5) Funkcionalizam Funkcionalizam u filozofiji uma jest gledište da se razumijevanje mentalnog života

sastoji u razumijevanju njegovog funkcionalnog ustrojstva i da mentalna stanja treba shvatiti kao funkcionalna stanja organizma.1 Da bismo znali što neko mentalno stanje jest, moramo znati koju funkciju ono ima u funkcioniranju organizma kao cjeline. Tako, na primjer, bol jest ono stanje koje upozorava na oštećenja organizma i dovodi do izbjegavanja onoga što to oštećenje uzrokuje. U specificiranju svih uzročnih uloga tog stanja nije dovoljno navesti podražaje koji ga izazivaju i ponašanje do kojega dovodi, već treba uzeti u obzir i ukupno stanje organizma, to znači, ostala vjerovanja i preferencije koje dovode do tjelesne reakcije. Sportaš na napornom treningu, čovjek na zubarskoj stolici ili čovjek koji vadi krumpir iz vatre neće izbjegavati bol zato što znaju da moraju podnijeti bol da bi postigli ciljeve koje žele postići. Dakle, ono što je bitno za neko mentalno stanje i ono što ga definira jesu funkcije koje ono ima u funkcioniranju organizma kao cjeline, to jest, uzročne veze koje ono ima s:

(1) vanjskim podražajima koji do njega dovode (2) drugim mentalnim stanjima (3) tjelesnim ponašanjem organizma do kojega ono dovodi Funkcionalizam je po svojem pristupu očito blizak bihejviorizmu. Ipak, ključna razlika između te dvije pozicije jest u tome što funkcionalizam priznaje postojanje i relevantnost mentalnih stanja. Prema funkcionalizmu predmet proučavanja jesu i unutrašnji psihološki mehanizmi koji za bihejviorizam predstavljaju irelevantni ili čak nepostojeći sadržaj crne kutije. Funkcionalistička analiza uspjela je zahvatiti ono što bihejvioristička nije, a to je intuicija da naše reakcije ne ovise samo o podražajima koje primamo već i o mentalnim stanjima koje imamo; željama, vjerovanjima, preferencijama, itd. U tom bi se smislu moglo reći da funkcionalizam predstavlja prosvijećeni bihejviorizam. Funkcionalizam se, između ostaloga, javio i kao reakcija na fizikalizam. Naime, zastupnici teorije identiteta tvrdili su da ono što je bitno za mentalna stanja jesu njihove neurološke osnove u našim mozgovima. Dakle, to i to mentalno stanje je upravo to i to mentalno stanje, a ne neko drugo, zato što je identično s tim i tim fizičkim odnosno neurološkim stanjem mozga. Bol je bol zato što bol jest aktiviranje C vlakana; nešto jest bol akko jest aktiviranje C vlakana; bit boli je u neurološkom stanju u kojem se nalazimo kada nas boli. Funkcionalisti ne tvrde da neurološka otkrića nisu istinita, niti poriču aposteriorne teorijske identifikacije na kojima inzistiraju fizikalisti. Ono što fukcionalisti poriču jest fizikalistička teza da prava priroda mentalnih stanja jest u njihovoj neurološkoj osnovi. Funkcionalisti smatraju da prava priroda mentalnih stanja nije u njihovoj neurološkoj osnovi, već u njihovoj funkcionalnoj ulozi. Dakle, to i to mentalno stanje jest upravo to i to mentalno stanje, a ne neko drugo, zato što ima tu i tu funkcionalnu ulogu u našem ponašanju - uzrokuju ga ta i ta stanja i dovodi do tih i tih stanja. Bol je bol zato što ima tu i tu funkcionalnu ulogu u našem ponašanju; nešto je bol akko ima tu i tu funkcionalnu ulogu u našem ponašanju; bit boli je u funkciji koju ona ima u našem ukupnom funkcionalnom ustroju a ne u njenoj neurološkoj osnovi. Funkcionaliste, da se tako izrazim, prvenstveno zanima kako je ustrojen naš software a ne kakav nam je hardware. Stoga osnovni funkcionalistički prigovor fizikalizmu jest da je fizikalizam previše antropocentričan i restriktivan u pogledu pripisivanja mentalnih stanja. Razlika između ove dvije pozicije najlakše se vidi na primjerima slijedeće vrste. Zamislimo da se pojave vanzemaljci čiji je (1) kemijski i fiziološki ustroj potpuno različit od naših, ali im je (2) funkcionalni ustroj potpuno jednak ili barem vrlo sličan našem. Zamislimo dalje da s njima komuniciramo isto kao i s drugim ljudima, da razmjenjujemo znanstvene i tehnološke informacije, razna iskustva, sklapamo poslove, 1 Funkcionalizam u filozofiji uma javio se sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, prije svega radovima Hilary Putnama, od kojih je možda najpoznatiji i najutjecajniji "The Nature of Mental States" iz 1975.

pričamo viceve na koje oni reagiraju slično kao i mi, itd. Da li bismo takvim bićima pripisali mentalna stanja? Prema fizikalizmu ne, prema funkcionalizmu da. Ako je bit mentalnih stanja u njihovoj neurološkoj realizaciji, kao što to tvrdi fizikalizam, onda vanzemaljci naprosto ne bi mogli imati mentalna stanja budući da nemaju odgovarajuću neurološku strukturu. Ako je, pak, bit mentalnih stanja u ulozi koju igraju u ukupnom funkcionalnom ustroju organizma, onda bi vanzemaljci imali mentalna stanja, budući da im je funkcionalni ustroj dovoljno sličan našemu. Ako vanzemaljci ne bi imali C-vlakana, prema fizikalizmu ne bi mogli ni osjećati bol. Za funkcionaliste bi bilo dovoljno da imaju fukcionalna stanja uzrokovana oštećenjima organizma koja zajedno s ostalim funkcionalinim stanjima dovode do izbjegavanja onoga što oštećuje organizam. Isto vrijedi i za sva ostala mentalna stanja. Budući da bi u ovakvoj situaciji bilo sasvim prirodno vanzemaljcima pripisati mentalna stanja, ovakva situacija predstavlja reductio ad absurdum fizikalizma i prilično jaku evidenciju u korist funkcionalizma. Ovaj misaoni eksperiment pokazuje da i u realnim situacijama mentalna stanja drugih ljudi identificiramo kao funkcionalna stanja organizma, a ne kao neurološka stanja. Da li bi fizikalist ipak mogao tvrditi da vanzemaljci imaju mentalna stanja, ali da su im realizirana u drugačijoj fiziološkoj osnovi? Ne bi! Fizikalist bi vanzemaljcima mogao pripisati mentalna stanja samo ako bi napustio okvire fizikalizma i mentalna stanja identificirao na neki drugi način, na primjer, upravo kao funkcionalna stanja organizma koja su izazvana takvim i takvim podražajima i koja zajedno s ostalim mentalnim stanjima dovode do takvog i takvog ponašanja. Jasno, ako bi mentalna stanja vanzemaljaca identificirao na takav način, fizikalist više ne bi bio fizikalist. Budući da je prema funkcionalizmu bitno funkcionalno ustrojstvo a ne medij u kojem je ono realizirano, funkcionalizam je u principu spojiv i s kartezijanskim dualizmom. Ipak, funkcionalisti su u pravilu scijentistički orijentirani i prihvaćaju općenito fizikalistički svjetonazor. Oni smatraju da funkcionalna stanja našeg uma jesu fizički realizirana u neurološkim stanjima našeg mozga, ali odbacuju pretpostavku da vrste neuroloških stanja moraju odgovarati vrstama mentalnih, to jest, funkcionalnih stanja. Drugim riječima, funkcionalisti odbacuju fizikalizam vrste (type physicalism) ali prihvaćaju fizikalizam pojedinih instanci (token physicalism). To znači da odbacuju jaču fizikalističku pretpostavku da mentalno stanje iste vrste uvijek mora biti realizirano u neurološkom stanje iste vrste, ali prihvaćaju slabiju pretpostavku da mentalno stanje uvijek mora biti realizirano u nekakvom fizičkom stanju, ove ili one vrste. Stoga često govore o višestrukoj mogućnosti realizacije – ideji da jedno te isto mentalno stanje može biti neurološki realizirano na više različitih načina.

mentalno stanje

različite neurološke osnove Pored toga, smatralo se da odbacivanje fizikalizma vrste i prihvaćanje višestruke mogućnosti realizacije otvara prostor i za autonomiju psihologije. Naime, ako bi mentalno stanje te i te vrste uvijek moralo biti realizirano u neurološkom stanju te i te vrste, onda bi se zakoni psihologije zapravo u potpunosti svodili na zakone neurologije. Budući da ovakva potpuna eliminacija psihologije u korist neurologije ipak nije plauzibilna, fizikalizam pojedinih instanci izgleda

daleko prihvatljvija opcija koja nam, s jedne strane, omogućava da zadržimo opću fizikalističku sliku dok nas, s druge strane, ne prisiljava da negiramo autonomiju psihologije kao znanosti. Funkcionalisti funkcioniranje ljudskog uma nastoje objasniti u terminima Turingovog stroja.2 To je apstraktni stroj čije je ponašanje u potpunosti određeno uputama u obliku slijedećeg kondicionala:

Ako je stroj u stanju S1 i ako primi input I1, onda će izvršiti output O1 i preći u stanje S2.

U najjednostavnijem obliku Turingov stroj sastoji se od čitača položenog na traci koja je podijeljena u polja a neka su polja označena znakovima. Čitač se kreće jedno mjesto ulijevo ili udesno, ovisno o tome u kakvom se stanju nalazio i o tome kakav je znak pročitao. Čitač može upisati znak u prazno polje ili obrisati upisani znak. Nakon obavljene funkcije, čitač može ostati u istom stanju ili preći u neko drugo stanje. I tako dalje u nedogled. Mnogi jednostavni automati mogu biti opisani u terminima Turingovog stroja; strojevi za izdavanje parkirnih kartica, termostati, strojevi za kavu ili osvježavajuće napitke, itd. Jasno je zašto je Turingov stroj privukao pažnju filozofa u filozofiji uma. Funkcionalni ustroj stroja u potpunosti je određen s tri parametra: (1) inputom, (2) stanjem i (3) outputom. A upravo su to parametri kojima se može odrediti i funkcioniranje ljudskog organizma: (1) vanjski podražaji, (2) unutrašnja mentalna stanja, (3) tjelesno ponašanje. Između funkcionalnog ustroja Turingovog stroja i funkcionalnog ustroja ljudskog uma vlada potpuni izomorfizam. Stoga je i ponašanje ljudskog organizma najbolje opisivati kondicionalima kojima se opisuje funkcioniranje Turingovog stroja:

Ako je organizam u stanju S1 i ako primi input I1, onda će izvršiti output O1 i preći ustanje S2.

Potpuna lista ovakvih kondicionala istinitih za neku osobu predstavlja potpuni opis njenog funkcionalnog ustroja i to je ono što bi trebao biti cilj psihološkog istraživanja. Sva mentalna stanja organizma bila bi u potpunosti određena funkcijama koje imaju u okviru ukupnog funkcionalnog ustroja organizma. Prema ovakvoj slici, bit mentalnih stanja i svjesnog iskustva leži u odgovarajućem funkcionalnog ustroju. Budući da je moguće napraviti strojeve čiji bi funkcionalni ustroj bio izomorfan našemu, Turing je vjerovao da je umjetna inteligencija moguća. Stoga je predložio i uvjet kojega stroj mora zadovoljiti da bi mu se pripisala inteligencija, to je poznati Turingov test.3 Zamislimo da preko ekrana ili pisanih poruka komuniciramo s nekim ili nečim što se nalazi u susjednoj sobi. Mi ne znamo da li je to kompjuter ili živ čovjek. Ako bismo na osnovi razmijenjenih poruka zaključili da komuniciramo s inteligentim bićem, onda bismo tome što se nalazi u susjednoj sobi, ma što to bilo, trebali pripisati inteligenciju. Ako bi se ispostavilo da je to stroj, stroju bismo trebali pripisati inteligenciju. Drugim riječima, ako je stroj dovoljno složen da kod uspije stvoriti dojam da je inteligentan, onda on doista jest inteligentan.4

Tako funkcionalizam u filozofiji uma otvara mogućnost pripisivanja inteligencije strojevima. Ideja je sasvim jednostavna; budući da se posjedovanje mentalnih stanja i svjesnog iskustva u potpunosti svodi na posjedovanje određene vrste funkcionalnost ustroja, bilo što što ima jednak funkcionalni ustroj mora imati i jednaka mentalna stanja i svjesna iskustva. Stav se može izrazit takozvanim principom funkcionalne invarijantnosti, koji bi glasio:

2 Alan Turing (1912-1954), britanski matematičar, jedan od utemeljitelja informatike i umjetne inteligencije, stroj po kojem je poznat osmislio je 1936. 3 Idjeu ovakvog testa Turing je izložio 1950. 4 Vaćžniji filozofski radovi o funkcionalizmu, umjetnoj inteligenciji i takozvanoj kompjuterskoj metafori dostupni su u hrvatskom prijevodu u zborniku Nenada Miščevića i Nenada Smokrovića Računala, mozak i ljudski um.

Funkcionalni ustroj u potpunosti određuje svjesno iskustvo.5

Jasno je da je ovako jaka teza izazvala burne reakcije među filozofima uma. Velik broj autora smatra da se svjesno iskustvo ne može svesti na funkcionalni ustroj organizma i da bi strojevi s izmorfnim fukcionalnim ustrojem ipak i dalje bili samo strojevi koji ne bi mogli imati mentalna stanja i svjesno iskustvo. Stroj koji bi zadovoljio nih kondicionala kojega bi zadovoljilo prosječno ljudsko biće ne bi mogao vidjeti, čuti, osjećati, htjeti, razumjeti, odlučivati, itd. Primjeri poznati u filozofskoj literaturi jasno ilustriraju ovu kritiku. Zamislimo da netko izgradi sistem vodovodnih cijevi i ventila čiji bi funkcionalni ustroj bio izomorfan našemu. Apsurdna je i sama pomisao da bi takav sistem mogao imati mentalna stanja i svjesni život. Ili, zamislimo da se milijardu Kineza poveže malim radio stanicama točno na način na koji je povezano milijardu neurona u našem mozgu.6 Da li bi se u tom slučaju kineskom narodu javila mentalna stanja i svjesni život? Isto vrijedi i za kompjutore koji bili funkcionalno izomorfni našoj psihologiji, i kada bi uspjeli proći Turingov test ne bismo vjerovali da mogu biti svjesni i imati mentlana stanja kao što ih mi imamo. Budući da smo uvjereni da mehanički ili elektronski sistemi funkcionalno izomorfni našoj psihologiji ne bi imali svjesna mentalna stanja, ovaj se problem za funkcionalizam obično naziva problem otsutnih qualia. Qualia su subjektivne kvalitete naših mentalnog stanja, kvalitete koja se javljaju kada vidimo crvenu boju, čujemo visoki C, osjećamo okus jabuke, itd.7 Qualia se ne mogu kvantificirati, nemoguće ih je izmjeriti ili iskustvo njihovog doživljaja prenijeti verbalnim opisom. One se doživljavaju. To su doživljaji okusa, mirisa, boja. Znati kako je to vidjeti plavu boju može samo onaj tko ju je i sam vidio, znati kakav okus ima jagoda može samo onaj tko ju je i sam probao, znati što je bol može samo onaj tko ju je i sam osjetio, itd. Primjeri različitih sistema funkcionalno izomorfnih našem umu, kao što su sistem vodovodnih cijevi i ventila ili milijarda Kineza povezanih malim radio stanicama, pokazuju da funkcionalistička analiza uma ne može biti prihvatljiva zato što ne može zahvatiti ono što je bitno za mentalna stanja i svjesno iskustvo. Pored funkcionalnog ustroja naš um sadrži i qualia,te stoga teorija uma koja ih izostavlja naprosto ne može biti zadovoljavajuća teorija uma. Isto, samo u manje radikalnom obliku, pokazuju i primjeri obrnutog spektra. Zamislimo da je nekom spektar boja, okusa ili tonova od rođenja obrnut; da mu je slatko ono što je nama slano, da mu je crveno ono što je nama plavo, itd. On je plavu boja, koja njemu izgleda onako kako nama izgleda crvena, naučio zvati "plava". Zbog toga nema načina da otkrijemo da on plave predmete vidi kao crvene. Funkcionalni ustroj takvog čovjeka bio bi potpuno jednak našem, međutim, njegova mentalna stanja ne bi bila jednaka našima, stoga se posjedovanje mentalnih stanja ne može izjednačiti ni s kakvim funkcionalnim ustrojem.

Osim što strojevi ne mogu imati qualia, strojevi ne razumiju. Budući da je razumijevanje značenja jedna je od osnovnih karakteristika inteligencije, strojevi ne mogu biti inteligentni jer im nedostaje razumijevanje. Vrlo jaki i dobro programirani kompjuter koji bi zadovoljio Turingov test ne bi razumio značenje znakova koji bi se pojavljivali na ekranu ili bili ispisani na papiru. Na input "Zahladilo je" takav bi kompjuter mogao dati output "Da, da, treba se dobro obući". Međutim, ne vjerujemo da bi bilo kakav stroj, ma kako bio složen i sofisticiran, mogao razumjeti značenje iskaza "Zahladilo je" i "Da, da, treba se dobro obući". On bi s tim iskazima mogao vrlo vješto baratati, ali kao s čisto mehaničkim elementima. "Znao bi" koji odgovor treba dati na koji komentar, ali u istome smislu u kojemu brava "zna" koji joj ključ odgovara. Stroj naprosto ne bi razumio što ti iskazi znače. Poznati primjer koji ilustrira ovu tezu jest takozvana

5 Princip je formulirao i izložio David Chalmers u tekstu "Absent Qualia, Fading Qualia, Dancing Qualia" iz 1995. 6 Kineska nacija je poznati primjer kojega je izložio Ned Block u članku "Troubles with Functionalism" iz 1978. 7 Singular quale, plural qualia.

Searlova kineska soba.8 Zamislimo da smo zatvoreni u sobi i da kroz jedan otvor primamo poruke na kineskom, a da kroz drugi otvor izbacujemo odogovore. Jasno, ne znamo kineski pa te poruke za nas predstavljaju besmislene šare na papiru. Međutim, imamo skup uputa na hrvatskome koji nam kaže: kada primiš ovakav i ovakav niz znakova, izbaci onakav i onakav niz znakova. Primamo nizove kineskih znakova, uspoređujemo ih s uputama i onda izbacujemo druge odgovarajuće nizove kineskih znakova. Kinez koji bi se nalazio izvan sobe i gledao poruke koje ulaze i izlaze mogao bi zaključiti da se u sobi nalazi netko tko razumije kineski. Jasno, mi znamo da unutra nema nikoga tko razumije kineski jer poruke na kineskom pismu za nas su besmislene šare na papiru. I kada bismo izuzetno dobro funkcionirali u kineskoj sobi, šare na papirima za nas ne bi ni o čemu govorile, one za nas ne bi imale nikakvog predmeta, ne bi ništa predstavljale. Drugim riječima, prošli bismo na Turingovom testu iako ne bismo ništa razumjeli. Naša su mentalna stanja intencionalna, to znači da su usmjerena na neki predmet, ona su o nečemu. S druge strane, stanja strojeva nisu intencionalna, ona ne stoje za nešto, ona ništa ne predstavljaju. Zbog toga strojevi mogu vrlo uspješno baratati besmislenim nizovima znakova, ali će im uvijek nedostajati ono što bi nama nedostajalo u kineskoj sobi – razumijevanje tih znakova.Isto tako, ono što čisto funkcionalna analiza ustroja ljudskog uma nikada neće zahvatiti jest intencionalnost, to jest, razumijevanje značenja. To da razumijemo značenje to je nepobitna činjenica našeg uma koju funkcionalizam nikada neće moći zahvatiti. Zbog toga treba odbaciti funkcionalizam u filozofiji uma. Zbog navedenih problema neki su autori došli do zaključka da od svih fizičkih sistema funkcionalno izomorfnih našem umu jedino ljudski mozak može imati mentalna stanja i svjesno iskustvo. Stoga se ta pozicija ponekad naziva šovinizam ljudskog mozga. Iako se nakon izloženih protuprimjera ova pozicija može učiniti plauzibilnom, nije jasno zašto bi od svih fizičkih sistema s jednakim funkcionalnim ustrojem samo ljuski mozak mogao imati svjesno iskustvo. Istina je da nije jasno kako bi sistem vodovodnih cijevi i ventila ili Kineza povezanih radio stanicama mogao proizvesti mentalna stanja i svjesno iskustvo. Ali isto tako nije jasno ni kako sistem neurona i sinapsi u ljudskom mozgu može proizvesti mentalna stanja i svjesno iskustvo. Zamislimo da se u nečijem mozgu prirodni neuroni počnu jedan po jedan zamjenjivati silikonskim čipovima koji imaju sasvim jednake dimenzije i sasvim jednake funkcije kao i prirodni neuroni. Ako bi silikonski čipovi bili funkcionalno identični prirodnim neuronima, nije jasno kako bi postepenom zamjenom mogla nastupiti bilo kakva promjena u svjesnom iskustvu te osobe. Nikakva razlika ne bi nastupila kada bi se zamijenio jedan neuron, kada bi se zamijenila dva, kada bi se zamijenila tri, ... Kako bi se onda bilo kakva razlika mogla javiti kada bi bili zamijenjeni svi neuroni u nečijem mozgu? Ta bi osoba i dalje imala sasvim jednaka mentalna stanja i potpuni kontinuitet u svjesnom iskustvu. Iako bi umjesto prirodnog mozga imala umjetni, ta bi osoba i dalje imala sasvim jednaki svjesni život.9 Stoga bi ovaj zamišljeni primjer trebao pokazati da i neki drugi fizički sistemi funkcionalno izomorfni našem mozgu mogu imati mentalna stanja i svjesno iskustvo. To jest, ovo bi trebao biti protuprimjer koj bi oborio šovinizam u pogledu ljudskog mozga. Šovinisti se slažu da bi silikonski mozak bio funkcionalno nerazlučiv od prirodnog, ali smatraju da bi postupnom zamjenom neurona nestalo svjesno iskustvo, ono bi odumiralo zamjenjivanjem neurona.10 Taj bi proces bio prava noćna mora; ne bismo imali kontrolu nad našim rukama i nogama, ali bismo vidjeli da vrše one pokrete koje i inače trebaju vršiti; ne bismo mogli govoriti, ali bismo čuli kako izgovaramo točne odgovore na postavljena pitanja; ne bismo osjećali glad ni okus hrane, ali bismo primjećivali da nakon što cijeli dan nismo ništa jeli halpljivo gutamo svoje inače omiljeno jelo, i tako dalje sve dok ne bismo u potpunosti ostali bez svijesti.11 Naše bi tijelo i dalje funkcioniralo jednako kao i prije, nitko ne bi mogao primjetiti 8 Primjer je izložio Joh Searle u članku "Mind, Brains and Programs" iz 1980. 9 Ovu opciju zatupa David Chalmers u članku "Absent Qualia, Fading Qualia, Dancing Qualia" iz 1995. 10 Primjer je izložio John Searle u knjizi The Rediscovery of the Mind iz 1992. 11 Situacija podsjeća na psihološki fenomen poznati pod nazivom Blindsight. Oksimoron "slijepi vid" zapravo

razliku, ali naš bi se svjesni život u potpunosti ugasio. Iako je ovaj misaoni eksperiment vješto i primjereno smišljen, nemamo jasnih intuicija o ovome primjeru. Nije jasno što nam govore intuicije, da li bi postepenim zamjenjivanjem prirodnih neurona funkcionalno nerazlučivim silicijskim čipovima svijest postepeno odumirala ili to zamjenjivanje ne bi dovelo ni do kakve razlike u mentlanim stanjima i svjesnom iskustvu. Ako vam se čini da bi svjesni život ostao nepromijenjen, vaše su intuicije funkcionalističke. Ako vam se čini da bi postepeno odumirao, vaše su intuicije šovinističke u pogledu ljudskog mozga.

sasvim točno opisuje pojavu o kojoj se radi. Subjekti koji zbog raznih neuroloških oštećenja imaju crne rupe u vidnom polju i ne vide predmete koji se nalaze u tim dijelovima polja. Ipak, oni daju prilično točne verbalne odgovore o predmetima u tim dijelovima polja, što znači da ih ipak nekako detektiraju.