68

Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

  • Upload
    abusajla

  • View
    1.696

  • Download
    19

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki
Page 2: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com

BDS Group A.D. 2007. & 2008

VagabondSkeniranje i obrada skena:

DesoyaOrganizacija:

BazduljicaOptičko prepoznavanje, lektorisanje i prelom teksta:

Page 3: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 2

Frederik Ešton

LUN NA OSTRVU SENKI

IPošto brzi Makfersonov brod beše u svitanje

isplovio iz ostrvske luke Kingstaun na SentVinsentu, i uputio se prema severu, izlazaksunca ga je zatekao kako sa istočne straneobilazi severna ostrva Malih Antila. Svakogtrenutka iskrsavala je nova slika obale nekog odmnogobrojnih ostrva. Stakla na zgradama, malihi velikih luka, i svi uglačani predmeti vraćali susvetlost kosih sunčanih zraka i more je od togableštalo kao pod vatrometom.

— Ovo je nezaboravno jutro na palubi —reče Džejn Vitington zagledana u daljinu.

— Uz tebe sve postaje čarobno i lepo — rečeDonald Sikert i zaljubljeno se osmehnu.

Ona ga samo bolje osmotri i oči jojoduševljeno blesnuše, kao da su sakupile svulepotu jutra na mirnoj površini Antlantika, kojije ovde mirno grlio ostrva.

Njih dvoje su stajali uz ogradu, a sakapetanskog mosta im se javi kapetan brodaSamjuel Makferson.

— Prolazimo pored Antigue! Zar to nijeneobično? — doviknu pokazujući rukom premaostrvu.

Makfersonov brzi brod, pripremljen zamnoge avanture širom svih mora i okeana,takođe je nosio ime “Antigua”, ali ne po ovombritanskom ostrvu, već po istoimenom gradu u

Gvatemali. Dakle postojali su ostrvo, grad ibrod imenjaci.

— Hoćemo li svraćati na ostrvo? — upitaDžejn vičući s dlanovima nameštenim u trubuoko usta.

— To zavisi od njega — odgovori Makfersonpokazujući prstom na Luna. — On traži daotplovima do Skruba. Smatra da tamo počinjukonci tajni đavoljeg trougla.

Džejn odmahnu rukom kao da kaže: “Nevredi ni pokušati da se menja ono što je onzamislio.” Lun joj je bio zahvalan na tompostupku, jer je osećao da sve češće jednakomisle. Zaustio bi da nešto kaže i otkrio bi da iona misli i govori to isto. Nekakav sklad misli,osećanja i odnosa sve više je ulepšavao danekad su bili zajedno. Misli mu odlutaše u prošlosti lice poče da mu zrači osmehom, jer sve što jebilo vezano za Džejn izazivalo je u njemuprijatne uspomene, ili uživanje u trenutku.

Sećao se burnih dana u Čikagu, kada jeupoznao dvadeset osmogodišnju naučnicu. Većje bila doktor biologije i zapanjila bi svetotkrićem antićelije koja je uništavala sve živo,da to nije moralo da ostane pokopana tajna,kako se ne bi pojavilo još jedno oružje koje bimoglo da uništi dobar deo života na zemlji. Prošlesu godine, ali ona nije gubila ništa od svoje lepote,a bivala je sve savršenija. Ponekad mu se činilo da

Page 4: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 3

u toj ženi ima mnoštvo divnih žena. Džejn nijeglumila karaktere i vrste žena, već je bivaladrugačija, odnosno savršena na drugi način. Lunnije mogao da odredi kad mu se ona najviše sviđa.Da li u trenucima kad bi ga izazivala svojimzagonetnim osmehom punim obećanja, ili kadzamišljena i produhovljenog izraza rešava nekubiološku zagonetku? Znala je da mazno sedi slicem oslonjenim na kolena i da tako zrači tihu,nežnu sreću, ali je isto tako bila u svom elementu iprava Džejn kad bi joj oči vragolasto blesnule ikad bi pokazala omamljujuću lepotu svog telavoljenom čoveku svesna radosti koju će izmamitiod njega i sigurna u to da će ga usrećiti.

Sećao se i svojih grehova prema njoj. Suviše jevoleo svoju slobodu i jednom je uspeo da jenagovori da se uda za divnog i plemenitog deBošatoa, koji ju je obožavao. Ona ga je poslušala,ali se rastala od tog divnog čoveka i da mu nikadnije pripadala. Tu tajnu svog formalnog brakanikad nije kazala voljenom čoveku, jer bila jesuviše ponosna. O tome je Luna obavestio sam deBošato još uvek oduševljen ženom koja nije bilanjegova i koja ga je napustila. Ona nikada nijespomenula ni Lunove avanture, kojih nije bilomalo. Mnogo puta našao se u blizini lepih žena, amnogo puta je zaboravljao da postoji najdivnijestvorenje, devojka koja ga voli ljubavlju kakvumožda nije zaslužio. Jednom je shvatio da je onaznala za njegovu vezu sa jednom ženom, ali mu tonikada nije spomenula. Divio se toj sposobnostiDžejn Vitington da odagna sve što bi pomutilo, iliprekinulo njihovu vezu. Zato je ljubav postajala svečvršća i oni zajedno sve srećniji.

Ovo putovanje Antlantikom i Karipskim moremtrebalo je da bude pravi odmor ne samo za njihdvoje, nego i za Makfersona i za mladog HarijaHofa, novog isprobanog prijatelja Donalda Sikerta,pa zato dragog starom mornaru i Džejn.

Lunove misli prekide Džejn prilazeći mu.— Volim te — šapnu mu kao da poverava

neku tajnu i postavi lice tako da ga on lakopoljubi, ako to bude želeo, ali da izgleda slučajnozauzeti položaj, ako se on ne seti nežnosti.

Umesto da je poljubi, Lun je naglo i grozničavozgrabi u naručje. Ona oseti da mu je svaki mišićnategnut kao čelična opruga, a pogled oštar iuperen negde izvan palube. Ona potraži šta je tona površini mora izazvalo naglo Lunovouzbuđenje, ali nije uspela, jer Lun uzviknu:

— Torpedo!... Torpeda sa dve strane broda!Džejn ugleda Samjuela Makfersona kako stoji

uz ogradu kapetanskog mosta ruku ispruženihprema moru s dlanovima napred kao da hoće dazaustavi kobnu opasnost.

— Kasno... Sve je kasno! — uzviknu starimorski vuk.

— U zaklon! Svi u zaklon! — vikao je Lun nosećiDžejn ka vratima prema kabinama.

Nekoliko mornara istrčaše na palubu iosmotriše kobni trag dva torpeda, koja odmahzatim pogodiše brod. “Antigua” naglo poče da senakrivljuje. Nekoliko desetina sekundi nedostajaloje pa da se ponosna, brza jahta nađe pod vodom.Svi mornari znali su da u slučaju opasnosti netreba postupati kao na drugim brodovima. Nijetrebalo spuštati čamce za spasavanje, iako supostojali više zbog lučkih kontrola bezbednostiplovidbe, nego zbog potreba za njima, nitiskakati u vodu.

— Svi unutra! — zvao je Makferson odmahposle eksplozije, ali nekoliko mornara ga niječulo, a ostali su zakasnili.

Samjuel Makferson jurnu premaunutrašnjosti broda i sudari se sa HarijemHofom. Umesto da mu objašnjava, stari morskivuk ga zgrabi i lako povuče za sobom.

— Šta se događa? — upita Hof.— Napad! Tonemo! — odgovori Makferson.— Onda treba da bežimo napolje, a ne u brod

— zaključi Hof i poče da se otima.Jedino još on nije znao tajne broda, iako ih je

po neku saznavao svakog dana. Znao je za tajnoskrovište u brodu, koje nisu nikada otkrile lučkei carinske vlasti širom sveta, ali nije bio upućenšta treba da radi u slučaju potapanja jahte. Ovoje bilo njegovo prvo putovanje s Lunom, Džejn iMakfersonom.

— Ne otimaj se, ti morski konjiću! Hiljadumu gromova, spas je na ovoj strani! Sledi mebez straha i drhtanja — gunđao je mornar neispuštajući Hofa.

Ovaj se nasmeja i reče:— Pusti me, gušim se. Ići ću za tobom.Oni se nađoše pred otvorenim tajnim vratima

i upadoše pored Luna, iza koga je stajalauzbuđena i zabrinuta Džejn Vitington.

— Šta je s mornarima? — upita Lun, ali nestiže da čuje odgovor, jer je morao da se uhvatiza ručicu vrata s vijcima.

Page 5: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 4

— Zatvaraj! — viknu Samjuel Makfersondok su mu noge odlazile naviše tako da je dubiona rukama uklješten uskim prolazom.

Lun se opirao rukama i nogama, raskrečen inaprežući svaki delić tela do krajnjihmogućnosti, kako bi pritegao točkoveutvrđivača na ulaznom kapku. Hari Hof bešeshvatio šta Lun želi i probi se do njega baš kadse brod još jednom prevrnu na površini mora ipoče da tone.

— Imamo sreće — reče Makferson kad seopet pod uske kabinice skrovišta nađe podnjegovim nogama.

— Ovo je vrlo sumnjiva sreća — javi se HariHof.

Lun se probi pored Makfersona i Džejn,prilično grubo ih odgurnuvši. Munjevitimpokretima otvori vratanca koja su štitila vrlokomplikovanu komandnu tablu i pult. Isto takobrzo on pomeri nekoliko poluga i ukočen sačekapar trenutaka. Trebalo je da oseti odvajanjespremišta od broda, ali to nije funkcionisalo.

— Držite se čvrsto, jer moram upotrebitiodvajanje eksplozivom — reče on brzo i sačekajoš dve sekunde da se njih troje uhvate za poneki čvrst oslonac, a onda istrže osigurač polugei uključi spoj.

Snažna eksplozija ih potrese i svi pretrpešeponeki bolan udarac o zidove skloništa. Lun sepovrati kod instrumenata i lice mu se polakorazvuče u osmeh.

— Uspelo je — reče pobedničkim glasom isede na pod kao da ga je izdala snaga.

Nekoliko trenutaka svi su ćutali. Osetiše dase teško diše i Lun tek sada stiže da odvrneslavine s komprimiranim vazduhom i parminuta kasnije svi su se osećali mnogo bolje.

— Šta se to dogodilo s našim brodom?Kakva nas je to sila napala? Čika Same, ti sirekao da je napad — prvi poče Hari Hof.

Razumeli su njegovu radoznalost osnaženumladošću, jer su se i sami pitali ko ih je takonemilosrdno torpedovao. Međutim, Lun, Džejn iMakferson su znali da im sada niko ne možedati odgovor na to pitanje. Jedino je Hof mogaoda misli kako oni znaju nešto više.

Lun ipak pokuša da obavesti mladog druga otome šta je raznelo njihov brod:

— Ugledao sam periskop neke podmornice iodmah zatim trag ispaljenog torpeda. Trenutak

kasnije, dok sam okretao Džejn da se povučemou unutrašnjost broda, video sam s druge stranejoš jedan trag torpeda, što znači da su nas napaledve podmornice. Utoliko je zagonetkadvostruka.

— Kad smo već ovako zatvoreni, ispričajmomku i onu zamršenu priču zbog koje si mezaveo čak ovamo na kraj Atlantika — pokušaMakferson da bude vedar, ali lice mu se zgrči iiz očiju mu se otrgoše suze gubeći se u dubokebore vetrovima izbrazdanog lica.

Prvi put u toku sedamnaest godinazajedničkih putovanja, obračuna sa zločincimasvih vrsta i čestih gubitaka dragih prijatelja, kojisu ginuli u borbama, često da spasu nekoga odnjih troje, Makfersonu su se otele suze. Sviosetiše da ga je ophrvala tuga za izgubljenimmornarima. Stari mornar, kapetan moždanajbrže i najbolje opremljene jahte na svetu,lakše bi podneo samo gubitak broda.

— Možda su se svi spasli — pokuša Lun daga uteši.

— Možda je neki preživeo potapanje, ali tiznaš da napadači neće dozvoliti da preživinijedan svedok zločina — odgovori Makfersonpotresenim glasom. — Ali kad jednom nađem tegmizavce, gaziću ih kao smrdljive stenice,milion mu Luciferovih sinova!

— Uvek ima nade — pokuša Lun da ga idalje teši.

— Ja je više nemam — prekide gaMakferson. — Uzeo sam te divne momke iznjihovih porodica rešen da ih čuvam bolje negosvoju glavu, a eto... Osvetiću se, tako mi svihmora i okeana!

— Ali kome da se osvetimo, čika Same? —upade Hari Hof.

Stari mornar mu ništa ne reče, nego ga samopomilova po licu u znak da im je ostao samo on,kao jedini sin. Stari mornar nikad nije blooženjen, ali je brižljivo odabrane mornare nasvom brodu smatrao svojom decom. SadaMakferson pokri lice rukama, ali ga Lunprilično grubo otrže iz stanja klonulosti.

— Kapetane, ako smo izgubili brod i posadu,ostatak toga još plovi! — reče oštro. — Preuzmidužnost kapetana i dovedi nas u luku.

— Mogao bi i ti da to učiniš za starogSamjuela Makfersona — tiho reče mornar i sada

Page 6: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 5

mu suze brže potekoše, ali on pognut priđe pultuza upravljanje.

Obrisa oči i poče da pregleda instrumente.— Malo je nedostajalo da pređemo donju

granicu. Već smo na dubini od sto devet jardi —reče zatim već sabran.

Tek tada priđe i Lun, koji je kao tvorac svihovih neobičnih uređaja minijaturne podmorniceznao mnogo više o mogućnostima daljeplovidbe.

— Da izronimo, makar nas tamo čekalitopovi podmornica? — upita on ozbiljno.

— Ja ne bih mogao da otplovim, a da nepogledamo je li živ neko od naših momaka —prvi reče Makferson.

— Ne vidim kako bismo izbegli izronjavanje— složi se Džejn pokušavajući da se osmehne.

— Pa samo po sebi se razume da ćemoodmah izroniti — reče zadnji Hari Hof.

Možda jedino on nije bio svestan opasnostikojoj se izlažu kad izrone, jer napadači ćepogledati nije li ostao neki svedok užasnogdogađaja.

— Izbacićemo prvo plovak za osmatranje —reče Lun da time smanji strahovanje ostalih, aonda poče da priča Hofu o neobičnom plovnomobjektu na kome su se nalazili.

Tek potopljeni brod bio je četvrti po redu oddana kad je stari mornar zaželeo da ga ima. Tošto je Lun stekao takvog prijatelja kakav je bioSamjuel Makferson i doprinelo je tome dapostane slavni kralj ponoći, jer je mogao daostane nazvisan od plena ili nečije novčanepomoći. Još prvi brod su preuredili da posluži zaotkrivanje mesta potonulih brodova. Lun jesaznao mnogo o španskim i drugim lađama,koje su vekovima ležale na dnu mora skrivajućičesto golemo blago u zlatu i dragocenostima.Ovaj zadnji brod je bio pravo čudo tehnike, pričijem preuređivanju je Lun dao slobodu mašti ipronalazačkoj genijalnosti. Ranije zvani“Najtingej”, a kasnije “Antigona”, potopljenibrod je nosio minijaturnu podmornicu, koja jemogla da zaroni bez opasnosti i do hiljadu jardidubine. Posle je Lun odlučio da tajno skrovištena dnu broda pretvori u još jednu minijaturnupodmomicu, koja može da se u slučaju nuždeodvoji od broda i samostalno zaplovi ispodpovršine mora, ili po njoj. Sada se tadalekovidost pretvorila u spas njihovih života.

Slušajući sve to, Hari Hof nije mogao daskriva izraz divljenja na svom licu. On je bionadaren ne samo za umetnost, čiju istoriju jestudirao, nego i za sve grane tehnike. Tako je idošlo do toga da se on bavi svačim. Uspešno jeslikao, ali isto tako je verno reprodukovaorezbarije i delove starinskog nameštaja. Voleo jemašine i mogao je da nad njima provede mnogesate, a mnogo je znao o elektricitetu,elektronskim uređajima i radiju. Uz Luna je većmesecima saznavao i mnoga neslućena otkrića.

Harijevog oca Bazila Hofa ubili su gangsteri,a sticajem okolnosti u veliku aferu umešao se iDonald Sikert. Kroz krvave obračune i mnogeopasnosti mladić je pokazao svoje poštenje,hrabrost i veštinu. Tako ga je Lun zavoleo kaosina, iako im je razlika starosti od svegapetnaestak godina davala mogućnost da budu idobri drugovi. Pošto je izgubio porodicu, Hof jeostao uz Luna, Džejn i Makfersona kao četvrtičlan slavne i neobične družine, koju je spajalaljubav jača od života i smrti. U tim neobičnimtrenucima svima su se nametala sećanja naprošlost, koja prekide Lun rečima:

— Ništa ne vidim na mirnoj površini mora.Makferson priđe ekranu minijaturnog

televizijskog uređaja, koji je zamenjivaoperiskop. Lun je bio podesio da se na površinuizbaci plovak sa televizijskom kamerom, koja jeemitovala sve što se vidi polako se okrećući imenjajući uglove po visini.

— Svi su mrtvi — tužno reče mornar.— Na mestu napada nema više nikog, pa

mislim da možemo da izronimo — reče Lun imalo sačeka, a onda dodade. — Jesi li saglasan,Same?.

— Jesam — reče mornar.— Pa onda preuzmi posao. Ipak si ti veštiji

sa svakom vrstom broda — osmehnu se Lun.Mornar je znao da Lun želi da ga nekako

otrgne od tužnih misli, ali ne reče ništa i prihvatise posla da neobični deo broda podigne napovršinu. To nije išlo bez teškoća, jer odvajanjeneobičnog skrovišta podmornice od broda kojitone bilo je otežano, pa je Lun primenioodvajanje eksplozivom, već davno postavljenimza slučaj teškoća, kakve su eto i došle.Eksplozija je pomogla u odvajanju, ali jeoštetila uređaje.

— Kad jednom izronimo, nećemo više moći

Page 7: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 6

ni da zaronimo, ni da plovimo — rečeMakferson i progunđa nekakvu psovku.

— Imamo platneni čamac za naduvavanje —podseti ga Lun.

— Koji jedva može da na površini održi nasčetvoro tako da ne ponesemo ni funtu tereta —uzdahnu Makferson.

— Tebi to izgleda suviše malo, posle gubitkabroda. Treba da povratiš svoju čvrstinu. Nijeprvi put da gubimo brod i ljude — reče Lun. —Izgradićemo novi brod i naći...

— Ne, Donalde, nikad više neću hteti daimam brod. Već sam dosta plovio. Vratiću se kaBrendi i tamo s obale Blekvotera samo ćugledati kako prolaze nepoznati brodovi s meninepoznatim mornarima — tužno odgovori

Makferson.Niko više nije pokušavao da ga uteši.Kad se nađoše na površini i iziđoše kroz

otvoreni kapak, morali su da odvrate pogled odgrozne slike. Dva preostala tela mrtvih mornararastrzale su ajkule na pedesetak jardi od njih.

— Vratimo se unutra da se pripremimo —reče Lun znajući da je rad najbolji lek za stanjeu kakvom su se oni našli.

Samo Samjuel Makferson ostade skupljen nauskoj platformi. Zurio je u okrvavljeno moresve dok ajkule ne nestadoše. Bili su to trenuci ukojima se opet zaklinjao da će se osvetiti. On jeznao zašto je s Lunom zaplovio čak na ovustranu Atlantika, pa je slutio i ko je želeo da ihonemogući.

II— Moraćeš da govoriš, devojko — pretećim

glasom reče Arnold Os, popravljajući pleteniopasač o kojem je visila futrola automatskogpištolja.

— Rekla sam sve što znam — ko zna po kojiput ponovi Dora Gibs prikupljajući kratki prslukod veštačke kože oko golih grudi.

Bila je neobično obučena. Na nogama jeimala duge čizme. Kratke pantalonice i prsluk srukavima, takođe od veštačke crne kože, više suotkrivali nego što su štitili njeno izazovno telo.Tako obučena devojka mogla se sresti ubordelima lučkih četvrti širom sveta, ali ju jebilo neobično videti na tom ostrvu i predljutitim čovekom koji joj preti, čestoopipavajući glomazni pištolj.

— Govorićeš? — uzviknu iznenada gojazniArnold Os i kratko podrezani brčići mu sepodigoše, a gornja usna otkri požutele zube kaoda on imitira režanje psa.

Njegova teška šaka sunu kroz vazduh iodjeknu snažan šamar, od koga se devojčinaglava zanese i udari o metalni stub s njene desnestrane. Umesto da jaukne, Dora Gibs jurnu namučitelja i njeni dugi, oštri nokti se zariše unjegovo lice. Bol u povređenom oku natera gada urlikne i on pokuša da odbaci hrabrudevojku, ali ona se držala za njega nogama irukama grebući ga noktima kao divlja mačka ipokušavajući da ga ugrize za uho ili nos. On je

bio svestan opasnosti i zabacivao je glavu vandomašaja njenih zuba sve dok je nije savladao.Udarac pesnice beše je onesvestio i on toiskoristi da je dobro veže komadima zarđaležice ne brinući što oštećuje kožu na njenimnegovanim rukama. Čekao je da se devojkaosvesti brišući krv s lica i posušujući ožiljke odnjenih noktiju. Donji kapak levog oka bio mu jerasečen, a oko mutno i zakrvavljeno. Hladio gaje okvašenom maramicom glasno psujući ipreteći.

— Sad si preterala, pa ćeš govoriti i ono štonikada ne bi otkrila ni po cenu tvog bezvrednogživota — reče joj kad utvrdi da se osvestila.

— Moj život nije bezvredan — odgovori onaiskrećući glavu ne bi li videla čime je to vezanada joj pričinjava neprijatan bol.

— Ti... obična bludnica! — pokuša da senasmeje razljućeni islednik.

— Da, vi ste mi oduzeli ne samo slobodu,nego i čast. A kako je lepo zvučalo ono “dobroplaćen posao u naučnoj ustanovi”. Birali stedevojke koje nemaju nikoga, kako biste bilisigurni da ih neće tražiti porodice, ili verenici —jetko je govorila Dora Gibs nemoćna da pokrijejoš više razgolićene grudi zbog na leđa vezanihruku.

— Tako smo birali i radnike — reče Os.— Je li istina da ćemo umreti svi, radnici,

devojke za zabavu i svo ostalo osoblje, čim više

Page 8: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 7

ne bude potrebna ta grozna proizvodnja? —upita devojka.

— Otkud znaš kakva je proizvodnja?! —iznenađeno upita Os.

— Šapnuli su mi vetrovi — podsmehnu muse devojka.

On je opet ošamari, ali sada nemoćnu da sebrani. Dora Gibs je bila žilavo stvorenje i uistom trenutku promeni raspoloženje i načinodbrane.

— Bilo bi pametnije da me zagrliš, nego štome mučiš. Zar ne vidiš šta nudim?! — reče ipokuša da mu se zavodnički osmehne.

— Lepo bi me navela da izgubim glavu. Akobi Heler saznao... — reče Arnold Os i nagloućuta.

— Ko je Heler? — upita devojka.— Nisi tu da ispituješ. I zapamti da ćeš duže

živeti ako manje znaš. Međutim, moraš mi rećisve što znaš o Helen Gordon. Stanujete u istojsobici i znate sve jedna o drugoj. Šta to ona takoozbiljno šapuće s radnicima kad dođu? Govori,do đavola! — vikao je Os primičući stolicu ismeštajući se tako da mu se kolena sudaraju saDorinim.

— Uzeli ste nam slobodu i mi sve šapućemo.Htele bismo da znamo gde smo i šta se događa.Već svaka zna da se u halama tobožnjelaboratorije kod velikog igrališta proizvodebakterije, klice i otrov, a u fabrikama oružja zapodla ubistva. Ali za koga?

— Šta će vam da znate za koga se toproizvodi. Ni ja ne znam, niti želim da znam. Asada da se vratimo razgovoru o Helen. Ko jenjen izabranik? S kim od radnika je povezana?

— O tome ništa ne znam.— Dok razgovaramo nas dvoje ovde, drugi

razgovaraju sa njom. Možda ona govori oonome što ti skrivaš i zbog čega ćeš postatinakaza. Posle ćeš umreti rastrgnuta oštrimzubima morskih pasa — plašio ju je i daljeArnold Os i sam osećajući mučninu.

— A ti misliš da ćeš uzeti basnoslovnuzaradu i nestati odavde da uživaš u nagradi zazločine. Glupo od tebe! Nećeš se ni nadati smrtijedne večeri kad te nahrane botulinom, ili nekimdrugim strašnim proizvodom — odgovoriprkosna devojka.

On je zamišljeno pogleda i pruži ruku kapisaćem stolu. Pritisnu dugme zvona i odmah se

pojaviše dva mašinskim, puškama naoružanastražara.

— Vodite je u zatvorski deo kod devojaka zacrne i druge obojene momke — naredi im.

— Podlače! — uzviknu devojka dok su jestražari odvodili.

*Pošto je prelistao spise i utvrdio da se bliži

podne, Tadeus Heler htede da iziđe na bedemtvrđavice i udahne malo svežeg vazduha, ali musekretarica Sandra Kan najavi dolazak VaizanaTakabea.

— Šta hoće taj dosadni Japanac? — upitaHeler.

— Žali se što mu čuvari i agenti smetaju dauvek uz sebe drži svog pratioca Nakacukosu —odgovori Sandra Kan, smešeći se, izazovnopokrećući jezik među belim zubima.

Odmah zatim ona načini baletsku piruetu,zbog koje se njena široka crna haljina s belimkružićima podiže i otkri telo do kukova. Helerjoj vrati osmeh i uzdahnu, a onda pokuša da jepomiluje, ali ona mu samo čupnu gustu bradu.

— Večeras posle dvadeset i dva — reče kadje već bila kod vrata.

— Čekaj! — doviknu Tadeus Heler. — KažiJapancu da vodi tog svog mumificiranogpratioca kud hoće i kad hoće, a Kalingfordazamoli u moje ime da se poštuje mojeodobrenje.

— Biće zadovoljan da ostane u mom birou,jer uobražava da bi imao neku šansu kod mene— reče Sandra Kan.

— Bolje neka odabere neku od devojaka izgrupe za zabavu, nego da ti dosađuje. Slobodnomu reci da će završiti na dnu mora, samo akosaznam da ti se nameće — naglo zaključi Heler.

U tom trenutku, bez kucanja upade DikStander, Helerov zamenik i organizatorproizvodnje na ostrvu. Umalo da obori Sandru ipri tome ju je uhvatio oko struka, pa je maloduže zadržao u tom položaju nego što bi semoglo smatrati pristojnim. Heler nabra gusteveđe i upita:

— Kakva te oluja donosi tako iznenada?— Stigao je telegram — odgovori Stander i

pusti sekretaricu, koja iziđe smejući sezadovoljno.

Page 9: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com

— Šta javljaju? — upita Heler još dok jenjegov glavni pomoćnik prilazio stolu.

— “Antigua” je potopljena. Niko nijepreživeo. Niko nije primetio događaj —odgovori Dik Stander i, pošto stavi telegram nasto, spusti se u starinski naslonjač sa strane.

Oči Tedeusa Helera zadovoljno blesnuše ilice mu se razvuče u osmeh, koji nije sakrivaouzbuđenje.

— Dakle i to se završilo. Slavni Lun je sadazauvek sahranjen na dnu mora, a nikada se nećesaznati ko ga je utopio. Voleo bih da znamkome da zahvalimo za obaveštenje da se DonaldSikert zanima onim što se ovde đogađa i da je“Antigua” njegov odnosno Makfersonov brod— reče on zatim.

— Naši ljudi su nadzirali brod i mi smo gapotopili — odgovori Dik Stander.

— Da, ali uz nečiju tajanstvenu pomoć —reče Heler.

Njihov razgovor prekide ulazak snažnogčoveka, koga sekretarica nikada nijenajavljivala. Bio je to Endrju Kalingford,zvanično šef bezbednosti na ostrvu, a stvarnolićnost koje se svi plaše, jer osećaju njegovuneobjašnjivu moć da postigne sve što želi. Uvekje nalazio nekoga da snažno pomogne svakinjegov poduhvat. I sam guverner ostrva TadeusHeler osećao je da pravi vladar ovde nije on,nego Kalingford.

— Šta ima novo, dragi prijatelju? — ističućiprisnost upita on pomerajući drugi naslonjač dasedne.

Heler i Stander behu nehotično ustali i sadasedoše ne čekajući da to i Kalingford učini.

— Potopljen je Lunov brod bez preživelih igužve — odgovori Heler na postavljeno pitanje.

Kalingford ne pokaza nikakvo uzbuđenjezbog vesti, pokazujući tako da on već znanovost. Zato se Dik Stander odluči da upita:

— Pošto vi sve znate, kažite nam nešto više oLunovoj nameri koja ga je dovela u naše vode.Je li on znao šta se ovde događa?

— Izgleda da je znao — odgovori Kalingfordprekrštajući noge. — Obavešteni smo da želiuništenje naše organizacije i svih pogona. Onnije bio jedini, ali jeste najopasniji našneprijatelj.

Sada njihov razgovor prekide ulazak SandreKan.

— Nadzornik čuvara Os želi k vama —saopšti ona oblizujući široke i erotične usne ipopravljajući kovrdže svoje platinirane kose.

— Neka sačeka. Zauzet sam — odgovoriHeler.

— Možda bi bilo bolje da ga čujemo svi. Bašje dobro što smo na okupu, jer sviju nas se tičeono što Os želi da ispriča — upade EndrjuKalingford.

Heler poćuta par sekundi, a onda klimnuglavom i reče:

— Neka uđe i donese stolicu. Glomazninadzornik stražara uđe, stavi stolicu uz vrata,popravi položaj pištolja o desnom kuku ivojnički pozdravi, iako je bio gologlav.

— Trebalo je da se samo pokloniš, kadnemaš kapu na glavi — upozori ga Kalingfordsmatrajući se njegovim neposrednimstarešinom. — A sada primakni stolicu, sedi ibez okolišanja pričaj.

— Razumem, gospodine Kalingford — rečeOs.

Odmah zatim izloži svoj pokušaj da od DoreGibs sazna nešto više o sumnjivim postupcimaHelen Gordon i nekih drugih devojaka zazabavu.

— Nikad nismo pretpostavljali da će tedevojke prve početi da se suprotstavljaju — rečeDik Stander.

— Slaba predviđanja i slab izbor devojaka —zaključi Kalingford. — Samo tri od njih su bileprave prostitutke. Ostale su odgovarale svimuslovima.

— Radio sam od prvog dana. Znam da susamo Flora Hidžes, Glins Darti i Loret Lorenbile prave prostitutke. Među ostalima ima vrlotalentovanih i vrednih devojaka. Mnoge supružale otpor, a sada ih je sve više, iako smopočeli da ih isplaćujemo gotovim novcem —izloži Heler.

Suviše se insistiralo na tome da nemajunikoga i da će njihov nestanak ostati neprimećen— reče Kalingford. — One bi sada mogle dapostanu ne samo dosadne, nego i opasne.Šapuću s ljudima i bune radnike i osoblje. Neverujem da sada postoji neko kome je tajna dase nalazimo na Malom Skrubu. Verovalo se daćemo moći da raspustimo mirno sve one koji suovde radili, ako ih jednom prebacimo noću nakopno kontinenta. Sada...

Page 10: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 9

On napravi grimasu, koja je mogla da značibezizlaznost.

— Bilo bi užasno... — prozbori Stander nezavršavajući misao.

Kalingford ga ošinu pretećim pogledom iodmah osmotri glomaznog Osa, kome se ocrtastrah u očima i na licu.

— Počinjemo razgovore koji nemaju niosnove ni smisla — upade Heler. — Sve će sesrediti kad pred svetom legalizujemo našufirmu. Na tome se ubrzano radi. Onda ćemoproširiti poslove i na Skrubu i ko zna gde.Nestaće bodljikavih žica i straža, jer neće nambiti potrebni. Dovoljno radnika i stručnjaka svihvrsta požuriće k nama samo zbog velikihzarada. Obletaće nas lepotice sa pet kontinenatasamo kad saznaju uslove i korist.

— Da li se stvarno radi na tome? — upitaArnold Os.

Kalingford mu to potvrdi klimanjem glave, aonda dodade:

— Ovo što mi proizvodimo, fabrikuju skorosve države. Međutim, međunarodna politikaometa prodaju ovakvog oružja za masovni teror.Mi to koristimo, jer ne pripadamo nijednojzemlji, a uz to poslujemo i postojimo tajno.

— Ali među devojkama i radnicima sepronose priče da ćemo svi biti ubijeni, ako sesve otkrije, odnosno kad postanemo nepotrebni— reče Os.

— Gluposti i intrige! — odgovoriKalingford.

Odmah zatim on upozori Osa na povećanuopreznost i potrebu da se među devojkama nađuone koje su spremne da ih obaveštavaju makar iza novčane nagrade. Kaza mu imena bivšihprostitutki i zaključi razgovor. U Helerovombirou ostadoše opet tri glavna šefa.

— Nešto se kuva među radnicima itehničarima, ali uzalud pokušavamo daotkrijemo ko vodi zaveru i šta žele da postignu— reče Kalingford smrknuto kao da nije za toodgovoran on, već kao da su Heler i Standerneposredni krivci.

— Uvek žalim što sam pristao da prihvatimovaj posao — s uzdahom reče Dik Stander. —Šefovi na kontinentu bili su darežljiviji i biosam slobodan.

— Čuvajte se i sličnih misli, a još više reči.Ovde može glava da bude jeftinija od čaše

hladnog pića — primeti šef bezbednosti.— Dobro si pomenuo piće — upade Heler.

— Pred ručak bi moglo da bude prijatno popitinešto.

On pozva sekretaricu i Sandra uđe, okrećućise na vratima tako da tri muškarca videšerubove njenih čarapa, i priđe im ozarena svojimvečnim, ali svaki put drugačijim osmehom.

— Slušam, gospodine... — zausti ona iodjednom ućuta.

Lice joj se izobliči i ona poče da pipa golukožu ispod skutova haljine. Sve brže se češala.Tri muškarca takođe počeše da češu ruke, lice,vratove i gole cevanice pod pantalonama.Užasan svrab ih je zahvatio. Češući se,Kalingford pritrča prozoru i pogleda u kamenimpločama obloženo dvorište. Tamo je stajaoArnold Os kao da je zarobljen u slobodnomprostoru. I on je grubo češao ruke do kratkihrukava svoje košulje od vojničkog platna.Hvatao se po licu i vratu kao da ga napadajurojevi ljutih osa.

— Počeli su! — uzviknu Kalingford. —Neko je iskoristio trenutak i prikačio prah Osu,koji ga je ovde nehotnično istresao.

— Taj prah je novi proizvod i niko sem parhemičara ne zna njegov učinak, a još manjeneko može da ga se dokopa — reče Stander inastavi da se još brže češe.

— Telefoniraj i pitaj koje sredstvo neutrališeovaj nesnosni otrov na koži — seti seKalingford obraćajući se Standeru.

Ovaj posluša, a onda na kraju saopšti:— Ne postoji efikasno sredstvo. Tuširanje

može malo da pomogne, ali samo dok se vodasliva niz kožu. Međutim, tako se dejstvo prahaproširi na celo telo.

— Krivce treba kazniti smrću! — uzviknuTadeus Heler i tako otkri zašto je on izabran zaguvernera, odnosno šefa glomazne bande namalom ostrvu veštački proširenom da primi svepogone tajanstvene kompanije.

Pred svetom on je bio “guverner”unajmljenog ostrva, koje je bilo nastanjeno ipripadalo još uvek Velikoj Britaniji kaonekorisni ostatak nekada vrlo korisnogkolonijalnog prostranstva od Kanade doTrinidada i od Amerike do srca Azije.Kompanija koja je iznajmila ostrvo i suverenitet

Page 11: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 10

na njemu uredno je plaćala zakup i niko se nijepitao u kojoj zemlji je pravno uvedena.

Bilo je nečeg ludačkog u svemu što sedogađalo na Malom Skrubu i poskakivanje trišefa po “guvernerovom” birou, uz mahnitepokrete češanja čas jednog čas drugog dela tela,bilo bi smešno da nisu rečene pretnje smrću.Ovako su i kod samih zločinaca uz svrab nizkičmu milele jeza i hladnoća strave. Niko odnjih nije bio siguran za svoju budućnost.

*Sirena za opasnost oglasi se nad ostrvcem, i

tri šefa istrčaše na osmatračnicu, ne prestajućida češu i čupaju kožu na svom telu.

— Požar u delu slagališta goriva! — doviknustražar sa obližnje kule.

— Naredite da svi gase vatru! — doviknuHeler svom prvom pomoćniku Standeru i onotrča do razglasne stanice, čiji zvučnici su bilirazmešteni u sve četiri fabrike, po većimprostorijama kompleksa za stanovanje i ulaboratorijskim halama uz obalu iza velikogigrališta.

Malo kasnije sa svih strana su ka skladištimapogonskih goriva pristizale povorke ljudi i žena.Požar je slabio i katastrofa je izbegnuta. Češućise, Kalingford je izdavao nova uputstva zapojačanje straža i drugih mera obezbeđenjavitalnih delova ostrva. Tadeus Heler je primaoizveštaje o događajima, a Dik Standerpokušavao da povrati red u fabrikama i da se radnastavi. Sva trojica su se pri tome češali iostrvcem se razliše šapat i smeh. I sam se češućido izbezumljenosti, Arnold Os je predvodiogrupu stražara, koji su hapsili sumnjive.

Tobožnji sud se spremao da izrekne nekolikoprimernih kazni smrti. U jednom trenutku sviugledaše kako se sa vrha dimnjaka fabrike brojjedan odmotava nekakvo vrlo dugo platno. Nanjemu su krupnim i izdaleka čitljivim slovimabile ispisane rečenice: “Uklonite bodljikavežice. Vratite nam slobodu i sigurnost.Obezbedite nam putovanja do naših kuća. Neprihvatite li — rat za slobodu!”

— Skinite to, brzo! — vikao je stražarimaArnold Os.

Niko nije kretao da se uzvere uz ogromnidimnjak, a drugačije se nije moglo skinuti

platno. Bilo je nerazumljivo kako je neko uspeoda ga neprimećen iznese i odmota baš unajboljem trenutku. Sam Os bi krenuo uz prečkena dimnjaku da ga nije ometao nesnosni svrab.

— Sto dolara onom ko skine platno s onimglupostima! — uzviknu on svojim ljudima.

Jedan potrča i pope se desetak jardi, a ondapoče da se grabi za lice, gole podlaktice, šake inoge. Uzalud je pokušavao da se održi nametalnim prečkama uzidanim u dimnjak, ali taborba za život trajala je samo jedan minut. Posletoga on se strmoglavi i pogibe na gvozdenimšinama nagomilanim tamo gde je pao.

— Postavili su prepreke iz kojih se prosipaprah za izazivanje svraba — izvesti Arnold Osod besa izbezumljenog Kalingforda.

— Upotrebite zaštitno odelo! — naredi ovajko zna zašto potežući pištolj.

On otrča ne prestajući da se češe. Uskoro izzvučnika odjeknu preteći Kalingfordov glas:

— Počinioci moraju biti kažnjeni smrću!Upozoravamo sve ljude i žene na ostrvu da bilokakve sabotaže i akti protivljenja ustaljenomredu povlače kaznu smrću...

Reč smrt se ponavljala u svim pretnjama, atada, kao da je neko tačno pogađao sve događajei spremio odgovor, između dva ogromnarezervoara vode blizu glavne luke, koja je bilana zapadnoj strani ostrva, razvi se novo plano nakome je pisalo: “Smrt zločincima iz uprave!”

— Načiću vas ja — tiho je pretio EndrjuKalingford. — Otkriću ko mi je ovo učinio,makar doveo glavnog šefa s daljine od nekolikohiljada milja... Nismo mi sami ovde... Iza nas jemoćni savez...

Njegove pretnje prekide dolazak TadeusaHelera.

— Da nemamo izveštaj o potapanju Luna sasvim njegovim ljudima, poverovao bih da je sveovo njegovo maslo — reče on uzaludpokušavajući da bar kratko vreme ne grebe posvojoj na mnogo mesta već okrvavljenoj koži.— Trebalo bi proveriti vest o potapanju...

— Provereno je! Lun je mrtav! — gruboodgovori Kalingford. — Oni od kojih smodobili obaveštenja sasvim su sigurni u ono štojavljaju. Oni će naći i način da ovde pomognu.

— Za primer treba streljati bilo koga —predloži Heler.

— Pronaći ćemo nekoliko sumnjivih — složi

Page 12: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 11

se Kalingford.

IIII pored znatnih napora pri veslanju, mali

čamac od gumiranog platna sporo se približavaoostrvu Barbuda, a trebalo ga je oploviti, jer sejedina luka Kodrington nalazila naseverozapadnom delu. Sunce je pržilo svomsnagom, jer bila je sredina vrućeg leta.

— Iako sam plovio više od četrdeset godina,nikada nisam bio brodolomac — tužno uzdahnuSamjuel Makferson.

Njegove šale, sočne psovke i spremnost nasmeh behu nestali. Nije mogao da se otmerazmišljanju o nesreći u kojoj je izgubiodvadeset i tri čoveka. Nisu svi bili mornari, alisu smatrani članovima posade. Dva gnjurca, dvakuvara i tri momka za posluživanje na brodu bilisu brižljivo odabrani kao i šesnaest mornara, aMakferson ih je voleo podjednako.

— Bilo je tako pisano, rekao bi fatalista Žak— reče Hari Hof.

— Ko ti je taj? — upita Makferson.Mladić poče da priča o liku Didroovog

junaka u nadi da će time skrenuti misli starogmornara, ali ovaj uskoro odmahnu rukom i reče:

— Već sam shvatio... Ipak, više nikada nećuploviti.

— Možda ne kao kapetan svog broda, ali kaoputnik ćeš morati, ako želiš da se vratiš Brendi— reče Lun.

— Da, moraću... Makar s Barbuda donajbližeg aerodroma — tiho reče Makferson.

Džejn se premesti do njega i poče nešto damu šapuće.

— Zbog toga što ti želiš da me vidiš vedrijeg,savladaću se tako mi svih bura i orkana... Uh,što ću mlatiti okoštalim šakama, ako nađemkrivce za napad i potapanje! — glasno rečeMakferson i lice mu se razvuče u grimasu kojaje trebala da bude prvi osmeh od trenutkakatastrofe.

Tako su prolazili sati i tek pred veče približiim se jedan ribarski brodić. Stari Francuz saostrva Sent Martin, koje je pripadalo popolaHolandiji i Francuskoj, bio je oduševljen štoLun i Džejn govore njegov maternji jezik. Rado

ih primi na svoj brodić i predloži da posetenjegovo ostrvo.

Lun mu na francuskom ispriča da supokradeni na Antigui, pa su morali da ploveovim čamcem, jer su čuli da na Barbudi nekotraži radnike.

— Moramo da zaradimo za povratak nakontinent — zaključi Donald Sikert svoju tektada izmišljenu priču.

— Čuvajte se samo onih koji obećavajuvelike zarade, ali ne kazuju gde treba da radite.Priča se da su to opasni trgovci robljem —upozori ih ribar.

— Ima li takvih i na vašem ostrvu? — upitaDžejn.

— Ima, ali tamo vam ne mogu ništa, jer ja ihznam, pa ću vam ih pokazati. Inače možete daostanete kod mene sve dok ne nađete pristojanposao. Vidim da ste prijatni ljudi, sem ovogmornara, koji je nešto smrknut — odgovoriribar.

— Rekli ste nam svoje prezime, koje nismodobro čuli... — poče Lun.

— O, pardon, msje! Zovem se Simon Bernar,a na Malim Antilima sam poznat pod nadimkomKlošar, iako to nikad nisam bio. Istina, nekovreme sam bio bez posla i u teškim prilikama,dok nisam naučio da lovim ribu. Bilo je to naMartiniku. Tada su me nazvali klošarom, što sepretvorilo u nadimak s velikim K — smejući seispriča ribar.

Njegov drug je upravljao brodićem. Onopomenu starog da još uvek nije izvukao dugiparangal, kakav se upotrebljava u Sredozemlju.Ribar prihvati vitlo i poče da namotava dugistruk s mnoštvom udica. Mršavi ulov sakupi umetalni rezervoar na krmi i opet se vrati kabrodolomcima. Lun je izokola započeo razgovoro ostrvima i ribar donese pomorsku kartu. Sikertse tobože divio rasporedu ostrva i upita zaostrvce Anguila.

— Bezbedna stena — objasni ribar. — ZbogMalog Skruba izbegavam ne samo ta ostrvca,nego i Prolaz Anegada, jer se veruje da piratskepodmornice potapaju brodove ne ostavljajući

Page 13: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 12

svedoke, samo ako se nađu u tim vodama.— Kakvo je to ostrvo Mali Skrub? — upita

Samjuel Makferson. — Plovio sam više putaoko Skruba i Anguile, ali nisam ni čuo za MaliSkrub.

— Na mnogim kartama ga i nema — objasniribar sada na engleskom. — Bio je strmi grebens tvrđavicom starom trista godina, koju suizgradili Španci kao uporište prema Karipskommoru. Posle je napuštena i tvrđavica i bezvodni ipusti greben. Međutim, sprudovi oko njega subili pogodni da se nasipanjem veličina ostrvcaznatno poveća.

— Čemu to? — upita Lun.— Jednim britanskim zakonom je predviđeno

da se Mali Skrub može i iznajmljivati, pa je toprivuklo neke sumnjive trgovce i kompanije. Tuse proizvodila roba s tuđim oznakama i pokopijama tuđih licenci, pa je krijumčarena bezsmetnji — odgovori ribar.

Ima li tamo posla za nas? — upita Hari Hof.— Drži se daleko od Malog Skruba, mladiću.

Niko ne zna šta se tamo događa, ali bodljikavežice, naoružane straže i zabrana da se bilo kopribliži ostrvcu ne obećavaju ništa lepo —posavetova ga ribar.

Lun je bio zadovoljan onim što je saznao.Već je pomišljao da uz pomoć ovog poštenogribara nekako stigne na Mali Skrub, ali razgovoro tome ostavi za bolju priliku. Sada je u mislimaprocenjivao skromna sredstva i oružje spasenoiz brodskog skloništa s osobinama podmornice iuređaja za spasavanje sa morskog dna u slučajupotapanja broda. Ovoga puta se desilo da uskloništu ima prilično malo gotovog novca, avrećica dijamanata, među kojima je bilo iprilično krupnih, nije bila pogodno sredstvoplaćanja. Naprotiv, dijamanti su mogli daizazovu mnoge neprilike, bilo da ih otkrijucarinske vlasti, bilo da za njih saznaju gramziviljudi. Misleći na mogućnost da ih legitimiše imožda pretrese lučka policija na Sent Martinu,Lun reče ribaru:

— Bilo bi lakše ako izbegnemo susret slučkim vlastima, jer bi ovako umornima moglida nam uzmu mnogo vremena.

— O tome ja brinem — odgovori SimonBernar i njegovo izborano lice se razvuče ulukav osmeh. — Na svaki način s njima nijeugodno. Ako im ne pokažete dovoljno novaca,

neće vas pustiti na ostrvo, a ako ga imate suvišetražiće da dokažete njegovo poreklo.

— Taman posla — našali se Lun.— Pričekaćemo mrak i ja znam gde i u koje

vreme mogu neprimećen da pristanem —zaključi ribar.

Toga trenutka Lun se u mislima odluči dapomoć i uslugu, koje im pruža ovaj srdačni ipošteni ribar, bogato nagradi kad bude mogaoda preko londonskih banaka pošalje novac. Sadao tome ne reče ništa, nego započe razgovor otajnama Đavoljeg trougla, u čijoj blizini su seveć nalazili..

Površina od nekoliko stotina hiljadakvadratnih kilometara Atlantika, koja se prostireod Floride do Portorika i ostrva Bermudanazvana je Đavoljim trouglom zbog mnogihneobjašnjivih nesreća. U toku zadnje dvedecenije u ovom trouglu nestalo je više hiljadaljudi, stotinu brodova i desetine aviona, međukojima i najmodernijih mlaznih aparata. I sve tonestajalo je bez traga i objašnjenja. Iznenadnepojave zelenih, bleštavih magli, neobičnošikljanje vode, džinovske plime i oseke,magnetne pojave protivne zakonima fizike isnažne radio i radarske smetnje čine sve to jošzagonetnijim. Kakve sile tu nad talasima okeanauzimaju svoj danak? I zašto ne ostaju tragovipotonulih brodova i aviona? Zašto nema mrljanafte tako karakterističnih za sve havarijebrodova? Zabeleženo je da tim prostoromponekad plove brodovi bez ljudi. Gde su nestalisvi do jednog ne ostavljajući makar kakvuporuku?

Eskadra aviona koja je četrdeset pete godinepokušala da nađe objašnjenja, zauvek je beztraga nestala.

— Za sve što se događa tamo krivi su đavoli.Zato se i zove Đavolji trougao — objasni ujednom trenutku stari ribar.

Bio je to znak da praznoverje ima svojebezumno objašnjenje i Lun skrenu razgovor kačinjenicama. Međutim, ribar je pričao legendebez dovoljno osnova. Da prekrati vremedruštvu, Lun poče sam da priča najvažnijedogađaje, čije objašnjenje nikada nije nađeno.

— Bio je peti decembar hiljadu devet stotinačetrdeset pete — poče Lun da priča. — Jedanamerički bombarder nestao je nad Đavoljimtrouglom, a u njemu su bili iskusni ratni

Page 14: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 13

veterani. Sam bombarder bio je odličnosnabdeven uređajima za vezu i gorivom. Prenestanka nikakav signal ili vest o opasnosti nisudati s njega...

Dosta opširno, jer bilo je vremena i na pretekda se dočeka kasno smrkavanje, Lun je pričao otome da je za avionom poslato šest patrolnih,brzih aviona, koji su takođe nestali bez traga.Tri stotine aviona i osamdeset brodova pretražilisu svaki kvadratni metar Đavoljeg trougla, alinije nađena ni krpica, ili bilo kakav znak mestanesreće. Svet je bio zaprepašćen saznanjem daje neka sila mogla tako da slisti sedam aviona, ukojima je letelo trideset i osam pilota, a da sebar neko od njih ne javi, ili u more izbaci znakkoji bi pokazao mesto nesreće. Meteorolozismatraju da su svi žrtve atmosferske aberacije,koju nazivaju i “rupom na nebu”. Ali kako sunestali drugi avioni, a naročito brodovi?

— Da li je i pre bilo sličnih pojava? — upitaHari Hof, koji je o savremenim događajimadosta čitao.

— Za neke se zna, pa je to dovoljno da sepretpostavi koliko ih je moglo biti da se za njihne zna, s obzirom na ondašnja sredstva veze —odgovori Lun.

On nastavi da hronološki ređa poznatedogađaje počinjući od 1880 godine, kada jebritanski školski brod “Atalanta” krenuo saBermuda noseći dvestapedeset pitomaca i osamoficira. Nestao je bez traga. Godine 1918.američki brod “Kiklop” plovio je sa tristaputnika i teretom od dvanaest hiljada tona ponajlepšem vremenu i uz odlične radioveze.Odjednom je nestao s morske poršine neostavljajući nikakav trag. Nikada više se nije ninaslutilo objašnjenje tajne nestanka tog brodaod 20.000 bruto registarskih tona.

— Brod “Karol Diring” nestao je isto takobez traga 1921. godine. Deceniju kasnije istusudbinu je doživeo brod “Džon i Meri”. Osamgodina kasnije brod “Glorija Kolit” zbrisan je spovršine Atlantika u ovom smrtonosnomtrouglu. Vode oko Bermuda tvrdoglavo čuvajutajnu svih znanih i neznanih katastrofa uĐavoljem trouglu — pričao je Lun. On se opetvrati na zagonetne katastrofe zadnjih dve — tridecenije. O nestalim brodovima i avionima biloje mnogo podataka, ali ni najmanja činjenica otome kako su nestali. Januara 1947. jedan

engleski bombarder bio je na probnom letu kaSjedinjenim Državama. Kad se približioBermudima dao je znak emitovanja i javio reč“stendeo”. Glas je bio jasan i reč je dva putaponovljena. Posle toga nestali su i veza i avion.Nikada nije objašnjeno ni šta je značila reč“stendeo”, ni šta se dogodilo s avionom.Decembra sledeće godine nestao je bez tragaputnički avion koji je leteo iz San Huana kaMajamiju sa trideset i dva odrasla putnika i dvebebe. Pilot kapetan Lindkvist održavao je vezusve do na osamdeset kilometara od Majamija.Posle toga o avionu se ništa nije moglo doznati.Oktobra 1954. nestao je ogromni američki avionsuper konstelejšn sa četrdeset i dve osobe, asamo deset dana kasnije tamo je nestao jošjedan američki avion sa dvadeset i osamvojnika. Osmog januara 1962. teški avionSB5C, s osam članova posade stalno se javljaodok nije stigao kod Bermuda, a onda je prestao,da se više nikada ne nađe bilo kakav njegovtrag...

Lun je pričao o još dva aviona i mnogimsumnjama, a onda je nabrajao poznatije brodovekoji su nestajali bez traga. Tanker “Marina”nestao je s posadom od trideset i devet članovakad se nalazio u visini Draj Tortagasa februara1963. Pet meseci kasnije, 1. jula 1963. godineamerički brod “Snou boj”, s posadom odčetrdeset ljudi plovio je sa Jamajke premaNjujorku i nestao je u blizini Bermuda. Nije biloni ostataka broda, ni preživelih, ni leševa.

— Sve to dovodi čoveka do nemoćnogočajanja — prekide ga Samjuel Makferson. —Možda bi i naš slučaj...

— Mislim da je bilo dosta priča o nesrećama— preduhitri ga Džejn Vitington da nehotičnone otkrije ribarima šta se dogodilo, a što suželeli da taje.

Već su se bili dogovorili da potapanje brodanikome ne ispričaju, jer tako će podvodnizločinci živeti u uverenju da je njihova tajnapokopana na dnu mora.

Tako prestade razgovor o događajima, koji suizazivali Lunovu radoznalost već godinama.Bila je to radoznalost naučnika, ali i avanturiste.Opasnost nije mogla da je uguši i ona je sve višekopkala slavnog kralja ponoći. Ispitujućiizdaleka šta bi moglo da bude u osnovi velikemisterije, Lun je saznao da negde na Malim

Page 15: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 14

Antilima postoji banda koja je stvorilakompaniju za proizvodnju onih oružja koja sesmatraju nehumanim, nemoralnim i prljavim,naročito kad se bez kontrole prodajuzločinačkim bandama, diktatorskim režimima,novim fašistima širom sveta i svima koji prljavooružje potežu za prljave ciljeve. Lun je smatraoda će ispitujući istinu o kompaniji na nekomostrvcu izuzetom od međunarodne, ili bilo kojedržavne kontrole, biti u prilici da oseti ili saznanešto više o tajnama Đavoljeg trougla. Verovaoje i to da će mu dobro poslužiti Makfersonovbesprekorno opremljeni brod, ali ta snaga serasplinula tu, skoro na očigled nekoliko ostrva ibrod je potopljen. Sada se Lun pitao je limoguće da su ljudi bili krivci i za nestanak svihonih brodova i aviona.

Mrak se spuštao na svetlucavo more, apočinjao je jedva osetni vetrić s kontinenta, kojise polako pojačavao.

— Požurićemo k ostrvu, jer često ovakomirno veče pretvara se u burnu noć — rečepomoćnik Simona Bernara.

— Pristaćemo kod Male Ite. Provešću gostekroz pećinu — odgovori ovaj spuštajući se ukabinu da donese bocu viskija za goste.

*I ovoga puta se pokazalo da je čoveku

potrebno dosta sreće da bi uspeo i pored svihdrugih mogućnosti i sredstava. To što ih jepokupio brodić ribara Bernara bilo je pravasreća posle velike nesreće u kojoj su izgubilidrage ljude, brod, oružje i opremu za poduhvatzbog koga su doplovili u ovaj kraj sveta.

— Ne bi li bilo bolje da se vratimo u London,pa da opremimo drugi brod i dođemo, čuvajućitajnu svog cilja mnogo bolje? — pitala je Džejnčim su se našli u bezbednosti ribareve kamenekuće na padini iznad male zapadne luke.

— Pokušaćemo bar da nešto više saznamokad smo već tu — odgovori Lun.

On je ipak bio spreman da prihvati razlogesvoje Džejn, jer bili su bez opreme i oružja, abili su navikli da se bore koristeći mnogenjegove pronalaske. Samo hrabrost, veština ivolja nisu bili dovoljni da se postigne uspeh.

Gostoprimljivi domaćin beše pronašaoprijatelja koji je imao uticaj u policiji, pa su

lažni pasoši Luna, Džejn, Makfersona i Hofaovereni uz sto dolara napojnice. Sada su moglislobodno da se kreću po ostrvu. Tako suprolazili dani. Njih četvoro izgledali su kaoradoznali turisti i baš time su otklonili svakusumnju. Lun je koristio i svoju veštinumaskiranja, pa je noću posećivao lučke krčmetražeći način da prodre u mrežu krijumčara.Ubrzo je ugovorio prodaju jednog deladijamanata za više od sto hiljada dolara. Predajanovca i dijamanata ugovorena je u ponoć izamale crkve pod stenema ispod zidina davnonapuštene vojne kasarne. Bio je to pust deoostrva ispresecan stenovitim urvinama,pokušajima da se pojedini delovi obrade iostacima vojničkih bunkera i rovova zaraslih ukorov.

Lun još u toku dana, obučen i maskiran takoda ga krijumčari ne mogu prepoznati, pokazaoje Makfersonu, Hofu i Džejn mesto gde će seizvršiti razmena.

— Siguran sam da je to opasno. hiljadu mumorskih pasa — reče Makferson.

— I ja sam u to siguran — smejući se rečeLun. — Međutim, novac nam je neophodan. Nemožemo provaliti banku u Sent Marlinu, iliBaransu na istočnoj strani, a još neprihvatljivijeje da nekome otmemo novac iz džepa.

— Niko i nema koliko nama treba— upade Hari Hof.— Sve je to tačno, ali krijumčari neće doneti

novac — odgovori mornar pipajući svojeogromne pesnice i već zamišljajući tuču u kojojbi izlio bar nešto sakupljenog ogorčenja.

— Doći će oni, a to je ipak nešto — primetiLun.

— Doneće oni i pištolje i mašinske puške,devet mu dosadnih dana! Ali neka... Bar ćunekoga od njih udariti da propisno omekšamotvrdnule zglobove pesnica — živnuvšiodgovori Makferson.

— Ako krijumčari ne donesu novac zapoštenu razmenu, biće tu oni sami, pa će nasodvesti tamo gde imaju i novac i ponešto drugo.U tom slučaju uzećemo im novac, a nećemo imdati dijamante — objasni Lun.

Svi su znali da nemaju mnogo izbora da dođudo novca makar samo za putovanje nakontinent. Zato prihvatiše Lunov plan.

Page 16: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 15

Pošto se u skloništu potopljenog brodanalazilo nekoliko kompleta mikro uređaja zaradio vezu, to su bar u ome imali nadmoć. Lunbeše opremio svakog člana svoje grupe pojednim primopredajnikom, a krijumčaru sakojim je pregovarao beše prikačio “stenicu”,minijaturni mikrofon s predajnikom, koji jemogao da emituje i do daljine od hiljadu jardi.Međutim, sve ono što je Lun čuo govorilo je daod toga korist može da bude velika tek kasnije,jer krijumčar je isplovio brzim i snažnimmotornim čamcem i izišao iz dometaemitovanja i prijema.

Pred ponoć, Makferson i Hari Hof behuzauzeli zaklon blizu mesta na kom je Luntrebalo da se nađe s krijumčarom. Džejn jeostala u kući starog ribara da sluša sve što seemituje iz njihovih uključenih primopredajnika ida bude rezerva za slučaj nužde.

Lun je išao mračnim stazama izbegavajućionih par kuća i desetak ubogih koliba napadinama. Konačno stiže blizu mesta susreta skrijumčarom i nađe dobar zaklon da oslušne.Podesi prijem na dužinu “stenice” prikačenekrijumčaru i odmah je čuo razgovor:

— ... rekao da nismo ludi da mu damo pravinovac — govorio je promukli glas krijumčara.

Lun shvati da je krijumčarski šef rekao da sene daje pravi novac.

— Kakav je to čovek? — pitao je Lununepoznati glas.

— Nije za potcenjivanje. Ja sam, tobožepijan, stalno padao k njemu, pričajući našpanskom neke šale. On govori španski, ali iengleski, francuski... Nekakav probisvet, ali,kao što rekoh, stalno sam se “lepio” za njega idobro ga ispipao ima li oružja. Ne nosi ni pištoljni nož — odgovori promukli, koji se Lunu bešepredstavio kao Grk Trifilides, što je očito bilolažno ime.

— Onda ćemo ga zgrabiti i vezati. Uzećemodijamante i njega... Da li da ga likvidiramo? —pitao je nepoznati.

— Vas trojica i činite što bude potrebno. Akone pruži otpor dobro ga izudarajte i zapretitemu, a ako se bude tvrdoglavo branio, onda...Telo bacite u neki rov na nepristupačnom mestu— odgovori tobožnji Trifilides.

Lun se smeškao u mraku, pa ustade i pođestrmom stazom. Na uskom platou među stenamanađe se pred krijumčarom.

— Jesi li doneo dragulje? — upita krijumčartiho, na španskom bez pozdrava.

— To ne ide tako — odgovori Lun takođe našpanskom. — Dijamanti su sakriveni tu blizu, asada da ja vidim novac. Sve iz ruke u ruku.

— Gade! — opsova krijumčar. — A ja da nevidim dijamante, nego da mi podvališkamenčiće s obale, je li?

— Nisi tako naivan — nasmeja se Lun. —Doveo si ova tri batinaša iza mene...

— Kako ih vidiš kad ni ja... Blefiraš,prijatelju! Nema tu nikoga — zbunjeno rečekrijumčar. — Gde su dijamanti?

— Nećeš ih videti, jer želiš da ih otmeš —odgovori Lun.

— Videćemo — jetko reče krijumčar izovnu: — Momci, ovamo.

Iz mraka izroniše tri gruba momka. Mesecjoš ne beše izišao, ali zvezde na čistom nebu subile dovoljne da se izvan senki dosta toga jasnovidi.

— Tu smo! — javiše se prilazeći.— I mi smo tu, šišmiši, stare krpe, đubretom

napunjene kože mrtvih morževa! — javi sebujicom psovki Samjuel Makferson.

Osećali su se nadmoćnijima, četiri zločincajurnuše na tri neočekivana protivnika. Prvi se uborbi nađe najmlađi član Lunove grupice. HariHof se sudari s ljudinom ogromne telesine iuzalud ga pogodi u pleksus.

— Vezaću te u čvor! — zaurla zločinac nafrancuskom, što je bio znak da možda potiče bašsa ovog ostrva, koje su dugo držali, i naselili,Francuzi.

On zgrabi mladog čoveka i poče da mu traživrat kako bi ga zadavio. Međutim, Hof je većnekoliko meseci bio Lunov đak i on nasumicepogodi ukrućenim prstima razbojnikove oči.Ovaj jauknu i popusti stisak saginjući glavutaman kako je trebalo da ga Hof može zakačitikolenom usred lica. Padajući, krijumčar nijemogao da shvati kako ga je to pretukao vižljastiprotivnik, čiju snagu nije ni osetio, a čijuveštinu nije razumeo.

Dva krijumčara jurnuše na Makfersona, kojise povlačio kao da se boji, a stvarno je želeo daih okrene tako da nemaju mogućnosti da

Page 17: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 16

uzmaknu. Baš tada je postajalo vidnije, jer sekrajičak meseca pojavi iznad horizonta naostrvu.

— Momci, kleknite i molite me da vas nepretučem — reče Makferson.

— Rastrgnućemo te, mešino! — odgovoribliži napadač upućujući snažan udarac umornareve grudi.

Ovaj nije hteo da ga pogodi, nego ga je samoljutio, čekajući da mu se i drugi nađe pri ruci.

— A sad idite k vražjoj majci, budalastisinovi starih veštica! — uzviknu on i njegoviudarci zabubnjaše.

Dva gangstera zastadoše kao da su se zaletilina oštru stenu. Bilo je to dovoljno da ih mornarskoro lenjo i samo po jedanput pogodi usredlica, zbog čega se nađoše na tlu smrskanihnoseva i usta.

Lun je postupio drugačije, jer beše primetioda napadač želi da izvuče oružje. Zgrabi gapreko ruku i primeni zahvat od koga krijumčarzaurla i zaboravi gde mu je pištolj. Lun ga tadajoš čvršće poduhvati i reče:

— Možeš da sačuvaš kosti samo ako seumiriš i prestaneš da se braniš.

Tada priđe Makferson i jednom rukomprihvati obe zadnjeg neoborenog krijumčara. Zato vreme, onesvešćene je vezivao Hari Hof. Onotkri da je jedan od dva mornareva protivnikaveć mrtav, ali to sada ne kaza.

— Šta da radim s ovim mangupom? — upita

borbom odobrovoljeni Makferson.Ponećemo ga kao trofej — odgovori Lun

oduzimajući krijumčaru oružje i vezujući muruke tankom, ali neraskidivom niti sličnomstrukovima za hvatanje barakuda, sabljarki idrugih velikih riba.

— O koji klin da ga obesimo? — opet upitaMakferson.

— Još juče sam našao jednu napuštenukolibu gore na ivici padine. Put je težak, alitamo ćemo biti mirni — odgovori Lun.

Makferson je vodio razbojnika podižući gapod mišicu na najtežim delovima staze kao da jedvogodišnje dete. Zarobljenik je molio da gapoštede i puste obećavajući nagradu od stodolara.

— Ti vrediš sto hiljada — smejući seodgovori Lun

— Toliko nikad ne bih mogao da platim —prestravljeno reče lažni Grk.

— Platićeš obaveštenjima, a ako budeš rekaoijednu reč laži, ostaćeš ne samo bez jezika, negoi bez obe ruke da više ne možeš napadati poštensvet — zapreti mu Lun.

Međutim, znao je da krijumčar neće uspeti daga zavarava lažima, jer iz potopljenog broda,odnosno iz skloništa beše spaseno i malohemijskih oružja, među kojima je bilo i neštotricijanoaminopropena u dobrom koktelu daodstrani volju i izazove apsolutnu poslušnostzarobljenika.

IVNeprilike na Malom Skrubu su se množile.

Fabrike smrti i ropsku snagu za rad u njimastvorile su tajanstvene sile. Još skrivenije moralisu delovati oni koji su želeli slobodu. Uzalud sušefovi na ostrvcu naredili streljanje Dore Gibs ičetiri radnika. Nju su optužili za prikrivanje“zločinačkog otpora”, a njih za postavljanjeplatnenih poruka na dimnjaku i rezervoarimavode, iako ni jedno ni drugo nije bilo dokazano.Za podmetanje nesnosnog praha nije bio streljanniko, ali je istraga bila uporna i bilo je nade dase pravi krivac brzo otkrlje.

Izmučeni trodnevnim mukama zbog užasnogsvraba, lica i ruku izbrazdanih ogrebotinama ikrastama, tri glavna šefa bila su opet na okupu.

— Je li konačno pojačana kontrola prilazasvim proizvodima? — upita Tadeus Helergledajući svoje češanjem izranjavane ruke.

— Skladišta su sasvim osigurana, ali uprocesu proizvodnje nije lako držati sve na oku.U komore za hemijske procese ulaze samo uzaštitne kostime obučeni inženjeri, tehničari iradnici — odgovori Endrju Kalingfordbezvoljnim glasom i s grimasom nezadovoljstvana licu.

Glavni šef Tadeus Heler, koga su ponekadnazivali guvernerom ostrva, pruži ruku ipozvoni. Dik Stander se beše približioKalingfordu i nešto mu je šaputao u uho. Vratase tiho otvoriše i dva snažna čoveka stupiše u

Page 18: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 17

biro. Odmah zatim oni se nađoše iza EndrjuKalingforda, koji ih začudeno pogleda i pokušada ustane.

— Samo mirno, Endrju! — opomenu gaHeler.

Šef obezbeđenja ovoga puta pokuša daskriveno potegne pištolj, ali Dik Stander se zbogtoga i našao uz njega, pa ga sada u tome lakospreči. Dva naoružana čoveka mu oteše pištolj ivezaše ga ne izgovarajući nijednu reč.

— Zar si se usudio da kreneš protivu mene,Vend?! — upita Kalingford visokog razbojnikas revolverom zadenutim za pojas uz golu kožu,jer je imao raskopčanu košulju.

Morao sam, Endrju. Trebalo bi da si i ti snama, jer i ti bi umro kad šefovima ne budepotrebno sve ovo na Malom Skrubu — odgovoriVend.

— A ti, Golforde? — dodade Kalingford ibore na licu mu postadoše dublje, a izrazzasićen mržnjom.

— Dosta mi je vašeg gospodarenja,gospodine Kalingford. Shvatio sam kako da sespasem odavde i to ću da ostvarim, makarmorao ostati bez obe pesnice — odgovori čovekširokog, rošavog i ožiljcima izrovašenog lica,koje je uokvirivala kratko potkresana bradaslična kratkoj i kudravoj kosi. Bio je to nekadslavan bokser srednje kategorije, koji je dobiomnogo u težini, pa u teškoj nije stigao daleko.Našao se čas u službi gangstera, a časobaveštajnih službi dok nije zapao u opasnost dabude uhapšen i optužen za mnoge krivice. Tadaga je najmio Kalingford za rad na Antilima, štoje bilo i sigurno bekstvo od hapšenja. Slična je iprošlost Tedi Venda, sem što on nije bio bokser,nego profesionalni siledžija. Radio je zaobaveštajne službe nekoliko zemalja ispecijalnost mu je bilo stvaranje razbojničkihbandi u bilo kom delu sveta da bi se izazvalanesigurnost u nekoj maloj zemlji. Pošto sedogodilo da je Vend zgrabio dobar deo plena,umalo je pao pod udar komisije jedne moćnetajne službe. Kalingford je i njega “spasao”dovodeći ga na Mali Skrub. A sada su ta dvačoveka bila u službi Tadeusa Helera.

Naviknut da potčinjene drži na odstojanju,vezani Kalingford je bio zapanjen prisnošću tadva čoveka sa Helerom i Standerom. Onidonesoše stolice i dovedoše Sandru Kan.

— Šta mogu da učinim za gospodu — upitaona razvlačeći jarko namazane usne u izazovanosmeh.

Nije se iznenadila što vidi Kalingfordavezanog, što ovaj nije umeo da protumači. Akoona nije iznenađena, onda je znala šta će da sedogodi. Zašto mu onda nije ništa rekla, a on juje namestio kao sekretaricu “guvernera” Helerakako bi ga lako držala na oku? Nije moguće daSandra, provereni i iskusni tajni agent moćneobaveštajne službe, sada pripada zaverenicima.

Ona kao da pogađa misli svog vezanog šefapriđe do njega i glasno reče:

— Vremena se menjaju, dragi Endrju. Ja sams njima i bilo bi pametno da i ti ne budeš budala.

— Ne razumem te, Sandra — odgovorivezani šef obezbeđenja i či mu sevnušepretnjom.

— Ti si bio šef i samo ti znaš neke stvari okojima bismo i mi hteli da saznamo što više —objasni Sandra Kan i pomače se, pa sede nadesni naslon fotelje Tadeusa Helera, koji jeobuhvati rukom oko pojasa.

Nekoliko trenutaka svi su ćutali. Prvi opetprogovori Endrju Kalingford.

— Voleo bih da znam šta se događa i zaštoste me napali. To je pobuna protiv moćnihsnaga... Svi, uostalom, dobro znate da sam jaovde stvarni šef i gospodar. Imam sve konce urukama... — govorio je pretećim glasom.

— E, baš te konce hoćemo da nam prepustiš!— prekide ga Dik Stander.

— To je glupo, neizvodljivo... nemoguće! —odgovori Kalingford.

U tom trenutku ga pogodi pesnica JudžinaGolforda. Bilo je to kao da je doživeo trenutaksmaka sveta. Naviknut da gospodari i ubija, damuči i nagrađuje, da preti i ostvaruje inajstrašnije pretnje, a da nikad ne bude kažnjen,jer je bio član moćne organizacije, EndrjuKalingford je bio užasnut, izbezumljen, smrtnouvređen i uništen ovim jednim udarcem. Suzemu grunuše i on zaplaka roktavo jecajući.

— Govorićeš, ti kučkin sine, sve što znaš! —pripreti mu bivši bokser i pokaza okrvavljenupesnicu.

Kalingford ispljunu tri slomljena zuba i neštoopsova, ali niko nije razumeo njegove rečiizgovorene preko tek oškrbljenih zuba. Onakouplakan, s mlazom pljuvačke i krvi niz bradu i

Page 19: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 18

okupan znojem i suzama, moćni EndrjuKalingford je bio slika jada.

— Jesi li ti zatražio kontrolu poslovanja skrijumčarima? — upita ga Stander.

Kalingford samo odmahnu glavom.— Reći ćeš i da nas nisi špijunirao preko

Sandre — dodade Stander.Okrvavljeni Kalingford je stalno odrečno

mahao glavom.— Govori! — uzviknu Heler. Vezani šef

bezbednosti je i dalje odmahivao glavom, a sadajoš jednom nemoćno pljunu krv niz bradu.

— Udario si ga suviše jako — reče TediVend.

— To nije ništa — odgovori bokser. —Njega je strašno udarila istina da je poražen. Onje takav. U stanju je da poludi samo zbog ovogašto mu se dogodilo. Njegove suze o tomegovore najbolje.

— Pokušaćemo da ga smirimo — rečeSandra Kan i ode da donese vodu i posudu zaumivanje.

Ona opra Kalingfordovo lice i dade mu dapije. On prihvati, ali je odmah zatim nastavio daodrečno odmahuje glavom i kad su ga neštopitali i kad nisu.

— Izgleda da od njega ne bismo imali koristii da nije povređen — reče Sandra Kan. —Pokušaćemo da sami raspletemo čvor. On je biojedina veza s gospodarima, koji su tako moćnida u bilo kom trenutku učine i ono što bi mogloda izgleda nemogućim.

— Objasnite nam malo bolje vašu ulogu usvemu tome — upade Tedi Vend.

— Sećate li se žene koja vam je u Africipredala milion dolara? — upita ga Sandraigrajući jezikom ispod usana.

— Da — potvrdi Vend.— Bilo je to na obali reke kod Salabija.

Pokušali ste da joj zadignete suknju...— Otkud to vi znate?! — trže se Vend.— Dobili ste šamar, a odmah zatim ruka te

žene je držala pištolj uperen u vaš kao i sadarazgolićeni trbuh — nastavi Sandra Kan.

— Onda vi... Da, sada mogu da dozovem usećanje i boju glasa i taj pogled... Ali sasvim stedrugačije izgledali — zbunjeno reče Tedi Vendi nehotično zakopča košulju na trbuhu.

— Bila sam uspešan agent jedne obaveštajneslužbe. Napredovala bih do šefa za Sredozemije,

ali se pojavio ovaj gad ovde. Kalingford jesmatrao da sam dovoljno lepa i sposobna dazavodim muškarce, pa mi je namenionepodnošljivu ulogu svoje ljubavnice, kojamora da zavede svog šefa, njegovog zamenika,važne saradnike i čitavo tuce ljudi. Sada jesvemu kraj. Kad svi odemo, ako uspemo daodemo, sa ovog bednog ostrva smrti, izabraću jasama sebi čoveka — izloži žena ne prestajući da seosmehuje i zavodnički da gleda sve prisutne.

— Važno je što govoriš otvoreno. Mislim dasmo dovoljno mudri da zbog tebe ne napravimogluposti — reče Heler i pogledom opraštanjapogleda Dika Standera, ali i sam povuče rukudalje od Sandre.

— Šta će uraditi agencija, ako Kalingfordnestane? — upita Tedi Vend.

— Obratiće se svom preživelom agentu —odgovori Sandra.

— Jeste li to vi? — upita Vend.— Možda jesam, a možda ste to vi, Dik, ili

čak Arnold Os — odgovori Sandra Kan.— Onda bi trebalo da znamo koja

organizacija je stvorila našu kompaniju. Komeje služio Kalingford? — upita Dik Stander.

— Mislim da ni on sam nije u to siguran, aliako zna... Ipak mislim da ni on ne zna tačno.Ovakvi poslovi obavljaju se tajno i prekoneulovljivih veza, jer međunarodna bruka nijeprihvatljiva šefovima bilo koje svetskeobaveštajne službe. Čak je moguće da smo svipredati kakvoj moćnoj gangsterskojorganizaciji, koja opet ima svoju vezu saagencijom — izloži Sandra Kan.

— Kakva je uloga tog lepotana Holoveja,koji se vrzma oko naših magacinskih knjiga iobračuna u knjigovodstvu? Šta on sve zna? —upita Tedi Vend.

— Bio sam začuđen što je on taj “inspektor”— odgovori Tadeus Heler — On je istinagenijalan stručnjak za finansije i knjiženja.Znam ga kao poverenika podzemlja u Njujorku.Običan gangster. Međutim, on ne zna ni kako sezove ovo ostrvo, ni kome je namenjena ovdeproizvedena roba. Njega interesuje jedinotačnost knjiženja. Otkrio je da smo krali iponudio nam da stvar zataška za četvrt milionadolara. Ja sam to prihvatio.

— Dakle, ponešto se sređuje — reče DikStander. — Važno je da svi znamo pravo stanje

Page 20: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 19

stvari. Najbolje je da nam Tadeus to jasnoizloži.

Svi se složiše, a bokser primeti da bi trebaloukloniti nekorisnog Kalingforda.

— I šta je sa Arnoldom Osom? — zaključion pitanjem.

— Arnold je uz nas, ali neko mora držatiradnike i ostale stanovnike ostrva na oku —odgovori Stander.

— Dakle, želite da čujete sve sa čim treba daračuna naša grupa — poče Tadeus Heler. — Sviznate da je ovde organizovana tajna proizvodnjavrlo opasnih otrova, trik oružja, sredstava zamasovni teror i sličnih proizvoda, čijekrijumčarenje ne samo što je veoma unosno,nego je i neophodno nekoj političkojkombinaciji naših zaštitnika.

— Stalno me kopka to ko je gospodar —prekide ga Judžin Golford. — U svojih četrdeseti šest godina služio sam razne gospodare, alisam znao ko su oni. Ovako... Ja misllm da seradi o jednoj američkoj agenciji, ali to nije CIA,nego neka druga.

— Ili njen tajni ogranak — podsmehnu seTedi Vend, koji je znao dosta o obaveštajnimigrama širom sveta. — Možda su se diktatorinekoliko država sporazumeli da stvore našukompaniju, a možda neka podzemna, nacističkaorganizacija drži stvari u svojim rukama trudećise da se misli kako radimo za legalnuobaveštajnu službu. Ja imam svoje mišljenje otome, ali nemam dokaza, a oni sada nisu nivažni.

I nisu — nastavi Heler. — Mi ćemo već naćii zaštitnika i gospodara. Važno je da smo rešenida rasprodamo robu, uništimo sve svoje tragoveovde i bogati nestanemo, zauvek skriveni novimizgledom i novim imenima. Znam način da se touspešno obavi. Čak ni jedan za drugog nećemoznati, jer neko bi mogao da proćerda svoj plen,pa da dosađuje drugima.

— To je u redu — složi se bokser Golford.— Imamo sve uslove da se spasemo — reče

Sandra Kan.— Čega? — upita Vend.— Smrti, stari razbojniče — odgovori ona.— Nisam ni star, ni razbojnik — branio se

Vend.— Jesi sve to i još velika hulja, ali ja volim

takve. Svi smo mi iste vrste i niko više nije tako

mlad. Ja imam već preko trideset — smejući sedodade žena.

Svi se nasmejaše, a Vend dodade:— Ona žena na Eufratu imala je preko

trideset još pre desetak godina.Svi su se opet smejali, a Sandra Kan

najslađe.— Dobro, dragi prijatelji, hoćete li mi

dozvoliti da završim svoje izlaganje —stišavajući ih znakom ruku reče Heler. —Dakle, mi postojimo i radimo u jednoj mutnojatmosferi. Ne znamo tačno ni kome pripadamo,ni kome prodajemo otrove i oružja, ni šta će sedogoditi s nama kad nas se sadašnji gospodariodreknu. Pošto je tako, potrebna nam je barneka izvesnost i sigurnost. Svi smo se u tomesložili i sada smo čvrst savez mi ovde i ArnoldOs tu napolju. Oslonjeni jedan na drugog,uključujući šarmantnu i svima dragu Sandru...

Opet se zaorio smeh, a Sandra ustade isnažno se zavrte na slobodnom delu poda. Njenasvilena i laka haljina se podiže otkrivajući jošuvek lepo telo.

— Konačno nešto lepo na ovom ostrvu! —uzdahnu Judžin Golford češkajući kratku,kudravu bradu.

— Nastavljam — reče Heler. — Oslonjenijedan na drugog radićemo kao da se nije ništadogodilo. Pošto mi držimo veze sa svimkrijumčarskim organizacijama, nastavićemo daubrzano prodajemo. Novac je ranije otpremaoKalingford, a pošto je on mrtav...

— Mrtav?! — iznenadi se Judžin Golford iusta mu ostadoše otvorena.

— Kao i da je mrtav — ispravi se Heler. —To se uklapa u naš plan. Biće noćas nađenmrtav. Optužićemo nepoznate zaverenike međuradnicima i osobijem...

— Tih zaverenika stvarno ima i oni bi moglida nam pokvare planove — upade Dik Stander.

— Pitanje je da li da pooštrimo teror nadnjima, ili da se poigramo “novih sloboda” —primeti Tedi Vend.

— Strah će ih smiriti. Nemamo mnogovremena za reforme — zaključi Heler.

Svi se složiše da je to jedini način da se stvarisrede brzo i efikasno.

— Na devet stotina radnika, sto sedamdesetdevojaka za zabavu i kondiciju, tridesetinženjera i tehničara i dvanaest žena i dece

Page 21: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 20

imamo dvesta deset naoružanih i poslušnihstražara i nas devetnaest poslušnih službenika umagacinima i biroima uprave — izloži DikStander.

Nekoliko devojaka i radnika su vrbovani danas obaveštavaju, pa ćemo moći na vreme dasprečimo nove ispade — reče Heler. — Važnoje da nam spolja za sada ne preti nikakvaopasnost. Nešto je bio prokljuvio nekakavlondonski avanturista, izgleda vrlo opasan tip,koji je nosio nadimak Lun, kralj ponoći...

— Nosio?! Valjda je još uvek Lun — ispraviga bokser Golford.

— Baš tako: nosio je taj nadimak, jer višenije živ. Obavešteni smo od Kalingfordovihšefova da je potopljen brod na kome su bili Lun,njegova devojka i mornar Makferson...

— S tim medvedom sam se jednom sreo uMarselju. Ovaj najveći ožiljak na mom čeluimam njegovom zaslugom. Ja imam tešku šaku,ali on... To je kao da se sudariš s granatom —opet upade bokser Golford.

— Bio i nestao Lun. Bio i nestao Makferson.Bili i nestali mnogi, ali ostali smo mi. Treba danastavimo dogovor — upozori ih Helerotkrivajući malo nervoze zbog stalnogprekidanja.

Uskoro ih obavesti da trideset i šestkrijumčarskih grupa stoji spremno na Antilima iuz obale Karipskog mora da preuzmu robu.Zaključiše da je sve na svom mestu i da samo utoku noći treba izneti Kalingfordov leš.

— To će preuzeti Os — predloži Stander.— Zar je Kalingford mrtav? — opet upita

Golford ne skrivajući izraz zabrinutosti.— Ili si ti stvarno malo ograničen pod

temenom, ili se namerno praviš budalom —reče Tedi Vend.

— Ni jedno ni drugo, Tede. Da si ti udarioKalingforda i ti bi se brinuo je li on mrtav, ili ćeiznenada da iskrsne odnekud sa svojim ljudima— odgovori bokser.

— Biće sve u redu i vrlo brzo — umiri gaDik Stander. — Nikome od nas ne bi biloprijatno da se opet susretne sa živim islobodnim Kalingfordom.

Bila je to nova presuda čoveku koji jenedavno sa istim ovim zločincima izrekaopresudu nevinim ljudima. Oni su isto tako lakoodlučili da smaknu Endrju Kalingforda, kao što

su bezbrižno ubili Doru Gibs. Ipak, postojala jejedna razlika. Ubijajući devojku svetili su sezbog otpora. Zato su ubili i nedužne radnike.Ubijajući Kalingforda, hteli su da se oslobodepretnji i straha.

*— Zakuni se uspomenom svojih predaka,

Junagi — tražio je doktor bioloških naukaVaizan Takabea.

— Ništa nisam zgrešio — branio senaučnikov pratilac Junagi Nakacukosa.

— Zakuni se da ćeš govoriti istinu. Nikoneće znati šta si mi rekao — insistirao jenaučnik.

— Oni prisluškuju. Svuda su mikrofoni —popuštao je Junagi Nakacukosa popravijajućinaočare na ostarelom i mršavom licu.

— Govorićemo japanski — predloži doktorTakabea.

— Šta želite da vam kažem? — upita tihonjegov ostareli pratilac.

— Pojačaj muziku na magnetofonu i govorinašim maternjim jezikom — upozori ganaučnik.

— Pratilac je bio neka vrsta sluge, sobara ipoverenika ovog američkog naučnika japanskogporekla. Došao je sa njim iz Japana još kad jeVaizan Takabea upućen na dopunske studije iostao je s njim kad je ovaj odlučio da se nevraća u Japan, nego da primi američkodržavijanstvo. Janagi sada pojača glas namagnetofonu i na Japanskom upita:

— Zašto smo pristali da dođemo ovamo?— Prevara, prijatelju — odgovori doktor

Takabea. — Obećano mi je da ću izučavati oblastu kojoj sam najdalje dospeo, a postao sam sužanj.Otvoreno mi je rečeno da ćemo umreti, ako neradimo što žele. Ja sam postao običan stručniradnik. Uzgajam bakterije koje luče strašneotrove.

— Dakle, istina je — uzdahnu stari Japanac. —Postali smo sluge neke zločinačke bande.

Takabea samo potvrdno klimnu glavom ipomeri se da bude još bliže svom sabesedniku.

— Jesi li ti uzeo prah za izazivanje svraba? —upita zatim šapatom.

Sada Junagio potvrdi samo klimanjem glave.— Prikačio si upravitelju stražara Osu vrećicu

Page 22: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 21

punu praha i pod pritiskom?— Jesam — potvrdi Nakacukosa.— Kako si udesio da prah ne počne odmah da

se širi zajedno s gasom iz vrećice?— Upotrebio sam vremenski čepić, koji vi

koristite na epruvetama.— To je nešto novo... Ti imaš tehničkog

talenta, zar ne?— I sami znate da je moj hobi precizna

tehanika, ali sam se bavio rezbarenjem, vezom,kovanjem bakarnih ukrasa i mnogim drugimveštinama da bih utukao vreme dok sam vasčekao. Dvadeset godina sam s vama, kako sam sezakleo vašem ocu i svojoj majci. Dvadeset godinasam bio stariji od vas — podseti ga stari pratilac.

— Kako si došao na ideju da podvališ šefovimaostrva? — upita naučnik. — Već je vreme da nekopočne. Ima dosta nezadovoljnih.

— Na primer?— Siguran sam da je nezadovoljan i inženjer

Albert Nikols. On je osetio da ja mrzim gospodarena ostrvu, pa mi je otvoreno rekao da je strašnoovo što se događa.

— Imaš li još nekog istomišljenika? — upitadoktor Vaizan Takabeo skrivajući misli podbezizraznom maskom na licu.

— Ne... Ne znam. Nešto se događa međuradnicima, ali oni nas smatraju grupom uprave iuništiće nas, ako se pobune. Vidim mržnju unjihovim pogledima — odgovori Nakacukosa.

Naučnik klimnu glavom u znak da razume i dai on tako misli, a onda upita.

— Imaš li kakvo oružje, Jamagi?— Prokrijumčario sam jedan pištoij kad smo

dovedeni — odgovori Nakacukosa.— Voleo bih da znam gde ga skrivaš — reče

naučnik.Janagi pokaza magnetofon i otkri tajno

načinjeno skrovište, koje je bilo teško naći ako sene poznaje trik bravica. Naučnik dobro razgledapištolj i zadovoljno klimnu glavom, a onda pohvaliizvrstan rad svog pratioca.

— Možda ćemo se naći u prilici da branimomakar svoje ljudsko dostojanstvo, ako ne budemomogli da se spasemo — zaključi on razgovor idade znak Janagi Nakucukosiju da ga ostavisamog.

Odmah zatim on telefonom pozva inženjeraNikolsa.

— Bilo bi dobro da se nađemo na igralištu predveče — predloži mirnim glasom.

— Kakvu opremu da uzmem? — upita Nikols.— Ovoga puta mogli bismo da se razmahnemo

reketima. Već dve sedmice nismo igrali tenis —odgovori Japanac. Nikols se složi i oniprekidoše vezu.

Izgledalo je da ovaj razgovor otkriva da sedogađaji na ostrvu smiruju, a počinjala je jošjedna zavera. Doktor Takabea je sedeonepomičan i razmišijao kako da počne otpor.

V

— Zovem se Keb Madoks, a rođen sam iodrastao u Bruksvilu na Floridi — pričao jetobožnji Grk Trifilides. — Služio sam umornarici Sjedinjenih Država, a posle sampostao mornar na trgovačkim brodovima. Nemanijedan deo sveta tako pogodan zakrijumčarenje, kakav su Veliki i Mali Antili,Meksički zaliv i Karipsko more. Tu se dodirujugranice Sjedinjenih Država, Meksika, britanskihposeda, francuskih teritorija, Venecuele,Paname...

— Nije nam potreban čas geografije —prekide ga Donald Sikert. — Pričaj nam za kojukrijumčarsku družinu radiš i kakvi su to poslovi.

— Šef je na Haitiju i on određuje kud daplove brodovi — bez otpora i sasvim mirno

poče da govori Keb Madoks. — Moje je dadržim vezu sa ljudima na Malom Skrubu.

— Čiji su brodovi? — upita SamjuelMakferson.

— U krijumčarsku mrežu su uključenibrodovi čiji vlasnici su u svemu samostalni.Svako odgovara za svoj brod i svoj tovar. Onošto se ukrca, odmah se plaća. Zna se da su ublizini dve podmornice, koje bi u slučajuprevare poslale brod na dno — odgovorikrijumčar.

— To su one što su... — zausti Makferson,ali Lun ga prekide znakom ruke.

— Šta se krijumčari? — upita Hari Hof, kojise beše vratio posle osmatranja da li je u blizininapuštene kolibe sve mirno.

Page 23: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 22

— Spisak proizvoda je vrlo veliki —odgovarao je krijumčar. — mogu se naručitiotrovi od onih za pojedinačna trovanja dogasova bez ukusa i mirisa, koji truju i kroz kožui pluća. Oni deluju na stezanje mišića, pa takozaustave rad i čovečijeg srca. Ima bakterija ivirusa za poznate i još nepoznate bolesti.

— A kakva oružja se proizvode na ostrvu?— upita Lun.

— Svašta... Od plinskih upaljača, kojiispaljuju smrtonosne strelice do eksplozivnih irasprskavajućih metaka za razna oružja. Važnoje samo da kuršumi nemaju oznaku proizvođačai da ne ostavljaju trag tehnologije određenihzemalja, koje se mešaju u razne prevrate,atentate i male ratove. Najvažniji je premaz zasendviče...

— Za sendviče?! — zapanjeno ga upitaMakferson.

— Za neobične otrove uzimaju se čestobanalni nazivi primeti Lun. — Reci nam,Madoks, šta je “premaz za sendviče”?

— Stručnjaci to zovu “kontaktni otrov”.Postoji tekućina koja ima osobinu da teži katoplom telu i prodire kroz kožu. Sama po sebinije otrovna, ali unosi sve otrove koje joj dodatepoče da objašnjava krijumčar. — Možete jestaviti na cipele, ili na odelo čoveka koga želiteda ubijete. Možete to da obavite i sedeći uz njegau avionu, bioskopu, kafani, ili u prolazu. Ako sedodaju zmijski otrovi koji izazivaju unutrašnjekrvarenje, eto dobrog, tempiranog sredstva zaubijanje. Niko ne može ni da nasluti ko jekrivac, a još manje da to dokaže. Sam samisprobao to sredstvo. Neki momak u Majamijuoteo mi je devojku. premazao sam timsredstvom njegov upravljač automobila. Našlisu ga kasnije mrtvog, ali niko nije znao od čegaje umro.

— Otkuda to da ti znaš sve tajne proizvodefabrika na Malom Skrubu? — upita Lun.

Zaista je bilo neobično što Keb Madoks znaosobine svih proizvoda zločinačke kompanije,koja je mogla da postoji zahvaljujući ne samomoćnoj zaštiti nego i zbog čuvanja svojih tajni.Pre se saznalo da fabrike u Njuportu u Indijaniproizvode neurotoksični gas i da rade svihdvadeset i četiri sata dnevno, nego što jeotkrivena tajna Malog Skruba. Dakle, tajneostrvca su vrlo dobro čuvane, i kupci nisu ni

slutili gde se proizvodi roba koju kupuju zasvoje mračne planove. Zato je Lun pitao otkudajednom običnom zločincu, krijumčaru i podlomubici sva ta obaveštenja. Madoks je još uvek biopod jakim uticajem druge, koja nije isključivalasposobnost da se potpuno razume svako pitanje.On mirno, ali spremno poče da objašnjava:

— Ranije nisam ništa slutio. Moja dužnost jebila da otplovim do Malog Skruba i predamšifrovane koordinate gde će biti izvršen utovar,takođe po šifrovanom spisku. Nekad je tamodolazio helikopter, kojim upravljaju na smenuizvesni Mark Brejer i devojka Patricija Vandel,poznata kao Luda Pat...

— Pa njih oboje traže policije svih zemaljasveta — upade Hari Hof. — Neki dan čitao samda je Brejer vrbovao ljude za rat u Africi, pa kadje trebalo da ih isplati, istresao ih je iz aviona umore. Nađeni su neki leševi. Ubio je dva čovekau tuči u Marselju, a kriv je i za neka ubistva uNju Džersiju. Njih dvoje su tandem. Video samfotografiju na kojoj je ona u kupaćem, kostimu is opasačem i revolverom povrh toga. Uz to je ilepa...

— Oni su samo sluge, iako gadne životinje— primeti Makferson.

Lun se trudio da razgovor vrati na važnijeteme i dopuni pitanje:

— Jesu li otrove i oružje prenosili samohelikopterom? Kako si ti sve saznao? Pričaj onošto je važnije da se upozna rad krijumčarskemreže.

— Razumeo sam šta želite — reče krijumčar.— Robu su sa ostrvca uvek odnosili njihovhelikopter, jedan ili oba broda, koji su svojinauprave ostrva, ili neka podmornica. Izgleda dasu one dve podmornice uvek u blizini. Međutim,neki ljudi s ostrva želeli su da ponešto prodaju iizvan redovnih dogovora. Upoznao sam jednoggospodina, koji je dolazio i ovde na Sent Martini za kojega sada znam da se zove Dik Stander.On me je vrbovao da stvorim paralelnukrijumčarsku organizaciju. Mislim da on ima jošnekoliko takvih veza.

Dalje je pričao o tome da ima ugovorenesvetlosne znake i radiovezu sa ostrvcem.Slobodno prilazi maloj severnoj luci, gde seinače iskrcavaju goriva za rad električnihpostrojenja i drugih motora na Malom Skrubu.Dik Stander je izgradio skrivene prolaze kroz

Page 24: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 23

gomile koksa, između cisterni s mazutom idrugim gorivima i ispod bodijikavih žica. Tudaje oticala smrtonosna roba, a tuda je na ostrvcepriticao novac u nepromočivim džakovima.

— Juče mi je Stander rekao da ćemo uskoromnogo lakše otpremiti i tajni deo tereta, ali danastavim i vezu sa šefom na Haitiju — zaključikrijumčar Keb Madoks.

— Sve si nam lepo ispričao, momče — rečeLun. — Od danas radićeš za nas.

Posle toga on i Makferson iziđoše da udahnučistijeg vazduha.

— Kako zamišijaš da taj gad radi za nas? —upita Makferson. — Ne bih mu ni trenutkaverovao, makar se pretvorio u pravog sveca,milion mu grehova!

— Biće poslušan iz dva razloga. Prvo,kljukaćemo ga drogom svesti, jer toliko jošimamo. Drugo, pokazaćemo mu da i mi imamoneke opasne stvarčice, kao što je tempiranabombica pod plećkom.

— To je već nešto... Teško da bih se i jausprotivio toj napravi — složi se Makferson.

Tempirana bombica bila je Lunovpronalazak, a bila je to u punom smislu reči.Radioupaljač je bio minijaturan ali vrlo siguran,a eksploziv u omotaču od naročite materije kojuorganizam trpi, nije bilo moguće ukloniti smesta gde se postavi bez radiošifre, koja gaisključi. Lun je znao pogodno mesto podplećkom na čovečijem telu, gde bombica nesmeta, ali pri eksploziji sigurno zahvata i razarasrce žrtve. Radiominu za telo on jeupotrebljavao samo kad se radilo o najgorimzločincima. Keb Madoks je bio jedan od njih.

— Moramo se probiti na ostrvo — nastaviLun da objašnjava svoj plan. — Moramo saznatikakva bakterije i otrove oni tamo drže i kako seto može potpuno uništiti da neka epidemija nezagadi ovaj čvor ostrva i države oko Karipskogmora. Bilo bi užasno da mi budemo krivi zaneku veliku katastrofu.

— Je li to što oni tamo prave tako opasno, stomu crnih slutnji? — upita mornar.

— Uz proizvodnju idu i opasne probe. Onitamo imaju mnogo opasnih gadosti, ali možda inešto užasno. Skoro sam siguran da su u toku ieksperimenti — odgovori Lun.

Malo kasnije Lun i njegova dva prijateljavodili su krijumčara, koji se ponašao kao

poslušan momak naviknut da izvrši svaku željusvojih gospodara. Nije slutio da će još iste noćinad njim biti izvršena laka hirurška operacija,ali i da jeste bio bi miran, jer Lunov koktel satricijanoaminopropenom delovao je vrlo snažno.Švedski histolog Holgar Hajden ne bi verovaokakvu snagu je dostigla droga koju je onpronašao. Ona deluje na nervne ćelije u mozgu itako utiče na svest. Ta droga jetricijanoaminopropen i utiče na ribonukleinskukiselinu u moždanim ćelijama. Taj zamršeniproces, jasan samo upućenima, Lun je ubrzao isistematizovao dodajući drogi neke druge kaošto su meskalin, psihobicin, atropin iskopohlorazol, ili nešto o čemu niko ne sluti.Dakle, droga svesti u Lunovim rukama bila jeveoma moćno sredstvo da nekoga pretvori uposlušno biće.

Tajnu sastava droge Lun nije nikomepoverio, pa je nije htela saznati ni sama DžejnVitington, jer ako bi se neko, makar mučeći jena najgori način, domogao te tajne, mogao bi daje zloupotrebi na užasan način. Međutim, Lun juje upotrebijavao uvek protivu zločina najgorevrste. A gnusnijeg zločina od proizvodnje irasturanja ogromnih količina otrova i oružja zamasovna uništavanja ljudi nije moglo biti.

*Poznato je da najveći orkani niču na

najmirnijem delu okeana. Polako i neprimetnopočinju da se kreću mase vazduha i pare, pa serazličiti pritisci pretvore u snage koje ubrzavajukretanje. Združe se toplota, hladnoća, vlaga isuvi slojevi vazduha. Sve to još više uvećasnage orkana, koje se razuzdaju i tada se ne znagde će početi pustošenja.

Neprimetno se spremala i bura koja je trebaloda opustoši Mali Skrub. Lun je znao samo zasvoje planove, ali je naslućivao da je celo ostrvojedna opasna masa zgusnute snage, koja možeda izazove neslućena pustošenja. On je prvirazmišljao o tome ko su stotine ljudi upregnutihu gnusni posao. Nije moguće da se skupila takoogromna družina zločinaca. Ako nisu zločinci,onda su ogorčeni robovi. Zato postojebodljikave žice i naoružane straže, o kojima jepričao Keb Madoks.

— Moraćemo paziti da ogorčeni ljudi ne

Page 25: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 24

počnu da razaraju i nehotično izazovukatastrofalne štete — izreče Lun svoju misaokad su sledeće noći bez svetla on, Makferson iMadoks plovili prema ostrvcu.

— Mene više plaši tvoj plan da sam uđeš ujazbinu — primeti Samjuel Makferson.

Plan je bio da se Lun tajnim prolazomprobije na Mali Skrub i da kao poznavalacoružja svih vrsta sve dobro izvidi, a Makfersonće ga pratiti i opet doći po njega kad budetrebalo. Hari Hof je prihvatio da se zaposli naMalom Skrubu preko redovnog agenta naostrvu, a Džejn Vitington je ostala kod starogribara da održava vezu i bude rezerva u slučajunepredviđenih događaja. Hof je na MalomSkrubu mogao da pomogne Lunu, jer je nosiominijaturni primopredajnik vešto skriven upeharu koji je tobože dobio kao pobednik upecanju lososa.

U takvim prilikama i s takvim planovima,čamac se približio severnoj luci ostrva.

— Neka ti pomognu svi dobri duhovi mora— blagoslovi ga Samjuel Makferson.

— Važnija mi je tvoja pomoć, stari —osmehnu se Lun spremajući se da povrh odelanavuče ronilačku opremu i nepropustljivi kostimnačinjen naročito za ovakvu potrebu.

Čim stigne na obalu, Lun će moći da seoslobodi opreme i da je sakrije. Obučen u odelo,slično onima koje, prema Madoksovom opisu,nose stražari na ostrvcu moći će slobodno dalje.

— Gospodine Veler, želim vam mnogosreće. Čuvajte se, jer to su opaki momci — rečeKeb Madoks.

Da nisu znali ko je i kakav taj čovek, Lun iMakferson bi pomislili da je on neki dobričinaprijatne naravi. On je to sada i bio, jer je biosvestan radiomine u svom telu. Lun je pokazaokako ona funkcioniše, a u toku hipnoze snažnomu nametnuo verovanje i u opasnost i u spas,ako bude postupao kako se od njega traži. On jeiskreno molio Luna da se čuva. Za njega je Lunbio Alan Veler, a Makfersona je znao kao SamaJenseja. On nije slutio da onaj najmlađi člannjihove grupe odlazi legalno na ostrvo, niti dapostoji Džejn Vitington. Uprkos svemu, on jepostao poslušno oruđe u njihovim rukama.Predao im je dve stotine hiljada dolara, koliko jeimao pri ruci na ostrvu, bez ikakvog protivljenja

i upravljao svojim brzim čamcem u pravcuMalog Skruba.

— Slušaj dobro kapetana Jenseja, pa imanade da se spaseš i bombe pod plećkom i daokaješ svoje stare grehe — posavetova ga Lun.

Odmah zatim on steže ruku svom staromdrugu i utonu u vodu. Mornar sakri lice odkrijumčara. Čudio se što mu opet dosađuju suzeu očima. Je li ga to tako oslabio gubitak posade ibroda, ili su ga smekšale godine? Bilo je ijednog i drugog.

— Vraćamo se, ti daždevnjače! Čas si crnkao gavran, a čas ružičast kao bebina zadnjica.Odneo te Lucifer u svoje jame, gde i pripadaš— gunđao je Makferson.

— Ne grdite me, gospodine kapetane Jensej,biću poslušan i činiću sve po vašoj želji —molio je krijumčar.

— Da, kad imaš tu prpu pod kožom, čija jeeksplozija gora od onoga premaza za “sendviče”smrti, stenico jedna! Odnela te groznica, ispravikrmu i umiri čamac — odgovori Makferson isklopi oči ležeći na mekom sedištu.

Keb Madoks se nije usudio da mu smeta ivozio je ka Sent Martinu osvrćući se samo davidi želi li nešto njegov novi gospodar.

*Opis prolaza ispod bodljikavih žica i kroz

slagališta goriva, koji je dao Keb Madoks, bio jepribližno tačan. Međutim, Lun nije znaoraspored ostalih zgrada, niti njihovu namenu naostrvu. Sve to je tek trebalo da sazna ove noći.Pošto nađe dobro mesto da sakrije gnjuračkuopremu. Lun pođe dalje, pa stiže na strmučistinu, koja je delila slagalište od dugog nizamontažnih zgrada. Levo su bila četiri kompleksafabričkih zgrada. Na najvišem delu MalogSkruba uzdizala se obnovljena i potrebamazločinačke kompanije prilagođena staratvrđavica. Lun je video stražarska mesta sakojih je bilo lako osmatrati na sve strane. Odtvrđavice je ka severnoj luci vodio koridorzaštićen bodljikavom žicom. S druge strane bilisu rezervoari vode, zgrade za stanovanje iprolaz ka zapadnoj, glavnoj luci ostrvca. Ono jeimalo oblik nepravilne elipse razvučene premaistoku i zapadu. Pošto je centralni prostorzauzimala tvrđavica, južno od nje nalazile su se

Page 26: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 25

barake za devojke za zabavu i poslugu, a bližeobali montažne zgrade za čuvare i naoružanoosoblje. Prema zapadnom delu pružalo se velikoigralište izdeljeno za ragbi, tenis, golf i drugesportove. To je bio jedini ravni deo ostrva. Naistoku su, zbog terena, kompleksi četiri fabrikebili nepravilno raspoređeni.

Dugo i pažljivo osmatrajući, Lun se peo katvrđavici. Zaključi da stražari motre premabarakama oko fabrika i u daljinu. To je značiloda najviše paze na radnike, koji su stanovali ustešnjenim sobicama baraka uz fabrike u kojimasu radili. Kao senke kroz noć su se vukle patrolenaoružanih čuvara i s vremena na vreme su ihstražari zaustavljali tražeći lozinku. Patrole sutiho odgovarale, ali skriveni Lun je ubrzo znaokako da nesmetano prođe pored straža i patrola.Pretpostavljao je da u mraku niko neće pomislitida se to kreće nepoznat čovek.

*Baš kad je hteo da krene stazom ispod

bedema, kako bi stigao na južnu stranutvrđavice, on ugleda siluete dva čoveka kojivuku trećeg. Baciše ga na stazu i brzo nestadošeu prolazu. Lun priđe i kleče uz telo na tlu. Opipaga i zaključi da je čovek odavno ubijen. Želeo jeda zna o kome se radi, pa mu opipa džepove.Nađe tanku lisnicu i uze je, a onda se zakloni ušiblje, prevuče preko glave skute platnene bluzei tako skrivajući svetlo džepne lampice pregledalisnicu. U njoj nađe američki pasoš na imeEndrju Kalingforda. Overene vize su pokazivaleda je putovao u Australiju, Evropu i Afriku, ali dvegodine nije bio prešao nijednu granicu, što jemoglo da znači da je tako dugo bio ovde.

Pošto je lisnicu vratio u džep ubijenog, Lunpožuri oko zidina. Provuče se kroz niz baraka i najednom mestu zastade da proviri kroz uskirazmak na kapcima iza kojih je gorelo svetlo.Ugleda niz tuševa. Pod nekim su se kupale goledevojke.

— Štedite vodu, proklete bile! — vikao ježenski glas iz ugla koji Lun nije mogao da vidi.

— Zar da ni na kraju svih mučenja ne možemopošteno da se operemo, a da ne čujemo pretnje ipsovke? — čuo se odgovor.

— Koja je to rekla? — upita skoro vrišteći onajprvi glas i Lun sada ugleda kako mršava žena s

tropskim šeširom na glavi i obučena u crni radnimantil zamahuje dugom gumenom palicom.

Ona poče da udara gole devojke.— Prevršila si meru, Pamela Humpton. Tri

devojke su već umrle zbog tvojih udaraca — rečejoj devojka mokre crne kose, dugog i bledog lica,krupnih očiju i širokih usta, koje su se sadarazvlačile u prezrivu grimasu.

— Baš tebe čekam, Elen Velš! — zajedljivoviknu Pamela Humpton i podiže palicu. —Primetila sam ja već tvoje prezrive podsmehe.Niko se neće podsmehivati upravnici centra.

— “Centar”?! Ovo je najprljaviji bordel naAntilima! — odgovori Elen Velš izmičući ukoso.

Ostale devojke su se primicale kao da ihprivlači odvratna scena. Bilo ih je još pet, aliPamela Humpton nije shvatila opasnost. Onazamahnu palicom da iz sve snage udari ElenVelš, ali jedna devojka joj s leđa uhvati i zadržabatinu. Elen Velš pritrča i steže ruke oko vrataupravnici. Još dve devojke pritrčaše i uhvatiše jeza ruke, a Elen je i dalje stezala njen vrat.

U toj borbi one odoše iz vidnog polja razmakana kapcima, pa je Lun malo kasnije video kakovuku beživotno telo Pamele Humpton, s čije glaveje bio pao tropski šešir i otkrio kratku kestenjastukosu ošišanu kao kod muškarca. Baciše je u ugao.

— Bežimo! I, jezik za zube, ako nećete da nasstreljaju! — upozori jedna od njih.

— Čekajte! Moramo je izneti. Znaće se koje sumogle da budu ovde, jer mi smo zadnje primalemomke iz naselja kod fabrika — predloži ElenVelš.

— Ugasimo svetlo i izvucimo je dalje odkupatila — složi se jedna snažna Crnkinja i prvadohvati mlitavu ruku ubijene.

Ostale devojke joj pomogaše. Lun se približivratima i ugleda ih kako iznose leš. One gaodvukoše ustranu bliže drugoj baraci i pobegošenazad. Lun uđe za njima. U hodniku je gorelo slabosvetlo, a zadnja je išla Elen Velš. Ostale devojkenestadoše u vratima s obe strane, a Lun u nekolikonečujnih skokova stiže daviteljicu PameleHumpton, baš kad je stavila ruku na ručicu bravenajbližih vrata. On joj pokri usta i šapnu:

— Ne viči i ne plaši se. Ja sam prijatelj.Njen pogled je bio uplašen dok se okretala da

vidi ko je napadač, a onda se izraz promeni. Lunodluči da je pusti.

— Ko ste vi? — upita ona i sama ne znajući

Page 27: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 26

šta će joj da zna njegovo ime.— Nije potrebno da se predstavim. Video

sam kad ste davile upraviteljicu Humpton. Jesteli sami u toj sobi? — reče Lun.

— Još dve devojke već spavaju unutra —odgovori Elen Velš.

— Gde možemo da porazgovaramo skriveni?— Zauzećemo “gluvi boks” — odgovori

devojka i povuče ga za ruku.Skoro trčeći vodila ga je do jednog

stepeništa, koje se spuštalo u prostor podbarakom. Dole je bilo mračno i Lun upalidžepnu lampicu.

— Šta je “gluvi boks”? — upita on tiho.— Neka vrsta bunkera pod zemljom. Neki

parovi žele da viču... Ima sadista i nastranih...Onda silaze ovamo, da ne smetaju ostalimdevojkama i posetiocima — objasni Elen Velšupitno posmatrajući Luna. — U ovo doba tamonema nikog, niti će svraćati, a možemo dazaključamo iznutra.

Nadoše se u prostoriji dugoj deset, a širokojšest jardi. Pored golih betonskih zidova bilo jeporedano pet ležajeva. Ceo ostali nameštaj činioje rasklimani sto od nerendisane daske, na komesu stajale prazne boce od tekile. Devojka gurnupomoćnu rezu i sede na jedan ležaj očekujući.Lun sede uz nju i poče razgovor.

Devojka je znala skoro sve o ostrvcu iužasnim prilikama na njemu. Pričala je ostreljanju nedužne Dore Gibs i grupe radnika.

— Sve je beznadno — zaključi ona.— Nudim savez i pomoć — reče Lun.— Prihvatam, ko god da ste, jer gorih od

gospodara ovog pakla ne možete biti — prihvatidevojka.

Ona pristade da se podvrgne hipnozi i obećaiskrene odgovore. Uskoro je Lun znao da je onabila negovateljica u jednom sanatorijumu zastare. Teški posao joj je dosadio, pa se dalaprevariti oglasom o bogatoj zaradi i došlaovamo. Za samo jedan sat Lun je uspeo da ojačanjene nade. Poverio joj je tajnu da postoji nekospreman da uništi zločince na ostrvu.

— Vaša sam, gospodine! — oduševljenozaključi devojka. — Nije to samo zato što samudavila Pamelu Humpton...

— Znam — prihvati Lun njeno uveravanje.— Vi ste po prirodi hrabra devojka.

— I želim da se osvetim — dodade ona

pretećim glasom. — Oni su me užasno uprljali.Desetine muškaraca moram da... Vi većshvatate. Zato sam pristala da pomažem tajni...

Ona tu zastade i ućuta.— Kažite mi sve — blago reče Lun.— Ne, to ne mogu. Zaklela sam se da ću

čuvati tajnu, jer jedan dogovor nam je bio jedinanada — odbi ona.

— Tajni dogovor je uperen protivukompanije, zar ne? — upita Lun.

Ona klimnu glavom u znak da je tako.— Onda im kaži da nisu sami. Održavaću

vezu s vama, pa kad bude vreme... — reče Lun iprijateljski joj dodirnu ruku.

Kaza joj da nekako nađe Edija Morisona,novog radnika, koji treba da se pojavi sledećegdana. Ona obeća da će ih povezati i upita:

— A gde ćete se vi skrivati?— To ni sam ne znam — odgovori Lun.Nema pogodnog mesta. Često pretresaju sve

naše sobe, a svi prolazi su pod budnom pažnjomstraža i patrola — zabrinuto reče devojka.

Tek sad, kad je razgovor bio na kraju, njihdvoje postadoše svesni da je Elen Velš sve vremeskoro gola. Ona uze čaršav s jednog ležaja i ogrnuse praveći neku vrstu tunike.

— Već sam navikla da ovde budem gola i tupana sve obzire. A sada... — objasni ona i nagloućuta krijući lice.

— Bliži se kraj svim poniženjima i užasu naovom ostrvcu — pokuša Lun da je uteši.

Ali baš kao da je ta nada potrese, ona grčevitozaplaka.

— Nije vreme da se prepuštate tuzi — reče Lun.— Idite ispred mene da vidite je li prolaz daljeslobodan.

Ona se trže i odlučno ga povede. Kad se opetnađe sam u bodljikavom šiblju na padini, Lunsede da razmisli. Sada je znao mnogo više o ostrvu,pa čak i to da je ubijeni Endrju Kalingford bio šefobezbeđenja i važna ličnost među gospodarimaostrva. Lun se pitao šta to može da znači. Sećanjena devojčinu priču o prahu za svrab izazva nanjegovom licu osmeh baš kad se mesec pojavi nadivicom zidina tvrđavice, jer sada je Lun bio stigaona njemu zapadnu stranu. Tamo iza igrališta bilesu laboratorije, a događaja u njima Lun se najvišeplašio.

Iako nije bilo vreme za razgovor, Lun poče daemituje radio-signal, koji će primiti osetljivi uređaj

Page 28: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 27

u narukvici sa satom Džejn Vitington. Ona se brzojavi kao da nije bila ni usnula. Lun joj ispriča svešto je saznao o ostrvu i reče joj da sve to preneseMakfersonu i Holtu, kad bude u prilici.

— Makferson je još uvek s krijumčarom, a Holtse javio da ujutro kreće tamo. Po nove radnike doćiće neki brodić. To je sve što on zna. Rano ujutroimamo ugovoreno vreme za obaveštenje — ispričaDžejn.

— Pa zašto on nije došao večeras tu i ribarevukuću? — upita Lun.

— Novi poslodavci to nisu dozvolili, jersprovodi se neka vrsta dvodnevnog karantina.

Morao je da ispuni mnoge testove i da ispriča sveo svom životu. Izgleda njegova priča je prošla —odgovori Džejn. — Već su mu neprimetnopretresli čak i svaki šav na odelu. Kaže da je peharostao nedirnut, jer se stalno njim hvalio i držao gatako da ga svi vide.

— Hari pokazuje mnogo odličnih osobina —radosno reče Lun i prekide vezu, a onda se uputi kazapadnoj padini.

Sa nje on ugleda drvećem zaklonjenu grupulepo izrađenih baraka, koje su po kazivanju ElenVelš služile da u njima stanuju naučnici, važniinženjeri i njihovo najbliže osoblje.

VI

Biolog dr Vaizan Takabea i inženjermašinstva, konstruktor trik-oružja sastali su se naigralištu i jedan drugom dali samo dalekenagoveštaje da su nezadovoljni onim što rade igde su se našli. Sledeći susret bio je posle večeredok su šetali stazom oko igrališta. Razgovor je bionešto otvoreniji, ali još se moglo samo nagađatišta ova dva čoveka žele.

— Ponekad volim da igram duge i spore partiješaha. Da li biste mi večeras vi bili partner? — upitau jednom trenutku Albert Nikols.

— Možda će vam biti neobično da čujete istinu,ali ja nikada nisam naučio da igram tu igru,omiljenu širom sveta. Međutim, rado bih sedeoneko vreme makar i uz garnituru za šah, ako bihod vas mogao... Primam poziv — odgovori drTakabea, čime je jasno dao do znanja da jerazgovor važan, a šah je samo pokriće njihovogsusreta.

Tako su se njih dvojica našli uz šahovski sto.Lupkali su figurama dok je muzika glasno sviralau inženjerovoj sobi.

— Smatrate li da bih mogao da uspešnoigram? — upita Japanac, iako nije znao ništa ošahovskim pravilima.

— Vi ste jedini partner, kao i ja za vas —odgovori inženjer i očekujući postepenopoveravanje sačeka da Japanac načini sledećipotez, ali ne u šahu, nego u razgovoru.

— Vreme je da povučem pravi potez — rečebiolog.

— Ja sam već spreman za odlučnu igru —ohrabri ga inženjer Nikols.

— Kunete li se svojom čašću? — odjednomozbiljnim glasom šapnu dr Takabea.

— Kunem se! Neću izdati ni po cenu svogživota, a drugo ništa nemam na Malom Skrubu —odgovori inženjer Albert Nikols.

— Kunem se i ja svojom čašću — zakle seJapanac i steže već pruženu ruku.

Dok su se rukovali, porušiše nasumicepostavljene figure sa šahovske ploče i obojica senasmejaše. Tek tada njih dvojica počeše iskrenrazgovor. Japanac je pričao o opasnimeksperimentima, koji su mu naloženi kao obaveza.Radilo se o promenama gena na bakterijama kojeluče otrove.

— Guverner Masačusetsa u SjedinjenimDržavama dao je najtačniji opis opasnosti.“Genetske manipulacije — rekao je taj čovek —kojima se pokušavaju stvoriti novi oblici života,dovele su biologe na prag na kome su se fizičarinašli kad su uspeli razbiti atom. Smatram da semože reći da je genetičarima duh već izišao izboce”. Dakle, tek ovde sam shvatio u kakvezločine može biti umešan čovek koji neopreznoprihvati da radi na poslu kakav je moj —zaključi on.

Dalje je objašnjavao da otrov i bakterijeopasnih, novih bolesti, koji se ovde proizvedu, zagodinu dana mogu da unište sve stanovništvojednog od većih kontinenata.

— Na čemu sada radite? — upita inženjer.— Uprava traži povećanje proizvodnje otrova,

ali ja najviše vremena ostavljam tražeći način dauništim sve što ovde postoji, ali da pri tome

Page 29: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 28

nikoga ne ugrozim. To nije nimalo lak posao —odgovori biolog.

— Kod mene je malo lakše — reče inženjerpočinjući da nabraja oružja koja je konstruisaoranije i koja se sada ovde proizvode.

— On je svoje poslodavce snabdevao tehničkimuređajima za primenu otrova koje su proizvodiliuz pomoć Japanaca. Pored toga, u fabrikama suse proizvodile kopije pištolja nekoliko država, dabi se unela veća zabuna oko porekla oružjaatentatora i političkih ubica. Desetak modelasmrtonosnih trik-oružja od mikro pištolja,upaljača sa strelicama, bombica s mikroskopskisitnim kuglicama koje mogu da ubiju stotine ljudiokupljenih u kakvoj dvorani, granata sa nervnimotrovima i različitih mina iznenađenja, bili sudelo ovog inženjera.

— Mislio sam da sve to radim u interesuporetka i države u kojoj sam živeo. Kad samstigao ovde, shvatio sam da sam žrtva. Oni ćeme ubiti čim me prevaziđe neki drugikonstruktor, ili čim budu hteli da prestanu sposlovima ovde — zaključi inženjer.

On tada pogleda brojčanik svog elektronskogručnog časovnika. Bilo je prošlo dva sata posleponoći.

*Lun beše došao do zgrada za stanovanje

nešto posle ponoći. Otkrio je svetlo samo najednom mestu i čekao je dok je prošla patrolačuvara, pa se uzverao uz visoko prizemlje lepoizrađene barake slične maloj vili za odmor.Uspeo je da kroz pukotinu ubaci mikrofon saselektorom za šumove i muziku. Lepo je mogaoda čuje razgovor u sobi. Bio je iznenađen njime,a slušao ga je dobro skriven uz pomoć svogradio-prijemnika.

Kad je shvatio da biolog i inženjer stvarajuzaveru, Lun pretrča do ulaza, koji je biozaključan jednostavnom bravom. On je bezšuma otključa i uđe. Malo kasnije, on vešto itiho otvori vrata sobe u kojoj su dr Takabea iinženjer Nikols završavali svoj prvi iskrenirazgovor. Gledali su ga kao avet, a u jednomtrenutku u Japančevoj ruci se nađe pištolj, kogamu beše dao njegov pratilac.

— Ko ste vi i kako ste upali ovamo? — upitaon ustajući i prilazeći Lunu.

— Nisam vaš neprijatelj — odgovori Lun ipriđe naslonjaču pletenom od pruća.

— Odgovarajte, jer ja ovo oružje umemdobro da upotrebim! — zahtevao je Japanac jošuvek nišaneći u Luna.

— Ja sam upao tajno na ostrvo i imao samsreće da naiđem na dva prava zaverenika, sakojima mogu da se složim u zajedničkiinnamerama — odgovori Lun mirno.

— A kakve su vaše namere? — upitainženjer Albert Nikols.

— Hteo bih da nestanu postrojenja koja radena ovom ostrvu — odgovori Lun.

Gledali su ga zapanjeno.— Vi se varate kad govorite o našim

namerama. Ne nasedamo na takve provokacije,gospodine... — reče malo kasnije dr Takabea.

— Zovem se Alan Veler — upade Lun.— Mi smo se sastali na partiji šaha, koja se

malo odužila, a vi nas već sumnjičite za zaveru,čiji cilj je da uništi ostrvo — smejući se rečeinženjer Nikols.

— Niste pogodili! — uzviknu Lun. —Uopšte nisam provokator zločinaca iz uprave.

Odmah zatim on im ispriča da je čuo čitavnjihov razgovor i to dopuni obaveštenjima kojaje dobio od devojke iz ostrvskog bordela. Onishvatiše da govori istinu.

— Ali za koju konkurentsku silu vi radite?— upita dr Takabea.

— Prilično sam samostalan — odgovori Lun.— Važno je da nas nužda goni u zajedničkinapor da spasemo sebe i šta se da spasti.Svestan sam opasnosti koje odavde prete nesamo Antilima, nego i čitavom svetu. Izmenaplasmida stvorila je čudovišne, svetu nepoznatebakterije...

— Vi ste biolog?! — začudeno upita Japanac.— Ne, ali interesovao sam se za mutacije

bakterija još od uspeha na koli bakteriji E —odgovori Lun.

Onda možete shvatiti moje planove, koji suvrlo jednostavni, ali mi je potrebna pomoć jošnekoliko ljudi, jer treba nagomilati tamponskimaterijal i dosta goriva da sve unište visoketemperature — reče dr Takabea.

— Razumeo sam da su rezervoari goriva nadrugoj strani ostrva, pa bi dovlačenje uzelomnogo vremena — primeti Lun.

— Uspeo sam da se ranije izborim za zalihe

Page 30: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 29

goriva u priručnim skladištima laboratorija iproizvodnih hala. Potrebno je da se gorivopostavi oko tampona i upali — odgovorinaučnik.

— A kakav tamponski materijal mislite daupotrebite? — upita inženjer Nikols.

— Još dok sam možda bio jedini čovek naostrvu koji je mislio na eventualnu potrebuuništenja zaliha bakterija, pod pomalonerazumljivim objašnjenjima dobio samdovoljno peska i tečnosti koja se upotrebljavaumesto vode i betona za cementiranje. Sada uzpomoć pet do šest ljudi za dva sata mogu dapospem peskom, zalijem stvrdnjavajućomtečnošću i potpalim gorivo koje dolazi oko toga.Pečenjem uništićemo sve bakterije i otrove —izloži naučnik.

— Zar nemate mogućnosti da sredstvima zadezinfekciju učinite sve to pre požara? — upitaLun.

— To je tek prvi korak ka potpunomuništenju bakterija, ali uvek postoji mogućnostda dezinfekcija ne bude apsolutna. Požar totreba da učini najpotpunije — odgovori drTakabea. — Dakle, moj deo posla nije suvišetežak. Mnogo teže je razoriti četiri fabrike zaoružje, a u svakoj postoje i izvesne zaliheotrova, jer neke vrste municije se njima pune, apremazuju se i strelice i druga oružja.

— To je skoro nerešiv problem — rečeinženjer Nikols. — Potrebno je da bar dvestotine ljudi brižljivo pripreme svaki korakdiverzije, pa da budemo sigurni. Ideja spožarom nije dobra zbog eksploziva koji birazneo oružje i otrove po celom ostrvu.

— Pa kakve ste iluzije gajili počinjućirazgovore o zaveri? — upita Lun.

— Nisu iluzije... Vreme je da nešto učinimo,jer smo ionako suviše dugo ćutali. I mi smozločinci, kao i gospodari ovog ostrva, jer smoproizveli oružja smrti. Hiljade ljudi širom svetaumiru od onoga što smo zamislili i proizveliovde. Zar nije zadnji čas da spasavamo svojusavest, pa makar živote i ne mogli da spasemo?— odgovori inženjer Nikols.

— Kako vam se to odjednom probudilasavest? — upita Lun.

Kad čovek shvati da nije dobio ono što ga jezavelo na krivi put, nego je prokockao čak i svojživot, počinje da razmišlja. Ja sam dobio

novac... Mnogo novca sam zaradio pre dolaskaovamo. Znao sam da ću postati i slavan zbognekih svojih projekata, ako oni posluže zaveliku nadmoć moje domovine. Međutim, ovdesam shvatio da je nasilje ružno delo, pa i kad gaučini vaša rođena majka — govorio je inženjerpotresnim glasom. — Ja sam postao genijalnikonstruktor oružja za zločine. Možda bih jošdugo uživao u svojoj “nadmoći” isamozavaravanju da nisam shvatio koliko jegrozno ono što ovde radimo. Ta sramota moraćeda se skriva od sveta. Zakopavanje istinemoraće da znači i pokopavanje nas koji turadimo. Tako je došla svest. Od saznanja pravogsmisla svog životnog dela do odluke o stavuprema njemu nije daleko. Moj stav je: uništitisve!

— Jeste li čvrsti u odluci? — upita Lun.— Da — potvrdi inženjer ustajući.Lun je gledao za njim, a onda se okrenu ka

Japancu i naglo se ukoči.— Ni pokret, prijatelju! — reče dr Takabea.

— Ništa ne možemo da rizikujemo. Možda steprovokator, a možda i niste... Ipak najbolje je dabudete mrtvi, jer ulog su naši životi, ali i životimnogih ljudi, pa možda i milioni života, akoneki glupak “pusti” u svet samo nekolikomonstruoznih bakterija, koje je imao ulaboratoriji.

— Dakle, želite da me ubijete? — upita Lun.— Ja sam to odlučio potvrdi dr Takbea.Trenutak kasnije ruka mu se nemoćno spusti

i pištolj ispade na pod. Oči mu se sklopiše i telopade nazad na naslon fotelje ispletene od pruća iopremljene tankim jastucima. Lun je morao dapazi na čoveka sa oružjem, pa ne stiže da zadržiuspavanog inženjera Nikolsa da ne padne. On jeveć ležao na grubom i jeftinom tepihu i s čelamu je curila krv. Lun proveri ranu i zaključi danije ozbiljna.

Dok su dva čoveka još bili uspavani, Lun izdžepa uze mala klješta i njima istrže kuršume izpištoljskih metaka. Istrese barut i kuršume opetvrati na svoje mesto. Tako onesposobljen pištoljje bio na stolu kad se dr Takabea osvesti.

— Morao sam da vas sprečim, jer mogli stebrzopleto učiniti za mene nenadoknadivu štetu— reče Lun smejući se. — Da ste me ubili, ja nebih mogao da vam koristim, a moj leš bi vambio samo na smetnji. Digla bi se uzbuna zbog

Page 31: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 30

nepoznatog čoveka na ostrvu, umnogostručila bise opreznost zločinaca i sve bi postaloneizvesno.

— Recite nam ko ste — ljutito izustiJapanac.

— Izgleda da je to najbolje, jer tako ćeteznati da moji prijatelji čekaju spremni da mespasu, ili da me osvete, prema potrebi — opet sesmejući odgovori Lun. — Zovem se DonaldSikert...

— Lun!... To je nemoguće! Znam da je vašbrod potopljen pre tri dana i da niko nije ostaoživ — uzviknu Albert Nikols.

— Vi mnogo znate — reče Lun. — Kako toda ste uživali poverenje ovde u upravi?

— Nije reč o poverenju, nego oprisluškivanju. Uz trik-oružja pravio sam i“stenice”... Pa kad sam bio u prilici, ostavio samneku u birou “guvernera” Helera i u nekimdrugim prostorijama — odgovori inženjer.

— Kako bih vam dokazao da sam onaj zakoga se izdajem? — upita Lun.

— Kažite mi naučnu šifru antićelije ipotenciju svetlosti za njeno uništenje — skoronaređujući, uzbuđenim glasom upade drTakabea.

— To je jedino i ostalo od tog čudovišta,koje je moglo da ugrozi svet. ER-sigma pet,propada kod dvanaest luksa — odgovori Lun.

— U krugovima naučnika zna se da vam jegospođica Vitington poklonila prsten svog oca sugraviranom posvetom “od Dž. V.” — dodadeJapanac i pogleda Lunove ruke.

— Možete da ga pogledate — mirno rečeLun i pruži mu prsten s ruke.

Japanac ga pogleda prema svetlu i oči mublesnuše.

— Da, mora da ste vi Sikert... Smatrao bihvelikom srećom priliku da se susretnem sagospođicom Vitington — zaključi dr Takabevraćajući prsten dok su mu ruke podrhtavale.

Bio je zaista uzbuđen neslućenimiznenađenjem. On nije znao ništa o tome da jeLun trebalo da dođe na ostrvo, niti da je njegovbrod potopljen. Inženjer Nikols još mu nije biosaopštio sve svoje tajne. Tek je proveravaomogućnost saradnje sa Japancem, a već sepojavio tobože potopljeni Lun. Uz sve to, ovajlegendarni avanturista mirno pruži pištoljJapancu.

— Sad možete da ga upotrebite, ako to i dalježelite — reče dajući glasu dramatičan ton.

Japanac dostojanstveno odbi da uzme pištolj.— Ali on je vaš, a ja imam svoj — reče Lun.Japanac izvuče šaržer i pogleda oružje, a

onda gurnu metak u cev i skloni oružje u džep.— Neću se kolebati da ga upotrebim, makar

okrenutog u svoje čelo, ako to budem morao —izjavi on dostojanstveno popravljajući svojenaočari.

Lun ostavi za drugu priliku da mu savetujeneka promeni metke, ako želi da se pouzda uoružje. Sada oni nastaviše da se dogovaraju nesluteći da se događa nešto važno u tišini ovenoći. Lun još jednom uspava oba novapoznanika i napravi im male rane na leđima.Kad se probudiše, on im saopšti da je iz razlogapotpune bezbednosti poduhvata u njihova telauneo eksplozivne ampule, koje može da odstranisamo on.

— Vi to razumete, zar ne, gospodine Nikols?— upita Lun.

— Bolje nego što mislite. I ja sam proizveonešto slično, ali sam čitao o vašem pronalasku.Poznat mi je princip i znam da ćemo i nasdvojica umreti, ako se vama dogodi nešto —odgovori inženjer.

— U tome ima promena, jer Džejn i još nekimoji prijatelji takođe mogu da vam pomognu,ako bih ja poginuo. Istina, morali biste dadokažete nevinost u pogledu moje smrti —ispravi ga Lun.

— Nadam se da neće doći do najgoreg —reče dr Takabea. — Mi smo u sumnjivoj ulozi,na sumnjivom mestu, u službi zločina.Gospodin Sikert mora i ima pravo da seosigurava.

— Izgleda da ćemo se u svemu razumeti —zaključi Lun.

On je imao sklonište i sada opet uspostavivezu sa Džejn. Javi joj šta se dogodilo, i prenesejoj pozdrave novih poznanika. Ona reče da znadosta o radu dr Takabea, pa želi da ga jednom isusretne, ali u uslovima sigurnosti i slobodnogživota.

— Oprosti što ti seckam noć na sate — završiLun razgovor. — Sad možeš mirno da spavaš,Jer znaš da sam i sam dobro sklonjen.

Tek što se veza prekide, začu se lomljenjevrata na ulazu i ljudi u čudnim maskiranim

Page 32: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 31

odelima i s mašinskim puškama u rukamaupadoše u sobu.

— Videli smo svetlo — objasni je dan odnjih.

*Pilot helikoptera Mark Brejer beše rano

večerao i povukao se u svoju baraku s jednomod devojaka “za zabavu”. Sledećeg dana trebaloje da prenese pošiljku na jedan brod, koji jeplovio pod zastavom Salvadora. Devojka je bilajoš uvek lepa, ali nastrano obučena. Imala jeljubičastu haljinicu od sasvim prozirne tkanineukrašene žutim šljokicama i vezom od ljubičastevune.

— Zašto se tako unakazuješ? — pitao je pilotpokazujući da ta haljinica ne uspeva da pokrijeni koliko bi pokrila pristojnija košuljica. —Imaš lepo telo i izgledala bi kao prava devojkada se ne oblačiš tako prostački.

On joj odjednom iscepa haljinicu i ujedno jestrže s nje.

— Ne! To mi je jedina koja vredi! — vrisnudevojka.

— Kupio sam ti nešto bolje u Kingstonu kadsam se pre dva dana spuštao na Jamajku —odgovori pilot dohvativši veliku kutiju s jednepolice.

Devojka brzo otvori kartonsku kutiju i većradosnog izraza lica poče da razgleda haljinu ida je oblači. U tom momentu začu se kucanje navratima.

— Ko je, do đavola? — ljutito upita MarkBrejer.

— Otvorite, Mark, brzo! To sam ja, SandraKan — začu se odgovor.

— Nisam ovde sam — reče Brejer stojeći uzvrata.

— Nije važno. Nisam došla k tebi u krevet,nego nešto važno da ti saopštim. Brzo otvaraj!— zahtevala je “guvernerova” sekretaricatresući rasklimana vrata.

Brejer sleže ramenima, nasmeja se na slikudevojke koja je pokušavala da navuče haljinu, anije bila raskopčala leđni razrez, pa okrenuključ.

Sandra Kan upade i osmotri devojku. Priđejoj i otkopča joj razrez, pa haljina konačnoskliznu i pokri telo.

— Devojko, ostavite nas malo same, pa mi sevratite drugom prilikom — reče Sandra Kan.

— Što da se vraćam? Vi imate sve što i ja —podsmehnu joj se devojka.

— Sve to sada nije važno — reče elegantnasekretarica.

— Dobro, odlazim — reče devojkaprocenjujući hoće li se pilot helikoptera složiti stim.

On joj klimnu glavom u znak pristanka i uznak pozdrava. Odmah zatim je zaboravi, anjegove oči se smanjiše dok je gledao u lakusvilu obučenu posetiteljku. Sandra Kan mu se iu ovoj prilici zavodnički osmehnu.

— Opasno je doći noću u sobu takvogmomka — reče ona i priđe bliže.

— uvek sam želeo da dođete... Uvek mislimsamo na vas — poče Mark Brejer procenjujućisvoje nade da je ova žena došla jer se setilanjegovih požudnih pogleda, pa je izabrala ovutoplu i omamljujuću noć.

— Ovoga puta sam došla da zatražim vašupomoć — reče Sandra Kan i odjednom ućutaosluškujući.

— Šta se to čulo? — upita zatim.— Ja nisam ništa čuo — odgovori Mark

Brejer.— Onda me slušajte pažljivo, jer treba

odmah da krenemo u akciju — dodade SandraKan.

Mark Brejer još primače stolicu i ona sedeprekrstivši duge i lepo izvajane noge.

*Sakrićemo se u njegovu baraku još dok traje

večera — govorio je Bak Plamer, livac metalana ostrvu Mali Skrub. — Taj gad mora da umre,a time ćemo ujedno smrsiti mnoge planove onihgadova gore.

On je pri tom mislio na tvrđavicu i ljude izuprave Bak Plamer je poznavao pilotahelikoptera još iz vremena kad su se zajednonašli u Brazilu. Stanovali su u istoj kući dok sutražili posao. Bili su skitnice, a u Južnu Amerikusu stigli jer su im lutanja bila u krvi. Brejer jebio pilot aviona i helikoptera, ali je izprevozničke kompanije “Kačimbo” najurenzbog nekoliko manjih krađa. U Sao Paolu sejavio na policijski oglas u novinama, kojim se

Page 33: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 32

tražio iskusan pilot helikoptera. Primljen je iuskoro je Baku Plameru pričao u kakvim sveprljavim poslovima učestvuje policija i on sanjom. I sam bi ubijao ljude koje bi policijaoznačila kao “nepoželjne”. Mark Brejer nijeizričito kazao, ali je Plameru nagovestio da jepostao član “Eskadrona smrti”, tajne policijskeorganizacije, koja je pod izgovorom borbe zauništenje kriminalaca ubijala i mnoge poštene,ali njoj neprijatne ljude. Tada je Bak Plamerzbog Brejera napustio ne samo Sao Paolo, negoi Brazil. Vratio se na sever, a kasnija lutanja suga dovela na Mali Skrub.

Ovde na ostrvu Plamer je shvatio konačangubitak slobode. Postalo mu je jasno da jegodinama lutao svetom od jednog do drugogposla tražeći da se oseća slobodan i dabezbrižno živi i ne nalazeći takav kutak nazemlji. Ostrvo Mali Skrub po mnogo čemuličilo je na svet koji je Plamer poznavao. Tajmali model mu je pomogao da sve razume.Devet stotina radnika proizvodili su smrtonosnaoružja da neko njima ubija možda baš njimaslične. Sa još više od dve stotine devojaka iosoblja nasilno držanih u ropstvu broj onih kojinisu imali nikakva prava peo se na hiljadu i sto,a u pokornosti ih je držalo dve stotine glupihstražara, nad kojima je takođe nemilosrdnogospodarilo dvadesetak ljudi iz upravekompanije.

Eto tako je Bak Plamer počeo da stvarazaveru još pre nekoliko meseci. Upoznao jejednu od “devojaka za zabavu”, koja je teškopodnosila ono što ju je snašlo na MalomSkrubu, umesto da postane prava negovateljica,kako je stajalo u ponudi i pod kojim suizgovorom dovedene ovamo i neke drugedevojke. Njih dvoje su osetili da se razumeju, aonda je planula ljubav. Ursula Gordon je čestoplakala pričajući o poniženjima, batinama,mučenjima i pretnjama koje trpi u krugu njojsličnih. Pričala je o Dori Gibs, devojci koja jestanovala s njom u istoj sobici. Pričala je i onadzornici Pameli Humpton i o svemu što bičula od posetilaca ostrvskog bordela.

To je njoj govorio Bak Plamer milujući jojjoš uvek čvrste i lepe grudi. On time nije mislioda će odvesti i nju, nego je govorio o jednomsvom drugu.

Čuvajte se, jer svuda po ostrvu supostavljeni i skriveni osmatrači — reče onašapatom. — I kod nas treba da bude novosti.Noćas ćemo ubiti Pamelu Humpton.

— Ti u tome ne smeš da učestvuješ, jermoramo čuvati one koji su prvi počeli da sebore — savetovao ju je Plamer.

Ona ga je umirila obaveštenjem da nije nizamišljeno da ona učestvuje. Razdvojili su se ubaraci noseći svak svoje uzbuđenje pred važnimdogađajima započetog obračuna. Bak Plamer jebio stvorio plan da pojedinačnim poduhvatimastvori kod svih radnika svest da se neko bori ida imaju kome da se pridruže. Posle će ihpozvati da svi krenu u poslednji obračun i oni ćekrenuti. Uspeo je da stvori grupe od pet ljudi usvakoj fabrici, a oni su dalje stvarali, polako ivrlo oprezno, svoje grupe opet od tri do petljudi. Svaki tajno pripremani radnik trebalo jeda se sam naoruža. Uslovi u kojima su ljudiradili u fabrikama terorističkog oružja bili sutako teški da su stvorili gorku mržnju. To je ibio razlog neprobojnom ćutanju. Ni iskusniEndriju Kalingford, ni čuvari na ostrvu, niagenti “guvernera” Helera nisu uspeli da otkrijuzaveru sve dok nisu počele neprilike.

Te večeri Bak Plamer je ušao neprimećen ubaraku pilota Brejera. Najpogodnije mesto zaskrivanje bio je pregrejani tavan. To što je pilotdoveo devojku zadržalo je Plamera da izmalokalibarskog pištolja ispali otrovni kuršum iubije Brejera. Mučila ga je vrućina i njegovdrug se žalio da više ne može da izdrži. Tada jestigla Sandra Kan i oni su ostali da čuju šta tažena govori. Bili su rešeni da i nju likvidiraju.Smrt je bila na par jardi iznad njih.

*— Pošto ste imenovani za šefa bezbednosti

ostrva, s platom od deset hiljada dolaramesečno, treba da vam prenesem svaobaveštenja — pričala je Sandra Kan.

— A kakva je vaša funkcija? — upita pilot.— Zadužena sam... To i nije važno. Ja ću

prenositi naređenja i zahteve šefova, jer ubijeniKalingford... — nastavi tobože neodlučnoSandra Kan.

— Kalingford ubijen?! — iznenadi se pilot.— Priča je opširna, ali vi je morate znati.

Page 34: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 33

Zato se naoružajte strpljenjem — nastavi onavrlo sabrano i ne gubeći smisao za šalu iveselost.

Iznese redom sve događaje baš kako su tekli.Nije krila ni to da je i sama prišla zaverenicima,koji su ubili Kalingforda, ni svoje sumnje da ćesvi koji su sada na ostrvu jednoga dana bitilikvidirani.

— Međutim, oni nisu budale. I sami supomislili da ćemo mi to otkriti — nastaviSandra Kan.

— Ko su “oni” ? — upita Brejer.— To ne treba da objašnjavamo. “Oni” su

gore, vladaju i imaju veliku moć. Nema kutkana svetu gde ne dosežu njihove ruke.

— CIA?— Opet jedno besmisleno pitanje.— Voleo bih da znam za koga radim.— Što bi ti koristilo?— Kako da verujem nekome tek tako?— Pružaju nam garancije i uveravaju nas da

će sačuvati naše živote u svakom slučaju. Svakatri meseca možemo putovati u koju god zemljuželimo i odneti svoj novac da ga sklonimo —pričala je ona ne sluteći da još neko sluša svakunjenu reč.

— Nisam prvi put u ovakvoj situaciji — rečeBrejer. — Po svemu sudeći vi ste moj šef, alideset hiljada dolara mesečno... To je primamljivpredlog, zbog koga vredi rizikovati. A sada mikažite šta prvo treba da uradim?

— Moramo prihvatiti ljude koje će iskrcatidve podmornice tačno u ponoć. Jake grupekomandosa zavešće red ovde, dovesti novogguvernera i ustoličiti vas kao šefa ostrva iproizvodnje na njemu — odgovori Sandra Kan.

— Zašto su izabrali baš mene? — raspitivaose i dalje Mark Brejer pokazujući svoje snažnezube i razvlačeći usne u hladan osmeh naširokom licu.

Znaju da ste sposobni. Poznat im je svaki vaškorak u Sao Paolu. Znaju da ste silovali i udavilisedamnaestogodišnju Anu Pasik u Toledu.Poznato im je da ste pod imenom Gvido Kratipilotirali avionom izvesnog bogatog farmeraGolkonda u Oregonu. Nestali su i farmer i avionsa osamdeset hiljada dolara namenjenih isplatiradnika, ali vi ste ostali živi. Šefovi znaju i kako— izloži Sandra Kan ne prestajući da se smeškakao da priča lepu i smešnu anegdotu.

— Mnogo znaju. Mislim da ću im bitipouzdan saradnik — zaključi Mark Brejer.

— Onda krenimo — pozva ga Sandra Kan.— Čekaj da prvo napravimo neki plan —

upozori je pilot.— Ja ga već imam — odgovori ona. — Ti

imaš uvek lozinku straže, za slučaj da morašbrzo ka svom helikopteru. To nam je dovoljnoda stignemo do Amolda Osa. Imam pištolje sprigušivačem. Odmah ga ubij kao izdajnika istavi se na čelo svih čuvara. Okupi ih i kreni utvrđavicu da pohapsiš Helera, Standera i njihoveljude. Odmah ćeš dati meni pratnju da dočekamiskrcavanje komandosa u severnoj luci. To jesve što je važno. Kad komandosi zaposednu svenaše tačke, javiće se novi guverner sa svojimnaređenjima.

— Plan ti je lep. Mogli bismo odavdetelefonom da pitamo gde je Arnold Os, jer inačebismo izgubili u vremenu — predloži pilot.

— Odmah se vidi iskusan čovek. Zovi ga inađi neki izgovor da odeš k njemu — složi seSandra Kan.

— Već ga imam. Rećiću da mi je onadevojka ispričala važne stvari o zaveri u fabricibroj jedan — odgovori Brejer i sa gruboobrađene, neobojene police skide telefonskiaparat i pozva Osa.

*— Da gađamo odmah? — šapnu oznojeni

radnik Baku Plameru.— Ne, bilo bi glupo. Ostani miran dok ne

odu —tiho, ali oštro odgovori mu ovaj, i, zasvaki slučaj, uhvati ga za ruku.

Nastaviše da gledaju kroz pukotine natavanici koje behu priširili da pripremelikvidaciju pilota Brejera.

— Ne razumem te — šapnu Plamerov drugkad Brejer i Sandra Kan iziđoše.

Kad se vrata zalupiše, Bak Plamer pozvadruga da siđe.

— Trebalo je da ih ubijemo — gundao jeovaj.

— Bilo bi to vrlo naivno. Upozorili bismotime komandose, pa bi došli s jačim snagama.Ovako ćemo ih makar dobro udariti.Iskoristićemo njihove snage da se međusobnopoubijaju, a mi ćemo poći u napad tek u pravi

Page 35: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 34

čas — izloži Plamer svoj nejasni plan.— Kako to misliš da postigneš, čoveče?!

Ne vidim takvu mogućnost — protestovao jeMartin Telmadž, čvrst čovek guste kose isnažnog tela, ali ne baš mnogo dovitljiv.

— Koga sam ja poveo! — šalio se Plamerprilazeći telefonu.

On okrenu ručicu poljskog telefona držećitaster željenog broja, koji je inače mogao dapročita na listiću zalepljenom na kutiji telefona.Javi se Arnold Os. Plamer ga upozori da pilot iSandra Kan dolaze da ga ubiju i počnu prevratna ostrvu. Kratko ispriča šta je čuo i zaključi:

— Dok vi čekate njih, ja ću o svemu daobavestim gospodina Helera — zaključi Plamer.

— Uh, čega si se setio!? — othuknu MartinTelmadž i oko usta mu se pojaviše jamicekarakteristične za njegov osmeh. — Sad samsiguran da je dobro što nas ti vodiš.

Bak Plamer mu dade znak da ćuti, jer bešedobio vezu sa Tadeusom Helerom. I“guvernera” je obavestio o poseti Sandre Kan io onome što je ispričala pilotu Brejeru.

— A ko ste vi? — upita Heler kad je sve čuo.— To nije važno — odgovori Plamer.— Voleo bih znati kome da zahvalim na

tome što će se sačuvati red na ostrvu, jerSandrina priča je lažna — reče lukavi Heler.

— Ja ću Vam već podneti račun za uslugu.Sada je važnije da vidite kako da se obračunatesa komandosima — odgovori Bak Plamer ispusti slušalicu.

Odmah zatim on i njegov drug kao senkekliznuše u zaklon iza barake, a onda pođoše kafabrici broj jedan. Tamo je u žičanoj ogradi bionačinjen tajni prolaz.

VIINjih trojica nisu pokazivali strah, ali su bili

iznenađeni upadom nepoznatih ljudi uuniformama bez oznaka. Smatrali su da su uupasnosti, i još jednom su bili iznenađeni kad ihjedan od naoružanih ljudi na engleskom upita:

— Ko ste vi i šta radite ovde na ostrvu?Japanac kaza ime i reče da je biolog. Inženjer

Nikols odgovori samo da je inženjer mašinsketehnike i da radi u birou za konstruisanje. Lun jećutao i Nikols se skriveno osmehnu.

— A to je naš majstor za alate, gospodin BilRegan — predstavi on Luna.

— Obaveštavamo vas da je posedanje ostrvaod strane komandosa vanredna vežbabezbednosti. Ostanite tu do jutra, a onda možetena redovan posao, kako je uobičajeno — saopštiim komandos.

— A kakva ste vi vojska? Čija? — upita Luni lice mu dobi radoznao i malo udvoran izraz.

— To je za sada stroga vojnička tajna. Nikone sme da se raspituje. Razgovor skomandosima je strogo zabranjen — odgovoriovaj.

— A jeste li vi oficir? — pitao je dalje Lun.— Bavite se mirno svojim alatima, a pitanja

ostavite — ljutito odgovori komandos.

Japanac i inženjer zlovoljno pogledaše Luna,koji je razumeo prekorne poglede. Oni su želelida se što pre oslobode komandosa, a on je tražionačin da shvati šta se događa.

— Ja bih hteo odmah da idem u svoju baraku— reče Lun i sunu pored komandosa.

Ovaj ga grubo zgrabi i odgurnu ga nazad.— Rekao sam da niko ne izlazi do jutra! —

uzviknu zatim komandos, očito podoficir ilioficir, ali bez ikakvih oznaka čina.

On nije osetio, a niko nije primetio da mu jeLun prikačio minijaturni mikrofon sa zrnomotpremnog uređaja. Sve nije bilo veće oddobrog zrna žita, ali je funkcionisalo. Kadkomandosi odoše dalje, Lun uključi prijemnik ipoče da prati razgovor komandosa. Njihov šef jesvoje ljude postavio na uzvišici i još jednom imnaredio da strogo čuvaju tajnu kome pripadanjihova jedinica.

— I neka svaki majčin sin zaboravi šta jevideo ovde, ako neće da se kući vrati lepoupakovan u kovčeg pokriven državnomzastavom — zapreti im na kraju.

Pošto je Lun uključio i mali zvučnik, drTakabea i inženjer Nikols su radoznalo slušali.Inženjer upita Luna može li njegov primo-predajni uređaj da prima sve talasne dužine. Lun

Page 36: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 35

potvrdi i inženjer reče talasnu dužinu ikarakteristike svog uređaja i svojih “stenica”.

— Moj je uređaj mnogo glomazniji, pa ganisam poneo. Pokušajmo vašim da čujemo štase događa u tvrđavi — predloži on Lunu.

Ubrzo Lun uhvati emitovanje Nikolsovihprislušnih uređaja. Njih trojica su slušalizapanjeni onim što su saznali. Tadeus Heler jegovorio:

— Ovde u tajnom kazamatu tvrđave stedobro pokopani. Pacovi će početi još žive da vasgrizu. Sandra, moraš priznati sve. I ti, Brejer.Tačno znamo svaku reč koju ste izgovorili.Vešto smo vas zamenili pred komandosima.Luda Pat je odavno naša i zamenila je tebe,Sandra. Ona je vešto odigrala ulogu novog šefana Antilima. Arnold Os se predstavio kaoBrejer...

— Koliko će moći da laže? — upita Brejer.— Dok ne likvidiramo komandose i

podmornice. Obe su izronile posle izveštaja dasve ide lako i bez otpora. Sada su u lucidostupne našim bacačima bombi. Neće stići nida daju znak SOS. Stopedeset komandosapokosićemo već prvim rafalima, jer naših dvestotine ljudi imaju mnogo opasnije oružje.Naoružani su malokalibarkama s lejzerskimnišanima, koje ispaljuju dvadeset metaka usekundi — pričao je Heler.

— I sam sam naoružan takvom puškom i netreba mi priča o njoj. Međutim, šta vi hoćeteovim razgovorom? Vratite nas u tajni kazamat,jer znam da ćete to učiniti šta god mi rekli —govorio je Mark Bejker, što je značilo da serazgovor vodi u Helerovom birou.

On je time opominjao Sandru Kan da čuvaneku tajnu koju ovi žele i zbog koje ih još nisulikvidirali.

— Stvarno, Tadeus, šta hoćeš svim ovimpričama? Ja sam izdala jednom Kalingforda isvoju organizaciju. Posle sam izdala tebe iostale ovde. Vratila sam se starim šefovima. Jošjednom mi niko neće verovati. Zato kaži štaželiš da postigneš — skoro veselim glasomgovorila je Sandra Kan.

— Hoćemo sve, Sandra — odgovori Heler.— Borba je na život i smrt. Već smo poslalinovac i sve vredne stvari utovarene na dvabrodića. Odredište znamo samo ja i par ljudi.Dići ćemo u vazduh ostrvce, ili naoružati

radnike i devojke da poubijaju sve što zateknuovde. Njih će ubiti otrovi i bakterije...

— Ali to je ludost, Heler! — uzviknu SandraKan.

— Nije, draga — blago reče Heler.— Znali smo da može da dođe do katastrofe,

pa smo pridobili “mekšeg” pilota helikoptera,kojim možemo da umaknemo. Luda Pat jeizvrsna.

— Bakterije će se širiti dalje — reče SandraKan i glas joj otkri užasavanje.

— Naredićemo Japancu da uništi bakterijekoje su opasne, a otrovi zbog eksplozije moguda dosegnu samo do obližnjih ostrva. Na SentMartinu neće niko preživeti, ali već na Barbudiniko neće stradati — mirno odgovori TadeusHeler.

— Do đavola, Heler! — viknu Mark Brejer.— Vidim da ti je svejedno što će umreti hiljaduljudi. Meni je čak milo što neću sam stići upakao. Naći će neko i tebe, makar se sakrio unajdubljoj džungli.

— Dakle, vidite kako stoje stvari? — upitaDik Stander progovorivši prvi put od trenutkakad su Lun i dva njegova nova poznanika počelida slušaju.

Inženjer Nikols upozori Luna ko govori, jerje mnoge ljude u upravi poznavao već i poglasu.

*Bilo je čudno s koliko smelosti su Heler i

Stander postupali svesni da su komandosi nanekoliko desetina koraka od njih. Istina,komandosi su mislili da je prevrat završen, jer ihje lažni Mark Brejer, odnosno Arnold Osobavestio da su krivci pohapšeni i da se čekadolazak novog guvernera. Sada su rizikovaliviše nego što bi moglo da se smatra mogućim.

— Pričaj, Mark — zahtevao je ponovo Heler.— Pričaj šta znaš o svemu.

— Ja malo znam. Ponuđeno mi je desethiljada mesečno i ja sam prihvatio da vasrasteram. Nisam uspeo i kraj! — odgovori pilot.

— Glup si i ne znam zašto su te šefoviizabrali kao svog mandatora prevrata — rečeDik Stander.

— Ja mislim da pogađam šta oni hoće od nas— reče Sandra Kan.

Page 37: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 36

— Znam šta hoće od tebe, jer imaš još uvekono što žele — pokuša da se našali Brejer kivanna nju što ga je tako lako uvukla u sve ovo.

Oni hoće da im se opet pridružimo — izrečeona svoju misao i brzo pogleda sve njih redom.

Brejer je bio iznenađen, a Heler i Stander suse zagonetno smeškali.

— To je prosto da čovek ne poveruje — rečeBrejer i lice mu dobi smešan izraz. — Čuo samsvakakvih gluposti i neverovatnih planova, aliovaj...

— Mislim da mu ništa ne možeš prigovoriti— smejući se dodade. Sandra Kan. — Oni nisuglupi. Žele da im skinemo s vrata komandose ito bez borbe, a posle mogu da nas smeste pravou pakao.

— A šta će s novim guvernerom i ljudimakoji će doći da preuzmu vlast? — pitao je jošuvek ne verujući u mogućnost takvog planaMark Brejer.

— Učiniće s njima isto. Pošto sam ja dobilauputstva za vezu, Luda Pat je s njima, ako im sei ti pridružiš, moraće da sluša i novi guverner iko dođe sa njim — odgovori Sandra Kan.

— Ti govoriš kao da si već prihvatila ono štooni predlažu.

— Zar nisam?! — tobože iznenađenouzviknu Sandra Kan i upitno pogleda TadeusaHelera i njegovog prvog doglavnika DikaStandera.

Heler klimnu glavom kao da su se u svemurazumeli.

— I ja sam s vama — mirno i kao da nijeonaj malopređašnji čovek reče Mark Brejer, jerbeše shvatio mogućnost da i ovoga puta ostaneživ.

— Onda sastavite izveštaj da je na MalomSkrubu sve u najboljem redu — zaključi TadeusHeler.

— Da li ste primetili ranice na nadlanicamasvojih ruku? — upita ih Dik Stander.

Njih dvoje su brzo pogledali svoje ruke, aonda njega. Sećali su se da su bili onesvešćeniudarcima, ali tek sada su preračunali vreme iotkrili da je ta nesvest trajala najmanje jedan satviše nego što bi bilo normalno.

— Šta ste nam učinili? — upita Sandra Kan ilice joj se opusti i poblede.

— Pustili smo vam u krv virus čijesmrtonosno dejstvo počinje nakon osam dana.

Samo mi znamo kakav je i imamo lek koji jejedini vaš spas. Moraćete da budete pošteni i daviše ne igrate dvostruku igru, ako ne želite daumrete u mukama sličnim onima koje izazivabesnilo — objasni Dik Stander.

— Prilično grub postupak — primeti MarkBrejer.

— Čula sam za taj virus — reče Sandra Kan.— Stvoren je za ovakve ucene.

— Povrh svega pazićemo da budete podnašom stalnom pažnjom — dodade Heler. —Dva bistra momka određeni su da vas ne puštajuod sebe nijedan trenutak da ne napravite nekugrešku.

— Onda smo se u svemu složili, jer smomorali — zaključi Sandra Kan i pokuša da seosmehne na svoj uobičajeni način, ali joj to nepođe za rukom.

Saznanje da u krvi ima strašni virus alfajedanaest, jer ona je znala i njegovu šifru, uništio jenjen optimizam i razorio njeno poslovičnosamopouzdanje. Prvi put je bila sasvim u rukamanekog drugog. Zaključivši o svom neugodnompoložaju, zaklinjala se na osvetu. Glasno, pak,reče nešto drugo. Izrazila je sumnju da će sveproći tako glatko.

— Već je uspelo. To potvrđuje mirnouplovljavanje podmornica u zaliv. Jedino dugo nebismo mogli da ih zavaravamo u pogledu vasdvoje. Doći će neko ko je dobro upućen u vašidentitet, i već ujutro će proveriti — reče Heler.

— A da mi nismo pristali? — upita MarkBrejer.

— Helikopter je spreman s tovarom gasnih irazornih bombi i mi bismo u svitanje potopilipodmornice i uništili komandose. Odmah zatimbismo pobegli i ostavili najamnike svih vrsta da seovde poubijaju ne sluteći da su inače svi u zagrljajusmrti. Mislilo bi se da smo i mi stradali u tomhaosu — izloži Dik Stander.

— Nije loše zamišljeno — složi se Brejer. —Računajte na mene u svakom pogledu. Biću vamodan makar zato da me spasete smrti, jer ne znamhoćete li mi verovati ako se zakunem da ovogaputa neću menjati gospodare.

— Verovaćemo, Mark — reče Heler.— Zaklinjem se svojom čašću! — uzviknu

Brejer.Svi su se slatko smejali njegovoj zakletvi. I

Sandra Kan je uspela da se smeje, ali više to nije

Page 38: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 37

bio onaj njen dobro uvežbani smeh lepe žene kojaoseća da gospodari sredinom.

*Gospodo, čuli ste da se svašta može dogoditi na

ovom nesrećnom ostrvu. Zato učinite bar ono što semože. Čim budete mogli otići u svoje radionice ilaboratorije, uništite najopasnije otrove imikroorganizme — reče Lun ustajući.

— Ali meni je potrebno nekoliko sigurnihradnika da prenesemo tamponski materijal igorivo. Bez njih neću uspeti — reče dr Takabea.

— Nađite ih smelo među laborantima itehničarima — odgovori Lun. — Kad im kažeteda im preti opasnost, ako ne osiguratelabaratorijske i skladišne zalihe bakterija i otrova,oni će vas slušati.

Mislim da u zbrci događaja možemo pozvati ikomandose da pojačaju straže oko laboratorija ifabrika. Tako bismo prikrili šta spremamo —predloži inženjer Albert Nikols.

— Učinite to odmah čim svane zora. Kadradnici dođu neka misle da pripreme zauništenje laboratorija i fabrika sprovodite pozahtevu uprave i komandosa — složi se Lun.

Odmah zatim on iziđe u noć i poče daostvaruje svoj smeli plan. Puzao je do blizupoložaja komandosa, pa sačeka da mu se jedanod njih primakne. Onesvesti ga iznenadnimudarcem i odvuče ga skoro dvesta jardišibljakom iznad igrališta. Tamo sačeka da seovaj osvesti vezujući mu usta i ruke.

— Umrećeš ako se odupireš — pripreti muodlučno i povede ga ka barakama “centra zazabavu”, kako je zvanično ime nosio bordel sdevojkama nasilno prinuđenim da se bavenajstarijim zanatom kao robinje bez nade.

Četvrt sata kasnije on zatvori zarobljenika upodzemnu prostoriju nazvanu “gluvi boks”.Tamo mu odveza usta i poče da ga ispituje.Morao je da ga dovede i u stanje pune hipnoze,kako bi proverio istinitost onoga što je ovajrekao. Zvao se Pedro Makarakas i bio jeplaćenik tajne jedinice, za koju nije znao komepripada.

— Ima nas iz svih zemalja Južne i SeverneAmerike — pričao je komandos koji je imaopoložaj narednika kompanije, kako je on nazvaosvoju E četu. — Obavljali smo poslove od

Antila do Galapagosa i upadali na kraće vremeu mnoge zemlje od Meksika i Paname doArgen•tine i Urugvaja.

— Ali kojoj sili pripadate? Koja je vašazastava? — pitao je Lun.

— Onaj ko bi to saznao, morao bi da umre ine sluteći zašto. Mi smo plaćeni i ništa nepitamo. Potpuno smo izjednačeni sodmetničkim bandama, sem što se pazi načvrstu disciplinu — pričao je zarobljenik.

Lun je bio načisto s tim da neće od njegamnogo saznati, pa mu uze uniformu i onako uvešu htede da ga odvede i uspava negde ubujnom ostrvskom rastinju. Međutim,komandos je pokušao da beži. Lun je morao daga ga ućutka nožem za bacanje, jer sada mu nijebila prihvatljiva uzbuna. On odvuče leš svoježrtve i sakri ga u jedan procep među stenama.Najveća korist od te glupe smrti bilo je to što jesada Lun mogao da se obuče kao komandos išto je znao javke za sve vreme operacijakomandosa na ostrvu. Kod zarobljenika bešenašao listić s nerazumljivim rečima, pa mu jeovaj objasnio da su to javke po danima. Prva jevažila za ovu noć i već je bila precrtana.

Lum zapamti reči za tu i sledeću noć i brzoobuče zaplenjeno odelo i ponese oružje mrtvogkomandosa.

*Pošto su očekivali da ujutro počne obračun

stražara i komandosa, Bak Plamer i MartinTelmadž behu probudili veze i mobilisalinajbolje ljude među radnicima. Trebalo jeodmah da se odluči šta da se radi kad počnemeđusobno ubijanje njihovih neprijatelja. Biloje mnogo predloga, ali pobedila je opreznost.

— Krenućemo kao svakog dana na posao. Naznak dat sirenom fabrike broj tri, koja nam jedostupna u svako doba, napašćemo svakog konam se nađe na putu, bili to stari čuvari ilikomandosi. Moramo zauzeti sve tačke na ostrvui sačuvati red, dok ne odstranimo otrove,bakterije i gasove — izloži Bak Plamer ono očemu je smatrao da su se sporazumeli.

— Neko mora da izviđa i bude dobroobavešten o svemu — reče jedan radnik.

— Uzimam to na sebe. Nek sa mnom ostaneTelmadž. Uzeću još dvojicu. Hajde, profesore,

Page 39: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 38

budi ti prvi. Dobro bi nam došao i čovek kojigovori španski — odmah predloži Plamer.

— Ja se javljam — ustade Brazilac MasimoKaritanas.

Plamer s odobravanjem klimnu glavom. Bioje to čovek koji se služio neobičnim oružjem učemu je bio nenadmašan. Nosio je olovnu kugluvezanu na tankom, ali čvrstom gajtanu. Njomeje mogao da pogodi sigurnije nego puškom i natrideset jardi daljine. Bliže ju je bacao neispuštajući gajtan, pa mu se kugla vraćala u rukukao loptica. Tajna te kugle i Masimove veštinenikada nije objašnjena.

Već je nebo počinjalo da bledi kada se grupaizvidača nađe na stazi ka kupastom brežuljkuodakle se moglo videti znatno više nego iznizine kod fabrika.

— Neko dolazi... Zaklonite se — šapnuMasimo Karitanas i spremi svoju kuglu.

Lun je kasno čuo da nešto leti kroz vazduh,šišteći kao bič, a onda ga snažan udar u čeloonesvesti. Kad je opet progledao nalazio se ujednoj vlažnoj jami pod zemljom, čije su seivice osipale. Pred njim su sedela četiri čoveka.

— Koja me je budala onako tresnula? —upita Lun.

— Gospodin komandos se ljuti — rečeMartin Talmadž i pokaza mu svoju žuljevitu icrnu pesnicu.

— Profesore, otkud ti ovde?! — iznenadi seLun videći među ovim ljudima Kliva Hogana,čoveka poznatog po neobičnim novinarskimpodvizima.

Lun ga je upoznao pre više od pet godina,kad je čovek s nadimkom Profesor bio u rukamalondonskih gangstera i već osuđen da budeubijen.

— Gospodine... Neću pomenuti ime, ali ćusvojim životom garantovati za vas — odgovoriuzbuđeni Kliv Hogan.

On Plameru i ostalima objasni da se radi ovelikom čoveku, borcu protiv zločina izaslužnom za ljudske slobode.

— Pa otkud on među komandosima? — upitaMasimo Karita.nas osećajući se krivim što jetakvom čoveku umalo razbio lobanju svojomteškom kuglom.

— Siguran sam da će nam on to objasniti,kad mu kažem da smo zaverenici koji žele daunište upravu na ostrvu, a onda oružje, otrove,

bakterije i gasove koji se ovde proizvode zakrijumčarenje — reče Kliv Hogan.

Ostali ga nezadovoljno pogledaše.— Pre pola sata uhvatio sam jednog

komandosa i obukao se u njegovo odelo —odgovori Lun. — Pokušao je da beži, pa jemorao da umre.

— Ali kakvi su vam ovo uređaji i oružja? —upita Bak Plamer pokazujući stvari uzete izLunovih džepova.

Jedno je primopredajna radio-stanica znatnesnage, iako je tako mala. Ostalo su opasnespravice i hemikalije. To što liči na kratkecigare, su vrlo snažne bombe — odgovori Lun.

— Kao da si ti niko drugi nego Lun, kraljponoći — nasmeja se Plamer.

— A šta biste rekli da se baš Lun nađe uvašim rukama i još uvek vezan kao ja? — upitaSikert.

— On je drugo... Lun bi nas odmah sveuspavao, pa bi se oslobodio bez ičije pomoći —odgovori nesigurno Plamer.

U tom trenutku Lun je dodirivao petom jednepetu druge cipele i postavio je tako da otvorislavinu s gasom. Na laki pritisak pete o petuventil se otvorio i snažan gas za uspavljivanje,koji nije imao nikakav miris, poče da ističe. Lunmalo zadrža disanje. Gas je brzo prestajao dadeluje. Ali ko ga udahne biva skoro trenutnouspavan, snom koji ne traje duže od pet minuta,ako se delovanje gasom ne ponovi.

Lunu je i ovoga puta uspelo da se poslužisečivom ugrađenim u kaiš za pantalone i dapreseče veze na svojim rukama. Kad su se četirizaverenika probudila, Lun ih je držao na nišanusvog pištolja.

— Profesore, šta sad kažeš? — upita ga jetkoBak Plamer.

— Mogu samo da ponovim ono što sam prerekao — odgovori Kliv Hogan. — Kazaću ti i toda ću imati o čemu da pišem kad se vratim uLondon i nađem s Lunovim prijateljem, mojimkolegom Markinčem.

— Još ćeš reći... — zausti Plamer.— Da, ja sam Donald Sikert i to ne krijem od

vas. Da vas uverim u iskrenost, vraćam vampištolj — prekide ga Lun i baci pištolj BakuPlameru u krilo.

Iznenađenje je bilo ogromno, a onda nastaderadost.

Page 40: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 39

— Vreme brzo prolazi — oglasi se Plamer.— Mislim da ne treba da žurimo — reče

Lun. — Sad je već kasno da se dočepamohelikoptera, pa ćemo to ostaviti za sledeće veče.Imaćemo i pomoć spolja.

— Ali sad će početi sukob čuvara ikomandosa — nestrpljivo upozori Plamer iispriča šta je “zakuvao” u ponoć.

Lun mu kaza šta je paralisalo njegov plan idodade:

— Moraćemo sami da razjurimo i stražare ikomandose, i da potopimo podmornice.

Odmah zatim Lun ih upozori na postojanjejoš jedne zavere i ispriča sve o dr Takabeu iinženjeru Nikolsu. Dogovoriše se da im nekoodnese poruku koju će Lun napisati.

— Obračun se bliži, a mislio sam da ćupropasti ovde kao običan pomoćni radnik zadoturanje goriva — smejući se reče Kliv Hogani poče da beleži nešto svojim nerazumljivimstenografskim znacima.

Sunce zateče nad ostrvom prividni mir.Komandosi su pravili zaklone od pruća.Komisija tajne organizacije saslušavala jepojedine članove uprave i “utvrdila” da Heler iStander nisu organizovali nikakvu zaveru, negoje to podvala jedne druge, opasnije zavere međuradnicima. Mark Brajer i Sandra Kan dobili sunove radio-stanice i šifre, pa su javili da je naostrvu sve u redu. Tedi Vend i Judžin Golfordistraživali su među devojkama i radnicima.Jedino su oni bili čvrsto uvereni da zavera zaistapostoji i da na ostrvu svakog časa može početiborba. Međutim, Heler i Stander su bili zanetisvojim planovima i nisu ozbiljno uzeli njihovaupozorenja.

Novi “guverner” bio je neobičan čovek, kojise ponosio svojom veštinom prerušavanja, pa jebio iznenađen zahtevom da pređe u tabor svogprethodnika. Brzo je pristao i, u znak dobrevolje, prikazao kako se prerušava.

— On je za cirkus, a ne za Mali Skrub —šapnu Dik Stander svom šefu.

— Ubrzaćemo naše poslove i odlazak, a onneka posle izvodi svoje veštine kad ga buduuhvatili radnici i ogorčene devojke — odgovoriTadeus Heler.

Desetak novih ljudi poslatih sa ČarlijemKaruterom, kako se zvao novi “guverener”, bilisu iznenađeni gozbom koja im je priređena u

kantini. Neki su se opili, a ostali su uzaludtražili svog šefa da pitaju šta treba da rade.

Ne sluteći da ga neko sluša, Čarli Karuter jesedeo sam u novom birou i raspremao iz koferasnažnu radio-stanicu. Svojim šefovima jejavljao otvorenim, ali naročitim ispravljačemmoduliranim tekstom, ako bi neko uhvatio tuporuku, mislio bi da su to šumovi i radio-smetnje. Držeći mikrofon, on je govoriouzbuđeno:

— Igra zaverenika ovde je zamršena. Heler iStandar su izdali, a gospođa Kan i pilot Brejersu im se pridružili. Mene su vrbovali i ja sampristao, igrajući ulogu uobraženog veštaka zamaskiranje. Ostavljam sve tako dok ne dobijemvaša uputstva.

Nije slutio da ga hvata jedan prijemnik, kojinije hvatao emitovanje njegove radio-stanice,nego ono što prenosi “stenica” inženjeraNikolsa.

Sada je Lun bio jedini čovek na MalomSkrubu, koji je znao planove svih zaverenika naostrvu. Čekao je još da sazna koga će prvogpozvati novi “guverner” k sebi. Po tome će Lunznati i ko mu je pravi poverenik.

“Guverner” je pozvao Patriciju Vendel.Dakle, Luda Val je bila taj tajanstveniobeveštajac koji je prozreo događaje na MalomSkrubu. Ona je našla način da opomene ČarlijaKarutera još čim je stigao, što joj nije bilo teškos obzirom da ga je ovamo sama prebacilahelikopterom, na kome se smenjivala saMarkom Brejerom.

— Treba mi ta devojka da joj objasnimposlove zbog kojih treba da leti mnogo češće,jer je sada Brejer zauzet važnijim poslovima —objasnio je on razlog svog poziva neobičnojdevojci pilotu.

— Svidela mu se — objasnio je sebi i HeleruDik Stander. — Bila je u kupaćem kostimu sredenikom i pojasom za pištolj. Tako jecirkusaner mogao da vidi sve njene draži.

— Ipak, budimo oprezni — sumnjao je lisackakav je bio Tadeus Heler.

Jedan sat kasnije, iz Karuterovog biroa izašlaje razljućena Patricija Vandel psujući i držećirevolver u ruci.

— Taj uobraženi tip je hteo odmah da mepovali na pod svog biroa. Nije očekivao šamare— govorila je dolazeći, a “zbunjeni” Čarli

Page 41: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 40

Karuter je provirio za njom držeći dlan najednom obrazu.

Heler i Stander se povukoše u Standerovbiro, skrivajući smeh koji ih je uhvatio. Zanjima uđe i devojka vraćajući revolver u kuburulepog opasača.

— On ne zna da sam do sada ustrelila polatuceta nasrtljivaca, a spavala sa svima koji su mi

se svideli — reče ona smejući se na tekotvorenim vratima.

— Uđite, gospođice Vandel — uslužnoustade Dik Stander.

Malo kasnije ona tihim glasom podnese“raport” o razgovoru sa novim šefom.

— Ta budala ne misli ništa drugo nego omojim nogama. Zurio je u mene kao dete uslatkiš — zaključi ona, i ode.

VIIIIako ostavljena u “zavetrini”, Džejn

Vitington je imala pune ruke posla. Napisala jeizveštaje Lunovom prijatelju reporteru ArturuMarkinču i poslala ih u London. Pisma su bilasitno ispisana naročitom hemikalijom, koju jošniko nije mogao da pretvori u vidljive tragove,ako nije imao Lunov izazivač. Povrh toga, bilaje napisana obična putopisna reportaža. Tako seuklanjala sumnja eventualne špijunske cenzurena ostrvu, ili čak u Velikoj Britaniji. U pismimaje označila i mesto gde će biti skrivenimagnetofonski snimci svih Lunovih poruka iizveštaja s Malog Skruba.

Tek što je odnela pisma i predala pošti,morala je da se vrati i uspostavi novu,ugovorenu vezu s Lunom. On je obavesti da jestigao Hari Hof i da se kaje što je pristao da gapusti u ovaj pakao.

— Postoji način da ga vratim, ako tipomogneš — reče Lun.

— Valjda znaš da sam uvek spremna daučinim sve što tražiš — odgovori Džejn.

— Potrebna je mala prevara. Ja bih mu rekaoda si u opasaosti, a pošto ja ne mogu danapustim ostrvo, neka ti on požuri u pomoć —objasni Lun.

— Dobro je što razgovaramo posebnimkanalom, pa on ne može da nas čuje, a nema niugrađenu modulaciju za našu ličnu vezu. Zvaćuga na zajedničkoj dužini i javiću da tebe nisamdobila, a da me nepoznati ljudi drže zarobljenu— predloži Džejn.

— Onda to učini pred veče, a odmah uputiSama i krijumčara da dođu ovamo. Neka udvadeset časova i trideset minuta priđu južnomrtu, jer smo otkrili kanale za odvod otpadnihvoda iz fabrika. Jedan je isključen i njime može

da se iziđe s ostrva. Obala na tom mestu jestrma i mogu da se sklone od pogleda sa ostrva.Važno je da priđu bez obuke, odnosno koristećivesla. U slučaju da budu primećeni, neka skočeu vodu i rone prema izdvojenoj steni na istočnojivici tog južnog rta. Da li si me razumela? —dade joj Lun uputstvo.

Još jednom sve ponovi i htede da je pozdravi.— Čekaj, Donalde, još par reči — zatraži

ona. — Mogu li nešto da te zamolim?— Slušam te, voljena moja — odgovori Lun.— Zar ne bismo mogli malo da izmenimo

pian?— Šta predlažeš?— Volela bih da tamo nisi sam. Zar ne bi

mogao Sam da dođe k tebi? Hari će se vratiti skrijumčarem, koji se pretvorio u najposlušnijebiće ovog sveta, a Sam da uđe na ostrvo...

Nije loša ideja. Obračun će početi u dvedeseti dva i biće to paklena noć. Sam Makferson bitugovao celog života što se nije osvetiopodmornicama koje su potopile njegov brod, aone mirno leže na površini severne bezimeneluke. Onda udesi tako da krijumčar prevezeHarija, a Makferson da dođe k meni — zaključiLun dogovor.

Još jednom joj reče da je voli takvu, uvekspremnu na akciju.

— Moraćeš da me voliš još malo više —dodade ona na kraju misleći o svom planu. —Hoćeš li pratiti moj razgovor sa Harijem?

— Ovde imam veoma mnogo posla, a znamda ćeš ti to uraditi na najbolji mogući način. Jasam sada u neku ruku glavni planer operacija.Ovde imam i divnih ljudi, koji su spremni da sebore — odgovori Lun.

— Unela bih neke izmene u objašnjenje koje

Page 42: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 41

budem dala Hariju kao razlog da dođe k meni.— Učini kako misliš da je najbolje, ali

obezbedi da on bude uz tebe.— U to budi siguran.— Oslobodićeš me velike brige. Volim te,

Džejn! Doviđenja — zaključi Lun.Džejn isključi vezu, ali nastavi da govori

sama u sebi pod krovom ribarske kuće:— Volim te, Donalde... Volim te svakim

delićem svog tela, svakom mišlju i svakimdahom... Volim te i biću uz tebe čim padnemrak i čim počne borba na tom vražjem ostrvu...

Razgovarala je tako sa svojom ljubavlju, aonda krenu ka krijumčarevoj kući, u kojoj ječekao Samjuel Makferson. Dugo su razgovarali,jer Makferson se protivio jednoj tačci njenogplana.

— To je sasvim ispravno da ja odem tamo,ali ti treba da ostaneš i prihvatiš Harija — rečeon tvrdoglavo.

— On je mlad i divnan čovek, ali nismo gana ovaj put poveli da mu podvaljujemo i da gaudaljimo iz prve velike probe — reče Džejn. —Naprotiv, on treba da bude uz Luna baš kad jenajteže.

— Pa neka bude — složi se mornar i htededa nešto progunđa.

— I ti treba da budeš tamo, jer postoji prilikada pošaljete na dno one piratske podmornice,koje su nas topredovale bez opomene — dodadeDžejn.

— Tako se govori! To je na svom mestu, dvemu oklopne kornjače! Neka idu na dno, trista impodlih torpeda! Daj da te poljubim usred čelazbog tih pravih reči — oduševljeno zabrundaSamjuel Makferson, i poljubi je da je odjeknulo.

— Dakle, priznaješ da treba da budeš tamo?— nastavi ona da govori.

— Naravno!— I Hari Hof treba da bude s vama?— Treba. Neka se mladić očeliči i neka nauči

da se tuče kako valja.— Jesli li u to čvrsto uveren?— Da, Hari treba da ostane, iako Lun hoće

da ga ukloni.— Ti, Lun i Hari zajedno u borbi, zar ne?

Biće slavno!— Naravno!— A zašto si mene učio da gađam iz pištolja.

Zašto me je Lun godinama učio svim vrstama

borbe? Zar nisam uspela da ostanem na svakomopasnom mestu?

Glas joj uzdrhta i ona pokri lice rukama izajeca. Bilo je to najopasnije oružje jedne žene:suze.

— Šta ti je, Džejn, pobogu?! Pa to nije... Jane umem kad neko plače... Šta sam ja kriv? Dajda nekome nešto... Uh! — mučio se mornaroblećući oko nje.

Ona je uspela stvarno da zaplače, što jepotvrđivalo i njen glumački talenat. Onda otkriuplakano lice i suznim očima pogleda mornara.

— A ja, Same? Zar nije i meni mesto uzLuna? — upita tako da je ličilo na vapaj zapravdom.

— Da, Džejn... I ti treba da budeš s nama.Nismo hteli da te izdvojimo zato što tepotcenjujemo, nego zato što te volimo. Lun jehteo da sačuva i Harija zato što ga voli. Eto,dovela si me u priliku da prvi put u životu naneki način podvaljujem Lunu...

— Dakle, spremajmo se za borbu —oduševljeno zaključi Džejn Vitington.

Da bi bila sigurna u dogovor, ona neprimetnouze Makfersonov primopredajnik, izvučespecijalnu bateriju i ubaci listić papira snapomenom gde je baterija. Bojala se da mornarne pozove Luna i ne razvrgne sporazum. Poredtoga, ona ga više nije ostavljala ni za časak.Zajedno su otišli do ribareve kuće. Makfersonse dogovori da ribar bude na jednu milju odostrva u toku cele noći, makar šta se događalo.Za tu uslugu mu je Makferson unapred platiodve stotine dolara.

— To je mnogo — usprotivi se poštenjačinaKlošar.

— Nije — uveravao ga je Makferson. —Usluga za koju te molimo nije bezopasna.Možeš izgubiti i brod i glavu, ali te uveravam dapomažeš časne ljude.

— Verujem vam, gospodine Jensej. Svi stemi postali dragi i siguran sam da su vaše namerečasne — odgovori ribar.

— Imam još jednu molbu — reče DžejnVitington držeći u ruci dobro uvezan izapečaćen paketić. — Dajte ovo vašoj ženi inapomenite joj da to dobro čuva i krije. Uslučaju da nam se nešto desi, otvorite paket ipročitajte pismo u njemu.

Page 43: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 42

Ribar prihvati paketić i klimnu glavom uznak pristanka. U paketiću su bili dijamantispaseni s potopljenog broda.

*Hari Hof je bio oduševljen onim što je

doživeo na ostrvu, iako je bio ogorčen onim štoje tamo saznao. Oduševilo ga je što je zatekaoLuna u podzemnom skrovištu, okruženogprijateljima. Za tako kratko vreme Lun jeupoznao prilike na ostrvu, shvatio zamršeneodnose grupa i pronašao one s kojima će moćida zbriše s lica zemlje jednu skrivenu, alikrupnu sramotu čovečanstva.

— Vreme je da uključim svoju vezu sa Džejn— reče Hari Hof. — Treba li šta da joj kažem?

— Samo je pozdravi i kaži joj da se čuva.Brinem što je sama tamo, jer video sam da seagenti bande sa ovog ostrva motaju i po SentMartinu — reče Lun tobože u žurbi.

Hari Hof uzdrhta slušajući kako Džejngovori:

— Slušaš li me Hari? Slušaš li? Osećam dasam u opasnosti i zato brzo odgovaraj.

— Čujem te, Džejn! Šta se događa? — javise Hof.

— Sumnjivi tipovi su opkolili kuću i čekajunoć da upadnu — odgovori Džejn.

— Gde je Makferson?— Otišao je na čamac s krijumčarem, jer

večeras treba da stignu tamo.— Kako je smeo da te ostavi?— Kasno je za objašnjenja... Oni upadaju u

kuću... Trudiću se da ih zavaravam pričom o...Kasno, Hof... — sve tiše je govorila DžejnVitington, a onda prekide vezu.

Hof se bio izdvojio u ugao tunela, pa ondaotrča k Lunu. Uzbuđeno mu saopšti šta je javilaDžejn

— Sada ne možemo ništa da učinimo.Pokušaj da dozoveš Makfersona, ako taj starimedved nije opet pokvario svoj primopredajnik— reče Lun zabrinutim glasom.

— Moram k njoj... Oni će je mučiti!— Sad ne možemo ništa... Kad stigne

Makferson neka se vrati. Ako hoćeš pođi i ti, jerja moram da završim misiju na ostrvu, makarizgubio i Džejn i glavu — odgovori Lun i

odmah nastavi da izdaje uputstva za odlučnepripreme.

— Ali kako možete, gospodine Sikert? —prekornim glasom upita Hari Hof. — Ona vastoliko voli... Ceo svet bi pomislio da ćete Vi...

Mladić beše nehotično prešao na zvaničanton.

— A šta da uradim, Hari? Budimo trezveni.Znaš šta ovde treba da se dogodi — branio seLun.

— Postoji taj helikopter — reče Hof.— Danju ga ne možemo oteti, jer je na

nišanu mitraljeza sa tvrđave, a postoje i radio-veze. Videli bi da letimo ka Sent Martinu....

— Onda ću ja sam...— Ništa ti nećeš, Hari, bez dogovora.

Najviše što možeš da učiniš jeste da u dvadesetčasova i trideset minuta sačekaš Makfersona ida se s njim vratiš na Sent Martin — reče Luntobože popustljivo.

— I otići ću! Posle ćemo se svi vratiti! —odlučno reče mladić.

— Biću srećan kad vas vidim. Uzdam se utebe, Hari, i biću ti zahvalan ako spaseš Džejn.Nadam se da će ona umeti da se brani dok nestignete u pomoć — zaključi Lun.

— To je još skoro dva sata. Kako dadočekam taj spori čamac? — uznemireno rečeHof.

— To je najbrži čamac na Antilima —ispravi ga Lun.

— Hof samo neodređeno zaklima glavom.Bilo mu je žao što postoje važnije stvari odljubavi, ili ljudi tako misle. Sećao se svojedevojke koju su ubili gangsteri pokušavajući daubiju njega. Zanet sećanjima, brigom i željomda spase Lunovu Džejn, on je krenuo saHoganom i Telmadžom, koji su ga pratili krozkanal do obale ostrva iza barijera od bodljikavežice.

*U birou novog guvernera opet je na okupu

bila grupa ljudi. Sem novog “guvernera”Karutera svi su bili iznenađeni što vide još ionog inspektora za finansije i poslovanje, kogasu svi bili zaboravili. A on je i sazvao skup.Pored njega i Karutera tu su bili Tadeus Heler ibivši “guverner”, njegov prvi pomoćnik i

Page 44: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 43

organizator proizvodnje Dik Stander, pilothelikoptera Mark Brejer, sekretarica bivšeg“guvernera” i opet zavodljiva Sandra Kan i nakraju tri smrknuta revolveraša: Arnold Os, TediVend i bokser Judžin Golford.

— Gospodo — poče lepuškasti i plavokosifinansijski inspektor Roj Holovej.

Žagor se prekide i govornik opet zausti danešto kaže, ali ga prekide dolazak PatricijeVandel. Ovog puta nije bila u kupaćem kostimu,nego u letačkom kombinezonu, povrh koga jeimala pritegnut opasač i uprtač s revolverom.

— Zakasnila sam, ali ne svojom krivicom —reče ona i pogledom potraži mesto na koje bisela.

Arnold Os iziđe i donese još jednu stolicu.— Gospodo — ponovo reče Roj Holovej. —

Mogao bih da vam pokažem svoja ovlašćenja,ali dovoljno je što ih je proverio guverner,gospodin Karuter.

— Proverio sam ih i ja — upade bivši šef naostrvu Heler — Vaši nalozi za kontrolu finansijasu u redu.

— Ne radi se o tim ovlašćenjima. Ona su bilapokriće. Ja sam stvarno stigao da izvršimpotpunu opštu inspekciju, ali pod vidompregleda računa i magacina — nastavi Holovej.— Moja ovlašćenja su takve prirode da mogu danaredim svakom od vas ovde ono što smatramkorisnim. Je li tako, gospodine Karuter?

— Naravno! Sve vas upozoravam dagospodin Holovej ima najveća ovlašćenja,uključujući i pravo da svakog od nas osudi nasmrt, bez objašnjenja. Iza njega stoje svi mojiljudi, komandosi, podmornice i negde u blizinijaka eskadrila aviona, spremna da razneseostrvo tako da ništa ne ostene na površini vode,ako treba — izloži novi “guverner” ostrva.

Roj Holovej opet uze reč:— Dakle, vreme je da se objasnimo. Ovog

momenta komandosi nas drže opkoljene.Osuđujem na smrt svakog ko mi se usprotivi!

— Ali moji ljudi... Dao sam preciznauputstva da nas niko ne smeta — reče ArnoldOs ustajući.

— Sedite mirno, Os! Luda Pat drži Vas nanišanu. Ona će Vas ubiti za primer ostalima, akone poslušate. Pat je zakasnila da bi sačekala“izmenu” straža — nastavi Holovej.

Os iskrenu glavu i ugleda revolver u ruciopasne devojke, a onda slegnu ramenima i opetsede. Nemir se čitao sa lica svih prisutnih.

— Slušajte dalje! — uzviknu oštrim glasomHolovej. — Ovlašćen sam da vam prenesemopšti oproštaj zbog zavere, izdaje i pobune, anekima i zbog ubistva našeg odanog čovekaEndrju Kalingforda.

— Njega su... — začu se glas TedeusaHelera.

— Časak, Heleru! — prekide ga Holovejvraćajući pramen plave kose s čela. — Hoću davas još jednom spasem. Proglašavam da svakalaž izrečena ovde povlači kaznu smrti. A sadkažite ko je ubio Kalingforda.

— Mislim da ne treba ništa da kažem, jer viznate sve — reče Heler.

— Onda ću vam izložiti stanje potpune zbrkeu kojoj se nalazimo. Heler, Stander i neki drugimisle da vladaju situacijom, jer su zavrbovaličak i novog šefa ostrva. Niko od njih ne znakoga smo sve mi zavrbovali. Dok su sepodsmevali novom šefu, on je slao izveštaj opravom stanju zavere.

— To nije istina! — ote se Marku Brejeru.Holovej pogleda prema Ludoj Pat, koja je

razumela znak. Ona brzo izvuče revolver i opaliu potiljak neopreznog pilota. Svi su bili sleđenigrozom trenutka i ubistva.

— On je izrekao laž, zar ne Heler? — upitaHolovej.

— Naravno, gospodine! Zadnji put je prišaonašoj grupi, koja je mislila da možemo prevaritiorganizaciju — odgovori Heler.

— Onda ispričajte ono što vi znate.Nehotičnu neistinu ne kažnjavamo smrću —reče Roj Holovej.

Taudes Heler opipa gustu bradu i pogladirazdeljak na glavi, a onda mirno i sasvim tačnoispriča sve što je on sam zgrešio premagospodarima i sve što su činili ostali. SandraKan se javi odmah posle njega i izloži svojegrehe. Nije propustila ni intimne veze s višeprisutnih, koji oboriše glave ne od stida što sujoj bili ljubavnici, nego što nisu bili jedini.

— Bilo je mnogo obmanjivanja sa svih strana— primeti Tedi Vend.

— To je tačno — reče Karuter. — Mislim dasmo sve razumeli. Traži se da sve zaboravimo i

Page 45: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 44

da se čvrsto zbijemo uz punu poslušnost iodgovornost.

— Zvuči kao da se nalazimo pred nekimnepoznatim opasnostima — reče Dik Stander.

— Ima ih, gospodine Stander. Opasnost jetakva da je jedva možemo otkloniti. Naši šefovine mogu da rizikuju otvorenu borbu, pa nampreti opasnost da padne odluka o opštemuništenju ostrva — odgovori Roj Holovej.

— Možemo li znati o kakvoj opasnosti jereč? — upita bokser Golford.

— Na ostrvu se nalazi izvesni DonaldSikert... — odgovori Holovej.

— Ali dobijen je telegram... — prekide gaHeler.

— Znam, jer sam imao u rukama tu vest.Međutim, Lun se nekako spasao. Cele proteklenoći vršljao je po ostrvu. Ubio je jednogkomandosa, čije telo smo našli skriveno međustenjem. Otkrila ga je vrućina, koja je izazvalabrzo trulenje i privukla insekte. Imamo ipouzdano obaveštenje iz Lunove blizine —odgovori Holovej ne dozvoljavajući da Helersumnja u njegovu tvrdnju.

— To je suviše opasno — reče zabrinutimglasom Dik Stander.

Svesni smo toga. Znamo da su mu sepridružili dr Takabea i inženjer Nikols —nastavi Holovej. — Ja sam iskoristio povoljnupriliku i pridružio se njima.

— Oni su još uvek slobodni, zar ne? — upitaArnold Os.

— Jesu i nećemo ih sprečiti da izvrše svojdeo plana. Japanac treba da uništi bakterije,otrove i eksperimente u laboratorijama ihemijskoj fabrici. Inženjer Nikols obezbeđujenervne gasove, eksploziv i otrove za punjenjemunicije i mina svih vrsta. Među ljudima kojinjima pomažu imamo i svoje ljude. Još doksedimo ovde počeće požar u laboratorijama.Zato ostanite mirni — izloži Holovej trenutneprilike na ostrvu.

— Taj požar mora da je znak i za sve onekoji su uz Luna — reče Heler.

— Tačno — potvrdi Holovej. — Ostavićemoda se napad ispolji, a onda ćemo dejstvovati. Sapodmornica ćemo ispaliti gasne rakete, kojepapališu sve živo u određenoj zoni: Naši ljudidobili su uputstva kako da se zaštite. Dovoljnesu maske od vlažnog platna. Vodi treba dodati

neke kiseline, limunske, sirćetne ili bilo kojedruge, izuzev otrovnih kiselina. To kažem dabismo se i mi svi zaštitimo takvim maskama.Njih već uveliko prave moji komandosi —izloži Roj Holovej.

Osećao se kao general pred veliku bitku. Onje bio uspešan obaveštajni agent, a zadnje dvegodine se istakao i kao organizator novih tajnihdelova mreže za specijalne zadatke. Istina, nisam nije bio siguran kojoj tajnoj službi pripada,ali je verovao da je ona za koju bi s voljomradio. Sada je upućen u opasnu zonu i želeo jeda vešto, ali i na efektan način, postigne cilj.Bio je oduševljen nadom da će u krugovimatajnih službi i špijunaže uopšte steći slavučoveka koji je pobedio i Luna.

Baš kad je hteo da izda zadnja uputstva,odnekud dopreše eksplozije.

— Požar! — viknu bokser Golford.— To dopire iz luke. Liči na bombardovanje

— zaključi iskusni Tedi Vend.Holovej poblede, ali poče da izdaje brza

naređenja, posle kojih se svi razleteše da ihizvrše.

— Redovno me obaveštavajte! — doviknu zanjima Holovej.

On i Čarli Kartur ostadoše sami nekolikotrenutaka, a onda počeše da upadaju kuririkomandosa, agenti, zbunjeni službenici uprave iponeko od malopre prisutnih. Svi su hteli dadokažu svoju novu vernost starim gospodarima.

*Lun je očekivao dolazak Samjuela

Makfersona držeći slušalicu na uhu i slušajućiburnu sednicu u birou šefa ostrva.

Još u toku početka izdao bi po nekonaređenje.

— Došli su vaši! — javi mu MartinTelemadž određen da koliko god je moguće štitiLuna ne samo od opasnosti nego i od onih kojizbog oduševljenja žele da se nađu uz njega.

— Koji to? Treba da dođe samo onajglomazni moraar — reče sumnjičavo Lun iukloni zastor od materijala za džakove, kojim jepodzemni tunel bio zaštićen.

Za trenutak je stajao kao pogođen. Pogledmu je bio oštar i ljutit. Gledao je Džejn,Makfersona, Harija Hofa i krijumčara Madoksa

Page 46: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 45

koji su stajali pred ulazom u ovaj krak tunela.Međutim, Džejn mu potrča u zagrljaj i unjegovim očima nestade ljutnje, a zameni jeradost.

— Volim te, draga. Za sve drugo je kasno.Krećemo! — reče on i opet namesti slušalicu daprati savetovanje protivnika.

U tom trenutku dotrča Bak Plamer.— Sve je spremno za požar u laboratoriji.

Japanac i inženjer treba da se sklone — reče onuzimajući mašinsku pušku iz pripremljene kupe.

— Ja i Makferson idemo prema helikopteru.Kad čujete bombardovanje podmornica i luke,navalite na straže i probijte se do tvrđave. Njutreba da osvojimo makar imali velike gubitke —reče Lun.

— A šta ćemo mi ostali? — upita Džejnmisleći na sebe, Hofa i pokornog krijumčara.

— Došli ste kad ste najpotrebniji. Moramobrzo stvoriti više od hiljadu platnenih maskinatopljenih kiselinom — reče Lun i objasni štaje čuo pomoću inženjerovog prislušnog uređaja.

— Potreban mi je neki poznavalac ostrva iprolaza — reče Džejn već svesna odgovornostikoja pada na nju.

Neka s vama bude Martin Telmadž, a ja ćuuzeti Madoksa zaključi Lun.

Odmah zatim on krenu, a za njim su slediliMakferson i Madoks. Džejn, Han Hof i MartinTelmadž ispraćali su ih pogledom dok nenestadoše u mraku među senkama drveća, šibljai tajnih fabrika. Uzbuđenje pred borbu bilo ih jesve zahvatilo i sada je doseglo vrhunac.

— Imate li oružje? — upita Telmadž.— Pištolje i lake ručne granate naše izrade

— reče Hof već naviknut da svojim smatra svešto se odnosi na Lunovu grupu

— Treba nam platna. Što više običnog platna— reče Džejn.

— Hajdemo. Znam gde ga ima — rečeTelmadž.

Tako su grupa za grupom kretale na svojamesta da prihvate polazne položaje za borbu.

Isto se događalo i u neprijateljskom taboru, čijivođi su raspravljali prvo o unutrašnjoj izdaji, atek onda o planovima napada na pravcima gdeočekuju pobunu.

*U hodu, Lun je čuo onaj deo razgovora u

birou šefa ostrva u kome se govorilo o tome daje otkriven njegov boravak ovde. On zatoskrenu ka kompleksu fabrike broj jedan i potražiinženjera Nikolsa. Nađe ga uzbuđenog, jer je isam slušao razgovor u birou “guvernera” utvrđavi.

— Oni znaju — reče inženjer kao da je većrazgovarao s Lunom o toj novosti.

— To im neće mnogo pomoći. Očito kasneza nama u svim pripremama — odgovori Lun.— Vi počnite kako je dogovoreno. Vanredno jesamo to što smo čuli da je neko izdao, a još jemeđu nama.

Baš tada stiže Bak Plamer vodeći odred odpedeset radnika da ih postavi u zasede premaplanu. Lun ga obavesti o onome što je otkrioprislušnim uređajem. .Još dok su razgovaralistiže i Kliv Hogan. On je pažljivo pratio priču ootkriću izdaje.

Sumnjam na jednog čoveka — reče onodmah. — Masimo Karitanas se ponašao čudno.Video sam da se krio odlazeći izvan krugafabrike pred sam ručak.

— Gde je on? — upita Bak Plamer.Niko nije znao da odgovori.— Kad ga pronađete potrebno je da sve

prizna, ili ga samo držite pod stražom dok sesve ne proveri. Ne zlostavljajte ga, jer sumnjamože biti neosnovana, iako verujem u zapažanjao kojima nas je obavestio Kliv — zaključi Lun ipožuri dalje prema mestu za spuštanjehelikoptera, koje se nalazilo između skladišta zagorivo i žicom omeđenog koridora premasevernoj luci.

IXU trenutku kad su se njih trojica približavali

helikopteru, Holovej je govorio o planu pobunei rušenja na ostrvu.

— Još niko nije spominjao helikopter, a obapilota su tamo u tvrđavi — primeti Lun.

Page 47: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 46

Odmah zatim on preko ograde od bodljikavežice baci dve gasne bomoe, koje tiho zašištaše.Jedan stražar iziđe iz zaklona i pade blizusamog helikoptera. Dva druga ostadošenepomični u stražarskoj kućici. Tako skoroključno oruđe na ostrvu beše ostalo nezaštićeno.Oni obiđoše oko ograde i nađoše ulaz premakome je bio okrenut laki mitraljez.

— Moramo se skrivati, jer možda ima jošstražarnica u blizini — primeti Makfersonsavetujući krijumčara.

— Idem ja gore da stvorim malu zbrku iprivučem pažnju na sebe — reče ovaj i otrča bezsaglasnosti Luna i njegovog mornara.

— Šta mu bi? — upita Makferson.— Sužena svest... Učinio je ono što je

pomislio da treba. Poginuće, a mi nemamovremena da ga zadržimo — reče Lunpomerajući žičanu prepreku da se provuče.

Odmah zatim njih dvojica se nađoše uhelikopteru. Lun osvetli uređaje, proveri gorivo,pregleda punjenja bombi, a onda sačeka da seMakferson smesti na sedište. Objasni mu kakoda otkači bombe kad mu kaže, a onda uključistarter.

Opšta zbrka na ostrvu išla mu je na ruku, jerniko se nije pitao zašto letilica uzleće, a piloti utvrđavi nisu čuli zvuk motora.

— Ove bombe mi izgledaju male — rečeMakferson držeći odignut plehani poklopacspremišta pored sebe.

— Dovoljne su da potope i najvećepodmornice, koje su na površini. Imaju imagnetni usmerivač, koji ih upućuje na metalnumasu, pa pogađaju sa sigurnošću. Za ovakvudiverzuju su baš ove bombe odlične. Poredrazorne moći punjene su i nervnim gasom, kojisprečava posadu da se spasava, ili neštopreduzme. Važno je da iznenadimo neprijatelja— glasno je vikao Lun da nadjača brujanjemotora.

U niskom letu pređoše iznad koridora irezervoara za vodu. Lun uključi reflektore iosvetli podmornice ukotvljene uz spoljnilukobran jedna uz drugu. Na obe podmornicestražari jurnuše ka automatskim topovima napalubama, ali bilo je kasno.

— Bombe! — komandova Lun i Makfersonpovuče ručicu.

Eksplozije grunuše tako brzo da helikopterposrnu i poskoči u vazduhu, ali nije bio oštećen.

— Vraćamo se! Spreman za drugu salvu! —uzviknu Lun.

— Samo napred, sinko! Propisno se dime iiskreću, sto im gusarskih napada! To su, dakle,gadni okeanski gmizavci, koji su na dno poslalimoj najlepši brod, milion im muka i groznica!— veselo je odgovarao mornar.

— Pali! — opet viknu Lun i istog delićasekunde Makfersonova ruka obori ručicuokidača.

Opet eksplozija grmnu nad malom lukom iopet je njih dvojica osetiše u helikopteru. Nisustigli ni da se okrenu u vazduhu, a većodjeknuše eksplozije u samim podmornicama.Ostaci su padali na površinu vode sa koje većbehu nestali trupovi obe podmornice zajedno sapiratskim posadama.

— Tako su oni naše momke — rečeMakferson.

— Žurimo nazad! — zaključi Lun.Sa tvrđave se oglasi mitraljez i Lun ugasi

svetla, pa naglo obruši ka površini mora. Hteo jeda uz obalu i pod zaklonom skladišta za gorivastigne do prostora između dve fabrike, ali jedankuršum beše pogodio i oštetio malu repnu elisuza pravac leta. Letilica je vrludala počinjući dase vrti u sve manjim krugovima.

— Spuštamo se! Spremni za spasavanje iplivanje! — doviknu Lun.

— Koliko havarija treba da doživim, milionmu nesreća?! — psovao je Makferson žaleći štomora odbaciti torbicu s ručnim granatamaraznih vrsta i automatsku pušku, koju beše uzeojednom od uspavanih stražara kod helikoptera.

Lun rano ugasi motor, jer je želeo da sprečilomljenje pri udaru elise o vodu. Komadi bi tadamogli da ih rane, ili ubiju. Letilica pljusnu blizuobale i njih dvojica zaplivaše.

— Sreća je što smo se našli blizu severneluke. Znam prolaz koji je tajna za stražare —reče Lun.

U tom trenutku poče pakao na ostrvu. Rafalimitraljeza su režali. Gruvale su eksplozije, apožari osvetliše pozornicu pokolja na ostrvu.

— Niko neće ni pogledati prema moru, jer jezabavljen onim bliže sebi — reče Lun osvrćućise da vidi je li Makferson blizu.

Page 48: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 47

Ovaj je snažnim, ali mirnim zamasima grabioza njim. Uskoro su oprezno prilazili uzavrelombojištu.

*Arnold Os je prihvatio da povede svoje ljude

da prepadom posednu sve vitalne tačke četirifabrike, slagalište goriva, magacine oružja irezervoara za vodu. Njegovi ljudi trebalo je daiznenade radnike u spavaonicama i da ih sabijuu jednu halu pod pretnjom mitraljeza iterorističkih mašinskih pušaka koje suizbacivale dvadeset kuršuma, prečnika pet i pomilimetara, u sekundi. Imali su spremne i ručnegranate s mnoštvom mikroskopski sitnih iotrovnih kuglica. Samo jedna od ovih bombimogla je da ubije stotinak ljudi u zatvorenomprostoru.

Dok su stražari primali naređenja, počeo jenapad na podmornice, a malo kasnije planuo je ipožar na zapadnom delu ostrva.

— Požurimo! Brže tamo! — vikao je ArnoldOs trčeći prvi niz padinu ka fabrikama.

Kod ulaza u fabriku je naleteo na snopkuršuma iz malokalibarskog automata, čijipucnji se nisu čuli zbog tokotanja starihmitraljeza i gruvanja bombi. Desetine stražarapopadaše, a drugi jurnuše desno ka ostalimfabrikama. Tako upadoše u još dve zasede,obezglavljeni i ne znajući šta da preduzmu.

Niz padinu stiže Tedi Vend i jedan stražar gaobavesti da je nadzornik svih stražara Arnold Osubijen. Pokaza mu i njegov leš.

— Ja preuzimam komandu! Slušaj ovamo!— uzviknu iskusni Tedi Vend. — Povlači se kakupleraju! Ovamo svi stražari!

On je pravim imenom nazvao “centar” zadevojke prisiljene da “posluže za razonodu”.Stotinak stražara, od kojih neki behu ranjeni,povlačili su se zaobilazeći fabriku broj četiri, paispod jugoistočnog ugla tvrđave ka barakamakoje su zauzimale devojke.

Svi su smatrali da im sa te strane ne pretiopasnost. Međutim, nije bilo tako. UrsulaGordon je još za dana naoružala većinudevojaka. U smrak su stigli dvadeset radnikapod izgovorom da idu u uobičajenu posetudevojkama. Oni su doneli pune džepove ručnihgranata, nekoliko pišitolja i dve rastavljene

mašinske puške starog modela, ali seksplozivnim kuršumima, od kojih je svaki biomala granata sa smrtonosnim čeličnim iglicama.

Tih dvadeset radnika i stotinak devojaka sadasu stajali protivu Vendove grupe preplašenihstražara.

— Paljba! — komandovala je kao iskusniratnik Ursula Gordon.

Neoprezni stražari behu prišli u neuredenimgrupama i sada su se sudarali tražeći kuda dauzmaknu.

— Na njih! Napred! — zvala je u zanosuprve borbe hrabra i ogorčena devojka.

Ona potrča i susrete se sa Tedi Vendom. Onje držao u ruci svoj revolver duge cevi i sada gahitro uperi u Ursulu. Opali jednom i ona zastadezaprepaštena trenutkom i skamenjena udaromkuršuma.

— Ubio... Ti si me... — jedva izgovori, aonda pred njim ispusti ručnu granatu.

Vend kasno shvati šta, se dogodilo i htede dase baci na zemlju, ali eksplozija ga odgurnu;nije bila jaka, ali smrtonosni su bili pogocimnogobrojnih jedva vidljivih kuglica. On jeznao da će umreti u mukama, ali pokuša da sepovuče. Sa strane stiže Elen Velš i jurnu nanjega golim rukama.

— Ostavi me... Pogođen sam granatom —molio je Vend.

— Ubico! — vikala je devojka zarivajući munokte u lice.

Njegovi, kuglicama izbušeni, mišići nisuimali snage i nije mogao da se brani. Jedva sesvalio licem k zemlji da zaštiti već povređeneoči. U zanosu osvete, devojka je jahala nanjemu, pa je jedan čuvar udari po glavikundakom svog automata, a onda dodade rafalod desetak kuršuma u njena, zbog pocepanebluze, ogoljena, mršava pleća. Ona oseti samoprvi udarac, a kuršume samo kao nešto od čeganestade njeno telo. Istog trena ugasi se i zadnjidelić njene svesti.

Čuvari se malo središe i shvatajući da semoraju braniti, pođoše u napad. Slabonaoružane devojke su ginule ne odustajući odborbe. Njihovi juriši ličili su na masovno ludilo.Možda su to i bili, ali u zametku im je bilamržnja zbog dugog ugnjetavanja i sramoćenja.Samo petnaestak njih behu se sakrile u želji dase spasu. Međutim, podivljali stražari su ih

Page 49: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 48

nalazili i ubijali kao i one koje su ih dočekale soružjem u ruci.

Crnkinja Fani Tomson, gola do pojasa i samou kožnoj suknjici, krila se u šiblju s oštrimnožem u ruci. Istrčala bi u pogodnom trenutku izarila svoj nož u leđa nekog požaromosvetljenog čuvara, pa bi se, kao senka, opetsakrila. U jednom trenutku ona ugleda jadnuGlinis Darti. Ta devojka nekad naviknuta nabogatstvo beše obučena u neobičnu belu haljinu,koju je sama načinila od venčanice koju bešespremila za venčanje s čovekom koji je odustaou zadnjem trenutku. Zato se i javila ovamo, uslužbu koja je mnogo obećavala. Sada beše u tojhaljini, ukrašena čipkanim velom i s lakimštapom u ruci. Ona je udarala jednog čuvara baškad drugi podiže mašinsku pušku.

— Nećeš nju! Ona nije pri zdravom razumu,jadnica! — viknu Fani Tomson i zari nož unjegova leđa.

Onako s nožem on se okrenu i pritisnuobarač. Strašno oružje raznese gole grudinesrećne Crnkinje i ona ih pokri rukama, a ondapade izdahnuvši pre nego što je dodirnulazemlju. Ranjeni čuvar je uspeo da ubije još idevojku u beloj haljini, pa onda i sam pade.

— Povlačenje ka tvrđavi! — naređivao jeneko od preživelih čuvara.

Ostali su ponavljali naređenje trčeći ka šiblju.Uskoro su svi bežali ka ulazu u tvrđavu.

— Stoj! Nazad! — sretoše ih uzvicikomandosa.

Svega tridesetak čuvara preživelih poslemanje od sata borbe nađoše se u novoj neprilici.

— Ne možemo nazad. Mnogo ih je i svudanapadaju — reče jedan od njih.

— Čekajte tamo! — naredi jedan komandos inestade u kapiji tvrđave.

— Malo kasnije se vrati sa bokseromJudžinom Golfordom.

— On preuzima komandu i zna šta vam jezadatak — reče komandos.

— Za mnom! — naredi bokser. Nekolikostražara se sašaptavalo. Jedan od njih pristižeGolforda i ispali mu rafal mašinske puške uleđa.

— Zauzmimo položaj u kanalu kod igrališta— predlagao je neko. — Tamo su betonskesvlačionice i zaštitiće nas dok ne vidimo šta dačinimo dalje.

Svi prihvatiše i sjuriše se ka igralištu.

*I komandose njihov novopečeni komandant

Holovej uputi u napad još ne shvatajući da jeporaz neizbežan, jer su radnici dobili dostaoružja od ubijenih i pohvatanih čuvara. Već sunameštali bacače gasnih granata za napad natvrđavu, a podmornice s gasnim raketama nastrani protivnika već su bile potopljene.

— Ubijajte sve na koga naiđete! —naređivao je Holovej, zaboravljajući čak i to dani sam nije izvan opasnosti.

Iza njegovih leđa Dik Stander je šapatomgovorio svom bivšem šefu.

— Tadeus, moramo krenuti odmah. Koridorka severnoj luci je još slobodan, a naš čamac jetamo.

— Ukloni Ludu Pat. Ona “komanduje” upredsoblju. Ja uzimam na sebe Holoveja, a posleću otići da vidim i svog naslednika. Onorganizuje odbranu tvrđave — složi se Heler.

Malo kasnije Stander iskoristi priliku kadostade sam kod Patricije Vandel. Priđe joj superenim pištoljem i hladno reče:

— Pođi ispred mene, ako nećeš odmah daumreš.

Devojka posluša. Stander je odveden u uskihodnik, iz koga su stepenice vodile u podzemnetvrđavske kazamate. Tamo joj zločinački mimoispali metak u glavu, jer je smatrao da ga jeizdala u trenutku kad je mislio da vladaostrvom.

On se vrati i nađe Tadeusa Helera kako neštogovori u telefonsku slušalicu.

— Imam na vezi inženjera Nikolsa. Onpredlaže da se predamo. Zna i vođu pobune. Toje livac Bak Plamer. Na tog neupadljivogčoveka nikad nismo sumnjali — reče ovajpokrivajući mikrofon na slušalici.

— A gde je Holovej? — upita oprezniStander.

Tadeus Heler se lukavo osmehnu u pokaza nasef ugrađen u zid.

— U sefu!? — iznenađeno upita Stander.— I dobro zaključan — smejući se odgovori

Heler.— A Čarli Karuter?— Njegovom srećom zakačio ga je po glavi

Page 50: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 49

neki izdaleka ispaljeni kuršum, pa je smešten uprevijalište. On je van stroja i ja sam preuzeokomandu.

— Da li će pristati komandosi?— Videćemo — odgovori Heler i nastavi

razgovor s protivničkim taborom.Govorio je da ima rezervu bakterija i

otrovnih mina, koje će ispaliti ako se ne prihvatepregovori.

— Ti si započeo pregovore? — tiho upitaStander.

Heler Klimnu glavom i nastavi razgovor.Kad prekide, ispriča Standeru o čemu jerazgovarao sa inženjerom.

— Pretnje su ga malo pokolebale i rekao jeda će izvestiti Luna i Plamera — zaključi onustajući.

— Pa šta sada? — upita Stander.— Okupi preostale šefove, pa da se

dogovorimo, Siguran sam da će Lun shvatitipretnju. Uspećemo da iziđemo iz ovog pakla,ako nas posluži stara sreća — odgovori Stander.

— Ali naše pretnje nemaju osnova. Nemamoni bakterije ni otrove. Japanac je sve spalioplašeći se katastrofalnog “bekstva” novihbakterija — reče Stander.

— Ali Lun i ostali ne znaju da nemamo čimeda pretimo — umiri ga Heler. — Ti znaš da jaumem da vodim igru. Nadam se da ćemo i ovudobiti.

— Verujem u tebe — pohvali ga Standermisleći na svoju odluku da igru sam dobije.

Još kad je stvorena zavera protivu tvoracasvega na ovom ostrvu, Stander je zamislio dapoubija sve one koji ostanu zadnji da dele plen.Sada su ostali samo on i Heler. Negde je bilaživa i Sandra Kan, ali ona nije znala gde ih čekanovac ukraden od pravih gospodara ostrva.

On otrča da prikupi preživele ljude, a Helerostade uz telefonski aparat da nastavi pregovore.

Baš tada komandosi jurnuše i pretrpešeogromne gubitke. Naterani uzvicima starešinapođoše još jednom u napad i proređenih redovauzmakoše sada neposredno u zaklon tvrđavskihzidina.

*Lun i Makferson behu stigli do komandnog

centra pobune. Tu dobiše druga odela i raspitaše

se o Džejn. Lun joj poruči da prekine pravljenjeplatnenih maski, jer su podmornice potopljene,a trebalo je da joj kaže otkuda prete gasnegranate. Brzina ga je omela, a malo pocepanogplatna nije bilo velika šteta.

Izveštaji o borbama su bili povoljni. Čuvariuprave ostrva su bili razbijeni, a komandosisami ne mogu da pobede. Neko donese ranjenogkrijumčara Keba Madoksa, koji je uspeo da seobraduje što vidi živog Luna, jer imaće ko damu izvuče malu minu iz tela, a onda izdahnu.

Bio je tužan izveštaj o pokolju devojaka ičuvara kod baraka bordela. Broj mrtvih na obestrane procenjivao se već na stotine. Tada stižeNikols s predlogom da se pregovara.

— Da preslušam snimak, razgovora za vremedok sam bio odsutan, a vi za to vremeodugovlačite pregovore — predloži Lun.

— Nije potrebno da slušate magnetofonskisnimak, jer ja sam sve čuo — reče inženjer iispriča šta su razgovarali Heler i Stander.

— Dakle, blefiraju s bakterijama i otrovima— zaključi Lun.

— To je sigurno. Oni su se užasavali da samidodirnu čak i otrovna oružja. Pokušao sam daproverim to kod dr Takabea, ali nisam ga našao.Dakle, šta zaključujemo — reče inženjer.

— Neka pregovore preuzme Plamer — rečeLun.

— Ali oni znaju da ste i vi ovde. Vas binajbolje poslušali — reče inženjer.

— Ti ćeš ih bolje razumeti, jer ja samneobrazovan čovek — reče Bak Plamer.

Lun se nasmeja i dodade:— A bio si obrazovan da pod nosom čopora

vrsnih agenata, gangstera i konspiratora svihvrsta pripremiš pobunu, koja pobeđuje. Ti vodišposlove, a ja sam slučajni saputnik.

— Kad se mora, neka bude — prihvatiPlamer. — Međutim, rušenja fabričkih uređajase ne obustavlja.

— To je neophodno, Bak — složio se Lun.

*U biro stigoše tri oficira komandosa i ranjeni

Karuter, čiji položaj su oni znali i zbog koga subili spremni da poslušaju. Tu se nađe i SandraKan. Pošto su pridošli zatekli tu Helera iStandera, bilo ih je sedam.

Page 51: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 50

— Gde je Roj Holovej? — raspitovao seČarli Karuter držeći se za glavu, ali niko munije odgovarao.

— Počnimo, gospodo! — pozva ih TadeusHeler.

On izloži sve što je znao o stanju na ostrvu izaključi da treba odlučiti o predlogu da sepregovara.

— Mi smo ostali bez veza sa centrom.Pobunjenici su zauzeli luku i potopilipodmornice. Mi smo došli na dva laka broda, alioni su sada u njihovim rukama — izvesti jedanod oficira u odeći komandosa.

— Zar neće stići neka veća jedinica dapotpuno uguši pobunu? — upita Helerobraćajući se svom nasledniku Karuteru.

— Nije predviđeno ... Šefovi nisu ni sanjalida ćemo mi ovde biti dovedeni u izgubljenupoziciju — odgovori Karuter.

— Ali neka sada predvide. Imate li bar vineku vezu? — upade jedan od oficira.

— Vezu imam. Moja radio-stanica je dobrosklonjena i svaki čas mogu da pozovem pomoć— odgovori Karuter.

— Pa zašto već niste to učinili? Naši ljudi suovde izginuli i moglo bi da bude gore — glasomprotesta reče drugi oficir.

— Naši tamo... Naši šefovi ne mogu dapomognu kako bi nama trebalo, jer to bi bilainvazija, skandal... Njihova pomoć bila bi smrtza sve nas — izjavi Karuter.

— Zašto? — Upita Sandra Kan.— Nijedna država neće priznati da ima veze

što se radi na ovom ostrvcu, čija je tajna moždaveć otkrivena celom svetu, jer Lun je sve saznao— objašnjavao je Karuter. — Dakle, ostaje onaeskadrila da razori ostrvo i napalmom sve spržitako temeljito da ne ostane ništa. Verujem da niod vaše lepote ne bi ostalo niša sem sećanjakakvog udaljenog džentlmena.

— Hvala na jasnom i potpunom obaveštenju.Lepo smo se nasukali — reče Sandra Kan iosmeh joj se ugasi.

— U tom trenutku zazvoni telefon. Helerreče da će on uzeti slušalicu, jer već jerazgovarao sa protivnikom, pa je u toku stvaru.Karuter odobri klimanjem glave.

— Ovde Heler! — javi se zločinac trudeći seda mu glas bude miran i bebrižan.

— Ovde Bak Plamer — začu se odgovor.— Šta želite? — upita Heler.— Saopštavam vam da zahtevam predaju ...— Ali nećemo da razgovaramo tako. Mi

imamo jake ...— Ništa vi nemate, zlikovče! Predajte se u

roku deset minuta, ili ću narediti da počnebombardovanje tvrđave iz bacača gasnih bombi— podviknu Bak Plamer.

— Mi smo onda prinuđeni da upotrebimootrove i bakterije, kao i ostala oružja za potpunouništenje svega živog na ostrvu. Vi znate dasmo toga dosta proizveli — pokušavao je da idalje blefira Tadeus Heler.

— Dok ti odatle brbljaš, “guverneru”, našidrugovi su dobro poseli koridor ka severnojluci, kanalizaciju fabrika prema istočnom rtu isvaki mogući pravac bekstva. Za deset minutaugušićemo vas tu u toj jazbini — odgovoriPlamer.

— Ali čoveče... zausti Heler.Međutim, veza se prekide. Heler je morao dakaže ostalima pravo stanje stvari.— Oni će nas poubijati. Treba da pozovemo

avione. Mi ćemo pokušati da se probijemo doluke i osvojimo brodove. Bar neko će se spastiod potpunog uništenja — zaključi Čarli Karuter.

On pogleda ostale. Svi su klimnuli glavom iliglasno rekli da se slažu s tim očajničkimkorakom.

X— Srećna je okolnost što smo mogli da

čujemo njihove planove — reče Bak Plamer,ustajući da pokrene ljude prema odbrambenimpoložajima, koje je hteo da uspostavi naprilazima zapadnoj luci.

— Ta srećna okolnost treba uvek da jeprisutna. Da nisu postojali prislušni uređaji

inženjera Nikolsa, Lun bi već našao način da ihsam postavi ne samo u biroe, nego i u odelaneprijatelja — primeti novinar Kliv Hogan.

— Ali kako da sprečimo poziv avijaciji? —pitao se glasno Bak Plamer.

U tom trenutku uđoše Lun, Makferson i HariHof.

Page 52: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 51

— Znam da ćete pojačati odbranu premaluci, ali treba da pripremimo i evakuaciju —reče Lun Plameru.

— Plovni objekti i svi čamci jedva ako moguda pokrenu dve stotine ljudi. Šta da čine ostali,jer vreme odmiče, a mi ne možemc ništa, semda zaplivamo među ajkule? — glasno jerazmišljao vođa pobune na ostrvu.

— Opet bi trebala neka srećna okolnost —reče Hogan beležeći tu misao kao deo budućihreportaža o neobičnom obračunu.

— O čemu je reč? — upita Lun.Novinar mu ispriča da je bilo reči o srećnoj

okolnosti što su mogli da prisluškuju sveneprijateljske tajne. Sada se zna da ćetajanstvena eskadrila prosto razneti i spalitiostrvo, ali nema načina da se to spreči. Akopobunjeni radnici saznaju šta im preti, moglo bidoći do panike i nasilnog ukrcavanja u dvabrodića. To bi komandosima dalo priliku danapadnu i postanu opasni.

— Srećne okolnosti postoje, ako ih na vremestvorimo. — reče Lun i okrenu se Makfersonu iHofu. — Vas dvojica krenite i nađite Bernara, sakojim ste se dogovorili da vas čeka na pučini.

— Ali to smo mi... Računali smo naevakuaciju naše grupe — tiho odgovoriMakferson.

Lun se činio da nije ni čuo ni razumeo tumornarevu upadicu, pa nastavi:

— Brzo otplovite na Sent Martin i pokušajtepokrenuti sve ribare i plovna sredstva obećavajućinagrade i zahvalnost. Vi ste jedina šansa ovimljudima.

— Ako je tako, oteću nečiji veći brod idoploviću ovamo makar se svet prevrnuo u okean— prihvati Makferson i htede da objasni Lunutrenutak malopređašnje slabosti.

— Znam, Same! Sve znam! Požurite! —uzviknu Lun.

Njih dvojica otrčaše u noć.— Vreme je za naš napad, jer zločinci neće da

se predaju — zaključi Bak Plamer.— Napadamo u svakom slučaju, ali, ujedno,

najveće snage treba da štite luku, ako se slažete stim. Biće to nova srećna okolnost ako naš prijateljribar Simon Bernar dovede ribare s brodićima, jerljudi će već biti oko luke i nećemo gubiti uvremenu — upozori Lun.

— O svemu treba misliti. Bojim se da bi naš

poduhvat bio tragičan podvig da se nije našla i tasrećna okolnost što ste vi stigli ovamo — smejućise reče Plamer.

Naređenja krenuše osvojenim telefonskimlinijama, radio-vezom pomoću toki-voki aparataotetih od čuvara i kurirskim vezama, a onda počenapad.

Komandosi su računali da će udar biti popraznoj tvrđavici, jer su se grupisali zapadno odnje i privlačili se ka liniji za očajnički juriš.Međutim, brza automatska oružja, mitraljezi iminobacačke granate bez gasa i otrova stvorišeneprobojnu zavesu smrti na padinama, iznadrezervoara za vodu, stanova za hemičare,igrališta i laboratorije, sa koje je još dopiralosvetlo požara. Komandosi ipak pođoše na juriš, aonda ustuknuše.

— Predajemo se, ne pucajte! — pozivali suveć iz nekoliko grupa.

Kratko zatišje iskoristiše i čuvari skriveni kodigrališta i predadoše se radnicima, koji ihodvedoše u zaklone s druge strane igrališta.

Lun je i dalje slušao šta se događa u birou natvrđavici.

*— Najkasnije u svitanje eskadrila će

bombardovati, a vaši ljudi nisu uspeli ni da sepribliže luci — govorio je Karuter oficirukomandosa.

— Mnogi se predaju, a dve trećine su mrtvi.Zbog toga smatram da je predaja jedini izlaz —reče oficir komandosa.

Odjeknu pucanj i on se svali na pod okrećućiglavu da vidi ko ga je pogodio. Dik Stander iSandra Kan stajali su na vratima i oboje su držalipištolje u rukama. Tadeus Heler i Čarli Karuter suih neodlučno gledali. Trebalo je da potegnuoružje, ali šanse su im bile male, a moždaStander i Sandra nemaju nikakve zle namere.Ovo dvoje iskoristiše neodlučnost bivšeg isadašnjeg “guvernera” pa priđoše bliže.

— Sve je okončano — reče Stander. — Nemanade da se spasemo svi, pa je bolje da odmahumrete.

— O čemu ti to, Dik?! — preplašeno uzviknuHeler.

Page 53: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 52

— Ne mogu dozvoliti da padneš u ruke Lunu, aznaš gde je naš novac i kuda bežimo — odgovoriStander i opali.

Pištolj u ruci Sandre Kan planu u istomtrenutku. Dva čoveka zabaciše glave pogodeni ulice i čelo, a onda se svališe na tle.

— Požurimo! — uzviknu Stander.— Sreća je što sam davno pripremio bekstvo,

pa sada možemo da umaknemo.— Sad sam sigurna da te stvarno volim, Dik,

jer si najpokvareniji od svih ljudi koje samupoznala — smejući se zaključi Sandra Kan.

*Više se ništa nije čulo iz tvrđave i Lun

prekinu prisluškivanje. Požurio je s grupomnaoružanih radnika ka tvrđavi u nadi da ćepreseći put Standeru i špijunki, ali malo kasnijebio je svestan da su oni znali neki put daumaknu. Nije više mogao da misli na njih, jer jetrebalo završiti rušenja na ostrvu, pripremitiodlazak živih jer već se javljalo izdajničkosvetlo zore na istoku.

— Zadnji komandosi su se predali. Imamoukupno devedeset i tri zarobljenika. Mrtvih kodneprijatelja ima oko tri stotine, a naših za okopedeset manje. U naše ubrajam i nesrećnedevojke, od kojih su se neke hrabro borile —izvesti Bak Plamer i sam gledajući premaistoku.

— Da li su brodići i čamci isplovili? — upitaLun.

Plamer klimnu glavom.— Bilo je dogovoreno da vi idete s njima, jer

i tamo treba neko da ih vodi — prekorno rečeLun.

— Ljudi su mi ukazali poverenje i ja ne mogudrugačije. Ostaću zadnji na ostrvu — odgovoriPlamer i iziđe na. zaravan uz podnožje tvrđave.

Tu se ispružio da predahne. San mu jesklapao oči.

Lun je sa osmatračnice zurio u daljinu.Odjednom mu jeza prođe telom. Desetinebrodića i čamaca su u čoporu plovili ka ostrvu ibili su sad udaljeni manje od milje. Lun otrča utvrđavu i javi da svi siđu u luku, a onda nađeDžejn i njih dvoje zajedno napustiše bojište.

Dok su se spuštali ka spaljenimlaboratorijama i ostacima hemijsko-biološkefabrike Lun reče:

— Celo vreme ne znamo šta se dogodilo sJapancem.

— Dr Takabea je bio značajan zamikrobiologiju. Bilo bi dobro da smo ga našli— reče Džejn Vitington.

— Sada je kasno da preduzmemo bilo šta —odgovori Lun.

Malo kasnije, oni se nađoše sa Makfersonomi Hofom. Oni ga obavestiše da brodića i čamacaima dovoljno, a da njih čeka ribar SimonBernar, koji sada zna šta se dogodilo na ostrvu.

— Znaju li i ostali ribari? — upita Lun.— Da ne znaju ne bi ni došli — odgovori

Hari Hof.— Treba požuriti ukrcavanje — zaključi

Lun. — Strepim da će svakog trenutka stićivazdušni pirati ko zna po čijem naređenju.

— Mislim da neće stići — reče Hari Hof. —Bar tako je obećao naš prijatelj ribar.

— Šta on može protiv nepoznatih aviona?!— začudi se Lun.

— Imao snažnu radio-stanicu skrivenu nabrodiću. Taj čovek ima vezu s nekomorganizacijom, ili državom. Nismo tražili danam sve otkrije — odgovori Hof.

Budi jasniji — nestrpljivo reče Lun.— Pusti da ja objasnim malo jednostavnije

— upade Makferson. — Evo kako to ide: nekiavioni su na ostrvu Sven. Na istoj visini jeKuba. Ribar odnekud zna da su avioni na Svendošli iz Hondurasa, a tamo su bili i komandosi.Neka ostrva pripadaju Sjedinjenim Državama aneka drugima — Nikaragvi, Holandiji,Francuskoj, Britaniji, Španiji, Dominikani... Itako, pošalješ vest da ovo i ono ostrvo hoće danapadnu “neidentifikovani” avioni. Tu je Kuba.Lovački aparati počinju da krstare nadostrvima...

— Sad je sve jasno — prekide ga Lun.— Eto — dodade Makferson. — Ribar je

rekao da su mu prijatelji obećali stvaranje takvegužve i zabune nad celim Karibima da seteroristi neće ni usuditi da polete u ovompravcu.

— Ali, ja sam siguran da će stotine agenatakrenuti da nađu nas četvoro. Zato požurimo kanašem prijatelju — zaključi Lun.

Page 54: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 53

— S njim smo se već oprostili. Bolje je daniko ne zna na kojem smo brodu — reče HariHof.

— Je li ti neobično, Donalde, što mladić umeda misli? — upade Džejn Vitington.

— Pa... nije. U njegovim godinama ja samveć doktorirao na dva univerziteta i preturiopreko glave obračun s Falkom i kompanijom —odgovori Lun.

*Po prirodi sabran i sposoban da sve tačno i

brižljivo uradi, dr Takabe beše bez i jednegreške pripremio uništenje zaliha svih biološkihotrova, bakterija, virusa i hemikalija opasnih zaokolinu. Bilo je neobično to što je uprava ostrvatražila od njega takve pripreme, razume se, nedajući naređenja i za paljenje. On je shvatio daobe neprijateljske strane u pogledu njegoveoblasti rada imaju iste interese. Međutim, onsam mrštio se i na samu pomisao o pobuniradnika, ali nije nalazio opravdanje i korist odtoga da ustane protivu njih. Zbog svega toga onje odlučio da se odmah odvoji i da skriven sasvojim pratiocem Nakacukosom sačekamogućnost da nupusti ostrvo i da se vrati uSjedinjene Države, svoju novu domovinu.

— Osećam da sve ovo nije u nteresu onihkoji su nam pomogli da se uselimo u SjedinjeneDržave i da dobijemo državljanstvo — poverion svom pratiocu kad se nađoše u skrovištutajno izgrađenom ispod rezervoara za vodu.

Stari Japanac nije obraćao pažnju na to šta drTakabea govori. Njega je iznenađivalopostojanje ovog skrovišta i upita ko ga je i kadastvorio.

— Ono je delo dalekovidih ljudi. Jednavažna agencija naše nove domovine izgradila gaje još pre nego što su ostrvo iznajmili vlasnicizločinačke kompanije. I to je sada za nas pravablagodet — odgovori dr Takabea.

— Ali kako ste vi saznali za njega? —raspitivao se dalje Junagi Nakacukosa.

— O tome ne treba da razgovaramo.Međutim, s obzirom na to da među nama i inačenema tajni, mogu ti reći da sam još pre dolaskaiz Japana uživao poverenje nekih Amerikanaca.Oni su mi pomogli da budem primljen nastudije, a kasnije i da dobijem mesto u najboljim

laboratorijama. Znali su i da dolazim ovamo, pasu mi za svaki slućaj obezbedili ovo skrovišteda ovde sklanjam kopije naučnih otkrića iizveštaje kako napreduju poslovi. Neko drugi jeto uzimao i upućivao dalje — ispriča drTakabea i njih dvojica ućutaše

Iako je skrovište bilo duboko pod kamenimtlom, u njemu su se osećali potresi eksplozija, aprodirali su i odjeci bitke. Samo po sluhu, njihdvojica su procenjivali šta se događa. Bližila sezora kad skočiše preplašeni. Dr Takabea jedržao pištolj, a njegov pralilac i slugaNakucakosa železnu polugu.

— Jeste li ovde, gospodine doktore? — još izpotkopa javi se Dik Stander.

— Gospodin Dik Stander — tiho šapnu drTakabea. — Ne znam otkud on ... Valjda nijejoš pre?... Onda je on tajni agent Centralneobaveštajne službe.

— Budimo oprezni — savetovao jeNakacukosa i sam ne znajući šta to treba daznači.

— Dolazim s gospođicom Kan — javi seStander opet.

Celo sklonište bilo je izgrađeno vrlo vešto.Sagrađeno pre temelja za nosače vodovodnihrezervoara bilo je i dobro zaštićeno i odličnoskriveno. Imalo je ulaze iz potkopa u kojima subile cevi, hidranti i dovodi vode. Uz cevi bio jeprostor kroz koji je čovek mogao da se provuče.To je bio jedan način da se dođe do skloništa, alipostojali su i kanali ispod ovih gornjih. Tako seovamo moglo stići iz svakog većeg šahtavodovodnog sistema. Dr Takabea znao je samoonaj iz pravca laboratorije i krak ka pristaništu,gde se iz brodova ispumpava voda.

— Jeste li se poplašili, gospodine Takabea?Budite mirni, jer mi smo svoji — dodade DikStander i uđe ispred Sandre Kan.

Dr Takabea ih dočeka ne ispuštajući pištolj izruku.

— Od kada znate za ovo sklonište, gospodineStander? — upita on rešen da puca u pridošlice,ako oni odskora znaju tajnu skloništa.

— Ja ga znam još dok je izgrađivano — rečeStander. — Sada nije vreme da odugovlačimosporazumevanje. Ja sam agent za specijalnezadatke. Zato sam i postao zamenik šefa naostrvu. Sve vreme sam uzimao vaše izveštaje ispise. Ja sam ih i prosleđivao dalje.

Page 55: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 54

— Onda ja ne razumem mnoge stvari. Imaosam utisak da ste vi čovek druge vrste. Bili stepokretač zavere protivu kompanije na ostrvu,iako ste uživali njeno poverenje — reče drTakabea.

— Čovek ima i privatni život i može daupadne u avanturu... Može i da Agencija želialibi za svoje učešće u stvaranju kompanije zaproizvodnju oružja terora... Možda su našišefovi odlučili da prestanu... Možda su takodospele i vesti do Luna — govorio je DikStander.

— Onda ja nikada neću biti siguran za kogasam radio — zaključi biolog i krupne graškeznoja pojaviše mu se na čelu. — Sada mi se činida su me isti ljudi doveli ovamo i dali mi tajnizadatak.

— Sve je moguće — upade sada i SandraKan. — Čovek misli da je dvostruki agent, a onu oba slučaja radi za istu špijunažu. Ili niknudve zavere, suprotne jedna drugoj, pa se pokažeda ih pokreće isti centar.

— Ostavimo to i pripremimo se za bekstvosa ostrva — upozori ih Stander.

— Žalim što još jednom nisam sreo Luna išto nisam razgovarao sa Džejn Vitington.Siguran sam da bi mi odgovorila na jednopitanje, koje muči sve naučnike na poljubiologije, a ona zna odgovor — reče Japanac.

— Još jednom?! — začuđeno upita Stander.Dr Takabea mu ispriča kako je upoznao Luna

i kako su slušali razgovor u birou šefa na tvrđavikoristeći “stenice” inženjera Nikolsa.

— To znači da biste vi mogli do Luna —uzbuđeno zaključi Dik Stander.

Tog trenutka u njegovoj glavi niče plan ozarobljavanju Donalda Sikerta. Bio je svestan dabi postao junak dana i sve greške na ostrvu bilebi zaboravljene, a gresi izdaje, koje je počinioželeći da se domogne bogatstva i napustišpijunažu i krijumčarenje, bili bi mu oprošteni,ako bi predao velikog naučnika svojimgospodarima.

— Mi moramo uspeti! — uzviknu on i priđenajvlažnijem betonskom zidu skloništa.

Golim rukama odstrani mokro blato na dnuzida i u uglovirna. Tako otkri pukotine u kojegurnu ruke. Odmah zatim zid poče da se naginjeu vodoravan položaj. Iza zida bile su police s

radio-uređajima, sto za rad, sanduci puni oružjai opreme.

— Tu imamo sve: gumene čamce i motore daumaknemo do neke naše baze. Tražiću savet pošifri hitnog i direktnog kontakta — govorio jeon uključujući radio-stanicu da se podignenapon do potrebne visine za emitovanje.

Pola sata kasnije on dobi naređenje da se Lunpo svaku cenu ili uhvati, ili ubije.

— Doktore, krenite! — naredi Dik Stander.— U vas su uprte oči Agencije, odnosnoSjedinjenih Država. Vi ste velika nada i šansa!

Dr Takabea je ipak bio oprezan i zatraži danaredba bude dopunjena njegovom šifrom. Ljutzbog gubljenja vremena, Dik Stander ipakodmah uspostavi vezu i zatraži šifru za agentakoji treba da namami Luna.

— Centar javlja, pažnja! Centar javlja!Naređujemo da OR33M. Izvrši zadatak!Naređujemo... — čulo se iz zvučnika koji sadabeše uključen na otvorenu vezu.

— Razumem! — vojnički reče dr Takabea idade znak svom pratiocu da krenu.

— Kako mislite da postupite? — upitaStander.

— Idemo u luku. Tražićemo Luna i kazati daovde imamo dragocena dokumenta. Dovešćemoga da ih vidi i da zapamti sklonište. Vi buditespremni da ga zarobimo Imajte u vidu da je tovrlo opasan čovek. Može da se posluži nekim odtrik-oružja — objasni biolog.

— Pogodićemo ga odmah strelicama zatrenutno uspavljivanje. Imamo dva oružja za to— reče Stander.

— Ipak ćemo mi biti pobednici, a nepobunjenici i Lun — zadovoljno reče SandraKan i htede da napravi svoju izazovnu piruetu,ali je ometoše niska tavanica i skučen prostor.

Ona završi pokret u Standerovom naručju.Njih dvoje ostadoše da čekaju u zasedi s nekomvrstom samostrela u rukama. Jaka opruga bacalaje strelicu koja trenutno parališe i uspavljuje, aline ubija.

— Ni deset ovakvih ostrva ne vrede kolikozarobljeni Lun — uzbuđeno je govorio DikStander.

— Dobro je što žemo proći bez kazne, alinovac ćeš morati da vratiš — reče Sandra Kan.

— Naprotiv! Neću dati ni novac ni Luna.Luna ćemo sakriti i tražiti punu cenu. Bićemo

Page 56: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 55

neslućeno bogati, draga — šapatom joj odgovoriStander.

— Ti si čaroban čovek! — uzviknu ona. —Svakog trenutka si u stanju da kreneš u novipodvig i da skuješ novu zaveru. Ne postojičovek koji tako sigurno sve događaje preokrećeu svoju korist, ili im se prilagođava na najboljinačin.

— Koliko znam, ni ti nisi zaostala ni u jednojigri — odgovori Dik Stander ne skrivajući svojedivljenje.

Odmah zatim oni proveriše jesu li dobropostavljeni.

— A šta ako dođe više njih? — upita SandraKan.

— Pitanje nije loše. Za svaki slučaj uzećemomaske i spremiti granate s gasom za paralisanje— odgovori Stander.

— Ali to znači da će Japanci biti nezaštićeni— tobože zabrinuto reče Sandra Kan.

— Tako, dakle, shvatila si igru. Oni i nećeotići živi sa ostrva — odgovori Standerdonoseći dve lake gas maske s rezervoarimakiseonika.

On joj objasni način rukovanja i dodade dasu pogodne i za ronjenje od najmanje jednogsata. Posle toga su njih dvoje ćutali osluškujući,jer pokretni kapci za maskiranje skloništa bili suotvoreni, a svetlo ugašeno. Prekidač za svetlobio je uz levu Standerovu ruku.

— A šta ako bombardovanje bude tako jakoda poruši i ovo sklonište? — upita Sandra Kantiho u jednom trenutku.

— Zar ti nisam rekao? — reče Stander.— Ne razumem...— Bombardovanja neće biti, jer je već kasno.

To sam znao i pre nego što su mi javili.— Ko ti je javio?— Naši, pre desetak minuta, dok sam

razgovarao.— Otkud oni znaju?— Pogodi. Ne verujem da ne shvataš.Sadra Kan se zakikota i opet umiri. Malo

kasnije htela je još nešlo da kaže, ali je Standerzaustavi tihim “Pst!”

*Dr Takabea i njegov pratilac tražili su “onoga

ko ovde komanduje”, jer treba da mu saopšte

važnu stvar. Tako naiđoše na MartinaTelmadža, čoveka koji je u toku obračuna supravom ostrva i njenim ljudima bio u Lunovojpratnji. On beše primetio Luna i njegoveprijatelje i odvede Japance k njima.

— Radujem se što vas vidim živog i zdravog— reče dr Takabea. — Čestitam vam pobedunad tim odvratnim zločincima.

— I ja vama, gospodine doktore — odgovoriLun. — Bio sam zabrinut zbog vašeg nestanka.Gde ste bili sve ovo vreme?

— U skloništu — odgovori dr Takabea. —Smatrao sam da je najvažnije da spasem naučnudokumentaciju. Još ranije sam bio stvoriopogodno sklonište. Tamo sam odneo najvažnijadokumenta. Sada treba da ih spasemo.

— Zatražiću da vam se daju ljudi i odredibrod na koji ćete se ukrcati — reče Lun.

— Sve to ne mogu da poverim nesigurnombrodu. Priča se o mogućnosti napada. Najboljeje da vam pokažem gde su dokumenta, pa da tu iostanu do bolje prilike. Samo vama mogu dapoverim takvu tajnu — odgovori biolog.

— Nemamo vremena za odlazak tamo —reče Lun.

— Ali to je odmah iza luke, podrezervoarima za vodu. Dođite, molim vas.Trajaće sve najduže pet minuta — molećivimglasom reče Japanac.

Lun pristade i reče Makfersonu i Hofu da seukrcaju i obezbede da brodić čeka još nekolikominuta.

— Naš brodić i ne može da krene tako brzo,jer mu je preprečen put ka izlazu iz luke.Čekaćemo vas — odgovori Makferson.

Lun i Džejn požuriše za dr Takabeom injegovim pratiocem. Bili su i oni iznenađenipostojanjem ovog prolaza iz luke, koji još nikonije bio otkrio, ali smatrali su da ne postojinikakva opasnost, jer svi protivnici su bilizarobljeni ili mrtvi. Jedino su pobegli DikStander i Sandra Kan, ali je Lun verovao da suoni ili već daleko od ostrva, ili dobro skriveni ustrahu od zarobljavanja.

Tako se desilo da je Lun ušao za drTakabeom ne gledajući pažljivo napred, negopomažući da Džejn lakše prođe. Baš joj jedodao ruku kad dr Takabea reče:

— Upaliću svetlo u skloništu.

Page 57: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 56

Svetlo blesnu. a Lun i Džejn uđoše. Kasno sučuli slabi zvuk opruga i osetiše ubode usred lica.Lunova ruka pođe ka pištolju, ali tamo se ukoči.Njih dvoje se svališe na betonski pod.

— Imamo ih! Mi smo ih savladali! —oduševljeno viknu Dik Stander.

Odmah zatim on je uz pomoć Nakacukosa iSandre Kan svlačio Luna i Džejn ne ostavljajućina njima ni komadić odeće.

— Sve što oni imaju može da skriva oružje,ili neko opasno sredstvo — objasni on donosećidva prljava radna kombinezona iz drugog delaskloništa.

Navukoše kombinezone na gola telazarobljenika.

— Treba da požurimo, jer njegovi prijateljiće se zabrinuti i početi da traže — reče drTakabea.

— Još samo da ih maskiramo — reče SandraKan.

— Šta da?!... — zausti dr Takabea.— Proturićemo ih kao ranjenike — odgovori

Sandra Kan. — I sami ćemo se maskirati.— Ali nas će lako prepoznati zbog... —

zausti dr Takabea.— Naravno, prepoznali bi vas po žutoj koži i

tim vašim škiljavim i kosim očima — smejao seDik Stander.

On je već nišanio prema naučniku, ali SandraKan je već okinula iz svog malog pištolja, čijikuršumi su bili puni smrtonosnog otrova. Onaopali po dva puta u dr Takabea i njegovogpratioca.

Malo kasnije, Sandra Kan bila je maskiranakao jedna od devojaka iz “centra” za zabavu.Preko svoje kose beše stavila okvašenu ineurednu periku tamne boje. Po golom telu bešeobukla iscepanu mušku košulju i umašćeni radnikombinezon. Vešto je uklonila šminku i isprljalalice, a onda glavu povezala krpomokrvavljenom na lešu dr Takabea.

— Izgledaš kao prava pobunjenica — rečeDik Stander i sam preobučen, maskiran iisprljan.

Njih dvoje su s dosta napora izvukli Luna iDžejn ka drugom prolazu, koji je izvodio krozskrivenu pukotinu, malo dalje od luke. Vratišese da. pronesu čamac i motor. Stander je brzonapumpao gumeni čamac i proverio motor. Sveje bilo u redu i njih dvoje ubacišc Luna i Džejn,

koje, onako blede, prljave i okrvavljene niko nebi mogao da propozna.

— Svi đavolski žure, a nama to odgovara —reče Stander

— Hoćemo li na Anguilu, ili na Sent Martin —upita Sandra Kan

— Ni na jedno od ta dva ostrva. Idemo naSkrub — odgovori Stander.

— Ali to je britansko ostrvce — reče ona.— To je tačno, ali u gostima je naš brod za

“naučna istraživanja” iz baze na ostrvimaNavasa. On će polako ploviti prema nama —odgovori Stander.

— I sve to si uspeo da dogovoriš za nekolikominuta razgovora dok sam se ja maskirala?! —s nevericom upita Sandra Kan.

— Naravno. Nisam imao vremena daodugovlačim. Mogu te obradovati i time daeskadra brodova i eskadrile helikoptera iz bazaPortorika i okolnih ostrva žure ka MalomSkrubu.

— Ipak će da bombarduju?!— Ne! — Umešaće se zbog “nejasne

situacije i pobune”. Još u toku dana slušaćemovesti o tome da su “razotkrivene tajne fabrikekrijumčara na Malom Skrubu i da je Agencijaodigrala u tome važnu ulogu”.

Sandra Kan više nije govorila, jer instinktomje osećala da Stander meša laži i istinu. Ono obrodu za naučna istraživanja... Ona pogledaprema Standeru i lice joj se ukoči.

— Volim te, draga, ali podigni ruke i nepokušavaj ništa — naredi Stander mirno držećiu ruci pištolj malog kalibra s otrovmmkuršumima, kakvim je ona malopre ubilaJapanca.

— Šta je s tobam, čoveče?! — uzbuđenoupita špijunka.

— Ti nešto sumnjaš, a ja ne mogu mnogo daobjašnjavam. Nisam siguran da bi ti još jednompristala da pokušaš prevariti Agenciju —odgovori Dik Stander.

Sandra Kan ispruži ruke, da zaštiti lice, iparalizirajuća strelica je pogodi u desni dlan.Trenutak je zurila u zabodenu strelicu, a ondapade na dno čamca. Dik Stander je nekolikotrenutaka razmišljao nad njom, a onda je baci uvodu. Držao joj je lice pod površinom sve doknije bio siguran da se udavila. Gurnu je dublje uprocep pukotine, a onda kratkim veslom zavesla

Page 58: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 57

i izvede otežali čamac na otvoreno more. Jutroje već bilo osvojilo.

Jedan motorni čamac prolazio je blizu.— Povucite me, imam ranjenike! — pozva

Stander.Ribar skrenu i baci kraj užeta.— Šta je s vašim motorčićem! — pitao je

radoznalo gledajući nepokretna tela na dnugumenog čamca.

— Ugasio se dok sam utovarao ranjenike —odgovori Stander.

— A kuda ste se vi uputili?— Poslali su me do severne luke, ali otuda su

svi evakuisani, pa idem nazad u zapadnu. Moguda ukrcam najmanje deset ljudi — odgovoriribar.

— Ukrcajte samo mene i ova dva ranjenika,pa vam poklanjam gumeni čamac i motor.Vrede najmanje pet stotina dolara — rečeStander.

— Računam i više — radosno se složio ribar.— Onda pravo na Skrub.— Ali rekli su da svi plovimo na Sent

Martin.— Tamo je francuska i holandska uprava, a

na Skrubu su moji prijatelji i porodica.— Zar ste Englez?— I ja i ovo dvoje. Kao radnici bili smo došli

na Mali Skrub, ali sada nam je svega dosta.Želimo na Veliki Skrub i da tražimo pomoćbritanskih vlasti — odgovori Stander i podižeLuna da ga ribar prihvati.

Ovaj više nije razmišljao o planu da svievakuisani budu prevezeni na Sent Martin.Stander podiže i Džejn, a onda dodade otkačenimotor. Gumeni čamac ostaviše da plovi zavelikim drvenim čamcem.

Kad su odmakli jednu milju, Stander osmotrisvuda okolo, pa malim pištoljem iz blizine ubiribara. Veza mu kutiju sa alatom za noge i baciga u more. Nožem odseče uže za koje je biovezan gumeni čamac i u blagom luku skrenu kajugu. Cilj njegovog putovanja bilo je holandskoostrvce Saba, tri milje odatle.

*Evakuisanje je već bilo završeno, a

Makferson i Hof su još uvek tražili Luna iDžejn. Bili su zabrinuti, a pomalo i razočarani

što im niko nije pomogao. Bak Plamer je uzaludnaređivao, pa je na kraju sam ostao s njima.Možda je to bila njegova sreća, jer saosmatračnice on ugleda kako se oko mnogihribarskih brodića i čamaca nađoše brzi ratnibrodovi. Uočio je i periskope nekolikopodmornica. Desetine helikoptera sletelo je namirnu površinu vode.

— Ipak su oni jači — s uzdahom rečePlamer.

— To su američki brodovi. Vidim oznake —reče Hari Hof.

— Sve su to “oni” — ponovi vođa pobune ipolako poče da se spušta niz padinu.

U jednom trenutku zagleda svoju mašinskupušku i čvršće je steže.

— Mene neće imati u svojim rukama — rečeglasno sam sebi, ali Hof ga je čuo.

— Pokušaćemo da se sakrijemo — reče Hofgledajući dole ka rezervoarima za vodu, koji subili izbušeni kuršumima i sa kojih je još uvekcurila voda.

Sa jedne skele mahao im je SamjuelMakferson.

— Dođite! Brzo ovamo! — vikao jeuzbuđeno.

On beše našao ulaz u nezatvoreno sklonište.Plamer potrča pred Hofom i brzo stigoše kodMakfersona. On ih povede u šaht, a odatlekanalom u sklonište. Nađoše se pred jezivomslikom dva mrtva Japanca. Uskoro otkriše i putkojim je otišao Dik Stander. Nađoše i teloSandre Kan.

— Lun je otet — zaključi Plamer.Makferson i Hof ga pogledaše kao da tek

sada postaju svesni te strašne istine. Pred njimaje bilo more, po kome nisu ostajali tragovi. Umislima su videli kartu mnogobrojnih ostrvaVelikih i Malih Anlila, a dalje kopnoSjedinjenih Država, Meksika, Gvatemale,Hondurasa, Kostarike, Paname, Venecuele...Kuda da se krene bez broda? A i da imaju brod,kako bi znali da nađu skrovište takvog čovekakoji je uspeo da prevari Luna. Verovali su da jeto bio Dik Stander, o čemu je govorio i lešSandre Kan, ali još uvek nisu sigurno znali da jeto on, a još manje da je uspeo da se izvuče prenego što su stigli brodovi i helikopteri.

Vratiše se nazad da osmotre šta se događa napučini.

Page 59: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 58

— Sklonimo se — upozori Bak Plamer. —Dva helikoptera dolaze ovamo.

— To je naša šansa! — uzviknu Makferson.— Ne razumem na šta misiiš — reče Hari

Hof.— Možda bismo mogli da otmemo jedan od

njih tako da neko vreme niko ne zna da je tootmica — reče Makferson.

— To su vojni helikopteri i stalno su naradio-vezi, pa bi nas otkrili — reče Hari Hof.

— Sto mu nasukanih kitova, neću valjdaostati pokopan ovde na Malom Skrubu —gunđao je Samjuel Makferson.

Skriveni, osmatrali su kako iz helikopteraiziđoše po jedan oficir i dva vojnika, pa seuputiše pravo ka njima.

— Povucimo se, jer oni dolaze ovamo kao dasu nas ostavili ovde — reče Plamer.

— Nema povlačenja. Zarobićemo ih, uzetinjihove uniforme i odleteti — odlučno rečeSamjuel Makferson.

— Njih je šest, a računaj da će se čuti pucnji ida će piloti, koji su ostali u helikopterima,odmah javiti o napadu. Posle nećemo uspeti dase sakrijemo — reče Plamer.

— Neće biti pucnjave — odgovoriMakferson i pokaza gasne ampule. — Ako uđuovamo, popadaće od gasa, uspavani. Vasdvojica uzećete uniforme, jer niste takoglomazni kao ja, pa ćete prevariti i pilote ivezati ih pre nego što jave šta se događa. Poslenekoliko minuta šest pripadnika pomorskepešadije behu bez reči savladani. Piloti suolakšali posao trojici zadnjih boraca na MalomSkrubu, jer su napustili helikoptere i razgledalileševe i ruševine okolo.

— Letećete ka Dominikani. Javićete tamo daste zbog kvara prisiljeni da sletite, ako neuspemo da to učinimo neprimećeni — naredi imMakferson. Njegove početne pretnje su ihuverile da se on ne šali i oba pilota poslušnouđoše u jedan helikopter. Na drugome Hof

ošteti mehanizam za upravljanje i pope se kaostalima.

— Letite nisko! — naređivao je Makferson.Mladi piloti poslušaše. Sa brodova i ostalih

helikoptera niko ne beše primetio odlazak ovoghelikoptera, jer velika operacija flote je bila navrhuncu. Mali broj pobunjenika je uspeo daumakne, pa se potera helikopterima nastavljala.

— Kud su mogli da nestanu? — pitao se HariHof glasno.

— Tri hiljade i dve stotine ostrva i ostrvaca,tri hiljade i dvesta. mu gromova! Hoćemo liikada naći Donalda i Džejn? — tužno je gunđaoojađeni mornar.

— Možda će oni sami uspeti da se spasu —tešio ga je Hari Hof.

— Sve smo izgubili u ovom pohodu — rečeMakferson.

— Nikad se ne zna. Lun zna da imamoprimopredajne uređaje i javiće se. Dobro je daostanemo u centru ovog dela sveta. On će naćijaku stanicu da nas zove — proricao je najmlađičlan grupe Hari Hof.

— Ja vam neću biti od pomoći. Pokušaću daodem tamo gde me neće naći — reče BakPlamer ne slušajući šta oni govore, već sledećisvoje misli.

— Hoćeš li na Kubu? — upita Hof.Plamer nije odgovarao, jer je opet zapao u

razmišljanja o velikoj tragediji, koja je izgledalakao pobeda, a koja se pred snagom i grubomsilom pretvorila u nesreću.

Imali su sreću i bez smetnji su preleteli RtEngano i spustili se u šumarcima blizu gradićaSeibe. Makferson naredi da se helikopter sakrijepod drvećem, a pilote uspava tako da ne mogujaviti šta se dogodilo najmanje dvadeset i četirisata.

— Do tada ćemo biti dobro sklonjeni —zaključi on na kraju i povede dva svoja drugapored reke ka obali.

XIKad se osvestio, Lun nije znao gde se nalazi,

jer je oko njega vladao potpuni mrak. Onoslušnu i prva misao mu je bilo pitanje šta li jesa Džejn. On je zovnu, ali odgovora nije bilo.

On opet oslušnu i sada je čuo njeno disanje.Pošto je bio čvrsto vezan, pokuša da se približimestu na kome je zaključio da se nalazi Džejntako što će se valjati. Međutim, ne samo što je

Page 60: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 59

bio čvrsto vezan oko ruku i nogu, nego suvezovi bili pričvršćeni i za nekakve metalnecevi. Zato on opet zovnu:

— Džejn! Čuješ li me, Džejn? Tek tadaDžejn se probudi i odgovori:

— Donalde, gde si? Gde smo mi?— Ne znam.— Jesi li povređen.— Nisam. A ti?— Ne... Nisam povređena, ali sam čvrsto

vezana — odgovori Džejn Vitington i glas jojpostade mirniji.

Setiše se svega što se dogodilo i Lunzaključi:

— Neko će se uskoro pojaviti.Tek što je to rekao, negde se čuo metalni

zvuk i iza jedne linije ukaza se odsjaj svetla. Potome Lun zaključi da se njih dvoje nalaze umetalnim kavezima za transport divljih iopasnih zveri. Jake čelične šipke bile supresvučene metalnim mrežama. Njih dvoje nestigoše da kažu bilo šta povodom toga, a prednjima se nađe Dik Stander

— Moji dragi zarobljenici su se osvestiliposle više od dvadeset i četiri časa — reče on ipo glasu Lun je pogađao ko bi to mogao dabude.

Konačno se opredeli i upita:— Jeste li vi Dik Stander, šef za unapređenje

proizvodnje na Malom Skrubu?— Bio sam to.— Bili ste Standar, ili ste bili šef

proizvodnje? — našali se Lun.— Bio sam i jedno i drugo, a sada nisam ni

jedno ni drugo — odgovori Dik Stander.— Nije vas lako razumeti.— Razumećete.— Dakle, jeste li ili niste Dik Stander.— Bio sam, a sada više nisam. Dik Stander je

nestao, a moje novo ime zadržaću za sebe.— A tako... A zanimanje?— Prodajem skupe zveri.— Zato smo mi u kavezima — reče Lun, koji

beše shvatio crni humor Dika Standera.— Došao sam da vidim kakve su vaše

potrebe. Ne mogu mnogo da vas mazim, a to ineću. Ne mogu ni da vas ostavim da tu umrete iostanete da vas oglođu pacovi jer ste skupa roba— nastavljao je Stander u istom tonu.

Lun je ćutao dok je zločinac spuštao velikukartonsku kutiju s hranom. Bilo je tu samobajatog hleba, vode i jeftinog sira.

— Ne možemo dalje ovako — reče Lun.— Odvezaću vam po jednu ruku dok jedete

— odgovori Stander. — Već su udešene svevaše veze da bez opasnosti samo ja brinem ovama. Sve vaše potrebe biće zadovoljene na istinačin kao i kod divljih zveri. Moram da seobezbedim.

— Odvratno! — reče Džejn Vitington.— Biće još odvratnije — s uživanjem reče

Stander.— Vi se nas plašite i kad smo ovako vezani

— reče Lun.— Samo sam oprezan. Dobro znam šta sve vi

umete, pa ne želim da ispadnem glupa žrtva.— Umrećemo ovde...— Nećete, jer suviše ste skupi. Pregovaram

sa tri značajna kupca. Imam ponudu od miliondolara, a ja tražim deset i ni za cent neću dasmanjim.

— Ko nudi milion? Upita Lun.— Agencija za koju sam radio — odgovori

Stander.— Daće oni i deset, ako vas ne nađu za

vreme pregovora — reče Lun. — Ali ako vasnađu.

— Znam šta bi se dogodilo. Neće me naći —zaključi Stander.

On zatim ode i vrati se sa šest pari teškihčeličnih lisica. Njima veza prvo Lunove noge zašipke kaveza, pa jednu ruku.

— Slobodna ruka vam je dovoljna daopstanete — reče ne skrivajući zadovoljstvozbog ponižavajućeg položaja svojihzarobljenika.

— Ako tako postupate samnom, buditečovečniji prema njoj — reče Lun.

— Ona nije manje opasna — odgovoriStander i na isti način kako je vezao Luna veza inju.

Tako su počeli mučni dani i noći sliveni umrak, smrad i vlagu nekakve jazbine. Lun iDžejn su sve teže podnosili užasne prilike ipetog dana Lun poče da ostvaruje svoj smišljeniplan. Kad Stander dođe s kutijom oskudnehrane, on mu reče:

— Stander, vaš zahtev za deset miliona jeprihvaćen.

Page 61: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 60

Zločinac se trže i okrenu svoju džepnusvetiljku prema Lunu.

— Kakva je to šala?! Niste mogli... — rečezbunjeno, a onda pršte u smeh. — Ne, neće vamuspeti nikakva podvala!

— Iole pametan čovek treba da shvati kad jepobeđen. Ja sam to shvatio. U životu sam sretaosvakakvih nitkova, ali tako odvratnog zločinca,koji ne poštuje ništa na ovom svetu, nisamvideo. Zato znam da biti vaš zarobljenik nijeprilika za šale i podvalu — odgovori Lun. — Javam kažem da prihvatam cenu od deset miliona.

— Oho! — uskliknu Stander. — Desetmiliona su povelika suma.

— Mogu da ih pribavim. Dajem prvi milionuz zahtev da se poboljšaju prilike u kojima senalazimo ovde — reče Lun.

On objasni da pomoću njegovog pisma možeod jedne banke u Njujorku da dobije miliondolara, a niko da ne pita zašto se isplaćuju.Ostatak novca je u Evropi, u bankama Londona,Pariza, Ženeve i Rima.

— Pored toga, u toku zadnjih skoro dvedecenije sabrao sam mnogo dragocenosti —reče Lun i nastavi da priča o zbirkama nakita,vrećicama dijamanata i gomilama zlata.

Pričao je slikovito i sugestivno. Dik Standerje znao mnoge istine o Donaldu Sikertu i sada jeprocenjivao šta je istina u onom što Lun priča.Postavljao je pitanja, koja odličnom psihologuSikertu otkriše da je Stander zagrizao mamac.

— Računam da sve ovo znaju i oni koji želeda me otkupe. Ne samo što će imati mene, negoće trostruko zaraditi pljačkom mojih skloništa ibankovnih računa — zaključi Lun.

Dik Stander je ćutao i bez reči ode. Nije sevraćao više od dvadeset i četiri sata, a onda sepojavi uznemiren, bled i umoran.

— Prihvatam vašu ponudu, Sikert. Uložiosam sav svoj novac u skupu jahtu sposobnu daplovi preko okeana. Vodiću vas po taj milion uNjujork, a onda krećemo ka Evropi. DikaStandera niko nije prevario, pa nećete ni vi —reče on i spusti na tlo novu kutiju s hranom.

Sada je u njoj bilo svežeg hleba, kuvanešunke, slatkiša i mineralne vode. šta ćete činiti stim velikim bogatstvom? — upita Lun.

— A šta ste vi činili? — odvrati pitanjemStander.

— Ja sam se bavio naukom. Laboratorijska

oprema i radionice mnogo koštaju. Trošio sam iza borbu protiv zločina — odgovori Lun istinu.

— A ja ću da uživam u moći koju daje novac— reče Stander neodređeno.

Posle toga Lun zatraži da on i Džejn budupremešteni iz ove užasne jazbine.

— Još u toku noći preneću vas na jahtu. Većje u luci — odgovori zločinac.

— Je li tajna gde se nalazimo? — upita Lun.— Mogu da vam kažem. Moje staro sklonište

za slučaj opasnosti je blizu mesta na kome samvas uhvatio. Nalazimo se na ostrvu Saba, koje jepod upravom Holandije — odgovori Stander iiziđe.

*Dik Stander je s kupljenom jahtom preuzeo i

dobro odabranu posadu, a kako je dobro govoriošpanski, nije mu smetalo što većina mornara iposluge nisu dobro vladali engleskim, jer supoticali iz Južne Amerike. Šest mornara, dvamomka za posluživanje, dva kuvara i jedan“brodski mali” nalazili su se pod komandomiskusnog kapetana duge plovidbe. Svi su bilioduševljeni saopštenjem da će im zarade bitipovećane za četvrtinu.

— Zahtevam potpunu diskreciju, jer ne želimda se novinari i ostali radoznalci dokopaju tajnemog brata i snahe, koji su bolesni i koje ću jalično da negujem — govorio je kapetanu dajućimu uputstva kakve želje ima u pogledu režimaplovidbe i vladanja na jahti.

Zabranjenom zonom proglasio je dvenajbolje kabine, koje su imale posebne salone ikupatila. Jednu je uzeo za sebe, a drugu za Lunai Džejn. Njima je saopštio da će ih usmrtiti utrenutku kad pokušaju podvalu. Objasnio im jeda putuju kao ludi rođaci. Biće vezani lancima,koje će prikrivati ludačke košulje. Pošto nemasva dokumenta, pri carinskim pregledima ipolicijskoj kontroli jahte zarobljenici će bitiskriveni u tajnom spremištu, koje mu je otkrioraniji vlasnik, bogati posednik iz Kolumbije. Tajčovek je dobar deo svog bogatstva bio stekaokrijumčarenjem i tajnim poduhvatim, pa se ni nasvojoj jahti nije mogao odreći mogućnostimakar da preko granica prenese dragocenostikupljene kanalima koji su vodili od tržišta

Page 62: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 61

pokradenih umetničkih predmeta velikevrednosti.

Tako je počelo Lunovo putovanjeAtlantikom. Provera istinitosti njegovihobećanja u Njujorku je ohrabrila Standera.Njegova opreznost je slabila, a Lun i Džejn suse bili oporavili.

— Nisi mi ništa rekao o tome kako misliš dasavladaš Standera — pitala je Džejn tiho jednogdana.

— On je sam napisao svoju smrtnu presudu— odgovori Lun. — Ono što je napričao posadipotpuno nam odgovara. Ako se njemu neštodogodi, oni će nas predati vlastima kaobolesnike. To će biti naša šansa.

— Ako te dobro razumem, Sander treba daumre, da bi smo se mi spasli — šapnu Džejn.

— Sad znaš sve — potvrdi Lun.— Ali, kako ćeš to postići? Vezan si čeličnim

lisicama, a uz to, imaš kao i ja ovu prokletukošulju — reče Džejn.

— Uz sve to k nama niko nema pristup.Stander nas hrani i oslobađa nas košulja samodok smo u kupatilu. Tu negde treba da je irešenje zagonetke — odgovori Lun.

Dik Stander je bio oprezan. Pored toga što suLun i Džejn bili u ludačkim košuljama, koje sukrile još i čelične lisice, dugi lanci su ih vezivaliza noge ležaja ukovane u podove. Dvostrukavrata kabine Stander je otvarao vrlo pažljivo.Prvo bi otvorio spoljna obložena vrata ipogledao kroz staklo drugih da li su zarobljencina svojim mestima. Ušao bi s pištoljem u ruci inaredio Lunu da ćuti i drži lice okrenuto k zidu,jer tako ga je sprečavao da otpočne nekipoduhvat hipnozom. Kad bi se Lun našao takookrenut, on mu je na oči stavljao crni povez.Tako slep, Lun je jeo, razgovarao sa Standeromi odlazio u kupatilo. Za umivanje i brijanjeoslobađao je ruke Džejn Vitington. Ona jeumivala sebe i brijala Luna. Da bi se obezbedioi od iznenađenja s njene strane, Stander ju jedržao na nišanu svog smrtonosnog pištoljčića.Tek kad bi ona i sama stavila ruke u lisice, on biih jednom rukom zaključao.

Sav taj mučni ceremonijal ponavljao se istimredom. Svakome bi bilo očito da je Standerovaopreznost tolika da ga je nemoguće prevariti bezopasnosti da on bez razmišljanja ustreli DžejnVitington. Međutim, Lun je razmišljao i tražio

priliku. Hiljade ideja je razmotrio u svojoj glavi,ali nije nalazio rešenje.

Jednoga dana Lun povede razgovor o tomešta li se sve dogodilo posle obračuna na MalomSkrubu. Stander ispriča da bi sve bilo drugačijeda neki novinar Kliv Hogan nije umakaoprilikom hapšenja oslobođenih sa ostrva. On jeuzbunio Evropu, pa su američka mornarica iobaveštajne službe požnjele slavu pomaganjapobuni.

— Zna li se šta je bilo sa moja dva prijatelja?— pitao je Lun.

— I mene je zanimalo, jer sam upozorio dasu opasni, ali nisu nađeni. Nestao je i vođapobune Plamer — odgovori smrknuto DikStander.

Nerado se sećao tih događaja i poraza koje jedoživeo. Zato odmah napusti kabinu u kojoj subili Lun i Džejn.

— Nećemo se osloboditi nikad, a već smodugo na Atlantiku — reče Džejn.

— Ostaje samo jedan način, koji zahtevatvoju punu hrabrost — reče Lun.

— Učiniću sve što je moguće da se učini —reče Džejn.

Lun joj iznese plan i ona pokuša da sesuprotstavi.

— Moraš biti jaka, Džejn — reče Lun. —Jedino tako biće uverljivo ono što želimo dapostignemo.

*— Četvrtog dana osećali su da je brod negde

ukotvljen. Lun je sedeo zavaljen, oznojen iizobličenog lica. Kad je Dik Stander stigao inaredio da se Lun okrene, ovaj nije ni otvoriooči. Tek tada zločinac beše primetio čudniizgled Lunovog lika, koji je do tada izbegavaoda gleda, bojeći se Sikertove hipnotizerskemoći. On odškrinu vrata i ljutito upita:

— Šta se događa ovde?— Rekla sam vam još pre dva dana da je

njegovo celo lice nečim inficirano. Upale,otekline i gnojenje su strašni, ali izgleda da onima i visoku temperaturu. Potrebna mu jelekarska pomoć — reče Džejn uspevajući da jojglas zadrhti i da zadnje reči izgovori počinjućida jeca.

Suze su joj se slivale niz lice.

Page 63: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 62

— Šta to može da bude? — pitao se glasnoStander.

— Inficirao se nečim na Malom Skrubu. Tomože da se proširi i na mene i na vas — rečeDžejn.

Možda joj je bilo lakše da plače zato što jeona izazvala to što je nagrdilo Lunovo lice.Istina, to je bio njegov plan. Znao je da mu nećeuspeti ponovo prevara sa tobožnjom smrćupomoću kontrolisanja autonomnog nervnogsistema. Možda će jednog dana svi ljudi moći dakontrolišu unutrašnje procese u svomorganizmu, kako to sada rade u komplikovanimuređajima koje sami stvaraju. Međutim, DonaldSikert je još pre više od pet godina postao jedanod onih retkih ljudi koji mogu da uspore i skorozaustave rad svog srca.

Počelo je to onda kada je Lun dobro upoznaoeksperimente dr Bemarda Engela, koji je uspeoda izmeni brzinu i ritam otkucaja srca kodpacijenata kojima je trebalo ublažitinepravilnost rada srčanog mišića i smanjitivisoki krvni pritisak. Tako je počela epohaverovanja da čovek može naučiti da gospodariprocesima kao što su znojenje, temperatura tela,krvni pritisak, moždani impulsi i lučenjemnogih žlezda. Lun nije ostao na upoznavanjudostignuća tog baltimorskog naučnika, nego jeupoznao dr Džoa Kamija sa Neuropsihija-trijskog instituta u San Francisku, koji je vršioeksperimente sa ciljem da pacijenti regulišumoždane impulse. Bio je to korak dalje. DrDejvid Šapiro na Harvardskom medicinskomfakultetu postizao je da lica koja boluju odvisokog krvnog pritiska sama sebi smanjuju tajpritisak, uvežbana da ostvaruju kontrolu nad timdelom nezavisnog procesa u organizmu. Lun jeizgradio kontrolne monitore primenjujući nekasvoja otkrića. Tako je uspeo da ovlada, poslemnogih napora, dobrim delom nezavisnihprocesa u svom telu. Mogao je da prevari čak iiskusnog lekara time što bi zaustavljao rad srca.Lekar je uvek konstatovao smrt.

Nekoliko puta je Lun primenio tu prevaru idva puta se tako spasao iz ruku zločinaca, kojisu ga se bili domogli. Sada je bilo moguće da toDik Stander zna, pa neće nasesti. Trebalo jeučiniti nešto uverljivije. On je mogao dasnagom svoje volje i unutrašnje kontroleizazove znojenje i podigne temperaturu, pa da

posle “krize” završi zaustavljanjem srca,odnosno prividnom smrću. Ipak odiučio se daopreznom zločincu da i vidijive znake bolesti.Nagovorio je Džejn da mu u kožu pozabadakrhotine od porculanskih pločica u kupatilu.Jedna pločica bila je okrnjena i na dohvat rukedok je Džejn brijala Luna. Ona ju je mrvilahitrim udarcima ivicom metalne bočice zalosion. Stavljajući to na peškir trljala je Lunovolice. Odlomci porcelana, oštri i sitni zabadali suse u kožu. To je bilo bolno, ali Lun je trpeo.Svaki delić izazvao je proces upale i gnojenja.Tako je Lunovo lice odjednom postalo sličnolicu bolesnika od velikih boginja.

— Spasite ga, preklinjem vas! Služiću vamcelog svog života, samo ga spasite. On morahitno kod lekara — plačući govorila je DžejnVitington.

— Sikert! Gospodine Sikert! — dozivao jeDik Stander prilazeći.

Nije se usudio da dodirne Luna, ali ga jepažljivo posmatrao prilazeći mu sasvim blizu.Ovaj je teško disao, a niz lice su mu se slivalekrupne graške znoja. Izobličeno lice i mnogegnojne ranice zbuniše i samog Standera.

— Recite gde se nalazimo! Gde je najbližabolja bolnica? — pitala je Džejn i daljeostvarujući Lunov plan.

— Plovili smo prema severu, jer sam želeoda prevarim posadu i da propustim što višedana, kako bi se smanjile potere za mnom, a i zavama takođe — odgovori Stander.

— Ali gde smo sada? Brod je ukotvljen —reče Džejn.

— Nalazimo se u luci Bonavista naNjufaundlendu — odgovori Stander.

— Tu mora da ima lekara. Spasite Donalda— molila je Džejn.

— Dovešću jednog, ali moram sklonititragove svega što bi otkrilo da vas ovde držimprisilno. Pristaću samo ako vi pomognete.Igraćete ulogu supruge moga brata. Imam ilažna dokumenta za vas dvoje i uverenje da stebolesni. Igraćete duševnu bolesnicu, koja neshvata stvarnost...

— Sve što želite, pristajem bez dvoumljenja!— prekide ga Džejn.

— Dovešću lekara koga mogu i da ubijem,ako primetim da nešto sumnja. A onda bih se ivama užasno osvetio — zapreti Stander.

Page 64: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 63

Kasno noću Dik Stander beše doveo lekara,koji je po opisu znao da se radi o bakterijskomili zaraznom oboljenju, pa je poneo lekove iopremu. Džejn je dobro igrala ulogu lude dame,a Lun je uspeo da obmane i samog lekara.

— Njegovo srce naglo slabi. Neophodno jeda ga odmah prenesete u bolnicu — zaključio jelekar slušajući spore i oslabljene udare Lunovogsrca, koje je uz to imalo i neobično poremećenritam.

— Zar ne možemo ovde stvoriti uslove zalečenje? — pitao je zabrinuti Stander, jer znaoje da gubeći Luna gubi bogatstvo za koje je biospreman da rizikuje i svoj život.

— Ja ću sada dati antibiotike, ali potrebni sui ostali uređaji koji se koriste u ovakvimprilikama, a to bi vas koštalo tri puta više —odgovori lekar.

— Neka košta. Za svog brata ne žalim ništa,a novac mi ne predstavlja ništa — odgovoriStander.

Dogovoriše se da lekar pokrene čitavukoronarnu jedinicu sanatorijuma za srčanebolesnike s druge strane zaliva premaKarbonejeru i da dovede jednog svog koleguspecijalistu za kožne bolesti.

Tako je počela trodnevna “borba za životbolesnika”. Sva tri dana Lun je uspešnozavaravao lekare. Džejn mu je pomogla daoblozima spremljenim po njegovom receptuizvuku sitne deliće keramičke i porculanskegleđ iz kože na licu. Rane su brzo zarastale, alisvaka kontrola srca davala je sliku da je pacijentjoš teško bolestan. Četvrtog dana nastupilo jenaglo poboljšanje i Lun se spremao za glavnuakciju. Od Standera je zahtevao neka lekari odu,jer nisu mu više potrebni. Lekari su izrazilineslaganje, ali su pristali pod uslovom da dvaputa dnevno obilaze bolesnika.

Dik Stander je odahnuo. Opet je mogao dastavlja lisice na ruke Luna i Džejn. Oni se nisuprotivili, jer Lun već beše ukrao i sakrio jednuiglu za injekcije iz lekarske kutije i jedan metaks otrovnim kuršumom iz Standerovog pojasa.Mađioničarske Lunove veštine opet su mupružile šansu. Iglu je zatrovao otvarajućikuršum ispunjen otrovom. Posle je iglu, u čijojšupljini je bila kap smrtonosnog otrova,dovoljna da ubije i više ljudi, sakrio na sastavu

uzglavlja i ivice ležaja tako da je može uzetizubima i kad je vezan.

— Kad dođe Stander nađi se u položaju da gagurneš k meni. Ja ću ti dati znak i uzeću iglu uzube — objašnjavao je Lun.

Džejn je probala dokle može da dođe vezanalancem i pokazalo se da je Lunov planostvarljiv. Brod je već bio napustioNjufaundlend i plovio je ka Velikoj Britaniji.

— Danas napadamo — zaključi Lun.Počela je jeza pred obračun, ali njih dvoje su

skrivali uzhuđenje. Dik Stander toga jutra stižesa zakašnjenjem i donese doručak.

— Meni ništa ne treba — reče Lun. — Opetsam bolestan.

Stander ga pogleda i pride bliže, jer Lunovolice je opet bilo orošeno krupnim kapljamaznoja. Lun iskrenu glavu kao da je od bolazariva u jastuk i tako briše znoj. Njegovi zubinapipaše iglu.

Džejn je bila blizu i oceni da je trenutak dagurne zločinca. Stander posrnu prema Lunu,koji načini pokret kao da ima kljun i njimenapada. Sikert oseti da se igla zabola i dunukroz nju.

— Šta?!... Vi ste me... — promuca Standerodskačući i osećajući da ga je ščepala smrt.

— Da, kažnjen si za sve svoje zločine —reče Lun i svali se na ležaj.

Standerovo telo se ukoči u samrtnom grču, aonda se opusti. Jedan od najverolomnijih,najlukavijih zločinaca sveta beše mrtav.

— Da li da vičem? — upita Džejn.— Možeš koliko imaš snage. Koristiće ti i da

se oslobodiš uzbuđenja — odgovori Lun.Ipak, i pored lupanja i dozivanja, kapetan

broda odluči da zaviri u zabranjenu kabinu.Zurio je u leš na podu kabine.

— Šta se dogodilo gospodinu? — pitao jezbunjeno,

— Nije on nikakav gospodin! — uzviknuLun. — Moj brat je obična varalica. Oteo mi jeimanje i proglasio ludim mene i ženu. Vi ste musaučesnik.

— Zar ja? Gospodine!... Ja sam častanpomorac. Nikada nisam zgrešio — branio sekapetan.

Započeti razgovor Lun je umeo da povedetako da mu kapetan dođe blizu i da sednenaspram njega. A onda je počela seansa

Page 65: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 64

hipnoze. Kapetan je postao poslušni izvršilacLunovih želja Pronašao je kod mrtvog Standeraključeve lisica, pa je prvo odvezao ludačkekošulje i sa Džejn i sa Luna, a onda im otključaolisice.

Toga trenutka počela je mučna, ali do detaljasmišljena operacija. Lunu je olakšalo posao tošto je Stander imao komplet za prerušavanje,koji se proizvodi za potrebe pozorišta. Pošto jeproučio pokrete, glas i izgled kapetana broda,Lun je mogao da zauzme njegovo mesto. UzMakfersona beše naučio dosta o plovidbi, pa je isa te strane mogao da igra ulogu kapetana jahte.

— Sada se zabrana ulaska u ove kabinepretvorila u koristan običaj — reče Lun većdobro maskiran i obučen u odelo kapetanabroda.

Lun iziđe i vrati se s brodskom apotekom.Nađe sredstva od kojih je mogao da spremiuspavljujući napitak. Lisice i ludačka košulja zasvaki slučaj su sputavali zarobljenog kapetanada ne napravi kakvu nepriliku.

— Opet menja... Čudan je gazda — gunđaoje prolazeći pored mornara.

On od kapetana beše naučio izgled i imenamornara. Krmanoša zovnu po imenu, kako je točinio i pravi kapetan, pa mu zapovedi da skreneza četrdeset i pet stepeni i drži pravac premajugu, odnosno prema Azorskim ostrvima.Mašinisti naredi da drži veću brzinu. Posle toga,od kapetana dobi objašnjenja šta sve trebauraditi da se stigne u blizinu Malih Antila.

— Sve ide kako treba. Našao sam dokumentao kupovini broda. Neće biti teško da se sveuredi tako da ga poklonimo Samu.

— Ali njega tek treba naći — reče Džejn.— Ako je živ, on je negde na Antilima. On

zna da ću ga zvati, pa će držati uključenprijemnik — reče Lun. — Za dva dana moćićemo da počnemo radio-traženje, jer ćemo stićiu zonu dometa brodske radio-stanice, koji nijemali.

Plovidba je bila monotona za mornare i spalube su se čule čežnjive španske pesme. Lun iDžejn su imali pune ruke posla, jer trebalo jemnogo truda da se održi ubedljivo zamenjivanjekapetana broda, koga su mornari tako dobro igodinama poznavali. Međutim, u ovakvimpoduhvatima Lun je bio nenadmašan.

*Ono što su Samjuel Makferson i Hari Hof

doživeli u Dominikani ostaće im u sećanju kaotežak san. Bez novaca, u stalnoj opasnosti dapadnu policiji, ili špijunskim agentima, u ruke,oni su pokušali da se održe radom međumulatima i crncima. Ona osmina stanovništvakoju su činili belci nije im bila dostupna, jernisu bili bogati, niti su imali poznanika.Pokušali su da se održe radeći prvo na poljimašećerne trske, a onda u gajenju stoke kodfarmera. Konačno su našli najbolje mesto uelektričnoj centrali, koja je osvetljavala gradićDuarte. Tu im je bilo najlakše da izgrade ipomoćnu radio-antenu, kako bi sigurnijeuhvatili Lunov poziv.

— Ovako nam treba tri godine da zaradimoprevozne troškove do Londona — rekao jejednoga jutra Hari Hof.

— Svejedno mi je — tužno odgovoriSamjuel Makferson, jer već je gubio nadu da ćečuti radosnu vest o Luni i Džejn.

Možda se ne bi ni trudio oko svog opstankada uz njega nije bio novi, najmlađi član Lunovegrupe Hari Hof. Sudbina mladog čoveka, kojibeše izgubio porodicu i voljenu devojku uvreme kad je i Lun proživljavao svoje najtežedane, dirnula je starog mornara. Od početka jezavoleo Hofa i njihovo prijateljstvo je jačalo uokršajima. Sada ga je smatrao i svojimusvojenikom, a bio je spreman da za njegažrtvuje sve.

— Naš Donald ne može da pogine, ilinestane — govorio je Hof da ohrabri i sebe istarog mornara.

Hof je svaki slobodan trenutak provodio saslušalicom na uhu, čekajući Lunov poziv prekominijaturnog primopredajnika. On i Makfersonbehu prihvatili posao podmazivača uređaja uelektričnoj centrali Duarte tako da rade nasmenu i po dvanaest časova dnevno. To im jeomogućavalo da naizmenično dežuraju i uzmašine i uz radio-prijemnik. U toku rada bilo jesati kad je moglo i da se dežura uz mašine isluša svaki glas na određenoj talasnoj dužini.Tako je ostajalo vremena i za odmor i sanDesilo se da je poziv stigao dok je uzprimopredajnik dežurao Samjuel Makferson.

Page 66: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 65

Trgao se kada je čuo morzeove znake LIS, što jeznačilo: “Lun zove Sama”'.

Makferson je uključio emisioni deo i počeoda ponavlja otkucaje morzeovih znaka okrećućiredosled slova u SIL, što je značilo: “Sam zoveLuna”. Kad je opet, primao iz slušalice doprešejasne reči izgovorene dobro poznatim, dragimLunovim glasom:

— Ovde el-aj-es! Ovde el-aj-es! TražimSlima Makdonela! Tražim Slima Makdonela!Javi se, javi se!

Ime Slim Makdonel bilo je davno ugovorenoime za Samjuela Makfersona u prepisci, iliotvorenom radio-kontaktu. Sada Makferson lakootkri svoj pravi identitet, jer zabrunda umikrofon:

— Trista mu dosadnih dana i sto mu muka, agde si ti staro momče? Je li ona sa tobom? Gdesi, i je li ona s tobom?

— Ja sam na tvom novom brodu, a ona je tu— odgovori Lun.

— Kakav brod, milion mu glupih šala? —uzbuđeno je pitao mornar.

— Lep, luksuzan brodić, baš kakav treba zastare dane — reče Lun.

— A nisi mi rekao gde si tačno.— Neću ti ni reći. Važno je da znam gde si ti

i šta je sa tvojim mladim drugom?— On je blizu. Zdrav i dobro umazan

mašinskim uljem, jer mi sada pošteno radimo zamalu nadnicu. Nalazimo se na sto pedeset miljazapadno od mesta gde je ostao moj brod.

— Pogledaću kartu... Sada mi je jasno.Naćićemo se u luci koja nosi ime oca Huanitezbog koje se nisi nikad više zaljubio. Nepominji mi ime luke. Naći ćemo se u njoj zatrideset i dva sata — objasni mu Lun.

Makferson je neko vreme ćutao obuzetsećanjem koje je sada izronilo. Mislio je da je tudavnu priču o njegovoj ljubavi Lun zaboravio, aon se eto seća i Huanitinog oca Sančeza. Znaoje i to da u Dominikanu duboko zaseca zaliv načijem kraju je gradić s tihom lukom Sančez.

— Ponovite vezu za jedan sat. Moram udesitida vas i Hari čuje — zaključi Makferson i otrčada Hofu javi radosnu vest.

Na stotinama prijemnika raznih špijunažarutinirani prisluškivači su registrovali ovaj

razgovor, ali ga nisu mogli odgonetnuti. Lov naDika Standera i Luna se nastavljao s velikomžestinom, ali niko se nije setio da ih potraži naluksuznoj jahti, koja je prijavila plovidbu izNjujorka.

Tačno nakon trideset i dva sata SamjuelMakferson i Hari Hof su ugledali lepu jahtu uluci Sančez, a malo kasnije su od nepoznatogkapetana dobili poznati osmeh i odobrenje da sepopnu na jahtu. Tu su doživeli srećni susret isaznali da je Dik Stander nestao jedne noći utalasima Atlantika, a da je usnuli bolesnikstvarni kapetan broda.

— Sva dokumenta su u redu. Možemo premaEvropi — reče Lun.

— A šta ćemo s posadom i zarobljenimkapetanom? — pitao je Makferson.

— Zadovoljiće ih velike nagrade i plaćeneavionske karte za povratak tamo gde žele. Jahtaće dobiti drugo ime, i izgled, iako je tokomplikovana operacija — objasni Lun svojplan.

— Sa tobom je sve nekako lakše i jasnije, stomu mutnih zabuna — prvi put se nasmejaSamjuel Makferson.

Do dugo u noć razgledali su hrpu listova ičasopisa iz raznih zemalja sveta, koje Lun bešepokupovao u luci. Iz njih se znalo samo to da je“zaslugom jedne moćne obaveštajneorganizacije uništena gangsterska kompanija zaproizvodnju terorističkih sredstava, oružja iopreme”. Učešće Luna i njegove grupepominjalo se kao pretpostavka, i uzgred. Samosu londonski listovi koji su verovali ArturuMarkinču i Klivu Hoganu doneli drugu pravuverziju priče.

— Bilo je to ostrvo senki i aveti. Senke sunestale, da se opet negde pojave — reče HariHof, ogorčen lažima koje su ispredane, da sesakrije istina.

— Ipak su, makar privreme nestale —osmehnu se Lun. — Možda će ljudi uvekuspevati da senke iznova nestanu.

Složiše se da je svršen još jedan težak posao ida su zaslužili malo mirnog mora i sunca.

Jahta je plovila prema istoku.

- K R A J -

Page 67: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki

LUN - KRALJ PONOĆI

BDS grupa http://bds-forum.com 66

Garancija kvalitetne obrade:

Page 68: Frederik Eston-Lun Na Ostrvu Senki