SVEUILITE U SPLITUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Seminarski radFreske u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi

Kolegij: Umjetnost barokaNositeljica kolegija: Ivana Prijatelj-Pavii Studentica: Ora Muet

Split, 2015.SADRAJ1. Uvod32. Red pavlina u Hrvatskoj..33. Samostan Blaene Djevice Marije u Lepoglavi...34. Ivan Krstitelj Ranger............................................................................................................45. Rangerove freske u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi................................................................56. Zakljuak..............................................................................................................................67. Fotografije............................................................................................................................78. Popis literature......................................................................................................................8

1. UvodU ovom seminarskom radu nastojat u dati pregled najznaajnih djela Ivana Krstitelja Rangera u lepoglavskoj pavlinskoj crkvi, objasnivi najprije kulturoloki i umjetniki znaaj reda pavlina u Hrvatskoj, ali naravno i znaaj samoga autora. Ranger se smatra vrsnim baroknim slikarom kojim je zapoeo procvat pavlinske umjetnosti u Hrvatskoj.2. Red pavlina u HrvatskojPavlini su pustinjaki crkveni red, koji su svoj ivot i djelatnosti usklaivali s potrebama naroda u odreenom razdoblju. Gradili su samostane i crkve, otvarali uilita, promicali znanost i umjetnost i tako pridonosili opem napretku. Zahvaljujui povijesnim prikazima reda saznajemo da je pustinjaka bilo oko Peuha, u gorju Mecsek kao i u gorju oko Zagreba ali i drugdje, te da su se poetkom 12.st. poeli skupljati u redovnike samostanske zajednice. Smatra se da je utemeljitelj reda, iako ne formalni utemeljitelj, sv. Pavao Pustinjak. On je bio uzor u kojega su se pustinjaci ugledali. Za poetak pavlinskog reda uzima se 1215.g. kada su peujski biskup Bartalomej i ostrogotski kanonik Euzebije ujedinili pustinjake svojih biskupija u red koji dobija ime upravo po sv. Pavlu Pustinjaku. 1308.g. prihvatili su pravilo sv. Augustina, a papa Ivan XXII. potvrdio je 1319.g. pavlinski red za sve krajeve i na svim podrujima gdje je bilo pavlinskih zajednica. U Hrvatskoj su pavlini vjerojatno bilo autohtoni hrvatski pustinjaci koji su pristupili pavlinskom redu i poeli graditi redovnike kue ve u prvim godinama pavlinskog zajednitva i to u Dubici i Remetama.Vremenom poinju nicati pavlinski redovi diljem Hrvatske. Brojni samostani podignuti su u XIV. i XV.st. meu kojima se istie samostan u Lepoglavi. Odlukom cara Josipa II. ukinuti su 1786.g. crkveni redovi pa tako i pavlinski. Samostani se zatvaraju, meu prvima u Istri (Sv. Petar u umi), dok se samostani u Lepoglavi, Remetama, Sveticama i Krievcima namjenjuju novim upama. Osim za obrazovanje mladei, pavlini su takoer zasluni i za razvitak arhitekture, slikarstva i kiparstva, teoloke, povijesne, pravne i medicinske znanosti, kao i za jezikoslovlje. Jedan od najznaajnijih kajkavskih pisanih kulturnih spomenika je Pavlinski zbornik, ujedno i najstarija rukopisna zbirka crkveno-nabonih pjesama, evanelja, molitvi i drugih tekstova.3. Samostan Blaene Djevice Marije u LepoglaviLepoglavski samostan nastao je oko 1400.g. i upravo je on od svih pavlinskih samostana u Hrvatskoj doao do najveeg ugleda. Samostan osniva grof Herman Celjski, o emu postoji pisani dokument iz 1455.godine. Tijekom 15. i 16.st. ni lepoglavkski samostani nije bio poteen turskih razaranja. U 17.st. postaje sjeditem hrvatsko-slavonske provincije, a u njemu je esto boravio i general reda. Obnavlja se i nadograuje kroz 17. i 18.st., sve do samog ukinua. Ni dalje ne znamo kako je samostan nastao, ali zasigurno znamo da je pria o proroku koji prorie nastanak samostana u pustom kraju pogrijena. Po arhitektonskom sklopu to je bio najvei pavlinski samostan u Hrvatskoj, a po broju posjeda najbogatiji. Svetite crkve je zatvoreno sa tri stranice osmerokuta, poduprto izvana sa pet otpornjaka i rasvijetljeno sa 5 velikih dvolanih gotskih prozora, koji su ureeni znaajno kasno-gotskim kruitem (Masswerk), u kojem se jasno istie motiv ribljega mjehura. Svod svetita podijeljen je na tri polja. Zakljuno kamenje svetita ukraeno je grbovima knezova Celjskih: tri zvijezde u modrom titu, tri crvene pruge u titu i spojnim grbom, sastavljenim od ovih dvaju ranije spomenutih. Glavni oltar je sjajno barokno djelo: u gornjem dijelu stoluje Bog Otac; dok je ispod zavjetna slika Marije. Na stranama svetita se nalaze po deset sjedala na svakoj strani.4. Ivan Krstitelj RangerIvan Ranger (Rangger) roen je 1700.g. u Gtzensu u Tirolu, a umire u 27.sijenja 1753.g. kao redovnik pavlin u Lepoglavi. Kao zrelobarkoni slikar koji je spojio tradiciju zaviajnog Tirola s elementima talijanskog i bavarskog iluzionizma, dolazi u Hrvatsku 20-ih godina XVII.st. Slika u crkvama svojeg reda u Lepoglavi, Remetama, trigovi, Olimju, Ivanu na Gorici, Purgi Lepoglavskoj, no radi i za franjevce u Krapini i Varadinu, kao i za svjetovne naruitelje. Iako je radio i slike na platnu i na dasci, ostao je zapamen kao vrhunski slikar zidnih slika. Uspjeno je spajao velike zidne kompozicije s arhitekturom i raznoliko rijeenim svodovima. Njegovo slikarstvo je tematski raznoliko i teoloki utemeljeno, nema umjetnikih oscilacija, iako sredinom XVIII.st. u svoje slikarstvo unosi ekspresivnost i klasinu suzdranost. Kolorit mu je uvijek bujan, a rukopis siguran. Svoj stil prenio je na svoje blie suradnike i uenike. Openito, hrvatsko barokno slikarstvo pavlina moemo podijeliti u tri razdoblja. Drugim razdobljem baroknog slikarstva dominira upravo Ivan Ranger koji je doveo pavlinsko slikarstvo do vrhunca. Istraivanja trebaju potvrditi pretpostavku da je Ranger ve 1726.g. slikao u Hrvatskoj i to u zavjetnoj kapeli Majke Boje Koruke u Krievcima, a zatim su mu radne postaje bile Olimje i Lepoglava. Pretpostavlja se da je njegovo prvo djelo oslikano i ouvano svetite kapele sv. Ivana na Gorici iznad Lepoglave. 1734.g. primljen je u red kao brat laik, kada i slubeno preuzima vodstvo slikarske radionice. Od 1733. do 1737.g. radi na oslikavanju pjevalita samostanske crkve Blaene Djevice Marije u Lepoglavi, dok od 1742. do 1743.g. radi na oslikavanju njena svetita. Najvei dio njegovog ikonografskog programa posveen je Mariji, to je i logian odabir u crkvama posveenima Mariji u Lepoglavi, Olimju, Remetama itd. Rangerovi ikonoloki programi vrlo su sloeni i teoloki potpuno obrazloeni. Studijski put u Italiju mogao je ostvariti uz pripomo hrvatskih pavlina jo prije rada u toj kapeli. Nije, naime, bila rijetkost da su zahtjevniji naruitelji, ne samo plemii, ve i elnici redovnikih zajednica, omoguavali nadarenim mladim pomonicima starijih samostanskih umjetnika usavravanje, pogotovo, ele li se oni, poput Rangera, pridruiti zajednici. Ne udi stoga izjava iz 1758.godine da su slike u Belcu izraene po Ivanu Rangeru, najslavnijem slikaru ovoga vremena u ovim krajevima u novom talijanskom zidnom slikarstvu; (Ioannis Ranker, celleberrimi illius temporis partibus in istis quood recentem ad murum italicam picturam, pictoris ). Samozatajni i samoprijegorni slikar nije potpisivao svoja djela, a samostanski ga kroniari kao autora fresaka u pavlinskim crkvama nisu ni spominjali sve dok se o njemu nije pronio glas nakon to je oslikao zavjetnu crkvu hrvatskoga plemstva u Belcu poetkom etrdesetih godina 18. stoljea. Ipak, Ranger je sveukupnou svojega naina rada predstavio samoga sebe. Za njega se doista moe rei da je u svoj opus utkao sebe, svoja razmiljanja, svoj svjetonazor i svoju osobnu pobonost. Njegova su ostvarenja doslovce izrasla iz njegova naina ivljenja i razmiljanja. Ranger je utjecao na umjetniko obrazovanje i formiranje slikara koji su bili njegovi pomonici ili uenici, a meu kojima je bilo i svjetovnjaka. Oni su posredovali u irenju posebnoga pavlinskog naina slikanja, tzv. Pavlinske kole.5. Rangerove freske u pavlinskoj crkvi u LepoglaviZa razumijevanje Rangerovog originalanog stila, za koji su karakteristino slikanje iluzionistike arhitekture, prepoznatljiva tipologija likova, umijee oslikavanja velikih kompozicija na relativno malim i niskim svodovima, te razvijena ikonografija, moemo promatrati njegove freske u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi. Oslikava crkvu u dva navrata. Izmeu 1735. i 1737. izveo je freske na pjevalitu. Tema je Poklonstvo Staraca Apokalipse Janjetu sa sedam peata. Atribucija ovog djela Ivanu Krstitelju Rangeru postoji otkdada je Ivan Kukuljevi Sakcinski objavio Rangerov ivotopis i kratku kronologiju njegova rada u Slovniku umjetnikah jugoslavenskih (1860.). Tekstualni predloak za Janje i knjigu sa sedam peata Ranger je pronaao u Otkrivenju (Apokalipsi) Ivana Evanelista (Otk 5,6-14). Knjiga na kojoj je prikazano Janje (u sreditu kompozicije) simbolizira Krista koji je svojom krvlju iskupio svijet, dok se dvanaestero bogato odjevenih starjeina sa svake strane klanja Kristu. Starci u ruci dre kalee pune tamjana, dok kraj sebe imaju harfe koje se smatraju instrumentom boanske glazbe. Krune su odloili pokraj sebe u znak pokornosti. Iznad njih lepraju krilate glavice anela. Na oba kraja kompozicije lebde etiri bia koja simboliziraju evaneliste. Zidni oslik zadrava jedinstvo prikaza iako je izrazito izduljen po horizontali i razdijeljen na tri zida, a na junoj strani i prekinut prozorom, jedinim koji osvjetljuje pjevalite. Ispod oslika, na ukladama korskih klupa, smjetene su male, kvadratine slike. Sjedala se takoer proteu uz tri zida u obliku slova L. Pristup u pjevalite je mogu samo kroz vrata koja vode u samostanski hodnik. Pretpostavlja se da je prostor bio upravo tako organiziran radi svoje namjene, odnosno sluio je i kao oratorij. Na njima Ranger prikazuje prizore iz ivota 24 tebanska pustinjaka. U ukladama uz juni zid nalaze se: Kristova pobjeda nad Sotoninim napastima, sv. Pavao prvi pustinjak, sv. Jeronim u pustinji, sv. Hilarij iz Gaze, sv. Abraham, sv. Pafnucij, sv. Efem itd. S june strane niz predvodi Propovjed Ivana Krstitelja u pustinji. Uz poznavanje tradicije, Rangerova rjeenja pustinjakog niza, meu ostalim, potvruju i slikarevu vjetinu u koritenju krajolika, sliakrske vrste koja se do tada ne pojavljuje u tako zrelim oblicima. Slikarska djela na pjevalitu crkve u Lepoglavi predstavljaju najraskoniju i najsloeniju slikarsku naraciju u kontinentalnoj Hrvatskoj 18.st. Ove slike kao i slike u ukladama korskih klupa u svetitu, rijedak su primjer tafelajnog slikarstva u Rangerovu opusu. 1742.godine, dakle pet godina nakon oslikavanja pjevalita, Ranger dovrava gotiki prostor crkvenog svetita. Uklapa barokne freske u gotiki prostor i time dobijamo svojevrsno pomirenje dvaju stilova. U prostranom prostoru svetita smjetene su dvije velike kompozicije, svaka po osam metara duine. Te freske zauzimaju plohe u donjoj zoni svetita. Na junoj strani je prikaz dvanaestogodinjeg Isusa u hramu. Isus sjedi na povienom mjestu i raspravlja s uiteljima koji izgledaju zamiljeno i zaueno, gledaju u svoje knjige. U hramu su takoer nazona radoznala djeca, te zabrinuti Marija i Josip, tek pristigli. Na sjevernoj strani je smjetena scenski vrlo iva slika s Kristom koji tjera trgovce, koji nastoje pobjei sa svojom robom. Iznad tog prizora uzdiu se dva traveja oslikana quadraturom koja predouje interijer hrama. Lijevi travej ima dva stupa i izmeu njih pilastar, a djelomino su prekriveni s velikim stiliziranim modrozlatnim zastorom. Na desnom traveju, izmeu dva pilastra, nalazi se otvorena nia s ispupenom balustradom preko koje je prebaen tepih. Kroz niu moe se nazrijeti dio hramske arhitekture s prozorom kroz koji se vidi nebo. Ispod dviju velikih kompozicija, Ranger sa svake strane rasporeuje po deset slika s temom Kristovih uda. Svod svetita je takoer oslikan, no oslik je oteen u potresu 1880.godine kada je freska pala sa svoda. Gotika konstruktivna svodna rebra Ranger je iskoristio u iluzionistike svrhe i mramorizacijom ih pretvorio u mreu kroz koju se vidi nebo. Gotiko svetite lepoglavske crkve znatnih dimenzija, ralanjeno u tri traveja, nije bilo podesno za razvijanje barokne kompozicije. Iz snopova gotikih polustupova izrastaju svodna rebra, ravaju se i kriaju oblikujui raznolika svodna polja koja, omeena s devet susvodnica, tvore sedmokraku zvijezdu rombolikih krakova pred oltarom, te pet nejednakih svodnih polja u dva svodna traveja. Sve je susvodnice uinio neprozirnima. Sadraj im je dvojak. One manje, iznad oltara, ispunio je mramornom dekoracijom, a u etiri velike susvodnice nad ulaznim i srednjim jarmom smjestio je bujno dekorirane mramorne okvire sa svjetlijim utosmeim reljefima evanelista, modernije uoblienih od onih iz Olimja. U taj je sklop uvrstio monokromne medaljone s prikazima evanelista, ovozemaljskih svejdoka. U poljima svoda lebdi nebeska svita (aneli, arkaneli, serafini) koja okruuje teko oteeno Marijino uznesenje na nebo. Naziru se samo dijelovi figura pa se moe pretpostaviti da predstavljaju Mariju, Boga Oca, Isusa te Duha Svetoga. Oslik lepoglavske crkve morao je za Rangera znaiti veliku ast budui da je Lepoglava tada bila glavni centar pavlinske kulture. 6. ZakljuakRangerove freske u Lepoglavi, ali i u ostatku crkava i samostana u kojima je radio, ostaju jedan od najljepih primjera baroknog fresko slikarstva u Hrvatskoj. Slikarev smisao za boju, svjetlo i sjenu, kompoziciju i pejza koji se uklapa u prikazivanje likova i danas ostavljaju dojam na posjetitelja. Vjeto naslikani likovi i paljivo birani detalji kao da nas uvode u neki drugi prostor, u drugu realnost. Vanost Rangerova djelovanja u Hrvatskoj je u isti tren vidljiva, jasno je da se radi o vrhunskom i cijenjenom autoru.

7. Fotografije

Starci Apokalispe, zid pjevalita, detalj

Isus istjeruje trgovce iz hrama, donja zona svetita, detalj

8. Popis literatureKultura pavlina u Hrvatskoj, 1244.-1786., slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, umjetniki obrt, knjievnost, glazba, prosvjeta, ljekarstvo, gospodarstvo; Globus, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1989.Pervan, Ivo; Mirkovi, Marija; Ivan Krsitelj Ranger; INA; Zagreb, 2004

Internetski izvorihttp://www.ik-ranger.net/czvet_szveteh/008.phphttp://www.ipu.hr/uploads/documents/348.pdfO pavlinima u Hrvatskoj, Terezija Horvat, PDFSpomenici kotara Ivanec, Gjuro Szabo, PDF

5