i za eventualnu kopnenu intervenciju radirazoruæaça agresora. Kad Crkva luta, pometça je potpuna i dubo-ka. I to na Uskrs. Uskrãça propovijed monsiçora proåelnika kon-gregacije za pravdu i izvjestije.

40

5. travça...

Dok laiåki Le Monde objavýuje propovijed biskupa u odori, u veo-ma politiåko-korektnom katoliåkom dnevniku, La Croix, nailazi-mo na intervju s vrhovnim zapovjednikom savezniåkih snaga uEvropi, generalom Wesleyem Clarkom (beogradski kçiæevnikPredrag Åudiñ ga zove Veseli Klark), u kojem – na veoma ka-toliåko pitaçe: Je li nato sposoban sprijeåiti Srbe da pobiju Kosovare?– general odgovara: Ne, nismo sposobni. I nikada nismo ni vjerovalida ñemo biti sposobni. Naãa je savjest na velikoj muci zbog straãne sud-bine izbjeglica. Prema Clarku, srpska je vojska istroãena, umorna, imotivirana fanatiånim ãefovima. “K’o da strepi mrki vuåe s planin-skoga gladna miãa”, rekao bi pokojni ban puåanin.

Od Libérationa, urednika Pierrea Haskija, traæim tekst PaulaQuilèsa, bivãeg francuskog ministra obrane i sada Predsjednikakomisije Nacionalne skupãtine za obranu. Na pitaçe o tome kakoznam da je Paul Quilès poslao prije samo pet minuta svoj tekstredakciji, odgovaram da kao novinar nisam duæan odati svojeizvore, ali, ipak, kaæem kako je porijeklo informacije “iz krugaQuilèsovih prijateýa” i svojom rjeåju jamåim da neñu zloupora-biti tekst i otkrivati çegov sadræaj prije sutraãçeg objavýivaça.Zadovoýan je i ãaýe mi faksom tekst u kojem Quiles, izmeðu os-talog, predlaæe prijekid bombardiraça i pokretaçe mirovnih pre-govora.

Na izlazu iz Maison de la Radio susret s Pierreom Hassnerom,ålanom Komiteta Kosovo, sjediãte kojeg je u uredima åasopisa Esprit(od personalizma do uåekizma!). Iz prvih reåenica razgovora bivarazvidno da se nalazimo na suprotnim pozicijama, ãto kod çega

41

izaziva ne malo åuðeçe, buduñi da “znam otkad dræite da jeMiloãeviñ najodgovorniji za katastrofe koje su pogodile narode Jugosla-vije”. “Da, baã zato”, odgovorim. “Jer, kako mi kaæe ovih dana pri-jateý, nisam znao da se luðak lijeåi udaraçem motkom po glavi”. I nas-tavim u drugom registru: “Ne åudim se ostalim ålanovima Kosovskogkomiteta ãto brane dvije logiåki proturjeåne pozicije: ‘multikultural-izam’ i ‘multikonfesionalizam’ u Bosni, a sada separatizam Kosova naosnovu mono-etniåkoga principa. Ali vi biste bar to proturjeåje trebalividjeti. Jedino ãto je tu konstantno, jest uvjereçe da su Srbi uvijek badboys.” Hladan i vjerojatno konaåan rastanak. Ne bih ovo bio nirekao, da on nije bio taj koji me je 1988. pozvao, da u okviru çe-gove Radne grupe za odnose izmeðu istoåne i zapadne Evrope, pri Ãkoliza visoke studije u druãtvenim znanostima, odræim predavaçe oMiloãeviñu, ãto mi je tada donijelo niz neugodnosti. Ne i odstrane Hassnera. Dapaåe.

Francuska povjesniåarka Madelaine Rébérioux – bivãa predsjed-nica Lige za ýudska prava, i sada çen poåasni predsjednik, dajeekskluzivnu izjavu za naã program:

Prijateýi Jugoslavije, prijateýi Srbi! Ãaýem vam ovaj pozdrav dokbombe nato-a uniãtavaju, noñ za noñ, vaãe aerodrome, vaãe mostove,vaãe tvornice, uskoro i vaãe gradove...

Zdaçe pogoðeno bombom, to su zidovi ãto krvare. Ono malo snagekoju ste sakupili poslije borbe protiv Hitlera sada nestaje. Ako je rijeå ojavnoj nekoj zgradi, onda time nestaju i vaãi arhivi, u kojima je upisanaproãlost vaãeg nesalomýivog naroda. Vi odgovarate koncertima, ãala-ma, pjesmom, da biste nadvladali strah.

Kao historiåar bavila sam se balkanskim ratovima 1912-13. i znalaukazati na çihova barbarstva.

42

Bombe danas padaju s neba i oni koji ih izruåuju ne riskiraju svojeæivote. Ipak, æelim da vam kaæem, åak i ako su informacije koje ãiri na-to pogreãne, pokadãto i laæne – kako da ne budemo potreseni pred sud-binom koju, u vaãe ime, nanose milicije Albancima s Kosova.

Mnogi, mnogi – nedvojbeno – bjeæe od bomba. Mnogi, isto tako, bjeæeod etniåkoga åiãñeça – tog beãåaãña! Mræça prema Albancima koji æiveu vaãoj zemýi loã vam je savjetnik. Na Kosovu mora da se uspostavigraðanski mir! Ujediçenim se narodima mora ponovno dati rijeå.Zraåni udari moraju prestati.

Kao mnogi Francuzi, djelujem tamo gdje mogu: na ulici, u svojoj or-ganizaciji – Ligi za ýudska prava – kod prijateýa koji su na vlasti uFrancuskoj, da bih im uputila ovaj vapaj!...

43

6. travça....

Iz Struge se javio Fehim, nakon 12 dana bez glasa o sebi. Ovoodsustvo, jer sam krio informaciju o çemu, protumaåeno ponekim kolegama kao uguãivaçe glasa druge strane.

Akademik Jean-François Revel odbija dati intervju za rfi. Nije po-moglo ni zajedniåko prijateýstvo s pokojnim Brankom Laziñem.Åeka me dalek put, a u sebi mislim kako je to samo izgovor. Iakoglavna tema veñ dva tjedna, u svojim kronikama Revel izbjegavada se izjaãçava o nato-intervenciji.

Svjetska trgovinska organizacija potvrðuje da je zakonodavstvoEvropske unije glede uvoza banana protivno pravilima meðu-narodne trgovine. Tako je danaãçom ameriåkom pobjedomokonåan viãegodiãçi rat izmeðu usa i eu. Preostaje joã pobjedanad balkanskim barbarima, kad su majmuni Eurolanda tako na-graðeni za svoju servilnost.

44

7. travça....

Pascal Bruckner, u Le Mondeu, u samom naslovu se veñ pita: Zaãtoovo anti-ameriåko bjesnilo? Stara je francuska izreka, kad åovjek hoñeubiti psa, proglasi ga bijesnim. Bjesnima su proglaãeni redom: ured-nik tjednika Marianne, Jean-François Kahn, sociolog Pierre Bour-dieu, historiåari Pierre Vidal-Naquet i Max Gallo, politiåar CharlesPasqua i, medijolog, Régis Debray. U peticiji koju su posebno pot-pisali Pierre Bourdieu i Pierre Vidal-Naquet, zahtijeva se bezodvlaåniprijekid nato-misija i, istodobno, samoodreðeçe Kosova. Kojim bi seto magijskim skokom preãlo s jednoga na drugog? Tajna. Bitna je samoanti-imperijalistiåka poza, ma koliko bila djetiçasta. Amerika: trebabiti protiv. Tako zahtijeva intelektualni konformizam, na ýevici kao ina desnici. Nakon ãto je nato ostavio tako u ‘misionarskom polo-æaju’ – pogledati u Figuræ Veneris – Bruckner je sam uzjahao naanti-konformistiåkom krilu i dao se u ýuti boj s lijevim i desnimanti-yankee fanaticima.

Vijest koju objavýuje zagrebaåki tisak, Jutarçi list, da je u Lon-donu, 4. ovoga mjeseca umro, u 86. godini, Vane Ivanoviñ. Ni nadotvorenom rakom ne moæe bez podvala, laæi i objeda: Premda ju-goslavenski orijentiran, Ivanoviñ je nakon uspostave Hrvatske jasno daodo znaça da prethodne Jugoslavije nisu bile çegove Jugoslavije i prem-da sve do trenutka smrti iz çegova duha nije izblijedjela ta vizija, neko-liko je puta pohodio Hrvatsku za vrijeme rata, oåito ne samo zato ãtoje oboæavao Dubrovnik, veñ je kao ålan najviãeg engleskog druãtva po-magao hrvatskoj diplomaciji u kontaktima s engleskom vladom iålanovima Parlamenta. Jedva da je iãta toåno, osim onog o Dubrov-niku, u ovom nekrologu-smjernici za naprednu i nacionalnu bud-nu mladeæ. Piãem vijest iz glave, u kojoj pokojniku izraæavam

45

duboku zahvalnost u ime redakcije, te molim Jelenu Lovriñ da za sutra napiãe krañi komentar o “posýedçem velikomJugoslavenu”.

Vijest afp: Ameriåka pomorska baza Guantanamo – na jugois-toånoj obali Kube – spremna primiti 400 kosovskih izbjeglica iprvi ñe “stiñi veoma brzo”, istaknuo je general Chuck Wald.Smjeãtenu oko tisuñu kilometara juæno od Havane, pomorskubazu Guantanamo – suverenitet nad kojom polaæe Kuba – ameri-åki Useýeniåki odjel ne smatra ameriåkim teritorijem. Tu su zadçiput – iza bodýikavih æica – bile smjeãtene izbjeglice iz Haitija, kaoi Kubanci koji napuãtaju svoju zemýu. Reuters javýa da su vlastijednog zapuãtenog rudarskog naseýa iz kanadskog VelikogSjevera predloæile kanadskoj vladi da predvidi naseýavaçe 5000kosovskih Albanaca. Sredça sijeåaçska temperatura u podruåjuYukona varira izmeðu -17° i -30°C. Slike kosovskih nesretnika ko-je ubacuju u avione k “Velikom kanadskom Sjeveru i Guantana-mu” – tih nesretnika koji pred kamerama pokazuju znak kao dasu im ruke svezane – samo smo jednom vidjeli na francuskoj tele-viziji. Ne treba uznemiravati mirnu humanitarnu savjest bezgranica!

Iz Novoga lista dobio Ãacovu kolumnu, objavýenu dan ranije, podnaslovom “Kome zvona zvone?”

Dakle, ostavili smo ‘La Closerie des Lilas’, prijateý i ja, u najboýemraspoloæeçu. Mnogo je svijeta ãetalo ulicama. Niãta nije najavýivaloda bi dan prije no ãto se skloni kraju, mogao izañi kao osobito vaæan.Onda je u veåerçim izdaçima osvanulo slovima koja su vikala: “Rat!”U subotu veñ pisalo je u istim tim novinama: “A ãto sada?”... U meðu-vremenu, sjetimo se kako je Hemingway, sa slavnim svojim pitaçem,

46

osluhnuo zvona koja moæda zvone na apokalipsu. Na evropski Velikipetak i opet gore evropski gradovi, i to je, naæalost, jedini pravi evrop-ski kontinuitet od 1914. do danas. Kao ni onda, 1914, ni danas Evropanema ni snage ni voýe da neãto odluåno poduzme u vlastitoj stvari. Azvona zvone. Red zvona, red bombi!

Austrijski pisac Peter Handke napuãta katoliåku crkvu u znakprosvjeda protiv dræaça Crkve prema nato-intervenciji. Papa usvojoj uskrãçoj poruci, dvanaestog dana rata protiv Jugoslavije, osuðuje‘bratoubilaåki sukob’, ali ne i napad nato-a protiv jedne male zem-ýe... Ja, pisac Peter Handke, krãten, najavýujem svoj izlazak iz ovesadaãçe katoliåke Crkve. Prema istom izvoru, Handke je osudio ipisaçe nadbiskupa Cambraia, Monsignora Jacquesa Delaportea,u ålanku (na koji smo se osvrnuli pod nadnevkom od 4. travça)u Le Mondeu, posebno çegovu ocjenu da je u sadaãçem sluåajupostojao izbor izmeðu juridiåki korektnog nedjelovaça i etiåki nuænogdjelovaça.

Afp prenosi iz Washingtona sve oãtrije kritike na raåun dræavnetajnice Madeleine Albright. Prema pisaçu Washington Posta, ko-ji se poziva na visoke izvore iz State Departmenta, vaçskopolitiå-ka vizija Madeleine Albright je pod utjecajem çene osobne æivotne stori-je: djevojåica koja sa svojim roditeýima (i srebreninom – dodali bis-mo) bjeæi iz Åehoslovaåke tijekom Drugog svjetskoga rata, dvaput iz-bjeglica... Ona stalno okreñe raspravu k moralnim i historijskim pitaçi-ma. Prema kolumnistici, Arianne Huf†ngton, uspomene na Hit-lerovo uniãteçe çene rodne zemýe åine je slijepom za stvarnostsvijeta.

Juåer je sama Albrightova indirektno odgovorila na neke odkritika na svoj raåun. U govoru u Brookings Institution ona je

47

borbu protiv totalitarizma ocijenila sastavnim dijelom svoga æivota iameriåkih vrednota, te tvrdi da je ponosna ãto je mogla doñi u usa, itako sudjelovati u borbi za ove vrednote.

George Robertson, britanski ministar obrane, govori da natoratuje protiv ZLA!!! nato kao egzorcist. Kad su poveåerali, uvedoãeTobija k Sari. On se, ulazeñi k çoj, sjeti Rafaelovih rijeåi: uze tam-janova pepela, metnu na ç ribýe srce i jetru i okadi. Tek ãto demomoñutje voç, pobjeæe u Gorçi Egipat...(Tb, 8,2)

Naveåer me zove Pierre Vidal-Naquet i savjetuje mi da ne prih-vatim unakrsni intervju s “ekspertom za Balkan” iz ifri-ja –Institut Français des relations internationales – ãto ga predlaæe tjed-nik L’ Evénement.

Kod mene na improviziranoj veåeri – Saãa Serdar, Nevena Janaå,Vladan Joåiñ, Irina Deåermiñ i Miãa Obradoviñ... Razgovor omoguñim akcijama tipa “skupýaça lijekova”. No veåera stalnoskreñe u vode canzone i humora. Visoka koncentracija humani-tarnog neposluha na malom prostoru.

48

8. travça....

Zove televizijski kritiåar Le Mondea, Daniel Schneiderman, i molida nastupim u çegovoj emisiji L’Arrêt sur image na kanalu LaCinquième.

Stanko javýa iz Beograda o heroju u jednom od najprýavijih propa-gandnih poteza u ovom ratu – o Robinu Cooku, ãefu britanskediplomacije – koji je u dva navrata javno prozvao poznatu radio-postaju b-92 i çenog glavnog urednika. Rijeå je o bezobzirnoj de-nuncijaciji. Cook je svoju izjavu tako sroåio da izgleda kao da ovaradio-postaja malne radi za britansku vladu i da je †nancira çe-govo ministarstvo. Åisti poziv na linå u ratnim uvjetima. BivãaCookova supruga veñ se poæalila na çegovu sklonost k alko-holizmu, ali ne i na denuncijaciju kao hobby.

I ameriåki tajnik za obranu William Cohen utekao se ãpaget-egzorcizmu te u govoru pred vojnicima u talijanskoj bazi Avianoizjavýuje: Kao ãto ste sami mogli vidjeti, Miloãeviñ nas je povukao nadno pakla, gdje vlada zakon dæungle i gdje se pravda svodi na metak upotiýak. I daýe, ali sada prenijeto na kolektivni plan: Oni (Srbi) seodaju silovaçu, pýaåkaçu i kolektivnim ubojstvima i to u razmjerimakoji nisu viðeni od Drugog svjetskog rata...Oni su bacili na putove pak-le milijun lica nametajuñi im nazamislive patçe i sada Miloãeviñ peresvoje krvave ruke da bi rekao kako ga je nato na to prisilio (afp). Doku Avianu ãef Pentagona govori kao tv-evanðelist, u Londonu, bri-tanska ministrica za meðunarodni razvitak, Clare Short, govori– posve suprotno – o uznemirujuñoj promjeni strategije srpskihsnaga na Kosovu, koje su poåele skupýati izbjeglice koji se spremajupobijeñi i prisiýavaju ih da ostanu... Poruka britanske vlade Miloãeviñu

49

je jasna: ograniåavati kretaça stanovniãtva na bilo koji naåin jest nepri-hvatýivo! I jedno i drugo, i ono na ãto ukazuje Cohen i ono ãtouznemiruje ministricu Short, jest neprihvatýivo i za osudu, ali uistom trenutku, u istome danu – bacati na putove pakla milijunýudi i prisiýavati ih da ostanu na Kosovu – jest, logiåki i stvarno,neizvodýivo. Dogovorite se.

Egzorcizmu se odaje i Bernard-Henri Lévy koji s Le Mondeovepropovjedaonice poruåuje: Istjerati Chevènementa iz naãe glave...Vade retro satana! Chevènement, Le Pen, ista borba? Ne kaæem to. Alida meðu svim ovim ýudima postoji identitet refleksa, da dijele istu pri-jeku viziju Francuske, Evrope i morala, to je neosporno. Izmeðu b.-h.l.i napasnog obada na koçskome stegnu takoðer postoji identitetrefleksa, ali...

U istom dnevniku objavýen i ålanak Jacquesa Atallija – bivãegMitterrandova savjetnika – åiju sam kçigu, Kanibalski poredak, usvojstvu pisca pogovora, ocijenio bio kao bezvrijednu (Globus,Zagreb, 1986), punu plagijata i napisanu s jednom jedinom ide-jom u glavi: ýudi se ubijaju jer im je potreban protein, ili po starins-ki, na malo modi†cirani naåin: Si vis panem, para bellum. Oklije-vam åitati çegov ålanak, ali me privukao naslov i entre-†let: Oopasnosti poniæeça Rusije – Umjesto da ýubazno zamole Ruse dapomognu saveznicima da se Miloãeviñ primora na povlaåeçe, Amerikaim daje na znaçe da moraju zatvoriti gubicu ako æele da im nastavipruæati †nancijsku pomoñ kako bi sastavili kraj s krajem. Kad neprepisuje, Jüngera na primjer, Atalli je puno zanimýiviji.

Françoise Giroud, bivãa ministrica u vrijeme Giscarda d’Estainga,prijateýica François Mitterranda, bivãa urednica L’Expressa, iodnedavno prijateýica Bernard-Henri Lévyja, piãe u Nouvel

50

Observateuru tv kritiku pod naslovom: “US, go!”– u prijevodu:“Forza America”. O samim operacijama, televizijski kanali daju obaz-rive informacije, uz puno kondicionala. Ne moæe im se zamjeriti. Rades onim åime raspolaæu.... Joã viãe nas uznemiruju slike iz Pariza. Ovemale skupine koje spaýuju ameriåke zastave i viåu: “Zaustavite bom-bardiraça!” ali nikada “Zaustavite deportacije!”, to je onaj dobri stari“US go home” u Bourdieu* umaku. Åujemo i gledamo åudne stvari.Pierre Vidal-Naquet, åovjek u svakom pogledu dostojan poãtovaça, iz-javýuje na lci da je ‘ovaj rat akcija Amerike protiv Evrope, planiraniudarac organizaciji Evrope’. Njegov sugovornik, Pierre Hassner, ostaoje zaprepaãten. I slijedi ono glavno: Kad vidimo izbjeglice kako umirui Srbe kako pjevaju i igraju na ulicama Beograda, osjeñamo kako posta-jemo zloåesti, veoma zloåesti. US go! Nijedan argument, samo åu-vstva i rjeånik nogometnih huligana. Zapaçujuña sliånost u slo-ganima, u odabiru ærtava, u obrani iste svete stvari – Amerike.Gospoða ex-ministrica ne pokuãava ni artikulirati francuski na-cionalni interes, nezavisno od ameriåkog, joã maçe analiziratisukob u svjetlosti makar i elementarnih historijskih i drugih rel-evantnih spoznaja.

U The Guardianu, britanski dramaturg Harold Pinter daje “soånu”de†niciju ameriåke vaçske politike: Ameriåka vaçska politika seodreðuje na slijedeñi naåin: poýubi me u guzicu ili ñu ti razbiti gubicu.Miloãeviñ je odbio da poýubi ameriåku guzicu, i otada Clinton razbijagubicu srpskom narodu (ne Miloãeviñu) s katastrofalnim posýedicamapo kosovske Albance. Operacija nato-a je maloumna, nepromiãýena,pogreãno proraåunata, prava propast. Ona je takoðer posve nezakoni-ta i predstavýa zabadaçe posýedçeg åavla u kovåeg preminulihUjediçenih naroda. Opravdaçe ove akcije – ‘humanitarni obziri’ – je

51

* Pierre Bourdieu, francuski sociolog, profesor na Collège de Franceu.

oåigledno veoma loãa ãala. Ona oåituje duboku hipokriziju SjediçenihDræava i Ujediçenog Kraýevstva....Miloãeviñ je zacijelo divaý i ne-milosrdan. Kao i Clinton koji mirno nastavýa perverznu tradicijuReagana i Busha. Ali, dakako, tome on dodaje svoj nedotupavni osmi-jeh i svoj juæçaåki prijetvorni naglasak. On je veoma simpa na tele-viziji. Blair je taj koji ýubi Clintonovu guzicu sa najveñim moguñimæarom – saça da je gospoða Thatcher. Nivo inteligencije koja je na djeluu cijelom ovom poduhvatu je patetiåan, ako ne i infantilan. SjediçeneDræave predstavýaju sada opasnu silu koja je potpuno izmakla kontroli.

52

9.travça

Snimaçe emisije u 15 h. Pored Schneidermana, voditeýa i ured-nika emisije, tu su joã kao gosti, osim mene, pozvani Jean-PierreGalois, urednik evropske i afriåke redakcije Agence France Presse,te Musa Jupolli, su-osnivateý Komiteta Kosovo, koji kasni i dolazisluæbenim autom i tjelobraniteýem, te joã dva mlada novinara,Aude Dassonville i Benoît Van de Steene. Govorim kako su slikeo izbjeglicama potresne, ali da se cijelo to humanitarno pitaçepostavilo na uistinu dramatiåan naåin, i moglo predvidjeti, teknakon nato-intervencije; da se u toj humanitarnoj histeriji – ko-ja samo æivi od istinske tragedije izbjeglica – ide dotle da novinaridjeci postavýaju pitaje jesu li za nastavýaçe ili prijekid nato-bombardiraça? U reportaæi je prikazana novinarka rts koja topitaçe postavýa jedanaestogodiãçem djeåaku, Albancu, koji sesklonio s obiteýi u Srbiju. Tvrdim da je to skandalozno, ali da samgotovo u rijeå istu reportaæu vidio na cnn, dva dana ranije, samoodgovor desetogodiãçe djevojåice iz Kukeãa je bio, dakako,drukåiji. To je nulta toåka novinarstva. Vidjevãi da sam se zahuktao,kao “parni stroj”, puãtaju me da kaæem i dvije tri reåenice kojese svakako neñe svidjeti francuskoj javnosti. Prvo, da je ratno nov-inarstvo palo na razinu najgore manihejske propagande, i drugo,da je srpska publika, jer je izravno zainteresirana, boýe informi-rana od Francuza koji gledaju samo francusku televiziju. I za-kýuåujem prvu svoju intervenciju pitaçem: Zaãto nato bom-bardira ponajviãe Priãtinu? U podsvijesti mislim: Da je isprazni ida tako post eventum pronaðe legitimitet za svoju brzopletu, glupui opasnu avanturu.

Musa Jupolli, pozvan da neãto kaæe, rekao je kako rts rabi zaAlbance iskýuåivo uvredýiv naziv Ãiptari. Vidim da su francuski

53

kolege zbuçeni, jer ne znaju o åemu se radi, upadnem u rijeå, tega upitam: A kako sami Albanci nazivaju sebe na svom jeziku? –“Pa Ãiptari”!

Po zavrãetku snimaça, razgovor u redakcijskoj sali, uz petitsfours i champagne, ali bez Jupollija, kome se æuri.

U 17 h kod akademika Alaina Besançona, Rue du Bac. Dug raz-govor. Bio sam postdiplomac na çegovu seminaru ãkolske 1983/4godine u pariãkoj Ãkoli za visoke studije u druãtvenim znanostima,kad je çegova analiza sovjetskog sistema bila na vrhuncu slave.Daje mi i intervju, mada se ispriåava ãto nije detaýno upoznat sasituacijom, buduñi da se prekjuåer vratio iz bolnice. Krañu verzi-ju intervjua, rekao sam mu, dat ñu ruskoj i poýskoj redakciji.Suglasio se.

Gospodine Besançon: Koji su po vama ulozi i moguñe posýe-dice ovoga sukoba na Balkanu?

Uzmimo çegove glavne aktere, jednoga za drugim. Miloãeviñeva vla-da ima jasno odreðene ciýeve: Ne prihvaña da Kosovo postane viãe ilimaçe nezavisna pokrajina i pod vlaãñu Albanaca; odbija da se onapripoji Albaniji; istiåe da Srbija ima historijska prava nad Kosovom.Kako je Miloãeviñ komunistiåki diktator, on upotrebýava sredstva ko-munistiåke diktature – ãto znaåi da izbacuje kosovske Albance na naj-suroviji naåin.

Sada pogledajmo meðunarodni vid cijele situacije.Uzmimo Zapad i potom Rusiju.Zapadçaci, ponajprije, Evropýani poglavito, koji teãko mogu prih-

vatiti åiçenicu da Evropa uopñe ne postoji s vojnog motriãta, da ne igranikakovu, a najmaçe aktivnu, ulogu u toj regiji, koja je evropska regi-ja, ili, u najmaçu ruku, regija na obodu Evrope, zatraæili su pomoñ odAmerikanaca, koji jedinu imaju dostatnu projektivnu i interventnu

54

snagu. Problem je u tome ãto je tu ameriåko-evropsku strategijuMiloãeviñ predvidio. Ameriåko-evropska strategija sastoji se u tome dase unaprijed kaæe kako se neñe voditi rat, to jest da se neñe poslatikopnene trupe, ãto bi neminovno povuklo za sobom gubitke u ýudstvu.Prema tome, da neñe biti niãta viãe do jedna kaznena mjera (...)

Ãto se Evrope tiåe, ona je takoðer ispala smijeãna. A povrh toga, joãi podijeýena. Val antiamerikanizma je zapýusnuo Evropu, i postojestruje javnoga mnijeça koje su nezadovoýne tim smjerom kojim se na-to zaputio svojim operacijama. I vidimo one koji poåiçu govoriti: tre-ba zatraæiti dobre usluge od Rusije i tako daýe.

A sve dosad, kakve je bila uloga Rusije? Po mom miãýeçu, ruska jeigra veoma breæçevýevska u klasiånom znaåeçu tog izraza. To za-pravo znaåi slijedeñe: pomoñi kradimice Srbima i, istodobno od Evrop-ýana i Amerikanaca dobijati razliåite politiåke i ekonomske prednostii koristi. Ekonomske: to je Meðunarodni monetarni fond i çegovi kred-iti, politiåki: to su vjerojatno ustupci oko pitaça Kavkaza, Bjelorusije,Ukrajine i tako daýe. Rusi neñe pomoñi Srbima viãe od onoga ãto sudosad åinili, suprotno svim nadama ãto ih oni sami pobuðuju.

Drugim rijeåima, Rusi pomaæu Srbe i od protivnika Srba naplañajuãto ih joã viãe ne pomaæu.

To je, dakle, posve klasiåna breæçevýevska pozicija. (...)Gospodine Besançone, odavno veñ æelim, toåno deset godina,

da vama – svjetski poznatom autoritetu u pitaçima komunizma,autoru klasiånih djela iz te oblasti – postavim slijedeñe pitaçe:Ãto je za vas znaåio kraj komunizma, ãto je to izmjenilo u glo-balnoj slici o svijetu, u ustroju svjetske moñi, na planu samihtakozvanih post-komunistiåkih zemaýa? Ne usuðujem se åak nidodirnuti sve çegove moguñe aspekte.

Obruãavaçe komunizma, u mjeri u kojoj komunistiåka ideologijaviãe nije kôd tumaåeça i izraæavaça, tu je maçe-viãe sve jasno. Osim

55

Sjeverne Koreje, Vijetnama moæda, i donekle Kine, nema viãe vladinihpolitika koje bi se na tome zasnivale.

A glede obruãavaça komunizma, recimo ponajprije to da nigdje ni-je doãlo do obruãavaça komunista. U svim tim zemýama, nijednom sekomunistu nije sudilo za zloåine koje je poåinio. Ona slavna damnatiomemoriæ, kao u sluåaju nacizma, posve je izostala u sluåaju komu-nizma gdje vlada neãto tome posve suprotno – amnezija i amnestija ko-munizma. I oko toga su svi suglasni: ne samo komunisti, naravno, veñi çihove ærtve, kao i sami protivnici komunizma. Svi se slaæu u tomeda treba okrenuti novi list i da je poæeýna aamnezija. Praktiåki, doãloje do proglaãeça amnestije komunizma.

To je pak u zemýama gdje se komunizam kao ideologija sruãio dovelodo zadræavaça na vlasti komunistiåkih ekipa: ekipa koje su djelovalei koje joã uvijek djeluju na osnovama koje su one izgradile prije joãdvadesetak godina. To jest na osnovama akumulacije i monopolizacijebogastva, sve to pojaåano sada reæimom privatnog vlasniãtva i, kolikoje moguñe, monopolizacijom vlasti, ãto je, joã i to, pojaåano viãepartij-skim izbornim sustavom (...)

U vaãoj posýedçoj kçizi Zla kob stoýeña (Le Malheur du siècle)– koja uskoro izlazi u prijevodu u Srbiji i Hrvatskoj – govorite ojednoj, åini mi se, plodonosnoj ideji: o usporedbi komunizma skrãñanstvom s jedne, te judaizma i nacizma, s druge strane,dakako kroz odnos perverzne imitacije – imitatio perversa, kakosu govorili sredçovjekovni teolozi.

Nije lako odgovoriti na to pitaçe u nekoliko rijeåi. No, vjerujem datreba naglasiti upravo taj pridjev perversa.

Stari zavjet poåiva na izvanrednoj formaciji izraelskog naroda, naizabranosti – boæanskom izboru koji taj narod uæiva, posve bezrazloæankao svaka Boæja milost. Ovaj izbor i ova izvanrednost æidovskoga nar-

56

oda je prevedena kod nacista u naturalistiåke pojmove, bez ikakvaBoæjeg posredovaça, i prenijeta na çemaåki narod.

U tom sluåaju imamo iste uåinke izabranosti, ali ona viãe nije boæan-ska, ona je naturalistiåka, neka vrsta posve maloumnog darvinizma,ali, naposýetku, rezultati su nalik onome ãto je znaåila imitatio per-versa krãñanstva u komunizmu!

U komunizmu imamo patvoreno, falsi†cirano tumaåeçe univerzal-nog spasa koji je ovaj put posredovan jednom klasom, koja je na nekinaåin i sama neka vrsta novog Izraela, tako da imamo perverznu im-itaciju istodobno Staroga i Novoga zavjeta!

Ali, na koncu konca, nije to lako objasniti u nekoliko rijeåi, bezrizika da se moja misao krivotvori, da se moji stavovi oko ovoga os-jetýivog pitaça ne preokrenu u smjeru koji nema niãta s çihovim istin-skim znaåeçem. Zato preporuåam da se priåeka dok ne izaðe srpski ihrvatski prijevod ove moje kçige: Zla kob stoýeña.

57

10. travça....

Juåer je ameriåka diplomatija uputila jedan neobiåan zahtjev srpskomreæimu. Izgleda da je taj zahtjev brzo povuåen, ali svejedno, ukazuje naveliko nerazumjevaçe i nesporazume u odnosu na ovaj rat. Dakle, za-htjev je bio da jugoslovenski mediji preuzmu dijelove programa zapad-nih medija, a ako to odbiju, çihova ñe tehniåka postrojeça biti bom-bardovana. (Stanko javýa u dopisu iz Beograda).

Albanski kçiæevnik Ismail Kadare piãe, u Le Mondeu, o potrebievropeizacije Balkana.. Iako je tu udrobýeno svega, od PoncijaPilata preko Slavena i slavjeno†la do Winstona Churchilla, nispomena o paranoiånoj diktaturi çegova prijateýa EnveraHodæe, obiýeæena i izgradçom 70 tisuña bunkera, po principuekstenzivne hortikulture: gdje çivu vidiã, tu bunker posadi. Ponekima, radi se o poluotoku koji je u veñini nastaçen Slavenima, pre-mda oni predstavýaju tek treñinu od 7o milijuna Balkanaca. Ova po-toça laæ, koju su indirektno ãirili sami Slaveni, posluæila je i nastavýasluæiti kao opravdaçe toboæçeg prava Rusije da intervenira naBalkanu. Da bi postala uvjerýivija, prisutnost Slavena na polutoku jepogreãno poistovjeñena s mjestom koje ima pravoslavýe ili joã s pros-torom na kojem su se rasprostirali komunistiåki reæimi. Do te mjere, dasu za one koji neñe kasniti da se suoåe s balkanskim rebusom, pravoslav-je, komunizam i slavizam bili rastvoreni u istom trinomu ãto je dovelodo roðeça ‘geopolitiåkog åudoviãta’, one vrste kakvu sreñemo u fan-tastiånim priåama.

Le Monde u rubrici Kiosque, gdje Alain Rollat piãe sve ãto mu leæina srcu, objavýuje, pod ýupkim naslovom Peta kolona, portret mo-je goãñe od prije tri dana. Ona se zove Irina. Kako biste je opisali?

58

Veoma je lijepa: Ima velike crne oåi, kosu boje medeçaka, lice opal-no...Sreo sam je, u åetvrtak naveåer dok sam, incognito, u civilu pra-tio kamere France 2 kod Srba iz Pariza. Rekla mi je da je pijanist. Pri-premali su pakete namijeçene stanovnicima Beograda... Profesionalcihumanitarizma aktivirali su se na drugoj strani. Ãto ja ovdje traæim?... Ona je rekla o svojim prijateýima iz Beograda: ‘To su ýudska biña,kao i drugi. Oni su takoðer ærtve ovoga rata’. Prevodim: ako smo svimi albanski izbjeglice, mi smo svi, isto tako, bombardirani Srbi. Shvatilismo poruku, Irino. Vaãu Srbiju volimo.

Gilles Schneider – direktor Informacija rfi – odgovara na pitaçanovinarke Le Mondea, Sylvie Kerviel: Kakvu kontrolu vrãite posebnonad srpskim novinarima? Kako moæete biti sigurni da nisu pristrasni?Raspolaæete li s prijevodima informacija koje oni daju?

Schneider daje pribran odgovor na tu pregrãt slobodarskihpitaça: Novinari nam kaæu o åemu ñe se govoriti u emisiji. No, ja nisamnadzornik opñe prakse, ja sam novinar i imam povjereçe u çih. Svedosad, ovo povjereçe nije bilo dovedeno u pitaçe.

Iz Sarajeva primio dopis Media Plan Institut-a iz kojega izdvajamslijedeñu reåenicu: Takoðer Vam prilaæem noticu iz naãe redovnerubrike ‘Oko monitora’ od 5. aprila, gdje sam odmah ukazao na huã-kaåko-pogramaãki karakter naslovnice u Danima (“Lepa sela lepogore”), ali je glavni urednik odbio da je objavimo.

59

11. travça...

Pijaca na bul. Raspail. U redu za bioloãki kruh i Juliette Binoche,s pletenom koãarom u ruci. Sreñem Pierrea Vidal-Naqueta i obi-lazimo zajedno “tezgu” sa kozjim sirom. Razgovor s nogu. Åudise neobiånim savezniãtvima koja se osnivaju u Parizu, i ãire, za iprotiv intervencije. Nikad nisam mogao ni saçati da ñu se nañi u is-tom taboru sa Chomskym, aludira na svoju polemiku sa glasovitimameriåkim lingvistom iz 1981–1982. Suglasni smo oko Atallija, ko-ji je i çega iznenadio. O Bruckneru ne æeli ni govoriti, samo jeodmahnuo rukom. Uz kafu i cigaretu, koju Pierre uzima nakontrogodiãçeg nepuãeça, po nareðeçu lijeånika, prelistavamo Journaldu dimanche. Neprobavýivi uvodnik Alaina Genestara trebalo biåitati sa åaãom sode bikarbone u ruci. Tu je i komentar o Kosovuiz pera kçiæevnika Jorge Sempruna. Bivãi ålan Politbiroa KPÃpaçolske hvali na sva zvona ålanak monsignorea JacquesaDelaportea, nadbiskupa Cambrai-a “Nametnuti mir oruæjem”.Da sam ministar prosvjete – i da se ne bojim da ñu izazvati rat okolaiciteta, ovaj bih tekst dao izlijepiti po svim ãkolama u Francuskoj.

Po povratku s trænice åestitam uskrs Miroslavu Karaulcu i BrankuKukiñu – Hristos Voskrese! Amerikanci odustaju od vojnih akcijazbog loãih klimatskih prilika, ne i zbog najveñeg krãñanskogblagdana. Nepogodno vrijeme za tv-evanðeliste i kambrejskognadbiskupa! U sluåaju nepovoýnih klimatskih uvjeta, bombardiraçeñe se odræati u dvorani – naãli su Beograðani odgovora na ovakovebiltene.

Le Monde objavýuje intervju s Davidom Albaharijem, srpskim pis-cem, izmeðu stida i ponosa, kako je predstavýen. Albahari naglaãa-

60

va kako su najnoviji dogaðaji samo posýedica pogreãnih jugosla-venskih, evropskih i svjetskih politika. Vapaj u pustiçi. Novinar, LeMonde i bezobliåna masa ovisnika o dnevnim informativnimoverdozama æele druge, jednostavnije poruke.

U istom listu pojavýuje se redakcijski, nepotpisani, uvodnik snaslovom Dr Strangelove u Kremýu. Nekoliko nekontroliranihJeýcinovih ratobornih gestikulacija, u petak naveåer na ruskojteleviziji, e da bi se primirilo rusko javno mnijeçe, posluæilo jeovoj neotrockistiåkoj sýedbi koja se udomila u uredima LeMondea, da ispiãe brevijar mræçe prema svemu ãto je rusko. Kaoda je Rusija pokrenula ratni stroj, a ne turbo-liberalne demokraci-je. Nije poãteðen ni Solæeçicin, u koga su se kleli sredinomsedamdesetih godina.

61

12. travça...

Sastanak urednika programa na stranim jezicima. Ñutim neku izo-liranost, ali ne znam da je to zbog juåeraãçe televizijske emisije.

U tjedniku Marianne pronalazim indirektno objaãçeçe za svo-je slutçe. Pascal Delannoy, direktor radio postaje France-Info (ko-ju mnogi nazivaju nato-Info) kaæe: Novinari su dobili preporuku dase ne izraæavaju u svoje vlastito ime, da ne prave ‘editorijalizam’.Drugim rijeåima, zaveæi gubicu, u ime pluralizma informacija. UFigarou, novinar koji je iz hrabrosti i dara za proturjeåje æelio os-tati neimenovan, piãe: Mi smo odraz debate koja postoji [!] u javnos-ti... Dostatno je proåitati ono ãto piãu specijalni izvjeãtaåi ‘Mondea’,‘Libérationa’ ili ‘Figaroa’: svi su podudarni.

U Feralu izlazi tekst Metak, Meta, Metastaza Slavenke Drakuliñ, uzredakcijsko nadnaslovno uputstvo za upotrebu: “Nepodnoãýivalakoña ciniånosti ili groteska pod nato bombama”.

Nitko razuman ne oåekuje od tih graðana da se vesele bombardiraçuvlastite zemýe. Ali autizam koji demonstriraju posve je straãan, nesh-vatýiv. K tome, staviti metu na dijete i zamiãýati da tako ãaýeã porukusvijetu o svojoj nevinosti jest groteskna laæ. Veñi dio srpskoga narodajoã se uvijek ne pita: ãto smo uåinili? Jesmo li moæda ipak negdje pogri-jeãili?. Autizam koji ãaýe poruku svijetu jest, uistinu, neobiåankliniåki sluåaj! Naslovnica pak Ferala, od prije dva tjedna: Natonad Srbijom – Doýe ameriåke bombe! ispod je feralovske kote, ko-lateralno navoðeçe na ciý. Poåiçem se pitati o smislu daýe surad-çe s Feralom.

Iz Ferala dobio fotokopiju ålanka s.p. – glavnog urednika sara-jevskih nezavisnih Dana – objavýena u Danima, dakako.

62

Frani [ja bih rekao Franu – f.c.] Cetiniñu niko ne moæe zabranitida se osjeña ‘ãumadinskim Dalmatincem’. No, s druge strane, to mu nedaje za pravo da negira identitet ýudi koji se osjeñaju Boãçacima a æiveu Sandæaku, naroåito ako radi u redakciji Meðunarodnog francuskogradija. I ja se danas osjeñam, feelings, oh feelings... U razgovoru sçim rekao sam: Boãçak koji æivi u Sandæaku isto je kao kad bih jarekao Dalmatinac koji æivi u Ãumadiji. No, nakon muñkaça, ispaoje oksimoronski Ãumadinski Dalmatinac, ãto nije isto, ali ovonezavisnom novinaru viãe odgovara za potrebe neo-etno-argu-mentacije. Druga polovica razgovora naknadni je monoloãki au-toportret. Buduñi da s.p. ne spori jednakost osjeñaja, suglasan samu potpunosti s çim kad izjednaåava, po çemu meni pripisanopravo da se osjeñam ãumadinskim Dalmatincem s çegovim pravomda se osjeña Boãçakom koji æivi u Sandæaku, ili bilo kako drugaåi-je. Osjeñaji bez granica!

Ali i ova znakovita opaska: Na koncu, francuska vlada, koja plañarfi i Cetiniña, aktivno sudjeluje u napadima na Miloãeviñevu vojnumaãineriju. Na Cetiniñevu mjestu ja bih dao otkaz tom nepravednomposlodavcu... Objasnite Chiracu da ste çegovim postupcima gledeMiloãeviña Vi i Vaãa redakcija ogoråeni. Iz ovoga, iako se osjeñam pos-panim, zakýuåujem da nezavisni novinari i demokratåici poznajuãefove svojih dræava, da im mogu telefonirati ili svratiti kod çihna kahvu kadgod oñute potrebu, da su duæni misliti i pisati ono ãtoim oni kaæu, jer, u demokracijama, treba da djeluje, zar ne, di-jalektiåki zakon o jedinstvu misli i akcije. Sve je to, zapravo, isvejedno tko to plañao, samo zakon oåuvaça ideoloãke magle kojaæivi u...

63

13. travça...

Primio Besançonovo pismo koje ñe kao proslov biti tiskano u pri-jevodu çegove kçige Zla kob stoýeña, prijevod koje sam veñpredao nakladnicima: Gradcu iz Åaåka i Feralu iz Splita.

Dva su razloga koja me raduju ãto ñe se ovaj moj kratak ogled po-javiti na srpskom i hrvatskom jeziku. Prvi je razlog taj ãto narodi kojigovore ovim jezikom poznaju daleko prisnije i dubýe nego Francuzi zlukob stoýeña. Na svojoj su koæi iskusili zvjerstva nacizma u çihovojkrajnosti i, tijekom jednoga ili dva naraãtaja, niãta maçe okrutna zv-jerstva komunizma. Poglavýima: †ziåko uniãteçe, moralno uniãteçe ipolitiåko uniãteçe ne treba nikakav komentar da bi bila shvañena. Toãto su ovi narodi, koji su pretrpjeli takva iskuãeça, joã uvijek æivi, iæeýni æivota, svjedoåi o åudesnoj izdræýivosti ýudske naravi.

Drugi moj razlog jest taj ãto moje obrazovaçe u ovim pitaçima pon-ajviãe duguje jednom izvanrednom åovjeku – Branku Laziñu. Ne znamkolika je çegova slava u rodnoj zemýi, ali ona zasigurno ne moæe bitina visini çegovih zasluga. Nas nekolicina u Francuskoj znamo i priz-najemo koliko mu dugujemo. Cijeloga svoga æivota on se je borio protivdva åudoviãta ovoga stoýeña. Godinama se boriti s oruæjem u ruci pro-tiv nacizma obiåno je za sobom donosilo zasluæena priznaça. Kolikoje meni poznato, on nije imao nijedno, buduñi da je poåinio “greãku”ãto se, s istim æarom, inteligencijom i hrabroãñu, borio protiv komuniz-ma – tog blizanca nacizma. To mu nisu mogli oprostiti svi oni kojimaje bilo viãe stalo do neznaça i laæi. No, za one koji su æuðeli zaznaçem, on je bio neiscrpan izvor znaça i mudrosti koje je dijelio sdrugima, s izvanrednom velikoduãnoãñu, samozatajnoãñu i skromnoãñu.Unatoå uæasu na koji je nailazio u svome poýu znanstvenoga rada, çe-gov se karakter nije mijeçao, zato ãto je çemu, kao opreznom i uåenompovjesniåaru, jedino bilo stalo do analize dogaðajâ i ãto se çegova in-

64

teligencija bez muke uzdizala iznad gaðeça i gnuãaça. Kad je vidioSrbiju, svoju domovinu, kako je krenula opasnim stazama, saåuvao jeistu postojanost svoje duãe i praviånost svoga suda. Okrutna bolestpridruæila se svim ovim nedañama i on ju je trpio s istom tihomblagoãñu. Nekolicina nas çegovih prijateýa koji smo se okupili oko çe-gova groba, na grobýu Montmartre, 10. sijeåça 1998. bili smo tuæni ãtosmo ga izgubili, i ponosni ãto smo poznavali i voýeli tog åovjeka

—Alain Besançon

Figaro objavýuje pismo Aleksandra Solæeçicina, datirano: Mos-kva, 8. travça 1999. a naslovýeno Zakon dæungle.

Nakon ãto je odbacio Organizaciju ujediçenih naroda, pogazioçenu Poveýu, nato je pred oåima cijeloga svijeta, i za nastupajuñestoýeñe, obnarodovao stari zakon dæungle: najjaåi je u svemu u pravu.Protivnika kojeg osuðujeã nadmaãi u nasiýu pa i sto puta viãe, ako ti totvoja tehnologija omoguñuje. I pozivaju nas da u tom svijetu ubuduñeæivimo.

Pred oåima åovjeåanstva zbiva se uniãteçe divne jedne evropskezemýe, i civilizirane vlade pýeskaju. Kad ýudi, u oåaju, napuãtajuskloniãta i stvaraju æive lance, da bi spasili, riskirajuñi æivot, mostovena Dunavu, zar to nije dostojno junaåkih djela Antike? Ne vidim ãto bisutra moglo zaustaviti Clintona, Blaira i Solanu da ih poæarom i po-topom istrijebe do posýedçeg. Ni rijeåi, dakle, o metastazi, veñ ohipostazi antiåkoga ‘groznokaza’.

Pismo od Schneidermana koji mi zahvaýuje na sudjelovaçu uçegovoj emisiji.

Zovu s Canal Plus da sudjelujem u emisiji Le Vrai journal i da pred-loæim joã nekoga, dobro bi bilo nekoga tko je imao izravan susret s

65

Miloãeviñem, tko bi mogao o çemu reñi neãto iz vlastita iskustva.Predlaæem slikara Ljubu Popoviña.

Direktor programa rfi, Gilles Schneider, zakazuje mi susret zasutra. Oåekujem ribaçe i ribarsko prigovaraçe.

Odlazeñi na ruåak s prijateýem Eliom izvan Maison de la Radio,uliftu sreñem Alaina Finkilekrauta. Na pitaçe Finkielkrauta – Kakoje? – odgovaram: Odliåno, dok i Pariz nije bombardiran. I zahvaýu-jem mu ãto mi çegov otvoreni angaæman pomaæe da se lakãe ori-jentiran u jugoslavenskom kaosu. Zamjeñujem åuðeçe i pre-ciziram. Gdje ste vi, tu nisam ja. Prvi i zadçi put smo bili suglasnitijekom vaãe emisije posveñene Danilu Kiãu, u prosincu 1989. Tada stebili za Kiãa i jugoslavenski mozaik. Od tada, dogurali ste do KomitetaKosovo. Do vaãe iduñe pravedne stvari!

66

14. travça...

Zove me Pierre Rigoulot, jedan od autora Crne kçige komuniz-ma. Dugogodiãçi suradnik Branka Laziña, proãle godine pre-minulog historiåara komunizma o kojem govori Besançon usvome pismu. Poznanstvo od 1984. Razgovor o pozicioniraçufrancuskih intelektualaca oko “rata na Balkanu”.

Sastanak kod Schneidera. Sa mnom i pomoñnik direktora zaemisije na stranim jezicima, Ian Noble. Schneider mi pruæa pis-mo u kojem, kako kaæe, stoji ono isto ãto mi kaæe usmeno. Uzpuno ograda i ýubazno, spoåitavama mi dvije ocjene koje samiznio u emisiji l’Arrêt sur image: onu o medijima u Francuskoj, kaoi onu o nato-ovu bombardiraçu Priãtine. Ubuduñe, a tiåe se vas kaoi svakog drugog suradnika, potrebno je od Direkcije Informacija i Di-rekcije Komunikacija zatraæiti dozvolu za javni nastup, ili intervju ukojem bi se na bilo koji naåin obvezivao rfi...

Schneider zove direktora Canala Plus i otkazuje snimaçeemisije zakazano za danas u 17h. Pristajem na takav prijedlog, jersu, doista, neki od mojih kolega na terenu, a tema je Miloãeviñ. Timviãe je uvjeren kako bi trebalo da odustanem kad sam iznio ãtobih æelio reñi o drugu Slobi. Po izlasku iz Schneiderove kancelari-je na hodniku me zaustavýa T. i predlaæe da doðem kod çega.Åovjek zaduæen za nabavku potroãnog materijala govori mi kakoima poznanika u gråkoj ambasadi koji bi htio stupiti u kontakt snovinarima koji kritiåki misle o nato-intervenciji. Odbijam pri-jedlog rijeåima da ne posjeñujem nikakva poklisarstva bez sluæbe-nih razloga. Je li to bila probna “udica”? – drugog objaãçeça nevidim. Ipak, ostaje muåan dojam o cerebralnoj ograniåenostiovakova “obavjeãtajnog” djelatnika.

67

Pierre Vidal-Naquet mi ãaýe pismo s manuskriptom ålanka ãtoga je objavio u Le Mondeu. “Za uspomenu”.

Satiriåni tjednik Le Canard enchainé donosi vijest o odnosima unutar francuske vlade i meðu socijalistiåkim prvacima. FrançoisHollande – prvi åovjek francuskih socijalista – komentira govorfrancuskog ministra obrane, Alaina Richarda – rokarovske sýed-be* – koji se obratio pred jednim skupom socijalistiåkih funkcio-nara: Alain Richard ostavýa dojam da je posve obuzet svojom velikommisijom, te ñe – kladim se – prije kraja neprijateýstava, doñi govoritipred nama obuåen u maskirnu uniformu.

Richardov kolega iz vlade, ãef diplomacije, Hubert Védrine,ima joã kolegijalnije miãýeçe: Glava Alaina Richarda je poput ‘mon-gol†jera’.

U Libérationu dosje o “intelektualcima i ratu”. Staçe na intelek-tualnoj fronti u Njemaåkoj, Velikoj Britaniji i Italiji. Handke, pro-srpski mutikaãa, razgorjeva debatu, naslov je osvrta na staçe uNjemaåkoj. Richard Herzinger, u Die Zeitu, pokuãava objasnitiHandkeov angaæman za Srbiju na slijedeñi naåin: Handke je izabrao Srbiju kao platno na koje projicira svoju potragu za moralnomåistoñom i autentiånoãñu koja ne bi bila zaprýana zapadçaåkompotroãaåkom groznicom i medijskom dekadencijom... pitajuñi se ne ra-di li se u tom sluåaju o bizarnom odjeku çemaåkog apokaliptiånogidealizma ili o prvim znacima çegova uskrsnuña. Iako kritiåan prema Handkeovu angaæmanu, Herzinger ne ãtedi ni taktiku nato-a: E†kasni poduhvat usluænog poduzeña, nato se povinovao æeýa-ma potroãaåa i pokuãava iznañi kvadraturu kruga... On razvija novuformu rata, u kojoj se, dakako, puca na veliko, ali se, koliko je moguñe,

68

* Po Michelu Rocardu, bivãem francuskom premijeru.

ne umire; neka vrsta rata koji ima policu osiguraça od svih rizikaChrista Wolf osuðuje bombardiraça: Sada bombardiramo posýe-dice naãih vlastitih ogluha i greãaka, tako ih samo umnaæamo. Osu-ðuje, isto tako, i uæase srpske soldateske ali tvrdi da nema nikako-vu alternativu koju bi mogla predloæiti. Günther Grass brani nato-intervenciju, do koje dolazi kasno, odveñ kasno.

U Velikoj Britaniji, glavni urednik kulturne rubrike The Inde-pendenta, Boyd Tonkin, æali ãto rat na Balkanu ostavýa britanskeintelektulce ravnoduãnim. Nije to nedostatak hrabrosti, veñ mislimda britanski intelektualci dræe da je cijela stvar veoma sloæena, veomakonfuzna, da bi se mogli izjasniti; Kosovo je dosje koji se ne moæe ob-jasniti na manihejski naåin... i zato ima maçe izraæenih stavova negoza rata u Zaýevu. U nedostatku intelektualaca, moæe i Bianca Jag-ger (Svako oklijevaçe omoguñuje Miloãeviñu da nastavi ubijaçe) i Va-nessa Redgrave (cjelokupnu srpsku vladu treba optuæiti za genocid iratne zloåine – ponajprije jugoslavensku, gospoðo, jer Miloãeviñ jesada na toj adresi). Ipak, navodi se izjava Harolda Pintera i po-datak da su uz çega Norman Stone, povjesniåar, koji usporeðujeKosovo sa situacijom u Sjevernoj Irskoj, Alain Clark, bivãi ministar uvladi æeýezne lady, koji ne vidi zaãto bi nato intervenirao u jednombalkanskom graðanskom ratu, ili joã spisateýica Julie Burchill, kojadræi da pretvaraçe Srbije u ruãevine, uz pomoñ naãih drugara izLuftwafe-a, åini od nas faãiste.

U Italiji, paci†sti su u prvim redovima, ocijeçuje pariãki dnevnik.Dvadesetak univerzitetskih profesora i umjetnika, meðu kojimapisac Stefano Benni, sineasti Dario Argento, Pappi Corsicato iGabriele Salvatore, prikýuåili su se manifestaciji koju u Rimu,usubotu, organizira komunistiåki dnevnik Il Manifesto. Jedanput jei papa u pravu, kaæe fotograf Oliviero Toscani, treba bezodvlaånosuspendirati bombardiraça. Filozof Norberto Bobbio je potpisao,

69

zajedno s dvojicom najpoznatijih talijanskih novinara, IndroMontanelli i Eugenio Scalfaro, appel u prilog pruæaça pomoñiizbjeglicama s Kosova.

U poãtanskom pretincu åeka me treña sveska åasopisa Carnets,ãto ga izdaje Centar za istraæivaça i dokumentaciju Ernst Jünger. PietTommissen, u ogledu Ernst Jünger i Carl Schmitt: Privremena bi-lanca, piãe: Zavrãimo ovu privremenu bilancu – dakle nepotpunu i moæ-da prijepornu – jednom veselom notom. Nedavno je Erich Kock otkrioda se Ernst Jünger preobratio na katolicizam 26. rujna 1996. godine ida je çegova sahrana odræana u jednoj katoliåkoj crkvi i po katoliåkomobredu. Ova vijest me podstakla na jedno od onih “razmiãýaça koji-ma se odajemo u kutu pored vatre ili da bismo budni proveli noñ”. Za-miãýam kako Ernst Jünger i Carl Schmitt raspravýaju u kutu Onostra-nosti, ovaj put bez ikakve prisile ili ýutçe, a zahvaýujuñi postojaçuzajedniåke teoloãke platforme koju odsad dijele s Léonom Bloyom. A za-ãto ne? Ãto bi na ovo rekao zagovornik luterizacije juæne Evrope,Alain Duhamel?

70

15. travça...

U Figarou, niz uglednih javnih osoba upuñuje otvoreno pismo pre-mijeru Lionelu Jospinu, traæeñi od çega da organizira ozbiýnuraspravu kako bi se uklonila klima netolerancije u kojoj neki ne okli-jevaju iznositi i uvrede kako bi uãutkali one koji se makar i malo udaýu-ju od vladajuñih ideja.

Pitaça koja postavýaju Jospinu i traæe od çega odgovor jesuona koja i mene salijeñu od poåetka vojne intervencije:

• Je li istina da su napadi nato-a pojaåali i ubrzali tragiåni egzodKosovara?

• Je li istina da je francuska vlada, oslaçajuñi se na nato-oveproraåune, vjerovala da ñe se beogradska vlada sruãiti u“nekoliko dana” pred impozantnom armadom koju je okupi-lo 19 zemaýa Alijanse?

• Je li istina da su velika uniãteça i ýudski gubici nanijeti srp-skome narodu, umjesto da oslabe çegovu vladu, izazvalimoñni domoýubni zanos, ili nacionalistiåki, ako tako netkohoñe?...

• Je li istina da je nastavýaçe udara, do u beskraj ako treba,motivirano u prvom redu nuænoãñu spaãavaçe “kredibil-nosti” nato-a u novoj ulozi koju je sam sebi dodijelio da brani,izmeðu ostaloga, i ugçetene maçine?...

U potpisu: Lucie i Raymond Aubrac (poznati ålanovi francuskogPokreta otpora), Hélène Ahrweiler, predsjednica Evropskog uni-verziteta, fotogra† Henri Cartier-Bresson i Martine Franck, ClaudeCheysson, bivãi ministar inozemnih poslova, profesor Marcel-Francis Kahn, generali Pierre Gallois i Henri Paris, sineast CostaGavras, kçiæevnici Edmonde Charles-Roux, Paul Lainé, GillesPerrault i Jean Vautrin, slikar Ernest Pignon-Ernest i ambasadori:

71

Serge Boidevaix, Gisèle Halimi, Pierre Maillard, Gabriel Robin,Fernand Rouillon, Eric Rouleau i Henri Servant.

Nastavak dosjea o “intelektulcima i ratu” u Libérationu. Rusija iÃpaçolska. Stav ruskih intelektualaca je zaveden u rubriku pan-slavizma i teãkog sovjetskog bremena. Nasuprot tom bremenu ruskogåovjeka, iznosi se miãýeçe stanovitog Grigorija Daãevskog kojigovori o ‘frojdovskom transferu’ koji vrãi Rusija na Srbiju, koja‘sluæi kao slika nas samih’, ãto pak dijelom objaãçava, po çemu,zaãto je antiameriåki diskurs postao histeriåan. Ovo joã nije Freud,tek doktor Charcot. U Ãpaçolskoj je oãtrije. Poåetni je ton daopoznati katalonski kçiæevnik Manuel Vazquez Montalban: Ovami inicijativa izgleda æalosna, ne samo zato ãto neñe niãta rijeãiti, veñzato ãto, povrh toga, ona uveliko ãteti Albancima s Kosova. Nakon ãtoje uklonio un i postao oruæana ruka meðunarodne represije, natodaje Miloãeviñu svu slobodu da vrãi odmazde, bez svjedoka, ne protivsaveznika, veñ protiv civila.

I pariãki dnevnik ocijeçuje: Iza Montalbana je cijela kohorta ko-ja izraæava svoje gnuãaçe, poput kazaliãnog rediteýa AdolfaMarsillacha, ravnateýa Cristobala Hal�tera, pjevaåa Joana ManuelaSerrata.

U Le Monde-u Alain Rollat – koji voli “Irininu Srbiju” – piãe tekstpod ekumenskim naslovom: Manastiri protiv katedrala.

Ne proðe ni jedan tv dnevnik a da neki srpski intelektualac ne izrazisvoj æar za Francuskom i zaæali zbog çena sudjelovaça u ovom ratu.Tako je bilo i u utorak naveåer, u jednoj reportaæi na France 2, o Srbimakoji æive u Parizu. Jedan kçiæevnik s pro†lom kçiæevnog orla kazuje:‘Mi smo odgojeni na francuskoj kulturi. Za milijune ýudi u Srbiji Fran-cuska je isto ãto i pravda. Za nas je nepojmýivo da je Francuska mogla

72

stupiti u ovu koaliciju protiv naãeg naroda, koja je najveña moguñanepravda. Francuska protiv Srbije, to je protuprirodno’. ProtivnikMiloãeviña [ãto je viãe govorniåka †gura nego istina, kad se zna okome se radi, ali novinar Le Mondea to uzima za gotovo – f.c.], onipak opravdava reakciju svog naroda strastvenom privræenoãñu zaKosovo, gdje poåivaju najsvetije relikvije srpske baãtine: ‘To su naãi ko-rijeni. To je kao kad bi netko traæio od vas da se odreknete gotskih ka-tedrala’. Izrazio je svoju muku patetiånom iskrenoãñu.

Åovjek je imao potrebu da zagrli ovog pisca, da dnevnik France 3 nije neãto ranije emitirao reportaæu koja je izazivala æeýu da izvadimorevolver protiv ovih izopaåenih nuzprodukata srpske kulture. Vidjelismo tu ponajprije jednu sjenu. Sjenu jedne albanske izbjeglice. Ova cr-na silueta priåala je kako je bila silovana. ‘Muãkarac je bio iz mog sela.Rekao je mom ocu: Tvoja ñe kñerka biti dobra supruga nekom Srbinu.Svezali su mi ruke, jedan me je silovao, drugi su me udarali’... Zatimjedna druga æena, otkrivena lica, priåa jedno drugo silovaçe: Rekli sudjevojci: ‘Ti si lijepa, ti si za nas. Neñemo te ubiti, ali tvoja ñe obiteýgledati ãto ñe ti se dogoditi... Bacili su je na zemýu i svi su skinuli svo-ju odjeñu’...

Porijeklo ovih slika nije bilo precizirano, ali one ne åude. Zna se, joãod Bosne, da je sistematsko silovaçe bilo dijelom arsenala pojedinihsrpskih jedinica. Sve je veñ reåeno o ovom poniæeçu koje ide dotle da seponekad dræalo silovane æene u zatoåeniãtvu da bi do kraja nosile irodile dijete koje mogu samo mrziti....

Kad bi gotske katedrale moje zemýe vidjele ove stvari bez gunðaça,gospodine piãåe, ja bih ih sruãio vlastitim rukama.

I doista, nijednog trenutka nisam ni sumçao da je gospodinRollat spreman to uraditi. Ostavimo po strani lakrimoznu lite-raturu o silovaçu – iznoãeçe tvrdçi koje se kose s istinskim ma-terinskim (svejedno je li u pitaçu Albanka, Srpkiça ili...), a ne

73

epruvetskim instinktom. Najbitnije u kunst-historiåarskom ogle-du Mondeova novinara o manastirima i katedralama jest vandalis-tiåki odnos ãto ga novinar odræava s francuskim povijesnimnasýeðem, a koje je posve u funkciji çegovih osobnih luckastihoklada, politiåkih ili ideoloãkih interesa i predrasuda.

Repriza emisije Arrêt sur image. Neki kolege iz svjetskoga servisami govore kako rfi-jem kruæi kaseta te emisije. Sprema se“obraåun” s narodnim neprijateýem.

Ian Noble, zamjenik direktora programa na stranim jezicima,dolazi u redakciju da provjeri sadræaj emisije. Pitam zaãto ga tozanima. Zato ãto te moram braniti desetak puta na dan!

Good morning Yougoslavia – Madeleine Albright ima sjajnu ideju:svakoga ñe se dana obrañati srpskome narodu na pidgin-srpskomjeziku, preko Voice of America. “Sva sreña da nas ovoliko voli, ãtobi bilo da nas ne voli?” – reakcija je Beograðana koji su æeýeli os-tati neimenovani.

Zove neka anonimna osoba koja ima prijateýe ãto govore serbo-croatei koji se åude mojim stavovima. “I ja se, gospoðo, stalno åudim”, tespuãtam sluãalicu. Zove opet i kaæe mi da je snimila prethodnirazgovor i da ñe ga poslati u nadleæno ministarstvo. “Poãaýite gagdje hoñete. Puca mi lajbek i za vas, i za vaãe prijateýe koji govo-re serbo-croate i vaãe nadleæno ministarstvo!”

E-majliranom porukom javýa se Sreñko Mihailoviñ, kolega sastudija sociologije: ...Naravno svake veåeri sluãam ono ãto mogu åu-ti, i uporeðujem: Glas Amerike, Slobodnu Evropu, Dojåe Vele, pa åak i

74

Radio Peking (izvini zbog srbiziraça) i rfi – najboýi ste i takvi kakviste! (...)

Moj broj telefona je... (ne znam one prethodne, pozivni za yu isliåno). Moæeã me nañi samo nakon 20h – do tada se bavim †ziåkimposlovima – to je opijat koji sebi ne mogu svi priuãtiti. Treba da vidiãtu seýaåku zanesenost svojim poslovima. I logiku. Kaæe åovek koji je jut-ros orao moju çivu, da bi posejao kukuruz, sledeñe: ‘Jebote, ako poånuda nas ovako pojedinaåno gaðaju po çivama, propaãñe i pored sveg svogbogatstva!’

Berlin postaje nova çemaåka prijestolnica. Premjeãtaçe Reich-staga iz Bonna u Berlin! Dogaðaj povijesnih razmjera koji je pro-ãao gotovo nezabiýeæen. Pomiåe se samo srediãte çemaåkogasvijeta. Bonn je bio dvaput bliæi Parizu nego Berlinu. Umjestojednodnevnih novina radije uzimam u ruku, tko zna po koji put,kçigu Jacquesa Bainvillea: Politiåke posýedice mira, objavýenu 1919.godine. Povijest je zamarajuñe monotona.

75

16. travça ...

U Maison de la Radio doruåak s kolegama iz novoosnovane al-banske redakcije: s Klarom i Altinom. Jedina çihova briga kolikoñe trajati program na albanskom jeziku, jer i prije nekoliko god-ina, ukinut je bio nakon godine dana. Dotiåemo se i informacijekoja veñ danima kruæi, nato je taj nepresuãni izvor, a po kojoj jeveñ na Kosovu oko 100.000 mrtvih! Nepovjerýivi, koliko i ja, barmi se tako åini.

Zovem u Beograd gospoðu Fanulu Papazoglu – udovu glasovi-tog bizantologa Georgija Ostrogorskog. Prenosim joj pozdrave iizraze solidarnosti Pierrea Vidal-Naqueta. Potresena, kaæe da jeto od Pierrea ne åudi i da je proãlih dana na çega åesto mislila.

Britanska vlada optuæuje dopisnika bbc iz Beograda, Johna Simp-sona, da “ãiri srpsku propagandu” – piãe londonski Times. Bbcsvim silama brani svoga dopisnika – “veoma profesionalnog novi-nara” i glavnog urednika meðunarodne politike. Zamjenik di-rektora informacija bbc-a, Richard Ayre, izjavýuje za Times:Pohvaýujem hrabrost Johna Simpsona i objektivnost çegovih reportaæa.Bitno je da javnost ima na raspologaçu vjerodostojan opis atmosfere uBeogradu, a ne samo ono ãto bi vlade zemaýa nato-a htjele åuti!

Lider golista, Philippe Seguin, podnosi ostavku na poloæaj pred-sjednika rpr. U obrazloæeçu odluke ne govori se, ako ne o osno-vnom, ono barem o najaktualnijem – o odnosu prema kosovskojkrizi – kako biýeæe mnogi mediji.

76

U belgijskome gradiñu Ostende izloæba nakita i broãeva ameri-åke dræavne tajnice, Madeleine Albright. Izbija afera pred samvernissage. Gradski vijeñnik, Daniel Verleye, dræi da je to neprimje-reno i traæi zabranu odræavaça izloæbe. Lokalna udruæeça na-javýuju za petak manifestacije, kad izloæbu posjeñuje belgijskiministar inozemnih poslova, Eric Deryck. Madeleine Albright jeimala sjajnu ideju – Ljeta Gospodçega 1997: zatraæila je od “um-jetnika” iz cijelog svijeta da çene politiåke ideje pretvore u umjet-niåka djela. Åetrdesetak “umjetnika” iz 14 zemaýa odgovorilo jena çenu molbu i ova izloæba je obiãla svijet. Kristalno drvo æivota– simbolizira nadu u boýu buduñnost – a koje je nosila na reveruna poåetku kosovske krize, ustupilo je mjesto crnoj kameliji, æu-toj osi, zmiji ili obadu. U kçizi koju joj je posvetila Ann Blackman– Seasons of her life – doznajemo da se u sta�u Bijele kuñe istiåesvojim mediokritetstvom, koje objaãçava nadimak koji je dobi-la u State Departmentu, nakon imenovaça za stalnog pred-stavnika sad u Ujediçenim narodima: Halfbright. Jedan od naj-boýih çenih portreta dao je Charles Krauthammer, u iht (9. oæ-ujka 1999): Okruæena uobiåajenom pratçom i koåopereåi se majeste-tom najveñe sile svijeta, Madeleine Albright je dvaput navratila na kon-ferenciju u Rambouilletu, uvjerena da ñe sama çena prisutnost donijetimir na Kosovo... Uspjela je da se uz çu priýubi kukavni lider uåk, teanarhiåne gomile naoruæanih Albanaca pored koje jedna ira poprimaizgled elitnog korpusa... Nepokolebýiva, dræavna je tajnica otpremilaBoba Dolea, koji je naãao vremena da, u pauzi, kad ne reklamira Via-gru, uvjeri nezahvalne gerilce da prihvate plan o autonomiji. Tako biusa mogle bombardirati Srbe u çihovu interesu...Eto staça ameriåkevaçske politike pod Albrightovom...Uopñe nije galantno ustvrditi da jeçena vladavina samo gomila mediokritetstva. Da je Warren Christop-her poåinio takvu glupost kao ona u Rambouilletu, on bi bio privezan

77

na stup sramote... Christopher je imao bar tu prednost da nije pre-tendirao na nepopustýivost. Samo-proglaãena kñerka ‘Münchena’,specijalizirala se u politici autoritarnog blefa. Ono u åemu je ponajviãeuspjela jest to ãto æalimo za Christopherom...

Gensek Solana je izrazio svoju veliku bol zbog pogibije kosovsko-albanskih civila prilikom joã jedne teãke kolateralne greãke, te op-tuæio Miloãeviña da je krajçi krivac za tu tragediju.

Pilot jedne evropske demokratske zemýe, vjerujuñi da napada vojnikonvoj, izruåio je bombu na traktor. Sretnih li stradalnika, kad je pi-lot porijeklom iz jedne evropske, pa joã i demokratske zemýe!

Poziv iz francuskog Helsinãkog odbora. Kod çih je predsjednikKosovskog ogranka, dr. Gazmen Puýa. “Jeste li voýni razgovaratis çim?”. “Zaãto ne?”. Gazmen – htio je da odmah preðemo na ti– hvali naã program.“To je naãa zastava”. Sutra iz Pariza odlazi uÆenevu, da svjedoåi pred Meðunarodnim komitetom Ujediçe-nih naroda za ýudska prava. Daje mi telefonski broj na koji gamogu uvijek nañi.

Odlazak kod Ljube u ateýe. Na putu do Val de Grâce, u izlogukçiæare La Procure, na trgu Saint Sulpice, vidim novo djelo Um-berta Eca: Kant et l’ornithorynque. Kenigsberãki †lozof i mala aus-tralska æivotiça koja zadaje brigu svim klasi†katorima. Kýunpoput patka i tijelo pokriveno dlakom, s repom poput dabra, op-nom spojeni prsti, ali s kandæama, æenka nosi jaja, ali dojimladunåad. Nije sisavac, nije ptica – za malo – ali ne leti, nije niriba, ima kandæe i sise, premda najviãe vremena provodi u vodi.Åim ga vidiã, odmah ne znaã ko je, rekao bi “balkanski ãpijun”. Gdje

78

ãtrum†rati ornitorinka? pita se, kao Gargamel, Umberto Eco. NaBalkan, nañi ñe se i za ç odgovarajuña etno-klasi†kacija?

Le Monde, u kçiæevnom dodatku, biýeæi pojavýivaçe AndriñeveMare milosnice, i drugih novela, u prijevodu prijateýice PascaleDelpech, kao i Titanika i drugih æidovskih priåa iz Bosne (prijevodJean Descat) u izboru Radivoja Konstantinoviña. Za åudo, nitkojoã ovdje nije Andriña proglasio izrodom ili srpskim agentom.

Ja se ne bih usudio potpisati tekst – onaj Pascala Brucknera – koji kaoda je iz nekih drugih vremena – bogat kao misao generala Pattona i izni-jansiran kao borbeni uvodnik Pravde – odgovara Bruckneru, u leMondeu, novinar Jean-François Kahn.

79

17. travça....

U 3h odlazak na posao, po dogovoru s kolegom Damirom koji jeove noñi morao odvesti æenu u rodiliãte. Na sreñu, ima i ovakvih‘kolateralnih’ vijesti, iako padaju najåeãñe usred mrkla mraka.

Zbigniew Brzezinski – bivãi savjetnik za nacionalnu sigurnostameriåkog predsjednika Cartera – u Le Mondeu, pod naslovomTotalni rat protiv Miloãeviña! piãe o tome koji je zapravo ulog ovo-ga rata. Brzezinski, za razliku od tolikih intelektualaca u civilu,ne prikriva niãta i ustvrðuje: 23. travça nato ñe u Washingtonuproslaviti 50. obýetnicu svoga osnutka... Åiçenica je da ulog [ovogarata] beskrajno nadilazi puku sudbinu Kosova... Nije pretjerano reñi dabi poraz nato-a znaåio istodobno i kraj kredibilnosti Alijanse i opadaçeameriåkog svjetskog liderstva. Hvala Zbig! No, nakon ovog temeý-nog priznaça i sam se do cinizma realistiåni Zbig odaje vlada-juñoj hipokriziji i piãe: Nije bez znaåaja postaviti slijedeñe pitaçe: tkopodræava upotrebu sile, da bi se zaustavila ubojstva i etniåko åiãñeçena Kosovu, a tko se suprotstavýa? Svih devetnaest demokracija nato-asu ujediçene – åak i ako se jedna ili dvije kolebaju – i sve druge evropskedemokracije podræavaju, opñenito,sadaãçu operaciju. Ljuti protivnicisu luckasti oboæavateý Hitlera iz Bjelorusije i sadaãçi ruski reæim, ko-ji nije uspio u Åeåeniji uraditi ono ãto se Miloãeviñ trudi uraditi naKosovu. Ne vjerujemo da Brzezinski ne zna da se osim luckastogLukaãenka, i Jimmy Carter, onaj koga je on savjetovao, takoðerizjasnio protiv upotrebe sile, te joã i papa (poýskoga podrijetla kaoi pan Zbig), i poznati “ruski reæimlije”, bivãi çemaåki kancelar,Helmuth Schmidt, ili Henry Kissinger. Kad je sve tako jednos-tavno i luckasto, zaãto evropske demokratske vlade nisu konsul-

80

tirale svoje parlamente. Ili, moæebiti, demokratski karakterdræavâ ostaje trajnim, neotuðivim dobrom?

Intervju s Gazmenom koji se, nakon juåeraãçeg boravka uParizu, danas nalazi u Æenevi.

Gospodine Puýa, juåer ste bili u Parizu i svjedoåili pred fran-cuskim Helsinãkim komitetom, u ponedjeýak ñete se obratiti iKomisiji Ujediçenih naroda za ýudska prava u Æenevi. Moæeteli za naã program, dati bitne elemente ýudske tragedije koja seodvija na Kosovu?

Tragedija koja se odvija na Kosovu jeste tragedija biblijskih razme-ra... Masakri, ubijaça i svi drugi vidovi, dakle, najsurovijeg ophoðeçaprema stanovniãtvu jesu na dnevnom redu i to je prouzrokovalo pro-terivaçe van Kosova oko 560 hiýada Albanaca dosad, a tom broju tre-ba dodati joã nekih 400 do 500 hiýada Albanaca koji su izbegli po ãu-mama... Situacija je katastrofalna, i ovom prilikom apeliram na celumeðunarodnu zajednicu da uåini sve ãto je moguñe da se spasi taj nar-od, jer suãtina cele ove operacije koju je pokrenuo nato, da bi pomogaoiznalaæeçu politiåkog reãeça, jeste spreåavaçe humanitarne krize naKosovu, drugo, prevencija destabilizacije celog regiona i smaçivaçesposobnosti vojne maãinerije srpskog reæima da ratuje protiv narodaKosova i naroda u susedstvu. Meðutim, na æalost, moram reñi da poredodgovornosti srpskoga reæima za ovaj genocid i etniåko åiãñeçe koje sesprovodi na Kosovu, jedna velika, ogromna odgovornost leæi i na nato-u i na dræavama çegovim ålanicama, dakle na zapadnim demokraci-jama, u prvom redu na Washingtonu i Londonu, ali, rekao bih, istotako, i na Francuskoj. (...)

Ovo ãto je nastalo intervencijom nato-ovih snaga, to je tragedija bib-lijskih razmera. To je dovelo do apokaliptiåkih razmera tragedije et-

81

niåkoga åiãñeça, deportacije naroda i, jednostavno, depopulacijeKosova. To se nije smelo desiti, jer je srpski reæim jasno pripretio da ñeu sluåaju nato-napada doñi do takvog odgovora, odnosno udara na al-bansko stanovniãtvo, odnosno da ñe jedan dobar deo çih biti izloæensudbini kojoj jesu izloæeni. ...nato, dakle, sa svim tim svojim protago-nistima, ponaãa se kao slon u porculanskoj radçi. I tako se razbija sud-bina celih naroda u paramparåad, ne vodeñi raåuna o posledicama, kakokratkoroånim tako i dugoroånim. Ja sam svestan toga da se sve to åini snajboýom namerom, da je to uåiçeno s namerom da se pomognepronalaæeçe politiåkog reãeça iz Rambuilletea, koje je isposlovano uonoj ãaradi u Rambuilletu, meðutim, naåin na koji je to sprovedeno jeapsolutno neodgovoran i tako povrãno planiran da se mislilo da ñe srp-ski reæim posle par dana popustiti. To je toliko neodgovorno da to dovo-di u pitaçe, zaista, pouzdanost i nato-saveza a, bogme, i zapadnihdemokratija. (...)

Ljuba me obavijeãtava da su mu javili iz Canal Plus kako je otka-zano emitiraçe veñ snimýenog intervjua s çim.

Zovem lci i France 2 da im predloæim razgovor s Gazmenom.Ostavio poruku za Vincenta Hervoueta, vaçskopolitiåkog tele-vizijskog novinara.

Åitam ålanak Franz-Oliviera Gisberta u Figaro Magazinu. Nakonãto je s razlogom postavio Miloãeviña u kategoriju tiranina kojisu “pogrijeãili epohu”, glavni urednik Figaro-a podsjeña da jeMiloãeviñeva nesreña u tome ãto je zaboravio da odnedavno svi-jet ima savjest. Ãteta ãto je ta savjest ponajprije ameriåka. usa uvijekvode politiku slona...tim gore za balkanski porcelan.Je li se radi o tomeda se organizira podjela, autonomija ili nezavisnost Kosova? Ne zna se.

82

U oåekivaçu, treba slijediti nato-ovu suptilnu politiku: udarati,udarati i samo udarati. Za to vrijeme, naãi mediji, naãi vladari i naãiintelektualci se zadovoýavaju, u najveñem broju, opetovati istu nato-ovsku logomahiju u stavu mirno...Nije trenutak ni za historijske, nigeopolitiåke analize, veñ za nato-vsko puçeçe mozga. Ãto je svijetsloæeniji, to viãe treba pojednostavniti probleme. S tog stajaliãta, tele-vizija nas je u zadçe vrijeme popriliåno razmazila. Ãto se Miloãeviñatiåe, stvar je shvatýiva. Potpuno obliven lustralnom krvýu, balkanski jekrvnik iznova oæivio najstariju ideologiju: mræçu Viãeg naroda protivsvih ostalih. Ali, treba li stoga optuæiti, osuditi i kazniti Srbe, sve Srbe?Jesu li svi oni ratni zloåinci? Mediji nas pozivaju da jedemo Srbe zadoruåak, za ruåak i za veåeru.

Da ova gastronomsko-kanibalistiåka opservacija nije deplasir-ana, postarao se, upravo danas, Alain Rollat iz pariãkog veåerça-ka: Svaki put kad se prolije malo nevine krvi [ova se otmjena frazaodnosi na desetke kosovskih Albanaca koji su stradali prilikomnato-ovih kolateralnih greãaka – f.c.], oni je (Srbi) skupýaju i puã-taju da curi po televizijskim ekranima. Oni tako kukaviåki napadajuna slabu toåku nato-ovaca, na stomak omlitavýen velikim koliåinamaCoca-Cola light. Treba dakle Srbima priznati zaslugu: Oni su veñ do-bili bitku ýudoæderskim slikama. Na kraju teksta, pisac ove rubrikeobavjeãtava nas da se çegova kronika prekida do 3. svibça. Trebaåovjeku vremena dok svari ove neandertalske obroke.

Afp: U subotu, u Frankfurtu, oæenio se, po åetvrti put, JoschkaFischer (51 godina), ãef çemaåke diplomacije, bivãi taksist, zeleni(nemamo niãta protiv auto-taxi-didakta), a izabranica je dvade-setdevetogodiãça Nicole Leske, studentica [!] novinarstva.Svadba u nazoånosti samo desetak zvanica, meðu kojima kance-lar Gerhard Schröder i çegova åetvrta æena, Doris. (Åetiri plus åe-

83

tiri, koliko dopuãta ãerijat, jesu osam). Nekoliko sati poslije cer-emonije izbio je mali incident izmeðu Joschke i novinara koji suse okupili pred çegovom kuñom. Ministar je zahtijevao da se poã-tuje çegov “privatni æivot” i pozvao se na “tragiånu sudbnu prin-ceze Diane”, prije no ãto ñe okupýenim novinarima uputiti lijepkompliment: “skupino imbecila”. Nakon toga, vratio se u kuñu,svojoj buduñoj – novinarki!

Pokretaçe nato-intervencije protiv Jugoslavije primoralo je JoschkuFischera, åelnika zelenih, da odloæi ceremoniju koja je ranije bila zakazana za Uskrs, dodaje afp.

84

18. travça....

Iz Journal du dimanche doznajem da je gost danaãçeg dnevnikana Canal Plus, nakon uklaçaça mene i Ljube, Bernard-HenriLévy, taj osmi par†mer u sultanovu haremu, kako ga je joã prijedvadesetak godina nazvao Cornelius Castoriadis, vjerojatno jedanod najznaåajnijih francuskih mislilaca ove druge polovice xxstoýeña.

Kome je sluæio vaã posjet Tirani, Vama ili Kosovskim Albancima? bilo je jedno od zanimýivijih pitaça koje je novinar Karl Zeropostavio svom gostu. Sluæio je meni jer nisam sobni intelektualac....Mnogo gluposti se govori o uåk. Ona je, moæda, bila maoistiåka, ali sedemokratizirala. To su borci koji æele osloboditi Kosovo. Na pitaçe ko-je nije postavýeno – osloboditi od åega? – b.-h.l. odgovara: Tamoje faãizam, komunizam, logori, deportacija, sve to na koncu ovogastoýeña. Uopñe, vrijedi zabiýeæiti svaki istup ovog osmog par†meranezakopåane bijele koãuýe, joã od çegovih jugo-poåetaka, od od-laska u Beograd 1992 – gdje su ga bili pozvali Ñosiñ, Beñkoviñ iComp. i koji je tada na beogradskom aerodromu promjenio ploåu,a na nagovor, noñ uoåi puta, nekih pariãkih poznanika. Jedno vri-jeme se uæivio bio u ulogu ãefa francuske diplomacije na linijiIzetbegoviñ-Mitterrand, a osnovao je bio i Sarajevsku listu – odus-tao je nakon tri dana! – za posýedçe evropske izvore (1994), i koju sam tada u Feralu bio nazvao Ãvindlerskom listom.

Zvala novinarka France 2 Sandrine Lajus i kaæe mi da se dogovo-rila s Gazmenom za intervju za sutra. Predlaæem joj i Stanka, ko-ji sutra treba da doðe iz Beograda, gdje je proveo viãe od mjesecdana. Ostavýam telefonsku poruku Stanku da s ærodroma izrav-no doðe u studio France 2. Gost emisije bit ñe i francuski ministar

85

za “humanitarnu akciju” – Charles Josselin. Stanko javýa da nezna samo hoñe li kasniti avion.

Arte kasni dvadeset i pet dana za rts-om. Na programu veåerasChaplinov Veliki diktator! Veñ je istaknut – po jednom iz Frank-furtske ãkole – znaåaj åiçenice ãto provincijskog brijaåa i diktato-ra Hynkela u †lmu igra isti lik. U prikazu †lma koji objavýujeFigaro-ci, Figaro-lâ, povlaåi se poãast politiåke korektnosti koje je ært-va sam Chaplin. Chaplinu se spoåitava upravo to “frankfurtsko”otkriñe, to ãto progoçeni æidov i progoniteý predstavýaju dva lica is-tog åovjeåanstva koje u sebi nosi dobro i zlo. Govor koji danas teãko moæeproñi. Veñ je Chaplinu prigovoren çegov indulgentni stav prema dikta-turi, koji je u oãtrom kontrastu spram çegove osude diktatora: u lo-gorima, zatvorenici imaju udobne krevete, redovito im se dotura poã-ta... Felliniju se spoåitava ricinus, Belliniju pustoãeñi humor,Shakespeareu çegov lik mletaåkog trgovca i ‘odvratno hetero-seksulni odnos Romea i Gulliette’ ili Goyi, çegova Maja desnudes,zbog ‘seksualnog napastovaça posredstvom slike’*... Velikoåiãñeçe umjetnosti u ime politiåke korektnosti i svekolike toleran-cije. Divna je tolerancija, snoãýivost, åak i ako, kako je govorioClaudel, za to postoje posebne kuñe.

Bernard Pivot – jedan od najpoznatijih francuskih televizijskihvoditeýa – u Le Journal du dimanche – piãe o beogradskim mosto-vima. Åak i oni koji su posve uvjereni u nuænost da se na Miloãeviña iJugoslaviju sruåi nebeski bijes ne mogu a da se ne dive odvaænoj hrabro-sti Beograðana koji dan i noñ stoje na svojim mostovima na Savi, na

86

* O ovom i drugom primjerima politiåke korektnosti vid. u kçizi EdwardaBehra: Une Amérique qui fait peur, Plon, 1995. Zanimýivo, mnogi od autoraovih bisera predstavýaju se fob (Friends of Bill).

çima pjevaju, pleãu – kao na aviçonskom mostu – po çima spavaju,e da bi tom masovnom prisutnoãñu odvratili nato da ih bombardira iuniãti. Nemamo vijesti da su takvi ýudski ãtitovi stvoreni oko ærodro-ma, televizijskih odaãiýaåa, poãta, telefonskih centrala ili tvornicaduhana. Je li ikada bio iskazan oåigledniji i pogibeýniji hvalospjevmostovima? Sjeñam se mostova sruãenih u vodama Rone i Saone.Godine 1944. Nijemci nisu htjeli napustiti Lyon a da grad i narodnoveseýe ne presjeku na tri dijela. Tuæno je bilo vidjeti prepolovýenekamene i æeýezne lukove, razbijene nosaåe ãto su joã uvijek priåvrãñeniuz obalu, nosom æalosno zabijeni u vodu, i koji ometaju tok rijeke istvaraju neobiåne vrtloge i kovitlace. Bolno je bilo vidjeti ove mostovekoji viãe nisu sluæili svojoj namjeni...

L’ Humanité Hebdo objavýuje reportaæu o Miloãeviñevim pro-tivnicima u Beogradu koji osuðuju nato-bombardiraçe, kao i in-tervjue s Mikijem Manojloviñem i Konstantinom Obradoviñem.Kako objasniti ýudima da je demokratski put u çihovu interesu kadim se iz srediãta demokracije, kao ãto je Zapad, na glave sruåuju bombe?pita se moj bivãi kolege iz Instituta za meðunarodnu politiku.Åestitam Kosti na intervju i kaæem da, kojim sluåajem, nema niovo malo slobodne ãtampe u Francuskoj, ukýuåujuñi i komunis-tiåki L’ Humanité, da ne bismo mogli iznijeti ni tako benigne kri-tike na raåun real-demokracije. Visceralni antikomunist, Kostauzvrati: Kako je vrijeme, joã ñemo pored demokrata ovdje i tamo, za-æaliti komuniste. Sve go demokrata do demokrata. Tjeãim ga da sa-daãçi L’ Humanité nije isto ãto i onaj iz vremena Toreza i Mar-chaisa, i da je “ugledna” pariãka ãtampa sva listom politiåki ko-rektna. Na sreñu, domeñem, Miki Manojloviñ i ti u dobrom stedruãtvu, jer pored razgovora s vama, u istom listu moæemo åi-tati i meksiåkog pisca Carlosa Fuentesa te intervju s Fredom

87

Eckhardom, portparolom Ko† Annana. Zraåni udari nato-a su ne-spojivi s Poveýom Ujediçenih naroda kaæe tako glasonoãa glavnogatajnika un. Glasoviti meksiåki pisac pak osuðuje nato-ovo bom-bardiraçe Jugoslavije, ocijeçujuñi da ta operacija ustanovýuje veo-ma opasan precedens.

Politiåki gledano, problem je u tome ãto je globalna moñ usredotoåe-na u jednoj jedinoj naciji, u usa... Je li ýudska drama Kurda unutarturske dræave maça? Ne, oåigledno. Ali Turska je ålanica nato i kaotakva, bez istoånoga grijeha... Humanitarnih razloga ima u supsa-harskoj Africi napretek, ali u çihovu sluåaju istoåni je grijeh taj ãto sudaleko i .. ãto su afriåki. Miloãeviñ vrãi nasiýe, ubija i protjeruje alban-sku maçinu, doåim nato uniãtava jednu zemýu i “sluåajno” ubijaýude. U modernim je ratovima opasnije biti civil nego vojnik, kaæeFuentes u ålanku ãto je u åetvrtak objavýen u meksiåkom neza-visnom dnevniku Reforma, a prenosi ga danas L’Humanité hebdo.

Le Journal du dimanche objavýuje reportaæu iz srediãta nato-a uBruxellesu, uoåi ceremonija u povodu 50. obýetnice Sjeverno-atlantskoga saveza ãto ñe se iduñeg petka i subote odræati uWashingtonu, kod gazde. Bez fanfara i bez balova, a supruge ñe os-tati u kuñi. To ñe biti radni summit na kojem ñe dominirati kosovskopitaçe, povjerava francuskom novinaru neimenovani evropskidiplomat. Veñ je javýeno da je organizator zamolio da gosti nebudu obuåeni u smokinge, a dame u duge haýine, jer bi to mog-lo ostaviti dojam frivolnosti, dok se na ekranima smjeçuju slikealbanskih izbjeglica. Rat protiv Jugoslavije razlog je ãto je natoveñ poniãtio sve ceremonije predviðene u Bruxellesu, 8. ovogamjeseca (nato je osnovan toåno 4. iv 1949).

U glavnom ãtabu nato-a, pak, niãta ne odaje ratno staçe... Vojnalica u odorama i civili s bedæevima hodaju odluånim korakom po lino-

88

leumu dugih hodnika. Betonske zgrade – administrativni stil ãezdesetihgodina – isparavaju mirisima hladnoga rata. Nepovjereçe je zakon.Naroåito prema telefonu. NOS – Nato Of†ce Security – juri veñ tjedni-ma za jednom srpskom krticom. Atmosfera iz ãpijunskih romana.“Æalosna godiãçica” zakýuåuje jdd u entre†leu – list, dakle, kojipredçaåi – ako je to uopñe moguñe – u ratobornosti, poglavitou uvodnicima veñ spomenutog Genestara.

89

19. travça...

U Figarou objavýeno Pismo Francuzima Dobrice Ñosiña. Bivãi pred-sjednik Jugoslavije 1992–93, predstavýen kao “najveñi srpski pi-sac”, zalaæe se za podjelu Kosova i Metohije, izbjegavajuñi svakudrugu temu, poglavitu vlastitu odgovornost u godinama koje supojeli skakavci. Åitajuñi ovu vrstu proze prisjeñam se Kiãovaposthumno objavýena teksta Pesnik revolucije na predsednikovombrodu, intervjua ãto ga je “najveñi srpski pisac” dao talijanskom IlTempo (u kojem velikoduãno daje Dalmaciju Talijanima!) pa doçegova ustoliåeça Slobodana Miloãeviña kao najpopularnijeg srp-skog politiåara xx veka. Ni traga vlastite odgovornosti i kobneuloge koju je ovaj komesar igrao posýedçih desetýeña u Jugo-slaviji. Paralela koja mi se odavno nameñe: Velika Drenova –Veliko Trgoviãñe. Ñosiñ –Tuðman.

U istim novinama i ålanak dvojice bivãih francuskih ambasadorau Sjevernoatlantskome vijeñu: Jacquesa Tinéa i Gabriela Robina.

Kako u danaãçem nato-u prepoznati onu alijansu åiji je najvjerni-ji pobornik bio general De Gaulle onda kad je prijetça bila na vrhun-cu kao, na primjer, za berlinske ili kubanske krize? Ona danas gazi svo-ju vlastitu poveýu i odriåe se svojih vlastitih obveza.

Ona je uspjela sprijeåiti rat na naãim granicama, i neka joj zahval-nost bude izreåena; ali ona ga danas prenosi na granice drugih, a da senijedna od çenih ålanica ne usuðuje spomenuti svoje pravo legitimne,individualne ili kolektivne obrane, kako je odreðeno u ålanku 5 çe-na utemeýujuñeg ugovora.

Njene ålanice se obvezuju (ål.1), sukladno Poveýi Ujediçenih na-roda, da rijeãe svaki meðunarodni spor, u koji su ukýuåene, na mirannaåin i da se uzdræe od prijetçe ili upotrebe sile. One åine suprotno i

90

nitko, koliko znamo, nije se joã uvijek usudio objaviti dokumente kon-ferencije u Rambouilletu, neuspjeh koje je uzet kao izgovor za oprav-daçe çihove akcije.

Ålanak 7. Vaãingtonskog ugovora ide toliko daleko da odreðuje kakoovaj ugovor “ne ugroæava i ne moæe biti protumaåen na naåin da ugro-æava... prvobitnu odgovornost Vijeña sigurnosti za odræavaçe meðu-narodnog mira i sigurnosti”. Nato uzurpira odgovornosti za koje se ob-vezao da ñe ih poãtivati.

Nato je bio stvoren da bi zaãtitio Evropu, “çen teritorijalni in-tegritet, çenu politiåku nezavisnost i çenu sigurnost” (ål.4). Natoproãiruje nad çom svoj protektorat.

Nato nas je branio od totalitaristiåke prijetçe Sovjetskog Saveza,on sada uniãtava nadaça u mladu i krhku rusku demokraciju. U svi-jetu pak, nato je utjelovýavao stvar prava: on viãe ne personi†cira niã-ta drugo do moñ sile. Nato je ãirio uvjereçe da ñe se Miloãeviñ predatinakon nekoliko udara; je li predvidio, s istom takvom lucidnoãñu, da ñesrpski narod u tome vidjeti priliku da se ujedini oko Miloãeviña da biotklonio taj izazov.

U jednom drugom vremenu, dvije su evropske zemýe pokuãale da gauvuku u Suecku pustolovinu; Amerika je tome stala na put. Kasnije,Amerika je htjela odvesti Evropu u vijetnamski osiçak, ali je doãlo dogovora u Pnom Penu. Eisenhower i De Gaulle su, naæalost, mrtvi i ne-maju nasýednika.

Zar ne bi bilo boýe, ipak, ukinuti ugovor koji se gazi pod izgovoromda se poãtuje, i odreñi se Alijanse, koja je bila mudra i spasonosna, alikoja je, oåigledno, izgubila razum?

Zovem generala Jeana Cota radi intervjua. Zakazujemo za iduñiponedjeýak u redakciji. Mongénéral voli izravni razgovor.

91

Iz Zagreba zvao Ãnajder. Zovem Feral, jer mi Ãac kaæe da nije iza-ãao intervju s Besançonom. Preporuåa mi svoju danaãçu kolum-nu iz Novoga lista,, naglaãava çen “muzilovski” naslov: Åovjek bezsvojstava. Umjesto o Ulrichu, rijeå je o Miloãeviñu, koji je, bar pomeni, mnogo bliæi Moosbruggeru nego li glavnom junaku ro-mana, ali bi Paralelna akcija sasvim mogla posluæiti kao ilustraci-ja velikog nato-va jubileja ãto se za åetiri dana slavi u Washing-tonu. Åitam sa zadovoýstvom:

Bistriji meðu politiåarima i sociolozima znali su, meðutim, da jeKosovo tempirana bomba. Veñ ranih osamdesetih poåeo je kosovskicountdown. Moglo se pomisliti, pak se åesto tako i misli, da su samiKosovari odluåili saåekati da se ‘odvije’ rasap dræavne zajednice, kakobi, u †nalu çezine drame, izaãli sa svojim zahtjevima. To sigurno vri-jedi za çihove fundamentaliste koji su, po de†niciji, jednako tako ‘tvr-di’ kao i svaki drugi.Tragiåni je paradoks, koji dotiåe tragediju cijelenaãe raspale, demonizirane sudræave, u tome ãto je kosovski problemmogao biti rijeãen jedino u çezinu sklopu...Åim smo Srbe i Kosovareprepustili çima samima, rjeãeça viãe nije bilo.Doduãe, moguñe je za-misliti ovaj ili onaj politiåki okvir, pak ga oruæjem i osigurati. nato up-ravo to i pokuãava, usred lutaça i nejasnoña u pogledu tih istih ciýeva.Njegovi vojnici veñ pomalo zvone na uzbunu. Politiåki ciýevi, naime,nisu jasno de†nirani, a onda moraju ostati nejasni i vojni...Ja, naravno,dobro znam da ovakvim stavovima ne idem uz dlaku javnom mnijeçuu Hrvatskoj koje je, u pitaçu nato-ove intervencije gotovo jednako on-ako homogenizirano, dakako na suprotnim polaziãtima, kao ono uSrbiji. Ovdje se sada dræi obaveznim izraziti svoju radost ãto negdjegore kuñe i tvornice...Zapad danas kani kazniti Miloãeviña istom onomodluånoãñu kojom kaæçava Saddama, ili do juåer Gada†ja. Miloãeviñ,naravno, mora biti proizveden u javnog neprijateýa No 1, a sam seMiloãeviñ veñ godinama uvelike trudi uklopiti se u kriterije. Miloãeviñ

92

veñ je postao mitska †gura zla kojemu sa svih strana preporuåuju da seubije. Stvarnost, meðutim, slabo korespondira s ovom potrebom da sezlo hipostazira, te da se umjesto nekog racionalnog objaãçeça ponudimitska projekcija. Stvarnost otkriva jednog deæmekastog åovuýka go-tovo u musilovskom smislu åovjeka bez svojstava, tipiånog funkcionaraunutar partijskih maãinerija u kojemu nema ama baã nikakve demonije.Nikakvog ýudskog suviãka, ni u kojem smjeru. Ako bi to bilo oliåeçeApsolutnog Zla u planetarnim omjerima, onda bi i sam Satana mogaobiti tek neki vrtni patuýak. Gospod Bog bi onda, gledano u tim propor-cijama, bio netko tko radi jogging u Centralparku, New York, i hranise hamburgerima... nato-ova intervencija åini samoga Miloãeviña jed-nom nevaænom pojavom. On se sada, s dosta uspjeha, moæe sakriti izamasovne nesreñe koja ñe, na paradoksalan naåin, alibirati sve neuspje-he çegova imperijalizma. Zapad propuãta razumjeti da su tipovi pop-ut Slobodana Miloãeviña ipak samo ekrani, zasloni, na koje kolektivnaimaginacija samo projicira svoje fantazme... I na ovom se mjestu åov-jek koji tu i tamo misli uistinu mora zabrinuti nad mentalnim vijuga-ma onih u åijim je rukama danas sudbina svijeta”...

Razmiãýaça na muzilovsku temu: Kakanija i Jugoslavija (ne ovadanaãça, zaboga!). Zaãto ne? Ukoliko je uopñe moguñe da to u svimoåima postane vidýivo, dogodilo se to u Kakaniji, i u tom je Kakanija,a da to svijet joã nije znao, bila najnaprednija dræava; bila je dræava ko-ja je u samoj sebi nekako samo joã uåestvovala, u çoj je åovjek bio neg-ativno slobodan, bez prestanka sapet osjeñajem nedovoýnih razlogavlastite egzistencije i zapahnut velikom fantazijom nedogoðenoga iliipak ne neopozivo dogoðenoga kao dahom oceana iz kojih se åov-jeåanstvo podiglo... Jest, moæda je Kakanija, usprkos svemu ãto govoriprotiv toga, ipak bila zemýa za genijalne ýude; i vjerojatno je zbog to-ga i propala (R. Musil)

93

Radio Bleu – novinarka Anne Jarlan me pita tko bi mogao sud-jelovati u emisiji koju priprema; traæi eksperte za Balkan, poredglavnog gosta koji ñe biti Paul Garde. Odgovaram da, ãto se barmene tiåe i kad je spomenuti ekspert u pitaçu, nitko. U glavi mise veñ roje misli o tom velikom ekspertu koji brka Antu PaveliñaZubara i Antu Paveliña Poglavnika (u kçizi Æivot i smrt Jugoslavije,samo u prvom izdaçu, jer je za drugo izdaçe izvrãio nuæne is-pravke, ali bez ikakovih napomena. Prava znastvena akribija!).Sjeñam se ãto mi je o çemu – o tom velikom ekspertu za Æivot ismrt Jugoslavije – rekao Pierre Vidal-Naquet: Naãao me 1952. u Ateni.Upravo se bio vratio iz Jugoslavije. Kaæe mi, sav razdragan, da je Titorijeãio nacionalno pitaçe u Jugoslaviji! Prekidam razgovor s novi-narkom pod izgovorom da imam puno posla. Pet minuta posli-je, ona dolazi u redakciju i hoñe upoznati åovjeka koji joj je spus-tio sluãalicu. Predstavýam se i vodim je na kafu. Ukratko, nakontelefonske oluje, veoma ugodan i veseo razgovor sa simpatiånomnovinarkom.

Emisija na France 2 koju vodi Paul Amar. Stanko je uspio doñi uzmaçe zakaãçeçe. Upoznajem Gazmena. Tu su i ãezdesetos-maãki “pretendenti” na crnogorsko prijestoýe, Nikola i France,aktivni u “humanitarnoj akciji bez granica”. Charles Josselin –delegirani ministar u ministarstvu inozemnih poslova, zaduæen za ko-operaciju i frankofoniju, zaduæen za humanitarnu akciju – iznenaðenizlagaçem Gazmena Puýe, koji ponavýa stavove iznijete u in-tervju sa mnom, posebno onaj o podijeýenoj odgovornostiMiloãeviña i nato-a.

94

20. travça....

Libération objavýuje analizu ameriåke vojne doktrine iz peraFrédérica Fillouxa: Pentagon, glava u nebesima.

U prvoj treñini xxi stoýeña bit ñemo sposobni otkriti, pratiti i gaðati,gotovo u realnom vremenu, bilo koji znaåajni ciý u pokretu na povrãi-ni Zemýine kugle – izjavio je 1997. godine general Fogleman, naåel-nik glavnoga ãtaba US Air Forcea pred ålanovima Predstavniåkogadoma ameriåkoga Kongresa. Proãle srijede u sjediãtu nato-a uBruxellesu, jedan viãi o†cir, izjavu kojega prenosi ameriåki tisak,priznaje: Performance naãega oruæja visoke tehnologije bile bi uniã-tavajuñe za so†sticirana protivnika koji vodi naã tip rata. Ali naãa oruæ-ja su slabija u politiåki zategnutoj okolini i protiv Srba koji umjeãnorabe zastarjelo oruæje radi ratovaça na naåin koji smo mi gotovo zab-oravili. Izmeðu ova dva stajaliãta nazire se oåevidan poraz ameriåke vo-jne doktrine, åije su dvije temeýne postavke – pribjegavaçe najveñojmoguñoj mjeri high-tech naoruæaçu i voýa za minimalnim brojemvlastitih gubitaka...

Rat u Zaýevu je obiýeæio vrhunac e†kasnosti oruæja visoke tehno-logije, biýeæi vojni analitiåar Edward Luttwak, koji to naziva post-herojskom vojnom politikom. Ovaj se koncept temeýi na oruæju vi-soke tehnologije i na onome ãto stratezi nazivaju informacijskom nad-moñi (information dominance), kao ãto se govori o zraånoj ili kop-nenoj nadmoñi: sve znati, u svakom trenutku, o neprijateýu...

Od 24. oæujka, od ovog lijepog sna nije ostalo gotovo niãta. NaKosovu, Sjediçene Dræave pokuãavaju voditi clean, brzi i ugovorni rat:takvoj vrsti ciýa odgovara taj i taj tip udara tim i tim sredstvima, kaoãto je predviðeno u vjeæbovnicima.

Ali to ne ide. Koncept informacijske nadmoñi priåiça se gotovosmijeãnim protiv uãanåenih srpskih postrojba, rasprãenih na sve strane,

95

protiv tenkova koji neprimjetno mijeçaju svoje poloæaje prije no ãto seponovno sakriju, jedinica koje meðusobno komuniciraju putem starihdobrih poýskih radio stanica (i mobilne telefonije) i koje provode etniåkoåiãñeçe mræçom uz pomoñ tek nekoliko puãaka...

Proãloga tjedna, doznalo se da vojska u Coloradu gradi poligon kojipredstavýa kopiju balkanske regije (veliåine 4% povrãine Kosova). Vrtili se to Amerikancima u glavi ideja o tome da iznova nauåe ãto su uliåneborbe?”

Intervju s Vladimirom Bukovskim. Kod kuñe je u Cambridgeu. Ãto vi, gospodine Bukovski – jedan od najpoznatijih sovjetskih

disidenata, autor kçige Moskovski proces, kçige gotovo preãuñeneu intelektualnim krugovima Zapada, premda predstavýa jednood najdragocjenijih svjedoåeça o smrti komunizma – mislite ovojnoj intervenciji nato-a protiv Jugoslavije?

O tome sam veñ uputio jednu svoju izjavu naãem nar-komu, naro-dnom komesaru u Bruxellesu – u kojem sam ovu akciju nazvao mon-umentalnom glupoãñu. Napisao sam tu izjavu veñ prvoga dana bom-bardiraça, kad sam se nalazio u Italiji. Nisam dobio odgovora. Kao ãtosam se i pribojavao, sve se to razvilo na najgori naåin. Ovo bombardi-raçe, ovi napadaji nato-a, poluåili su rezultate suprotne od æeýenih. Iãto duýe traju, to se sve viãe situacija pogorãava. Potpuno se zaboravýaju– ako se tako moæe reñi – dodatne ærtve ovoga rata: to jest politiåke ærtve,na primjer, u Rusiji. To dovodi do toga da je javno mnijeçe postalo svedesnije. Takoðer, raãirila su se antizapadna raspoloæeça. Praktiåki,potisnuta je svaka demokratska opozicija. Iste je rezultate ova vojna in-tervencija imala i u Srbiji. Po mom miãýeçu, to je politiåka katastro-fa, koja, uostalom, nije joã zavrãena. A ako sudimo po izjavamaglavnog zapovjedniãtva nato-a, ova bi se katastrofa mogla joã pogorãatii poveñati.

96

Nedavno, u intervjuu za naãu radio-postaju, najpoznatiji fran-cuski sovjetolog, Alain Besançon, izjavio je da ñe iz ovoga rataAmerika izañi osramoñena – ãto nije dobro, Evropa osramoñena– ãto nije dobro, Francuska osramoñena – ãto nije dobro, Kosov-ski Albanci protjerani – ãto nije dobro i Srbija razruãena – ãto ni-je dobro! Dijelite li miãýeçe Alaina Besançona?

Da – ako se radi o ocjeni onoga ãto se veñ dogodilo! Ali postavýamsada slijedeñe pitaçe: Zaãto je to uopñe trebalo uåiniti? Zar sve to nijerezultat upravo bombardiraça. Zaãto sam ja to shvatio veñ prvoga dana– a oni – mislim na narodne komesare, narkomane, iz Bruxellesa – nazapovjedniãtvo nato-a – tek tri sedmice kasnije! Zar se nije ta akcijamogla predvidjeti bar tri poteza unaprijed, umjesto jedan jedini. Ima limeðu åelnicima nato-a bar jednog koji razumije ãahovsku igru. Uopñeniãta ne razumijem. Zar nema ni jednog jedinog koji åita kçige izHistorije, zar ne znaju da su Srbi bili jedini narod u Evropi koji sesuprotstavýao Hitleru za cijelog trajaça Drugog svjetskoga rata i kojinije bio slomýen!

Da li, doista, treba na sve to podsjeñati i joã jednom iznova izgubititu igru, ali ovaj put s armijom nato-a?

Zar nato doista misli da moæe primjeniti svoju politiku na joã okrut-niji naåin nego Hitler?

Kakvo je – gospodine Bukovski – vaãe miãýeçe o stavu Rusijeprema ovom sukobu?

Rusija nema stava. Danaãça Rusija nije åak ni dræava. Ona pravimnoge geste, mnogo je tu retorike. Moskva govori o preusmjeravaçuruskih projektila na ciýeve na Zapadu – ali to su prazne rijeåi.

Rusija se, u stvari, nalazi iza zavjese i pokuãava uspjeãno privestikraju pregovore sa Zapadom oko svojih uobiåajenih †nancijskih teãkoña.I to je veoma æalosno! Jer Rusija je u ovoj situaciji mogla igrati uloguprotu-vlasti besmislenoj politici nato-a, politici koja je, uostalom, poli-

97

tika ýevice, jer u ovom trenutku u Evropi i Sjediçenim AmeriåkimDræavama na vlasti su meçãevici – to jest socijal-demokrati!!! Rusijaje mogla zaustaviti ovaj rat u jedan dan. Doista, bez mahaça maåem,bez buke i retorike, mogla je pruæiti Srbima svoja sredstva protuzraåneobrane koja su joã e†kasnija od ameriåkih stinger-a ãto su odigrali od-luåujuñu ulogu u ratu u Afganistanu. Sve bi akcije nato-a bile odmahzaustavýene i usijane bi glave nato-a bile primorane stati za prego-varaåki stol i mirno razgovarati o svim tim problemima, mirno i na civ-iliziran naåin traæiti rjeãeçe sukoba.

Gospodine Bukovski, vidite li ishod ovoga sukoba i ako da –koji?

Ma koliko åudno to moglo izgledati, ja dijelim miãýeçe pape: mis-lim da je on jedino trezveno biñe koje joã imamo u Evropi. Njegov stav,od poåetka – bio je slijedeñi: treba zaustaviti vojne operacije i traæite svemoguñe putove koje vode pregovorima.

Ne tako davno u Americi se moglo åuti jedno drugo miãýeçe – biloje to miãýeçe ýudi koji nemaju moñ odluåivaça – bili su to promatraåii znalci meðunarodne politike – i koji su govorili slijedeñe: Zar se ne bimogla izvrãiti razmjena teritorija – dio bivãe Bosne koji se sada nalazipod srpskom kontrolom bio bi sluæbeno priznat kao teritorij koji pri-pada Srbiji a u zamjenu – jedan bi se dio Kosova , onaj juæni, otcjepiood Jugoslavije i dao muslimanima. Dræim da je to bio zanimýiv prijed-log. Zaãto ne razgovarati, na primjer, o ovom prijedlogu – detaýnije ina diplomatski naåin te u mirnoj atmosferi.

Ali – kako ja sada vidim stvari – sve dok traje agresija nato-a pro-tiv Srbije, za Srbiju uopñe nije moguñe sudjelovati u ovim pregovorima! Jer, voditi pregovore pod bombama je naprosto uvredýivo!

Zove Pierre Rigoulot i prenosi mi razgovor s Nikolom Miletiñem,dopisnikom France Pressea iz Moskve, ranije ãefom dopisniãtva

98

afp iz Beograda, odakle ga je Miloãeviñ protjerao u lipçu 1994.Rigoulot kaæe da Miletiñ i ja dijelimo sliåne stavove o nato-inter-venciji. Naravno, jer smo odavno protiv Miloãeviña. Pierre mi govorio podjeli unutar skupine autora koji su napisali Crnu kçigu ko-munizma, i uopñe meðu svima onima koji su in illo temporenavrañali u leglo ‘antikomunizma’, u pariãkoj Avenue Poincarré, uInstitut za druãtvenu povijest, kod Borisa Souvarinea i BrankaLaziña.

99

21. travça...

Nato priznaje da koristi projektile s osiromaãenim uranom –prenosi afp pisaçe japanske ãtampe. Glasonoãa nato-a, talijans-ki general Guiseppe Marani, potvrdio je ovo dopisniku listaMainichi .

Razgovor s Nikolom Miletiñem u Moskvi. Zahvaýujem mu nakçizi koju mi je poslao preko svog nakladnika: Tra†cs et crimesdans les Balkans. Moli me da mu poãaýem intervju s Bukovskim.

Vincent s lci me zove i ne predstavýa se tajnici Biýani, koja ga pi-ta tko je, jer zna da oåekujem çegov poziv i nijedan drugi. To,meðutim Vincent ne zna, i tada shvatim da moram sam uzetisluãalicu. Kodiranim jezikom zakazujemo sastanak u obliæçemrestoranu Les Ondes, izmeðu 14 i 14.30h. Tijekom susreta pitamose jesmo li postali paranoici, ili nam netko radi o glavi. Te se dvi-je stvari nuæno ne iskýuåuju, volio je reñi Denis de Rougemont.

Posýedçi predsjednik Sovjetskog Saveza i dobitnik Nobelove na-grade za mir 1990, Mihail Gorbaåov, optuæuje jutros u Rimu nato da je pred oåima cijelog svijeta pokazao svoje ludilo i neodgov-ornost. Nato-ova intervencija uåinila je od Miloãeviña nacionalnogheroja, istiåe Gorbaåov uz ocjenu da se drama kosovskih izbjeg-lica, od poåetka nato-intervencije, prometnula u tragediju.

Clinton, moæebiti, nije vidio sve zamke intervencije u Jugoslaviji,ocijeçuje predsjednik talijanske vlade Massimo D’Alema, u intervju za Corriere della Sera.

100

Hrvatski veleposlanik pri Evropskoj Uniji i nato-u, barun JankoVranyczany-Dobrinoviñ, u intervju za Veåerçi list, istiåe daHrvatskoj nije u interesu da se nato koristi çenim teritorijem zakopnenu operaciju. Nakon prekida ove tragedije i dolaska miramoramo voditi raåuna o odnosima sa zemýama sadaãçe Jugoslavije,ukýuåujuñi i Srbiju! Budimo odmjereni i nemojmo se dati voditi emo-tivno moæda razumýivim osjeñajima nezacijeýenih udaraca i rana, negoæeýom za konstruktivnom pomirbom, prema æeýi Predsjednika.

* * *U Les Galeries Lafayette ovih dana moæemo, u izlozima na Bd Haus-mann, vidjeti åarobne manekenke kako reklamiraju doçe rubýeiz najnovije kolekcije Chantal Thomass. Zapravo, moglo ih se vid-jeti, jer je direkcija robne kuñe objavila komunikej iz kojeg doz-najemo da se smatra “ærtvom orkestrirane kampaçe oko femi-nistiåkih zahtjeva” i da je cijeli “ra†nirani spektakl” dobio “kari-katuralne razmjere” te da se stoga otkazuje. Naime, koalicijaraznih feministiåkih new age i ostalih genetski modi†ciranih or-ganizacija: zelenih, Socijalistiåke partije, Komunistiåke partije,Lige revolucionarnih komunista, sindikalnih federacija, kao iUdruge za borbu protiv rasizma [!] – koja je, oåigledno, privre-meno na zavodu za nezaposlene – u proãlu je subotu organiziralamanifestaciju protiv “trgovine æenskim tijelima” i optuæila LesGaleries Lafayette za “svodniãtvo” i “diktat najreakcionarnijih sek-sistiåkih modela”! Ova kongregacija za krepost zaprijetila je åakbojkotom spomenute robne kuñe i cijela bi ova afera, da je kojimsluåajem potrajala, bila bacila rat na Balkanu u drugi plan. Ségo-lène Royal, delegirana ministrica za nacionalnu prosvjetu, iNicole Péry, dræavna tajnica za profesionalno obrazovaçe i pra-va æena, u utorak su åak telefonirale direkciji robne kuñe da bi

101

izrazile svoje negodovaçe. Zar je lakiraçe noktiju, pokazivaçedoçeg rubýa, ãminkaçe u kupaonici... æalosniji spektakl odpisaça glupih peticija i ponavýaça po milijuniti put iævakanihfraza o seksizmu... Ideologija bespolnoga Dobra zamjenila je di-ja-mat, a diktatura vrlinâ diktaturu proletarijata, kao ãto je u sluåa-ju nato-kirurgije na djelu presaðivaçe Breæçevýeve doktrine oograniåenom suverenitetu. E pericoloso sporgersi!

Zbog æestine kampaçe protiv æene-objekta, tog mraånog pred-meta æudçe, uplaãio sam se da nije moæda, u meðuvremenu,zatvoren i Crazy Horse. Pogledam Pariscope i vidim da su sve onena broju, iz “najýepãeg spektakla golotiçe na svijetu”: Aria Cres-cendo, Barbara Amoroso, Chica Boum, Dixie Blues, Douma Pol-ska, Ez Corridor, Fuzzy Logic, Ki Proko, Lola Fragola, LoulouLooping, Miss Tallulah, Modesty Blaze, Mona Barocco, MonikaRuhmkor�, Nini Capitale, Pussy Duty-Free, Roxy Tornado, SaraPimlico, Senza Lacrima, Tania Pouchkina, Tara Carambole, Titade Cucufa, Vera Cardamome, Volga Moskovskaya, Xenia Zigzagi Zoya Augenblick. Karaulac ñe, u to ne sumçam, znati cijenitidokumentacijski rad na utvrðeçu ove liste zvonkih noms deplume.

102

22. travça...

Jacques Attali, u L’Expressu analizira ono ãto on duhovito nazivaFijaskosovo.

Osim Miloãeviña, svi su izgubili: stanovnici Kosova otjerani u pro-gonstvo, srpski demokrati ujediçeni oko svog krvnika, Amerikanciprisiýeni da dobiju ovaj rat, u protivnom, nitko ih viãe neñe uzeti zaozbiýno kao svjetskog æandara, Evropska unija primorana priznati svo-ju nemoñ i Rusija prisiýena da podræava svog neugodnog saveznika”. Ikao rjeãeçe predlaæe: pokrenuti, zajedno s Rusima, ekonomsku i vo-jnu akciju sa ciýem da se sruãi Miloãeviñ, ãto treba da danas bude ciýrata... Jedna takva akcija ne moæe doñi iz Amerike, veoma zatvorene usvom kompleksu superiornosti. Evropýani bi je mogli pokrenuti, akoprestanu vjerovati u to da je nuæno slijepo slijediti politiku koja je im-provizirana u Washingtonu i koju su veñ osudili najboýi od ameriåkihduhova.

U Le Mondeu, sociolog Denis Duclos piãe: Srbija: polaziãte francusko-çemaåkog bratoubilaåkog bjesnila.

Mjesto trostrukog vjerskog rascjepa izmeðu katolicizma, pravoslavýa iislama, pojaåano drevnim imperijalnim idealima koji se joã æare ispodpepela (Turska, Austrija, Madæarska, Rusija, zapadne sile)... Rat ko-ji nato vodi protiv Jugoslavije nema niãta s meðunarodnom pravdom.Åudoviãna regionalna eksplozija koja je svijesno çime izazvana (osimako ameriåke stratege ne smatramo imbecilima) odgovara dvama posvejasnim ciýevima – a to nije jasno samo onim politiåarima koji ne zna-ju za svoju nesvijesnu ýubav prema dobrovoýnom ropstvu: uniãtitiEvropu; presjeñi put k svjetskoj demokraciji koja se polako pomaýa...Nakon ãto su potkopane privrede Jugoistoåne Azije, Rusije i LatinskeAmerike, novåanim je silama ãto vijore ameriåkim stijegom preostala

103

joã jedina velika prepreka konaånom uniãteçu svake nade u multipo-larni svijet: Evropa.

U malo rijeåi sve je reåeno.

Za jutroãçi napad nato-avijacije na rezidenciju SlobodanaMiloãeviña, u Uæiåkoj br.15, na Dediçu, predstavnik Pentagona,Kenneth Bacon, izjavýuje da mu je ciý bilo obezglavýeçe ju-goslavenskog reæima. Koliko je duhovitija – i preciznija – bila poru-ka Beograðana: Slobo, kad si nam bio najpotrebiji, nije te bilo kodkuñe! By the way, ameriåki zakon zabraçuje pokuãaje smaknuñastranih dræavnika!!! Pogotovu ako su korisni.

Zvao Pierre Rigoulot i potvrdio “dolazak putnika-lutalice” – mis-li na Iliosa Yannakakisa, koji je bio u posjetu Crnoj Gori. Pierre iIlios su prije dva mjeseca objavili kçigu Kamenom u Povijest – ana-lizu rasprave koju je, u Francuskoj, izazvalo pojavýivaçe Crnekçige komunizma.U posveti kojom su popratili slaçe svoje kçigena moju adresu, çih dvojica me oslovýavaju suborcem u borbi ãtose stalno obnavýa. Nisam ni slutio da ñe se to tako brzo potvrditi,ali i da ñe mnogi promjeniti tabor. Åesto se sjetim izjave GeorgijaArbatova kako ñe Sovjetski Savez kazniti Zapad najveñom mogu-ñom kaznom: liãiti ga protivnika. Uniãtivãi protivnika, Zapad seodrekao, kao suviãnog luksuza, vrijednosti koje su mu bileneophodne u planetarnoj konfrontaciji s komunizmom.Ostao jesamo æeýezni kavez kapitalizma, o kojem govori Max Weber. Samocinici i novopeåeni liberali poistovjeñuju kapitalizam i træiãte sdemokracijom. Demokracija je roðena u staroj Gråkoj, dvijetisuñe godina prije prvih simptoma kapitalizma.

104

Promidæbeno glasilo hrvatskog Ministarstva inozemnih poslovana engleskom jeziku, Croatia Weekly, prenosi komentar JeleneLovriñ iz rijeåkog Novog lista, neobiånog naslova: Beograd sam sebebombardira. Æurim da joj prenesem “åestitke” ãto se naãla na stup-cima koje “unereðuje” Nenad Ivankoviñ. Jelena hrabro i otmjenoodoýeva mom peckaçu. Ne pomaæe mi ni podsjeñaçe na to daje netko drugi svojedobno govorio kako Dubrovnik i Sarajevo sa-mi sebe bombardiraju! Ipak jedna reåenica zasluæuje veñu po-zornost. Prosvjedujuñi protiv nato-intervencije, neki su jugoslavenskifunkcionari nedavno upozorili da je ‘zakon jaåega zakon nepraviånog’,doåim je patrijarh Pavle podsjetio na biblijsko naåelo po kojem jaåi nesmije napasti slabijeg. Takva su stajaliãta vaýana, ali zakaãçela.Zakaãçelost moralnih naåela!? Navodim po sjeñaçu slijedeñureåenicu:

Ciganin je poãao na ispovijed, ali ga æupnik ponajprije upita poz-naje li deset zapovijedi Boæjih. Nato ñe ciganin: “Eto, veleåasni, baã samhtio da ih nauåim, ali sam tada naåuo, da ñe ih ukinuti” (Ortega yGasset) . “Jako dobro! Jako dobro!” kaæe Jelena, ne mnogopokolebana. Dio çena ãarma.

105

23. travça...

U Washingtonu se slavi 50. obýetnica osnutka Sjevernoatlant-skoga saveza. U osnovi, Sjevernoatlantski je Savez, moæda, viãe ko-munistiåko kopile negoli naãe æeýeno dijete – znao je reñi jedan Paul-Henri Spaak, mnogo poznatiji gensek nato-a od ovog jadnogSolane.

Vijest o bombardiraçu rts prostorija u Aberdarovoj ulici. Dvojicakolega bi htjeli otvoriti vijesti misijom Viktora Åernomirdina uBeogradu. Nalaæem da dnevnik bude otvoren upravo vijeãñu obombardiraçu Televizije. Samo jedan mrtav – odgovora mi boracza ukidaçe smrtne kazne, legalizaciju eutanazije i nato-inter-vencije. Drugi – iz putujuñe kazaliãne trupe – domeñe: Prevaritñeã se!

Iz Beograda zvala Catherine Monet i preporuåa Jelenu za rad uredakciji. Redakcija pomlaðena s troje novinara: Nikola Guýeva-tej, Jelena Tomiñ i Miloã Krivokapiñ, dok je Milica Zatezalo, mez-imica redakcije, na jednomjeseånom staæu. Ni to nije dosta zaposao svakoga dana, unatoå poveñanoj suradçi dopisnikâ s lica mjesta, iz Rima (Inoslav Beãker), Beåa (Vesna Kneæeviñ) ivaçskih suradnika iz Pariza.

Catherine, jutros rano posjetila si sjediãte rts. Kakvi su tvojiprvi dojmovi?

Nisam mogla uñi na mjesto ãto ga åuva policija – nije mi bilo dop-uãeno priñi. Kao mnogi Beograðani, proãla sam jutros kroz obliæçi parki otud sam, s ruba Taãmajdana, pored crkve Aleksandra Nevskog, kojaje i sama lakãe oãteñena uslijed zraånog udara izazvana eksplozijama,mogla vidjeti vidjeti kako je sruãen cio jedan dio zgrade, kao kula od

106

karata, vidjela sam samo hrpu ruãevina, betonskih zidova, pod kojimase, prema onome ãto prikazuju prvi snimci ãto ih je rano jutros prikazaotv Studio-B – nalaze joã zatrpana tijela, zarobýena tim betonskimblokovima. Jutros je cijela srediãça gradska åetvrt bila obavijena gus-tim oblacima dima. Metalni toraç, meðutim, sa satelitskim parabola-ma, stoji uspravno sred tih ruãevina.

Kako su srpski mediji izvjestili o tom tragiånom dogaðaju?Tijekom noñi je vladala stanovita konfuzija. Prve novinarske ekipe

koje su doãle na lice mjesta bile su u ãoku. To je viãe nego shvatýivo.Ekipe nezavisnih novinara lokalnih televizija, naroåito lokalne tvStudio B, doãle su vrlo brzo na lice mjesta, istodobno kad i spasilaåkeekipe. I doista, na Studiju B se moglo vidjeti straãne slike, lijeåniåkeekipe kako priskaåu u pomoñ nastradalima, zatrpanima pod ruãevina-ma. Vidjelo se i jedno lice razmrskano betonskim blokovima, kao i jed-nu odsjeåenu ruku – okrvavýenu. I ove straãne slike brzo su skinute sekrana, vjerujem, zato da se ne bi uzbuðivala javnost. Ove se slike viãene prikazuju. Rts je ponovno jutros nastavila emitirati svoj program –samo nekoliko sati kasnije – i naravno, rabi se uobiåajeni govor, govorosude ovoga napada koji je uistinu ãokirao mnoge ýude ovdje.

Ãto ova akcija nato-a znaåi na simboliåkoj ravni i kakve biposýedice mogla imati na domañu i inozemnu javnost, na nov-inarske krugove, na primjer?

Teãko je odgovoriti na to pitaçe samo nekoliko sati nakon bom-bardiraça. Vjerujem da to predstavýa preokret u nato-ovu izboru ciýe-va. Bombardirajuñi sjediãte rts-a, znajuñi dobro da se u çemu nalazestalne ekipe – dnevne i noñne smjene – non stop – nato je odluåiopogoditi joã jedan simbol Miloãeviñeva reæima, znajuñi dakle, pon-avýam, da u zgradi ima ýudi koji rade. No, ne treba smetnuti s uma niåiçenicu da rts nije naredila evakuaciju svoga osobýa, za razliku odonoga ãto se vidjelo ranije kad je bila bombardirana zgrada bivãeg ck

107

na Uãñu, a u kojoj se nalaze sjediãta Miloãeviñeve partije, radio posta-je çegove kñeri i tv-postaja çegove supruge – i kad je zgrada bilaevakuirana malo prije bombardiraça. Rts je odluåila da ne evakuirasvoje osobýe, a nato je odluåio da bombardira ovaj ciý znajuñi dobroda u zgradi ima ýudi. Vjerujem, stoga, da se moæe govoriti o pravompreokretu. U svakom sluåaju, kaæu sada jedni drugima zgaðeni Beogra-ðani, ako je nato spreman bombardirati ovakvu vrstu simbola, ãto paknije sprijeåilo nastavak rada rts, jer ona je nastavila emitirati svoj pro-gram samo nekoliko sati kasnije – onda bi nato mogao bombardirati ibolnice, koje ñe pred meðunarodnim javnim mnijeçem biti predstavýenekao vojni ciýevi. U Beogradu je danas vidýivo kudikamo veñe gnuãaçenego prethodnih dana.

Catherine naglaãava åiçenicu da direkcija rts nije evakuiralaosobýe koje je te noñi radilo u Aberdarovoj ulici. Ova mi se oc-jena urezala u pamñeçe i uzimam je kao veoma vjerojatnu. Nesamo da su civili bili ærtvama protivniåke vojske ( jer u ju-goslavenskim ratovima nisu se borile vojske, jedna protiv druge,nego bi vojska jedne strane, niåim izazvana, prva odgovarala na-padajuñi civile druge strane, dok bi traktori ove potoçe, koji sudotle mirno orali, otvarili vatru na civile one prve), veñ je svakaod çih napadala i vlastito civilno stanovniãtvo u diplomatske,unutraãçopolitiåke ili propagandne svrhe.

Edgar Morin objavýuje ålanak u Le Mondeu “Slom”: Apstraktna i mehaniåka logika nato-a ignorira cijelu ekologiju ak-

cije: smisao jedne akcije poåiçe da izmiåe çenim pokretaåima netomona uðe u igru meðureakcija sredine u koju se prenosi. Tako jedna ak-cija moæe ne samo izmañi naumima koji su je pokrenuli, veñ se åak iokrenuti u suprotnom smjeru. To je ono ãto se dogodilo na Kosovu. Ratzraånim udarima je ubrzao, pojaåao, oteæao proces etniåkoga åiãñeça,

108

koji je postao sustavno praæçeçe s masovnim deportacijama stanovni-ka i uniãteçem çihovim domova. Humanistiåke i humanitarne inten-cije saveznika okonåavaju u najgoroj neåovjeånosti. Nakon politike no-ja od 1989. do 1998, trijum†ra politika medvjeðe ãape u 1999...Ne pos-toji samo barbarstvo total-nacionalizma koje je, uistinu, pokrenuloslom. Postoje, na zapadnoj strani, pustoãeça jedne slijepe racionalnosti,slijepe jer je apstraktna, kvantitativna, mehaniåka, koja drobi i pre-graðuje sve sloæene realnosti, nesposobna da kontekstualizira svojedanosti i probleme, nesposobna da razumije ýudske strasti, nesposob-na poglavito da razumije nedostatke svoje vlastite logike i da pojmivlastito slijepilo... Madness! Ludost! Ludost! Ludost ne samo srpskogtotal-nacionalizma i çegovih pustoãeça. Ludost, takoðer, jednog ratakompjutora, raåuna, cifara, strojeva-ubojica, koje pokreñe reduktivnatehno-vojniåka misao. Shakespeareove tragedije su se ticala kraýeva.Ovodobne tragedije se tiåu narodâ. Dva imbecilna barbarstva koja nisusvijesna samih sebe i nastavýaju vladati svijetom, zakýuåuje Morin.

Afp javýa iz Praga da su brojni zapadni turisti otkazali svoje rezer-vacije hotelskog smjeãtaja u Åeãkoj zbog kosovskog sukoba!Prema pisaçu praãkog dnevnika Lidove noviny, mnogi zapadnituristi brkaju Åeãku republiku s Jugoslavijom.

Veåera u Bistrot de Breteuil sa suprugom Ljiýanom, te s kolegama:Nevenom Janaå i Stankom Ceroviñem. Stanko priåa jednomje-seåno iskustvo pod bombama. Nevena i ja ovo naãe, redakcijsko.

109

24. travça...

Nato slavi svoj poraz, naslovýuje, prigodom vaãingtonskog sum-mita, viãe nego ratoborni pariãki Libération.

Le Monde objavýuje, prigodom nato-ova jubileja, komentarpod naslovom: nato – Vaãingtonski ulog, u kojem se priznaje onoãto se znalo od poåetka: Na Kosovu se nato kocka s vlastitombuduñnoãñu.

U istom listu, na udarnom mjestu, ålanak Alexandra Adlera:“Povratak nihilistiåke revolucije”.

Jer to je upravo suvremeni nihilizam koji od izbijaça ove krize pred-vodi kolo, s lokalnim trijumfom okrutnosti nad pravom, etniåkog solip-sizma nad åovjeånoãñu...Jer, to je oåigledno, Miloãeviñ danas nadilazipovijesne i moralne granice çegova malog balkanskog posjeda, i straãnozlo koje utjelovýuje sastavnim je dijelom ãireg procesa odbijaça 1989.godine ... U trenutku upravo kad crveno-mrka [åitajmo: komunis-tiåko-nacistiåka – f.c.] Srbija izaziva Evropu, susjedna Turska jaåajedan svakako legitimniji nacionalizam, buduñi da je viãe integrirajuñi– s Kurdima u Turskoj neñe se nikada postupati kao ãto se postupa sAlbancima u Srbiji [ne znamo da je na Kosovu spaýeno viãe od 4tisuñe sela, ne zato ãto srpski reæim ne bi bio kadar to uåiniti, veñzato ãto toliko sela ukupno na Kosovo nema, a toliko ih je upra-vo turska armija veñ spalila i uniãtila u Anadoliji, uz kudikamoveñi broj ubijenih “planinskih Turaka koji su zaboravili materin-ski jezik”– kako je sve do nedavno bila ustavna de†nicija Kurda,ili da je srpsko zrakoplovstvo ubijalo kosovske Albance u susjed-nim zemýama, kao ãto to godinama åini turska vojska na sjeveruIraka], ali i on oznaåen konvergencijom vrijednosti ýevice i desnice ujednoj potencijalno destruktivnoj i suicidalnoj sintezi... Istinski zajed-niåki anti-mondijalistiåki, anti-humanistiåki i anti-liberalni program

110

tako poåiçe da vri u retortama nove populistiåko-autoritarne misli naplanetarnoj ýestvici. Srpska kriza je prilika za çen prvi izlazak u svi-jet... Ako od poåetka viãe volim govoriti o nihilizmu, izraz koji je, ne-dvojbeno, neodreðen ali koji ima tu prednost da nije bremenit precizn-im historijskim uspomenama, to je zato ãto ovaj relativno novi pokretna radikalni naåin prekida s najmaçe jednom konsitutivnom crtom za-jedniåkom çegovim dvjema izvornim maternicama, komunistiåkoj ifaãistiåkoj: s prometejskim historijskim optimizmom, voýom za moñ iåvrstim dogmatizmom koji je prati... Oni se osjeñaju poraæenima, i totrajno, od veñih, univerzalnih sila, kakve su trgovina, tehnika, pravo,demokracija, emancipacija æena.

...Oni æele od åovjeåanstva poznavati samo sebe, od vremena kojeæive zadræavaju samo proãlost, a svijetu koji nastaje nastoje usporiti ãtoje moguñe viãe çegovo pojavýivaçe, ne predlaæuñi nikakvu spasonos-nu utopiju: çihova je politika politika resantimana, çihova strategijapoåiva na neumjerenom koriãteçu instinkta smrti. Etnocentristiåki ni-hilizam, blaæa verzija velikih totalitarnih opera ovoga stoýeña kojeokonåava, moæe se tako oåitovati utoliko teæi za borbu, jer ostaje, ned-vojbeno i zadugo, decentraliziran, raspadýiv i, da zakýuåimo,delinkventan. Ova borba protiv malih gangsteriziranih i prepredenihpartikularizama nema niãta uzbudývog: Mladiñ ipak nije Manstein,Patrick Besson nije Céline i Alain de Benoist nije Heidegger. No, zato ñeona biti sve nuænija.

Kad je veñ Heidegger spomenut po ovom velikom antinihilis-tiåkom mondijalisti, istaknimo da su, po †lozofu, tri “glavna ne-prijateýa modernoga svijeta”: brbýaçe, radoznalost i dvoliånost. Izçegovih Holzwege (Putovi koji nikamo ne vode)navodimo: Javneprotuhe su ukinule misao i na çeno mjesto stavili brbýaçe, brbýaçekoje naçuãi nihilizam svuda tamo gdje je ono samo ugroæeno.

111

U Bruxelles zovem baruna Janka Vranyczany-Dobrinoviña radidogovora oko intervjua za rfi.

Intervju s profesorom Ivom Bancem, povjesniåarom s ameriåkogsveuåiliãta Yale, autorom kçige Nacionalno pitaçe u Jugoslaviji(1984) i predstavnikom hrvatske opozicije iz redova liberalne ori-jentacije.

Dok padaju bombe, gospor Ivo, i meni padaju razne ideje po glavi,pa tako i da s Vama napravim jedan intervju, rekoh mu u telefon-skom razgovoru. Najavýujem onda da ñe biti borbe, jer su mi poznativaãi kritiåki stavovi prema nato-ovoj intervenciji, odgovara mi brzo.Onda, maå iz tokâ! – zaklopim isto tako brzo.

Gospodine Banac, kako ocijeçujete nato-intervenciju protivJugoslavije. Je li ona opravdana, je li e†kasna, je li zakaãçela, jeli dostatna i kakve je rezultate do sada poluåila?

Ona je i opravdana, i nedostatna, i zakaãçela i dosad priliånonee†kasna. Da obrazloæim ãto æelim reñi.

Nema nikakove sumçe da je reæim Slobodana Miloãeviña preãaosvaku granicu strpýeça i da se s çim nije moglo viãe pregovarati nanekakav drugi naåin. Meðutim, ovakva vrsta napada je, naravno, po-mogla Miloãeviñu na dva naåina: prije svega homogenizarala je Srbiju,za mene, moram reñi, neoåekivano strogo oko ovog reæima, i s drugestrane, dopustila je Miloãeviñu da potpuno etniåki oåisti Kosovo. natooåito na to nije bio spreman, posebno ne na ovu drugu eventualnost isada, umjesto da promjene strategiju, i odluåe se za konaåni obraåun sMiloãeviñevim reæimom, oni ustraju na daýçem bombardiraçu kojeza mene postaje svakim danom maçe i maçe uåinkovito. Hoñu reñi dane vidim nikakav poseban smisao u potpunom demontiraçu Srbije, akose u isto vrijeme ne demontira Miloãeviñev reæim. Prema tome, ono za-ãto bih se ja danas zaloæio jest, prije svega, koriãteçe kopnenih snaga,

112

ali ne samo na Kosovu nego na cijelom podruåju SR Jugoslavije s ciýemsmjeçivaça Miloãeviñeva reæima i, ãto mislim da je posebno vaæno,programa rekonstrukcije Srbije i cijele srj. Jer, ako se to ne poduzme,onda ñe na kraju ispasti da je Miloãeviñ bio i pobjednik i, u isto vrijeme,da je akcija nato-a diskreditirala to savezniãtvo i dovela do brutalnogetniåkog åiãñeça Kosova i posve novih odnosa u cijeloj regiji.

Gospodine Banåe, ima miãýeça, koja dolaze åak i sa stranekosovskih Albanaca, da je u kontekstu ovoga etniåkoga åiãñeça,nato viãe uåinio u deset dana nego reæim Slobodana Miloãeviñau deset godina?

Ne bih se s tim sloæio, jer je za ovo odgovoran u prvom redu reæimSlobodana Miloãeviña. To ãto nije bilo nikoga da promatra ãto je tajreæim radio, i to ãto je on bio posebno brutalan koristeñi napad nato-pakta nisu glavni åimbenici u cijeloj priåi. Glavna i najvaænija stvar jeda je Slobodan Miloãeviñ brutalnoãñu neviðenih razmjera prouzroko-vao najteæu izbjegliåku katastrofu na Balkanskom poluotoku u dvade-setom stoýeñu u roku od dva tjedna dana. To je kýuåno i na to semoramo usredotoåiti.

Pokuãajmo zaboraviti – ako je to moguñe – Beograd i çegovreæim. Zaboravimo takoðer i lokalne povode – nesumçive. Nijeli, gospodine Banåe, ovo u neku ruku rat Amerike protiv Evrope.Napomiçem da je Amerika 7. ovoga mjeseca izvojevala velikupobjedu nad Evropom u ratu oko banana?

Ne, ja ne vjerujem u te priåe. Mislim da je ovo rat za uspostavýaçecivilizacijskih normi u cijelom svijetu, ne samo u Evropi, a podjele okobanana i drugih stvari, koje su vjerojatne, izmeðu Amerike i evropskihzemaýa, ne mogu biti nikakav povod za interpretiraçe ovoga ãto se sa-da dogaða kao sukob izmeðu sad i evropskih zemaýa. Na kraju kraje-va, najvaæniji zagovornici ove intervencije åak nisu ni ameriåki pred-stavnici, o tome je mnogo boýe i, åini mi se, mnogo razumnije govorio

113

Tony Blair ili razni predstavnici drugih evropskih zemaýa, pa i fran-cuski.

Postoji vidna razlika izmeðu Tonyja Blaira i pozicije Pariza...Zato sam i rekao “pa i francuski”.Govorili ste o civilizacijskim normama koje bi trebalo namet-

nuti svijetu. Zaãto bi Amerika nametala svoju koncepciju civi-lizacije?

Mislim da ne postoji neãto ãto bi se moglo nazivati posebno amer-iåkim civilizacijskim konceptom. Ali, ako protivýeçe etniåkom åiãñeçui brutalnosti jednog zbiýa faãistiåkog reæima moramo staviti u djelokrugnekog posebnog civilizacijskog obrasca koji poåiçe u sad, ja sam pot-puno spreman dati prednost u ruke Amerikancima...

I pitaçe koje se tiåe izravno hrvatske politiåke scene. Zaãtovlast zauzima maçe ratoborni stav glede ovoga sukoba negooporba? Za primjer uzimam po meni trezvenu diplomatsku iz-javu baruna Vranyczanyja- Dobrinoviñ – hrvatskog ambasadorapri Evropskoj uniji i nato-u – a, s druge strane, Ivica Raåan pak,åelnik bivãih komunista, ide dotle da nato-u nudi hrvatski teri-torij za provedbu intervencijskih planova?

Pa nije nikakova novost ãto je hrvatska opozicija mnogo viãe nas-trojena prema Zapadu, pa prema i nato-u, nego ãto je sluåaj s hrvatskimreæimom. I takoðer nije nikakva novost da su strateãki interesi Tuðma-nova reæima veoma åesto bili bliski ili istovjetni s onima Miloãeviñevareæima. Prema tome kada bombe padaju na Beograd, one takoðer pada-ju na Tuðmanovu politiku koja je time itekako dovedena u pitaçe. (...)

Off the record:–Mislim da nije bilo nezanimýivo, kaæem po zavrãetku razgovora.–Ne, ne, mislim da je bilo izuzetno zanimýivo.–Baã mi je onda drago.–I na neki naåin – kako bih rekao – pomoglo mi je da kristaliziram i

114

neka moja shvañaça, te sam vam zbog toga i zahvalan!”–Hvala i vama gospar Ivo. Prilikom montiraça priloga, tajnica Ernada Mulahmetoviñ,

sluãajuñi ovaj intervju, kaæe u ãali: Frano, pa ovo ti nije Ivo Banac,veñ Ivo Albanac!

Kolokvij o Kosovu ãto se u organizaciji ýevici bliskih idejnihklubova: Kruæoka Condorcet, Demokracije i Majskih ateýea odræavau sali Bon Conseil (Dobar savjet!) u vii pariãkom arondismanu,buduñi da se uprava Sorbonne petnaestak dana ranije zahvalilana ponudi da bude domañin skupa,“otkrivãi” da je tog danasveuåiliãte zatvoreno zbog ãkolskih praznika. Na zidu u sali BonConseil velikim slovima ispisan evanðeoski naputak: Ljubite jednidruge. Mnogi srpski, albanski i kosovsko-albanski gosti otkazalisu sudjelovaçe. Pozivi za ovaj kolokvij kruæili su veñ danima usluæbenoj i polusluæbenoj srpskoj sredini u Parizu. Veñina prisut-nih su Srbi, a mnogi nose i targete.

Tajnik Srpskog instituta iz Lozane, Slobodan Despot, daje poået-ni ton “rasprave” kad kaæe da je Francuska u ratu protiv naãe zemýe,dok drugi, predstavnik “demokratske opozicije” iz Beograda, do-meñe: Francuzi su se dali nato-izirati i sataniziraju Srbe... Pýeskaçei odobravaçe u sali. Upada se u rijeå svakome tko misli drugaåijeod veñine prisutnih. Profesor François Thual zbog toga napuãta salu.

No “intelektualna rasprava” dostiæe vrhunac kad André Gluc-ksmann izlazi za govornicu, da bi osudio komunistiåko-faãistiåkorjeãeçe koje provodi Miloãeviñ i podræao nato-intervenciju, za ko-ju je dodao da je “zakaãçela i nedostatna”. Bavi se Palestinom!, od-zvaçalo je salom, uz razmjenu komplimenata: rasisto! ili faãisto!Niãta bez dvojice umirovýenih generala, koji nekako uvode redau sali Dobri savjet, kojoj je prijetilo da se pretvori u boriliãte.

115

25. travça...

Afp javýa o poklonima koje su ameriåki domañini poklonili su-dionicima nato-summita. Supruga potpredsjednika Al Gorea,Tipper Gore, poklonila je porcelansku kopiju svog raskoãnog do-ma, Madeleine Albright kositreni vrå, Hillary je Clinton razdi-jelila svakoj od supruga predsjednika dræava po jedan porcelans-ki pladaç, dok je çen suprug bio najdelikatniji: poklonio jesvakom od 19 ãefova dræava po jednu skulpturu – nazvanu part-nerstvo – koja predoåava kristalni most na granitnom postoýu.Veliki ýubiteý mostova, Clinton åesto rabi metaforu most k xxistoýeñu i stoga ruãi one po Vojvodini, makar jednog projektirao isam Einstein junior.

The Sunday Times naslovýuje: Britanski plan o slaçu 40.000 vojnikana Balkan!

116

26. travça...

Figaro donosi ålanak François-Xavier Coquina – profesora naCollège de Franceu i direktora Centra za istraæivaçe historije Slavenana Sorboni – pod naslovom “Balkan: tko su barbari?”

Kao ãto je bilo predvidýivo, nato-ovi projektili uåinili su od kosovskihAlbanaca, saveznika nato-a, neprijateýe Srba i opravdali retrospek-tivno nepovjereçe ovih potoçih... Udari po Srbima, dakle, i æivjela hu-manitarna i civilizatorska bombardiraça! Æivjela isto tako kampaça– selektivna – demokratskog åiãñeça u ime demokracije promjenýivegeometrije, amnezijske i fetiãizirane demokracije. Trebalo bi, ipak, åisti-ti pred svojim vratima. Gdje je barbarstvo? Gdje su ratni “kriminalci”?

Razgovor s Predragom Luciñem. Objaãçava mi da Feral nije ob-javio intervju s Besançonom i Bukovskim, jer nije bilo mjesta uovom broju, da ñe biti u iduñem.

Pierre Rigoulot me moli da sudjelujem u raspravi koju organizirau Souvarineovu institutu – koji je sada premjeãten u predgraðeNanterre. Yannakakis ñe govoriti o Kosovu i svom putovaçu poCrnoj Gori.

Ponovno se åuo s Pierreom Vidal-Naquetom, koji provodi neko-liko dana u gradiñu Fayence, u Provansi. Predlaæe mi da u svjetlunajnovijih dogaðaja ponovno åitam La Fontainovu basnu Dunav-ski seýak. Lijepa i aktualna basna koja je posluæila za naslov jednogod prvih de Rougemonovih djela – istoimeni sentimentalni opisputovaça po Sredçoj Evropi. Zahvaýujem mu na pismu koje jedobio iz Njemaåke od Lothara Baiera, çemaåkog kçiæevnika i

117

publicista, dobrog poznavaoca francuske kulture, a kopiju koje-ga sam jutros naãao u svom poãtanskom pretincu.

Dragi Frano, Evo kopije pisma Lothara Baiera. To je sjajan tip.Prijateýski te pozdravýap.v.-n.

P.S. Sinoñ sam vidio drugi nastavak tv serije bbc o Jugoslaviji –‘Samoubojstvo jedne evropske nacije’. Veoma me zanima da doðem dokopije cijele serije.

Frankfurt, 19.4.1999

Dragi gospodine Pierre Vidal-Naquet,U trenutku kad sve kategorije misli nestaju, kad naãe vlade i naãi

mediji nastoje da nam nametnu ideoloãko åitaçe dogaðaja, åitati prim-jedbe koje ste nekidan objavili u Le Mondeu pruæa pravo olakãaçe.Konaåno jedan suvremenik koji stvari naziva svojim imenom: åini mise da je vaãa de†nicija ovog tipa vojne intervencije kao “zraåne tor-ture” savrãeno toåna. Ona omoguñuje da se shvati ibijevska logika ko-ja vodi ovu operaciju.

Prvo, nije Miloãeviñ taj nad kojim se vrãi ‘zraåna tortura’, veñ oninad kojima on vlada; drugo, nitko ne moæe reñi koje priznaçe treba daizvuku od çega ovim isprekidanim ãokovima (bombardiramo ga, kaæenato, da bi se vratio za pregovaraåki stol, a, istodobno, kaæe se da neñenikada pregovarati s ovim ratnim kriminalcem); treñe, u rukama çe-govih dobro naoruæanih prijateýa ostavýena sredstva za torturu tala-

118

ca nad kojima se mogu potpuno nekaæçivo iæivýavati. Za svaku tvor-nicu razorenu na sjeveru, banda na jugu spaýuje tri kosovarska sela.

‘We have to be patient’* upravo je rekao Tony Blair na televiziji.Na çemaåkom, moglo bi se to parafrazirati: ‘Wir werden weiter-bomben/bis alles in Scherben fällt’† Ovo je rat baby-boomersa,obiýeæen diletantizmom, brutalnoãñu i kukaviålukom. Ima trenutakakad gotovo poæelim povratak jednog generala De Gaullea. Bar je bio upravu ãto je izaãao iz ovakvog nato-a....

119

*Moramo biti strpýivi.†Stih jedne çemaåke vojniåke pjesme: Nastavýamo bombardiraçem dok sve u

paramparåad ne odleti.

27. travça...

Primio pismo Madelaine Rébérioux.Dragi prijateýu,...Moæda ste u Libérationu (od 23. travça) vidjeli tekst koji sam

napisala zajedno s nekoliko prijateýa i koji je potpisao i Pierre Vidal-Naquet. Njegov sadræaj je dobar, ali u tome nije çegova osnovna orig-inalnost: oni koji poznaju francuski politiåki æivot i koji vide potpisezamjetit ñe da se radi o prvom politiåkom tekstu glede izlaska iz krize.Potpisinici pripadaju svim strujama francuske ýevice i krajçe ýevice,kao i sindikalnim organizacijama (cgt i fsu). Ako ste zainteresiraniza komentar ovog teksta, u vaãem programu na rfi, rado ñu to uåini-ti...kao i bilo tko od potpisnika...

Dok sam bila predsjednica Lige za ýudska prava,od 1991. do 1995.dobro sam upoznala tjednik Vreme i srpske demokrate...

Ujutro rijeãen “spor” s Feralom oko neobjavýenih intervjua. Ma-rinko zove iz Zagreba da bi Ãuvar htio objaviti intervju s Bukov-skim. Poruåujem Marinku da ñu mu se javiti poslije 12h, dotleåekam konaåan odgovor iz Ferala, kako je dogovoreno. U 11.55hPredrag Luciñ javýa da je “sve o.k.”

Predlaæem Libérationu objavýivaçe intervjua s Bukovskim.Razgovarao s Pierreom Haskijem. Naveåer dobijam negativniodgovor, jer da su “pretrpani”. Pierre Vidal-Naquet mi predlaæeFigaro. Zovem Maxa Closa. Nitko ne odgovara. Tajnica predlaæeda se javim sutra ujutro.

Dugi telefonski razgovor s Teo†lom Panåiñem, nakon ãto samproåitao çegov odliåan ålanak o napalm humanizmu i japi-rat-

120

nicima. Pismo Lothara Baiera i Teo†lov ålanak podstiåu me narazmiãýaçe o dubokoj krizi moderne demokracije i na skiciraçeportret-robota ovodobnog idealnog politiåara. Rastuña privati-zacija, u psiholoãkom znaåeçu, koje je podudarno s izvornimznaåeçem gråkog pojma idiotes, odluåujuña uloga medija, sum-rak druãtvenih i ideoloãkih sporova, idealizacija træiãta (Trãiãtaglasuju svakoga dana i kaæçavaju ‘arogantne dræave’ i ‘loãe uåenike’– istiåe prvosveñenik sekte Hram Otvorenog druãtva, George Soros)i mnogo toga joã drugog pretvorilo je supstancijalnu demokracijuu proceduralnu, a ova je sve viãe nalik novinskim nagradnim nat-jeåajima za izbor najýepãe djevojke – metafora koju rabi J.M.Keynes. Novinski åitateýi biraju najýepãe djevojke meðu stotiçakfotogra†ja, a nagrada se dodijeýuje onom åiji se izbor ponajviãepribliæava prosjeånom izboru svih ostalih sudionika nagradnognatjeåaja. Svaki, dakle, natjecateý bira ne osobu koju smatra ob-jektivno najýepãom (neovisno o tome ãto bi to moglo znaåiti),nego onu za koju vjeruje da ñe dobiti najviãe glasova ostalih nat-jecateýa, koji takoðer postupaju na isti naåin: anticipirajuñi an-ticipacije drugih. Uloga anketa o popularnosti ovog ili onog poli-tiåara zamjeçuju politiåku akciju u pravom smislu te rijeåi.

Prevedeno na politiåku ravan, dobivamo slijedeñi portret-robotpost-modernistiåkog politiåara. On je mlad, ili barem mladolik,simpatiåan, opuãten, cool, oko sebe okupýa krug (grupuskulu –izraz koji bi Lacan, nikada nisam ni slutio da bih ga mogaonavoditi, preveo: groupe use cul – skupina koja koristi straæçicu)iz svijeta businessa, show-businessa naroåito, glumce, sportiste ipjevaåe, zraåi kalodont osmijehom i nepokolebýivim optimiz-mom, ima dinamiånu i koliko-treba-samozatajnu æenu, svira ne-ki instrument, igra foot, jogging pod obavezno, ima biogra†ju ko-ja ga baã ne preporuåuje za obnaãaçe najodgovornije duænosti

121

(po principu kontradikcije, ili ‘mane’, kako su govorili drugovi),ali to izaziva razumjevaçe, jer, zaboga, tko nije grijeãio, puãiomarihuanu, ali bez uvlaåeça, tko nije bio komunist (kao onajpoýski Blair, Kwasniewski, ministar za sport, omladinu i razon-odu u vladi Jaruzelskog) ili bar paci†st u mladosti (kao Chirac,Solana, Schröder, Cook, Clinton...); tek kasno doznaje za svojepravo porijeklo (kao Albrightova ili Clark), po moguñnosti ‘bezoca’, jer je time rijeãen i problem autoriteta, zna dva do tri vica,pogreãno ili aproksimativno citira nekoliko praktiånih mudrosti,u sluåaju Clintona to je Marko Aurelije; s odlikom prolazi usmeniispit, buduñi da razlikuje fellatio, oralnu fazu u ontogenezi, odgenitalne penetracije, ãto mu je ãapnula, po moguñnosti, vlastitaæena; oåajan je u pismenim zadacima, åita malo ili nimalo; re-dovito se kaje u druãtvu trojice pastora; u tv studiju se osjeñaboýe nego kod kuñe, fotogeniåan nastup u one man show kudi-kamo mu je jaåa strana od argumentiranog iznoãeça stavova;bez ikakva historijskog åula – jer to su stare i glupe priåe – bezikakve vizije i jakog uvjereça (to ga samo åini raçivijim), brkasurfaçe i navigavaçe, duæinu vala, dakle, s dugom plovidbom;namjesto refleksije utjeåe se refleksima, te je, stoga, nepredvidýiv,narcisoidan, i ne haje ãto bi ga netko mogao uhvatiti u protur-jeåju u istoj reåenici, ili reåenicu dvije daýe; osobenog znaka nema,ukratko: tipiåni stanovnik onoga ãto Debray – navodimo ga usvojstvu medijologa, a ne kao prosrpskog agenta – naziva video-sferom. Navali narode. Nema laæi, nema prevare!

Afp prenosi pisaçe çemaåkog magazina Stern po kojem natotraæi specijaliste u komunikaciji koji bi radili na poboýãaçu slikenato-a u javnosti. U utorak je, po istom izvoru, London poslao uBruxelles misiju od åetiri specijalista za odnose sa ãtampom, na

122

åelu koje je Alistair Campbell. Jamie Shea – ili Jamie Show – jeumoran.

Danaãçi Libération objavýuje na cijeloj zadnoj stranici portretportparola nato-a.

Jamie Shea je stavio æutu kravatu, malo veseýa u sivilu nato-a.Jedino... Jamie nema viãe snage da zasmijava, postaje zamoran, uzdiãe.Prazan. Iscrpýen. Viãe od mjesec dana da radi i po ãesnaest sati na dan,svakoga dana, da preskaåe obroke, da ne viða svoju djecu... Danas je poprvi put poåeo svoj svakodnevni brie†ng sa sedam minuta zakaãçeça.Napet, ýut. I kada doleti gotovo svakodnevno pitaçe-projektil koje up-uñuje jedna srpska novinarka o “ekoloãkoj katastro† koju izaziva bom-bardiraçe od strane saveznika”, on zaboravýa svoju legendarnu ýubaz-nost i da se ponijeti: “A kada Srbi spaýuju kosovarska sela, to je, moæda,dobro za ozonski omotaå?...Shea oåituje mirnoñu onih koji imaju mirnusavjest zbog dobro obavýena posla. On je dirinåio i zbog toga je ponosan.‘Ja sam deran iz londonskog predgraða, iz åisto radniåke obiteýi’ Roðen1953. u Londonu, od majke konobarice i oca Irca, popravýaåa ãivañih stro-jeva. Nakon studija na sveuåiliãtu u Sussexu, odlazi na Oxford, gdje branitezu iz suvremene povijesti “Uloga intelektualaca u mobilizaciji javnogamnijeça tijekom rata 1914–1918”. Njegovo radniåko podrijetlo ostavýatraga u neizbrisivom ‘cockney’ akcentu. To je razlog prituæbe æene jednogbritanskog o†cira koja smatra da nije dostojan predstavýati svoju zemýuu nato-u...Vojnici dræe da je nesposoban i odgovoran za sumçe kojejavnost iznosi glede operacija u Jugoslaviji. Åak i vlade iznose sumçe.Proãlog tjedna je britanski premijer Tony Blair poslao svog eksperta zakomunikaciju u pomoñ... Uvjeren da je ovaj rat ‘medijski najveñi ratnidogaðaj xx stoýeña’ on se svim silama trudi da ‘dobije bitku za ãtampu,i za to, daje sve od sebe’... Jamie Shea izlazi rijetko i nikada ne vodisuprugu sa sobom na sveåane veåere. Je li to razlog ãto uæiva tolikunaklonost æenskih åasopisa, koji naglaãavaju çegov sexappeal?

123

28. travça...

I Figaro odbija intervju s nepoñudnim Bukovskim.

Razgovor kod direktora programa na stranim jezicima. Zaãto in-tervju s nekim povjesniåarom? Taj neki povjesniåar jedan je od naj-poznatijih francuskih intelektualaca i zove se Pierre Vidal Naquet.Sliåan tekst objavio je dan poslije u Le Monde-u”!!! Razgovor za-vrãen, do nove prijave.

Depeãa afp o odnosima u Deutsche Welle, pod rjeåitim i samoýub-nim naslom: “Ne kao kod nas”.

Na dvadesetom katu zgrade Deutsche Welle, prave Babilonske kule,iz koje Njemaåki meðunarodni radio emitira na 34 jezika, srpski i al-banski se novinari trude raditi zajedno, premda nemaju, uistinu govo-reñi, æeýu da meðusobno ni razgovaraju.

Nelagoda je posve vidýiva od poåetka bombardiraça i protjerivaçakosovskih Albanaca, poglavito od razaraça zgrade rts, prenosi fran-cuska agencija rijeåi çemaåke direktorice albanske redakcijeAdelheid Feilcke-Thiemann.

Rijeåi novinara albanske redakcije Beqe Cufaja:U oæujku, pratio sam pregovore u Rambouilletu, priåa daýe ner-

vozno vadeñi cigaretu. Kako ne znam francuski, jedna srpska kolegi-ca s ‘Deutsche Welle’ mi je pomagala. Od tada, vidim je svakoga dana,ali ne uspjevam da joj iãta kaæem.

Dvoje vrata daýe, dotiåna kolegica to potvrðuje. Istina je, ali to jestav koji mogu razumjeti, kaæe ona, zahtijevajuñi da ostane neimeno-vana: sva moja obiteý nalazi se u Beogradu.

Ovdje, u srpskoj redakciji, Miloãeviñ nije nikome prirastao uz srce... Bombardiraça, koja smatra ‘neopravdanima’, nagone je da

124

misli na svoje roditeýe. I takoðer ubijeni u zgradi rts, ma kolikota televizija bila potåiçena reæimu: to su ipak bili moji kolege.

Oko ovoga pitaça, Beqe Cufaj nema dilema: Ta je televizijaoruæje u Miloãeviñevim rukama. Njeno uniãteçe je veoma dobra stvar.Svijestan osjeñaça svoje srpske kolegice, objaãçava: Vidite, åakmisleñi isto o Miloãeviñu i çegovu reæimu, nismo na istoj strani. Kakvolijepo priznaçe. Vjerojatno nije ni svijestan koliko je toåno rekao.Miloãeviñ je magla koja samo skriva dubýu stvarnost.

France-soir objavýuje multi-kulti ålanak pod naslovom: “Na rfi-juSrbi i Albanci ruku pod ruku”.

Sedam je sati i 30 minuta, na ãestom katu ‘Maison de la Radio’. Ustudiju, Nevena, lijepa Srpkiça plavih oåiju, i Damir, Hrvat, prepuã-taju mikrofon. Tokom pola sata oni su, na svom materinskom jeziku,davali vijesti o sukobu na Kosovu, namijeçene zemýama bivãe Jugo-slavije, gdje ih se moæe åuti na kratkim valovima.

Dvoje novinara napuãtaju studio i ustupaju mjesto svojoj kolegiciKlari, Albanki, koja se upravo zaposlila... Problem subjektivnosti in-formacije se ne postavýa. Svi to istiåu u koru, kako Gilles Schneider, di-rektor programa, tako i Erlends Calabuig, direktor redakcija na stran-im jezicima.

Srpskim kolegama nije lako kad bombe padaju na Beograd, a al-banski novinari pate kad vide kolone kosovskih izbjeglica, ali oni su pri-je svega novinari i postoji jedna ureðivaåka linija zajedniåka rfi-ju’...Uostalom, u bivãoj Jugoslaviji, izgleda da rfi zauzima poloæajizmeðu ‘ameriåkih radija koji su odveñ pronatovski i bbc koji je odveñozbiýan’...Na hodniku na ãestom katu, ‘albanski’ ured je nasuprot‘srpske i hrvatske redakcije’.Mirna kohabitacija, åak prijateýska, iakose kolege joã dovoýno ne poznaju.”...

125

I Nouvel Obsevateur danas objavýuje reportaæu o rfi-ju. Zar nijemogao koji drugi dan? 24. oæujka snage Alijanse su bombardiraleBeograd. Veñ 26. oæujka, Radio France Internationale je poveñao svojprogram na srpskom i hrvatskom jeziku – treba naglasiti ovu æeýu dane doðe do odvajaça od bivãe srpsko-hrvatske redakcije – dodajuñi dv-jema svakodnevnim jednosatnim emisijama (u 16h i 21h) i polusatnuemisiju u 7h. “Imamo dobre odnose s redakcijom na srpskom i hrvat-skom jeziku, razmjeçujemo ideje”, prenosi Nouvel Observateur oc-jenu kolegice iz albanske redakcije, Klare Bude.

Telefoniram Christianeu Hochu u Marianne radi intervjua sBukovskim. Kaæe mi da mu poãaýem tekst intervjua, jer ga zan-ima. Moj posýedçi pokuãaj objavýivaça intervjua sa slavnim sov-jetskim disidentom koji nije po mjeri vladajuñeg kukaviåluka.

U Figarou sa zanimaçem åitam “staroga znanca” Georgija Arba-tova – ruskog akademika, dugogodiãçeg direktora Instituta zasad i Kanadu (rasadnika sovjetskih diplomata) i savjetnika svihsovjetskih predsjednika i genseka: od Breæçeva do Gorbaåova, pai poslije, Jeýcina, u prvo vrijeme. Osuðujuñi politiku proãireçanato-a k istoku kontinenta, Arbatov ocijeçuje da do toga dolaziupravo u trenutku kad u Rusiji dolazi do velikog razoåareça u mod-el ekonomskih reformi poznat pod nazivom ‘ãok-terapija’ [Ãok bez ter-apeutskog djelovaça, boýe reñi – f.c.] koji je Zapad predlagao, pre-poruåivao i åak nemetnuo, preko meðunarodnih †nancijskih instituci-ja i çihovih savjetnika koji su poåetkom 90-ih godina bili preplaviliRusiju... Ne bi se trebao åuditi ãto su u Rusiji veoma brojni oni koji seboje ãireça nato-a na Istok – onih veñ ostvarenih, kao i onih koja seplaniraju – i u tome vide politiku koja je uperena protiv çihove zemýe.Zapad uostalom nije uspio podastrijeti neku drugu, ma koliko uvjerýivu

126

motivaciju ove politike...Vojni aspekt ovoga pitaçe me tolko ne zao-kupýa. Ne mislim da bi prikýuåeçe snagama nato-a nekoliko poýskih,madæarskih i åeãkih divizija znaåajno promjenilo ravnoteæu postojeñihsnaga. Ali politiåki vid tog pitaça me uznemirava kudikamo viãe,poglavito posýedice ove politike (naroåito ako bude nastavýena i ukýuåii bivãe republike Sovjetskog Saveza) na unutraãçe-plitiåku rusku situ-aciju. Jer, jedna takva politika podstakla bi, nema dvojbe, razvitak na-cionalistiåkog, militaristiåkog i protu-zapadnog osjeñaja u javnom mç-eçu kao i kod ruske politiåke elite... Rat protiv Jugoslavije predstavýaizazov svjetskom poretku koji je nastao iz posýedçeg svjetskog rata,izazov isto tako sustavu oåuvaça mira i sigurnosti za koji su narodi,poglavito Evropýani, platili milijunima ýudskih æivota...

Åudno, no nije mi se bilo teãko suglasiti s miãýeçem Arbatovas kojim sam oãtro polemizirao prije petnaestak godina, toånije,u svibçu 1985, za çegova posjeta beogradskom Institutu za meðu-narodnu politiku i privredu. Arbatov je tada, izmeðu ostaloga, pro-govorio i o “sovjetskoj odgovornosti za pogorãaçe krize u meðu-narodnim odnosima”. To je bio pravi grom iz vedra neba! No, dra-gi kolege, kako je govorio drug Leçin, postoje dvije vrste greãaka: dvaputa dva jesu pet, to je proleterska greãka, i buræoaska greãka, dva pu-ta dva... – “Jesu petrolejska lampa!”– zabrundao sam s dna ve-likoga konferencijskoga stola”, na åuðeçe prekaýena leçinista,najavýujuñi tako polemiku koja ñe okonåati u podsjeñaçuArbatova da se ne nalazi u Krasnojarsku, nego u Beogradu. Kako todanas izgleda daleko.

Dobijam iz Sarajeva joã jedan napad ãto ga “nezavisni” Dani ob-javýuju protiv rfi opñenito, te protiv moje malenkosti i StankaCeroviña posebno. Svako normalan, i svaki istinski demokrata priz-nañe da je od istinskog zloåinca ponekad gori mimikrirani proåetnik.

127

I svako normalan zna da se protiv faãizma moæe boriti samo çegovimsredstvima: ratom! Frano Cetiniñ oåito ne spada u ove posýedçe. Iz tek-sta ãto ga je potpisala j.ã. ne zna se ni tko su prvi, ni tko su pos-ýedçi, ni kad je to boýe biti istinski zloåinac nego mimikriraniproåetnik, a joã maçe zaãto. Kako polemizirati s nekim tko jedoãao do karte viãe za tribine rezervirane za normalne i istinske de-mokrate, antifaãiste? A dilema ostaje joã od Salomonovih Mudrihizreka: Ne odgovaraj bezumniku po çegovoj ludosti, da mu i sam nepostaneã jednak. Odgovori bezumniku po ludosti çegovoj, da se ne biuåinio sam sebi mudar. Odluåujem se za prvu varijantu, mada mije i druga prirasla uz srce.

Le Monde objavýuje sliku – ãto je samo po sebi rijetko – VukaDraãkoviña i u naslov stavýa: Vuk Draãkoviñ izaziva u BeograduMiloãeviñevu vlast. Ma ðe ga samo naðu? Kakva vlast, takav i iza-zov, takav i pariãki ugledni list. Opozicija kao zaãtitni omotaå reæi-ma, amortizer za izbjegavaçe izravnog sudara vlasti i naroda.Ovakova uloga opozicije do savrãenstva razvijena u veñini post-komunistiåkih zemaýa.

128

29. travça...

U Libérationu, poznati francuski †lozof i sociolog Jean Baudrillardobjavýuje ålanak Potpuna dvoliånost ovoga rata. Jedan od boýih tek-stova koji se u Francuskoj pojavio za ovih mjesec i viãe dana nazadanu temu.

...No stvari su joã sloæenije. Jer ako Evropa ima odreðenu, ako nepromiãýenu politiku, politiku buduñe koalicije nacionalnih entiteta ko-ji ñe sami obavýati svoje poslove (kako se inaåe na svjetskoj razinipostaviti spram Amerike?), a ne multikulturnu i multirasnu politiku, iAmerika, preko nato-a, ima isto tako razraðenu strategiju. Nakon ãtoje pobijedila komunizam na koncu treñega svjetskog rata, hladnoga iodleðenog, nakon ãto je neutralizirala i drugu neposredno prijeteñu silu,Japan, zahvaýujuñi veoma proraåunatoj destabilizaciji azijskih †nan-cijskih træiãta, Evropa je sada çena meta, a çen ciý jest taj da nanosiporaze ãto je duýe moguñe trenutaånim prohtjevima koherentne evropskemultinacionale koja bi mogla postati prijetçom. Najboýi naåin za to jerazjediniti Evropu, hvatajuñi je u klopku rata koji ona ne æeli i koji uniã-tava çene posýedçe izglede, priskaåuñi eventualno u pomoñ maçina-ma (Bosna, Kosovo, Kurdi itd.), s kojima Amerika nema niãta i kojihcio svijet æeli potajno da se otarasi – buduñi da je svjetski neprijateý broj1 svakako Islam i islamska fronta, jer se jedini otvoreno suprotstavýamondijalizaciji koje je na djelu – i tu je istinska fronta åetvrtoga svjet-skoga rata. (...) Amerika savrãeno zna, dakle, ãto hoñe – ãto navodi dapovjerujemo kako su eksperti u Pentagonu pravi geniji (ista politika iprema Izraelu: svuda odræavati åireve †ksacije i destabilizacije, zavoditired praveñi od sebe istodobno ærtvu i dæelatova jataka). Ali to nije tako:neumitni tok Novog svjetskog poretka to hoñe, i oni su samo çegovi op-erateri. Glede Evropýana, umjeãanih (a vidjeli smo s kakvim primisli-ma) u nato-ovu akciju, koja radi na çihovoj propasti, oni se utapaju

129

u konfuznu i nerazrjeãivu situaciju. Svaka se dræava danas nalaziizmeðu dva velika neprijateýa: svojih vlastitih maçina i Amerike.Upravýati istodobno s Novim svjetskim poretkom na svojoj razini (eli-minirati sve heterogene i opiruñe elemente) i trpjeti uåinke mondijal-izacije na globalnoj ravni, koje je Evropa, takvom kakvom se oåituje,istodobno i odaãiýaå i ærtva. Sve je ovo viãe ili maçe beznadeæno.Preostaje utoåiãte humanitarne koalicije, u nedostatku koherentne poli-tike – ãto je joã jedno patetiåno proturjeåje, jer priskakati u pomoñ ært-vama kao ærtvama samo daje blagoslov za uspjeh operacije åiãñeça. AliBenetton ñe tu moñi nañi izvor za svoju reklamnu inspiraciju, i svatkoñe ‘tko prestane puãiti, i tako uãteðen novac poãaýe Kosovarima, spa-siti dva æivota istodobno’!

Postoji, dakle, temeýna dvoliånost ovoga ‘rata’, ciý koje nije da nassvrsta za i protiv. Nemoguñe je stati na neku od strana u ovom ratu ko-ji predstavýa obmanu, koji se vodi zbog neåeg drugog i ciýevi kojeg namostaju prikriveni, nepriznati i, moæebiti, åak nejasni u svijesti jednih idrugih. To bi znaåilo dati se nasamariti glede ciniånih i tajnih razlogaovoga rata, a koje ideoloãki, intelektualni i humanitarni komentarimaskiraju do mile voýe i na sve strane. Uniãtiti Miloãeviña? To znaåine vidjeti da smo mi çegovi suuåesnici. Prekinuti sve ili iñi do kraja nezna se åega? To znaåi ne vidjeti sub-determinacije ovoga rata koji nikadistinski nije ni poåeo, buduñi da ga se nikada nije htjelo zavrãti, i kojije samo jedna od mnogobrojnih epizoda nadolazeñe konfrontacije ãto ñe,ovoga puta, biti uistinu prava. Otud i ona paradoksalna poteãkoña dase stavi toåka na jedan rat koji nije pravi, dvoliånost kojega je potpunaa ciýevi neñe åak biti ni ostvareni – ali koji se u stvari odvija, iza tedvoliånosti i laænih manevara, upravo onako kako mora da se odvija.Apsurdno je, dakle, sred tolike podvale i dezinformacije – ãto je, istotako,dio ‘humanitarne katastrofe’ (kakav lapsus! Ili je ova katastrofahumana ili je humanitarno, samo po sebi, veñ dio katastrofe), biti za ili

130

protiv. Ono ãto treba prokazati i obznaniti jest ponajprija iluzija ovo-ga rata. Realpolitici treba suprotstaviti Realanalizu – ãto ne sprijeåa-va navalu reakcija i osjeñaça koju moæe izazvati ova hegemonskamondijalizacija. Ali, da bismo se protiv çe borili, moramo, iza ide-oloãkih peripetija u koje spadaju i rat i mediji, znati tko je zaista na do-broj ili loãoj strani tog univerzalnog...Mi Zapadçaci smo na dobrojstrani univerzalnog. Poåast onima koji su pali sa loãe strane. Poåast, ane suñut. Nema suñuti za ærtve, ali ni milosti za druge.

U Le Mondeu francuski prijevod veñ na talijanski prevedenog in-tervjua ãto ga je Vaclav Havel dao åeãkoj tv. Naslov: “I ja se osjeñam Albancem!”

Primam pisma glumaca koji veñ desetak godina igraju u mojim pred-stavama i koji me pitaju: ‘Ãto smo zla uåinili da nas bombardiraju?’Meni niãta, naravno, ali çihov reæim koristi vojsku da masakrira çi-hove sugraðane – znaåajnu skupinu çihovih sugraðana. To ãto reæimåini Albancima, kao da i meni åini... “Sada kad smo dobili svoju slobo-du, moramo nauåiti biti solidarni, preuzeti na sebe, slobodno i savijes-no, svoje odgovornosti prema drugima. To je posve drugaåije od simuli-rane lojalnosti na koju smo bili primorani u Varãavskom paktu...U os-novi, Republika Åeãka, u svojstvu ålana nato-a, ne moæe se odreñi is-puçeça svojih obveza i angaæmana. Åetiri dana nakon ãto je pris-ustvovao svom prvom sastanku nato-a, Vaclav Havel odreðujunesimuliranu lojalnost Vaclavske namesti novom savezniãtvu. Asimulirana lojalnost Åehoslovaåke Varãavskome paktu nije bilatoliko simulirana koliko se to, naknadno, åini Vaclavu Havelu. Pozavrãetku Drugoga svjetskoga rata, u jesen 1945. godine, Åe-hoslovaåka je jedina zemýa Sredçe i Istoåne Evrope koja imajaku masovnu komunistiåku partiju: åak 700.000 ålanova! Ostalezemýe zajedno, vjerojatno, nemaju ni 50.000. Poýska kp je bila

131

obezglavýena i uniãtena odlukom Staýina, a Kominterna je åak bi-la donijela odluku o zabrani formiraçe nove. U Bugarskoj ih jebilo oko 15.000, Madæarskoj 3.000, Rumuçskoj 800 (slovima: osam stotina), i u Istoånoj Njemaåkoj, tadaãçoj sovjetskoj oku-pacionoj zoni, joã maçe.

Le Monde se veñ ohladio od naklonosti Vuku Draãkoviñu. Joã juåer‘åovjek koji dovodi u pitaçe Miloãeviñevu vlast’, danas je za ovaj pa-riãki list ‘populistiåki kameleon’. Prestrojavaçe i preobraæaj u ho-du uglednog veåerçaka.

Zvali iz ureda baruna Vranyczanyja i podsjeñaju me da joã nisamposlao pitaça za intervju. Ãaýem ih odmah. Zovem Stipu Ãuvara,kako sam obeñao Marinku Åuliñu, i ãaýem mu Bukovskog. Pitame kako je na Koråuli, gdje je, napomiçe, proveo mladost.

Tko drukåije kaæe, taj kleveñe i laæe! Pýesçivi zadah u Gospodinupreminule crvene utopije napaja mi nosnice svakoga dana, is-parava s ekrana, novinskih stranica, iz radio zvuånika ...Danas jedoza pojaåana, ali nema opservatorija koji bi proglasili viãi stu-paç ideoloãke zagaðenosti ...L’Evénement – tjednik lijevo-lijenetendencije objavýuje dosje pod naslovom Miloãeviñevi sauåesnici.Metodoloãki besprijekoran, tu je cijela ta opasna bratija raz-vrstana u jasno razgraniåene podvrste: neo-arho-slavjano†lska, crveno-mrka (u prijevodu: komunistiåko- nacistiåka, ili, kako oniviãe vole – faãistiåka, ponavýajuñi staýinistiåku sklonost rabýeçapojma ‘faãizam’ radije nego ‘nacional-socijalizam’!), pravoslavno-kriæarska (kakav lijep oksimoron, historijskoj spoznaji usprkos),anti-ameriåka, paci†stiåko-integristiåka (da bi se diskvali†ciraopaci†zam, priãiva mu se pridjev integristiåki), suverenistiåka i,

132

dakako, srpsko†lska obiteý. Ne moæete reñi da nemate izbora. Zasvaki ukus i uzrast. Svaka je skupina poprañena odgovarajuñomfotogra†jom – antropometrijskim uzorkom. Solæeçicin, dakako,predstavýa neo-arheo-slavjano†lsku, kçiæevnik Jean Raspailpravoslavno-kriæarsku, sociolog Pierre Bourdieu anti-ameriåku,poznati biskup in partibus in†delium, Monsignor Gaillot, integris-tiåko-paci†stiåku, kçiæevnik Gabriel Matzne� srpsko†lsku, a poli-tiåar iz Chevènementova Pokreta Graðana, Didier Motchane, su-verenistiåku sýedbu... Mæstoso.

Autori ovog pobjeãçelog lova na vjeãtice – uranili su za jedandan, sutra se åeka Valpurgina noñ – rabe slijedeñe izraze: srpsko†ls-ki deliriji, izdajnici, vucibatine, mutikaãe, autsajderi, iz ãume pobjegli...Apsolutnu nulu inteligencije i kuñnog odgoja ovi preuzetni iglasoviti anonimusi dostigli su ovom reåenicom: Dostojevskom (jeri on je tu!!!) moæemo oprostiti çegove napade epileptiåke mræçe pre-ma Zapadu... Progaçajuñi neo-arheo-slavjano†lsku obiteý usibirsku tajgu, ãaman Laurent Dispot, potpisnik navedenih reda-ka – onaj koji ima samilosti prema Dostojevskom – upuñuje rez-ervni osmjeh katolicizmu, do kojega mu je stalo koliko i do laç-skoga snijega, kad pravoslavýe de†nira kao potporaç borbe protivZapada, protiv katolicizma, da bismo veñ na slijedeñoj stranici, upredstavýaçu srpsko†lske skupine, mogli proåitati: Je li jaåi Milo-ãeviñ, ili albanske æene koje je silovala çegova soldateska – a kojima biVatikan æelio sutra zabraniti abortus? Jedna od de†nicija Ðavla jestona po kojoj je to (ne)biñe koje govori u proturjeåjima.

Svaka je obiteý predstavýena i po svojim glasilima, institu-cijama te trvðom i mekãom strujom. Ovim francuskim isýednicimanajveñu muku predstavýaju Harold Pinter, Noam Chomsky iPeter Handke, vjerojatno zato ãto su izvan dosega ove galikanskeneo-arheo-inkvizicije, da posudimo tu çihovu glupavu konstruk-

133

ciju. Doslovno se citira Pinterova izjava: Ameriåka vaçska politi-ka moæe se de†nirati na slijedeñi naåin: ‘poýubi me u guzicu, ili ñu tirazbiti gubicu.’ i stidýivo se, na naåin seoske mlade (nekad bilo,sad se spomiçalo), zakýuåuje: ovaj prostaåki rakurs skreñe s temerasprave.

Gabriel Matzne� je ærtva fantazme, hedonistiåki pisac fasciniranLordom Byronom a, u smrtni grijeh mu se pripisuje da je vjeran svo-jim pravoslavnim korijenima...

Ovaj nagli povratak mrke misli, kojem se pridruæuju nekoji odsjajicrvene misli (Chomsky, Pinter), pokazuje do koje mjere stanoviti prosv-jeñeni duhovi mogu zabludjeti ...Pitamo se samo da li pisci ovogadosjea o velikosrpskim barjaktarima doista vjeruju u to ãto piãu?

Sluãamo srpsko†lske delirije Petera Handkea i Harolda Pintera.Pitaçe druãtvenog statusa. Ovi veliki dramaturzi dodijelili su sebiklasiånu ulogu: na vratima grada oni se ponaãaju kao maske iz gråkogteatra. Rasprava na agori je sva u rukavicama, ona se zato raspaýujena stranicama novina, u kratkotrajnim broãurama, ili u ozbiýnim åa-sopisima. Ratni teatar, u neku ruku, teatar u kom se prepiru oko pod-jele uloga izdajica i vucibatina. Vjerovalo se da su intelektualci i um-jetnici jednoglasno za stvar ýudskih prava. U potpisu: GuyKonopnicki. Jednoglasnost, na parove razbroj’s i salutiraçe u sta-vu mirno, u protivnom, mogli bismo omirisati konop-nickog!

Åitajuñi ove optuænice sjetim se one Pascalove: Kada svi srýa-ju prema razuzdanosti, priåiça se da nitko u çu ne srýa. Tko se zaus-tavi, postaje nepomiånom taåkom, pa se po çemu opaæa kretaçedrugih.. Nije li trenutak da se zaustavimo.

* * * Zaãto ova “francuska specijalnost”, kad se u Njemaåkoj, Italiji iliVelikoj Britaniji ipak vodi ‘tiha’ rasprava oko nato-ove interven-

134

cije, ili, ãto je joã åeãñe, uopñe ne izaziva zanimaçe u intelekt-ualaca?

Kritiåka uloga inteligencije je zamjeçena deklamacijama,inkvizitorskim invektivama i ekskomunicirajuñim anatemama.Pomnijim analiziraçem tekstova jednog Bernard-Henri Lévyja,Pascala Brucknera, Alaina Finkielkrauta, Jacquesa Julliarda, EdwyPlenela, Alexandra Adlera, Jacquesa Amalrica (dugogodiãçegMondeova novinara iz Moskve, iz koje je hvalio breæçevýevskaostvareça socijalizma, i kasnije iz Washingtona, odakle je pakslao samo vijesti crne kronike, rasna segragacija, kriminal i siro-maãtvo, i koji je, dakle i konaåno, progledao)... i brojnih drugih,otkriva se mehanizam çihova postupka: kontrolori moñnihmedijskih kuña, proglaãavaju sebe “ærtvama” ili “napadnutima”te po metodi Charlie Browna uzdiãu: I need all the friends I can get...“Napadaåi” – kojih je legija, ãto je de†nicija Ðavla, jesu ili “faãisti”ili, u najmaçu ruku, “crveno-mrki” fundamentalisti, ili joã “na-cional-republikanci”, ãto se odnosi na one s francuske ýevice,poput Jean-Pierre Chevènementa, koji a†rmiraju univerzalni, re-publikanski koncept graðanina, u protivstavu spram sve raãireni-jeg ameriåkog koncepta komunitarizma, prava posebnih druãtve-nih, spolnih, vjerskih ili drugih zajednica. Nakon takvog portre-ta u grubim crtama, slijedi poentilistiåko nabacivaçe posebnihbiografskih detaýa: narcisoidnost, anti-amerikanizam, podaci izbolniåkog kartona, i neopoziva presuda. Rijetki imaju poåast daim se uputi poneki izraz suñuti i razumjevaça: pa to je uradio jerje u zadçe vrijeme vidno depresivan... Ostavila ga æena, ili ýu-bavnik, ili... Drugi, bez olakotnih okolnosti, pogoðeni su izne-nadnim “kretenizmom” – to smo veñ zabiýeæili – ili su slijepi, anajåeãñe, bogme, to je bar poznato, plañenici su Miloãeviñeva re-æima... Sam Régis Debray skovao je ovih dana, drugim povodom

135

(odnosi se na Philippea Sollersa, tel-quel kçiæevnika), dobar izrazkoji ocrtava tu vrstu intelektualne ekvilibristike i ponaãaça: trans-gresivni konformizam. Osvojiti i obnaãati vlast napadajuñi vlast; oda-vati se robnom reklamerstvu, osuðujuñi reklamnu robu; promicati Novimoralni poredak protiv Poretka i morala...

Kako izgleda ta teãka pozicija ‘ugroæenih’ ideologâ Ameriåke Inter-nacionale – Aminterne – moæemo vidjeti u slijedeñem ulomku izkçige Novi psi åuvari, Sergea Halimija.

15. svibça 1994, Bernard-Henri Lévy je gost velike politiåke emisi-je na France 2, L’Heure de Vérité. Braneñi åasnu stvar i svoj prvi †lmBosna!, on u emisiji najavýuje istodobno i miting u sali LaMutualité i prisutnost liste ‘Sarajevo’ na evropskim izborima ulipçu. François-Henri de Virieu, urednik i voditeý emisije ‘savje-tuje ýudima da idu pogledati †lm’. Bernard-Henri Lévy odgovarazatim na pitaça o Bosni, o Evropi i o buduñnosti ýevice. Tek ãtose vratio s festivala u Cannesu, on prorokuje: ‘druãtvena veza puca’. U studiju su Philipe Sollers, Dominique Strauss-Kahn,Harlem Désir, Marek Halter, Alexandre Adler i Françoise Vernu.

Istoga dana, u 19h, tri nositeýa lista za evropske izbore gostisu emisije 7 sur 7. Voditeýica, Anne Sinclaire, traæi od çih da ko-mentiraju u æivo slike iz †lma Bosna! koji ona usporeðuje sMalrauxovom Nadom: ‘Mi iz 7 sur 7 miãýeça smo da treba iñi gle-dati ovaj †lm’. Najavýuje zatim osnivaçe liste ‘Sarajevo’ kojupredstavýa kao ‘listu intelektualaca’...Anne Sinclaire navodi LaRègle du jeu, naziv åasopisa ãto ga ureðuje Bernard-Henri Lévy, ilise obrañe svojim gostima pozivajuñi ih da odgovore na najnovi-je býeskove novoga †lozofa.

Sutradan, 16. svibça, Bernard-Henri Lévy je, u jednom jedi-

136

nom danu, i na jednoj istoj radio-postaji (France Inter), temom åe-tiriju emisija...Åetvrtak, 19. svibça, Laurent Jo� rin, direktorredakcije Nouvel Observateur, ocijeçuje da Bernard-Henri Lévy içegovi prijateýi obnavýaju naåin voðeça politike tako da se dræavai stranke prisile na promjene. To je tipiåno ona vrsta struje na koju bise ýevica trebala ukýuåiti. Dva dana kasnije, u tjedniku Le Point,Catherine Pégard ne krije, ni ona, svoje divýeçe: Uspjeh çegova†lma ‘Bosna’!, odmjerenost çegova nastupa u emisiji L’Heure devérité, strogost çegove argumentacije ( koju on razvija, ovoga tjedna,u svom ‘Bloc-Notes’, na posýedçoj stranici naãeg tjednika), uåinili suda je Bernard-Henri Lévy izaãao iz poýa same medijske demokracije(...). Pisac je probudio stanovitu evropsku svijest...

29. svibça, za nove emisije 7 sur 7, unatoå sondaæama koje listi‘Sarajevo’ ne dodijeýuju viãe od 4% (ona ñe dobiti tek 1, 56%, alibez podrãke Bernard-Henri Lévija)*, Anne Sinclaire najavýuje:Lista intelektualaca stubokom je promjenila izborne danosti, stubokommijeça danost evropskih izbora. Åetiri dana kasnije, New York Timesveñ ocijeçuje da je ‘tisak pruæio ovoj inicijativi reklamu kojagraniåi sa zasiñenoãñu’...

U studenom 1994, da bi istaknuo objavýivaçe svog ogleda pro-tiv integrizma, Bernard-Henri Lévy joã jednom koristi veomadareæýivo medijsko pokrivaçe: 7 sur 7, Club de la presse na radiopostaji Europe 1 i naslovnica u Le Mondeu. Kad se u veýaåi 1997.pojavio çegov drugi †lm, Dan i noñ... to je pravi povodaç (nas-lovnice u tjednicima: Point, Paris Match, L’Evénement du Jeudi, Fi-garo Magazine, Madame Figaro). Mjesecima veñ, a zahvaýujuñiFrançoise Giroud, åitateýi Nouvel Obsevateura bili su obavijeãta-vani o toku snimaça djela. Kolumnistica ovoga tjednika, nakonãto je supotpisala kçigu sentimentalnih i mondenih konverzaci-

137

* Koji ñe je u meðuvremenu napustiti.

ja s novim †lozofom i pozdravila gotovo svaki od çegovih tele-vizijskih nastupa, otiãla je u Meksiko, na mjesto snimaça. Kon-kurencija obvezuje, i tjednik Le Point nije htio da çegovi åitateýibudu maçe obavijeãteni. Preko svog tjednog ‘Bloc-Notes’,Bernard-Henri Lévy osobno ih dræi u toku. A glede åitateýaL’Expressa, on ñe u svom magazinu nañi duplericu naslovýenu:‘Kçiga snimaça b.-h.l.’. Autor? Bernard-Henri Lévy!...*

Treba li spomenuti da je †lm Bosna! vidjelo maçe od 15 tisuñagledateýa, a da je drugi, sniman u Meksiku, pao u potpuni i za-sluæeni zaborav, netom se pojavio u kino dvoranama? Slijediproãle godine objavýena kçiga Komedija, u kojoj b.-h.l. priznajeda je netalentiran, da se bavi svime i svaåim te skruãeno molioprost, uz obeñaçe da ñe se popraviti. Samokritika bezprizornograzuma!

* * *

138

* Serge Halimi: Les nouveaux chiens de garde, Liber-Raisons d’agir, Paris 1997,str. 81-84.

30. travça ...

Pariãki nadbiskup, kardinal Jean-Marie Lustiger, u dnevniku LaCroix, podvlaåi da rat ne moæe zaustaviti rat. Od francuskih hu-manitaraca åujemo upravo suprotno. Kon‡iktni odnosi izmeðu Srbai Albanaca mogu se objasniti povijeãñu...I postoji jedna kapitalna toå-ka koju nitko joã ne usuðuje se istaknuti: Bosna i Kosovo su evropskiostaci duge konfrontacije s islamom. Srbi, kao i drugi krãñanski naro-di Balkana, osjeñaju da su bili na isturenom poloæaju u korist ostalihevropskih naroda. Rad na sporazumjevaçu izmeðu muslimana ikrãñana trebao bi da na primjeran naåin pokuãa ukloniti predrasude,sumçe i mræçe koje su povijeãñu akumulirane u srediãtu Evrope, tamogdje je prolazila, prije tri stoýeña, linija fronte s Otomanskim carstvom.Humanitarci sve to objaãçavaju iskýuåivo Miloãeviñevim du-bioznim “faãizmom” ili – ãto nije sporno, ali je nedostatno – po-litiåkom patologijom çegova reæima, koja je tek vidýiviji dio sveraãirenije kloãardizacije i delinkvencije svjetskoga poretka ponaåelima turbo-liberalizma.

Åetrdeset i tri dana nakon neuspjeha konferencije, te trideset isedam dana od poåetka nato-ova bombardiraça, francuskajavnost – bar ona koja åita prokumunistiåki [!] L’Humanité Hebdo– upoznata je sa sadræajem Sporazuma ãto je srpskoj strani bioponuðen na potpisivaçe u Rambouilletu. Iz tog dokumenta doz-najemo da je bilo predviðeno razmjeãtaçe snaga nato-a –zaduæenih za primjenu mirovnog sporazuma – na cijelom teri-toriju sr Jugoslavije, bez ikakovih ograniåeça, svojevrsnih dak-le, okupacijskih snaga. Nijedna vlada ne moæe potpisati takavugovor, ostaje samo nejasno zaãto je srbijanski predsjednik Milan

139

Milutinoviñ u Parizu pjevuãio Che sarà sarà, a nakon neuspjehakonferencije, na pitaçe rfi-jeve novinarke, znane nam Nevene:Znaåi li to da ñe sada doñi do bombardovaça? odgovorio: Pa ãto? Bitñe bombardovaça. Videt ñemo i to åudo.

Francuski tjednik uzima kao izvor çemaåki ýeviåarski dnev-nik Tageszeitung, koji je Ugovor iz Rambouilleta uåinio javnostidostupnim na svom situ na Internetu, a do çega je doãao takoãto ga je pokupio iz nato-ova elektronskog pretinca. Nakon ãtoje Tageszeitung 6. travça objavio svoja otkriña o vojnom dijeluUgovora, taj je tekst tajnovito nestao s nato-ova servera obavjeãtavanas francuski tjednik.

Ova je afera izazvala veliku buru s druge strane Rajne. Brojni zas-tupnici Bundestaga, bijesni ãto nisu bili obavijeãteni o tekstu åije jenepotpisivaçe od strane Beograda opravdavalo ukýuåeçe avionaTornado çemaåke vojske u bombardiraçe Jugoslavije, zatraæili su ob-jaãçeça od vlade. Zastupnica Angelika Behr, glasonoãa skupine ze-lenih u Bundestagu za pitaça obrane, spoåitava u otvorenom pismuministru inozemnih poslova, Joschki Fischeru, iz istih stranaåkih klu-pa, da je namjerno skrivao informacije. Angelika Behr, koja je ranije po-dræala bombardiraçe, istiåe da ‘to ne bi uradila da je bila upoznata sacijelim sadræajem ovog Ugovora’.

Hermann Scheer, drugi zastupnik, ålan federalnog predsjedniãtvaspd-a, podvlaåi da nije bilo ‘pravedno da vlada dozvoli da Parlament ijavno mnijeçe ostanu u uvjereçu da je na ovaj ili onaj naåin ovaj ugov-or Beograd mogao potpisati; åak ni neki umjereni srpski politiåar, namjestu Miloãeviña, ne bi nikada potpisao takav tekst’.

U odgovoru Angelici Behr, Joschka Fischer istiåe da voýa nato-a dapotpuno okupira Jugoslaviju predstavýa ‘ apsurdni opis’ ugovora. I çe-maåki ministar inozemnih poslova domeñe da taj Aneks B proizlazi iz‘koncepcije vojnih lica koja nije pravosnaæna’. Nije istina, odgovorilo

140

je viãe zastupnika uz tvrdçu da je tekst od 82 stranice, ukýuåujuñi i çe-gov vojni dio, doista bio potpisan 18. oæujka od jedne strane u sporu teda sada isticati kako dokument nije pravosnaæan znaåi zapravo postu-pati prezrivo prema Kosovarima.

Zahvaýujuñi ovoj polemici, nastavýa francuski tjednik, odgovorniza pitaça obrane iz razliåitih parlamentarnih grupa mogli su konaåno,nakon napornih pregovora, doñi do teksta. Njihovi francuski parla-mentarni kolege nisu bili te sreñe. Nitko od çih nije mogao dobiti tajdokument sluæbenim kanalom. “Samo jedna stranica, recto-verso,naslovýena: ‘Saæetak sporazuma iz Rambouilleta’ bio nam je upuñenod Ministarstva inozemnih poslova, unatoå prosvjedima koji su dolaziliiz svih grupa, poglavito od Komisije za obranu Nacionalne skupãtine”kaæe jedan parlamentarac.

U odjelu za ãtampu Quai d’Orsaya, kojega je kontaktirao L’Huma-nité 26.travça, vidna je neugodnost. ‘Tekst nije preveden na francus-ki’, objaãçava naã prvi sugovornik. Buduñi da smo bili iznenaðeni dase tako postupa s dokumentom koji, na kraju krajeva, povlaåi za sobomtako velike odluke kao ãto je pitaçe rata ili mira, drugi jedan suradnikministarstva nas je zamolio da budemo strpýivi. Poslije konsultacija spretpostavýenima, na odgovor nije trebalo dugo åekati, suhoparan kaosluæbeni komunikej: ‘Sukladno naåelnom stajaliãtu koje je usvojeno za-jedno s Britancima (drugim supredsjedavajuñima konferencije u Ram-bouilletu), odluåili smo da ovaj tekst ne damo na uvid javnosti. Buduñida ga jedna od dvije strane u sukobu nije potpisala, ne moæe se ni uzetikao konaåan.’ I kako smo i daýe ostali uporni, odjel za ãtampu Quaid’Orsaya napomiçe: ‘Vojni dio sporazuma, na koji aludirate, sadræijoã, u svakom sluåaju, prostora za fleksibilnosti.’

Tako, dakle, prema francuskim ili çemaåkim odgovorima, koso-varska je strana prihvatila potpisati tekst åiji vojni dio nije pravosnaæan(verzija çemaåkog Ministarstva inozemnih poslova), ili je podloæan joã

141

daýnim ‘fleksibilnostima’ (objaãçeçe Quai d’Orsaya). Nato i ameri-åke vlasti su, u svakom sluåaju, glavni inspiratori ovog vojnog dijelaUgovora iz Rambouilleta. Sjeñamo se impresivnog forcinga ãto ga jeMadelaine Albright vrãila u posýedçim trenucima pregovora kako bipoãto-poto dobila kosovarski potpis i tako izolirala srpsku stranu i otvo-rila put intervenciji Alijanse, u skladu sa geostrateãkim interesimaWashingtona, da bi se naglasila uloga nato-a, svoje mjesto u Alijansii svoja politiåka i vojna pozicija u Evropi. Zaåudno, i srpska je stranaodræavala tajnost oko ovoga teksta. Beogradski dnevnik Borba, kojiigra ulogu glasila reæima, u izdaçu na engleskom jeziku od 21. oæuj-ka, objavýuje pismo koje je Slobodan Miloãeviñ uputio Hubertu Védri-neu i Robinu Cooku. Joã jedno iznenaðeçe: iako nije moguñno da nezna za vojni dio teksta iz Rambouilleta ãto su ga upravo potpisaliKosovari, srpski samodræac ni jednom rjeåju ga ne spomiçe. Ne samoda ne koristi to ãto bi za ç mogao biti posýedçi diplomatski adut, veñse pokazuje u krajçe prijeteñoj pozi: “Kaæete, piãe on, da vas zabriça-vaju pokreti naãih snaga sigurnosti. Ako smatrate da je to razlog zabrin-utosti za separatiste i teroriste, onda u tom sluåaju imate pravo. Ako naumu imate eventualnog vaçskog agresora na Jugoslaviju, onda on moæebiti zabrinut za vlastitu sigurnost.

Koje znaåeçe pripisati ovoj åudnoj zavjeri ãutçe? pita se francus-ki tjednik i, u zakýuåku, istiåe:

Nije li beogradski reæim ãutio jer je zaigrao na kartu konfrontacije?Nije li u çegovim oåima bilo prikladnije da od prvog zraånog udarapokrene svoju barbarsku strategiju etniåkoga åiãñeça nego da pokuãadræati otvorenima vrata za pregovore ãto bi ga sprijeåavalo da se naterenu ponaãa bez ograniåeça? Srpski su opozicionari neprestanoopetovali kako su nato-udari kontraproduktivni sve doklegod ih Milo-ãeviñ ukýuåuje u svoju vlastitu strategiju.

142

Zaãto se Evropa dala upustiti u sliånu avanturu? Zaãto diplomatskinapori nisu bili nastavýeni, zaãto ranije nije bila pokrenuta ideja orazmjeãtaçu trupa un uz rusko sudjelovaçe? Bilo kako bilo, vrijemeje da se to obznani, jer, u takvim okolnostima, javnost i zastupnici par-lamenata evropskih zemaýa, sudionika operacije, na to imaju pravo...

U entre†letu se navode ålanci spornog vojnog dijela Ugovora:Ålanak 7. Osobýe nato-a treba da je zaãtiñeno od bilo kakvog

hapãeça, istraænog postupka ili pritvora od strane vlasti sr Jugoslavije.Uhapãeno ili greãkom pritvoreno osobýe nato-a treba odmah bitiizruåeno vlastima nato-a.

Ålanak 8.. Osobýe nato-a, çegova vozila, brodovi, avioni i oprematreba da uæivaju povlasticu slobodnog i nesmetanog prijelaza preko srJugoslavije i neometanog pristupa çenom zraånom i rijeånom prostoru.Ovo ukýuåuje, ne ograniåavajuñi se samo na to, pravo logorovaça, kre-taça i koriãteça prostora, postrojeça i olakãica nuænih za podrãku,uvjeæbavaçe i vrãeçe operacije. (...)

Ålanak 11. nato uæiva jamstvo koriãteça aerodroma, cesta,æeýezniåke mreæe i luka bez plañaça troãkova, kotizacija, pravâ, tak-sâ i pristojbi za çihovo koriãteçe. (...)

Ovo je pravni dokument ispisan rukom onih koji vole po-navýati ameriåku træiãnu poslovicu: “Besplatan ruåak ne postoji,netko to mora platiti!”

Razgovor sa Ñiñom iz Ferala. Kaæe mi da mu je izaãla nova kçiga, US&A. Pohvale åak i u Slobodnoj.

Zagorka Goluboviñ moli da dogovoreni intervju odloæimo doponedjeýka. Kaæe da je bukvalno sluðena od sinoñçeg bom-bardiraça, a da se oåekuje veåeras joã gore.

143

Iz Zagreba zovu iz ureda baruna Vranyczanyja. Intervju obav-ýamo odmah. Barun govori boýe od cijele novokomponiranediplomatske kreme i oporbene, na-svijet-prije-roka-roðene ães-torke. Za razliku od baruna, drug Raåan bi Hrvatsku dao nato-una †t, kako bi rekao moj mjeãtanin, u aluziji na iznajmýivaçe turistima zimmer frei.

Zovem Marie-France Garaud – treña je na listi za evropske izborekoju predvodi Charles Pasqua – i koju pamtim po çenim proat-lantskim stavovima. Njen suprug mi kaæe da nazovem u poned-jeýak ujutro, jer da je u “predizbornoj kampaçi”.

Pierre Rigoulot traæi da mu potvrdim Stankov i moj dolazak nazakazanu tribinu u Institutu za druãtvenu povijest.

144

1. svibça...

Zovem Radeta Ãerbedæiju u London. Ostavýam poruku.

Javýa mi se Pavle Rak i kaæe, uznemirenim glasom, da je otacSava, iz Visokih Deåana, poznat kao cyber-monah, protjeran – nezna je li po nalogu crkvenih ili civilnih vlasti – u manastir CrnaReka, nedaleko od Novoga Pazara, pod optuæbom za “izdaju”.O tome obavjeãtavam kolege iz Vremena.

Naveåer, poslije 22h, zove Vincent da sutra odlazi u Jugoslaviju.Dajem mu neke korisne adrese i uputstva.

Nakon ovog razgovora telefoniram Kukiñu u Åaåak. Tijekom raz-govora odzvaça sirena. Upravo åujem snaæne detonacije. Brankomoli da ga pozovem za petnaestak minuta, kad proðe ovaj pakao.

145

2. svibça...

Iako nedjeýa, i moj tek drugi neradni dan od 24. oæujka, odlaz-im na radio i piãem prilog o ameriåkoj reæiji pregovora u Ram-bouilletu... Prolazim pored spomenika Emile Zole. U kamen ure-zanim rijeåima: J’accuse, netko je dometnuo l’otan*. Kupujemmjeseånik La Une, golistiåke inspiracije, ureðuje ga Robert Lafont,poznanik s veåera-debata u Akademiji golizma,u kojem nailazim naintervju s Vladimirom Volko�om, åija se kçiga, Mala povijest dez-informacije, upravo pojavila u kçiæarama. Prenosim zanimýivoVolkof‡jevo otkriñe: Ilustirana dezinformacija. Izvodi iz Novogrjeånika sinonima, izdaçe Larousse, godina 1996.

adhérer (pristupiti):: “pristupam socijalistiåkoj stranci”a�ranchir (osloboditi):: “on se oslobodio tradicionalnih vrijednosti”imprevu (nepredviðen):: “uspjeh ýevice je bio potpuno nepredviðen”long (dug):: “duýina pregovora dovodila je radnike do oåaja”montrer (pokazati):: “pisac je pokazao bijedu radniåkoga æivota”opprimer (ugçetavati):: “armija je ugçetavala slobodu”orateur (govornik):: “tribun se kaæe poglavito za onog govornika koji brani interese izrabýivanih klasa”ordre (poredak, red):: “ministar je tvrdio da ãtrajkovi remetejavni red”ouvrier (radnik):: “Radnici nikada neñe glasovati za kandidata desnice”petit (mali):: “Mali su ti koji uvijek nagrabuse”porter (nositi):: “stari je ratnik napadno nosio svoja odliåja”

146

*francuska kratica za nato

pour (za):: “biraåi ñe se izjasniti za kandidata ýevice”socialisme:: “povijest socijalizma joã nije zavrãena”usine (tvornica)):: “zatvaraçe tvornice ostavilo je bez posla viãe od sto radnika”vaurien (nitkov):: “Ima viãe oloãa u krugovima poslovnih ýudi nego u doçim slojevima druãtva.”vice (porok):: “velikodostojnici reæima æivjeli su poroåno”Provjerio u dotiånom rjeåniku. U redakciji i meðu suradnici-

ma nema nijednog deklariranog ålana jul-a ili sps.

147

3. svibça...

Razgovor s Marie-France Garaud. Vjerojatno se åudite ãto osuðujemnato i Ameriku, ja koja sam uvijek bila atlantist. Razularena ameri-åka hegemonija i imperijalizam. Da to ne dolazi od çe, mislio bihda me telefonska centrala krivo – i dvadesetak godina kasnije –spojila s Odjeýeçem za meðunarodne odnose ck kp sssr.

Kako smo se dogovorili – intervju s Radetom Ãerbedæijom. “Ãtomisliã o akciji nato? Pazi, ovo je proba!” “Proba kaæeã. E, pa neka iduu k....!”

Rade, kako ti, vjeåni lutalica svih ovih ratnih godina, ne svo-jom voýom dakako, gledaã i doæivýavaã iz londonske perspektivenato-intervenciju protiv Jugoslavije?

Pa naravno da sam ogoråen, da mislim da je to joã jedan od silnihpromaãaja evropske i svjetske politike, i da je to zapravo, kao ãto se gov-orilo joã prije nekoliko godina, grande †nale koji ñe se dogoditi, na kon-cu, ipak u Srbiji, naravno raåunajuñi pritom Kosovo najviãe. Je li, to sei dogaða, ali mislim, gledajuñi danas ove zapravo nemuãte nato-odlukei poteze – sve skupa mi to djeluje kao da prisustvujem nekakvom horor-†lmu ili tv igrama Rata zvijezda. Ili tako neãto. A sve zapravo dokazu-je da od samog poåetka, ne samo u jugoslavenskoj, nego i u svjetskojkrizi zadçih desetýeña, prisustvujemo zapravo pomaçkaçu pravihautoriteta, liånosti i dræava u svjetskom poretku.

Ameriåki predsjednik Bill Clinton u prvoj reåenici – objaãça-vajuñi vojnu intervenciju nato-a pozvao se na velikog Engleza,Winstona Churchilla. Nije li to bilo preuzetno od strane Billa izLitllerocka?

Pozivati se na Churchillea u ovakvoj situaciji je potpuno pogreãno,po mome miãýeçu. Evo vidiã – trudim se da saåuvam trezvenu glavu i

148

razum u svom tom ogoråeçu, ali ne mogu se oteti dojmu da gospodinClinton to åini ne samo zbog svojih uvjereça, veñ i radi spaãavaçavlastitog imidæa koji mu je dobrano poýuýan bio onom aferom. Istotako, gledajuñi tog Blairea, koji je isto tako jedan osredçi politiåar,imam zaista osjeñaj da gledam nekog treñerazrednog glumca izComedia del’arte.(...)

Tvoji su, Rade, prijateýi posvuda u bivãoj Jugoslaviji i drugdje.Ono Tinovo i tebi omiýeno Pobratimstvo lica u svemiru. Imaã li od-jeka çihovih reakcija na najnovije dogaðaje, na sudbinu tvojihprijateýa koji su sada pod bombama diýem Srbije?

Pa åujem se vrlo åesto sa svojim prijateýima s kojima sam i ondaprijateýevao. Meðutim prije no ãto odgovorim na ovo pitaçe, a zbog re-doslijeda samih stvari,vrlo je bitno da kaæem slijedeñe: åitajuñi razneintervjue pametnih i meni dragih ýudi, åini mi se da se zaboravýa najednu bitnu toåku, toåku koju ne treba nikako preskoåiti, upravo zatoãto pripadam onima koji su protiv ovog nato-ova bombardovaça i pro-tiv takve politike: ne treba preskoåiti, u redoslijedu samih stvari, tragedi-ju ovih izbjeglica s Kosova. I to treba odmah podvuñi i reñi bez obzirana sve ostalo, na sve moguñe krivice, nato-ove ili Miloãeviñeve politike.To treba istaknuti kao uæasnu åiçenicu. I treba uåiniti sve da se spri-jeåi, da im se pomogne. Ne znam na koji naåin, ali mislim da to morabiti jasno. A sada, kako sa svojim prijateýima? Naravno s mnogima seåujem, s Ljubom Tadiñem gotovo svaki drugi-treñi dan. Oni su masovnoogoråeni, naravno, ali Ljuba je åovjek koji je ogoråen od poåetka. Ljubaje åovjek koji je bio ogoråen i zbog bombardovaça Dubrovnika. Ljubaje åovjek koji je bio ogoråen i zbog Vukovara, zbog hrvatskih bombar-dovanih gradova. Dakle, nije Ljuba åovjek koji je tek sada ogoråenåiçenicom bombardiraça Beograda....Oni su sad zbor oåajnika, zau-vijek – kako da kaæem – onemoguñeni da bilo ãto uåine u smislu napret-ka u svojoj zemýi, zauvijek zarobýeni u Miloãeviñevu pobjedu koja je

149

sada jaåa nego ikada i koji je, kao ãto znamo svi sada, nedodirýiviji noikada, a u åemu mu je nato najviãe pomogao.

Kako gledaã na reakcije engleske javnosti, kruga ýudi oko tebeu Londonu?

Ima naravno ýudi koji misle potpuno svojom glavom i koji su pot-puno protiv ovakog naåina rjeãavaça problema, meðutim ima i onih,naæalost i nekih mojih najbliæih prijateýa, koji su miãýeça da je to bi-la neminovnost. I to me je zgrozilo.... Neñu da ih imenujem, a moædase i pretpostavýa o kom se radi.(...) Proveo sam noñi i noñi objaãçava-juñi kosovski problem i govoreñi da to nije tako jednostavno, da se nemoæe tako jednostrano govoriti o samoj jednoj pogreãci. (...)

Moæe li se, Rade, reñi da je cijeli balkanski prostor baåen u bez-dan povijesti i postoje li izgledi da se bar ýudi koji æive na tomprostoru oslone na sebe same i pronaðu toliko potrebnu soli-darnost i zajedniåku viziju buduñnosti?

Pa, ovako, gledaj Frano, ja u to sve maçe vjerujem. Naime, vrlo jemalo ostalo ýudi trijezne glave, ýudi koji mogu na primjer realno raz-miãýati o svemu tome, ýudi koji mogu na taj naåin i komunicirati iz-meðu sebe kao ýudi. Svi su zapravo zatrovani tom klicom rata imræçom i bojim se da ñe trebati proñi mnogo, mnogo, mnogo desetýeña,da se uåini bilo kakav napredak. Ljudi su ogoråeni jedni na druge, ýudisu slijepi u mræçi. I to je to. I – to je ono ãto me boli – i kod najprogresiv-nijih snaga, iz jedne, druge ili treñe sredine, osjetim ponekad kako se uta-paju na kraju u tu klopku novih podjela i novih igara. I to me boli.Naravno, uvijek ñe ostati pojedinaca, pojedinaånih Mohikanaca, a to suuvijek oni koji su uvijek i bili zapravo svoji vlastiti jahaåi, koji su jahalisvoje koçe bez obzira na mjesto roðeça, pripadnost ili bilo ãto drugo.

Intervju sa Zagorkom Goluboviñ – mojom profesoricom na studi-jima sociologije – prvi razgovor nakon dvadesetak i viãe godina.

150

Profesorice Goluboviñ, kako vi, istaknuti predstavnik ju-goslavenske humanistiåke, antitotalitaristiåke i antinacionalistiåkemisli, gledate na nato-intervenciju protiv Jugoslavije?

Na agresiju nato-a, jer ja to zovem agresija a ne intervencija, gledamvrlo negativno jer ne delim dilemu koja se protura: ili si za nato inter-venciju ili si za postojeñi reæim u Srbiji, poãto smatram da nato-agre-sija, u stvari, nije nimalo doprinela ruãeçu toga reæima nego, naprotiv,ona ga je ojaåala i o tome ñu neãto reñi.

Ipak, pored svega toga, recimo: Srbija je sinoñ i danas potpuno umraku, energetski je sistem razbijen, nemamo nikakvih informacija, os-tali smo u getu, ipak, nato i daýe tvrdi: ovo nije rat protiv narodaSrbije. Ja bih htela da ukaæem samo na nekoliko momenata, da bi seodgovorilo na pitaçe protiv koga nato ratuje. Pre svega, a u nameri daspreåi humanitarnu katastrofu na Kosovu, nato je proizveo joã veñu hu-manitarnu katastrofu, pre svega na Kosovu, jer je Kosovo najintenzivnijebombardovano, i daçu i noñu, i ja mislim da su tamo same ruãevine, abombardujuñi ga sve viãe i viãe i proãirujuñi bombardovaça na celuSrbiju izazvao je i humanitarnu katastrofu koja je obuhvatila i svedruge narode Jugoslavije. Daýe, gradovi i sela u celoj Srbiji su pretvoreniu zgariãta, a ispod ruãevina mnogih domova smrt je naãlo viãe stotinacivila. Ovakvih zgariãta nije bilo ni posle Drugog svetskoga rata. Daýe:ubijaju se civili, albanske izbeglice u koloni, putnici u vozu u Surduli-åkoj klisuri, u prepunim autobusima, a pod ciniåkim izgovorom o ko-lateralnoj ãteti. Uniãtena je skoro celokupna infrastruktura ove ionakoosiromaãene zemýe. Sruãeno je preko trideset mostova, i oãteñene suglavne saobrañajnice, izvesni delovi zemýe su potpuno otseåeni jedni oddrugih i ne moæe se komunicirati. Bombarduju se postrojeça petro-hemijske industrije i preti opasnost izazivaça ekoloãke katastrofe i uãirem regionu, a viãe od pet nedeýa majke s malom decom provode danei noñi u skloniãtima koja i sama nisu dovoýno zaãtiñena od razorne

151

moñi nato-ovih projektila. Koga , dakle, posle svega ovoga ãto sam rekla,ubijaju bombe i projektili nato-a i protiv koga nato ratuje? Ja bih citi-rala jedan tekst Ðerða Konrada koji kaæe: Ako se nato-u ne sviða vlastu Srbiji, zaãto mora da baca bombe po srpskom narodu. Ali ja bihproãirila: ne samo po srpskom narodu, baca bombe i strahovite projek-tile u Vojvodini, gde ne æivi samo srpski narod, baca bombe isto tako naKosovu gde stradaju i albanska, a ne samo srpska sela. U stvari, ja bihjoã ovde citirala stav nekih istaknutih svetskih akademika koji su daliizjavu u kojoj su pokuãali da dokaæu ãto nije taåno u onome ãto tvrdinato. I kaæu: nije taåno da nato ãtiti populaciju na Kosovu i çihovaprava; nije taåno da bombardovaçe Srbije otvara put za demokratiju.Ja bih dodala, naprotiv, da nas je to dovelo do nulte taåke. Sve je ukin-uto u uslovima ratnog staça i mi se nalazimo sada gde smo se nalazilinegde 1945. godine.(...)

Ãto mislite o ponaãaçu Zapadne Evrope koja je, po nekima,prihvatila ameriåki diktat?

To je za mene najveña enigma. Za mene je priliåno jasno ponaãaçeAmerike. Ja mislim da se ovde radi – to ñu sasvim otvoreno reñi – o po-vampireçu imperijalnih i neokolonijalnih ciýeva Amerike kao jedinesupersile i koja je izabrala Srbiju kao vaænu geostrateãku taåku da bizavladala Balkanom, a posle Balkana i ostalim delovima Evrope.(...).Meni je neshvatýivo da se jedna demokratska Evropa stavila tako usluæbu Amerike i da se lideri Evrope ponaãaju iskýuåivo kao pioni amer-iåkih gospodara, koji, da bi dokazali svoju superiornost, svoju moñ, ra-zornu silu nato-a, nato-a kao jedine relevantne vojne sile u svetu – neprezaju ni od åega.

* * *Za razliku od Francuske, gdje je znaåajan broj intelektualaca ob-javio rat Jugoslaviji – ãto po stranicama novina, na ekranima ipred mikrofonima egzerciraju svakodnevno i gdje se svaka in-

152

telektualna rasprava uguãila u dimu kleveta – u Italiji se raspravao nato-ovoj intervenciji kreñe u mirnim vodama. Figaro takoprenosi iz La Republica ålanak Umberta Eca.

Apsolutno nije izvjesno da se to ãto Srbi åine moæe pripisati ludilujednog diktatora, a da ne ovisi o tisuñugodiãçim etniåkim mræçama ukoje su neraskidivo vezani zajedno s drugim balkanskim narodima, iãto cijeli problem åini joã teæim... Po Ecu, s ratom u Zaýevu zavrãenoje razdobýe paleo-ratova i otvorena era neo-ratova. Ali je li moguñeda nitko ne zna voditi jedan neo-rat? Nitko, i to je prirodno... Na kra-ju krajeva, posýedça farsa neo-rata nije u tome ãto nema nikoga danasna sluæbi tko bi dovoýno star da je nauåio voditi rat, do kojeg u svakomsluåaju ne moæe doñi jer je neo-rat igra u kojoj se, po de†niciji, stalnogubi, ukýuåujuñi i zato ãto je koriãtena tehnologija sloæenija od mozgaonih koji çome manipuliraju i ãto obiåan kompjutor, premda u osnoviidiot, moæe uåiniti viãe izneðaçe nego ãto je predvidio onaj koji ga jezamislio.

Treba intervenirati protiv delikta srpskog nacionalizma, ali je ratmoæebiti tupo oruæje. Moæda se jedina nada nalazi u ýudskoj lakomosti.Ako je drevni rat bogatim åinio trgovce topovima, i ako je ovaj dobitakstavýao u drugi plan privremeni prijekid stanovitih trgovinskih veza,neo-rat, mada omoguñuje da se potroãi viãak oruæja prije no ãto ono za-stari, izaziva krizu u zraånom prometu, turizmu, samim medijima (ko-ji gube trgovinsku reklamu) i na, opñenit naåin, u svoj industriji izo-biýa. Ako su industriji naoruæaça potrebne napetosti, industriji izo-biýa je potreban mir. Netko moñniji i od Clintona ili Miloãeviña, u ovomili onom trenutku, reñi ñe dosta! i ova dvojica ñe izgubiti malo od svojeveliåine, po cijenu spaãavaça ostalog. To je æalosno, ali je tako. Pojavitñe se poznati ãumar, koji ñe potjerati i Nijemce i partizane.

153

IISS – Londonski Meðunarodni institut za strateãke studije – u svo-jim redovitim izvjeãtajima – daje alarmantnu sliku o sukobimana afriåkom kontinentu: dvadesetak od ukupno åetrdeset i petafriåkih zemaýa ukýuåeno je izravno, ili posredno, u graðanskeili meðunarodne ratove tijekom 1998. Najåeãñi razlog ovih sm-rtonosnih sukoba jest nadzor nad rudnim bogatstvima.Takvonasiýe bi u svakom drugom dijelu svijeta neizbjeæno izazvalo drugaåi-ji meðunarodni odgovor, istiåe se u izvjeãtaju iiss-a, posebno nagla-ãavajuñi sluåaj Kosova gdje je sukob relativno niskog intenziteta iza-zvao intervenciju nato-a.

U krizi na Kosovu, oko ishoda pregovora u Rambouilletu, MadeleineAlbright je ‘stavila u igru svoj osobni ugled’ i, tu takoðer, s ‘ograniåen-im’ uspjehom. Usput, Sjediçene Dræave su bile nesposobne sprijeåitislabýeçe partnerstva s Rusijom koja je bijesna zbog nato-ovih udara.

U 20h Jacques Chirac se, peti ili ãesti put, obraña javnosti. Trebazauzeti teren – tvrde poznavaoci komunikacije, koji zamjeñuju ijedan detaý: nema Marseýeze na poåetku, ni onog Vive la Répub-lique! Vive la France! na koncu, ãto je uobiåajena forma predsjed-niåkih izjava u Petoj Repulici. Zapadçaci su viãe nego ikada od-luåni (treba, dakako, parirati Miloãeviñevom medijskom udaru:puãtaçu na slobodu trojice ameriåkih vojnika) zaustaviti “gan-grenu neiskazivog”, grandilokventna je poruka, medicinsko-teoloãkog karaktera, francuskog predsjednika. Chirac, zabrinutãto sve veñi broj Francuza ne razumije smisao cijele ove interven-cije, izjavýuje: Za naraãtaje koji ne znaju ãto je rat, ova danaãça bit-ka je primjerna, ona nije zasnovana na ekonomskim ili strateãkimobzirima – u aluziji na rat u Zaýevu – veñ na stanovitoj ideji o‘moralu’ i ‘pravima narodâ’.

154

Zovem prijateýa Petra Kaloðeru u Blato. Kaæe mi da nema in-tervjua ni u najnovijem broju Ferala. Vrijeme rastanka s Feralomje nastupilo. O tome prvo obavjeãtavam prijateýa Alda u VelojLuci. Æao mu je. Feral nam je svitli.

155

4. svibça...

Razgovor s Predragom Luciñem s kojim odræavam prijateýskeodnose i izvan feralovskog okvira. “Bili smo pretrpani”. “Pa, imaosi 24 h da mi to javiã.”

Marinko Åuliñ, stalni naã dopisnik iz Zagreba, javýa:Nato nije traæio rasporeðivaçe raketa u Hrvatskoj, opovrgla su

juåer dva hrvatska ministarstva napise u ‘Corriera dela Seri’ i ‘NewYork Timesu’. Prema tim dvjema novinama, nato je traæio rasporeði-vaçe ameriåkih raketa juæno od Dubrovnika, ali spomenuta dva min-istarstva tvrde da takav zahtjev nije podnesen, ne ulazeñi u to ãto bi seuåinilo da i jest. Dosadaãça reagiraça na moguñe ustupaçe hrvatskogteritorija za napade na Jugoslaviju nisu jednoznaåna, ali izgleda da susluæbene vlasti tome maçe sklone od opozicije koja je pokazala neo-biåno æivu sklonost prema trupnom naåinu razmiãýaça. Rezerviranostkoju pokazuje vladajuña garnitura sadræi, po svemu sudeñi, nekolikoslojeva, poåev od straha da zapadna varijacija ograniåenog suverenite-ta, koju sada demonstrira nato, ne zakaåi i Hrvatsku, do tradicionalneaverzije koju Tuðman gaji prema velikim dræavama, posebno Zapada.Provlaåeñi je kroz svoje kçige joã ãezdesetih godina, on je tu nesklonostnaslaçao najprije na Titovu ideju o nesvrstanosti, da bi joj zatim daosvoj osobni prgavi i ksenofobiåni peåat. No, paradoksalno je da je stje-caj najnovijih zbivaça, u kojima su mnoge kýuåne doktrine meðunar-odnih odnosa okrenute naglavce, sada izbacio taj prgavi Tuðmanov stavispred, recimo, onoga Vaclava Havela koji se sa slavnih visina strmogla-vio malone do razine epigona nato-a koji uzima kao vrhunac plane-tarne pameti sve ãto od tamo doðe. Joã ñe se vidjeti ãto ñe ovaj åudnovatiremix koji izaziva nato-ova akcija daýe donijeti, ali je sigurno da ñeTuðman teãko odustati od sadaãçeg distanciranog stava. Potvrda su

156

naslovne stranice danaãçih reæimskih glasila na kojima su glavna temabombe koje nato zrakoplovi, vrañajuñi se iz ratnih akcija, bacaju uJadran. Iako se bombe navodno bacaju u meðunarodnim vodama, ne kri-je se bojazan od ekoloãkih posýedica ovog bombardiraça mora koje, pre-ma miãýeçu ovdaãçih zrakoplovnih struåçaka, uopñe nije ni potreb-no, jer avioni mogu sletiti i s bombama ili ih barem mogu, dezaktivirane,baciti na neki prostor s kojeg ñe se kasnije pokupiti. No, nato carski ãu-ti o svemu ovome, a krajçe indikativno je ãto je novinaru ‘Feral Tri-bunea’ izjavio çegov glasnogovornik: ‘A zar dim spaýenih kosovskih selatakoðer nije ekoloãki problem’– izjavio je hladan kao riba...

Alexandra iz latinsko-ameriåke redakcije dolazi da mi kaæe kakoñe veåeras Miloãeviñ izvrãiti dræavni udar u Crnoj Gori!

A kako ti to znaã? U sebi mislim: Åudnog li dræavnog udara za ko-ji unaprijed zna ovako obavijeãtena osoba.

Poslala sam novinara u Crnu Goru koji je razgovarao s bratom crno-gorskog ministra inozemnih poslova.

Krasne li brañe! rekoh, ne dajuñi druge dragocjene obavijesti obrañi Peroviñ.

Vidim da niãta ne razumije od onoga ãto joj pokuãavam ob-jasniti i gleda me zaåuðeno, vjerojatno zato ãto ne uzimam zaozbiýno tako znaåajan scoop, ocjenu “ministrova brata” i çenaspecijalnog izvjeãtaåa u Podgorici, koji se tamo obreo, vjerojat-no, nakon karnevala u Riju. Novinarstvo opñe i puåistiåke prakse.

Danaãça britanski tisak podijeýen oko ultra-medijatizirana pos-jeta britanskog spice premijera Tonyja Blaira – u crvenoj majici,farmerkama i ucviýena lica – kampu Brazda u Makedoniji, toj noman’s land na dva koraka od Srbije. Laburistima bliski Mirror ne-ma rijeåi kojima bi iskazao ponos ãto je britanski premijer udahn-

157

uo novu nadu izbjeglicama.Na prvoj stranici Cherie Blaire, suzujoj sustiæe suza, nakon susreta s jednom “kosovarskom” obiteýi.Casting-diplomacija. Tabloid The Sun, åiji je bivãi glavni uredniksada Blairov portparol, piãe o doåeku dostojnom jednoga heroja. To-ny Lavýega srca! Druge novine se izruguju organizaciji posjeta,çegovoj pretjeranoj medijatizaciji, sugerirajuñi – poput TheIndependenta – da su uzvici Tony, Tony! – koji su odzvaçali logo-rom Brazda – bili naruåeni od organizatora. Niãta nije prepuãtenosluåaju. Najfotogeniånija djeca-izbjeglice izabrana su da poæele do-brodoãlicu braånom paru Blaire. Ona koja su smatrana suviãe starijom,zamoýena su da se udaýe, piãe Daily Mail.

iiss ponovno analizira nato-ovu strategiju, optuæujuñi Sjeverno-atlantski savez da je razvio nedovoýno agresivnu diplomaciju iprekrãio osnovna pravila suvremenoga ratovaça.

Uslijed svojih akumuliranih greãaka, Atlantski je savez podstakaojugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloãeviña da ‘pokuãa pokers-ki blef ’. Direktor Instituta, John Chipman, na konferenciji za nov-inare u Londonu, istiåe: Izabrana strategija kampaçe na Balkanu içena primjena podstiåu ozbiýna pitaça glede sposobnosti nato-a dazamisli i provede sloæene politiåko-vojne operacije.

Nato je trebao ponajprije uvjeriti Miloãeviña da moæe sve do-biti putem diplomatskog rjeãeça kakvo se predlaæe u Rambou-illetu, i sve izgubiti – nezavisnost Kosova, na primjer – u sluåajunametaça rjeãeça oruæjem.

Preporuåýivo je usvojiti agresivniju diplomaciju kako bi maçenuæno bilo pribjegavaçe sili, ocijeçuje Chipman.

Na vojnom planu, zemýe nato-a su bile na muci zbog nepod-noãýive nuænosti oåuvaça konsenzusa, spremne da se dogovore tekoko najmaçeg moguñeg zajedniåkog nazivnika. One su, poglavito po-

158

kretaçem iskýuåivo zraåne operacije i ‘ograniåavajuñi listu ciýeva’ –buduñi da su bile zaslijepýene opcijom ‘nula mrtvih’ – ‘podlegle strate-gijski korektnom’.

Najavýajuñi unaprijed postupnu prirodu svoje kampaçe zraånihbombardiraça u tri faze, nato se liãio jednog od temeýnih naåela svako-ga rata, a to je efekat iznenaðeça...Unaprijed odbacajuñi opciju kop-nene intervencije u neprijateýskoj sredini, on je pogazio drugo pravilo:ono koje nalaæe da se neprijateýa ostavi u sumçi glede naãih daýihnamjera.

Eksperti iz iiss zakýuåuju: Vjerojatan rezultat balkanske epizodejest taj da idemo k protektoratu – ‘najgorem sluåaju’ – u obliku de fac-to nezavisnosti, koja bi u oåima Beograda bila nelegitimna i, sama posebi, generator nestabilnosti.

U Le Mondeu, u ålanku Izmeðu Kriæa i Polumjeseca, doajen fran-cuskih novinara, André Fontaine, piãe: Mnogi muslimani, izvanAlbanije ili Jugoslavije, doæivýuju ove dogaðaje kao test sposobnostiEvrope da na svom tlu prihvati jedan ili viãe politiåkih entiteta veñinskemuslimanske kulture. To je sluåaj, poglavito, s åelnicima iz Ankare, ko-ji nisu sluåajno zatraæili ulazak u ‘kontaktnu skupinu’ o bivãoj Jugo-slaviji, koju saåiçavaju Sjediçene Dræave, Rusija, Francuska, Njema-åka, Velika Britanija i Italija. Unutraãçepolitiåki razlozi objaãçava-ju taj korak vlade Bulenta Ecevita, ali ameriåka intervencija u regijitakoðer joj ide na ruku, u mjeri u kojoj ona jaåa çenu poziciju, kakospram Rusije tako i spram Gråke.

Sa svoje strane, Sjediçene Dræave znaju da nemaju sigurnijeg pri-jateýa u tom dijelu svijeta od Turske, koja raspolaæe veoma jakom vo-jskom i predstavýa jedinu muslimansku zemýu koja je saveznik Izraela.Na taj se naåin objaãçava pomoñ Sjediçenih Dræava u hvataçu kurd-skog lidera Abdulaha Ocalana, isto kao i aktivna podrãka koja je pruæe-

159

na Hrvatima za rata u Bosni ili çihova neosjetýivost – u kontrastu sasadaãçom reakcijom spram Kosova – na protjerivaçe, od strane Zagre-ba, gotovo svih Srba iz Krajine.

(...) Na svaki naåin, isto kao ãto se Rusija, åak kad je bila komunis-tiåka, rijetko liãavala prilike da igra na ‘slavjano†lsku’ i pravoslavnukartu, postoji uvijek i jedna muslimanska sastavnica u ameriåkojstrategiji. Veoma åesto, ona se objaãçava naftom, kao ãto to pokazujeparadoksalna podrãka koja se pruæa talibanima u Afganistanu, pod iz-govorom da su ovi potoçi spremni dopustiti da preko çihova teritori-ja prolazi plinovod koji povezuje turkmenistanske izvore s Indijskimoceanom.(...)

Albanski kçiæevnik Ismail Kadare ovih je dana u ovom istomdnevniku traæio da se ‘evropeizira Balkan’. Hubert Védrine je preuzeotu formulu u intervjuu za Figaro. Tko se ne bi pridruæio takvoj æeýi?Ali veñ je jednom to pokuãano, sutradan nakon Prvoga svjetskoga rata,i doãlo se, kako kaæe britanski diplomat koji je aktivno sudjelovao uizradi Versajskog ugovora, Harold Nicholson, do ‘balkanizacije Evrope’.Molimo Boga da se ova tragedija ne ponovi! (...)

Spomenuti Kadare, u istom pariãkom dnevniku, piãe u ålanku“Trijumf zloåina”: Albanija je jedina zemýa u Evropi koja Nijemcimanije izruåila ni jednog jedinog æidova za cijelog trajaça Drugog svjet-skoga rata, i æidovi, doznavãi to, sa svih su strana pohrlili da bi naãliutoåiãte kod Albanaca. Ukratko, svi Albanci su pravedni. Buduñi dasam po prirodi nepovjerýiv prema ovakovim generalkama opñen-ito, i prema Kadareu ( jednom od miýenika reæima Envera Ho-xhe) posebno, uzimam kçigu Raula Hilberga: Uniãteçe evropskihÆidova* – najznaåajnije i obilno dokumentirano djelo na temu Ãoe

160

* Raul Hilberg: The Destruction of the European Jews (1985), francuski prijevod(La destruction des Juifs d’Europe) drugo izdaçe, Gallimard, Folio, 1991.

– i na strani 609 (vol. II) nailazim na slijedeñi podatak: S konti-nentalnog dijela Gråke, racije su se proãirile i na susjednu zemýu, naAlbaniju. U travçu 1944, vojni zapovjednik u Albaniji izvjeãtava da jess divizija Skenderbeg (albanski kolaboracionisti) uhapsila 300 Æidovau Priãtini (‘nova’ Albanija, na jugoslavenskom teritoriju, blizu graniceteritorija ‘Befehshaber’ u Srbiji). Izmeðu 28. svibça i 5. srpça 1944,ova ss divizija uhapsila je 510 drugih ‘Æidova, komunista, partizana isumçivih pojedinaca’ na albanskom teritoriju. Od ove skupine, çih249 su bili deportirani.

U zakýuåku: Ismail Kadare laæe, a Le Monde tiska çegovu real-negacionistiåku literaturu.

161

5.svibça...

Ãaýem tekst raskida svih veza s Feralom.

Poãtovano uredniãtvo,Traæim od vas da – poåev od iduñeg broja (10. svibça 1999) i in æter-

num – skinete moje ime i prezime (komada dva) s impresuma vaãegtjednika kao i svih kçiga ubuduñe tiskanih u Feralovoj biblioteci.

Proteklo je – da zaboravimo ovom prigodom ranije sporove – previãevremena (tri broja), a da niste objavili moj interview s francuskim pov-jesniåarom i akademikom Alainom Besançonom, koga, doista, ne trebapredstavýati nikome tko je bar malo iskoraåio iz duhovnog obzorja napotezu: Baåvice-Kozjak-Kutle. Za to vrijeme – kao i u ranija dva-tri bro-ja, toånije, u onima koji su uslijedili poåetku nato-ova bombardiraçasr Jugoslavije – otvorili ste svoje stranice onoj vrsti proze koja u meniizaziva gaðeçe: humanitarno-histeriånom sviraçu k.... jedne jugo-slavenke drakuliñke, klauzevicevsko totalno-ratnom egzerciraçu jednogiva (al)banca, ili smrtovnicama, na sreñu, dobrano æivih ‘kosovskih in-telektualaca’...

Buduñi da ne æelim dragovoýno otiñi u rezervat ‘Otvoreno druãtvo’–(izvoðaå radova: nato) – na ovom se raskriæju rastajemo. Tim putemnastavite sami.

S uvjereçem da ovaj moj korak za vas ne predstavýa niãta viãe nojedan usputni “kolateralni gubitak”, primite izraze moga ãtovaça.

Frano Cetiniñ-Petris

P.S. U sluåaju neobjavýivaça u Feralu, ovaj ñu tekst proslijediti naadresu maçe ‘neodvisnih’ glasila.

Suradça, koja je s Feralom poåela od çegova prvoga broja, ulipçu 1993. time je prekinuta. Nejasan osjeñaj: nisam li pretjerao?

162

To su hrabri i beskrajno duhoviti momci, s dvojicom sam proveonezaboravne trenutke u Splitu. Æao mi je i neobjavýenih kçigaCastoriadisa, Besançona i epistolarne polemike izmeðu FrançoisFureta i Ernsta Noltea, prijevode kojih sam veñ poslao.

Iz beogradskog Hyata javýa se Vincent. Traæi u Beogradu pouz-danu osobu za prevodioca. Zovem kolegu iz Instituta za meðu-narodnu politiku, Kostu Obradoviña, potpredsjednika Graðan-skoga saveza – dijelili smo onodobno istu “reakcionarnu” kancela-riju – i molim ga da pomogne Vincentu i naðe mu odgovarajuñuosobu.

Clinton u çemaåkoj bazi gdje su razmjeãteni “nevidýivi” F-117.Ako æelimo ujediçenu Evropu... Clinton kao motor ujediçeça Ev-rope. Requiescat in pace!

The Guardian: “Britanski tv kanal Sky Box Of†ce (vlasnika Ro-berta Murdocha – onoga kojeg Tony Blair koristi u napadima nadopisnika bbc iz Beograda, Johna Simpsona) u posýedçem jetrenutku skinuo s programa †lm Wag the Dog – s Robertom deNirom i Dustinom Ho�manom u glavnim ulogama – u kojemameriåki predsjednik objavýuje rat Albaniji e da bi se zaboravilona çegov seksualni skandal.” Svaka sliånost s Monica-gate je slu-åajna! Ars bellandi nije ãto i ars amandi, kaæu znalci.

Rimska La Republica piãe kako je beogradska Politika ærtva nekro-loãke cenzure. U odnosu na proãlu godinu, broj åituýa je u padu, ini u jednoj se ne spomiçe rat kao uzrok smrti.

163

6. svibça...

Na cijeloj petnaestoj stranici Le Mondea portret Wesleya Clarka,vrhovnog zapovjednika savezniåkih snaga u Evropi, joã jednoglittlerockera (roðenog u Little Rocku, u dræavi Arkansas), drugi jeBill Clinton, put jednog ‘briýantnog ali kontroverznog stratega’,koji je predviðao da ñe rat biti ‘pitaçe nekoliko dana’. Tako doz-najemo da je 27. proãloga mjeseca, u sjediãtu nato-a, u Casteau,blizu belgijskoga grada Monsa, izjavio slijedeñe: Pobijedit ñemo, jerne smijemo izgubiti. Grumf iz Alana Forda bi to rekao: Ako hoñeãpobijediti, ne smijeã izgubiti. ‘Biogra† generala Clarka’ – podvlaåejoã i to da je on, kao i Bill Clinton, rano ostao bez oca, imao jepet godina, i da ga je posinio drugi suprug çegove majke, VictorClark. Clark nije poznavao historiju oåeve obiteýi sve do svojedvadesete godine... Briýantni pitomac je tada saznao da je çegov bi-oloãki otac, Beçamin Jacob Kanne ... sin Jacoba Nemerowskog, ruskogæidova koji je 1890. pobjegao pred pogromima iz caristiåke Rusije. Je liovo zakaãçelo otkriñe genealogije koja ga povezuje s zajednicom kojaje bila progaçana od jedne totalitarne vlasti, kao ãto to sugerira NewYork Times, utjecalo na stav generala u konfliktu u kojem su se, u pro-pagandne ciýeve, povlaåile riskantne historijske paralele izmeðu pon-aãaça Slobodana Miloãeviña i ponaãaça slavenskih pogromaãa xix iligenocidnih nacista xx stoýeña? Za razliku od Madeleine Albright kojaje, takoðer, u svojim zrelim godinama, saznala za svoje æidovsko po-drijetlo i danas se na to poziva da bi opravdala svoju akciju u ime his-torijskog morala, Wesley Clark ostaje uvijek diskretan kad je to u pita-çu, briæan da u javnosti ne ostavi sliku vojnika koji ne kontrolira svo-je osjeñaje...

Åovjek, po svemu sudeñi, voli brbýati, izlagati svoje teorije ne vodeñiraåuna o prigovorima svojih subesjednikâ. Tako, kolumbijski pisac

164

Gabriel Garcia Marquez, u ålanku ãto je objavýen u madridskomEl Paisu, prepriåava iznenadni susret, bilo je to 1996, s generalomClarkom, tada zapovjednikom juænoameriåke zone sa sjediãtemu Panami. Gabriela Garciu Marqueza, pozvana od panamskih pri-jateýa da posjeti Kanal, presrela je vojna patrola i odvela u domgenerala Clarka, gdje ga je åekao bogato pripremýen stol i åov-jek, piãe Marquez, obuåen u tropsku odoru, kao da je upravo siãao s†lmskog platna. Moglo se åak pomisliti da to nije bio on, veñ RobertRedford koji savrãeno igra ulogu generala Clarka.

Dobitnik Nobelove nagrade za kçiæevnost opisuje zatim ‘di-jalog’ voðen izmeðu generala i maçeg broja çegovih ‘gostiju’:Rekao nam je, uz pomoñ sjajne retorike i akcenta izravnih potomakaScarlette O’Hara, kako s nama æeli raspravýati o svom svjetonazoru.Jedva se zaustavivãi da åuje naãe reakcije, dao se na prepriåavaçe svo-jih iskustava s brojnih vojnih i politiåkih misija koje je vodio odVijetnama do Bosne. One su, vjerovao je, formirale çegovu druãtvenusvijest. Ali ni u jednom trenutku, barem se meni tako åinilo, nije mu pa-lo na pamet da se, moæebiti, obmanuo glede svojih sugovornika. GabrielGarcia Marquez nije imao priliku da Clarcu objasni kako su ap-straktne ideje slab oslonac romanopiscu u çegovoj potrazi daodgonetne stvarnost, ustvrðuje Le Monde.

Drugi sugovornici, drugaåijeg kalibra, posýedçih su godina imalipovlasticu da razgovaraju s Wesleyem Clarkom. I ti, meðu kojima i gen-eral Ratko Mladiñ, zapovjednik vojske Bosanskih Srba, protiv kojega jesada haãki tpi podigao tjeralicu, pod optuæbom za genocid, ratnezloåine i zloåin protiv åovjeånosti, imali su, za razliku od kolumbijskogpisca, drukåije metode da tom ameriåkom intelektualcu ukaæu kako do-bra gesta viãe vrijedi od bujice rijeåi. Bila je to poznata zamjena kapa sMladiñem, za Clarkove turneje po Bosni 1994, kad je bio pomoñnikameriåkog izaslanika Richarda Holbrooka u pripremama Daytonskih

165

sporazuma. Ta gesta, kao i primaçe na poklon piãtoýa, s urezanim ñir-iliånim natpisom, i boce ãýivovice, dugo se pamtila i bila stavýena u gri-jeh generalu Clarku... Åak mu se, zbog toga, spoåitavala prikrivena na-klonost srpskim vojnim licima, pravim vojnicima, i u çegovim oåimavojno daleko pouzdanijim od posve mlade vojske bosanskih muslimana.

Malo Zapadçaka je provelo ovih posýedçih godina toliko vremenas çim kao Slobodan Miloãeviñ. Wesley Clark uostalom voli spomenutisvoje duge razgovore s voðom Srbije, kao da je konaåno naiãao na sug-ovornika svoga kalibra. Govori se joã o Scotch Connection, o kuloaruza Goraæde, o kojem se pregovaralo u Daytonu za dugih noñi, dok setoåio åisti ãkotski malt, izmeðu Richarda Holbrooka i Wesley Clarka,s jedne, te Slobodana Miloãeviña i naåelnika çegova generalãtaba, sdruge strane.

Sastanak u Petit Cluny sa Stankom pred odlazak u SouvarineovInstitut za druãtvenu povijest, gdje dolazimo s malim zakaãçeçem.Ilios Yannakakis, Pierre Lorrain (novinar Le Mondea – s vidnimsimptomima mræçe svega ãto je rusko), Stanko i ja govorimo orazliåitim vidovima kosovskoga pitaça i nato-intervencije. Veåerau obliæçem restoranu.

166

7. svibça...

23h 45’ bombardirana kineska ambasada u Beogradu!

U Le Mondeu, ispod bojnog pokliåa: Pomoñi uåk! ponovno se naparove razbrojavaju veterani svih pravednih i uzviãenih bitaka upariãkoj intelo-kuhiçi. Svi su iz centralnog Komiteta Kosovo: PascalBruckner, André Glucksmann, Bernard-Henri Lévy i Gilles Her-zog, Paul Garde, Pierre Hassner, Romain Goupil, Marie-Franço-ise Allain, Olivier Mongin, Véronique Nahoum-Grappe i IsmailKadare (u arhivima albanske tajne policije poznat pod radnimpseudonimom Gent Arbana – obavjeãtavaju me kolege iz albanskeredakcije, koji se pak pozivaju na izvore bliske sadaãçoj alban-skoj vladi).

167

8. svibça...

Zvao Pierre Vidal-Naquet. Vratio se iz Provanse i obavjeãtava meo iduñem sastanku grupe Non à la guerre! u Parizu 15. ovogamjeseca.

Razgovor s Ñiñom. Zabrinut ãto su mu ukinuli rubriku u Feralu:Teletina!

Telefonirao Vincent iz Beograda. Posjetio je ono ãto je ostalo od ki-neske ambasade.

U Le Mondeu analiza staça na intelektualnoj fronti u Evropi iAmerici. Izdvajamo:

Prvi rat koji nato vodi za pedeset godina svoga postojaça izazivaviãe pitaça nego izvjesnosti kod intelektulaca diýem svijeta. Francuskasituacija, koju karakteriziraju jasno razgraniåene pozicije, predstavýaiznimku. Gotovo posvuda drugdje, mislioci, pisci ili umjetnici oklije-vaju da se opredjele za ili protiv nato-ovih zraånih udara. Mnogi viãevole da ãute: imaju da zavrãe neku kçigu, neka je predstava u pripre-mi, ili joã jednostavnije, ne znaju ãto da misle o ovim dogaðajima bezpremca na evropskom tlu od 1945. Oni koji pristaju da neãto kaæu åestopribjegavaju nijansama. Izvan Francuske, vlada uzdræanost.” [LeMonde toåno analizira situaciju u Francukoj, ali ne vidi da je çe-gova osnovna orijentacija upravo slika te neuzdræanosti.]

Takav je sluåaj u Velikoj Britaniji, gdje bi bilo uzalud traæiti onakvumobilizaciju kakva je bila u herojskom razdobýu Vijetnamskoga rataili za trajaça duge i jalove borbe ýevice protiv razmjeãtaça evro-pro-jektila na poåetku osamdesetih godina. Zacijelo, novine su pune ko-mentara strategâ i politikologâ, kao ãto je i red u zemýi koja je, poslije

168

Sjediçenih Dræava, ponajviãe vojno ukýuåena u zraåne udare, ali ri-jetki su intelektualci koji diæu svoj glas. ‘Prisustvujemo zapaçujuñimpreokretima. Vanessa Redgrave, velika †gura stare ýevice, izjasnila seu prilog nato-ovih bombardiraça, i ona je veoma reprezentativna zaovu sredinu’, piãe Roy Greenslade, struåçak za medije u Guardianu.

Kako objasniti ovaj paradoksalni stav britanske, tradicionalnopaci†stiåke i anti-ameriåke ýevice? pita se Le Monde i daje rijeåspomenutom analitiåaru: Miloãeviñeva Srbija je poistovjeñena sFrancovom Ãpaçolskom u graðanskom ratu. Uspomena na borbu pro-tiv Franca ostaje æiva na britanskoj ýevici. Taj je model utoliko djelat-niji ãto ãtampa igra uveliko na emocionalnu kartu, umnoæavajuñi nanaslovnicama slike jadnih izbjeglica i djece u suzama, ocijeçujeGreenslade...

U Njemaåkoj, pisac Günter Grass bio je jedan od prvih koji jepodræao nato-ove udare, naglaãavajuñi da ne treba ponovno za-poåeti politiku ‘smirivaça’ koju su demokracije bile primjenileprema Hitleru prije Drugog svjetskoga rata. Autor Doboãa dræida je intervencija nato-a zakaãçela...

Jedini posve disonantni glas meðu intelektualcima çemaåkoggovornog jezika, ocijeçuje Le Monde, jest glas austrijskoga piscaPetera Handkea. On je u znak prosvjeda protiv zraånih udara na-to-a protiv Srbije vratio kçiæevnu nagradu Georg Büchner, kojumu je dodijelila 1973. Njemaåka akademija. On je takoðer odluåionapustiti katoliåku crkvu nakon uskrãçe poruke Ivana-Pavla II.Papa osuðuje ‘bratoubilaåki sukob’ ali ne i napad nato-a protiv jednemale zemýe. Hvala, papo iz Vatikana, na tvojoj åistoj, blaæenstvenojtiãini! napisao je, u tonu poruge, u otvorenom pismu austrijskomåasopisu News.

U Italiji, pisac Claudio Magris je odgovorio Peteru Handkeuna stupcima dnevnika Corriera della sera, optuæujuñi ga za pro-srp-

169

sko sektaãtvo zbog sustavnog zaborava zlodjela koje je poåinioMiloãeviñev reæim. Stav Petera Handkea moæe se objasniti, tvrdiMagris, na slijedeñi naåin: To je reakcija na jednostranu informacijukojom se neprestano ukazuje na zloåine Miloãeviñevih ýudi, ali sepreãuñuju oni koje su poåinili vojnici Hrvata Tuðmana i MuslimanaIzetbegoviña, iako brojni i surovi, ali koji, za razliku od ovih prvih, nisuprodrli u zapadnu svijest...

Portugalski pisac i nobelovac, José Saramago, nastavýa daýepariãki dnevnik, sredinom je travça, u Torinu, osudio kod Evrop-ýana gubitak osjeñaja gnuãaça.

Za vijetnamskoga rata, tisuñama kilometara daýe, milijuni ýudi suizlazili na ulice. Danas, u odnosu na sukob koji je izbio u samom srcuEvrope, postoji samo ravnoduãnost. Ali José Saramago priznaje da jesitaucija na Balkanu bezizlazna, s bombardiraçima, na jednoj, i et-niåkim åiãñeçem, na drugoj strani... Miloãeviñ treba da izgubi ovaj rat,ali ga nato ne bi smio dobiti...

Iz ovoga pregleda doznajemo i to da je nobelovac Elie Wisel,12. travça, odræao u Bijeloj kuñi zajedniåku konferenciju za ãtam-pu s braånim parom Clinton, na kojoj je nato-intervenciju ocije-nio legitimnom. Progovorila to “savjest åovjeåanstva”, koji tuulogu dijeli ponekad, kad ne nastupaju zajedno, s åeãkim pred-sjednikom Havelom. I uvijek na strani najmoñnijih! Ravnoduãnostje na odreðeni naåin opasnija od bijesa i mræçe. Mræça moæe bitikreativna; nikada ravnoduãnost... Ravnoduãnost nije poåetak. To jekraj. Ostajemo ravnoduãni spram ove verbalne gçavaæe – s poået-ka i s kraja – nekadaãçeg mentora braniteýa vaskolike srpskestvari, Daniela Schi�era.

Washington Post objavýuje “nerazumýivu izjavu” predsjednikaJeýcina, izgovorenu proãloga åetvrtka prigodom predaje odliåja.

170

Nitko... ostavimo Clintona, malo, sluåajno, poslati projektil. Mi ñemoodmah odgovoriti! Ameriåki dnevnik napomiçe da nijedan ruskimedij nije objavio ovaj “nesuvisli monolog”, premda je izgovorenpred kamerama. Ruska televizija, koja je snimala ovu ceremoni-ju, objavila je Jeýcinovu izjavu ... od dan ranije.

171

9. svibça...

Le vrai journal na Canalu Plus – intervju s Jamie Shea. “Hoñete liintervenirati i u Turskoj zbog progaçaça Kurda?” “Ne, nikada.Turska je naãa saveznica, veoma lojalan ålan nato!” Nije moglobiti jasnije reåeno.

Pierre Vidal-Naquet mi kaæe da je primio nekoliko prijeteñihpisama, u kojima ga neki nazivaju antisemitom. Åovjek, koji jeizgubio svoje najbliæe u Auschwitzu, postao je “antisemit”, jer jeusporedio Miloãeviña s Netanyahuom. Prisjeñam se ãto je prijateýobiteýi Vidal-Naquet, veliki francuski politiåki mislilac, RaymondAron, napisao, u svojim Memoarima, o dogaðajima u Lyonu ratne1944. godine:

U nedjeýu sam otiãao ruåati u Charleville. Viãe puta sam tamo sreoLuciena Vidal-Naqueta – oca povjesniåara stare Gråke – koji je, u viãenavrata, boravio u naãoj kuñi u Versaillesu. Tijekom okupacije pruæioje dokaza gotovo pretjerane hrabrosti, toliko se sam otkrivao pred krvni-cima. Kad mu je Vichyjevskim zakonima bilo zabraçeno obnaãaçe ad-vokatske profesije, on je javno prosvjedovao u ‘Palais de Justice’, kakomi je reåeno, izazivajuñi tako one od svojih kolega ãto su pasivno prim-jeçivali uputstva iz Vichyja. U Marseileu, gdje je æivjela obiteý çegoveæene, stanovao je u kuñi u kojoj su æivjeli çemaåki åasnici. Nije krio nisvoje podrijetlo, ni svoja miãýeça; jednoga dana, Gestapo je doãao daih odvede, çega i çegovu æenu. Susjedi su potråali u susret djeci kojase vrañala iz ãkole e da bi ih odvratili od puta u klopku koju im je bilapostavila nacistiåka policija. Tako su bila spaãena.

Posýedça reåenica odnosi se na Pierrea i çegova brataFrançoisa.

172

Nova turistiåka atrakcija u Italiji, kaæe mi Danica Radman, od-lazak turista u bazu Aviano i promatraçe polijetaça aviona.Bombe-art rekao bi Ljuba Popoviñ!

Bill Clinton “razoåaran” ãto çegova veza s Monicom Lewinski†gurira tek na 53. mjestu liste dogaðaja koji su obiýeæili stoýeñe, listekoju su nedavno objavili ameriåki novinari, drugima tako neãtone pada na pamet. Prema Sunday Times-u, Clinton se ‘poæalio’ovim rijeåima: Pa ãto bi neki tip trebao uåiniti da bi se naãao meðuprvih pedeset? Ja se nalazim ãest mjesta iza izuma plastike... Eh, nesjeñam se da je åudo plastike pokrenulo neprekidne cjelodnevne tele-vizijske programe... Radi poboýãaça plasmana, Clinton bi, moæ-da, umjesto fellatio interrupta, trebalo da pogura stvar do kraja.

173

10. svibça...

Zovem prijateýicu Françoise, koja je svoja prva akreditivna pis-ma – vjerodajnice – predala Milanu Kuåanu. Odgovara automats-ka sekretarica. Ne ostavýam poruku, jer je privatnog sadræaja.Potrebna viza za rodicu Miru i çenu åetvorogodiãçu kñerkuNinu, koje bi htjele izañi iz Beograda, i provesti nekoliko tjedanakod rodbine u Grenobleu.

Iz Beograda me zove Aýoãa Mimica, profesor na Filozofskomfakultetu. “Bravo meãtre” za pismo Feralu, koje je dobio e-mailomod Sreñka internauta.

Dobio – istom tehnikom – odgovor feralovaca na moje pismo. Ioni, kao onaj nezavisni Boãçak koji æivi u Sandæaku, rabeñi iste ri-jeåi, traæe da podnesem ostavku na rfi, jer ga †nancira dræava.Mislio sam da ga, kao i samu dræavu, †nanciraju francuski pores-ki obveznici, ali i to, da svatko tko radi u dræavnoj sluæbi, nije os-uðen na ponavýaçe vladajuñe gluposti – ni pameti isto tako, kadbi je bilo. Instinkt zibaça u dræavnim jaslicama kod ‘nezavisnih’novinara, koji piãu hrvatsku stvarnost. Po istoj metodi, graðani ze-maýa koje nisu ålanice nato-a, morali bi æivjeti i pisati nato-in-tervenciju kao napad na çih samih. Otkad je prevedena anemiå-na kçiga Edgara Morina Misliti Evropu – razmnoæila se vrstakolumnista koji se demijurãki akuzativno hvataju ukoãtac sasamim rogovima bitka i tu-bitka. Viãe ne misle na çu, ili o çoj,misle çu. Odgovor Feralova uredniãtva, s prepoznatýivim individ-ualnim rukopisom koji se krije iza uredniãtva, objavýen je u is-tome broju kad i moje pismo o prijekidu daýe suradçe, a zajed-no s pismom Ivana Muæiña, splitskog odvjetnika, kojeg sam rani-

174

je, u istom tjedniku, napadao u povodu çegovih antisemitskih idrugih paranoja i teorija masonskih zavjera. Za neke iz Ferala, svisu protivnici za u isti koã. Neka çihova bude zadça:

Vrsta proze kakvu nam je, evo, poslao naã bivãi suradnik FranoCetiniñ-Petris izaziva åuðeçe. Åudi nas ãto nam gospodin Cetiniñ pod-meñe suradçu s nato-paktom, a pritom se on sam, kao urednik srpsko-hrvatskog programa Radio France Internationale (de facto i de iuresluæbenik francuske vlade – aktivne ålanice nato-pakta), nalazi uhýe-býen na formacijskom mjestu nato-ovog medijskog kaplara. Åudi nas,dakle, ãto gospodin Cetiniñ, principijelan kakvim nam se æeli prikaza-ti, ne povuåe svoj cijeçeni potpis s rfi–nato-ovog platnog spiska.

Åudi nas nadaýe ãto gospodin Cetiniñ, pokuãavajuñi izvrijeðati çe-mu nepoñudne suradnike Ferala, koristi kovanice Dubravka Horvatiña(‘jugoslavenka drakuliñ’), jer ipak nismo oåekivali da bilo tko iz naãe-ga impresuma moæe pasti tako nisko.

Åudi nas, na kraju krajeva, ãto nama, koji æivimo i piãemo hrvatskustvarnost, o duhovnom obzoru Baåvice-Kozjak-Kutle posprdno govorinetko tko nam iz Pariza ãaýe faksove u åijem zaglavýu stoji “rfi ser-bo-croates”. Vidikovac inozemni, obzor srpsko-hrvatski – ne podsjeñai to na listu za dijasporu?

Kad se sve zbroji, ne åudi nas jedino ãto se rastajemo od potpisnikatakvog pisma zbog åijeg objavýivaça i naãim prozvanim suradnicimai naãim åitateýima dugujemo veliku ispriku.

Uredniãtvo Ferala

Mala noñna ispravka: Sluãate program rfi na hrvatskom i srpskomjeziku, a ne srpsko-hrvatskom, govorio sam tako joã od samogçegova poåetka, 1986. godine.

Vesna Kneæeviñ mi iz Beåa javýa da sam ipak boýe proãao odçe. Nakon nekoliko iznijetih prigovora glavnom uredniku Ferala,

175

zbog neobjavýivaça naruåenih priloga, dobila je uz otkaz i uputnicu, u pismenoj formi, da se “ide lijeåiti”!

Od Sreñka primio e-majliranu poruku: govor ãto ga je maðarskipisac György Konrad odræao na sveuåiliãtu u Freiburgu.

S kojim pravom?Sedim u zabitom kutku baãte uz kameni zid, za orahovim stolom,

pored razbokorene zove. Mirisni, hedonistiåki minimalizam, dobro je iono åega ovde nema. Na primer, nema bombardovaça, jedino se ranomzorom åuje potmula tutçava preleta bombardera.

Grabe prema ciýu, i vrañaju se sa ciýa, u taåki preseka konåanica nadispleju optiåkoga niãana bukne plamiåak, kao u deåjim kompjuterskimigricama, ako se blagovremeno pritisne odgovarajuñe dugme. Odavde,iz ove baãte, imam utisak da ovaj rat vode neki starmali deåaci. Sadaje na çih red, ovo je sad çihov ãou, pokazañe na ãta sve odlazi novaciz vojnog budæeta, to je sada çihova ispitna predstava. Uspevaju da po-kaæu svoja neumoýiva lica i fotogra†je sruãenih novosadskih mostova.

U privatnim razgovorima ãirom Evrope mnogi se izjaãçavaju pro-tiv bombardovaça, javno, meðutim, to åine tek malobrojni. Oni koji suprotiv, mogu biti proglaãeni petom kolonom, izdajnicima. Ne mogu sasimpatijama da posmatram kako najveñe sile sveta vode vazduãni ratprotiv jedne male sredçoevropske zemýe, ne mogu iz dana u dan srazumevaçem da primam k znaçu izveãtaje o novim vazduãnimudarima koji su do sada usmrtili viãe stotina ýudi, i za viãe decenijaunazadili privredu juænog suseda. Ja sam tek ãest nedeýa nato-graða-nin i, u takvom svojstvu, veñ pet nedeýa bombardujem Jugoslaviju, ma-da to ne æelim da åinim. Ne tvrdim da je albansko stanovniãtvo naKosovu napustilo svoje domove zbog bombardovaça, ali je åiçenica dase poåetak çihovog masovnog egzodusa poklapa s poåetkom vazduãnihudara.

176

Sve do sada zapadne demokratije su znaåile neãto dobro. Sada pakznaåe da veliki biju malog. Mali bije jednog joã maçeg. Onaj joã maçizove u pomoñ velike. Protiv velikih mali ne moæe da uåini gotovo niãta,svoj nemoñni bes iskaýuje na joã maçem. Tako da su veliki baã dobrozaãtitili najmaçeg. Åiçenica je da su i Kosovo – koje su toboæ uzeli uzaãtitu – razorili. Nagnali su u histeriju oba suprotstavýena naroda,ali i sebe same, nareðujuñi divýaåka, sve razornija bombardovaça...Neverujem da je ovk demokratskija od srpskih vlasti, zaãto bi musliman-sko bilo boýe od pravoslavnog? Zaãto bi stvar sledbenika jedne vere bi-la pravednija od druge?

Nama su svi stanovnici Balkana prvi susedi, nevoýe naãih suseda suneizbeæno i naãe nevoýe. Dva naroda polaæu pravo na jednu teritoriju:fatalna je greãka brkati nacionalistiåku retoriku sa ýudskim pravima....(prijevod: Arpad Vicko)

Veliki japanski dnevnik Asahi Shimbun, u komentaru: Pukotina uunipolarnoj humanitarnoj tezi – iz pera ãefa evropskog uredaKazumota Momose, iznosi sumçe glede nato-ove intervencije:

Pet tjedana nakon poåetka zraånih operacija u Jugoslaviji, koje suza ciý imale okonåati borbe izmeðu Srba i kosovskih Albanaca, moæese ustvrditi da je pokrenut proces uniãteça i nasiýa koji izmiåe kontrolionih koji su ga otpoåeli, i koji ubija u ime ‘humanitarnih princi-pa’...Moñ åesto vodi u aroganciju. I nato nije izuzetak. Ålanovi alijanseistiåu da çihovu akciju podræava meðunarodna zajednica. Ali ne moæese imati objektivni pristup stvarnosti drugaåije osim u svjetlosti pro-tivurjeånih miãýeça. No, danas, nastupilo je razdobýe socijal-demo-kracije. I ona se izraæava u sad i u mnogim zemýama Evrope putemunilateralizma. Kada politiåke snage koje se pozivaju na paci†zam prib-jegnu sili, unakrsna rasprava, rasprava sa suprotstavýenih pozicija, ko-ja je u osnovi demokracije, teæi da se zatvori. Sluåaj karizmatske vlade

177

Tonyja Blaira je u tom pogledu ilustrativan. Jednom kad se ukýuåila upodrãku zraånim operacijama, britanska vlada ne moæe ustuknuti.Katastrofalna situacija na Kosovu je rezultat ovog unilateralnog lih-vareça s humanitarnim principima...

178

11. svibça...

Belgijski general Pierre Segers objavýuje na konferenciji za nov-inare u Bruxellesu da je u nato-bombardiraçu uniãteno samo 6%srpskih tenkova, dok nato govori o 20%.

Makedonski premijer Ljupåo Georgijevski – sa vidnim simp-tomima paci†stiåke i druge insu†cijencije – izjavýuje u Solunuda kriza na Kosovu ima i “pozitivnu stranu”, jer rat predstavýa pri-liku za razvitak regije. Ubava ekonomija – uz pomoñ tajvanskema†je – prevedena u kudikamo ýepãim glazbenim izrazima: Emãto mi je milo em drago, vo Struga duñan da imam... I jedno pitaçe,kad smo veñ tu gdje jesmo: je li radi takvih ekonomskih probita-ka drug Kiro, joã koncem sijeåça 1998. godine, predloæio bio os-nivaçe koridora u pravcu Albanije, za izbjeglice koje ñe, prekoÃar-planine, pohrliti u Makedoniju – çih “oko pola milijuna”(pogodak je toåan, u sridu!) – u sluåaju izbijaça rata na Kosovu?

U Muzeju D’Orsay koncert beogradskog pijanista Saãe Serdara.Na programu Paderewski, Schubert i Brahms. Organizator nijedopustio da se Saãa obrati publici s nekoliko unaprijed napisanihi probranih rijeåi. Za svaki sluåaj.

Zvala Françoise iz Ljubýane i objaãçava mi koliko je sloæena pro-cedura izdavaça vize. Moæda bi bilo boýe da Mira i Nina promjenenacionalnost i postanu Albanke? Razumije moju ironiju i obeñavada ñe sve uåiniti ãto bude moguñe.

179

12. svibça ...

Interno pismo rfi: Spreman sam kladiti se s bilo kim da je nemoguñedokazati ma i najmaçi nedostatak objektivnosti programa na srpskomi hrvatskom jeziku – Gilles Schneider.

Smjeçen ruski premijer Jevgenij Primakov – nova “kolateralnaærtva” nato-ove intervencije i Jeýcinova alkoholizma. Umjesto“najpopularnijeg aparatåika”, za novog ruskog premijera pred-loæen demokratåik scijentoloãke sýedbe, takoðer ka-ge-bist, kao içegov prethodnik: Sergej Stjepaãin. Treñi ruski premijer u god-inu dana. Boris straãni.

Car Boris Nikolajeviå – samozvaçec – majstor je dvorskih in-triga i puåeva, te tradicije koja ide od careva do genseka. Jedan jeod trojke koja ñe 8. prosinca 1991.obznaniti prestanak postojaçaSovjetskog Saveza, pa time i funkcije predsjednika koju obnaãaMihail Gorbaåov. Na Boæiñ, po gregorijanskom kalendaru, 25.prosinca, oko 19h, posýedçi predsjednik sssr napuãta svoj uredu Kremýu, da bi otiãao u obliæçi tv studio proåitati tekst svojeostavke. Vrativãi se u ured, samo nekoliko minuta kasnije, zatiåeveñ nove stanare: Jeýcina i nekoliko çegovih pajdaãa kako naz-dravýaju pobjedi...Razbacane prazne flaãe po tepisima... Kad jeu jesen 1993. nezadovoýstvo eksplodiralo u Dumi, Jeýcin je naruski parlament poslao trupe. Bilo je to 4. listopada, u ranu zoru.Napadaåi su instalirali topove i åekali na znak za poåetak napa-da. Nareðeçe za napad Jeýcin je izdao – kako istiåu poznavaociruskih (ne)prilika – u dogovoru s cnn-om, koji tada u Moskvi ni-je raspolagao... s kamerama za noñno snimaçe! Sluæbeno: 148poginulih. Godine Jeýcinove vladavine ostat ñe zapamñene kaonajveña organizirana pýaåka u povijesti svijeta... Njegov izaslanik

180

za Balkan, Viktor Åernomirdin – jedan od najbogatijih ýudi svijeta,kako zapadni tisak voli osloviti ovog dojuåeraãçeg viãeg aparatåi-ka sovjetske kp – zajedno sa Åernobiýom, predstavýa zasigurnonajveñu “prirodnu” nepogodu koja je zgodila Rusiju zadçih de-setýeña.

Zapadnoevropska unija (ueo), jedina zapadnoevropska obram-bena institucija nakon propasti Zajedniåke obrane 1954, preminulauslijed neaktivnosti na Kosovu, prenosi Libération izjavu belgijsko-ga ministra obrane Jean-Pol Ponceleta, u povodu ministarskogsastanka ãto je juåer i prekjuåer odræan u Bremenu.

Courrier International – tjednik koji objavýuje izvode iz svjetskeãtampe (direktor Alexandre Adler) – prenosi iz Koha Ditore (tiskase u Tetovu) ålanak “albanskog †lozofa” Fatosa Luboçe, podnaslovom: Kolektivna odgovornost Srba. Meðu toåkama optuænicei ova: U Niãu postoji åudan spomenik koji je izgraðen od lubaça bivãihneprijateýa. Ovaj mit o nemilosrdnom divýaãtvu prema neprijateýu je,doista, balkanski mit, ali u Srba, åini se, to prestavýa dio kulture moñiçihove kolektivne svijesti. Ñele Kulu u Niãu – na koju aludira ovajvrsni znalac balkanske historije, nisu izgradili Srbi od turskihluboça, kako insinuira istoimeni “albanski †lozof ” – raåunajuñina neobavjeãtenost francuskog åitateýa (koji, za razliku odLamartinea, o svemu tome ne zna niãta) veñ Turci, i to od glavasrpskih ustanika, a nakon poraza u bici na Åegru 1809. godine.Ne treba ni pripomenuti da ovaj tjedni multi-kultivator nije naãaoza shodno objaviti ispravku ove sviçarije.

181

13. svibça...

Joshka Fischer, na kongresu zelenih u Bielefeldu, dobio u glavukesu napuçenu kiselinom i crvenom bojom. U bolnici zadræanoko jednoga sata. Joshka je najboýi Mister Bean kojeg sam ikadavidio.

U Aix-la Chapelle (Achen) Nagrada Karla Velikog uruåena TonyjuMalom, britanskom premijeru Blairu. Prilikom dodjeýivaça na-grade åuli su se uzvici stotiçak paci†sta – bivãih Blairovih is-tomiãýenika: Ubojico! nato napoýe! Gradonaåelnik Jürgen Lindenje u laureatu pozdravio reformatora koji je veñ stekao historijskoznaåeçe. Pozdravýajuñi laureata i svog britanskog kolegu, fran-cuski je premijer, Lionel Jospin, naglasio da saveznici na Kosovuvode bitku za civilizaciju, za naãu evropsku civilizaciju. Nagrada KarlaVelikog osnovana je 1950. i meðu dobitnicima pamtimo i boýe:kancelara Konrada Adenauera, Winstona Churchilla, ili joã, ex equo – Françoisa Mitterranda i Helmuta Kohla... Spice boy izDawning streeta No. 10.

U Libérationu kçiæevnik Sabri Hamiti, kosovski Albanac, veñ unaslovu diæe optuænicu protiv Srba: Svi Srbi su odgovorni. Logiåkopravilo o svakom i nijednom. To je veñ treñi ili åetvrti istoganaslova, u svega nekoliko dana. Kao kýuåni dokaz, Hamiti iznosiuspomenu iz djetiçstva: Kad sam bio mali, u Podujevu, igrao samnogomet sa svojim susjedom Srbinom. Kadgod bi izgubio, ili pao, prije-tio bi mi: Zvat ñu miliciju! To je bilo u regularnom toku utakmice.A ãto je bilo u produæecima: Odrasli smo. Ja sam zavrãio studije kçi-æevnosti, on vojnu ãkolu. On je sada tenkovima doãao da uniãti moju

182

kuñu, moju biblioteku. Preostaje joã da saåekamo izvoðeçe penalaili izvlaåeçe ædrijeba, kada ñe se odluåivati o sudbini... klavira.

Le Monde objavýuje Pismo jednog putnika predsjedniku Republike,ãto ga je, nakon jednotjednog boravka u Srbiji i Makedoniji,napisao Régis Debray.

Govoriti o ‘Münchenu’ kad je rijeå o Miloãeviñu, to znaåi preokrenu-ti odnos snaga slabog i jakog i pretpostaviti da se izolirana i siromaãnazemýa s deset milijuna stanovnika, koja ne traæi niãta izvan granicabivãe Jugoslavije, moæe usporediti s osvajaåkom i prenaoruæanomHitlerovom Njemaåkom, piãe Che Guevarin suborac... Zapad izgle-da sto puta viãe zaslijepýen Miloãeviñem nego li çegovi vlastiti sug-raðani...Unaprijed odrediti neki narod – æidovski, çemaåki ili srpski– kao kolektivno zloåinaåki, nije dostojno jednog demokrata...Sjeñatese (ovo je sad izravno upuñeno Chiracu koji se, inaåe, predstavýakao baãtinik golizma) de†nicije koju je De Gaulle dao o nato-u: At-lantskoj alijansi nametnuta organizacija koja nije niãta drugo doli voj-na i politiåka potåiçenost Evrope Sjediçenim Ameriåkim Dræavama.Vi ñete nam jednoga dana objasniti razloge koji su vas naveli da iz-mjenite ovu ocjenu. U iãåekivaçu toga, duæan sam da vam priznamstanoviti stid koji sam oñutio kad sam u Beogradu, na pitaçe ãto samga uputio jednom srpskom demokratu iz opozicije – zaãto çegovsadaãçi predsjednik prima s toliko uæurbanosti ovu ili onu ameriåkujavnu osobu, a ne i francusku – dobio slijedeñi odgovor: ‘U svakom sluåa-ju boýe je govoriti s gospodarom nego s poslugom.’ Dixit Debrey.

Figaro donosi odgovor kçiæevnika Patricka Bessona autorimapeticije. Pomoñi uåk! Tko ‘oni’? Isti! Profesor ‘emerit’ Paul Garde.‘Sineast’ Goupil.Gospoðica Véronique Nahoum-Grappe, koja ne bi

183

smjela dræati u dæepu papirnatu maramicu kad je u studiju lci, jer svebiva zaprýano. Pascal Bruckner, koji je u svom romanu Parije bio naãaodobar naåin da se ukloni siromaãtvo: ubijaçem siromaãnih. GillesHerzog, o kome se ne zna bogznaãto, osim da kad je on tu, da ni Ber-nrad-Henri Lévy nije daleko. Lévy, koji je saçao da bude Malreaux,htio biti Sartre, zamiãýao da je Gary, a naãao se kao portparol Penta-gona...Oni ne podnose Srbe s Kosova. Oni åak ne podnese viãe Srbenigdje...Åitali su Clausewitza. Gledaju se karte, broje postrojbe, pripre-maju zasjede...Umjesto †lo, socio ili antropo, trebalo je da zavrãe voj-nu akademiju Saint-Cyr...Jugoslavenski su sukob doæivjeli, dakle i o çe-mu mislili, kao remake 39-45. Clinton je Churchill, uåk su ffi [Francu-ske unutraãçe snage – Pokret otpora – f.c.] Za Rugovu, promjenauloga u zadçem trenutku: prije je bio De Gaulle, sada je Pétaine... JeanMoulin*, uði na Kosovo.

184

* Izaslanik generala de Gaullea u francuskom Nacionalnom vijeñu Pokreta otpora. Gestapo ga uhapsio i streýao 1943.

14. svibça...

Punih prvih ãest stranica u Libérationu posveñeno napadu naRégisa Debraya! Kakva uredniåka maãta? Pa ni moskovska Pravdanije toliko prostora posvetila bijesnim antisovjetskim psima zaMoskovskih procesa. Zar nije bilo lakãe podignuti lomaåu naPlace Concorde i organizirati jedan pravi autodafe za ýubiteýedemokratskog jednoumýa? Ignis sanat! Ogaç lijeåi! – svojedob-no se inkvizicijski tepalo onome koji je izdisao na æeravici. Za ovoglasilo, na Wall streetu recikliranih ãezdesetosmaãa, bijesni anti-amerikanizam i nacional-republikanizam mogu voditi bilo gdje,ukýuåujuñi i u prikrivenu podrãku Miloãeviñu. Bijesni... zvuåi pozna-to. Åitali smo kod Andreja Januarjeviåa Viãinskog.

U Le Mondeu se oglasio Bernard-Henri Lévy ålankom-nekrolo-gom: Zbogom Régisu Debrayu! Uzrok smrti: Samoubojstvo jednog in-telektualca u direktnom prijenosu. Kako jedan pisac, i na kraju kojegniza preokreta ili, naprotiv, neprimjetnih pomaka, moæe stati u obranusvojih neprijateýa i, dakle, jednom rjeåju, barbarstva? U istom dnev-niku – ãto ga ureðuju “trockisti-travestiti” na åelu s Edwy Plene-lom – ålanak Alaina Joxea: Protiv ‘meðunarodnog kretenizma’. Kakovoli reñi Lilly Scherr, profesorica æidovske civilizacije u Parizu,samo antisemiti mogu zamiãýati da su svi Æidovi inteligentni.* No, ovise odista ne ãale. U novinskim se krugovima ãuãka da su ova dvo-jica – kao i cijela ekipa iz Libérationa – dobili Debreyov tekst prijesamog objavýivaça, kako bi çihov odgovor bio muçevit. Ako nemisliã ýudsko-pravaãki, humanitarno bezgraniåno i turbo-liberal-no, poslat ñete u baçu (le bagne – na francuskom: robijaãnica).

185

* Citirano prema: Pierre Vidal-Naquet, Mémoires,vol. II, str. 40 (Seuil, La Découverte, 1998 ).

Ono ãto je moguñe u Njemaåkoj ili u Italiji, u Francuskoj nije moguñe(...) Ovdje me dræe za bijesnog luðaka, no, kad razgovaram sa svojimprijateýima iz Atene, oni me smatraju za mlakoçu i sumçivca, kaæeDebray u intervju za sutraãçi Humanité Dimanche, a prenosi afp.Åini mi se da nije na intelektualcu da razum ærtvuje osjeñajima. I damu je duænost da ide vidjeti ãto se krije iza medijskih pokrivaça do-gaðaja. Debray, ipak, priznaje da sa svoga puta nije donio pro-dubýenu analizu, nego impresije...

Noëla Mammerea – ideologa francuskih zelenih – u Bordeauxunapali lovci. Francuski i dio çemaåkih zelenih protive se lovu naãeve, jarebice i golube grivçaãe, ali su zato grlati pobornici lovana “sablasne” Srbe.

Nova “kolateralna” greãka: izmeðu 6o i 100 civila, prema prvimprocjenama, poginulo u napadu nato-avijacije na selo Koriãa, najugu Kosova. U Makedoniji, Hillary Clinton se grli s izbjeglica-ma.

186

15. svibça...

Libération se opet proslavio naslovnom stranicom: Buðeçe srpskeopozicije. Daj Boæe! Na zadçoj stranici, pak, portret Peðe Mijato-viña – nogometne zvijezde i lidera veliko-srpskog prozelitizma meðusvojim sugraðanima u Ãpaçolskoj. Evo smrtnoga grijeha: Mijatoviñje postao prozelit srpskog nacionalizma (u podnaslovu je, dakle,urednik dometnuo ono veliko...), javno napada Sjediçene AmeriåkeDræave... Gdje je tu prozelitizam, nismo uspjeli odgonetnuti. Je-danaesta Boæja zapovijed: I ne napadaj rjeåju, miãýu i djelom Sjedi-çene Ameriåke Dræave! Na uæarenom sinajskom pijesku, s mag-netofonom u ruci, zapovijed zabiýeæili i pokoýeçima prenijelispecijalni izvjeãtaåi pariãkog Libérationa.

187

16. svibça...

Pierre Vidal-Naquet mi javýa o svom skorom odlasku u Japan iKambodæu te izvjeãtava o juåer odræanom sastanku grupe Non àla guerre!

Tv-Dnevnik, France 3, reportaæa iz albanskog sela Pegaji – neko-liko stotina metara od jugoslavenske granice. Je li se bojite bom-bardiraça nato-a? – Ne, ne bojimo se Nato-ova bombardiraça jer nato gaða na pravo mjesto. Mi se bojimo samo srpskog bombardiraça,kaæe jedan albanski seýak. Kao da se nakýukao nato-ovih reklam-nih priopñeça.

U Le Mondeu, u nepotpisanom komentaru dana – Kosovo: odluåu-juñi trenutak – polako se, u homeopatskim dozama, probijaotreæçeçe i razum. Nakon tolikih ‘kolateralnih greãaka’ – sveuåestalijih u posýedçe vrijeme, tako da se åovjek pita nisu li ko-lateralni efekti zamjenili one osnovne, posebno nakon tragedijeu Koriãi – ovaj pariãki list, koji se gotovo dva mjeseca takmiåi sLibérationom i jdd za naslov naj-otanskijeg i najratobornijeg glasi-la u Francuskoj, ustvrðuje: Te dvije verzije dogaðaja [misli se na srp-sku – nato je kasetnim bombama namjerno gaðao gazdinstvo uselu Koriãa, i nato-ovsku – ciýano gazdinstvo nije gaðano kaset-nim bombama, i to je mjesto, zapravo bilo, skloniãte tenkova iteãkog naoruæaça – f.c.] nisu nuæno proturjeåne, i samo potvrðujujednu od znaåajki ovoga rata: on ubija, ponajprije i ponajviãe, civi-le...Ovo pojaåaçe rata navijeãta, paradoksalno, da je nastupilo vrijemediplomata!

188

Prelazimo preko samo tri napada na Debraya u danaãçem izdaçu ovoga dnevnika.

U entre†letu, u vaçsko-politiåkoj rubrici, prenosi se izjava pred-sjednika talijanske vlade, dana prekjuåer, u kojem MassimoD’Alema traæi od nato-a objaãçeçe zaãto piloti savezniåkih sna-ga izruåuju neiskoriãtene bombe u Jadransko more. Jadran kaogrobýe streýiva. Nato je priznao, doista, da su ‘avioni izruåili svojebombe u meðunarodne vode Jadranskoga mora nakon ãto su se uvjerilida ispod nema nikoga’. Radi svoje sigurnosti, dometnuo je çemaå-ki general Walter Jertz, u Bruxellesu, piloti su primorani da izruåestreýivo jer ne mogu viãe aterirati s bombama koje bi mogle eksplodi-rati. To je posebno bio sluåaj, napomiçe Le Monde, s avionimaSuper-Etendard s francuskog nosaåa aviona Foch i çihovim 250kilograma teãkim bombama s laserskim navoðeçem...

Afp: Turski ratni avioni, razmjeãteni u talijanskoj bazi Ghedi, sud-jelovat ñe aktivno, poåev od ovog tjedna, u nato-udarima naciýeve u Jugoslaviji, prenosi turska televizija pozivajuñi se na za-padne vojne izvore. Kad je tijekom rata u Bosni, 1994, åuo odClintona da bi turski avioni trebalo da sudjeluju u eventualnimzraånim napadima na poloæaje Bosanskih Srba, Mitterrand je,van sebe od bijesa, izjavio: Ovi Amerikanci su ludi, ludi i neobrazo-vani. Nitko od Amerikanaca nije naãao åudnim, naroåito ne opasnim,da jedna muslimanska zemýa, Turska, udara jednu pravoslavnu ze-mýu, Srbiju, svog historijskog protivnika... Nitko od te ameriåke gos-pode nije vidio da tu postoji jedan historijski i vjerski problem i da je toneodræivo.

189

Don Javier, u redovitoj homeliji urbi et orbi, glasno razmiãýa: Nezna se gdje su ýudi stari izmeðu 30 i 60 godina. Sve ñe se to jednoga danarazjasniti kad se bude moglo uñi na Kosovo i tada ñemo vjerojatnoustvrditi dramatiåne åiçenice u koje teãko vjerujemo danas. Spomi-çuñi krvoproliñe u Koriãi, gensek kaæe: U Koriãi se nalazilo zapov-jedniãtvo, oko toga nema nikakove sumçe, to je bilo vojno uporiãte. I,gle, odjednom su se tu naãli izbjeglice. S pravom moramo pomisliti dasu ovi izbjeglice bili koriãteni ne samo u vojne nego i u politiåke svrhe.

Hajde, molim te, hoñeã li joã jednom to ponoviti, rijeå po ri-jeå, samo polako... U Koriãi se... Hvala, skuæio sam!

190

17.svibça...

Posjet generala Jeana Cota redakciji i intervju koji Stanko vodi sovim rijetkim predstavnikom “velike ãutýivice”, koji se usudioreñi nekoliko zdravorazumskih rijeåi o nato-ovoj intervenciji.

Dogovor s kabinetom Milana Kuåana za intervju u åetvrtak.Milan se raspituje za vijesti iz Blata na Koråuli i Priæbe, gdje jeprovodio godiãçe odmore do poznatih dogaðaja – pokera u ães-toro – u kojima ñe i sam uzeti znaåajnog udjela.

Ameriåki magazin Time na naslovnici: Madeleine’s War. Madeleninrat.

Paul Watson, dopisnik Los Angeles Timesa, jedini zapadni novinarkoji je kosovske dogaðaje promatrao sa samog Kosova, u inter-vjuu koji s çim vodi u Priãtini Régis Debray, ãto ga objavýujetjednik Marianne, izjavýuje: Protjerivaça su postala masovna teknakon poåetka nato-ova bombardiraça. Prije toga, sela su bila ispraæ-çavana za trajaça neke vojne ofenzive, ali sve to nema niãta s postoje-ñom humanitarnom katastrofom... ja sam, tijekom nekoliko tjedana,prisustvovao genocidu u Ruandi. Svuda se moglo vidjeti leãeve. Zemýaje bila pokrivena ýudskim mesom u procesu truýeça! Niãta sliånoganisam vidio na Kosovu. Vidio sam, naprotiv, desetke tisuña civila kakonapuãtaju Priãtinu pod vojniåkom pratçom. Ti su ýudi bili ærtvamazlostavýaça, ali oni su se mogli ukrcati u vlakove pod zaãtitom naoru-æanih åuvara. Da su vlasti htjele poåiniti genocid, ovo bi onda bio ne-logiåan naåin postupaça. Niãta ih nije prijeåilo da vrãe racije i da sepotom odaju masovnim smaknuñima. Joã jednom, nemam cjelinu uvi-da u sve ãto se ovdje zbiva, ali promatraåi koji se ne nalaze na Kosovu

191

joã maçe su obavijeãteni... Ako se otkrije dokaz o masovnim smaknuñi-ma koje su vlasti naredile, onda bi se tada moglo govoriti o ‘genocidu’.Za sada, moæe se samo govoriti o zvjerstvima koja su poåinili stanoviteskupine usred kaosa. Zvjerstva takve vrste poåinili su bili i ameriåki vo-jnici u Vijetnamu, no, tada se nije govorilo o genocidu. Poruånik Cale,odgovoran za krvoproliñe u My Laiu, åak je bio amnestiran od stranepredsjednika i danas vodi jednom prodavnicom nakita. Tako govorijedini zapadni novinar prisutan na terenu.

Bill Clinton – pred skupom pristaãa u Las Vegasu – izjavýuje: Mine moæemo sprijeåiti sve ratove. Ãtoviãe, ýudi ponekad imaju pravo dase bore...Ali u zoru xxi stoýeña, mi moramo reñi: Znajte, niste duænivoýeti svakoga, ali neñemo tolerirati krvoproliña zbog vjerskih, rasnihili etniåkih razloga. Tolerirat ñe se krvoproliña koja imaju svojuekonomsku ili geopolitiåku motivaciju, gledajuñi posebno izameriåkog ugla. Uzimajuñi za primjer sukob izmeðu Etiopije iEritreje, rekao je da se radi o graniånom sukobu: Deseci tisuña ýu-di tamo su ubijeni. Nikome nije palo na pamet da bi neko treñi trebaoda intervenira i tuåe se s objema stranama...To nije ono ãto se dogaðana Kosovu. To nije ono ãto se dogaðalo u Bosni. Radilo se o etniåkomåiãñeçu. To je masakr ýudi zbog çihove etniåke ili vjerske pripadnos-ti... Ako ne uspijemo ovo sprijeåiti na toj slaboj toåki Evrope u zoru xxistoýeña, onda ñe nas åekati veoma muåan svijet, jer ñe biti mnogo drugihtakvih sukoba.

Nisu u pravu kritiåari Clintona (kao Kissinger, na primjer) kadgovore da ameriåki predsjednik nema globalne vaçskopolitiåkedoktrine. Dijeleñi ratove na one u koje Amerika treba da seukýuåi, i na one druge, Clinton je ponajboýe de†nirao politikuhumanitarne intervencije, koja je do neprepoznatýivosti nalikonom vicu o pijanici koji traæi kýuåeve pod uliånim kande-

192

laberom: Ãto tu radiã? – Traæim kýuåeve – A jesi li siguran da su tupali? – Ne, ali ovdje ima svjetla. Svjetla cnn reflektora i, poglavito,ameriåkog imperijalnog interesa.

Ako je nema Clinton, ima je Brzezinski, i to je ona ãto ju pri-je nekoliko godina promovirao pod nazivom tittytainment – ko-vanica od tits (u ameriåkom argou naziv za sise, ali Zbig ne mis-li na seks – Boæe saåuvaj! – veñ na mlijeko kojim majka doji di-jete) i entertainment, razonoda – cocktail od glupave razonode (àla Dinasty) i dostatne minimalne prehrane (à la McDonald’s) ko-ji omoguñuje dobro raspoloæeçe za ‘suviãnih’ osam desetina sv-jetske populacije. Na ameriåki æargon prevedeno drevno rimskogeslo: panem et circenses!*

Kopneni rat je neizbjeæan – Pentagon, naslov u danaãçem london-skom The Times.

Ãto rade kosovski Albanci u izbjegliåkim logorima? – pita se dopisnikafp iz Brazde, u Makedoniji, Robert Macpherson, i odgovara: niã-ta posebno, traæe mjesto gdje bi seli, razgovaraju s prijateýima ili... pro-matraju vedete kako ih obilaze.

Svakoga, ili gotovo svakoga dana, neka slavna liånost iz politike ilijet-seta proðe praãçavim stazama meðu prenapuåeni, zelenim ãatori-ma, porazgovara s Kosovarima, siromaãnima kao crkveni miãevi, i uputipoziv za humanitarnom pomoñi.

193

* Za detaýe upuñujemo na djelo çemaåkog novinara Hans-Petera Martina(Spiegel) i kçigu pod nazivom Zamka mondijalizacije – agresija protiv demo-kracije i prosperiteta ( Rowohlt Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 1996 ).Martin je bio jedan od trojice novinara koji su mogli prisustvovati sastankupetstotine – novog ‘bain-trust global’, ãto ga åine vodeñi svjetski politiåari,privrednici i znanstvenici, u hotelu Fairmont u San Franciscu, rujna 1995.

Prva dama Amerike, Hillary Clinton, dosegla je vrhunac proãlogapetka: maksimalno televizijsko prañeçe za ameriåku javnost.

Glumci Roger Moore i Vanessa Redgrave, zatim Bianca, bivãa supru-ga Micka Jaggera, talijanski predsjednik Luigi Oscar Scalfaro i glavnitajnik nato-a, Javier Solana, obiãli su logor. Sve to u jednom istom tjed-nu. Put je otvorila jordanska kraýica Noor, zatim je uslijedila ElizabethDole, åiji je muæ, senator Robert Dole, dugogodiãçi borac za stvarKosova, i Richard Gere, ‘osvajaå æenskih srdaca’. Za ovaj tjedan na-javýen je dolazak Ko† Annana, glavnog tajnika Ujediçenih naroda...Broj izbjeglica je daleko veñi u Albaniji, ali u Makedoniji su boýi uvjetiza smjeãtaj slavnih liånosti, kao hotel Palace Alexander, s pet zvjezdi-ca, gdje najjeftinija soba koãta 132 dolara, ukoliko je veñ nisu rezervi-rale ekipe cnn, bbc ili drugih televizijskih kuña. Roger Moore prizna-je da se bojao trenutka susreta s patçom izbjeglica: ‘Molio sam Bogada me osjeñaji ne preplave dok sam s çima u druãtvu’.

Znaju li izbjeglice tko je agent 007? ‘Da, naravno. Ali vaæno je da mei ýudi koji imaju novca isto tako prepoznaju”.

194

18. svibça...

Ameriåki ambasador – specijalist za pitaça ratnih zloåina – DavidSche�er, izjavýuje na konferenciji za novinare u sjediãtu nato-a uBruxellesu slijedeñe: Po naãim najnovijim spoznajama, nemamo ni-kakvih vijesti o nekih 225 tisuña ýudi s Kosova, dok smo ranije raspo-lagali sa cifrom od oko 100 tisuña. Naslov afp depeãe: 225.000 kosov-skih Albanaca vode se nestalima. Nemati vijesti o nekome, istoje ãto i voditi ga nestalim! Aberacija civilizacije utemeýene na in-formacijama, na vijesti o... No, kako je proricao Georges Berna-nos: O svemu biti informiran i, na taj naåin, biti osuðen da niãta nerazumijeã, takva je sudbina imbecilâ.

Prvi put se spomiçe da bi don Javier Solana mogao postati prvi‘Gospodin pesc’ (predstavnik zajedniåke vaçske politike i sig-urnosti Evropske Unije). Ãpaçolac na åelu unesco-a, na åelu Me-ðunarodnog komiteta Crvenoga kriæa, na åelu MeðunarodnogaOlimpijskog komiteta, na åelu nato-a, na åelu Evropskog parla-menta, civilne uprave un u Bosni i Hercegovini, i, vjerojatno,Visoki predstavnik evropske zajedniåke vaçske i obrambene poli-tike... Pod hitno postaviti nekog Nijemca, radi ravnoteæe, na åelo Udruge toreadora.

195

19. svibça...

Na prvom, drugom i treñem tv kanalu, kao i na informativnomkanalu lci – dva privatna i dva javna kanala – iste reportaæe, raz-govor s uvijek istom “plavom beretkom”, koju se moglo vidjeti iranijih dana. Medijski pluralizam sve u ãesnaest.

Vide se i slike za posjeta glavnoga tajnika un Ko† Annana lo-gorima u Makedoniji – onog kojeg je nametnula Albrightovanakon ãto je ekskomplimentirala Boutrosa Boutros-Ghallija. JedanAlbanac kaæe pravo u brk: Vjerujem samo u nato. UN su anakroniå-na organizacija.

Alain Finkielkraut, nakon viãednevne ãutçe, ukýuåuje se, u emisi-ji na lci, u napad na Régisa Debraya. Kaæe “Kosova”, pa se ispravýa“Kosovo”. Nervoznom igrom ruku podsjeña na zloåestogGargamela iz Ãtrumfova. Finkielkraut podastire razloge Debrayevaistupa: antiçemaåka, proruska i prosrpska Evropa.

Talijanski kçiæevnik Erri de Luca, u Libérationu, objavýuje utiskeo boravku u Beogradu.

Imao sam sobu 411 hotela Moskva, na vrhu Balkanske ulice. Dodijelilisu mi, dakle, sobu na zadçem katu, ãto nije baã osobita povlastica u gra-du bez osvjetýeça gdje liftovi ne rade, ali ni izraz brige za onog tko bi semogao nañi u situaciji da se mora u najveñoj æurbi spustiti niz stepenice.Ali za mene je to bila velika åast da stojim pored prozora moje hotelskesobe ovih posýedçih, i kaæem doista posýedçih, noñi zraånih napadaja.

Odozgo, gledao sam mostove na Savi koji vode na Novi Beograd, gdjese nalazi spræeni batrýak jednog negdaãçeg nebodera i gdje se nalazila,takoðer, zgrada kineske ambasade...Ostao sam tu sedam noñi e da bihproæivio sedmi rat jedne evropske prijestolnice koju tuåe jedna druga

196

Evropa i vlada moje zemýe. Nisam mislio da pravim ikakovu gestupaci†stiåke opozicije, veñ najsilovitiju koju mogu poåiniti. Otiãao sam uBeograd, i æelio bih napisati da sam bio sa – cum – ovim gradom, ali tone bi bilo toåno. “Sa” je najjaåi prijedlog, onaj koji nas stavýa u odnossaveza a ja to nisam kuãao. Nitko nije s Beogradom, taj grad je sam nasvijetu, sam sa svojim graðanima. Ãetajuñi ulicama, ñuti se posve poseb-no odsustvo ýudi izvana, stranaca, fotografskih aparata preko ramena idrugih igraåaka za putnika namjernika.

Nitko nije s Beogradom, naprotiv, protiv çegova je stanovniãtva naj-moñnija vojna maãina u historiji, i na jugoslavenskom je tlu veñ oborenrekord – najbombadiranije mjesto na kugli zemaýskoj u odnosu na brojratnih dana. Blizu deset tisuña puta bilo je toåkom kriæaça vizira i za-tim pretvoreno u pogoðeni ciý. Nisam uspio biti s Beogradom, samo un-utar çega... I zvuk zraåne opasnosti odzvaça, usred dana, Kalemegdan-skim parkom, odakle se vide veliåajne zaruke vodâ Dunava i Save. Sirenazavija, psi odgovaraju laveæom, jer ona podsjeña na zavijaçe golemogavuka, ali ãahisti na klupama se ne miåu, kao ni krug kibicera oko çih.Ne miåu se, ali nisu nepokretni, nastavýaju da igraju protiv svojih pro-tivnika, vukuñi najboýe moguñe poteze...

Psihijatri iz dræave Illinois – javýa afp – miãýeça su da je pred-sjednik Bill Clinton mogao, za svjedoåeça pred Velikom porotom,u kolovozu 1998, biti ærtvom onoga ãto oni nazivaju Pinokijev efekt.

Po çima, tokom svjedoåeça, ãef ameriåke administracije je“åeãao nos 0,26 puta u minuti, jednom, dakle, u åetiri minute, ãtoje uvjerýiv dokaz lagaça.

“Kada netko laæe, unutarçe tkivo nosa poåiçe oticati. Nazvalismo to Pinokijevim efektom”, objaãçava jedan od istraæivaåa, AlanHirsch, iz åikaãke Fondacije za istraæivaçe odorata i okusa. Kao odgov-or na oticaçe, nos poåiçe da svrbi, ãto osobu tjera da åeãe nos.

197

20. svibça...

Direktor programa na stranim jezicima pita: Zaãto samo generalCot? Dobro bi bilo imati intervju i s generalom Morillonom. Morillonje, dakako, za nato-ovu intervenciju. Odgovaram: Koliko znam,velika ãutýivica govori u jedan glas. Ne oåekuj od mene da radim napodjeli u francuskom generalskom koru! Oåigledno da ga je taj nepo-bitni “republikanski” odgovor zbunio, jer je otiãao s vidýivimåuðeçem.

Courrier International na viãe stranica prenosi napise u svjetskojãtampi o Kini, o valu manifestacija pred ameriåkim predstavniãtvi-ma diýem Kine puna åetiri dana koja su uslijedila napadu na zg-radu kineske ambasade u Beogradu, u noñi sa 7. na 8. svibça. Ri-jeå tjedna: Gçuãaçe – na kineskom, ali maçe kaligrafski: fungeki.

Drvo teæi smiraju, ali vjetar i daýe puãe. Kineski ambasador uJapanu, Chen Jian, citirao je ovu kinesku poslovicu u intervju ãtoga je proãle jeseni dao tjedniku Aera, i koja izraæava na divan naåinstav çegove zemýe nakon bombardiraça kojemu su bili izloæeniçegovi kolege na poloæaju u Beogradu. Ona, u biti, znaåi da gnu-ãaçe koje izraæava kineski narod i çegovo vodstvo treba shvati-ti kao legitimnu reakciju na vaçske dogaðaje, a ne kao potvrduma kojeg hegemonskog naåela. Vjetar, u svakom sluåaju, nijeprestao puhati s istoka posýedçih mjeseci: jaåaçe japansko-ame-riåke vojne suradçe, izbor na poloæaj guvernera Tokija nacio-nalista Ishihare Shintaro, ponovno javýaçe negacionistiãkih go-vora u kojima se nijeåe pokoý u Nankinu...Veoma ozbiýni i kon-zervativni mjeseånik Bungei Shuçû prenio je, u tekstu podnaslovom: Neizbjeæni kraj Kine, neprijateýa planete, izjavu poli-tologa Terumase Nakanishija u kojoj se istiåe da ñe razdobýe

198

poslije Deng Xiaopinga, karakterizirano ideoloãkom prazninombez premca joã od trenutka osnivaça Kine – to jest od YingZhenga (kraýa Qina, 221–207. prije i.k.) – okonåati raspadaçemCarstva sredine, “ãto je preduvjet”, kaæe Nakanishi, “stvarnogujediçeça Azije”. Dovoýno da se od gçuãaça zaçiãe i najveñestablo.

Poboýãaçe meteoroloãkih uvjeta omoguñilo je nato-u da pojaåazraåne napade na Jugoslaviju u posýedça 24 sata (ukupno 466polijetaça i 118 pogoðenih ciýeva) – objavýuje Sjevernoatlantskisavez u posebnom komunikeju, u kojem se, kako pripomiçe afp,ne govori, meðutim, da je meðu tih 118 ciýeva bila i bolnicaDragiãa Miãoviñ, i da su pri bombardiraçu ovoga vojnoga ciýapoginula tri pacijenta. Ovo potvrðuje sam ãvedski ambasador uBeogradu, jer je tom prilikom oãteñena i zgrada çegove am-basade.

Stranice Le Mondea otvorene åitateýima koji bodre ili napadajuRégisa Debraya. Sve uravnoteæeno: ãest pisama protiv RégisaDebraya, pet za çega, a dva su osude virulentnog napada ãto gaje protiv çega poduzeo Bernard-Henri Lévy. Tu je na gotovo ci-jeloj unutarçoj stranici, u rubrici Obzori–Rasprave, ålanak AlainaBadioua, pod naslovom Sveta Alijansa i çena sluæinåad, pisca, dra-maturga i profesora †lozo†je na pariãkom Univerzitetu viii. Uçemu se opisuju okolnosti i atmosfera u kojoj se odvija intelek-tualni æivot u Francuskoj Proýeña Gospodçeg 1999. Na åast je,ipak, Le Mondeu, koji predvodi kor ratnika, ãto od prije nekolikodana sve viãe otvara prostora drugaåijim stavovima te objavýujei ovo miãýeçe.

199

Nema razloga, u ovo zadçe vrijeme, ponositi se ãto si Francuz. Naãavojska sluæi kao slabaãna pomoñna snaga u imperijalnoj kaznenoj eks-pediciji, i mi izruåujemo najbrojniji kontingent åizmelizajuñih zapis-niåara spomenute ekspedicije. Nema dvojbe, joã od rata 1914-1918 nije sevidjelo toliko ýudi u papuåama ãto pýeskaju bombardiraçima i tolikogrenadira koji æele nametnuti moralni poredak balkanskim barbarima.Tek s posýedçim Srbinom, i zadçim kamenom u Priãtini ili u Beogra-du, naãi ñe ‘mislioci’ utaæiti u otmjenoj ãtampi svoju humanitarnu æeð.

...Srpski nacionalizam ne vrijedi niãta. U åemu je, meðutim, gori oddrugih? Prostraniji, rasprãeniji, naoruæaniji, on je nedvojbeno imao viãeprilika da ispoýava svoju kriminalnu strast. Ali to je samo pitaçe okol-nosti. Kada su Hrvati, do zuba naoruæani od Amerikanaca, provalili uKrajinu, gdje su Srbi bili u veñini, bilo je dvjesto tisuña srpskih izbjeglicau svega nekoliko dana. Jesmo li vidjeli naãe velikodostojnike novinarskeetike da predlaæu bombardiraçe Zagreba? Pretpostavimo da sutra uåkkosovskih nacionalista preuzme vlast, zamiãýa li se da ñe ostati ijedanSrbin na Kosovu? Osim viktimoloãke retorike, ne vidjesmo, sve do danas,ni jedan jedini dobri politiåki razlog kojim bi se kosovarskog nacional-ista (ili hrvatskog, ili albanskog, ili slovenskog, ili muslimansko-bosan-skog) pretpostavilo srpskom nacionalistu.

...Uvjeravati svijet da je ruãeçe gradova, mostova, cesta, tvornica,trænica, ãkola, åitave jedne zemýe, ‘moralna’ operacija otkriva ãto pred-stavýa ta ‘moralnost’: imperijalnu laæ za ponizne i sluganske svijesti.

Posebno uveseýavajuñi je verbalni izum ‘pravo mijeãaça u un-utraãçe stvari drugih’. U stvarnosti to znaåi slijedeñe: legitimno je damoñni trajno tuåe slabijeg, da se Zapadçaci bace na svakoga onoga ko-ji ne igra kako oni sviraju. Nije dobro biti mali i slab u ovim vremeni-ma, jer ñe se ‘umijeãati’ kod vas, vidjet ñete kako! I ãtaviãe, buduñi da jemoral na strani jakog, koji snaæno udara, moæete etiåki gatati bez i na-jmaçeg rizika. Sve je samo dobit (...)

200

Vrijeme je da se kaæe o åemu se zapravo radi. Na tragu †nancijskeeuforije koja je zahvatila Evropu najavom roðeça çena sjajnog eura,Amerikanci su htjeli pokazati da u Evropi samoj, i poglavito ãto se tiåeãireça na Istok, oni ostaju apsolutni gospodari. Korisno im je bilo dapodsjete da, makar i za puku operaciju zraåne policije na jednu malunepokornu zemýu, slavna se Evropa sastoji tek od pomoñnih snaga ko-je traæe ameriåko imperijalno zapovjedniãtvo.

Trebalo je takoðer åvrsto zatvoriti s juga cijelo to podruåje, nadgle-dati putove nafte iz Kaspijskog mora, podræati turski ‘nosaå-aviona’.Konaåno, prilika da se uspostave baze u Albaniji nije za propustiti. Joãneãto vaænije: provjerit ñe se dokle se moæe poniziti Ruse, i isto tako, akose odluåi, i Kineze. I potom, na koncu ‘krize’, kao u stara dobra vreme-na, s tim istim Rusima ñe se pregovarati i rijeãiti pitaçe (...)

Po vama, dakle, nije trebalo niãta uåiniti? Moj odgovor svakako ni-je lako podræati, ali je veoma jasan : da, upravo to. Niãta nije bilo to-liko nuæno kao ne intervenirati. Ne nikako zbog paci†stiåkih razloga.Veñ zato ãto vojna intervencija pretpostavýa politiåke uvjete koji se nina koji naåin nisu bili stekli. I kada politiåki uvjeti nisu dani, tada in-tervencija ne znaåi niãta drugo do dodatno nasiýe, koje oteæava situaci-ju i sluæi nepriznatim naumima.

... Svakako, Miloãeviñ je bestijalni nacionalist, kao svi çegovi kolegeiz Hrvatske, Bosne ili Albanije.

Ali to niãta ne mijeça na stvari: od nato-ove intervencije ima viãeizbjeglica, viãe ubijenih, neusporedivo viãe uniãtavaça i nesreña. Ne za-to ãto je ova intervencija ‘slabo zamiãýena’ veñ zato ãto je sam çen prin-cip bio pogreãan, buduñi da ne predlaæe nikakvo drugo istinsko politiåkorjeãeçe i ãto pod moralizirajuñom retorikom krije nepriznate naume.

(...) Bila jednom Jugoslavija, koja se uzimala za primjer u pitaçi-ma nezavisnosti i svjetskoga utjecaja, Titova Jugoslavija. Neka se nar-odi çome inspiriraju i neka je, ako treba i u konfuziji, u noñi, dugo-

201

trajnom lutaçu, i tegobnoj misli, i nasiýu, i u otporu vremena, iznovaizmisle. Neka ih se ostavi u çihovoj areni da je sami åine. Sve drugo jeimperijalna brutalnost i planetarna reakcija, pod maskom ogavnemoralnosti.

Bar ñe se Stojanu ovo svidjeti – kao pledoaje za naãe jugosla-vensko poduzeñe na nelukrativnoj osnovi.

Peter Handke odgovara u Le Mondeu kratkim pismom:U vaãoj rubrici ‘Obzori–Rasprave’ u Mondeu od 11. svibça 1999,

jedan slavni pisac-i-predsjednik-slavnog “parlamenta-evropskih-pisaca”(Salman Rushdie – nap. redakcije) uåinio mi je åast da mi posveti ålanaku kojem me je nazvao “meðunarodnim kretenom godine” (uz CharltonaHestona – koji nije moj omiýeni glumac). Za ovo slavni predsjednik-pisac svjedoåi (ili, kako se to danas kaæe, “priåa”, “potvrðuje”,“ustvrðuje”, “iznosi”) glede moje osobe ãest “åiçenica” 1) Peter Handkeje napisao “seriju ostraãñenih apologija genocidnog reæima SlobodanaMiloãeviña”; 2) P.H. je, “za nedavnog posjeta Beogradu primio Ordensrpskog viteza za propagandne usluge”; 3) P.H. je iznio “da su sara-jevski muslimani sustavno sami sebe masakrirali da bi zatim optuæiliSrbe”; 4) P.H. je nijekao “genocid ãto su ga Srbi poåinili u Srebrenici”;5) P.H. “poistovjeñuje nato-ova zraåna bombardiraça s invazijomvanzemaýaca iz †lma Mars attacks”; “naposýetku”, 6) P.H., “u bezum-noj konfuziji metafora, usporeðuje patçe Srba s Holocaustom.”Odgovor: u ovoj priåi ili svjedoåeçupredsjednika-parlamenta- pred-sjednika-parlamenta-pisaca, epizode od 1 do 4 su posve pogreãne. U epi-zodi 6, ima zrnce istine: usporedio sam danaãçe antisrbe s negdaãçimantisemitima. Epizoda 5, naprotiv, je toåna: nazvao sam, i nazivam idaýe, rat koji nato-a vodi protiv Jugoslavije (a ne “rat na Kosovu”)mars attacks

Peter Handke, pisac-bez-parlamenta

202

Tjednik L’Evénement u obilnom dosjeu protiv Régisa Debraya ob-javýuje i ålanak Kako se na çemaåkom kaæe Régis Debray? PeterHandke! iz kojeg izdvajamo slijedeñu informaciju: “Filozof AlainFinkielkraut nazvao je Handkea ideoloãkim åudoviãtem doåim jeSusana Sontag najavila da viãe neñe nikada proåitati ni jednu çe-govu kçigu! I vrati mi igraåke!

Borbena odluånost Francuza slabi, objavýuje Libération rezultate is-traæivaça francuskog javnoga mnijeça koje je provedeno 15.ovo-ga mjeseca. Åak 49% ispitanika æele bezodvlaåne pregovore sMiloãeviñem. Sredinom proãloga mjeseca 56 % çih je podræava-lo zraåne udare. Javno mnijeçe ostaje neodluåno pred moguñim isho-dom ovoga sukoba, ãto i ne åudi kad se na umu imaju neuvjerýive izjave politiåkih i vojnih lica koja rukovode operacijama nato-a.

Veåera s prijateýem Eliom Comarinom (novinar mletaåkog po-rijekla, autor ove godine objavýene kçige Smrt Venecije) i Stan-kom u kurdskom restoranu, u ulici Montorgueil, nedaleko od Sv.Eustahija. Dva gosta za susjednim stolom pokazuju sve veñe zan-imaçe za naã razgovor. Ispostavilo se da se radi o karikaturisti-ma, dakle, po prirodi dobroñudnim stvoreçima. Iranac Mustafaodavno poznaje Koraksiña, kojeg je dosta dobro nacrtao posjeñaçu na salveti i, uz pozdrave Coraxu, potpisuje se ñirilicom.Michel, porijeklom maðarski Æidov, pita da li poznajemo LazaraUdoviåkog. Nije ga vidio 30 godina. Obeñajem da ñu mu datiadresu çegova starog prijateýa koji sada æivi u Texasu.

203

21.svibça...

Dogovor s profesorom politiåke geogra†je na pariãkoj Sorbonni,Jorgosom Prevelakisom, oko intervju za sutra, jer preksutra od-lazi na tjedan dana u Gråku. Upoznao me s çim Pierre Vidal-Naquet, za çihova zajedniåkog predavaça u L’Ecole NormaleSupérieure.

Duh i duãa Evrope su u igri na Kosovu – ovu veliku misao rekaoje socijalist Lionel Jospin, predsjednik francuske vlade, na mitin-gu socijalista zapadnoevropskih zemaýa u Napuýu. Toliko spir-itualista protestantske sjevernoevropske sýedbe! Poåela je moædanajavýivana luterizacija juga Evrope!

204

22. svibça

Intervju s Jorgosom Prevelakisom:Kako vi, gospodine Prevelakisu, kao dobar znalac geostrategi-

je Balkana, gledate na intervenciju nato-a protiv Jugoslavije, naçene posýedice po ovu, ionako tradicionalno nestabilnu, regijusvijeta?

Nato-ova je intervencija pridonijela destabilizaciji ovog podruåja.Ono je, kao ãto kaæete, bilo veñ uveliko nestabilno, postojala je veñ aku-mulacija problema i opasnosti. No, ova je krajçe nespretna intervenci-ja, da kaæemo to na najýubazniji moguñi naåin, pogorãala situaciju iokolnosti unatoå izjavama po kojima se zapravo radilo o pokuãaju sta-bilizacije podruåja. Intervencija je najprije destabilizirala opñe staçezato ãto je stvorila joã viãe problema i na viãe razina, na ekonomskoj naprimjer. U stvari, dobra je politika stabilizacije Balkana trebalo da odkraja hladnoga rata pokuãa razviti privrede tih zemaýa, kako bistanovniãto, umjesto da misli na sukobe, na napetosti i ostale stare priåe,stvaralo materijalne uvjete i posvetilo se razvitku gospodarstva. Do to-ga nije doãlo i to nije sve. No, sada su stvoreni uvjeti koji to podruåjevrañaju daleko unazad. Naroåito je tu razvidan ekonomski zaostatakkoji ñe, nezavisno od ishoda rata, svakako ne samo joã viãe smaçiti æiv-otni standard, veñ i na dramatiåan naåin pogorãati odnose meðu timnarodima. Drugo, i u vezi s tim posýedçim, sa stavovima i osjeñaçi-ma razliåitih nacionalnih skupina koje æive na tom podruåju, a poåevod trenutka kad se uãlo u ovu opasnu spiralu, razvile su se mræçe, ujednu ruku, zato ãto je doãlo do zvjerstava, zloåina koji su poåiçeni sasvih strana, i, u drugu, zato ãto od sada svaki narod gleda u onom dru-gom krivca za svoju bijedu, svoje tragedije i tako daýe. Dakle, drugi el-ement je taj da ñe se nakon rata narodi gledati s joã mnogo viãepodozreça, s mnogo viãe agresivnosti. Ponovno se ulazi u logiku balka-

205

nizacije koju smo poznavali prije Drugog svjetskog rata i koja stvaraogromnu psiholoãku prepreku miru, stabilnosti sporazumjevaçu. Za-tim, postoji åitav niz konkretnih problema, lokalnih problema koje mo-æemo promatrati a koji su, svi redom, ovom intervencijom samo pogor-ãani. Za poåetak uzmimo kao primjer problem Makedonije, gdje su sedvije zajednice koje su æivjele u nesigurnoj ravnoteæi naãle u joã teæojsituaciji.

Znaåi li to da je Makedonija najslabija karika u lancu regional-ne sigurnosti, utoliko viãe ãto su åetiri strane svijeta – sjever, jug,istok i zapad – u çenom sluåaju samo drugi nazivi za åetiri iz-vaçske prijetçe?

Naravno, to je bilo oåigledno joã od poåetka raspadaça Jugoslavije.Upravo je åudo, rekao bih, kako je Makedonija mogla preæivjeti ovo raz-dobýe. Mislim da je to dobra ilustracija uloge pojedinih politiåara u his-toriji... No, pritisci kojima je danas izloæena veoma su jaki. U çoj sa-da dolazi do porasta napetosti izmeðu albanofona i slavenofona. Onase, osim toga, nalazi u delikatnoj situaciji u odnosu na nato i Srbiju,buduñi da bi za svoju intervenciju nato koristio makedonski teritorij.U mjeri, dakle, u kojoj dolazi do sve veñegprisustva nato- ovih trupa uMakedoniji ona poåiçe da biva sve viãe ameriåki protektorat. I u istovrijeme slavensko stanovniãtvo Makedonije postaje sve neprijateýskijeprema prisutnosti nato-a. Dakle, postoji ogromna napetost koja serazvija u toj zemýi åija je ekonomska situacija veoma, veoma teãka.

Pentagon je prekjuåer najavio nove opcije, ne iskýuåujuñi nikopnenu intervenciju. Imajuñi na umu uåinke zraåne intervenci-je, kakve bi mogle biti posýedice te nove avanture, nove eskalacijeu balkanskoj barutani?

Uvijek sam smatrao da je kopnena intervencija potpuno suluda za-misao. Ne mislim samo da je takva opcija opasna za to podruåje veñ ida je katastrofalna po interese nato-a. Ako se ostvari takva suluda za-

206

misao, jedna od ærtava bit ñe i nato. Nakon jedne takve avanture, na-to neñe moñi proæivjeti, åak i ako bi na vojnom planu doãlo do nekakvihuspjeha, ali na moralnom bi planu on bio krajçe oslabýen. Zaãto totvrdim? Zato ãto ñe Srbija pruæati otpor. Ona neñe prihvatiti jednu takvuoperaciju. Dakle, ova operacija neñe biti nikakva ãetça. Bit ñe mnogo,mnogo mrtvih meðu savezniåkim trupama, i zatim, maksimum koji bitakva operacija mogla poluåiti, bila bi kontrola osnovnih pravaca. Ali,neizostavno, doñi ñe do gerilskog pokreta, kako u gradovima tako i, joãviãe, u unutraãçosti, u planinskim podruåjima. A kad se uðe u logikugerile i partizanskog ratovaça, onda se ulazi takoðer i u logiku pro-gaçaça civilnog stanovniãtva. Dakle, u takvoj logici, nato ñe bitiprisiýen da åini ono isto i da slijedi istu politiku zbog koje optuæuje sa-da Srbe da je provode kako bi izaãli na kraj s albanskom gerilom. Srbisu morali protjerati albansko stanovniãtvo i tako daýe, ãto je sve uklasiånoj logici kakvu su slijedile i stare kolonijalne sile. (...) Dakle, za-misao kopnene intervencije predstavýa pravi koãmar.

Kako bi se, gospodine Prevelakisu, mogao zavrãiti ovaj rat?Kad je rat u pitaçu, dræim da nikada nije trebao zadobiti ovakav

oblik. To znaåi da plañamo greãke proãlosti. Greãke proãlosti na srpskojstrani svakako, ali takoðer i na strani Zapada, jer je dopuãtao da proðecijelo jedno desetýeñe, a za to vrijeme znalo se da ñe problemi eksplodi-rati. I nije niãta uåinio. Poåev od trenutka kad postoji takva akumu-lacija greãaka treba znati da nije moguñe nadati se zadovoýavajuñim,spasonosnim rjeãeçima. Sva su rjeãeça loãa, ali je trebalo izabrati ononajmaçe loãe. Trenutno, izabrali smo upravo najgore rjeãeçe, a to jeratna intervencija. Potrebno je tragati za maçe loãim rjeãeçem, zna-juñi pri tom da takvo rjeãeçe neñe biti potpuno zadovoýavajuñe, a za-tim, nadati se da ñe protokom vremena, dakle postupno, poåeti da semalo po malo lijeåe rane i gradi neka nova buduñnost. Kakvo rjeãeçe?Mislim da nema åarobne formule. Do takvog rjeãeça bi trebalo doñi

207

putem pregovora. Ono mora biti diplomatsko i u sebi sadræavati kom-promise i konsenzuse. I kad kaæem kompromise, kaæem to naroåito ra-di zapadne javnosti koja je sklona stvari gledati na dosta ideoloãkinaåin. Rijeå je, isto tako, i o tome da se prave kompromisi i kad su upitaçu pojedine velike vrijednosti, pojedini veliki principi, jer mislimda su konkretni i æivi ýudi vaæniji od ove ili one vrijednosti ili princi-pa. Dakle, i da zakýuåim, u takvoj pregovaraåkoj logici, u logici kom-promisa i konsenzusa, trebalo bi traæiti rjeãeçe.

Nakon intervjua s Prevelakisom, telefonski razgovor s Karaul-cem. Priåa mi nezgode koje su navalile na ãvedskog ambasadorau Beogradu. Bio je dvaput bombardiran u dva dana. Nakon ãtoje çegova rezidencija bila oãteñena prilikom bombardiraça bol-nice Dragiãa Miãoviñ, otiãao je sutradan na prijem kod ãvicarskogkolege. Da zaboravi na prethodnu noñ. Zbog novog napada, ovo-ga puta oãteñena je bila rezidencija ãvicarskog ambasadora, mo-rao je skoåiti na pod, zajedno s papskim nuncijem.

208

23. svibça

Velika Britanija, za ova dva mjeseca rata protiv Jugoslavije, poka-zala se kao najratobornija ålanica nato-a, a çen premijer TonyBlair, koji je vrludao za operacije Pustiçska lisica protiv Iraka,obukao se u haýine iron lady – i poåeo predvoditi kor jastrebovazapadne alijanse.

Uz podrãku isto tako ratobornog javnoga mnijeça, Tony Blairne prestaje traæiti kopnenu intervenciju, usprkos otvorenom pro-tivýeçu Njemaåke i Italije. Za nedavna posjeta Bruxellesu, çe-maåki je kancelar, iako uz Blaira teoretiåar “treñega puta” i zago-vornik turbo-liberalne socijaldemokracije i Evrope, izjavio da neæeli sudjelovati u veoma britanskoj raspravi oko teorijâ o ratu. Ako jevjerovati britanskom tisku, ameriåki predsjednik je ovoga tjednatelefonirao prijateýu Tonyju i, u poldrug sata dugom razgovoru,iznio svoju zabrinutost zbog dojmova o moguñoj podjeli i nejedinstvumeðu saveznicima, te ga upozorio da boýe nadzire svoje suradnike.

Naslov uvodnika u dnevniku usa Today dobro rezimira staçeameriåko-evropskih odnosa: Sjediçene bi Dræave trebale izvrãiti in-vaziju Kosova: Evropa bi mogla dati trupe.

Los Angeles Times prenosi ocjenu jednog funkcionara Visokogkomesarijata un za izbjeglice: Prehraçivaçe jednog afriåkog izb-jeglice koãta 11 centi na dan. Na Balkanu, ovo iznosi jedanaest puta viãe(jedan dolar i 20 centi). U Africi, pojedini logori imaju jednog lijeånikana 100 tisuña izbjeglica. U Makedoniji jedan lijeånik na 700 izbjeglica– omjer kudikamo povoýniji nego u mnogim predgraðima Los Angelesa.Pojedini logori u Africi primaju i do 500 tisuña izbjeglica. Ljudi umiruod gladi i epidemije kolere. Najveñi logor u Makedoniji prima 33 tisuñelica. Do danas, nitko nije umro zbog problema zdravýa, gladi ili epi-demije... Glavna razlika, objaãçava doktor Andrew Ross, jest ta ãto

209

su ovdje Bijelci! I ãto se svaku veåer pojavýuju na televiziji – ko-mentira satiriåni tjednik Canard enchaîné.

Zavrãno veåe Kanskoga festivala. Na festivalu se mogli vidjeti i “†-lm” Smrt smrti! Romainea Goupila. U glavnim ulogama: RomaineGoupil, André Glucksmann, Daniel Cohn-Bendit, Edwy Plenel.Nadam se da nisam zaboravio nijednog iz ck Kosovo. Voditeýicaceremonije, Kristin Scott Thomas, kaæe da je 52. festival bio tekzaustavýeni trenutak æivota, vrijeme ukradeno stvarnosti. Ako je su-diti po izjavi francuske glumice Sophie Marceau, prilikom pro-glaãeça Palme d’or, bio je i viãe od toga – åista halucinacija.

Dobarveåer. Uh! Kakav dan! Zamoýena sam da uruåim Zlatnu pal-mu, nisam ni trenutak oklijevala, poåaãñena sam... uh...

Ali otad, stvari su krenule ludom brzinom i, uh, mnogo se toga do-godilo, i tako...Imala sam osamnaest govora, napisala ih sama pet.Jedan mi je upravo uruåen prije samo pet minuta, proåitat ñu ga posli-je. Moæda ñe to bitiiii...Uh, stigla sam ovdje prije sat i pol. Htjela samznati ãto je to Cannes. Ãto se dogaða? I kako?... Kakva je atmosfera?Raspitivala sam se na sve strane, nisam znala ãto odgovoriti. Dakle,rekoh sebi: Ah! Cannes je gçavaæa, ali to je prava gçavaæa, dræala samipak jezik za zubima, bit ñe mi boýe u Cabourgu i, uh, da, ali slaæemse, a ãto je s †lmovima?

Uh, †lmovi, na sreñu tu je Almodovar koji je malo probudio Croisette.Tu je, oprostite, tu je, tu je i, ispriåavam se, zbunila sam se, ali sjetit ñuse. Uh, postoje svi ti †lmovi koji su tu, svi tu, i koji su bili, uh (zviæduciu publici), u svakom sluåaju, uh, bit ñu veoma happy za sretnika kojiñe veåeras dobiti ovu Zlatnu palmu i koji ñe nas podsjetiti na sve one ko-ji su dobili Zlatnu palmu i na one koji je nisu dobili, ali koji su pratçakinematogra†ji, koji su åinili kinematogra†ju, i, uh, i to je vaæno, i htjela sam govoriti, æeýela sam vam govoriti, uh, htjela sam vam

210

govoriti o neåemu drugom osim o kinematogra†ji, jer postoje drugevaæne stvari u kinematogra†ji i, zatim, ja sam dan provela s teãko obo-ýelom djecom, i mogu vam reñi (sve glasniji zviæduci) da je kinemato-gra†ja stvar do koje se u svijetu dræi, viãe no do ratova, prave se †lmovii kaæem vam da to podstiåe ýude da snivaju, to im daje neki ciý, jedankratkoroåni projekt i neãto ãto ostaje zauvijek, uh (Voditeýica cere-monije, Kristin Scott Thomas, prekida Sophie Marceau i od pred-sjednika Davida Cronenberga, koji je veñ zadrijemao, traæi da pro-glasi nagraðeni †lm.)

Ako vas gçavim, samo recite... Ne, uopñe, baã je zabavno.

211

24. svibça...

Zovem Ljubu Tadiña; doznajem da je joã u bolnici. Bit ñe iduñegvikenda kod kuñe...

212

25.svibça

Ruåak sa slikarom Ljubom Popoviñem. Od Ljube na poklon dobijam Malu apokalipsu, u znak sjeñaça na “mutna vremena”.

Aleksandar Zinovjev – slavni sovjetski disident, profesor logikena minhenskom sveuåiliãtu – iznosi u Le Mondeu svoju teoriju “ra-ta protiv Srbije”, izvod iz çegova predavaça na kolokvijuPosýedice sadaãçeg rata u Jugoslaviji, koji je odræan od 17. do 19.svibça u Giessbachu (Ãvicarska) pod pokroviteýstvom fondaci-je ekologista Franza Webera.

Od propasti druge supersile, sssr-a, planet je postao ‘mono-etatis-tiåki’ ili ‘monopolarni’. Do te mjere da je demokracija za åelnike za-padnoga svijeta postala suviãna. Joã viãe: poåela je da ih smeta u çi-hovu osvajaçu svjetske moñi.

Treba praviti razliku izmeðu, s jedne strane, formalne demokracije,propagandne demokracije, kukavne i povrãne i, s druge, stvarne, duboke,bitne i predstavniåke demokracije. Ova potoça nalazi svoje mjesto uýudskoj zajednici onda kad u krilu te zajednice postoje snage razliåi-tih, åak suprotstavýenih interesa, koje imaju autonomnu egzistenciju isposobne su sprijeåiti uniãtavajuñu nadmoñ jedne nad drugima, to jestpomaýaçe totalitarizma (...)

Od konca hladnoga rata, koji je za rezultat imao poraz sovjetskogabloka i sovjetskog komunizma, prisustvujemo vrtoglavom propadaçudemokracije na svim razinama i u svim sferama javnoga æivota zapad-nih zemaýa, ãto potvrðuje moñnu tendenciju k raãirenom totalitarizmu(...)

Hod zapadnoga svijeta k totalitarizmu prikriven je gustim velomdezinformacije, ideoloãke propagande i laæi koje nadilaze one iz hitle-rovske i staýinistiåke epohe, kako po tehniåkim sredstvima i çihovoj

213

upotrebi tako i po çihovom intelektualnom prodiraçu i hipokriziji.Ratoborni totalitarizam Zapada razvija se pod maskom humanizma,demokracije i borbe za ýudska prava, pravdu. Ali, po svojoj prirodi, svo-jim djelovaçima i posýedicama, ovaj je novi totalitarizam straãniji iopasniji od çegova hitlerovskog i staýinskog antecedensa. U stvari, onse ne krije, dubýi je i ne nailazi ni na kakav ozbiýni otpor; on je pasi-van, raspolaæe s beskrajno viãe sredstava, uæiva podrãku naroda za-padnoga svijeta i naroda koji æive u çegovoj sferi utjecaja, a koji su ide-oloãki anestezirani ili kupýeni ‘poklonima’ Zapada (...)

‘Rat protiv Srbije’ nije rat u pravom smislu te rijeåi. Radi se prije opolicijskoj operaciji kojoj je ciý kaæçavaçe jednog naroda koji se usu-dio oåitovati stanoviti otpor projektu o globalnoj vladi, suprotstaviti se,makar i malo, okcidentalizaciji i mondijalizaciji. Po svaku je cijenu tre-balo ugasiti to ogçiãte otpora, kako bi se uputila lekcija svim drugimnarodima, da se zaplaãe i odræe u poniznosti. I ta je lekcija primýena.Zemýe bivãeg sovjetskog bloka, ukýuåujuñi i postsovjetsku Rusiju, ucjelini su se svrstale iza globalne vlade koja svoje sjediãte ima u Americii kojoj je potreban odgovarajuñi teritorij na evropskom kontinentu gdjebi mogla uspostaviti golemu vojnu bazu stavýajuñi u pogon posýedçimodni krik vojne tehnologije.Otud, ona æeli dræati pod svojom ãapomne samo arapski svijet i zemýe bivãeg Sovjetskog Saveza, veñ i zemýeEvrope, ukýuåujuñi i zapadnu Evropu, u krilu koje poåiçe da se razvi-ja protivýeçe ameriåkoj ekspanziji.

Globalna vlada, oruæana ruka koje su Sjediçene Dræave, æeli saåu-vati jedinstvo zapadnoga svijeta, ali putem potåiçavaça zapadneEvrope çenim vlastitim interesima. Zbog te åiçenice, ‘rat protiv Srbije’predstavýa takoðer napad protiv civilizacije zapadne Evrope: to je ratprotiv Evrope.

Ãezdeset i viãe godina prije Zinovjeva, Aldous Huxley je u Vrlomnovom svijetu rekao to isto o “totalitarizmu sretnih robova”. Nema,

214

dakako, nikakva razloga da novi totalitarizmi sliåe na stare. Vladavinauz pomoñ pendreka i streýaåkih vodova, organiziranih gladi, zatvaraçai masovnih deportacija nije samo neåovjeåna (zbog toga se nitko danasne uzbuðuje mnogo); ona je – to se moæe dokazati – nee†kasna: a, urazvijenoj tehnoloãkoj eri, nee†kasnost je grijeh prema Svetome duhu.Jedna uistinu ‘e†kasna’ totalitarna dræava bila bi ona u kojoj bi sve-moñni izvrãni odbor politiåkih ãefova i åitava vojska çihovih direktoraimali svu vlast nad stanovniãtvom robova koje uopñe nema potrebe pri-moravati, jer oni vole svoje ropstvo”. (A. Huxley)

Afp – depeãa datirana 25. svibça iz Washingtona.Ameriåki State Department oãtro je kritizirao bivãeg glavnog

tajnika un Boutrosa Boutros-Ghalija zbog çegove kçige kojauskoro izlazi iz ãtampe: Unvanquished: A us-un Saga, izvode izkoje je objavio u ponedjeýak New York Times. Boutros-Ghali seposebno obruãio na Madeleine Albright, tadaãçeg ameriåkogstalnog predstavnika u un, da je odgovorna ãto on nije izabran iu drugom mandatu na funkciju glavnog tajnika svjetske organi-zacije.

Po çemu, Madeleine je Albright vodila osobnu kampaçu s odluå-noãñu, ne propuãtajuñi nijednu priliku da dovede u pitaçe çegov au-toritet i ocrni sliku o çemu u javnosti, zadræavajuñi, istodobno, ozbiýnolice, prijateýski osmjeh i umnoæavajuñi znake divýeça i prijateýstva.

Boutros-Ghali navodi primjer visokog ameriåkog diplomata uun koji mu je – æeleñi ostati neimenovan – prenio jednu izjavu“kostolomne” Madeleine Albright na raåun glavnog tajnika un:Æelim da povjeruje da sam mu prijateýica, a zatim ñu mu slomiti noge.Ne podsjeña li nas to na Harolda Pintera i çegov åas anatomije?James Rubin – privatno, suprug Christiane Amanpour sa ultra-nezavisnog cnn-a – a sluæbeno, portparol State Departmenta, dak-

215

le, glasonoãa Madeleine Albright na novoj funkciji – izjavýuje daBoutros-Ghali nije ponovno izabran jer su Sjediçene Dræave sma-trale da je nekompetentan. Viãe od sto ålanica un je podræavalo reiz-bor ovog nekompetentnog egipatskog diplomata.

Afp: Lider kurdske pobune u Turskoj, Abdullah Ocalan, uhapãenje 15. veýaåe, u vrijeme, dakle, konferencije u Rambouilletu. Togdana, Ocalana su oteli turski komandosi na putu koji vodi doaerodroma u Najrobiju (Kenija), a nakon ãto je ovaj napustio rezi-denciju gråkog ambasadora, gdje se krio dvanaest dana. Premakenijskim izvorima, cia i izraelski Mossad, umijeãani su u ovu otmicu. New York Times je 20. veýaåe objavio da je ameriåka vla-da koristila diplomatska i obavjeãtajna sredstva kako bi pomoglaTurskoj da uhapsi Ocalana. Ocalanu ñe se, poåev od 31. ovogamjeseca, suditi za izdaju i ugroæavaçe teritorijalnog integriteta zemýe– ålanak 125. turskog Kriviånog zakonika koji, za ovu toåku optuænice, predviða smrtnu kaznu.

U petnaest godina tursko-kurdskog sukoba poginulo je viãe od30 tisuña civila, turska je vojska spalila oko 4 tisuñe kurdskih sela,izazvala masovni egzod Kurda (planinski Turci koji su zaboravilimaterinski jezik, sve do nedavno, ustavna de†nicija Kurda), potro-ãeno viãe od 100 milijardi dolara u borbi protiv pkk (Radniåke par-tije Kurdistana)...Ukratko, u svemu, kosovski scenarij u tehniciblow-up.

Libération, u ålanku pod naslovom Turci solidarni s kosovarskombrañom, donosi izjavu Ismaila Cema, turskog ministra inozemnihposlova, o kosovskim izbjeglicama, “gostima” kako ih se nazivau Turskoj : Mi se osjeñamo duænima da pomognemo ovim ýudima ko-je smatramo svojima, jer predstavýaju æivo pamñeçe naãe historije.

216

26. svibça...

Britanski kçiæevnik Paul West u Libérationu: Problem unutraãçe politike koji postavýa sadaãça situacija jest taj

ãto Clinton ne uæiva povjereçe svojih sugraðana. Bombardiraça jenaredila Bijela kuña, ona u kojoj se prakticira fellatio, i ova bombardi-raça imaju åudan miris testosterona koji, dræe oni, treba poåeti ukla-çati, bar prozraåivaçem Bijelu kuñu i unoãeçem svjeæeg zraka mud-rosti dostojne povjereça...Na kraju krajeva, imam dojam da se, uz ma-lo realistiånog razmiãýaça, cijeli ovaj ‘rat’ mogao izbjeñi ili bar skrati-ti uz minimalni troãak, obrañaçem za pomoñ nekome tko bi bio spret-niji od jadnog Stau� enberga koji je promaãio jednog drugog diktatora”.U najboýem duhu neotomizma, jer je joã sv. Toma, mukli vol,predlagao regicid.

Za Mikisa Teodorakisa – prema afp: U ovoj situaciji raãirene bestid-nosti, intelektualci (u Evropi) sliåe na majmune u zooloãkim vrtovimakoji vole pokazivati posjetiocima svoju straæçicu.

Za Adema Demaçija – prema afp: Zapad se u kosovskoj aferiponaãa kao slon u porculanskoj radçi... Sada nato ne smije izgubitiobraz... Druga (srpska) strana napada treñu (albansku) stranu, i to jeopñi obraåun... Kad su poåeli udari, vjerovao sam da ñe trajati samonekoliko dana. Ali Srbija se dræi veñ dva mjeseca. Nijedna zemýa nijeuspjela toliko izdræati protiv tolike sile. Naglasovitiji zatoåenik iz ju-goslavenskih zatvora (ukupno 28 godina robije) priznaje da semoæe slobodno kretati Priãtinom! Priznaje da je nedavno biopriveden u policijsku postaju. Bilo je dvadesetak policajaca. Jedan odçih mi je rekao: Ubit ñu te. Doãao je jedan o†cir i zaprijetio mu da ñezaæaliti ako se meni neãto dogodi. Ima ipak hrabrih ýudi.

217

Indijsko ratno zrakoplovstvo stupilo u akciju kako bi iz indijskogdijela Kaãmira istjerani bili muslimanski gerilci ubaåeni iz Paki-stana. Zraåni udari odvijaju se na 5000 m nadmorske visine. Pa-kistan stavio vojsku u staçe pripravnosti. Od 1947. Indija i Pakis-tan su vodili tri rata, dva oko graniånog pitaça u Kaãmiru. Okoove krize ne govori se o humanitarnoj intervenciji i pravu mije-ãaça u unutarçe stvari.

218

27. svibça...

Optuænica protiv Miloãeviña. Tpi kao sud nato partije. Kraj svakeiluzije o nezavisnosti pravde. Ma ãto mislili o Miloãeviñu i çe-govoj vladavini, ovakvo slizavaçe tpi i nato-a je izrugivaçe sli-jepoj bogiçi. Za razliku od Nürmberga, ovdje se nije ni åekaloda sukob zavrãi, da bi pravda oznaåila krivca. Ova glupa odlukauklaça svaku, pa i hipotetsku, moguñnost da Miloãeviñ ode svlasti mirnim putem, ãtoviãe, tjera ga k radikalizaciji situacije, uborbu za opstanak. Nakon zavoðeça sankcija i bombardiraça, evoi treñeg velikog zapadnog poklona srpskome Ubu-ju. Prije podi-zaça optuænice, Luoise Arbour na sijelu kod Madeleine Albrightu Washingtonu, gdje dræe zajedniåku konferenciju za ãtampu, jertreba podræati ratni napor domañice. Tuæiteýica koja se u svomeradu oslaça iskýuåivo na dokaze jedne strane u sporu. Parodijapravde.

Chirac govori o velikom napretku prava i o tome kako ovaj ko-rak tpi potvrðuje legitimnost borbe koju vodi nato na Kosovu.Retrospektivna legitimizacija! Peta ili ãesta po redu.

Bezgraniåni humanitarizam, prokuratorski univerzalizam imeðunarodni moralizam – mogli smo sve to vidjeti i na djelu pri-je pola godina u povodu afere Pinochet . Ova ideologija sadræi dvi-je opasne znaåajke: disimetriju i apstraktni radikalizam. Disimet-rija: ili po starinski: quod licet Iovi, non licet bovi! Prvo, humanitarniintervencionizam bez granica vidi samo zloåine onoga preko pu-ta. Ãpaçolski sudac nije podigao optuænici ni protiv jednog bivãegfrankista ili antifrankista, ni protiv jednog odgovornog za masak-re u republikanskom ili frankistiåkom taboru. Dapaåe, Ãpaçolcise ponose ãto su izvrãili nacionalno pomireçe i miran prijelaz nademokraciju, ‘bez metka’. Pinochet bi mogao reñi kako je sve ãto

219

je radio, bilo nareðeno iz Washingtona. Drugo, meðunarodnapravda osuðuje jednog zloåinca, i to kad joj se prohtje, kad jojviãe ne sluæi, a ostaje ravnoduãna prema zloåincima istoga kali-bra, ili åak veñim, ali koji poãtuju pravila igre. Uhvatio sam jedno-ga, on ñe platiti za ostale! To je maksima linåa, a ne pravde, jer jecijeloj pravnoj akciji viãe stalo do emotivnog praæçeça na ãirokojskali negoli do univerzalnosti pravne norme. Sedam stoýeñanakon ãto su pape prestali nadgledati i vladati kraýevima i carem,uzdiæe se nova nad-dræavna duhovna vlast u ime neodreðenogzajedniåkog univerzalnog Dobra. Koloplet narodnih igara i pre-drasuda. Najopasnija od çih jest ona o zastarjelosti dræava i odræavi kao neprijateýu demokracije. U Evropi samo zloåin i kapi-talizam imaju nad-dræavnu organizaciju, pisao je 1927. çemaåkikçiæevnik Kurt Tucholsky.

* * *Velika pustolovina evropskog ujediçeça – u kojoj sam i sam su-djelovao osnivaçem Evropskog pokreta u Jugoslaviji 1988. godine –zavrãila je u Eurolandu. Euro ili Thanatos – rekao bi francuski nov-inar i kçiæevnik Philippe Muray.* Umjesto napora da se politiå-ki æivot pribliæi ãto viãe graðaninu – graðaninu koji je, u prosjekui po politiåkom uvjereçu, danas ponajviãe apstinent na izbori-ma, ãto govori o dubini krize demokratskih druãtava – svjedocismo pomaýaça jedne konsenzualne samoproglaãene meðunar-odne vlasti. Vlade prestaju biti emanacije narodnih suverenitetai postaju nekom vrstom diplomatskog ili vojnog aeropaga – G7na primjer – fantoma neke neodreðene svjetske vlasti.

Kako je i gdje nastala Grupa 8 (7, 6, 5...)? U Rembouilletu(igrom sluåaja!) od 15. do 17. studenog 1975, kad je francuski pred-

220

* Vid. Philippe Murey: Après l’Histoire, Les Belles Lettres,Paris, 1999.

sjednik Valéry Giscard d’Estaing pozvao na sastanak ameriåkogpredsjednika Geralda Forda, çemaåkog kancelara HelmutaSchmidta, britanskog premijera Harolda Wilsona i predsjednikajapanske vlade Takeo Mikija. Tek ãto je Giscard otvorio skup,podvornik ga ãapatom obavijeãtava da je predsjednik talijanskogministarskog vijeña, Aldo Moro, na ulazu u dvorac i da traæi da sud-jeluje na konferenciji. I Italija je tako uãla nepozvana.Ulazak Rusijekroz vrata za poslugu, i samo na odreðene teme, isto je tako rjeåiti poniæavajuñi. Svaka institucija æeli trajati i odbija priznati da jebeskorisna. No, umjesto da elaborira zajedniåku ekonomsku poli-tiku, ãto je çena samoproglaãena, ali ipak izvorna misija, asuoåavajuñi se sa sve veñim teãkoñama autoregulacije i kontrole,Grupa 7(+1) se sve viãe bavi drugima i proãiruje svoje kompe-tencije na cjelinu svjetske politike.

Za konkretnog graðanina, ta perspektiva da dræava viãe nije çe-gov okvir, kolektivna voýa uz koju bi se mogao privezati, izazvatñe porast upravo dræavom nadvladanih identiteta: religijskih, trib-alnih, rasnih, itd...Federalistiåka evropska misao, kakvu su zas-tupali evro-federalisti – Denis de Rougemont, na primjer – pret-postavýa, osim horizontalne podjele vlasti (zakonodavna, izvrãnai sudbena) i onu vertikalnu, nacionalna, infra i supranacionalna,da bi se sprijeåila svaka hegemonija. To pak pretpostavýa ost-vareçe principa supsidijarnosti, ukýuåenog i u Ugovor iz Maas-trichta (ål. 3 B), po kojem svaka vertikalna instanca obnaãa samoone funkcije koje ne mogu biti e†kasno obnaãane na niæoj razi-ni: minimum nuæne centralizacije, maksimum moguñe decentral-izacije. Umjesto ravnomjernog razvitka svih vertikalnih instan-ci, na djelu je trgovaåko-mondijalistiåka histerija prevladavaçanacionalnog u ime internacionalnog, koje se pak u konkretnoj

221

suvremenoj povijesnoj stvarnosti oåituje kao ponajviãe ameriåko.Ovo je stoýeñe upoznalo dvije krvave anti-nacionalne ideoloãkekonstrukcije: komunizam i nacizam, jedan je naciju prevladavaou univerzalno de†niranoj klasi, drugi u nadnacionalno odreðenojrasi nadýudi, a sada smo izloæeni pustoãeçu trgovaåkog mondi-jalizma koji sve izjednaåava po crti american way of life. Sramotnoje biti drugaåiji – piãe Ortega y Gasset o ameriåkom moralu.

* * *Ministar unutarçih poslova, Jean-Pierre Chevènement, pak, iz-jaãçava se protiv optuænice koju je tpi podigao protvi Miloãeviña.Ako se hoñe voditi politika, onda treba prestati kriminalizirati pros-tivnika. Za Jacka Nazionale ( Jack Lang), ovo je dokaz nezavisnostitpi i a†rmacija prava. Ministar unutarçih poslova boýe poznajepravo i politiåku teoriju od profesora meðunarodnog prava JackaLanga. U ålanku koji je objavio 1938. godine – Odnos izmeðu poj-mova o ratu i neprijateýu – Carl Schmitt piãe kako se meðunarod-na situacija razvija u smjeru jednog posrednog staça ni rat ni mir,kad je razlikovaçe tih dvaju staça uvelike oteæano, jer ñe sepaci†stiåkim proglaãavati oruæane intervencije, a agresijama i oneakcije koje nemaju nikakav vojni karakter. On je ovo pripisivaowilsonovskom angelizmu na kojem je poåivalo Druãtvo narodai, posebno, potpisivaçu (1928.g.) Briand-Kelloggova pakta kojim jerat bio stavýen van zakona. Prohibicija rata imala je sliåne rezul-tate koje je dala i prohibicija alkohola, dodali bismo, uz mnoæeçehumanitarnih toåionica. Svjedoci smo, po Schmittu, preokretaklasiånog znaåeça rata, samom åiçenicom ãto se neprijateýi viãeneñe smatrati zarañenim stranama koje vode podjednako praved-ni rat, veñ ñe jedan od çih biti ocijeçen kriminalnim u ime mo-ralnog ekskluzivizma kojim su se zaogrnule meðunarodne or-

222

ganizacije. Na taj naåin rat prijeti da postane totalan, jer ñe bitivoðen bez milosti i izvan svakog poãtivaça pravila. U takvimokolnostima, istinski mir ñe takoðer biti neostvarýiv, buduñi dañe svaka akcija neke dræave, koja nije po ukusu vladajuñeg meðu-narodnog moralizma, åak i ako je ona ærtvom agresije, biti pred-stavýena kao opasnost po mir.

Clinton najavýuje slaçe 90.000 vojnika na Kosovo (Time).

Bivãi ameriåki predsjednik Jimmy Carter piãe, u New York Timesu,o ‘defektnoj nato-strategiji’. Odluka da se napadne cijeli jedan nar-od bila je kontraproduktivna i naãe uniãtavaçe civilnog æivota je sadapostalo bez opravdaça i krajçe brutalno. Dajuñi ovu izjavu, Carteroåigledno nije konsultirao pana Brzezinskog, svog bivãeg savjet-nika za nacionalnu sigurnost.

Evropska organizacija za satelitske telekomunikacije, Eutelsat,suspendirala suradçu s rts, åiji programi viãe nisu prenoãeni pu-tem satelita. Stoýetne velike demokracije na muci sa srpskom pro-pagandom. Za krepati od slobodnog protoka informacija.

Trebalo bi pomoñi demokratsku opoziciju u Jugoslaviji! – ponavýa-ju mi mnogi francuski sugovornici, ali i sva velika zapadna ãtam-pa. Da, svakako, ali bi bar isto toliko, i joã prije, trebalo pomoñi stva-raçu istinske opozicije na Zapadu. Åuðeçe. Ne znaju o åemu imgovoriã.

223

28. svibça...

Dizaçe optuænice protiv Miloãeviña opravdava akciju nato-a ponavýai Madeleine Albright Chiracovu logiåku besmislicu: post hoc, ergopropter hoc. Les grands esprits se rencontrent!*

224

* Veliki duhovi naðu jedan drugog.

29. svibça...

Le Monde sa sutraãçim nadnevkom naslovýuje: Kosovo: Prvo Milo-ãeviñevo povlaåeçe? Nakon susreta s Åernomirdinom, Miloãeviñnajavýuje da prihvaña opñe principe G8. Na temeýu rezolucije un,Beograd se ne bi protivio razmjeãtaçu meðunarodnih snaga naKosovu.

Fondacija Marc Bloch organizira raspravu u podrumu Nacionalneskupãtine na koju su pozvani brojni istraæivaåi, eksperti, umjetni-ci... o tome kako stvoriti uvjete za razumnu raspravu o ratu naKosovu [Bilo je, dakle, krajçe vrijeme!!!]. Najveñe iznenaðeçe –za mnoge sudionike, bio je to pravi hladni tuã – izazvao je ClaudeLanzmann, autor †lma Shoah.

Nije mi potrebna Ãoa da bih rekao da je to ãto se zbiva u bivãoj Jugo-slaviji uæasno. Moæda ja sakraliziram Ãou i to ñe mi, nema dvojbe, bitispoåitnuto, ali ne mogu a da ne pomislim kako oni koji nijeåu jedin-stvenost Ãoe preuzimaju, zarad svojih ciýeva, tu istu zanijekanu jedin-stvenost usporeðujuñi je sa svime i svaåim. To je poåelo u trenutku op-sade Sarajeva s Bernard-Henri Lévyjem koji je povukao paralelu izmeðuopsjednutog grada i Varãavskog geta. Ja sam ga ipak bio upozorio na to.To uopñe nije usporedivo: nije bilo posjeta getu, nije bilo velikog medi-jskog prañeça. Iãao sam u Sarajevo. Upoznao sam uæas u kojem su æiv-jeli opkoýea lica, ali ne mogu nikada usporediti tu situaciju s onom uVarãavskom getu. To uåiniti, to je emfaza, neprimjereni patos koji uma-çuju vjerodostojnost onoga ãto se upravo dogodilo...

Oni koji su u vrijeme alæirskoga rata ustali protiv çega, a zna sekoliko je bilo tamo krvoproliña i tortura, nisu govorili o Ãoi. Åak ni uVijetnamu, kada su se napalmom uniãtavala åitava sela, sa svim çi-hovim stanovnicima. Åak ni u Bijafri, gdje je roðena humanitarna ide-

225

ologija, nije spomenuta Ãoa. Otud moje jednostavno pitaçe: zaãto ovausporedba? Ãto nam se time hoñe dokazati? ...Kad se govori o deporta-ciji, to za mene, kaæe Lanzmann, ima jedno jedino i precizni znaåeça:deportira se u logore smrti!

Umjesto sa Ãoom, i ako veñ treba åiniti to ãto je samo po sebiodvratno: usporeðivati uæase, onda je, po Lanzmannu, prim-jerenije govoriti o ratu 1914, svjeæem i radosnom ratu, kako se go-vorilo... I na Kosovu je rijeå o jednom odgojnom ratu: dat ñemo im lek-ciju, nauåit ñemo ih kako se vaýa ponaãati. Tako treba shvatiti iodvratni eufemizam iz nato-terminologije: zraåni udari. Nevaýao si,i zato te udaram. Takav stav za posýedicu ima derealizaciju nasiýa,koja oduãevýava Clintonove savjetnike, te golden boyse, mlade bur-zovne meãetare. ...I Lanzmann zakýuåuje: Kosovo donosi graðanskirat ovdje. To je nova Afera Dreyfus.

Jean-Louis Margolin, profesor suvremene historije Univezitetau Provansi, obavjeãtava nas putem Le Monde-a, da je çemaåki so-cijalist August Babel imao obiåaj govoriti, prije jednoga stoýeña, kakoje antisemitizam bio socijalizam imbecila. Danas, antiamerikanizamje radikalizam kretena. U svakom sluåaju, hvala na komplimenti-ma i pozdravima – ãto æelimo i vama, gospodine Margolin, odsveg srca! Ista teza (izjednaåavaçe poloæaja Amerikanaca sa sud-binom Æidova u suvremenoj povijesti Evrope, i broja çihovihbankovnih kçiæica s logoraãkim brojem...), isti pridjevi, istepsovke...Kao da sve puãe u isti rog – conspiro, conspiratio.

226

30. svibça...

Na trænici na Bul. Raspail. Pomraåeçe o podne. Poåiçe velikaoluja, najveña koju sam doæivio u Parizu. U sjevernim pred-graðima troje poginulih. Priroda joã daje znakove æivota.

227

31. svibça ...

Beograd ponovno potvrðuje da prihvaña principe G-8 i pozivaVijeñe sigurnosti da usvoji odgovarajuñu rezoluciju.

Nato bombardirao sanatorij u Surdulici – najmaçe 20 mrtvih, pre-ma srpskim izvorima. Portparol nato-a istiåe da je ciýana kasarnai skladiãte streýiva.

Nato ne misli izgubiti informacijski rat – izjavýuje Jamie Shea u in-tervju za El Mundo. Ovaj madridski list objavýuje povjerýivi izv-jeãtaj – koji je uraðen na zahtjev Don Javiera – a po kojem nato gu-bi informacijski rat te se zato traæi ukýuåeçe nevladinih organizacija(ong) i novinara da bi se poboýãala çegova propaganda. Treba vid-jeti koje bi se nevladine organizacije u svakoj pojedinoj zemýi mogle isko-ristiti, koju ulogu one mogu odigrati i koju publiku zainteresirati. Stogase preporuåa da “ong pripreme nove djelatnosti koje bi mogle posluæitikao odaãiýaåi stajaliãta nato-a”. Potrebno je, takoðer, identi†ciratikoji su novinari iz svake pojedine zemýe dovoýno kompetentni i, istodob-no, upleteni” u sukob da bi ih se “pozvalo na sastanke gdje ñe iznijetisvoje ideje o tome kako poboýãati naãu poruku javnome mnijeçu.Veomeaje preporuåývo pokazati operacije na terenu aviona i pilota koji nisuAmerikanci ili Britanci, stoji daýe u izvjeãtaju nato-a ãto ga navodiEl Mundo. Izraæavajuñi zadovoýstvo dolaskom u sjediãte nato-a, uBruxellesu, ekipe na åelu s Alastairom Campbellom, portparolomTonyja Blaira – koji je na to mjesto doãao ravno iz The Suna, vode-ñeg britanskog tabloida – u ovom se izvjeãtaju predlaæe diversi†kaci-ja izvora, da ne ostane sve na sadaãçem portparolu nato-a, çegovuglavnom tajniku i pojedinim politiåkim duænosnicima. Obnovaportparolskog osobýa je viãe nego nuæna, zbog koliåine ‘kolate-

228

ralnih’ dezinformacija. Nato je zarobýene ameriåke vojnike bioproglasio ‘mirovçacima’, zatim javio da su zarobýena dva ju-goslavenska pilota, koje joã nismo imali priliku vidjeti, izdao smr-tovnicu o pogibiji pet kosovsko-albanskih intelektualaca, o Rugoviiznio toliko ‘istina’ da ih viãe ne moæemo ni pratiti, te ãirio vijest opriãtinskom stadionu koji je pretvoren u koncentracioni logor s100.000 zatoåenika...

Refugee Fatigue – zasiñenost javnosti dramom izbjeglica, to jeproblem s kojim se muåe nato-ovi spin-doctors, a ne uspjeãnostMiloãeviñeva propagandnog aparata, kako neki æele predstaviti.Izmeðu Washingtona, Londona, Pariza i Bonna uspostavýena jebezprimjerna koordinacija strategija u komunikaciji. GlasonoãeBijele kuñe, Downing streeta, Elizejske palaåe i federalne Kancela-rije: Joe Lockrat, Alistair Campbell, Catherine Colonna i UweKarsten-Heye, redovito razgovaraju u åetvoro i dogovaraju se oporukama koje treba prenijeti javnosti. Njihov jedini molitvenikjest planning ãto ga svakoga dana donosi mcc (Media Communicati-on Center) koji se nalazi pri glavnom stoæeru nato-a u Bruxellesu.Ovaj dokument je sinteza vojnih vijesti, kao i brie†nga u razliåitimprijestolnicama, ponekad i po ãest do sedam u jednome danu, alidonosi i raspored sati medijskih nastupa zapadnih dræavnika, krup-ne vijesti moraju pasti prije glavnog veåerçeg dnevnika, te pred-laæe temu dana. Na primjer: Danas ñemo staviti naglasak na solidarnostmeðu saveznicima.

Jamie Shea, nakon brojnih kolateralnih greãaka, i napuãten vjero-jatno od nepovjerýivih vojnih lica, pred oko tri stotine akreditiranihnovinara, gotovo svakodnevno je morao æalosno prelaziti s grob-ne tiãine na muåne demantije. Prava katastrofa za sliku o nato-u uzapadnoj javosti. Don Javier stoga odluåuje da u Bruxelles pozoveAlaistera Campbella – porte-parola Tonyja Blaira. Od najveñeg je

229

znaåeça odræati pozornost javnosti na pitaçu etniåkoga åiãñeça.Meðutim, to je veoma teãko kada se nema slika, jer naãi glavni izvori in-formacija jesu svjedoåeça samih izbjeglica, a potoçih se javnost veñ za-sitila, kaæe tako Campbell. Javnost, ponajprije anglo-saksonska, pr-va je poåela govoriti o manipulaciji informacijama, osuðujuñi spin-control. Ovaj izraz, spin, oznaåava uåinak ãto ga igraå biýaraproizvodi da bi kuglu uputio u æeýenom smjeru, a ovo prvotnoznaåeçe proãirilo se na medijske strategije.

Jedan od najpoznatijih spin-doctorsa, Amerikanac James Carville,pravi – †ziåki i duhovno – medijski pitbull, koji je vodio izbornukampaçu stanovitog Billa Clintona, 1992. i 1996. godine, posuðenje laburistiåkom predsjedniåkom kandidatu u Izraelu, EhuduBaraku, koji je trijumfalno pobijedio na izborima prije petnaestdana. Njegova je osnovna deviza: Vaãem ñe protivniku biti teãko davas udari, ako mu je vaãa ãaka veñ na licu. Oåito, vidan napredak pit-bull demokracije u odnosu na primitivne Grke i Rimýane i çihovgråko-rimski stil.

Libération prenosi ålanak Normana Mailera: “Humanistiåki rato-holiåari”.

Za one koji joj se odaju, ova je bitka gotovo isto toliko åudna i ta-janstvena kao prvi seksualni odnos. Prisutnost takvih ýudi (i MadeleineAlbright) na najviãim zapovjednim mjestima u kampaçi na Kosovu is-to je kad bi od nekog golobradog mladiña, bez ikakva åulnog iskustva,traæili braåne savjete ...Ako se bombardiraçe vrãi s idejom da naãa vlasti-ta krv ne smije biti prolivena, onda je to bestidno. Suprotstavýajuñi serabýeçu izraza genocid, Mailer piãe: Etniåko åiãñeçe doimýe se prijekao svojevrsni psihiåki genocid. Za veñinu onih koji to doæivýavaju nasvojoj koæi, proãlost je amputirana od sadaãçosti. I bombardiraçe jejedan vid psihiåkog genocida. Osim ãto je, u ovom sluåaju, vaãa buduñnostta koja je amputirana od vaãe sadaãçosti. Vaã postojeñi osjeñaj za antic-ipaciju – ãto ñete raditi sutra, iduñeg tjedna, za godinu dana? – isto jetako nakrivýen kao kuña åiji je zid razruãen

230

1. lipça...

U zapadnim prijestolnicima vlada umjereni optimizam u moguñemirovno rjeãeçe. Rat je najteæe zavrãiti, govorio je †rentinskimeãtar Nikola.

231

2. lipça

U Beograd stigli Ahtisaari i Åernomirdin.

Le Canard enchaîné prenosi vijest da je u dokumentaciji New YorkTimes-a otkrivena pjesma koju je 1986. objavio William Cohen,aktualni ameriåki ministar obrane, potresna pjesma napisanaprigodom leta na zadçem sjediãtu jednog F-15. Cohen je, oåigled-no, piãe francuski satiriåni tjednik, ukýuåio bio ureðaj za au-tomatsko poetsko katapultiraçe:

Brzi kao åelikKlizali smo se po plavoj vodi misli,Gotovo ne opazismo na krilimaSjajnim,O ratni strojObjeãen straãni paradoksMira.

Potrebna je ovdje uistinu †lozofska mudrost Kinga, iz Alise uzemýi åudesa, koji apsurdnu pjesmu White Rabbita ovako komen-tira: To ãto stihovi nemaju smisla, znajte, olakãava nas mnogih briga.U svakom sluåaju, neñemo se morati zamarati da ga traæimo.

232

3. lipça...

Mir – Kapitulacija – dvije najåeãñe spomiçane rijeåi u medijima.Åudan mir.

Gledam ih kako se smiju, a ja imam æeýu da plaåem (Le Monde), iz-javýuje – po metodi ja u klin, ti u ploåu – Elie Wiesel, specijalni iza-slanik predsjednika Clintona, za posjeta izbjegliåkom logoru Åe-grane, u Makedoniji. Najdubýa moæda istina o teledirigiranomlakrimoznom humanitarizmu.

Nato-ova intervencija protiv Jugoslavije izaziva zabrinutost iu...Brazilu. Tribuna da Imprensa objavýuje seriju ålanaka o reak-cijama dijela brazilske vojske i analitiåara iz Brazilskog centra zastrateãke studije, da bi Amazonija mogla biti stavýena pod “meðu-narodno” starateýstvo. Najznaåajnija tropska ãuma na Zemýi, sta-niãte polovine poznatih vrsta, izaziva zanimaçe svjetskih supersila zb-og svog rudnog i vodenog potencijala. Napomiçuñi da ovo podruå-je od 9,4 milijuna hektara krije åak 98% svjetskih rezervi titana,strateãke sirovine, Tribuna podsjeña da sve moæe postati izgovor, dabi se opravdala ameriåka intervencija u regiji, za koju kaæe da jeneizbjeæna. Umirovýeni general zrakoplovstva, Ivan Frota, piãe uistom dnevniku: U danaãçem svijetu, Amerikanci se postavýaju kaoarbitri meðu narodima, ãto poveñava raçivost Brazila. “Strategijaokupacije” Amazonije, sukladna ameriåkim ekspanzionistiåkimambicijma, veñ je poåela, po ovom brazilskom generalu, nedav-nim postavýaçem sistema satelitskog nadgledaça amazonskepraãume.

Na Sorboni dvodnevni kolokvij o antiamerikanizmima [!], u organi-zaciji – da se Vlasi ne sjete – Centra za istraæivaça o Evropi (ehess)

233

i çujorãkog sveuåiliãnog Centra za francusku civilizaciju i kulturu.Pascal Bruckner – tekliå ãezdesetosmaãkog maoizma – tom pri-godom upozorava: krajça desnica u strahu od mijeãaça rasa, kra-jça ýevica uslijed neprijateýstva prema kapitalizmu i imperijal-izmu te ‘nacional-republikanci’, po uvjereçu suverenisti, udruæu-ju se danas da bi od Amerike napravili ærtvenoga jarca [!!!] Francu-ski politiåko-korektni povjesniåar Michel Wieworka pravi dis-tinkciju izmeðu antiamerikanizma kao mita i antiamerikanizma kaoideologije. Kao mit, on Ameriku predstavýa kao †guru zla; kao ide-ologija, on odbija odnos dominacije koji se razvija na svim razi-nama (politiåkoj, vojnoj, ekonomskoj, kulturnoj) i koji je posýed-ica statusa “hipersile”. Svakako, napomiçe Wieworka, ideologi-ja se hrani mitom, ali ih je potrebno razlikovati.

John Vinocut, novinar International Herald Tribunea, ironizirana raåun te tipiåne francuske boýke, ili ambicije, koja se zove anti-amerikanizam, izvan svakog odnosa sa stvarnom snagom Fran-cuske. Uzalud je ovdje vikati, nitko to drugdje ne åuje. Ãtafetu preuz-ima politolog Ezra Suleiman, koji govori o francuskoj opsesiji, jerje Francuska jedina evropska zemýa koja se stalno pita o prirodi svo-jih odnosa s Amerikom.

Rat koji je poåeo u vrijeme summita Evropske unije u Berlinu, 24.oæujka, zavrãava, najvjerojatnije, za odræavaça novog evropskogsusreta na vrhu, u Kölnu. Danas je veliki dan za Evropu izjavýujedomañin: kancelar Schröder. U televizijskom obrañaçu fran-cuskoj javnosti, Jacques Chirac kaæe: Ljudsko pravo i dostojanstvo– a to je ono zaãto smo se borili – pobjeðuju. Jedna istinska nada je roðe-na veåeras... Od sada, svatko na naãem kontinentu mora znati da seviãe neñe tolerirati rasistiåke politike, prakse etniåkoga åiãñeça koje suna sramotu naãoj savjesti i naãem pamñeçu. Gdje je tu razlog evrop-

234

skoga ponosa? Za ovih deset tjedana zraånog bombardiraça,Sjediçene Ameriåke Dræave su dale 75% aviona, a çihovi su pilotiuzruåili 90% bomba ili projektila na jugoslavenski teritorij. Ostatakpripada Evropýanima.

Moskva neñe imati svoju diplomatsku pobjedu, naslovýuje Libération.Prenosi se pisaçe ruske ãtampe: “Misija Åernomirdina pridoni-jela je jaåaçu moñi generalâ nato-a.” Segodça piãe o minhenskomsporazumu, detaýi kojega su poznati samo autorima plana. Moskov-ski dnevnik Kommersant piãe: Zapad rezervira sebi pravo kontroleposlijeratnog sistema ne samo u Jugoslaviji, veñ takoðer nad cijelim po-druåjem, i ne samo u ekonomskom, veñ i u politiåkom te vojnom pogle-du. To znaåi dugoroånu prisutnost nato-a na Balkanu.

Rusija ponovno rasprodaje “ugled”, sada veñ za sitniã. Æalosno jevidjeti dvokontinentalnu zemýu na koýenima pred mfi, uslijed bes-primjerne pýaåke kojoj je izloæena od strane onih koje je Wash-ington postavio da çome vladaju. Meðu najbogatijim tycoonima iÅernomirdin, koji upravo u Beogradu, sa sebi sliånima, vodi pre-govaraåku misiju.

Belgijska vlada objavýuje spisak proizvoda koji moraju biti uklo-çeni s polica u prodavnicama, a nakon skandala “luda kokoã” (in-toksikacija dioksinom, toånije intoksikacija åovjeka i druãtvalogikom pro†ta, jer priroda nije stvorila ni ludu kravu, ni ludukokoã). Posve je sluåajno, dakako, ãto se luda kokoã pojavila u Bel-giji, gdje je i sjediãte nato-a. Ipak, sluãajuñi Jamie Shea, poåiçemsumçati u sluåaj. Dioksin – taj sastojak turbo-liberalne, postmoder-nistiåke, prehrane – dobiva se i uniãteçem trafo-stanica (a nato ihruãi i ruãi, sve u ãesnaest). Je li ovo bio i rat za kontrolu te drago-cjene gastronomske sirovine?

235

4. lipça

Abel Matutes, ãef ãpaçolske diplomacije: Gaðat ñemo ubuduñesamo vojne ciýeve! Hvala ocu, hvala majci koja ga je rodila ! rekaobi nezaboravni Mladen Deliñ.

Jacques Chirac (od iste matere i oca): Ubuduñe ñe se nato ograniåi-ti na strogo vojne ciýeve! Ovo je isto toliko znaåajna i nezaboravnareåenica kao i ona izgovorena prije dvije godine: Odluåio sam ras-pustiti Nacionalnu skupãtinu, u kojoj je desnica imala åetiri petinezastupnika, i na tako zakazanim parlamentarnim izborima, Chi-rac ñe, i çemu bliske desne politiåke grupacije, doæivjeti teæakporaz. Na ostavku i ne pomiãýa, mada ju je osnivaå Pete Repub-like, Charles de Gaulle, dao nakon ãto je dobio na referendumu,ali ne i u postotku koji je smatrao poæeýnim. Blago nama kad nasovako sposobni politiåari vode. Ne znaju ni prikriti strategiju:bombardiraçe civilnih ciýeva – koje nije bilo nikakva “kolater-alna greãka”, veñ pravi ciý operacije nakon neuspjeha slamaçaMiloãeviña i çegova – i çihova! – reæima. (Madeleine Albright jeuvjeravala Evropýane da cijela operacija neñe trajati duýe od tri-åetiri dana. Kasnije, kad je istekao rok prognozi, govorila je: Eh,sad ne smijemo nazad!). Ciý svega toga je zastraãivaçe stanov-niãtva i uniãteçe ekonomske osnovice Jugoslavije. Sve u skladus “æenevskim konvencijama”, bar isto toliko koliko i Miloãeviñevoponaãaçe, ili ponaãaçe terorista iz uåk (navedeno premasluæbenoj terminologiji koja se koristi u Francuskoj i Ãpaçolskoj,na primjer, za baskijske separatiste, ili u Velikoj Britaniji za pri-padnike Irske oslobodilaåke armije).

236

U Washington Postu naslov : “5000:0” (pet tisuña ubijenih srpskihvojnika prema nula gubitaka na stani nato-a) i samozatajni ko-mentar: Sjediçene Dræave ponovo zauzimaju u Evropi mjesto koje jeisto toliko znaåajno kao ono nakon Drugog svjetskoga rata. Mi Ameri-kanci, joã jednom smo izvlaåili vruñe kestene iz evropske vatre. Pitaçekoje me salijeñe åitajuñi ovo ameriåko priznaçe jest slijedeñe: Jeli iz strasti za evropskim kestenovima – znaåajno mjesto u Evropi –da Amerikanci ne uspjevaju odoýeti piromanskoj strasti za pot-paýivaçem evropske vatre? Kad ih i tako to niãta ne koãta: 0 gu-bitaka.

Telefonski razgovar s Ljubom Tadiñem, preko vikenda je kodkuñe. Iznosi svoj credo: Meni nitko nije smetao u Jugoslaviji. Politikaje infantilna, kako je znao govoriti Krleæa. Ljuba ostaje privræen svo-jim starim i provjerenim reperima.

U Nouvel Observateuru oglasio se Robert Badinter. Rat se bliæi kra-ju a o çemu ni glasa. Bio sam se zabrinuo.

Za sve one koji vjeruju u pravdu, za sve one koji se nikada nisupomirili s tim da zloåinci protiv åovjeåanstva, genocideri, etniåki puri-†katori, masakreri i silovateýi doæive mirnu starost, zahvaýujuñi am-nestiji ili meðunarodnoj susretýivosti, okruæeni paæçom svojih bliæçih,za sve çih, dakle, ovo podizaçe optuænice protiv Miloãeviña i çegov-ih pomoñnika je velika i dobra vijest. To mirne savjesti govori pred-sjednik “Badinterove komisije” koja je bila zaduæena za pravnoumorstvo jedne dræave. Ovo treba shvatiti kao vjeæbu iz maåje dijalektike, o kojoj je govorio Arthur Kœstler, a koja uvijek stajena svoje ãape, i koju u slobodnom vremenu upraæçava braånipar Badinter. U ovome posve nalik poæarevaåkom paru. Negdje baãu vrijeme kad je Robert predsjedao slavnom komisijom, çego-

237

va je odveñ angaæirana feministiåka supruga, Elisabeth, rjeãila bi-la vjeåno pitaçe “neravnopravnosti” muãkarca i æene: Muãkarcibi takoðer trebalo da raðaju. Kako? – Tako ãto bi im se transplantiralamaternica.* Takve otac viãe ne raða!

238

* Izvor, zlu ne trebalo: Jean-Marie Domenach: Une morale sans moralisme.

5. lipça

The Washington Post opisuje scenu koja se dogaða 26. svibça usjediãtu nato-a. General Clark, vrhovni zapovjednik savezniåkihsnaga, predstavýa ambasadorima zemaýa ålanica jedan od mo-guñih ciýeva bombardiraça, koji se nalazi u samom srediãtu Beo-grada. Jedini problem: ambasada jedne zemýe nato-a se nalazi nadrugoj strani ulice, ambasada neke druge zemýe ålanice samonekoliko metara daýe. Zamiãýam da bi trebalo da kaæem svojim di-plomatima da ne spavaju u ambasadi veåeras? – kaæe ambasadorzemýe åija je ambasada u Beogradu u neposrednoj blizini bu-duñeg ciýa. Toåno, odgovori Clark, i recite im, takoðer, da zaãtite pro-zore ýepýivim ili izolir trakama. I kohezija Alijanse je tako spaãenaizolir-trakom.

Francuska ãtampa pomno izbjegava zabiýeæiti mudru Chiracovuizjavu o strogo vojnim ciýevima.

Le Monde, u rubrici Pisma åitateýa, dostiæe ponekad visine slavneistoimene rubrike u Politici. Uzimamo jedno pismo, za primjer:Od Beograda do Gernike.

Ako je glediãte jednog ‘putnika’ po Kosovu, Régisa Debraya, uistinugroteskno, onda je glediãte Jeana Claira [kçiæevnika i direktora par-iãkog Muzeja Pikaso – f.c.] – u Le Mondeu od 21. svibça – bestidno.Åovjek moæe s pravom biti ýut zbog bombardiraça Srbije, ali gospodinClair, on pak, bestidno preuzima lajtmotiv anti-natovske propagandeMiloãeviñeva reæima.

Za gospodina Claira, nacisti su (ili piloti nato-a, to je isto) odbijalispustiti se na razinu svojih ærtava, no, i on sam to åini, pa tako nespomiçe ærtve Srba: Kosovo i Kosovare, koje on svodi na uåk, koja se

239

moæe usporediti, kako on kaæe, s drugim teroristiåkim bandama.Treba li podsjetiti gospodina Claira, koji je opsjednut visceralnim anti-amerikanizmom, da su u ime principa supranacionalizma, koji onprezire, Amerikanci oslobodili Francusku 1944.

Zaista, izgleda da uåk i ne traæi niãta drugo do primjenu prin-cipa supranacionalnosti. A moæda i primjenu principa supsidi-jarnosti, toliko dragog evro-federalistima? A ãto reñi o visceralnomantiamerikanizmu? Poznavaoci historije anatemâ znaju da je jed-na od najzvonkijih, koje je Francuska komunistiåka partija bacalana heretike, bila ona o visceralnom antikomunizmu.

U Libérationu, ‘ratoholiåari’ se ne predaju. Daniel Cohn-Benditpsalmodija na temu etiåkog suvereniteta. Historija ñe zapamtitiovaj 24. oæujka kao, moæda, kýuåni datum: tog dana je nato pokrenuonapade protiv Miloãeviña, a Gorçi dom odobrio zahtjev za izruåeçemPinocheta Ãpaçolskoj... Roðen je jedan novi oblik suverenosti: ‘etiåkasuverenost’, ili mondijalizacija pravne dræave... Etiåka suverenost jestodbijaçe da neki akter prigrabi suverenost da bi ostvario ciýevesuprotne temeýnim slobodama i pravima åovjeka... Na Kosovu u igrinisu bila apstraktna prava veñ pravo na ukorijeçenost, odbijaçe depor-tacije. To znaåi da etiåka suverenost ne proistjeåe iz apstraktne i mondi-jalistiåke bez-graniånosti veñ iz voýe da se jedna univerzalna savjestdovede u sklad s ýudskom pojedinaånoãñu. Ãto ovo znaåi: etiåka su-verenost, mondijalizacija pravne dræave, jest odbijaçe da neki ak-ter prigrabi suverenost??? A tko je onda nositeý takve suverenos-ti? Ãto je pravo na ukorijeçenost i, kao çegov korelativ, vjero-jatno, pravo na slobodno prekograniåno lebdeçe koje s tolikodara upraæçava nekad çemaåko crveni sada francusko zeleniDaniel?

240

U istom pariãkom dnevniku moæemo proåitati i slijedeñu repor-taæu o upravo zavrãenom evropskom summitu – Europäische Rat,Köln, 3–4. Juni 1999 – iz koje doznajemo zanimýive detaýe o raz-lozima evropskog ponosa.

Scena dostojna treñerazredne †lmske produkcije probudila je evrop-sku diplomaciju: Strobe Talbott, broj 2 ameriåke diplomacije, zavaýenna zadçim sjedalima limuzine, u druãtvu evropskog izaslanika u Sr-biji, †nskog predsjednika Marttija Ahtisaarija, koji mu prepriåava us-pjeh svoje misije. Zamjenik ameriåke dræavne tajnice je bio ‘kidnapi-ran’ preksinoñ, zatim poslat u sjediãte nato-a u Bruxelles, i tako biosprijeåen da sam podnese izvjeãtaj o rusko-evropskoj misiji novinarimakoji su ga åekali na aerodromu, ostavýajuñi to zadovoýstvo ãefovimadræava ili vlada Petnaestorice koji su se sastali u Kölnu, na zadçemsummitu pod çemaåkim predsjedaçem. Nijemci su priuãtili sebi pra-vo zadovoýstvo prepriåavajuñi ovu scenu kako bi pokazali – jedna las-ta ne åini proýeñe – da su Evropýani zaobiãli Sjediçene Dræave.

U ovom ‘uspjehu’ evropske diplomacije u okonåaçu rata pro-tiv Srbije, Petnaestorica su htjela uæivati do sitosti. U noñi s åetvrt-ka na petak, moglo se vidjeti çemaåkog kancelara, GerhardaSchrödera, u druãtvu s ministrom †nancija, Hansom Eichelom,i ministrom inozemnih poslova, Joschkom Fischerom, za stolomu baru jednog velikog kelnskog hotela kako se smiju i ispijaju åaãepiva zbog ovog uspjeãnog poteza.

241

6. lipça

Journal du dimanche – dominikalno glasilo svega onoga ãto je nafrancuske obale izbacio val mondijalizma (pasivnog ili aktivnog,svejedno), objavýuje uvodnik Alaina Genestara. Pravo remek-dje-lo u svom æanru.

Ovo je prva pobjeda u prvome ratu koji nije imao nikakvu ekonom-sku primisao, bez mirisa nafte, bez spora oko teritorija, bez imperijal-istiåke voýe, bez ideologije, bez Boga. Prvi nezainteresirani rat u His-toriji, ãto ne znaåi da nije imao interesa. Naprotiv. I bio je grandiozan,krhak i, na neki naåin, relativan, dakle razliåito procjeçiv: braniti uEvropi, unutar granica jedne suverene zemýe, ýudska prava. Imajuñina umu taj veliki interes, ovaj prvi rat za legitimnu obranu ýudskih pra-va trebao je biti dobijen. Osim nekog velikog åuda, i jest dobijen. I to jeono ãto je historijski bitno.

Poåev od sada, postoji ono ‘prije rata’ i ‘poslije rata’. Prije: sveto poã-tivaçe suvereniteta neke dræave koje se nameñe kao vjera, kao svojevrsnikult nacije ãto ga obnaãaju svi narodi. Poslije: ovo naåelo o nacional-nom suverenitetu nije ni osporeno ni dovedeno u pitaçe, veñ oslabýeno,stavýeno u konkurenciju, relativizirano jednim drugim raðajuñimnaåelom, pravom na mijeãaçe, pokrenuto u ime ýudskih prava, jednoi drugo su – neka to usput bude reåeno – francuski izumi...

U usporedbi, dakle, s ovim grandioznim i bezinteresnim ratomna Balkanu, blijedi uspomena na svaki pred-posthistorijski rat,rat koji nije bio voðen pod visokim stijegom ýudskih prava. Åa je pusta Salamina? Åa su pusti Termopili?

Recimo samo to da je svaki predhumanitarni rat imao baropravdaçe da je voðen u ime nekih “niæih” interesa. Voditi bez-interesni i uzviãeni rat jest, samo po sebi, de†nicija savrãenog

242

zloåina. Ali kako to objasniti jednom intelektualno insu†cijent-nom Gene(!)staru?

Na pitaçe kako vidi buduñnost ove regije, bivãi ameriåki am-basador u Beogradu, Warren Zimmerman, u Le Mondeu odgova-ra: Nisam veliki optimist. Ponajprije zato ãto nisam uvjeren da Srbi iAlbanci mogu æivjeti zajedno na Kosovu, åak i pod reæimom autonomi-je. I ako Kosovo nije stabilno, postoji rizik destabiliazcije Makedonije iAlbanije. Situacija u Crnoj Gori ostaje takoðer zabriçavajuña. Zajednos Bosnom, cijelo to podruåje bit ñe, putem nato-a, militarizirano daýihdvadeset ili trideset godina.

Robert Redeker, †lozof i ålan redakcije åasopisa Temps modernes,objavýuje u Le Mondeu, u rubrici Obzori–Rasprave, miãýeçe o po-naãaçu francuskih intelektualaca: Intelektualci uhvañeni na mamacoruæja.

Ovih prvih dana mira, potrebno je analizirati koãmar koji smo upra-vo proæivjeli, a koji je bio takoðer i koãmar za inteligenciju. Åitaçe istu-pa Bernard-Henri Lévyja, André Glucksmanna (‘Le Monde’ od 14. i 18.svibça) i istupe nekih drugih koje su ovi bivãi-novi-†lozo† zavrbovali podsvoj belicistiåki barjak uvjerava svakog iole distancirana åovjeka da suisti oni mamci koji su djelovali 1914. iznova ‘radili’ ovoga proýeña.

Izlizani ratoborni ton pojedinih intelektualaca vraña nas uistinu utu 1914. U ovom agresivnom ozraåju, naiñi ñemo samo na Régisa Debra-ya koji ñe (u vaãoj rubrici ‘Rasprave’, od 13. svibça) pokazati hrabrostjednog Jaurèsa. Nedavno poniæeçe kojem je bila izloæena jedna uåiteýi-ca, jer je svoje uåenike uåila pjesmi Borisa Viana, ‘Dezerter’, primjer jekoji govori o istom ozraåju.

Iznova vidimo intelektualce uhvañene na udicu oruæja! Isti oni, åesto,koji su se perom u ruci borili protiv druãtvenog pokreta u prosincu 1995,

243

otkrivaju i u ovoj prilici svoj konformizam, pozivajuñi s visokih uvod-niåkih podija na rat, na kopnenu intervenciju na Kosovu.

Zaboravýajuñi svaku lekciju xx stoýeña o ratu, oni su se okrenuli kratu na optimistiåki, gotovo radosni naåin, bezbriæno, kao prema novomsuncu. Gledali su ga na isti naåin kao ãto su çihovi tercomondistiåkipreteåe gledali ratove za nacionalno osloboðeçe (ali, u çihovim su oåi-ma dobri promjenili tabor). I poglavito: oni su ga gledali na isti naåinkao naãi prethodnici pred 1914.

Ne nijekajuñi patçe Kosovara i zloåine koje su Srbi poåinili, vaænoje da se upitamo o ovom doista lakomislenom tonu kojim se poziva urat. Oblik koji su za cijelog trajaça ovoga sukoba poprimile brojne in-tervencije intelektualaca izraæavao je olakãaçe: pred povratkom pravada se æeli rat i pred povratkom moguñnosti rata samog. Rat kao izvoroduãevýeça, opijenosti silom putem punomoñi! Moñi se iznova molitiMarsu, ãto pak, i ãtoviãe, ne izaziva griæçu savjesti!

Teratoloãki motiv etiåkoga rata se pokazuje veoma blizak odgojnomratu kako ga je Trocki vidio. Radilo se o tome da se dadne moralna lek-cija Srbima! Nauåiti ih – pod bombama – ýudskim pravima!

Suprotno onome ãto je napisano tu i tamo, kategorija ‘revizionistiå-ki’ ne primjeçuje se na Régisa Debraya: veñ na sve ‘ajmo u rat-in-telektualce’ koje je zgodila amnezija uæasnih lekcija ovoga stoýeña. Naãeje stoýeñe uåinilo rat apsolutno nemoguñim za opravdaçe: to je ovaoåiglednost koju mnogi ‘revidiraju’ s krajçom intelektualnom lakoñom.

Åudan preokret: delegitimirana, revolucija postaje ne-etiåka, ne-moralna; re-legitimiran, rat moæe biti okarakteriziran, sasma ozbiýno,‘etiåkim’! Ipak, naãe ‘ratoholiåare’-piskarala åekuju na iduñoj prekret-nici razoåareça, joã okrutnija od onih koja su izazvale revolucije, ra-zoåareça koja ñe se oåitovati onoga dana kad se bude otkrilo pravo liceovoga rata.

244

Dvije titanske postavke obiýeæile su ovo æeýezno stoýeñe svojim usi-janim æigom: socijalizam (ili komunizam) i rat. Ako su naãi intelektu-alci zaboravili samu ideju socijalizma (amnezija koja ih vodi do oprav-davaça, na dugo i na ãiroko, kolonâ najgrabeæýivijeg kapitalizma iekonomskog uæasa), oni su sada na putu da zaborave preobraæaj samebiti rata, do kojeg je doãlo u xx stoýeñu, ãto ih pak vodi tomu da o çe-mu dræe koliko optimistiåke toliko ãupýe govorancije.

Æalosno je ãto su ovi duhovi, koji se smatraju lucidnima, dopustilida budu dovedeni dotle da poniãtavaju vlastito stoýeñe – ‘razoåareçeizazvano ratom’ o kojem je Freud govorio 1917. godine, a koje se pokazu-je prije svega kao razoåareçe razuma pred svojim uzmakom kad, odri-åuñi se samog sebe, biva zahvañen vrtoglavicom uslijed egzibicije oruæ-ja i sile.

Nato-ofenziva protiv Srbije proizvela je tako neoåekivane ‘kola-teralne ãtete’: okameçeçe misli pred crnim suncem oruæanog sukoba,svrstavaçe uz prohtjeve vojnikâ, svoðeçe çena jezika na lozinke i za-povijesti.

Prvi plod mira bit ñe da se, nadilaæeçem åudnog kontrasta ovog pr-voga rata xxi stoýeña, iznova pronaðe kritiåka upotreba razuma u ko-mentarima intelektualaca koji su se vratili u xix stoýeñe.

245

7. lipça

Od sinoñ u æiæi svjetske javnosti Kumanovo, gdje se odvijaju nato-jugoslavenski vojni pregovori.

Ministri vaçskih poslova G-8 hitno sazvani u Bonn nakon neus-pjeha sinoñçih razgovora u Kumanovu. Ciý: pripremiti prijed-log rezolucije Vijeña sigurnosti koji bi bio prihvatýiv za sve.Razgovori nastavýeni i veåeras. Toåno je 20h 30’ u Bonnu (u Mos-kvi 22h 30’): Igor Ivanov traæi suspenziju sjednice jer predsjednikaJeýcina ne moæe dobiti telefonom!

U tjedniku Marianne komentar pod rjeåitim naslovom: “Jesmo libili gadovi?”

Rat na Balkanu je moæda zavrãen...Ostavit ñe tragove. Oznaåiti pod-jele. Straãne, jer kako vrijeme bude proticalo to viãe ñe se pokazati svaapsurdost i sve ruglo onoga ãto je proãlo. Ove uzaludne tisuñe mrtvih,ove populacije ærtvovane radi ponosa jednog i voýe za moñ drugog. Kaoãto je pisao Le Monde 31. svibça, nije se vodio protiv jednog reæima (ko-ji, oåigledno, nije uzdrman), veñ protiv jednog naroda. I ãto smo uradilida do toga ne doðe: niãta ili jako malo. Mi smo, naposýetku, bili kras-ni gadovi! I kada ova tragedija bude gotova, trebat ñe, bar za stanovitovrijeme, razbiti zrcala u kojima se ogledamo. Bio je taj nepodnoãýivimartirij Kosovara. Ali ti zloåini, ta zvjerstva, te deportacije, to je poåiniodrugi, neprijateý, ‘rðavi’. A za ratni zloåin poåiçen u Srbiji, za ta kr-voproliña civilnog puåanstva, za tu slijepu i sadistiåku kolektivnukaznu, jedino smo mi odgovorni. I ovi naãi zloåini nisu niãta ublaæilizloåine drugog. Naprotiv. I zato ovi vapaji u obliku nade: kada ñe doñido povratka Kosovara u çihove domove? Kad do pobjede demokracijeu Srbiji? Kad do odlaska u muzeje posýedçih nato-ovih generala? U

246

oåekivaçu toga: nezavisnost Kosova odbijena, uåk razoruæana,Miloãeviñ legitimiran...Kad ñe naãi ajmo-u-rat-intelektualci pozvati namanifestacije protiv ovakvog mira? U potpisu: p.m.o

U anketi istog tjednika, nekoliko dopisnika svjetskih listova,akreditiranih u Parizu, ocijeçuju “intelektualnu” raspravu u Fran-cuskoj u povodu rata na Balkanu.

Dopisnik rai, Carradino Mineo: Ne razumijem ulogu koju su in-telektualci sebi dodijelili u francuskom politiåkom æivotu. Odjek koji imdaju mediji jest uveliko pretjeran... U Italiji ne postoji takva vrsta ras-prave. To se moæda objaãçava kaãçeçem istinske politiåke rasprave uFrancuskoj.

Dopisnik New York Timesa, Alan Riding: To je neka vrsta mastur-bacije! Autopromocije. U Francuskoj intelektualci åekaju izbijaçe krizeda bi se izrazili... I povrh toga, oni su u Francuskoj veoma bliski poli-tiåarima.

Dopisnik El Paisa, Mati Octavi: Sumçam u stvarni domet in-telektualaca. Ali, ako iznose historijske ili ekonomske repere, zaãto ne?U Ãpaçolskoj nema debate. Uostalom, veñ stopedeset godina nema nivaçske politike: Régis Debray je, vjerujem, iznio neka pitaça koja sumnogi sebi postavýali. Ne kaæem da je u pravu.

Dopisnik The Guardiana, John Henley: Uæivao sam promatrajuñisve to! U Velikoj Britaniji nema toliko æestokih intelektualnih raspra-va.To je smijeãno! Pomisao da joã postoji zemýa u kojoj se neki smatra-ju ‘misliocima’! Po meni, afera Debray predstavýa oluju u cup of tea.

Dopisnik Sunday Timesa, Tony Allen-Mills: Ne znam ãto bih mis-lio o silovitosti razmjeçenih glediãta. Ali broj ålanaka napisanih o ratuna Kosovu objaãçava, moæebiti, mali broj åitateýa francuskih novina,zar ne?

247

Isti tjednik objavýuje i ocjenu koju je o Madeleine Albright daovodeñi diplomatski komentator Washington Posta, Jim Hoagland:Ona ima odlike buldoga. Sposobna je preñi preko svih nijansi da bi po-nudila simplicistiåku sliku o sloæenim meðunarodnim dosjeima.

248

8. lipça

Posýedça dva dana, izvjeãtava afp, ameriåki avioni b-52 bom-bardirali poloæaje jugoslavenske vojske na planini Paãtrik naKosovu. Veoma je teãko nama znati toåan broj ubijenih ili raçenih iz-javýuje portparol Pentagona, Kenneth Bacon. Nepotvrðene vi-jesti o stotinama ubijenih ili ozlijeðenih jugoslavenskih vojnika.

Francuski predsjednik Chirac: Sporazum Grupe 8 i povratak un uprvi plan diplomatskog procesa u Jugoslaviji oznaåavaju pobjedu fran-cuske koncepcije multipolarnog svijeta [!!!]

Jonathan Eyal, direktor strateãkih istraæivaça u Royal UnitedServices Institute, u intervju za Le Monde kaæe: Mi neñemo moñi ra-zoruæati uåk. Veñ dvadeset i pet godina britanska vlada pokuãava ra-zoruæati ira... I, glede pregovora u Rambouilletu i vojnog pro-tokola, jedna dodatna informacija: Mi smo Rusima bili obeñali dañemo ih konsultirati prije no ãto taj protokol podnesemo na uvid Srbima.Nismo odræali obeñaçe.

Na Sorboni – u sali Bachelard sudjelujem na tribini o kosovskomsukobu. Pozvani su joã Paul-Marie de la Gorce (iz mjeseånika LeMonde diplomatique), Jacques-Marie Bourget (novinar Paris-Matchakoji se upravo vratio iz posjeta Kosovu), Pierre Saly, profesor povi-jesti na Sorboni 1 i, najavýen, ali je bio sprijeåen, Didier Motchane,drugi åovjek Chevènementova Pokreta graðanâ. Tema: Geostrate-ãki ulozi na Balkanu. Predavaçe kasni jer je u zakazanoj sali joãuvijek u toku polagaçe diplomskog ispita iz †lozo†je ñudoreða.Na klupama nalazimo listiñ s pitaçima. Po izboru, jedna od triteme: 1) Moæe li se pouåavati domoýubýe? 2) Je li domoýubýe politiå-

249

ka obveza ili moralna vrijednost? 3) Ãto ‘domoýubni moral’ moæesuprotstaviti nasiýu?

Paul-Marie de la Gorce govori kako je od Quai d’Orsaya za-traæio bio tekst Sporazuma iz Rembouilleta, ali mu je bilo reåenoda ga nemaju! Nakon opetovanih zahtjeva i intervencija, dobivaodgovor da je tekst na engleskom [!] i da ga moæe doñi samo kon-sultirati. Tekst sporazuma, zbog kojeg je Francuska uãla u rat, na en-gleskom jeziku – ustvrðuje domoýubno ovaj jedan od doajena fran-cuskog novinarstva. Jacques-Marie Bourget, koji je 1985. dobionagradu Nathan za svoje ålanke u kojima je otkrio ulogu fran-cuskih tajnih sluæba u aferi Greenpeace, govori o smrti novinarskeprofesije – ratnog dopisniãtva. Le Monde je ovih dana objavio ko-munikej Reportera bez granica. To je dobar primjer naãe nove, mobi-lizirane, ãtampe. Naoruæane ãtampe. Ovaj komunikej je neka vrsta up-ozoreça javnosti. Pozor: novinari koji se nalaze u Beogradu, ili naKosov,u nisu slobodni. Pouzdani su samo naãi kolege koji prate borceuåk, kad oni gimnasticiraju na nekom maçem poligonu. Bojim se daovo novo reportersko pravilo ne postane credo novog svjetskog poretka.Novinarskog.

19h i 30’ – posýedçe nato-ove bombe!

20h i 40’ na Arte-u, francusko-çemaåkom kulturnom kanalu, po-åiçe trosatna emisija: U ãto se mijeãam, u pripremi koje su mezvali, joã u travçu, da im pomognem razliåitim prijedlozima iidejama. Novinar Daniel Laconte voditeý je emisije. Emisija po-åiçe reportaæom dvojice novinara koji su proveli viãe dana udruãtvu uåk: Jean-Marie Perthius i Philippe Lagnier. Iznose kaovjerodostojno sve ãto su im rekli pripadnici uåk. Njihova priåa:Dva srpska vojnika u nekom gradu klade se kojeg je spola dijete

250

ãto ga u utrobi nosi neka Albanka. Provjera: bajunetom otvarajutrbuh!!!

Meðu gostima je i direktor Le Mondea, Jean-Marie Colombani,dnevnika koji je puna tri mjeseca predstavýao ratno glasilo nato-a i humanitarnog intervencionizma. Mnogo mi puta za ovo vri-jeme pala na um ona De Gaulleova: L’Immonde! (Neåisti!). Tu je ineizostavni borac za Kosovo, Jacques Rupnik, koga pamtim povirulentnim kritikama izlagaça ãto sam ga u okviru Radne grupeIstok–Zapad – koju je vodio Pierre Hassner – odræao u prosincu1988. godine u Ãkoli za visoke studije u druãtvenim znanostima, dak-le, prije gotovo jedanaest godina. Naãem struåçaku za Balkan jezasmetala tada moja “subjektivna” kritika Miloãeviña. Spoåitnuomi je kako nisam uoåio reformatorsku dimenziju Miloãeviñevepolitike, pa on je proveo godine u Americi kao bankar, çegovu æeýuda uvede zakone træiãne privrede, razmontira “komunistiåkiaparat” i druge gluposti. Sada je jedan od najaktivnijih boraca zanezavisno Kosovo i kopneni rat protiv Jugoslavije. U studiju su iRadomir Dikliñ – Backo – direktor nezavisne beogradske novinskeagencije Beta, te çemaåki novinar i pisac, Peter Schole-Latour.Ova dvojica su jedini “glasovi razuma”.

Peter Schole-Latour: Tko govori o Srbima iz Krajine? Puno je tumanihejskih simpli†kacija: dobri i rðavi momci. Balkan je kudikamosloæenija stvarnost! Voditeý emisije Leconte ide dotle da ga us-poreðuje s Le Penom. I on tako tvrdi! Nije li vam åudno da se nalazitena pozicijama koje zastupa Le Pen?

Ja sam na pozicijama generala De Gaullea. Vidno uzbuðen zbogovog televizijskog vreðeça, Schole-Latour dodaje: Zabraçujemvam da me usporeðujete s Le Penom!

Rupnik uspjeva plasirati svoju kronoloãku opservaciju: Ovajrat kasni deset godina! Dakle, upravo je trebao biti pokrenut kad

251

je on pohvalno govorio o Miloãeviñu. Staro je koncilsko pravilo:Konvertiti mogu sudjelovati u procesiji, ali ne bi smjeli nositi bal-dahin. Ovaj ga nosi.

U treñem i najduýem dijelu emisije – pod nazivom Nula mrtvih– reportaæa o najsuvremenijem ameriåkom oruæju i istraæivaçi-ma na tom poýu. Prava apoteoza pentagonalnog humanizma.Simulatori virtualne realnosti, satelitska tehnika koju koristi iobiåni “praãinar”, koji viãe sliåi na astronauta negoli na ratnika,“inteligentna municija”. U prilogu vidimo i laboratorije tog “vr-log novog svijeta” – i trust mozgova koji “stoji iza svega toga” –a koji se kliåe Rand Corporation, Santa Monica – ustanova koja jei platila snimaçe ovog †lma. Najåeãñe spomiçana sintagma “slo-bodni svijet”- kao u vrijeme Johna Fostera Dullesa. Apsolutnoneosporna strateãka i tehnoloãka ameriåka supremacija. Tko kon-trolira informaciju, taj i pobjeðuje! upozoravaju nas mudraci iz RandCorp. Dajmo se onda internetirati! Optiåka su vlakna jeftina, i stiæuna sve adrese interniraca.

Novinarka Nathalie Borgers, koja ujedno i åita popratni tekst,na granici je †ziåkog uæitka kad predstavýa te “napretke” u oblastihigh-techa: “vrhunsko”, “åudo preciznosti”. Stil podsjeña na apo-teozu natåovjeka i çegove moñi.

Jedan od tih “pentagonalnih luðaka” govori i o “bezgreãnom”,ne zaåeñu, kao ãto bi se moglo pomisliti (immaculée), veñ pri-moravaçu protivnika na predaju. Ameriåka teologija o bezgreãnomkleåaçu u ovalnom kabinetu i ne uvedi nas u napast.

Schole-Latour, vidno iznerviran: Da sam kojim sluåajem Kinez,poæelio bih, gledajuñi ovaj †lm, baciti projektile na Ameriku kako bihse od svega toga zaãtitio!

Film jasno pokazuje paradoks zapadne strategije: Veliku spo-sobnost ubijaça i malu ili nikakovu æeýu za umiraçem!

252

Nitko nas ne moæe napasti! Maloumna utopija opsjednute tvr-ðave. Paranoja dovedena do paroksizma.

Novinaru koji me je nekoliko puta zvao dok su trajale pripre-me za emisiju, Fabriceu Gardelu, ostavýam poruku na telefon-skoj sekretarici: Niãta sramnijeg u æivotu nisam gledao na tv. Apote-oza tehnoloãkog faãizma. Kao da vam je dr Göbells bio scenarist. Nadamse da me viãe neñete nikada uznemiravati bilo kojim povodom!” Nevermore.

* * *Rat protiv Jugoslavije otvorio je raspravu meðu ekspertima otome kako åak i sa sklepanom strategijom, nadmoñnost novihsustava oruæja i precizni udarci iz daleka osiguravaju pobjedu.Disproporcionalnost u odnosu snaga osigurava pobjedu samimtrajaçem, drugim rijeåima, sustavnim uniãtavaçem protivnikoveinfrastrukture, sve dok ne popusti. Kao pobjednik iz ovoga rata,po nekim ekspertima, izlazi talijanski general Giulio Douhet, ko-ji je 1921. izgradio teoriju il domino dell’ærio, o kontroli zraånogaprostora. Jer, prvi put nakon Hiroãime, rat je dobijen iskýuåivoupotrebom zrakoplovstva. No, osim ove polemike za ili protivDouheta, zanimýivija je evolucija rata u ameriåkoj koncepciji.

Rma, Revolucija u vojnim stvarima (Revolution in Military A� airs) predstavýa koncept koji se veñ godinama rabi da bi se oz-naåile duboke promjene u prirodi i voðeçu rata, izazvane bro-jnim druãtvenim i tehnoloãkim revolucijama. Veñ je za DesertStorma (Pustiçske oluje) bilo reåeno da je to prvi rat xxi stoýeña.Za nato-ovu intervenciju protiv Jugoslavije isto tako, ili joã, prvipost-industrijski, prvi post-modernistiåki rat. Nastala na traguReaganove Strateãke obrambene inicijative, ali bez velike medijskebuke, rma je rezultat tehniåkih revolucija u elektronici, infor-matici, telekomunikacijama. Prostor, vrijeme, bitka, izgubili su

253

svoje klasiåne karakteristike. Kibersfera – rezultat eksplozije teleko-munikacija i Net-a – mijeça naãe klasiåne predodæbe o prostorui vremenu. Ona nema teritorijalnog srediãta, posvuda je u istomtrenutku, kao Pascalova kugla kojoj se srediãte nalazi posvuda arubovi nigdje. Rat se koncentrira na pred-bitku, pobjediti i bez ra-ta, ãto je tehnoloãki so†sticirana reaktualizacija koncepta ãto gaje u Umijeñu ratovaça iznio joã veliki kineski vojskovoða Sun Zi(ãesto stoýeñe pr.n.e.): Vrhunac umijeña je svladati neprijateýa bezborbe. Kibersfera istiskuje atomsko oruæje i interkontinentalneprojektile koji su odreðivali prirodu sukoba do kojega, na sreñu,nije doãlo tijekom hladnoga rata, kao i motore i naftu koji suimali odluåujuñe znaåeçe u ratu 1939–45.

William Perry, godine 1978, buduñi ameriåki tajnik za obranu,a tada naåelnik odjeýeça za Vojno istraæivaçe u Pentagonu, iznioje slijedeñu prognozu:

Sjediçene Ameriåke Dræave veoma se brzo primiåu ostvareçu trijuciýeva: vidjeti u svakom trenutku sve bitne mete ãto se nalaze na nekombojnom poýu, tuñi izravno svaku metu koju vidimo i uniãtiti svaku metukoju moæemo tuñi tako da uåinimo neodræivom prisutnost na bojnompoýu gotovo svakoj suvremenoj vojnoj sili.

I maçe od dvadeset godina kasnije, ovo je predviðaçe dobilokonkretnu formu u strateãkom konceptu koji razvija jedan odglavnih inspiratora rma – admiral William Owens, 1995, tada za-mjenik naåelnika ameriåkog zdruæenog meðuarmijskoga ãtaba.

Oko godine 2005. bit ñemo sposobni detektirati gotovo 90% svega ono-ga ãto ima vojno znaåeçe unutar neke prostrane oblasti. Kombinirajuñidetekciju s obradom podataka koju nam pruæa 4xci (Command,Control, Communication, Computers, Intelligence) ostvarit ñemo nad-moñ u poznavaçu bojnog poýa. To je ova nova koncepcija rata koja

254

nam pruæa uvid u korelaciju snaga zasnovanu na integralnoj percepci-ji lokalizacije, aktivnosti i operativnih uloga i ãema savezniåkih ili pro-tivniåkih snaga, ukýuåujuñi i preciznu prognozu promjena do kojih ñedoñi na krañi rok.

Da bi se dobio jasan, gotovo sinoptiåki, pogled na bojiãte, raz-vijeni su cijeli sistemi detekcije – nazovimo ga ‘veliko Kiklopovooko’. Kako to oni kaæu: svaki potpis je smrtan. Drugim rijeåima,biýeæi se svaki trag nekog æivog ili materijalnog tijela koje samimsvojim prisustvom izaziva niz promjena u jednoj ili viãe sredina.Vizuelni, infracrveni ili ultraýubiåasti, laserski, termiåki, seizmiåki,gravimetrijski, akustiåki ili elektromagnetski detektori. Upuñeni nu-meriåki signal se putem 4xci, ili arti†cijelne inteligencije, pretvaratrenutaåno (u realnom vremenu) u informaciju.

Sam pojam fronte je stubokom izmjeçen. Gustina vojnika poåetvornom kilometru iznosila je u Antici i do 100.000 ýudi, da biu napoleonovskim ratovima pala na 5.000, u Prvom svjetskomna 400 i na 40 u Drugom svjetskom ratu. S ratom u Zaýevu iz-nosila je 2 do 4. U ratu protiv Jugoslavije pala je na 0. Proãlo jevrijeme bitaka s velikom koncentracijom motoriziranih jedinica,uz podrãku dalekometnog topniãtva i zrakoplovstva. Nastupa vri-jeme rata na distancu (stand-o� warfare). Inteligentne bombe i preciznonavoðeno streýivo (precision guided munitions – pgm) – lasersko, elek-trooptiåko ili globalno pozicionirajuñe navoðeçe – sastavni sudio tog rata. Krstareñi projektil – druga omiýena Clintonovaigraåka – prima signale iz satelitske mreæe Navstar, i korigira svo-ju putaçu do svega nekoliko centimetara odstupaça. Ako je op-skrbýen i sistemom tercom, åiji altimetriåni radar osmatra obriseterena koji nadlijeñe, zahvaýujuñi kojem izraðuje vlastitu topo-loãku kartu koju usporeðuje s onom koju dræi u memoriji, i sis-

255

temom dsmac, koji koristi optiåki skaner radi identi†kacije meteu vidýivom spektru, onda ñe projektil nepogreãivo pogoditi metu.Jer, sramota je takome junaku... dæilitnut se, ne pogodit ciýa.

U ratu protiv Jugoslavije koriãteni su sub-soniåni krstareñi pro-jektili, koji ñe, kako se najavýuje, ustupiti mjesto hiper-soniånima,s brzinom i do 25 Macha.

Jedam pgm u Zaýevskom je ratu zamjeçivao tridesetak “nor-malnih” bombi. Bez pgm, dakle, da bi se postigao æeýeni ciý, tre-balo bi tridesetak puta viãe bombi s odgovarajuæom teæinom.Prema miãýeçu eksperata, samo bombe s laserskim navoðeçemproizvele su tisuñustruki porast ruãilaåke moñi. Od Drugog svjetsko-ga rata pa do onog u Zaýevu, sredça veliåina promaãaja smaçe-na je s jednog kilometra na nekoliko metara, a radi se na daýemsmaçeçu koje bi se mjerilo u centimetrima.

Ameriåki je vojnik veñ putujuña so†sticirana oruænica. To smovidjeli i u reportaæi na Arteu. Kaciga Helmid ima ureðaj za audioi video satelitsku komunikaciju, naoåare za noñno osmatraçe telasersku kameru koja ñe upravýati çegovim oruæjem.

Protivnik se, povrh toga, izlaæe udarima elektromagnetskihimpulsa – za sada smo vidjeli samo gra†tne bombe – koji præeelektronsku mreæu i putove, a informativna mreæa i kanali, mogubiti napadnuti virusom, logiåkim bombama, piratstvom...

Ometaçe radio emisija je zastarjela metoda. Nakon ãto seuniãte radio i tv odaãiýaåi, prelazi se na izravnu satelitsku difuz-iju, na audio i video morphing, stvaraçem i emitiraçem poæeýneslike stvarnosti, sa ciýem da se obmani stanovniãtvo i ohrabri napobunu protiv reæima.

Naspram ovog hipertehnoloãkog Kiklopa, Ahejcima ne pre-ostaje drugo no pribjeñi Odisejevu lukavstvu, pod uvjetom, da-kako, da prionu veslat, da nevoýi zloj uteåemo. Oni ñe nastojati iz-

256

bjeñi sudar na strateãkoj razini, na kojoj su inferiorni, i pokuãatitraæiti slabe toåke, izazvati sukob na infrastrateãkoj razini, na ko-joj je golema nadmoñ tako naoruæane i organizirane hipersile,ako ne nedjelatna, a ono bar bitno oslabýena.

Kiklope, ako te netko od ýudi zapita smrtnih,Kojom si nesreñom grdnom izgubio jedino oko,Reci, Odisej da t’ je gradobija izbio çega,Sin Laertov Odisej, na Itaci çemu su dvori!

257

9.lipça...

Jospin je dugo godina bio tajni aktivist jedne trockistiåke skupine –prenosi afp informaciju objavýenu prvo u Libérationu, a zatim uLe Mondeu, a izvor koje je Jacques Kirsner, pseudonim CharlesaStobnicera, jednog od bivãih åelnika Internacionalistiåke komunis-tiåke organizacije (oci).

U Le Mondeu, Thomas Ferenczi piãe o bespuñima antiamerikaniz-ma: Nato-bombardiraça Kosova [!] izazvala su u stanovitim intelek-tualnim sredinama, u odnosu na Sjediçene Dræave, val kritika åijaæestina podsjeña na invektive i anateme iz vremena hladnoga rata...Poteãkoña je u tome ãto antiamerikanizam ima dvosmisleni status. Onmoæe proisticati iz sustavnog odbijaça svega ãto dolazi iz Amerike, uåi-nak, prema François Furetu, ‘ýubomorne fantazme siromaãnog u odno-su na bogatog’, ili iz politiåkog izbora koji se temeýi na analizi – toånojili pogreãnoj – odnosa snaga...Antiamerikanci danas su takoðer iantievropýani”, piãe Ferenczi koji je na taj naåin otvoreno priznaoono ãto smo tek slutili: da se odnedavno mnogi trude staviti znakjednakosti izmeðu ujediçeça Evrope i pretvaraça staroga kon-tinenta u zonu slobodne trgovine i dokolice, u Euroland. Po æe-ýama Amerikanaca.

Kosovo neñe biti mnogo zabavno mjesto za Srbe kad stigne nato i nemislim da ñe poæeýeti tamo ostati, prenosi Le Monde rijeåi portparo-la Pentagona, izgovorene u Bruxellesu. I vijest iz istog izvora:Ameriåki vojnici, åiji se arsenal obogañuje novim mikrovalnimbombama koje mogu uniãtiti informativne mreæe i postrojeçaza telekomunikaciju, namjeravaju da ih åuvaju, da bi se mogli sçima posluæiti protiv neprijateýskih infrastruktura koje su kudikamoso†sticiranije od one u Jugoslaviji.

258

Le Canard enchaîné donosi detaýe o Drami u Kölnu, zahvaýujuñikojima doznajemo da nije bilo mnogo razloga za evropski ponos.

Gotovo nevjerojatna scena, 3. lipça, na cesti nedaleko od Kölna: dokse na sastanku ãefova dræava ili vlada Evropske Unije, okupýenih uovome gradu, oåekuje povratak iz Beograda çihova izaslanika, †nsko-ga predsjednika Marttija Ahtisaarija, koji tek ãto je od Miloãeviña izv-ukao sporazum, spomenuti izaslanik je na tajnom sastanku s drugimåovjekom ameriåke diplomacije, sa Strobeom Talbottom, kome on, nazadçem sjediãtu Amerikanåeva automobila, nesumçivo, podnosi de-taýni izvjeãtaj o tome ãto je dogovorio u jugoslavenskoj prijestolnici. Tojest sve one informacije koje je trebao ponajprije podnijeti åelnicimaEvropske Unije.

‘Libération’, koji piãe o toj epizodi (5. lipça) nije izvjestio o tome ka-ko je Chirac saznao za ovaj neobiåan susret koji su Amerikanci orga-nizirali, i koliko je bio bijesan zbog toga. Jedan od suradnika francuskogpredsjednika dobio je informaciju od nekoga iz çemaåke pratçe kojaje slijedila automobil Ahtisaarija da je ovaj iznenada, po napuãtaçuaerodroma, promjenio predviðeni itinerer i skrenuo na sporednu cestu,na tajanstveni rendez-vous.

Chirac je, dakle, obavijeãten åim je Finac poåeo davati informa-cije Amerikancu. Ljut kao ris, on je okrenuo telefon i pozvao kancelaraGerharda Schrödera. Ne birajuñi rijeåi: ‘neprihvatýiva’ ameriåka na-mjeãtaýka, ‘uvreda’... Uz prijetçu: ako evropski izaslanik ne budeodmah sprijeåen da nastavi svoj tajni brie†ng, Chirac ñe ga ‘otpustiti’.

I na drugom kraju æice, kancelar nije krio svoju ýutçu i, ne oklijeva-juñi, na lice je mjesta poslao jednog od svojih najbliæih suradnika kojiñe konaåno prekinuti ovaj ameriåko-†nski tête-à-tête pozivajuñi se nadvojaku Schröderovu funkciju, istodobno predsjednik dræave na teri-toriju koje se nalaze dvojica tajanstvenih sugovornika i predsjedavajuñi

259

Evropske Unije. I Talbott ñe biti zamoýen da prvim avionom krene zaBruxelles, u sjediãte nato-a.

Ce qu’il y a terrible quand on recherche la verité, c’est qu’on la trou-ve* pisao je Rémy de Gourmont.

21h – u Kumanovu potpisan vojni sporazum.

260

* Ono ãto je straãno kad åovjek traæi istinu, jest to ãto ju nalazi.

10. lipça...

Dvije francuske vojne grupacije i pravci prodiraça na Kosovunazvani su Baudelaire i Rimbaud. “Ukleti pjesnici”, kao kolateralneærtve, simboli operacija uspostavýeça reda. Neizbjeæne asoci-jacije: zaãto ne Lautréamont, Jarry, Proust, Artaud... kad veñ izposve oåiglednih razloga ne dolazi u obzir Mallarmé (mal armé– slabo naoruæan)? Koji je nastrani stihoklepaåki mozak mogaosmisliti ovu ludost?

Planetarni prokurator, Louise Arbour, podnijela ostavku. Sic tran-sit gloria mundialista.

U Maison de l’Europe kolokvij u organizaciji Instituta za druãtvenupovijest (osnivaå: Boris Souvarine) pod naslovom: Komunizmi, post-komunizmi i para-komunizmi. Odazvao sam se pozivu organiza-tora, ne krijuñi miãýeçe da je tema neprimjerena trenutku, arhe-oloãka, te da se åudim ãto nema Alaina Besançona... Meðu su-dionicima su i: Marc Lazar, Philippe Raynaud, Stéphane Courtois,Ilios Yannakakis, Jean-François Revel, Pierre-André Taguief.

Afp prenosi izjavu zapovjednika III jugoslavenske armije da ñedanas u podne zapoåeti s podruåja Podujeva, prvo znaåajnijepovlaåeçe jugoslavenskih trupa.

Afp: Iskrcavaçe prvih ameriåkih marinaca, koji treba da sudjelujuu mirovnim snagama na Kosovu, poåelo je jutros u luci Litohoro,juæno od Soluna, u podnoæju Olimpa. Srdæbu mi, bogiço, pjevajAhileja, Peleju sina...

261

Don Javier Solana obavjeãtava Ko† Annana o suspenziji nato-bombardiraça Jugoslavije. Najveña zraåna armada – od ukupno1089 aviona, od toga 769 ameriåkih, 320 evropskih – moæe na za-sluæeni odmor.

Na tfi intervju s Jacquesom Chiracom. Iz tog intervjua saznaje-mo da je ideja za pokretaçe akcije nato-a roðena na veåeri uLondonu s Tonyjem Blairom [provjeravam, bilo je to 28. sijeåça,jer Chirac nije znao toåno kojeg dana], kad je poslije masakra uRaåkom, bilo jasno da se neãto mora pokrenuti, te smo tako pozvalii zamolili Clintona da podræi naãu ideju!

Ovo je bezuvjetna kapitulacija, u mjeri u kojoj smo jasno naznaåilida se nema o åemu pregovarati...Sve dok Srbija ne bude imala demo-kratski reæim, sve dok je Miloãeviñ tu, neñe biti meðunarodne pomoñi...Na srpskom je narodu da izvuåe sve posýedice... O vojnim operacijamatreba sada iznijeti stvarne åiçenice, kaæe Chirac uz napomenu daje bilo 22 tisuñe zraånih udara. Francuska je, iz dana u dan i ponekadviãe puta (...) davala svoj pristanak za svaki udar i odbila stanoviti brojçih. Kad je doãlo do francuskog odbijaça, do çih nije dolazilo. Naprimjer, to ãto su mostovi u Beogradu danas na svojim mjestima, a bilisu predmetom znaåajnih i muånih diskusija izmeðu vojnih lica – akosu mostovi joã uvijek tu, to je zahvaýujuñi umnogome Francuskoj. AkoCrna Gora nije bila ærtvom veñeg broja udara, poglavito u priobalnompojasu, (...) to je zato jer sam se ja tome usprotivio, kaæe joã Chirac iistiåe kako Francuska nije odgovorna ni za jednu greãku (kolate-ralnu) za rata protiv Jugoslavije. Naãi vojnici, zrakoplovci posebno,pokazali su divnu kompetentnost, hladnokrvnost, tehniku i hrabrost.

Reñi da se Francuska zadovoýila time da na diplomatskom ili voj-nom planu samo slijedi Amerikance, to je jednostavno pogreãno (...)

262

ma kakvo, uostalom, bilo totalno slagaçe koje smo imali s Amerikan-cima oko ciýeva i strategije. Ovaj veliki telefon me povezuje s predsjed-nikom Clintonom. Ovaj drugi s Jeýcinom.

Preko Libérationa André Glucksmann nam poruåuje: Evropa ñe seroditi u Priãtini. Vijesti po kojima je ona roðena, åak i dobrano se-nilna, treba, dakle, uzeti kao neosnovane glasine. Rado bih podi-jelio ovaj optimizam, kad ne bih znao da je za takav optimizampotrebna prevelika doza cinizma.

Dvije stranice daýe, Romaine Goupil i Pierre Hassner, otvarajunovu frontu – evropske izbore – i iznose tri razloga da se glasa ko-risno, drugim rijeåima, za Daniela Cohn-Bendita: Cohn-Bendit seangaæirao nedvosmisleno za Evropu, ima rijedak dar za debatu i izjas-nio se bez ikakvih ograniåeça u prilog Kosova.

263

rma

11. lipça

Ameriåkom narodu mogu objaviti da smo postigli pobjedu za sigurnijisvijet, za naãe demokratske vrijednosti i za joã jaåu Ameriku, izjavioje rano jutros po zapadnoevropskom vremenu, u televizijskomobrañaçu javnosti, ameriåki predsjednik Bill Clinton, i u za-kýuåku istaknuo kako ñe se xxi stoýeñe moñi sada otvoriti potvrdikoja je nosiýa nade u ýudsko dostojanstvo i prava åovjeka. Nada je,govorio je pak Paul Valéry, instinktivno nepovjereçe u naãa pred-viðaça.

Ameriåka dræavna tajnica, Madeleine Albright, u posjetu izb-jegliåkom logoru Stankovci, u Makedoniji. Mi smo ovaj rat dobilida biste se vi – izbjeglice – mogli vratiti kuñama i tamo voditi dostojani normalan æivot, rekla je uz burno pýeskaçe. Miloãeviñ i Srbi suizgubili kontrolu nad Kosovom – izjava koja je bila poprañena grom-kim skandiraçem: usa-uåk !!! Madeleine Albright daje novo ret-rospektivno objaãçeçe rata: Najveñi dio izbjeglica koji je okruæu-ju ne bi se tu, vjerojatno, ni nalazili da nije bilo nato-intervenci-je koja je, po samom Clintonu, dan prije poåetka zraånih udara,pokrenuta da bi se obranile naãe vrednote.

Glucksmannovu akuãersku ideju – kao pavlovýevski signal –preuzima i direktor tjednika Le Point, Claude Imbert i – u aluzijina preksutraãçe evropske izbore – maðioniåarski precizira: Evropase traæi u izbornim kutijama, ali se nalazi na Kosovu.

U istom tjedniku åitamo i slijedeñu izjavu ãefa çemaåke diplo-macije, Joschke Fischera – apsolutno debilnu izjavu, kad ne bi bi-la, vjerojatno, apokrifna: Po prvi put u povijesti, Njemaåka se borilana dobroj strani!!! U viãe navrata smo je åuli, ali umjesto u povijesti,

264

stajalo je u xx stoýeñu. I zeleni taksist ima pravo na uæivaçe povlas-tice koju su stari formulirali: in dubio, pro reo – u sluåaju sumçevaýa suditi u korist tuæenoga.

Afp: Ovi zraåni udari protiv Jugoslavije ñe vjerojatno obeshrabriti nato da se iznova angaæira izvan granica svojih ålanica, ocjena jeJosepha Cirincionea, iz Carnegie Endowment for international Peace,analitiåkog centra iz Washingtona.

Vjerojatnoña da bi se sliåne operacije vodile izvan Balkana, viãe naistok ili u Sredozemýu, nadilazi razum, ocijeçuje pak Daniel Gouré,iz Centra za strateãke i meðunarodne studije (csis).

Nato-ovi zraåni udari protiv Jugoslavije izazvali su, po çegovumiãýeçu, znatne ãtete ugledu nato-a kao vojne organizacije.

Da jedna Alijansa, stvorena da bi se ‘suprotstavila SovjetskomSavezu’ i vodila ‘treñi svjetski rat’ biva zadovoýna ãto je ostala ujediçe-na ‘u jednom minornom sukobu, ne izgleda mi kao velika pobjeda’...

Bombardiraça su bila predviðena samo za tri dana, otkriva pakkontra-admiral Eugene Caroll, iz Centra za informaciju u oblastiobrane. ‘To je bila tragiåna greãka’, domeñe on, ocijeçujuñi da je takvaprocjena bila ‘smijeãna’.

Riziko Tours, madæarska putniåka agencija, organizira turistiåkaputovaça na Kosovo radi razgledaça uniãtenih sela. Tridesetak veñupisanih klijenata, meðu kojima i Francuz koji je zbog lijeåniåk-ih razloga bio odbijen na prijemu u Legiju stranaca (Le Monde).

265

12. lipça...

01 h i 30’ – ulazak ruskih trupa na priãtinski aerodrom.

U viãe navrata pokuãavam telefonirati ocu Savi iz samostana uVisokim Deåanima. Bezuspjeãno. Zadçi put smo se åuli pred nato-ovu intervenciju. Plemeniti monah predstavýen u mnogimmedijima kao monah internaut.

Primio pismo prijateýa Miroslava Karaulca iz Beograda:...Oko 20h telefonirala je Maja. Ne bih mogao sada da odredim ko-

liko smo dugo razgovarali. Ali istoga åasa kad je spustila sluãalicuoglasile su se sirene i rat je poåeo...

Prvi put, preko neke strane radio stanice, doznajem da se radi o bom-bardovaçu u humanitarne svrhe. Bombardovaçe Jugoslavije, kako setvrdi, znatno ñe olakãati æivot stanovnicima Kosova.

Namera je, kako se da razumeti, da se ubije izvestan broj nevinih,da bi çihova smrt uputila na prave krivce rata.

Telefonira mi René. Misli da je bombardovaçe korisno i da ñe reãitimnoge probleme. Da ñu se i sam u to ubrzo uveriti. Potpuno shvata dato nije prijatno. Smatra da se to, u svakom sluåaju, moralo pokuãati;da za sada stvari dobro stoje i da spavam mirno.

Peçuñi i silazeñi ton sirena, sa intenzitetom koji treba da uznemiriili åak da uplaãi. Gama asocijacija, sve u svemu, krajçe suæena. Uos-talom, to i nije neka muzika nego samo zvuk. Eventualno, moæda samoosnova za neku daýu muziåku obradu. Åiçenica je da u poåetku izazi-va zbuçenost, strah, åak i paniku. Samo u poåetku; veñ drugi, treñi put,bez ikakvog daýeg znaåeça. U redu, plaãi i daýe mais le charme estrompu...

266

Razaraça sve obimnija i sve ubitaånija, meðutim, sudeñi po parolama na transparentima, po izjavama intervjuisanih, po pred-viðaçima odgovornih, sve uåestalije i upornije tvrdçe da ñemo pobe-diti.

Lideri stranaka, visoki fukcioneri, podseñaju da nam je i ranije biloloãe, da smo se uvek nosili sa teãkoñama, da smo navikli na çih, da seu çima najboýe snalazimo, da upravo tu leæi naãa snaga. Kako se darazumeti opet smo u prednosti.

Da li znate zaãto nas bombarduju? Pita me komãinica u liftu.Ona izlazi na treñem spratu.To je isto kao bombardovati neko pozoriãte zato ãto u çemu igra

drama koja vam se ne sviða, åitam negde u novinama.Bilo bi naravno daleko jednostavnije, kako ålanak æeli da sugeriãe,

promeniti repertoar.Prvo se oglasila sirena a ubrzo se åula detonacija, kao posledica pro-

bijaça zvuånoga zida.Ãta ste nam pripremili za veåeras?Jedna kaseta, sa viãe desetina kasetnih bombi, baåena 12. maja, na

gradiliãte nove fabrike duvana u Niãu, nije eksplodirala. Na çenom ok-lopu, ispisana belom bojom, naðena je poruka: ‘Do you still want tobe Serb? Fast run!’

Viðeçe nepoznatog ameriåkog vojnika, moæda neãto uproãteno, celog problema...

Izgleda da ponestaje meta. Vrañaçe pilota na ista mesta, sve uåestal-ija. Jedna ekonomski nerazvijena zemýa nudi vrlo skroman repertoarvaýanih meta. To je sve, stvarno nemamo niãta viãe! Kao onaj italijan-ski saobrañajac, koji je, videvãi jednu damu, za volanom otvorenih ko-la, da se predugo ãminka, pred semaforom, morao da joj skrene paæçu:‘Signora, izvinite, ali moæemo vam ponuditi samo te tri boje!’

267

Na Brankovom mostu, oko 22 h, uskaåem u prvi autobus. Pitam zasvaki sluåaj kuda ide. Od tri anketirana putnika ni jedan ne ume da mito kaæe.

Beograd, 24.marta – 9.juna 1999.Miroslav Karaulac

Le Monde, sa sutraãçim nadnevkom, osvanuo sa slijedeñimnaslovom: “Savezniåke snage uãle na Kosovo”.

Iz dopisa izvjeãtaåa iz Washingtona åitamo: Rat u Zaýevu jeimao svoje ratovoðe: generala Powella i generala Schwarzkopfa; ovogaputa, naåelnik zdruæenog meðuarmijskog ãtaba ameriåke vojske, gen-eral Shelton, diskretan åovjek, nije htio da se istiåe, a vrhovni zapov-jednik savezniåkih snaga, general Wesley Clark, iznenada je ispario nakraju sukoba, ne traæeñi åak ni priznaçe za pobjedu pred kamerama.Rat u Jugoslaviji bio je rat bez lica, high-tech...

* * *Ovaj rat, koji su neki de†nirali i kao rat xxi stoýeña, mogao bi senazvati tamagoshi rat. Smijeãni gadæet, ãto je izumýen u Japanu,tamagoshi – u prijevodu draæesno jajce – predstavýa ‘æivu’ lutku,malo elektronsko deriãte koje treba hraniti, åistiti, prati, stavýatiu krevet, uspavýivati, oblaåiti i obuvati...Namijeçen u poåetkudjevojåicama, jer se i daýe istrajava, ne znajuñi zaãto, na tome daone imaju materinski instinkt, tamagoshi je osvojio i djeåake – za-ãto bi oni zaostajali u glumýeçu mamica, kako to predlaæe gos-poða Badinter, ali, bogami, i ‘zrelije’ osobe, o åemu svjedoåi pro-ãlogodiãça vijest iz crne rubrike, koja nam se urezala u pamñeçe.Za volanom automobila sjedila je mlaða æena koju je iznenadauznemirio plaå çena tamagoshija, objeãena za privjesak kontakt-kýuåa automobila. Bili su to znaci agonije. Suputnik usplahirane

268

majke dao je sve od sebe da zadovoýi cmizdravca, da ga nahrani,da ga umjetnim disaçem spasi od zasigurne smrti, ãto je sveukalkulirano u cijenu proizvoda. Uplaãena majka je, dakako, pom-no pratila cijelu operaciju, prekidajuñi sve viãe kontakt sa stvarn-im svijetom. I dok je tamagoshi ispuãtao svoju ‘duãu’, automobilje pri punoj voæçi naletio na dvojicu biciklista, stvarnih da stvar-niji ne mogu biti, od kojih je jedan ispustio duãu na licu mjesta,a drugi, u teãkom staçu, prenijet u bolnicu. Zavedeno u rubriku:Kolateralni gubici.

269

13. lipça

Jorge Semprun, u Journal du dimanche, autor romana Kakva lijepanedjeýa, opovrgava naslov svoga djela i pokazuje da nema odmo-ra ni blagdanom, dokle god traje ameriåka obnova. Jednog dana,nadajmo se, neki ñe historiåar usporediti dijatribe koje je tim povodom[Semprun misli na ameriåko iskrcavaçe u Normandiji 1944] ob-javila pariãka kolabo-ãtampa s ovima koje danas potpisuju stanovitinaãi prosrpski intelektualci-kreteni. Ili, radije, pro-miloãeviñevski. Ilijoã boýe, anti-ameriåki primati. Ovo piãe åovjek koji se godinamaklicao Fernando Sanchez – ålan Politbiroa [Polit biro i zapalit! –rekao bi Danijel Dragojeviñ] Ãpaçolske KP. Semprun je iznena-da postao osjetýiv na anti-amerikanizam, primate i kretene. Pisacromana Kakva lijepa nedjeýa i scenarist †lma Putovi juga zaboravioje pouku ameriåkog †lma Nikad nedjeýom! (i kako je zavrãiopokuãaj ameriåkog profesora, misionara nepokolebýiva poput tr-govaåkog putnika, da ‘oslobodi’ pirinejske postitutke od grijeha:uåinio ih je joã nesretnijima i ovisnijima od makroa).

Henri Kissinger, u iduñem broju Newsweek-a (a prenosi afp), ocijeçuje da mirovni plan koji je potpisan izmeðu nato-a i Jugo-slavije o Kosovu, åak i tamo gdje ovaj plan slijedi crtu ãto je naznaåe-na sporazumima iz Rambouilleta, prijeti da primora Amerikance nagotovo-neograniåeni angaæman u predvidýivom nizu sukoba i moguñegerile. Svaki od vidova ovog aranæmana predstavýa potencijalno min-sko poýe, domeñe bivãi ãef ameriåke diplomacije. Vojska za oslobo-ðeçe Kosova se borila i patila za nezavisnost, a ne za autonomiju.Nakon onoga ãto su çeni vojnici i stanovniãtvo Kosova pretrpjeli tije-

270

kom kampaçe etniåkoga åiãñeça, izgleda nepojmýivo da oni nastaveåiniti sastavni dio Srbije, tvrdi Kissinger.

Po çemu, Sjediçene Ameriåke Dræave bi se mogle nañi u iro-niånoj situaciji da vide Albance kako im pruæaju otpor, i moæda åak ida se bore protiv çih, nakon ãto su se zajedno s çima borili za svojuautonomiju. I u zakýuåku Kissinger prognozira: Mi ñemo sada bitiprisiýeni ãtititi srpsko stanovniãtvo od bijesa çihovih albanskih susje-da. Jedino ako ne æelimo osigurati gotovo neograniåenu vojnu okupaci-ju, vjerojatno je da ñe ova situacija zavrãiti u kampaçi etniåkoga åiã-ñeça srpskoga stanovniãtva.

Evropski izbori. Pred ponoñ poåiçu stizati vijesti o porazu Chira-covih “golista”, Blairovih laburista, Schröderovih socijal-demokra-ta i drugih kosovskih ratnika...

271

14. lipça...

Balkanizacija – naslovýuje Libération, imajuñi na umu mrvýeçeizbornog tijela i åiçenicu da nijedna stranka, osim vladajuñih so-cijalista, nije osvojila viãe od 13% glasova. “Schröder i Blair velikigubitnici”. Chirac isto tako, jer çegova je ‘golistiåka’ stranka do-bila maçe glasova od Pasquina krila koje se od çe odvojilo!

Turci su aktivno sudjelovali u ratu protiv Jugoslavije radi obrane pravakosovskih Albanaca. U istom trenutku, turski ministar unutarçih poslo-va objavýuje listu izraza kojom se iz sluæbene komunikacije izbacujeimenica Kurd i pridjev kurdski. Tako Kurdi iz Anadolije postaju‘graðani koji [potcrtao – f.c.] æive na istoku Turske —Marianne

272

16. lipça...

Bill Clinton doputovao u Æenevu, gdje ñe pred Meðunarodnomorganizacijom rada pruæiti ameriåku podrãku projektu Ugovorakojim bi se zabranili najgori oblici djeåjega rada. Proãle subote uChicagu, pred put u Evropu, ameriåki je predsjednik govorio onuænosti napora koji bi vodili stvaraçu svjetske privrede s ýudskimlikom. A ja bih volio svjetsku privredu s likom fjake. Evo i de†nici-je te hvalevrijedne fjake za sve kopnene radoholike i ratoholike:tjelesna i duãevna obamrlost, potencirana voýom za niãta! Vijest afpkoja najavýuje Clintonov dolazak u Æenevu i sadræaj çegova gov-ora pala je toåno u 05h i 19’. U 11h i 59’ ista agencija ãaýe slijedeñuvijest: Sjediçene Dræave – jedina zemýa u kojoj je tijekom 1998. go-dine, prema Amnesty International, vrãena smrtna kazna nad osuðe-nicima koji su poåinili zloåine kao maloýetnici. I u prvoj polovici ovegodine, usa potvrðuju da su svjetski prvaci u izvrãeçu smrtne kaznenad maloýetnim delinkventima. Smrtna kazna s djeåjim likom.

Proizvodi Coca-Cole povuåeni potpuno iz prodavaonica u Belgijii Luksemburgu, djelomiåno u Nizozemskoj i Francuskoj, a nakonstotiçak sluåajeva intoksikacije, od kojih su prvi zabiýeæeni 9.ovoga mjeseca. Simptomi: Muånina, rigaçe, glavoboýa, åak ijedan sluåaj hemolize.

273

17. lipça...

Filozof André Glucksmann objavýuje u L’Expressu ålanak podnaslovom Merci l’Amerique! U autoriziranom prijevodu na novo-hrvatski: Danke Deutschland!

Francis Fukujama se, u Le Mondeu, osvrñe na desetu godiãçicuobjavýivaça çegova ålanka Kraj Historije? Autoreferencijalni ju-bilant. Ova ideja o ‘kraju historije’ imala je u medijima golemaodjeka. Pravi proizvod pomodnog dekonstruktivizma i nejake mis-li koju zagovara Gianni Vattimo – pensiere debolo (åovjek je uiskuãeçu da izvrãi transliteraciju i prevede to kao debilna misao)– †lozofske çeæne, tankoñutne misli, kolaæa i eklektizma koji do-bro prolaze u medijima. “Kraj Historije”, to jest beskrajno i iden-tiåno ponavýaçe istoga, jest apsurdna teza. No Fukujama je upo-ran i vraña se ponovno na mjesto ‘zloåina’: Otvoreni karakter su-vremenih prirodnih znanosti omoguñuje nam da pretpostavimo kako ñenam, od sada pa u iduñe dvije generacije, biotehnologija dati sredstvakoja ñe biti u staçu izvrãiti ono ãto specijalistima druãtvenog in-æeçeringa nije poãlo za rukom. Na tom ñemo stadiju konaåno zavrãitis ýudskom historijom jer ñemo ukinuti ýudska biña kao takva. Tada ñepoåeti nova historija, s onu stranu ýudskog. Biotehnologija ñe, buduñida Historija muca, kako vole reñi Francuzi, postati logopedsko po-magalo koje bi trebalo da je postavi za govornicu. Ne treba pod-sjeñati na åiçenicu da su nacisti smatrali kako je nacional-socijal-izam samo primjeçena biologija. Druãtveni inæeçering totalita-rizama ovoga stoýeña na izdisaju mogao bi se tako retrospektivnopokazati kao hir i djeåja igra u odnosu na buduñi biotehnoloãkiVrli novi svijet koji zagovora Fukujama.

274

Na pariãkoj Sorboni – u velikom am†teatru, u kojem se istiåubiste Renéa Descartesa i Blaisea Pascala – Hillary Clinton izlaæesvoju viziju svijeta [!]. U crnom kostimu s hlaåama, ona se obrati-la ne baã brojnoj publici, veñinu koje je åinilo ãezdesetak stude-nata ameriåkih ãkola u Parizu i supruga francuskog predsjedni-ka, Bernadette Chirac. Standing ovation. Rat na Kosovu predstavýa,na nesreñu, jednu od krajnosti xx stoýeña, koje je donijelo tolike tehniåkeizume...Åemu moguñnost da razgovaramo s jednog na drugi kraj svije-ta, kada majka gubi troje djece u prisilnom protjerivaçu, pita se prvadama Amerike, nakon åega se odaje svojoj omiýenoj temi: svijettreba da iznaðe mehanizme koji ñe omoguñiti çegovu global-izaciju. Kao ãto je rekao moj muæ, moramo svjetskoj privredi dati ýud-ski lik. Mrãti se Pascal s obliæçe biste: Åovjek nije ni anðeo ni æiv-otiça, i nesreña hoñe da onaj koji bi htio djelovati kao anðeo djeluje kaoæivotiça. Descartes gleda u åudu i mrmýa: Non cogito, ergo nonsum!

Za to vrijeme, dok Hilarry izlaæe svoj svjetonazor, onaj na ko-ga se odnosi izjava: kao ãto je rekao moj muæ, kupuje boæiñne [!] pok-lone na otoku sv. Ljudevita, L’Ile Saint Louis. Posebno ga zanima-ju æabe u terakoti. Imam veliku kolekciju, jedan çen dio se joã nalaziu kartonskim kutijama. Druga muæevýeva velika strast, po çegovuvlastitu priznaçu, jest sakupýaçe praznih boca od maslinova uýa.[!]Vrtoglavica od praznine.

275

18. lipça...

Viãe od 30.000 Kosovskih Srba pobjegli u Srbiju i Crnu Goru – uz ovuinformaciju, velikim slovima na naslovnici Libérationa: “Bijeg po-raæenih!” Ni beogradska Politika nije takvim rijeåima komenti-rala bijeg Kosovskih Albanaca pred nastupaçem srpske vojske.Koliko je albanskih nesretnika bilo viãe od sadaãçih srpskih, to-liko je, i mnogo viãe, nesrazmjeran bio odnos vojne snage nato-a i srpske vojske. Serge July, direktor lista, zasluæuje nagradu lijevo-karnevalskog Beobachtera.

U Rotondi (U æutom dimu cigara/kroz tuge nevremena/jednolik æamorigara...Tin Ujeviñ) susret sa Spartom Castoriadis. Razgovor opredstojeñoj (24–26. ovoga mjeseca) osnivaåkoj skupãtini Asocija-cije Cornelius Castoriadis. Predsjednik: Pierre Vidal-Naquet. Oba-vjeãtava me o tome kako teku pripreme za izdavaçe preostalihrukopisa çena oca, posebno kçige o Platonu i ãestog sveskaRaskriæjâ labirinta. Ustvrðujemo da smo roðeni iste godine, isto-ga mjeseca, istoga dana i... iste ure. Kozmiåka sestra bliznakiça!

276

20. lipça...

Jorge Semprun recidivist – ãto je rat daýe od nas, to on viãe um-noæava dokaze svoje politiåke korektnosti.

Danas hvali kçiæicu koju je objavio Edwy Plenel, direktorredakcije Le Mondea, kçigu pod naslovom Kuãça, odvaæan poku-ãaj da se, glede rata na Kosovu, ovaj potoçi obraåuna sa svojomýubavi iz mladosti, s Régisom Debrayom, a uz pomoñ Trockog iCharlesa Pégyja, koje je odabrao kao vodiåe. Zaãto Pégyja? Ta tisi Vergilij, ono vrelo, gdje rjeåitosti kýuåa rijeka prava?...’Pjesniåe’,rekoh, ‘åuj ãto glas moj zbori: ... vodi me kud si maloåas me zvao”. Zaovu ñe opuskulu Semprun reñi: “Joã od kçige The Lion and TheUnicorn, Georgea Orwella, koja je objavýena 1941, ne sjeñamo se da jeikad ono bitno bilo reåeno s toliko preciznosti, elegancije i strogosti...Edwy Plenel, naturãåik iz Le Mondea i novinar iz Goupilova “†lma”, kao George Orwell. Ovaj je prolupao.

Zlo nacional-komunizma prvi je dijagnosticirao: Trocki, piãe Plenel– zaboravýajuñi napomenuti i neke druge Trockijeve zasluge:uniãteçe pobune Kronãtatskih mornara, na primjer, ili stvaraçesistema radnih logora – i na kraju IV poglavýa ustremýuje se naRégisa Debraya uz pomoñ veñ spomenute kçige Raula Hilberga.Uzimam je u ruke po drugi put od poåetka intervencije.

No, govor koji ti dræiã jest upravo govor nacional-komunistiåke pro-pagande koja je pomno nastojala nametnuti ovaj obrat, u kojem se mo-bilizacija srpskog naroda oko jednog kriminalnog projekta izjednaåa-va sa sudbinom æidovskoga naroda kao ærtve genocida.

Nema perverznijeg obrata od ovog: obuñi zloåin protiv åovjeånosti uãiçel Ãoe. U konkretnoj situaciji, konkretna neåovjeånost koja naszaokupýa, to je u neku ruku vrijeðaçe mrtvih na grobýu. I, Régise, nena bilo kom grobýu...

277

Na str. 598 ove kçige-spomenika, ‘Uniãteçe evropskih Æidova’, RaulHilberg zakýuåuje svoj opis uniãteça Æidova u Srbiji navoðeçem jed-nog çemaåkog izvjeãtaja iz kolovoza 1942. gdje se, s velikim zado-voýstvom, spomiçe jedinstveni uspjeh u svom æanru: Srbija, je-dina zemýa, gdje je pitaçe Æidova i Cigana bilo rijeãeno.

Edwy Plenel zloupotrebýava veliko djelo ozbiýnog znanstvenikakao ãto je Raul Hilberg, jer sugerira zakýuåak suprotan faktogra-†ji i duhu çegova djela. Naime, u odjeýku ãto je posveñen Srbiji,Hilberg na samom poåetku istiåe: Mada je teritorij Srbije bio okupi-ran od Nijemaca gotovo pune åetiri godine, nas ovdje zanima samo Sr-bija u 1941. i 1942. godini. Osim likvidacije nekih æidovskih dobara, sre-dinom 1942. proces uniãteça u ovoj zemýi je bio doveden do konca. Hil-berg nabraja pet agencija koje je okupator osnovao radi proved-be tog plana, govori o brzini s kojom se “obruãio na Æidove u Sr-biji”, o masovnim egzekucijama, i sl. Srbi se gçuãaju inozemnogjarma u praktiåno bilo kom obliku, i okupirana Srbija bila je zbog togapodruåje neprestanog partizanskog rata. Kao i u Rusiji, çemaåka je vo-jska kaæçavala manifestacije pobune streýaçem talaca, naroåito æi-dovskih talaca. (R. Hilberg, op.cit. II, 591)

Zaslugu ãto je Staatsrat Harald Turner izrazio zadovoýstvoåiçenicom da je Srbija bila jedina zemýa gdje je rijeãeno pitaçeÆidova i Cigana, åitateý Hilbergove kçige, pri zdravoj pameti,pripisat ñe samom Turneru, koji je igrao kapitalnu ulogu u uniãteçusrpskih Æidova (ibid: 590.), podatak koji Plenel skriva od svojih åi-tateýa, jer bi, iznoseñi ga, sruãio vlastitu postavku, tu konceptual-istiåku instalaciju. Ipak, nije bilo za oåekivati, ma koliko puta veñbili upozoreni, da ñe zadovoýstvo takvim “uspjehom” pokazati idirektor redakcije Le Mondea.

278

21. lipça...

Profesionalci sumçe, uåiteýi slijepila, poruåuje preko LibérationaPascal Bruckner. Naravno, oni ne popuãtaju i kune se svojim bogovi-ma da smo bili manipulirani i da oni sami trpe jaram uæasne inkvizici-je koja se vodi u ime Carstva Dobra. To je apsolutna lijenost onih koji,zavaýeni u komforu radikalne kritike, znaju sve od poåetka vremenasamog i nemaju potrebe ni upoznati se s dogaðajima da bi ih razum-jeli...Ali naãi uåiteýi nepovjereça dali bi dokaza svoje razboritosti kadbi je ponajprije na sebe same primjenili i zapitali se nije li çihov ispi-tivaåki duh, koji je potjeran do paroksizma, najviãa forma slijepila.Åiçenica da neko miãýeçe dijele mnogi ne dokazuje samim tim da jeono pogreãno: radi se maçe o jednoumýu (postoji i ono gore od jed-noumýa, to je kad uopñe nema uma) nego o ustanovýenoj istini oko ko-je vlada jednoglasnost. Ovaj ‘evenmancijalist’– zaýubýenik kon-kretne dogaðajnosti i protivnik sumçe – istodobno ñe vas prekoekrana sasuti egzotiånim toponimima: Saraæevo, Novi Zad, Ka-kak, Srebrniåa, Foka, Valæevo... dokazujuñi kako je duboko uro-çen u balkansku stvarnost. U zemýi u kojoj je metodiåka sumçanaãla svoj najviãi izraz – Descartesove Meditacije – dotjerali smoda je sumça postala dokazom nesumçivog slijepila.

279

24. lipça...

Nato je, za 79 dana bombardiraça, oãtetio 13 srpskih tenkova, od 300koliko ih je bilo na Kosovu, piãe londonski Times.

U Crans Montani, zimovaliãtu u Ãvicarskoj, Jesse Jackson pozi-va na stisak ruku i zajedniåku molitvu: Viktora Åernomirdina(koji ipak priznaje da mu je to prvo takvo iskustvo u æivotu), Ibra-hima Rugovu, Zorana Ðinðiña, Aliju Izetbegoviña i crnogorskogpremijera Filipa Vujanoviña. Kojem su se samo Bogu molili?

Pozivaçe na vjeru kod mnogih, prigodom ovoga rata, pod-staklo je glasine, ne joã potvrðene, o pripremama nove ‘kriæarske’vojne.

Evo jedne takve kolajne od dubokog vjerskog zanosa, iskrenogda iskreniji ne moæe biti:

Istinski kriæni put vodio je Solanu do konaåne odluke o nebeskojkazni koja pogaða novoga Poncije Pilata – ovo prema IsmailuKadareu, sluæbenom kçiæevniku jedine ateistiåke dræave u mod-ernoj povijesti Evrope (Tko je Pilat? – e to nisam mogao doznati);

Spas duãa, dakle tijela, jedina je istinska zapovijed – propovijedaBernard-Henri Lévy, pisac Boæjeg testamenta (kojeg bi drugog? –kako je samo åuo da je na samrti?);

André Glucksmann ministrira uz ono zavrãno i potvrdno u vijeke vjekova, dok ‘åasna sestra’, Françoise Giroud, govoreñi oFrancuskoj, rabi izriåaj: ova stara krãñanska zemýa!

Deus, qui nobis sub Sacramento mirabili Passionis tuæ memoriamreliquisti: tribue, quæsumus, ita nos Corporis et Sanguinis tui sacramysteria venerari: ut redemptionis tuæ fructum in nobis jugiter sentia-mus: Qui vivis et regnas in sæcula sæculorom. Amen.

280

Nasluãali smo se Te Deuma i sve je odisalo samozatajnim krãñan-skim milosrðem, tamjanom i mirtom, samo je ponekad znalootiñi do zahtjeva za lomaåama i egzorcizmom. Uz ove ålanke vjere– ãto opetovani po praktiånim ateistima (to boýe zvuåi na fran-cuskom: l’athée pratiquant) jeåe kao bubçevi na crnim misama –åuli su se i maçe teoloãki uzdasi: pavýovýevski anti-amerikanizam(nova i opasna hereza koja nijeåe boæansku narav novoga svijeta),beãñutnost na patçe drugih, ili ovaj ãto ga je izridao A. Glucksmann:

I ja koji sam pred svojim televizorom toliko puta prepoznao svojumajku, svoje dijete...

Da nije bilo te †ziåke sliånosti sa vlastitom majkom i djetetom,da li bi †lozof bio isto toliko ganut?

Oni nam sliåe, i hoñe da nam kaæu da su dio Evrope, kao i mi – A.Rémond;

Ova æena, ovaj åovjek i ova djeca bijele koæe nalik nama,oni su nevi-ni – Françoise Giroud;

Ovi Evropýani kao vi i ja, obojeni u Indijance Amazonije, u Hute, uTutse – zaklopit ñe etnografski precizno Philippe Sollers, onaj izLa Closerie, sa samog poåetka ovog kolateralnog dnevnika...

* * *

281

26. lipça...

Nakon tromjeseåne War Pride – u organizaciji slobodnog svijetai najrazvijenijih demokracija – evo i Gai Pride.

Na pariãkim bulevarima, od raskriæja Odeon, preko Saint-Ger-maine i Bastille do Place de la République, de†lira izmeðu 150 i 200tisuña homoseksualaca na kamionima, motociklima, “ãtakama”i pjeãke. Na kamionu, ãto ga je unajmila organizacija za podrãkuoboýelima od side, veliki svjetionik od bijelih i crvenih balonasimbolizira “budnost”. Sa strane, plakati na kojima dva muãkar-ca vode ýubav uz slijedeñu poruku: Peace, love and safe sex. U mal-om vlaku, ukraãenom djeåjim crteæima, ålanovi Udruæeçaroditeýa homoseksualaca koji traæe “pravo na usvajaje djece i um-jetnu oplodçu homoseksualaca”. “Ponosim se ãto sam gai”!(Imaju li oni drugi pravo biti ponosni ãto su heteroseksualci ili bi tobila manifestacija “homofobije”?) Obuåeni u srebrenaste “kiber-netske” kostime, skupina mladih “puca” na masu iz plastiånih piã-toýa. Fantastiåno je biti prihvañen. Divan je to odgovor rasizmu, kadmoæemo izraziti naãu razliku. Beit Haverim (æidovski gays) paradi-raju uz zvukove Hava Naguila, iza çih su Kelma (homoseksulaciiz Magreba) i Luzofonski homoseksualci. Skupina egzotiånih sado-mazo tipova, bez etikete o kontroliranom etniåkom porijeklu, nagolemim kamionima, polunagi, u krpicama od crne koæe, ulateksu i s lancima, doimýu se kao pripadnici specijalnih snaga zabrzu seksistiåku intervenciju. Malo daýe su vozila s reklamamabarova i klubova zatvorenog (segregacionistiåkog) tipa (zanimalabi me reakcija na otvaraçe zatvorenih heteroseksualnih klubova irestorana) s kojih se åuje brazilska muzika, dok crnoputi traves-titi pleãu. Slijede muãkarci ãto na sebi nose prozirne kostime uobliku golemih prezervativa. Identi†kacija s “organom” je pot-

282

puna. Sveåanost raste, nadimýe se, ukruñuje... i u sladostraãñupreplavýuje bulevare, cijeli grad! Treãti techno-muzika, nadimýugrudi, jeåi prsni koã od “glazbe” koja prodire kroz tjelesne ãu-pýine. Red techno, red remix-dance: Kao tri kraýa u Galileji (Scheila)ili Gloria Gaynor: I will survive! No, himna ovogodiãçe Gay Prideje Turnaround grupe Fat and Small. Vrhunac homo-zadovoýstva iponosa izraæava transparent: Ja sam Uzor, ja sam sam na svijetu, jasam hetero... Hetero, izaði iz svog geta, uzmi sjemena kod homosa.”...To su iste one parole koje na naslovnicama objavýuju danaãçaizdaça Le Mondea i Libérationa, juåer glasila War Pride i danas GaiPride. Na åelu kolone Jack Lang, ideolog novog tipa åovjeka – ho-mo festivusa – kako je to nazvao Philippe Muray. Ne radi se o kul-tu feãte – blagdana koji bi se razlikovao od mirne svakodnevice– veñ upravo o maloumnoj zamisli pretvaraça svakog dana u fes-tum perpetum, ãto znaåi i smrt same feãte kao takve. Bill Clintonje zajedno s gradonaåelnicima San Francisca i New Yorka pro-glasio mjesec lipaç mjesecom gay i lezbijskog ponosa, ohrabrujuñisve Amerikance da slave svoju razliåitost”. Dan uoåi Gai Pride uParizu, Ikéa, American Express, Quick, Gini, pa åak i francuske na-cionalne æeýeznice, sncf (koje su predloæile smaçeçe svojih us-luga i cijena proizvoda za 30%) nude posebne usluge i povlasticegay zajednici. Iza fasade ove sveåanosti osloboðaça niåim sputa-nog instinkta, seksualnog egzibicionizma i oåiglednih provo-kacija, oåituju se druãtvene revandikacije (kao ãto je zakonski pri-jedlog pacs, Pact civile de solidarité, koji dodijeýuje juridiåki statussvim nevjenåanim parovima, neovisno o spolu – ...pacs in domo!),a koje bi imale osloboditi homoseksulace toboæçeg druãtvenogi zakonskog jarma. Ne vidimo kojega! Povrh toga, zaãto bi za-konodavac uredbovao glede tantristiåkih tehnika, fantazmi, ek-staza i ecstasya? Nema, na sreñu, nijednog zakona koji osuðuje

283

homoseksualizam. Postoji samo zid gluposti, gluposti drugih içih samih, s kojim se imaju sami suoåiti. Druãtvo rastavýeno naskup seksualnih identiteta? Sve ãto je stvarno jest seksualno, a sve ãtoje seksualno jest stvarno – moglo bi se, u stilu ovih mladohomo-hegelijanaca, prenijeti osnovnu poruku ovogodiãçe smotre pa-nerotskog folklora. Delirijski karneval kojim se æeli prikriti or-ganska ili psihiåka karakteristika ãto je na opsesivan naåin apso-lutizirana do ekskluzivnog identiteta. Zaãto ne jednoga dana – ilinoñi – i Somnambul Pride? I mjeseåina je, zar ne, pogled na svijet.

* * *

Civilizacije su smrtne – govorio je Paul Valéry. Ako ne vjerujete, åitajte novine!

284

Colophon(tehniåki detalji o izradi knjige)

Knjiga je kompjuterski sloæena pismom MonotypeDante u Gra†åkom centru nedeljnika Vreme. Tekst nanaslovnoj strani sloæen je pismom Emigre Democratica.Finalni slog osvetljen je na gra†åkom †lmu i predatãtampariji Standard 2 gde je knjiga ãtampana na 90gmat-kunstdruk papiru. U istoj ãtampariji ãtampane sui plasti†cirane korice i uraðeno povezivanje knjige.