SADRAJRobert Lynn AsprinU V O D .........................................................6Robert Lynn AsprinPOREZ N A POSAO ............................ 17Josip C. KovaiK O B NA PARTIJA URE.................... 33James H. SchmitzVJETICE S KARRIJESA....................37Esther FriesnerU K O N ZE R V I.........................................81James Blish h m h h h h h b h hURONJENI SVEMIR ........................104Bob Shaw SVJETLODRUGIH D A N A ..................................124Alexei PanshinBH H H B^H H H ^^^^H HSUDBINAM ILTO NA G O M R A T H A ................. 134

i

rUVODNIK

tovani Futuri ari:

Kad sam bio mali, igrao sam se vrlo glupu igru Bogdaj vei kup. To se igra ovako: Najprije se igra Kafe (naglasak na e). To se pak, igra ovako: djeurlija se podijeli u dvije grupe. Najjai iz prve grupe stane uspravno leima o zid ili drvo, preplete prste na rukama i spusti ruke ispred sebe. Slijedei se savije prema naprijed i poloi mu elo na dlanove (i gurne glavu u trbuh) tako da su mu lea vodoravna. Slijedei pak ovome zavue glavu meu rairene noge i rukama ga obuhvati oko pasa. I tako dalje. Nastane kolona vodoravnih lea.

Sad se protivnika grupa, jedan za drugim, zalijeu i zajahuju na kolonu kao na konja nastojei da se svi smjeste. Pobjednik je prva grupa ako uspije izdrati teret odreeno vrijeme ili ako neki od jahaa padne, ili druga grupa ako se prva slomi pod teretom.

Moete zamisliti gungulu kad se na tlo srui hrpa pomijeanih konja i jahaa ! Eh, tu se esto nastavi s Bogdaj vei kup: gledaoci se zalijeu i bacaju se na hrpu tijela viui Bogdaj... itd. Nastaje kaos i vriska nesretnika spreanih pod gomilom tjelesa. Prizor je slian nogometaima kad slave gol. Kako rekoh, glupa igra.

Esefovci se ponaaju slino, premda dostojanstvenije, i premda ne viu Bogdaj... . Esefovci osnivaju klubove i organiziraju konvencije.

Na ovakav su me uvod natjerale dvije obavijesti. Javio se Zdeslav Benzon, Vukovarska 111D, 58000 Split, telefon 553-278 (kasnije naveer ili u subotu i nedjelju ujutro) i kae je da Splitski esef klub Dr Branko Belan jo uvijek iv, da jo uvijek izdaje svoj. klupski asopis Misija (iji e novi broj uskoro biti u opticaju), i da bi ih jako veselilo da im se jave Spliani i svi drugi u okolici i ire.

Druga se obavijest tie SFerakona: u SFeri kau da namjeravaju vratiti SFerakon na staru slavu iz sredine osamdesetih (ef logi misli ozbiljno). Bit e 22 do 24 travnja 1994, uskoro u opticaj ide prvi Progress Report, i uope, stvari se zahuktavaju. Zbilja, smijeno je voljeti esef a bar jednom ne doi

2

na SFerakon. Odmah se javite na uredniku adresu FUTURE i zatraite obavijesti!

A ja mislim ovako: zaista je smijeno da recimo u ibeniku ili Kutini ili drugdje tucet ili vie ljudi itaju FUTURU, i uope vole esef, a ne znaju jedan za drugoga. FUTURINI pretplatnici Pino, Dani, i Marijan iz Cresa ili Mirko, Damir, Damir i Kreimir iz Kutine moda i ne znaju jedan za drugoga. Neu rei da se ne poznaju, nego moda ne znaju za zajedniki hobi. I zato: Bogdaj vei kup! Esefovci, ujedinite se s esefovkama! Jedan ima ove knjige; onaj ima one druge; zajedno si meusobno posuuju, pa imaju sve (to je jedan od razloga okupljanja). Nigdje ne pie da se mora odmah osnivati klub: za poetak je dovoljno sastanak jednom tjedno ili mjeseno u nekoj ugodnoj birtiji. Zato pozivam sve ne-Zagrepane: piite na uredniku adresu i javite svoju. Vau emo adresu objaviti u FUTURI, pa se poslije pronaite.

(Da li ivi Rhea u Osijeku? Jesu li se Rijeani uspjeli okupiti u klub? Koliko se sjeam, neto se ukalo i u Puli...?)

A to se toga tie, zaista je udno da netko u Zagrebu ita esef a nikada nije bio u SFeri! Bar jedamput, bar da vidi kako je to! (Ako vam se ne svidi, nikome nita). Ako nita drugo, SFera u svojoj knjinici ima sve knjige esefa prevedene i objavljene kod nas. Takoer sve Siriuse. Takoer 1000 knjiga na engleskom, 100 na talijanskom, i jo na drugim jezicima. Macan i Ziljak su svoje T-Shirts i Ispit najprije proitali na SFerinoj knievnoj radionici. Itd. Dakle: svakoga utorka od 19 do 23 sata u Ivanigradskoj 41A. Bogdaj vei kup.

Ima i trea obavijest: u mnogim, mnogim vaim pismima zahtijevate da u FUTURI bude rubrika vijesti iz svijeta esefa kao neko u Siriusu. Tu ima nekih potekoa, o kojima sam pisao u osobnim odgovorima, a ima i jo nekih o kojima nisam pisao. Zato vas molim (ovo shvatite ozbiljno): ako vas zanimaju vijesti iz svijeta esefa poaljite mi pismo ili dopisnicu. Javite se svi koje to zanima, jer ako se netko ne javi iz lijenosti ili inae, doi e samo desetak vaih pisama pa u pomisliti da taj interes i nije ba tako irok. A ako se samo desetak ljudi zanima za neto, kakvoga smisla ima da to bude u FUTURI i da gnjavim tisue koje to ne zanima!?

A sad, neto vano za pretplatnike. Odnedavno na koverti, u svojoj adresi, iza svoga imena, u zagradi, vidite neki broj. Taj

3

broj niie va pretplatniki broi nego je to broj FUTURE do kojega imate plaenu pretplatu. Na primjer, ako vam pie (12) to znai da 13. broj FUTURE neete primiti ukoliko na vrijeme ne obnovite pretplatu. A ako vam se iza imena u zagradi ne pojavi broj nego (X), to znai PANIKA! To znai da morate Neto Uiniti kako biste produili svoju pretplatu. Ukratko, morate poslati n * o * v * a * c .

Na kraju, jedna isprika.Prosim, prosim, oprostite nam bedastou na 90. stranici 9.

FUTURE. Tamo, naime, pie ovako:ZnaEi li to daje oei-ga izumljena samo zato da odr/Ei nai tako dalje jo par redaka. To vam je vrag s kompjuterima

od umne krukovine: neto utipkate, to vam se to i vidi na ekranu, blaeno ste uvjereni kako je sve u redu, ali ste negdje neto stisnuli pa vam ludi stroj u asopis ispie neto drugo. To se dogodilo i nama. Oprostite nam!

I pretplatite se.I napujdajte svoje poznanike da se pretplate. Ako ih skupite

est, dobivat ete FUTURU badava, daba, mukte, besplatno, pola godine.

A dotle, hvala to smo se druili, (parola Bogdaj vei kup), do opet,

srdaan pozdrav

Krsto A. Maurani

RIJE IZDAVAA:Vjerujemo da ste uspjeli zamijetiti daje ovaj broj FUTURE

bilo prilino teko pronai na novinskim kioscima. Obzirom da smo to u prethodnom broju i najavili, zamjerkama nema mjesta.

Pretplatnici svoje primjerke dobivaju redovito, zato ne i vi? Sa slijedeim brojem, FUTURE e na kioscima biti jo i manje jer ste nam navalom na pretplatu ukazali solidno povjerenje.

Najljepe zahvaljujemo.

Za kraj jo jedna napomena:Slijedei broj FUTURE (11) izai e iz tiska poetkom 9.

mjeseca. Razlog: bar nekoliko od nas bi na godinji odmor.

4

FUTURAm jesenik za znanstvenu fantastiku i fantasy

broj ]0 /s rp a n j 1993.

IZDAVA Bakal d.o.o.,Bosanska 10,41000 Zagreb Tel. 041/579-877

ZA IZDAVAA:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Krsto A. Maurani

UREDNIKA ADRESA: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR

Adresa redakcije: Bosanska 10, Zagreb

TISAK: X-PRESS, Zagreb

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBUKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja poreza na promet

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:

1/1 omotna stranica HRD 400.000,- 1/1 unutarnja stranica HRD 200.000,- 1/2 unutarnja stranica HRD 1 00.000,-

5

Ovo se udo od ovjeka pojavilo u Dun Laoghairu kod Dublina na osnivakoj skuptini World SF-a u lipnju 1978. poput oluje, onako visok i vitak s kovravom crnom kosom svojih Filipinskih korijena, i iljatom, avoljom bradicom, pjevajui fdk s Gordyjem Dicksonom. i Joeom Haldemanom do sitnih sati, viui za vaim urednikom po hotelskim hodnicima En garde, M sieur(kolege maevaoci!) i uope, bilo ga je svagdje. Najvie od svega, bio je radostan je r je ba bio prodao svoju prvu knjigu (ANO TH ER F IN E M YTH ) izdavau Donaldu Wolheimu. U slijedeih par godina objavio je pet-est romana, pet-est nastavaka MYTHA, i zakuhao seriju TH IEVES WORLD, gdje razni autori piu pripovijetke ija je radnja smjetena u zajedniki svijet.

U devetome broju Lynn Abbey vas je uvela u Utoite. Sada vam Asprin opisuje njegovu povijest, i neke od njegovih stanovnika. Ovu pripovijetku proitajte dvaput kako biste otkrili njene kvalitete skrivene ispod brutalne povrine.

Robert Lynn AsprinUVOD

U LUPEKI SVIJET

Izvornik: Thieves World: Introduction, 1979.

Prijevod: Krsto A. Maurani

ICar

66 A li svakako, Vaa Visosti, ne moete poricati injenice! X A . Odjeven u bogato carsko ruho, novi voa Rankan-

skoga carstva potrese glavom u odlunu neslaganju, ne prekidajui nervozno etkanje tamo-amo po radnoj odaji.

Ja ne poriem injenice, K ilite, debatirao je, ali neu narediti smrt moga brata.

Polubrata, ispravio gaje njegov glavni savjetnik.

6

Krv naega oca tee u njegovim i mojim ilama, replicirao je Car, i ne namjeravam je proliti .

Ali, Vaa Visosti, dokazivao je Kilite, Princ Kadakithis je mlad, i idealist...

...a ja to nisam, zavrio je Car. Tumai mi dobro poznate stvari, Kilite. Ba je taj idealizam moja najbolja zatita. On nee povesti pobunu protiv svoga Cara - protiv vlastita brata - kao to ni ja neu zapovijediti da ga se ubije.

Ne bojimo se mi Princa, Vaa Visosti, nego onih koji bi ga mogli iskoristiti . Savjetnik je bio odluan. Ako bi ga neki od njegovih dvolinih sljedbenika uspio nagovoriti da je vaa vladavina nepravedna ili neovjena, njegov bi ga idealizam mogao natjerati na pobunu premda vas iskreno voli .

Carevo se etkanje uspori sve dok nije stajao nepomino, klonulih ramena.

Pravo ima, Kilite. Svi moji savjetnici imaju pravo. Glas mu je utihnuo u mirenje sa sudbinom. Neto se mora uraditi da moga brata udaljimo iz spletkarskoga gnijezda ovdje, u glavnome gradu. Ipak, ako je ikako mogue, umorstvo bih zadrao samo kao krajnje sredstvo.

Ako Vaa Visost ima u vidu drugo sredstvo, bit e mi ast razmotriti Va prijedlog, ponudio je Kilite mudro skrivajui likovanje.

Ovoga asa nemam nikakva prijedloga, priznao je Car. A neu ga imati jo neko vrijeme, dok ne rijeim jedan drugi problem koji me baca u tjeskobu. Moj brat e sigurno priekati jo par dana da ugrozi Carstvo?

Koji vam to drugi problem zaokuplja panju, Visosti? pitao je savjetnik ne obazirui se na vladarev pokuaj da se naruga. Ako bih mogao pomoi u njegovu rjeavanju...

Ah, nije to nita. Sitna odluka, ali vrlo neugodna. Moram imenovati novoga vojnog upravitelja u Utoitu.

Utoitu? namrtio se Kilite.Omanji grad na junome rubu carevine. I sam sam ga teko

pronaao - noviji ga zemljovidi izostavljaju. Ako je neko bilo nekoga razloga za njegovo postojanje, danas ga vie, izgleda, nema. Grad trune i odumire kao pribjeite sitnih kriminalaca i propalih avanturista. Pa ipak, dio je carstva te se ne smijem ponaati kao da ga nema.

A sad im treba novi vojni upravitelj . K ilite je to tiho7

promrmljao.Dosadanji odlazi u mirovinu. Car slegne ramenima. A to

otvara problem. Kad je ve carski grad s garnizonom, ima pravo na guvernera od neke vanosti - nekoga tko dovoljno dobro poznaje carevinu kako bi mogao sluiti kao njihov zastupnik i posrednik u odnosima s glavnim gradom. Morao bi biti dovoljno jak da provodi zakone - u tome je svojstvu, bojim se, dosadanji guverner bio primjetno blag.

Nesvjesno je opet poeo koraati odajom.Problem je u tome to bi takav ovjek bio korisniji negdje

drugdje u carevini. ini mi se da bi bila teta potroiti sposobna ovjeka na slubu gdje je i sam vrag rekao laku no.

Ne spominjite vraju laku no, Vaa Visosti, nasmijeio se Kilite. Recite radije, daleko od spletkarskih gnijezda!

Car je dugo motrio svoga savjetnika. A onda obojica pras- nue u smijeh.

IIGradPriatelj Hakiem oblizne prainu s usana dok je mirkao

prema jutarnjem suncu. Danas e opet biti vru dan - vinski dan, ako si bude mogao priutiti vina. Sitan luksuz, kao to je aa vina, bilo je sve tee pribaviti otkako su karavane u prolazu sve manje i sve rjee.

Njegovi su prsti lijeno tragali za pjeanom buhom koja je pronala put u unutranjost njegovih prnja dok se umornim kretnjama smjetao na svoje novo stalno mjesto na sajmitu. Ranije je dolazio na prostrani kej u luci, ali su ga ribari odanle otjerali optuivi ga za krau. Njega! Za krau! Uza sve lopove to su se nakotili posvuda po gradu, oni izabrali optuiti ba njega...

Hakieme!On se obazre i ugleda grupu od estero djeurlije kako mu

prilaze bistra pogleda u iskriavim oima.Dobro jutro, djeco, iskesi se na njih otkrivajui ute zube.

Sto hoete od staroga Hakiema?Priaj nam priu, poviu svi uglas tiskajui se blie oko

njega.Gubite se odavde, pjeane buhe! zavapi on, maui

rukom. Danas e sunce biti vrue. Ne elim pogorati suhou8

svoga grla priajui vam prie badava.Prosim lijepo, Hakieme? zacvili jedno dijete.Donijet emo ti vode, obea drugo.Ja imam novaca.Ova posljednja ponuda privue Hakiemovu panju poput

magneta. Njegove se oi pripiju poput gladna krpelja o bakreni novi u musavoj aci pruenoj prema njemu. Taj novi, i etiri njegova brata, kupit e mu bocu vina.

Gdje i kako ga se djeak domogao - nije vano; vjerojatno ga je ukrao. Ono to je zainteresiralo Hakiemabiloje kako preseliti to bogatstvo s djeakove na njegovu vlastitu osobu. Naas pomisli na silu, ali se predomisli. Sajmite se brzo punilo ljudima, a nasilje prema djeci obino budi pozornost i neugodne posljedice. Osim toga, viljasta derlad bi mu izmakla bez muke. Morat e poteno zaraditi novi. Gadio se sam sebi, na kakve je niske grane dospio.

U redu, Ran-tu, nasmijeio se pruajui ruku. Daj mi novac pa e uti priu koju god eli .

Nakon to je ujem, objavi djeak bahato. Dobit e novi... ako mi se pria uini dovoljno dobrom. Takav obiaj.

Pa, jest . Hakiem se kiselo nakesi. Hajde, sjedi tu do mene da bolje uje svaku potankost.

Djeak tako uini, nevino nesvjestan injenice da je time stvaio sebe nadohvat Hakiemovih dugih, brzih ruku.

Eh, dakle, Ran-tu, koju bi priu htio uti?Priaj nam povijest naega grada, zacvrkue djeak naas

zaboravivi na svoju hinjenu poslovnost.Hakiem iskrivi lice u grimasu, ali su i drugi djeaci ve

poskakivali i pljeskali rukama u oduevljenju. Za razliku od Hakiema, njima ta pria nije bila dosadna.

Jako dobro, uzdahne Hakiem. Razmaknite se malo!On nemilice razgrne umu malih bosih nogu pred sobom i

tako oisti prano tlo kojega poravna dlanom. Brzim, uvjebanim pokretima on nacrta kartu junoga dijela kontinenta i naznai planinski lanac u pravcu sjever-jug.

Pria poinje ovdje gdje je neko bila kraljevina Ilsig, istono od Kraljiinih Planina.

...koje Rankanci zovu Planine s Kraja Svijeta... uskoi jedan deran.

...abrani zovu Gunderpah... pridometne drugi.9

Hakiem sjedne unatrag na pete i zamiljeno se poee po kosi. Moda, ree, mlada gospoda ele sama priati dok ih Hakiem slua.

A, ne, nee, uzruja se Ran-tu. Svi jezik za zube. Ovo je moja pria! Pustite Hakiema neka je kae.

Hakiem prieka da bude tiina, otmjeno se nakloni Ran-tuu, i nastavi.

U strahu od najezde tada jo mlade Rankanske carevine preko planina, Ilsig dogovori saveznitvo s Planinskim Plemenima te ona poduzmu uvati jedini prijevoj u Planinama.

On zastane s priom da bi nacrtao prijevoj.A li pazi, dogodi se da strah dobije potvrdu. Rankanci

okrenu svoje armije protiv Ilsiga, te ovaj bude prisiljen da poalje vlastite snage u prijevoj ne bi li one pomogle Planinskim Plemenima u njegovoj obrani .

On podigne pogled pun nade prema trgovcu koji je zastao da poslua, i isprui dlan, ali ovjek zavrti glavom i krene dalje.

Dok su armije bile odsutne iz Ilsiga, nastavi on prezirno se mrtei, pobune se tamonji robovi. Osobne sluge, galijoti, gladijatori, svi se ujedine u naporu da zbace ropske okove. Avaj...

On zastane da bi podignuo ruke i uzvienom dramatskom gestom ocrtao oaj.

...armije se Ilsike prerano vrate s pohoda u Planine i zaas ugue pobunu. Preivjeli robovi pobjegnu na jug...ovdje...du obale.

On pokae njihovu marrutu na karti u praini.Kraljevina je neko vrijeme ekala mislei da e se robovi

sami vratiti a kad nisu, poalje odred konjice da ih sustigne i dovede natrag. Odred sustigne robove ovdje, tu, i prisili ih na uzmak u Planine gdje se dogodi velika bitka. Robovi trijumfi- raju, i konjica bude unitena.

On pokae toku u junom dijelu planinskoga lanca.Zar nee priati o bici? prekine ga Ran-tu.To je posebna pria... koju valja posebno platiti, iskesi se

Hakiem. Djeak se ugrize za usnicu i ne ree nita.Tijekom bitke s konjicom robovi otkriju prolaz kroz planine

kojim dospiju u ovu ovdje zelenu dolinu gdje je bilo mnogo divljai i gdje su usjevi rodili u obilju.

Dolina nije zelena, jedan mu deran upadne u rije.1 0

To je zato jer su robovi bili glupi i iscrpili tlo, rastumai mu drugi.

Moj je tata neko bio seljak i on nije iscrpio tlo! svaao se trei.

A kako to onda da ste se morali doseliti u grad kad vam je polja pokrio pijesak? zagrake drugi.

Ja hou sluati moju priu! zalaje Ran-tu, skoivi na noge.Grupa posluno utihne.Ovaj mladi gospodin je izrekao istinu, nasmijei se Ha-

kiem upirui prstom u drugoga derana. Ali to se nije dogodilo odmah. O da, trajalo je to dugo, dugo. Kad su robovi iscrpli tlo na sjeveru preselili su se junije, i tako malo pomalo dosegli mjesto na obali gdje se grad nalazi danas. Tu su zatekli lokalne ribare i pomijeali se s njima pa su, to radei na zemlji a to lovei ribu, opstali u miru i bezbrinosti.

To nije trajalo dugo, mrkne Ran-tu zaboravivi se na trenutak.

Ne, sloi se Hakiem. Bogovi nisu tako htjeli. Glasine o pronaenu zlatu i srebru pristignu u kraljevinu Ilsig i dovedu nam hordu nezvanih gostiju. Najprije obinih avanturista, a poslije i kraljevsku mornaricu s ciljem da zauzme grad i vrati ga pod kraljevsku upravu. Jedina muha u kraljevskom pobjednikom vinu toga dana bila je ribarska flota odsutna iz grada, lovei ribu na debelom moru. Kad su ribari shvatili to se dogaa, sklonili su se na Leinarski otok i postali jezgra Rtskih pirata koji do dandanas pljakaju brodove u oblinjim vodama.

Uto proe neka ribarska ena i prepozna zemljovid u praini, nasmijei se, pa dobaci dva bakrenjaka prema Ha- kiemu. On ih vjeto uhvati u zraku usput gurnuvi laktom derana koji ih je pokuao predusresti, te ih sakrije u pojas.

Blagoslov na va dom, gospoja, dovikne on za dobroini- teljicom.

A to je bilo s carevinom? priupita Ran-tu bojei se za svoju priu.

to? Ah, da. Izgleda da je neki od avanturista dospio na sjever u potrazi za mitskim zlatom, pronaao prijevoj kod Cive i naposljetku se skrasio u Rankanskoj carevini. Kasnije je njegov unuk, carski general, pronaao dnevnik svoga pretka. Poveo je vojsku na jug slijedei djedov nekadanji put i zauzeo grad. Odavde je organizirao pomorski pohod oko Rta sve do

1 1

kraljevine Ilsig, zauzeo je, i ukljuio u Rankansku carevinu zauvijek.

I tako smo mi danas carski podanici, gorko otpljune jedan od derana.

Pa ne ba sasvim, ispravi ga Hakiem, nestrpljiv da dovri priu. Premda je kraljevina pala, Planinska Plemena iz nekog razloga nastave pruati otpor carskim pokuajima da koristi Veliki prijevoj. Radi toga su uspostavljene karavanske rute.

Pogled mu zamiljeno odluta u daljinu.To su bili dani kad je Utoite procvalo. Tri ili etiri

karavane svakoga tjedna, natovarene svakakvim blagom i trgovakom robom. Ne ova dananja mizerija od opskrbnih karavana koje nam sada dolaze - ne, nego velike karavane kojima je trebalo pola dana da uu u grad.

Sto se dogodilo? upita jedan od zadivljenih derana.Hakiemove oi potamne. On pljune u prainu.Prije dvadeset godina Carevina je uspjela raspriti Planin

ska Plemena. Kad je tako otvoren Veliki prijevoj vie nije bilo potrebe riskirati velike karavane preko pustinjskog pijeska to vrvi banditima i pljakaima. Utoite se srozalo na rugalicu svoje negdanje slave, pribjeite za ljudski otpad koji vie nema poi kamo drugamo. Zapamtite moje rijei, jednoga e dana ovdje ivjeti vie lupea nego pristojna svijeta, a tada...

Ustranu, starce!Noga obuvena u sandalu spusti se na zemljovid izbrisavi

ga i rastjeravi derane lijevo i desno.Hakiem se u strahu skutri pred sjenom jednoga od Vrago-

dlaka, pet elitnih tjelesnih straara koji su u grad dopratili novoga guvernera.

Stani, Zaloare!Namrteni gorostas se ukoi na zvuk zapovjedna glasa i

okrene glavu prema mladiu zlaane kose koji je stupio na mjesto dogaaja.

Od nas se oekuje da upravljamo ovim ljudima, ne da ih batinama tjeramo na pokornost .

inilo se udnim vidjeti mladia kako kori okorjela veterana puna oiljaka s ranijih pothvata, ali krupniji ovjek samo spusti pogled.

Moje isprike, Vaa Visosti, ali Car je zapovijedio neka donesemo redi zakon u ovaj avolji brlog, a jezik batine je jedini 1 2

kojega ovaj olo razumije.Car - moj brat - dao m ije ovaj grad na upravljanje na nain

kako to ja izaberem, i zapovijedio mije neka s ljudima postupam blago tako dugo dok ne prekre neki zakon.

Da, Vaa Visosti.Mladi se okrene k Hakiemu.Nadam se da nismo pokvarili tvoju priu. Evo, dri - moda

e ovo nadoknaditi moguu tetu.On poloi dukat na Hakiemov dlan.Zlato! isceri se Hakiem. Zar misli da e jedan jadni

komadi zlata izbrisati strah ove jadne, malene djece?to! zaurla Vragodlak. Zar ovih ulinih takora? Uzmi

Prinev novac i budi zahvalan to te-Zaloar!Ali, Vaa Visosti, ovaj ovjek samo iskoritava Vau-Pa neka, zlato je moje i mogu ga dati...On poloi jo nekoliko dukata na Hakiemov isprueni dlan.A sada, hajdemo, elim vidjeti sajmite.Hakiem se duboko nakloni ne obazirui se na Vrgodlakov

mrani pogled. Kad se opet uspravio, derani su se opet okupili oko njega.

Je li to bio Princ?Moj tata kae daje on velika srea za grad.Moj tata kae daje premlad za svoj posao.Manemoj!Car ga je poslao ovamo da si ga makne s puta.Tkotitokae?Kaemojbrat! On podmiuje straare otkako zna za sebe i

nikad nije imao problema sve dok nije doao ovaj Princ. On i one njegove kurve i ti njegovi Vragodlaci.

Oni e sve promijeniti. Pitaj Hakiema... Hakieme?Derani su se bili okrenuli prema svome tumau, ali Hakiem

je ve odavno odmaglio sa svojim novim bogatstvom prema hladnim dubinama najblie krme.

IIIPlanVjerojatno ve znate da ste vas petorica odabrani da

ostanete ovdje sa mnom u Utoitu nakon to se ostala poasna straa vrati u glavni grad.

1 3

Princ Kadakithis zastane da svakoga od petorice mukaraca pogleda u lice. Zaloar, Poume, Quag, Razkuli i Arman. Svaki od njih je iskusni veteran, i svaki vjerojatno poznaje svoj posao bolje nego to Princ zna svoj. Princu njegovo kraljevsko obrazovanje pomogne da prikrije svoju nervozu i da s ratnicima ukrsti pogled bez treptaja.

im se sutra zavre ceremonije bit u zatrpan problemima u raiavanju zaostalih predmeta u civilnom sudu. Znajui to, inilo mi se mudrim da vam odmah raspodijelim zadatke i dam potrebne upute, kako biste mogli krenuti na posao bez ekanja na detaljne zapovijedi.

On mahne rukom pa se petorica ljudi pribliie zemljovidu Utoita to je visio na zidu.

Zaloar i ja smo ve razgledali grad. Njegov e vas izvjetaj poblie upoznati s opim prilikama, a svaki e od vas jo posebno istraiti stanje i meusobno se obavijestiti o pojedinostima. Zaloar?

Najvii od petorice vojnika istupi naprijed i prijee rukom preko zemljovida.

Lupei Utoita plutaju s vjetrom poput smea, koje i jesu, pone ovaj.

Zaloar! ukori ga Princ. Daj svoj izvjetaj bez svojih dodataka i ocjena.

Da, Vaa Visosti. ovjek je odgovorio lagano se naklonivi. Ali ovdje zaista postoji sistem koji prati istone vjetrove.

Vrijednost nekretnina ovdje ovisi o smradu, rastumai Kadakithis. To se moe rei a da se ljude ne poistovjeuje sa smeem. Oni su ipak jo uvijek carski podanici.

Zaloar kimne glavom i opet se okrene prema zemljovidu.Podruje s najmanje kriminala protee se ovdje, du

istonog ruba grada, izjavi on, pokazujui rukom. Tu su najraskonije palae, ugledna konaita i gostionice, i hramovi, a svi imaju svoje vlastito privatno osiguranje i obranu. Zapadno od toga pojasa grad se uglavnom sastoji od obrtnika i uslunih djelatnosti. Ovdje praktiki nema kriminala osim povremene sitne krae.

Krupni ratnik zastane da dobaci pogled prema Princu, pa nastavi: Kad se prijee Avenija Procesija stvari se postepeno pogoravaju. Trgovci se nadmeu koji e prodavati vie ukradene ili nezakonite robe. Veinom te robe snabdijevaju ih 1 4

krijumari koji se otvoreno slue dokovima za istovar s brodova. Sto ne otkupe trgovci prodaje se na sajmitu.

Zaloarov stav vidno otvrdne kad je pokazao slijedee podruje.

Ovdje je nerazmrsiva zbrka ulica koju nazivaju Labirintom. Svi se slau da je to najgori dio grada. Umorstva i oruana pljaka su ovdje redovna i normalna pojava u bilo koje doba dana i noi, a poteni graani ne usuuju se ovamo kroiti bez jake oruane pratnje. Dano nam je na znanje da nijedan pripadnik garnizona nee ovamo ui ni sluajno, a je li to iz straha ili su svi redom podmieni...

Princ buno proisti grlo. Zaloar zgri lice u grimasu, pa nastavi opisivati slijedee podruje.

Izvan gradskih zidova na sjeveru smjeteni su bordeli i kockarnice. Skoro da i nema prijava o kriminalu u tome kvartu, ali vjerujemo da je to prije stoga to stanovnici ne ele imati posla s vlastima nego to kriminala zaista ne bi bilo. Sasvim na zapadu grada naselje je potleuica gdje ive prosjaci i propalice, opepoznati kao Nizvjetrovci. Izmeu svih stanovnika koje smo dosad vidjeli, ovi izgledaju najbezopasniji .

Zavrivi svoj izvjetaj, Zaloar se vrati na svoje mjesto a Princ se opet obrati svima.

Vai prioriteti, do novih zapovijedi, bit e kako slijedi, objavi on paljivo ih motrei. Prvo, sustavno i temeljito eliminirati kriminal na istoku grada. Drugo, zatvoriti dokove krijumarima. Kad to dovrite, oglasit u neke nove zakone koji e vam omoguiti da krenete protiv bordela. Do toga trena oekujem da u poistiti zaostale sudske poslove do te mjere da moemo sainiti djelotvoran plan kako da se uhvatimo u kotac s Labirintom. Pitanja?

Oekujete li kakvih problema s lokalnim sveenstvom u svezi s gradnjom novih hramova Savankali, Sabeliji i Vashan- ki? upita Poume.

Dakako, potvrdi Princ. Ali te e potekoe vjerojatno biti vie diplomatske nego kriminalne. Stoga u ih rjeavati osobno, pa ete se vi moi posvetiti svojim zadacima.

Vie nije bilo pitanja, pa Princ prikupi odvanost za zavrnu rije.

A to se tie vaeg ponaanja dok izvravate svoje zapovijedi... Kadakithis uini dramatinu stanku da bi okupljene

1 5

ratnike promotrio tvrdim pogledom. Ja znam da ste vi iskusni vojnici navikli da se zaprekama suprotstavite golim elikom. Razumije se samo po sebi da imate dozvolu braniti se ako vas netko napadne, ili obraniti bilo kojeg graanina ovoga grada. S druge strane, ja neu trpjeti surovost i nepotrebno prolijevanje krvi u ime Carevine. togod vi osobno osjeali, ne smijete potegnuti maa na bilo kojega graanina ukoliko nije dokazano- ponavljam, dokazano - da je kriminalac. Gradski stanovnici su vas, na vijest kako dolazite, ve ionako krstili Paklenim Psima - a kako ujem, sad vas nazivaju Vragodlacima. Pripazite da taj nadimak opisuje samo ustrinu kojom obavljate svoj posao, nikako ne i nau ud. To je sve.

Petorica mukaraca razmijenili su mrane poglede i prigueno mrmljanje. Premda njihova odanost Carevini nije dolazila u sumnju, Kadakithis je u dubini due pitao sama sebe smatraju li ga oni zaista dostojnim predstavnikom te Carevine.

-----------------------------------------------------Ako ste propustili nabaviti neki od prethodnih brojeva FUTURE - jedinog SF&F asopisa u nas,

NE BRINITE!

Na zalihama jo uvijek imamo ogranienu koliinu brojeva od 1. do 9. Moete ih naruiti pouzeem na telefon redakcije 041/579-877 ili adresu:BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

1 6

Robert Lynn AsprinPOREZ N A POSAO

Izvornik: The Prie of Doing Business 1979

Prijevod: Krsto A. Maurani

Jubal bijae moniji nego to je to na prvi pogled izgledalo. Nije to bilo stoga to bi njegov lik odavao mekou ili slabost. Naprotiv, sjajna mu se, tamna koa poput ebanovine napinjala preko gipkih, vrstih miica to je odavalo ovjeka hitre, okretne snage, a lice kao isklesano u crnu mramoru, puno oiljaka, oslikavalo je um koji nee oklijevati da tu snagu upotrijebi u svoju korist.

Naprotiv, Jubalova mo povrh eljeznih miica i maa otra poput britve leala je u njegovu bogatstvu i lukavu umu. Njegov novac i horda estokih maeva plaenih tim novcem inili su ga opasnom silom u drutvenom poretku Utoita.

Krv je bila cijena njegove slobode; velike koliine krvi to su je prolili njegovi protivnici u gladijatorskim jamama Rankanskim. Krv je, takoer, dala poetni zamah njegovu bogatstvu: otimaina slabo branjene karavane robova kasnije preprodane uz greno visoki profit.

Gdje bi netko drugi bio zadovoljan razumno visokim novanim dobicima, Jubal je nastavio zgrtati bogatstvo fanatinim arom. Bio je nauio skupu lekciju zurei kroz oi stisnute mrnjom u gomile to su buno odobravale njegovim pobjedama u krvavoj areni: maevi i oni to njima vitlaju kupuju se i prodaju, pa stoga ne predstavljaju nita u oima Drutva. Novac i Mo, ne vjetina i odvanost, odreuju neije mjesto na drutvenoj ljestvici. Strah je bio taj koji je nalagao tko e pljuvati a tko brisati pljuvaku.

I tako je Jubal uao u svijet trgovaca poput grabeljivca koji je neko harao gladijatorskom jamom, nemilosrdno udarajui na svaku prigodu i slabost kao to je ranije okrutno sjekao

1 7

osakaene protivnike. Sklopiti posao s Jubalom znailo je ukrstiti pamet s umom treniranim da neuspjeh poistovjeti sa smru.

Takvim je ponaanjem Jubalovo poduzetnitvo bujalo i cvalo u Utoitu. Prvom od svojih zarada on je kupio staru palau zapadno od grada. Tamo je stolovao poput oteena pauka u svojoj mrei, ekajui na znak neke nove prigode. Njegovi su onjaci bili njegovi plaeni maevi koji su se epirili kroz ulice Utoita lica skrivenih iza plavih maski u obliju jastreba. Njegova mrea bili su dounici plaeni da mu jave svaku zgodu, svaki poslovni potez, svaku promjenu u politikoj moi, koje bi mogle koristiti njihovome gazdi iroke ruke.

Ovoga je asa mrea brujala vijestima o prevratu. Rankan- ski princ i njegove nove zamisli potresali su samim temeljima Utoinog privrednog i drutvenog ustroja.

Jubal je uao u sreditu mree i sluao.

***

Nakon kraeg vremena svi su izvjetaji poeli potvrivati jedan drugoga slivajui se u dosadnu monotoniju.

Jubal je sjedio mlitavo izvaljen u svom naslonjau odsutno zurei u jedan od krupnih tamjanskih iaka kupljenih u ispraznoj nadi da e prekriti vonj to gaje donosio istoni vjetar. Svi su izvjetaji javljali isto. Stvari su stajale drukije kad je poinjao. Tada je jo bio u stanju da se osobno pobrine za razne detalje svoga rastueg posla. Sada mora sluati dok drugi... Neto u izvjetaju ubode njegovu panju.

Koga si ubio? zatrai on odgovor.Jednoga lanjaka, ponovi Saliman, trepui oima na

upadicu. Uhodu koji nije bio uhoda. Uradio sam to kako bih dao primjer... prema vaoj zapovijedi.

Naravno. Jubal odmahne rukom. Nastavi.On se u voenju poslova uglavnom oslanjao na obavijesti

koje su mu dostavljale uhode u gradu. Znalo se da ako bi tko Jubalu prodao lanu obavijest uskoro bi ga se nalo s prerezanim grlom i bakrenim noviem stisnutim meu zubima. To se znalo jer se to dogaalo... esto. Ono to se nije znalo bilo je da bi svaki put kad je osjetio da njegovim uhodama treba poticaja u iskrenosti Jubal naloio svojim ljudima da ubiju nekoga odoka i ostave truplo kao da se radi o laljivu douniku. Njegovi 1 8

istinski dounici nisu stradavali na takav nain dobre uhode se ne nalazi svakoga dana. Umjesto toga primjerom bi posluio netko tko nije nikada imao veze s Jubalom. Kako se njegovi uhode nisu meusobno poznavali, primjer bi postigao svrhu.

...pronaen jutros. Saliman je recitirao jednolinim glasom. Kovanicu je ukrala osoba koja je pronala le, pa tako nee biti istrage. Kradljivac e, meutim, priati, pa e se sve saznati.

Da, da, Jubal je nestrpljivo iskrivio lice. Nastavi dalje.U Aveniji Hramova se uzrujavaju oko novih svetita to se

grade u ast Savankale i SabellijeTie li se to naih poslova? prekine ga Jubal.Ne, prizna Saliman. Samo sam pomislio da biste to trebali

znati.Sada znam, presijee Jubal. Ne gnjavi me pojedinostima.

Slijedea stavka.Dvojici naih ljudi je sino uskraena podvorba u Nepris

tojnom Jednorogu.Tko je uskratio? namrti se Jubal.Jednopalac. On je za ankom svake veeri odZnam tko je Jednopalac! otrese se Jubal. Takoer znam

da jo nikad nije uskratio podvoriti nekoga od mojih ljudi tako dugo dok su pazili na na svoje ponaanje i imali dovoljno zlata uza se. Ako se okrenuo protiv dvojice mojih, bilo je to zbog njihova ponaanja a ne zbog mogue Jednopaleve pizme prema meni. Slijedea stavka.

Saliman zastane da sabere misli, pa nastavi.Sve vei pritisak Prinevih Vragodlaka zatvorio je dokove

krijumarima. uka se da e biti prisiljeni iskrcavati svoju robu u Movari Nonih Tajni

kao neko.Neprilika koja e sigurno podvostruiti njihove cijene,

mozgao je Jubal. Kako se dobro uva njihovo pristanite?To se ne zna.Pobrini se da sazna. Ako ugrabimo priliku da im presret-

nemo kojugod poiljku u Movari nemo im morati plaati pretjerane cijene na Sajmitu.

Ali ako krijumari izgube poiljke jo e vie podii cijene kako bi nadoknadili gubitke.

Pa jasno. Jubal se naceri. to znai da kad mi budemo prodavali otete stvari moi emo traiti viu cijenu, a opet niu

1 9

nego oni.Prouit emo tu mogunost. AliAli to? upita Jubal promatrajui lice svoga autanta.

Hajde, ovjee, van s time. Neto te kod moga plana mui i hou znati to.

Bojim se da bismo mogli upasti u nevolje s Vragodlacima, izbrblja Saliman. Ako su i oni douli glasine o novom pristanitu, mogli bi namjestiti svoju zasjedu. Jedna je stvar otimati poiljku krijumarima, ali pokuati oteti zaplijenjeni dokazni materijal od Vragodlaka... Nisam siguran da bi nai ljudi bili dorasli takvu pothvatu.

Moji ljudi? U strahu od strae? Jubalovo se lice smrkne. Mislio sam da bogato plaam suhim zlatom kako bih imao najbolje maeve u Utoitu u svojoj slubi.

Ovi Vragodlaci nisu obina tjelesna straa, usprotivi se Saliman. Niti su iz Utoita. Prije nego su oni doli, bio bih i ja tvrdio da su nai borci maem najbolji. Sada, pak...

Vragodlaci! zarei Jubal. Izgleda da ovih dana nitko ne zna govoriti o niemu do o Vragodlacima.

A vi biste mogli sluati, nakostrijei se Saliman. Oprostite mi, Jubale, ali sami priznajete kako ljudi koje unajmljujete nisu neznalice u borbi. Kad oni pripovijedaju o novoj oruanoj sili u Utoitu morali bi prisluhnuti umjesto daje tek tako napamet omalovaite.

Na trenutak se u Jubalovim oima zaiskri srdba. Zatim ona ugasne, a on se nagne naprijed u svome naslonjau.

U redu, Salimane. Ja sluam. Pripovijedaj mi o Vragodlacima.

Oni... oni nisu kao druga tjelesna straa kakvu smo do sada poznavali u Utoitu, ak ni kao drugi pripadnici Rankanske vojske. Saliman je tragao za pravim rijeima. Oni su naroito probrani iz Carske elitne strae posebno za ovu dunost .

Petorica ljudi uvaju Princa. Nije ba neka koliina. Jubal je zamiljeno mrmljao. Da, moraju biti vraki dobri.

Tako je, uurbano potvrdi Saliman. Mogli su birati iz cijele Rankanske vojske. Ovih pet je odabrano radi svoje vjetine na oruju i neskrive odanosti Carevini. Otkako su stigli u Utoite uinjeni su svi mogui napori da ih se potkupi ili umori, ali su svi takvi pokuaji zavrili smru.

U pravu si, kimne Jubal. Oni bi mogli poremetiti Utoini20

ivot. Ipak, i oni su samo ljudi, a svi ljudi imaju svoje slabosti.On utone u utnju na nekoliko trenutaka.Uzmi tisuu zlatnika iz riznice, on konano naloi.

Podijeli ih ljudima neka ih raznesu po gradu, naroito meu one to rade u guvernerovoj palai. Zauzvrat, hou obavijesti o Vragodlacima, o svakom pojedinom i zajedniki. Posebno sluaj ima li kakve nesloge meu njima... biloto, ako bi se moglo iskoristiti da ih natjeramo jedan na drugoga.

Bit e uraeno, obea Saliman malo se naklonivi. elite li takoer da zaposlimo maginu istragu?

Jubal se oklijevajui zamisli. Spopadala ga je jeza od magije, kao i svakoga ratnika, pa ju je izbjegavao gdjegod je mogao. Ipak, ako ti Vragodlaci predstavljaju dovoljno veliku opasnost...

Novac potroi na obine dounike, odlui na kraju. Ako doe do potrebe da zaposlim arobnjaka, ja u osobno

Iznenadna strka u predvorju radne sobe privue panju obojice ljudi. Na vratima se pojave dvije prilike pod plavim maskama vukui meu sobom treu. Unato njihovim maskama, Jubal ih prepozna kao Mor-Ama i Moriju, brata i sestru, plaeniki par u njegovoj slubi. Njihov je suanj bio neki deran odjeven u prljave prnje u kakve su se odijevali besprizorni na Utoinim ulicama. Nije mogao biti stariji od deset godina, ali su aree psovke koje je vriskao otimajui se Plavomaskama svjedoile o iskustvu onkraj njegove dobi.

Ovoga smo ulinog takora uhvatili na naem zemljitu, objavi Mor-Am ne obazirui se na djeakove prigovore.

Vjerojatno se dosmucao krasti, doda njegova sestra.Nisam krao! otpljune djeak i otme se oajnikim trzajem.Utoini ulini takor koji ne krade? Jubal izvije jednu

obrvu.Ma jasno da kradem! otpljune deran. Svatko krade. Ali

ja nisam doao ovamo radi toga.Radi ega si doao? zatrai Mor-Am i udarcem nadlanice

obori djeaka na pod. Prositi? Prodati se?Imam poruku! zavapi djeak. Za Jubala!Bilo je dosta, Mor-Ame, zapovijedi Jubal, iznenada znati

eljan. Doi amo, djeae.Deran se osovi na noge briui suze jarosnice s obraza.

Nabacivi pogled pun ista otrova prema Mor-Amu i Moriji, on se priblii Jubalu.

21

Kako se zove, djeae, potakne ga Jubal.Ja... zovem se Mungo, zamuca deran, odjednom srame

ljiv. Jesi li ti Jubal?Jesam, kimne Jubal. Nu, Mungo, gdje je ta poruka koju

si mi donio?Ona... ona nije pisana, rastumai Mungo bacajui brz

pogled prema Mor-Amu. Reeno m ije neka poruku izgovorim.U redu, izgovori je, ponuka ga Jubal obuzet nestrpljenjem.

Takoer mi reci tko mi alje poruku.Poruka je od Hakiema, izbrblja djeak. On ti javlja da ima

vanu obavijest koju ti hoe prodati .Hakiem? namrti se Jubal.Stari priatelj! On je esto bio koristan Jubalu kad bi ljudi

zaboravili kako on moe i sluati, a ne samo priati.Da, Hakiem. On prodaje prie na sajmituZnam, znam, otrese se Jubal. Danas nekako svi misle da

on ne poznaje nikoga u gradu. Kakvu on to obavijest ima za me, i zato nije sam doao?

Ja ne znam kakva je to obavijest. A lije vana. Tako vana, da se Hakiem skriva u strahu za svoj ivot. Platio mi je da te dovedem k njemu, jer vjeruje da e obavijest naroito vrijediti tebi .

Da me dovede? zarei Jubal, sve uzrujaniji.Cakaj as, deko, ubaci se Saliman, prozborivi po prvi put

otkako mu je prekinut izvjetaj. Kae da ti je Hakiem platio? Koliko?

Srebrnjaka, ponosno objavi djeak.Pokai nam ga! zapovijedi Saliman.Djeakova ruka iezne meu prnjama. Zatim on zastane,

skanjujui se.Neete mi ga uzeti, ha? oprezno upita.Pokai novac! zaurla Jubal.Zastraen iznenadnom provalom gnjeva, Mungo isprui

ruku i pokae srebrnjaka na svome dlanu.Jubalove oi potrae Salimana koji podigne obrve u udu i

sumnji. Sama injenica da je djeak zaista imao srebrnjaka govorila je mnogo stvari.

Prvo: Mungo je vjerojatno govorio istinu. Ulini takori su rijetko imali vie od par bakrenjaka, pa je srebrna kovanica ukazivala na dobroinitelja sa strane. Daju je djeak nekome22

ukrao sad bi se skrivao, naslaujui se nad svojim zlosteenim bogatstvom -ne bi ga ovako otvoreno pokazivao.

Ako dakle djeak govori istinu, Hakiemova obavijest mora daje zaista vana a opasnost po njega stvarna. Hakiem nije bio od onih koji bi poklanjali srebrnjake a da ne raunaju sa sigurnou da e povratiti investiciju i povrh toga jo i dobro zaraditi. ak i tako, on bi utedio taj troak i sam donio obavijest da nije iskreno prestraen za svoj ivot.

Sve je to proletjelo kroz Jubalov mozak kad je ugledao srebrnjak, a Salimanova reakcija samo je potvrdila njegovo razmiljanje.

U redu. Vidjet u kakvu to obavijest ima Hakiem. Salima- ne, uzmi Mor-Ama i Moriju i idi s Mungom da naete priatelja. Dovedite ga ovamo

Ne! vrisne djeak. Hakiem e dati obavijest samo osobno Jubalu, i samo ako on doe sam.

Kako? uzvikne Saliman.Ovo mi zvui kao klopka! namrti se Moria.Jubal ih utia mahanjem ruke i zagleda se u djeaka. To bi

mogla biti klopka. A opet, moglo bi biti i drugih razloga za Hakiemovu molbu. Obavijest bi mogla biti o nekome iz Jubalove vlastite svite! Ubojica... ili jo gore, izdajica! To bi moglo objasniti Hakiemovo oklijevanje da osobno doe k Jubalu.

Ii u, ree Jubal ustajui i gledajui po sobi. Sam, s Mungom. Salimane, trebat e mi tvoja maska.

Hou natrag moj no! iznenada se javi Mungo.Jubal podigne upitnu obrvu prema Mor-Amu, koji se zaja

puri i izvadi kratki bode iza pojasa.Uzeli smo mu ga kad smo ga ulovili, rastumai najamnik.

Stvar predostronosti. Nismo imali namjere ukrasti ga.Vrati mu ga, nasmije se Jubal. Ne bih poslao ni najgoreg

neprijatelja nenaoruana na Utoine ulice.Jubale, promrmlja Saliman dok mu je pruao plavomasku.

Ako je ovo stupica...Jubal spusti aku na balak svoga maa.Ako je ovo stupica, iskesi se, u meni nee nai laku lovinu.

Ja sam znao preivjeti oklade pedeset prema jedan i gore u jami prije nego to sam izborio slobodu.

AliNitko me ne smije slijediti, strogo zapovijedi Jubal. Niti

23

dozvoliti nekome drugome da me slijedi. Tkogod me ne poslua imat e posla sa mnom.

Saliman udahne da neto kae, ugleda izraz u Jubalovim oima, i kimne, utke.

Jubal je potajice prouavao svoga vodia dok su naputali palau i kretali prema gradu. Premda to nije otvoreno pokazao, njega se dojmila djeakova sranost. Sam i razoruan meu neprijateljskim maevima... ljudi duplo stariji od Munga drhtali su i puzali od straha pri dolasku u Jubalovu jazbinu.

Djeak je po mnogoemu podsjeao Jubala na njegovu vlastitu mladost. Borben i buntovniki, bez roditelja, samo s ponosom i tvrdoglavou kao vodiima, bio je dospio u gladija- torski tor kad gaje kupio trener s okom za hladnokrvne, uporne borce. Da ga je umjesto toga kupio kakav blag ovjek... daje netko posredovao na kobnome putu kojega je Sudbina namijenila Mungu...

Jubal prekine svoje misli iskrivivi lice u grimasu kad shvati kamo ga one vode. Usvojiti djeaka? Smijeno! Saliman i drugi pomislili bi da je smekao pod stare dane. Jo vanije, njegovi bi suparnici to protumaili kao znak slabosti, kao dokaz da se Jubala moe ganuti sladunjavim osjeajima... ukratko, da ima srca. On se sam podigao iz svojih bijednih poetaka; neka i djeak uradi isto!

Sunce je bilo visoko i nemilosrdno u svojoj jari dok je Jubal slijedio djeaka u grad. Znoj mu se cijedio ispod plave jastrebove maske, ali nije bio sklon priznati neugodu briui ga. Pomisao da bi mogao skinuti masku nije mu ni padala na um. Maske su bile nune da prikriju one u njegovoj slubi koje je traio zakon; kamuflaa je mogla biti djelotvorna samo ako su se svi maskirali. Bilo je nesamislivo sebe izuzeti od svoga vlastitog pravila.

Kad su se pribliili sajmitu Jubal pokua zaboraviti svoju neugodu paljivim promatranjem ljudi oko sebe. Otkako su preli most i ostavili atrlje Nizvjetrovaca za sobom, primjetno se popravila kvaliteta odjee i ponaanja ljudi na ulici.

Pogled mu padne na nekog arobnjaka i on se zagleda u plavu zvijezdu utetoviranu u ovjekovo elo. Zatim primijeti da je zauzet unom prepirkom s mladim razbojnikom u arenoj odjei, naoruanim brojnim noevima iji su balaci izvirivali odasvud ispod pazuha, iz pojasa, iz vrhova izama.

To je Lythane, podui ga Mungo primjetivi njegovo24

zanimanje. On je varalica. Ako ti treba vra, ima boljih koliko hoe... jeftinije.

Jesi li siguran da je varalica? upita Jubal kojega je zabavljala djeakova analiza.

Da je pravi arobnjak ne bi mu trebao ma, otpovrne Mungo pokazujui oruje objeeno o njegov bok.

Prihvaam poantu , prizna Jubal. A ovjek s kime se svaa?

Sjenosmuk, oholo objavi djeak. Tat. Svojedobno je radio s Gvaljinom Kletvokletnikom, sve dok se stara budala nije dala otjerati na vjeala.

arobnjak i tat, zamiljeno promrmlja Jubal bacajui jo jedan pogled prema njima. Zanimljiv savez talenata.

Malo vjerojatno! naruga se Mungo. Kojigod bio Sjenosmu- kov zadnji pothvat, bio je unosan. Odnedavno se razbacuje novcem, pa je malo vjerojatno da trai novi posao. Rekao bih da se svaaju oko neke ene. Obojica su umislili za sebe da su dar Boji enskome rodu,

ini mi se dobro obavijeten, primjeti Jubal, iznova zadivljen djeakovim poznavanjem gradskih traeva.

Na ulicama se svata uje, Mungo slegne ramenima. Sto si nia vrsta to ti je vanije svata znati da bi preivio... a malo ih je niih od mene i mojih prijatelja.

Jubal je razmiljao o tome dok ga je djeak vodio mimo Klaonike Poljane. Moda je previdio vaan izvor obavijesti kad je zanemario djecu s ulice i nije ih ukljuio u svoju obavjetajnu mreu. Moda i ne bi uli mnogo, ali bilo ih je tako mnogo! Zajedno bi ih moglo biti dovoljno da potvrde ili opovrgnu neku glasinu.

Reci mi, Mungo, dovikne svome vodiu. Ti zna da ja bogato plaam obavijesti, zar ne?

Svi to znaju . Deran skrene u Labirint i meko preskoi preko leee tjelesine ne zaustavivi se da vidi je li ovjek mrtav ili samo spava.

Pa zato nitko od tvojih prijatelja ne doe k meni da mi proda koju obavijest?

Jubal oprezno prekorai prepreku i obazre se. Labirint je opasno mjesto za osamljena prolaznika ak i u pol bijela dana.

Mi se ulini takori drimo zajedno, objasni Mungo preko ramena. ak blie nego ljudi sa Sajmita ili Sdanzo. Podije-

25

ljene tajne gube na vrijednosti, pa ih zato uvamo za sebe.Jubal prepozna mudrost djeakove politike, ali to samo

pojaa njegovu odluku da ubudue novai djecu meu svoje uhode.

Porazgovaraj sa svojim prijateljima, predloi. Pun eludac moe... kamo to idemo?

Bili su napustili vlanu Serpentinu i uli u prolaz meu kuama tako uzak da je Jubal morao hodati postrance.

Na susret s Hakiemom, odazove se Mungo ne usporavajui.Ali gdje je on? zabrine se Jubal. Ovaj mi takornjak nije

poznat.Da ti je poznat ne bi bio dobro skrovite, nasmije se djeak.

Jo samo malo dalje.Nakon to su se pognuti provukli ispod nekog svoda nali

su se u malom dvoritu.Stigli smo, objavi Mungo i zaustavi se u njegovoj sredini.Kamo? zarei Jubal primaknuvi mu se. U ovim zidovima

nema ni vrata ni prozora. Osim ako se ne skriva u nekoj od ovih hrpa smea...

On zauti kad se osvijesti na poloaj u kojemu se naao. Nema vrata, nema prozora! Jedini izlaz iz dvorita bila je jo jedna rupa poput one kroz koju su se jedva provukli... osim to je bila zatrpana gomilom daanih kutija. Zali su u slijepu ulicu!

Iznenada se iza njih zauje tresak a Jubal se okrene instinktivno poseui za maem. Nekoliko je daanih kutija palo s krova i zakrilo ulaz.

Ovo je stupica! prosike on dok se povlaio u kut oima pretraujui krovove oko dvorita.

Neto ga udari u lea. On zatetura pa naslijepo zamahne maem iza sebe. Otrica zahvati samo goli zrak, a on se okrene prema napadau.

Mungo laganim korakom otplee izvan dosega maa, oiju sjajnih od likovanja i radosti.

Mungo? upita Jubal premda je znao odgovor.Ranjavanje je bio iskusio dovoljno esto da prepozna rastuu

obamrlost u gornjem dijelu lea. Struua bol kad je promijenio poloaj otkrije mu ostatak prie. Djeak je usadio svoj bode u Jubalova lea, i ovaj je tamo ostao. Jubal gaje mogao zamisliti kako mu stri iz ramena pod neprirodnim kutem.26

Rekao sam ti da se mi drimo zajedno, izazivao je Mungo. Odrasli te se moda boje, ali mi ne. Nisi smio naloiti Gam- bijevu smrt!

Gambi? namrti se Jubal polako se njiui. Tko je Gambi?Djeak se na trenutak ukoi u zaprepatenju. Zatim mu se

lice iskrivi od gnjeva i on pljune.Jutros su ga nali s prerezanim grlom i bakrenjakom u

ustima. Tvoj znak! Zar ti ak ni ne zna koga ubija?Lanjak! Jubal prokune sama sebe to nije paljivije sluao

Salimanov izvjetaj.Gambi nikad nije prodao nikakvu obavijest tebi, vikne

Mungo. On te je mrzio zbog onoga to su tvoji ljudi uinili njegovoj majci. Nisi imao prava ubiti ga kao lanu uhodu.

A Hakiem? upita Jubal kupujui vrijeme.To smo pogodili, zar ne - da je Hakiem jedan od tvojih

dounika? zague djeak. On je na Velikom keju gdje spava pijan. Meu sobom smo skupili novaca za srebrnjak koji te je izvukao van domaaja tvoje strae.

Jubala je ovo zadnje ubolo bolnije od bodea. On se uspravi prezirui toplu tekuinu to je curila iz rane niz njegova lea i jarosno se iskesi dolje u djeaka.

Protiv ovakvih kao to si ti ne treba mi nikakva straa! zagrmi on. Misli da zna kako se ubija? Ti, ulini takor koji ubada noem odozgor? Slijedei put kad bude htio ubiti ovjeka- ako bude slijedei put - ubodi ispod ruke. Ciljaj izmeu rebara, ne kroz njih! I dovedi svoje prijatelje - ovakav jedan jedini nije dosta da ubije odrasla mukarca.

Doveo sam prijatelje! nasmije se Mungo, pokazujui prstom. Misli li da e ih biti dosta?

Jubal se odvai na hitar pogled preko ramena. Utoini ulini takori su se slijegali na dvorite. Tuceti! Prtei se preko daanih sanduka i rojei se s krovova poput pauka. Djeca u prnjama - nijedno od njih ni pola Jubalove visine, ali s noevima, kamenjem, i otrim prutovima.

Netko drugi bi se slomio pred tim oima punima mrnje. Mogao bi pasti na koljena i moliti ili mititi izbavljenje iz ove stupice, tvrditi kako nije znao za Gambijevo umorstvo. Ali on je bio Jubal, a ui su mu bile hladne poput njegova maa kad se ustoboio protiv svojih muitelja.

Vi tvrdite kako hoete osvetiti jednu smrt, zarei on.27

Koliko e vas poginuti dok me pokuavate oboriti?Ti nas ubija jednog po jednog kad god ti se prohtije, bez

ikakva razloga , odvrati Mungo, iroko ga obilazei da se pridrui oporu. Ako neki od nas sad poginu bar e znati zato, a ostali e biti sigurni od tebe.

Samo ako me ubijete, ispravi ga Jubal. Ne skreui pogleda s opora on posegne lijevom lijevom rukom preko desnog ramena, nae balak noa, i istrgne ga. A zato e vam trebati ovaj no!

Mungo je vidio no u lijetu kad je Jubal trznuo lijevom rukom nadolje ali se na trenutak ukoio. U tome ga asu no pogodi ravno u grlo. Mungo se srui ne osjetivi svoj pad na tlo.

opor se natisne naprijed, a Jubal im krene ususret bljeskajui maem na suncu u naporu da prokri put do izlaza iz stupice.

Nekolicina ih padne pred njegovim prvim juriem - nije znao koliko njih - a ostali se ratrkaju pa se opet primaknu sa svih strana. Prutovi i motke su boli prema njegovu licu, i on osjeti dodir noeva kako su male prilike priskakale s lea da posijeku i opet odskoe van domaaja.

On shvati da e ovakvo napastovanje potrajati dok ga ne izmori i obori prije nego to mu se uspije doepati daanih kutija; on prekine svoj juri, zastane na mjestu, i pokua zamasima maa oistiti prostor oko sebe. Derani su bili neuhvatljive sjene to su iezavale pred njim da bi se opet pojavile otraga i sa strane. Kroz glavu mu prostrijeli misao da e ovdje umrijeti. Nakon to je preivio neizbrojive gladijatorske dvoboje podlei e od ruke opora djece!

Pomisao ga natjera na oajniki potez. Zadnjim snanim zamahom on odustane od pokuaja da se obrani i zasprinta prema zidu kako bi uza nj zatitio lea. Sitna ga spodoba zgrabi za gleanj i objesi se o nj svom snagom. On se spotakne, skoro padne, a onda divlje odree nadolje ni ne gledajui. Noga mu se oslobodi, ali drugi mu deran skoi na lea i stane ga kamenom lupati po glavi.

Jubal zatetura ustranu i zgrebe malu napast o zid strgnuvi je tako sa svojih lea. Prut mu se zabije u plavomasku i razree kou na elu te mu se krv slije u oi. Zaslijepljen, on oajniki zavitla maem lijevo i desno, katkada udarajui u neto, katkada samo reui prazni zrak. Kamen mu se odbije od glave,28

ali on vie nije osjeao bol i samo je panino razmahivao maem.Njegov zamagljeni um polako shvati da djeja vriska popri

ma dugaiji ton. Pritom shvati da njegov ma nije udario u nita vrsto ve nekih deset ili petnaest zamaha. Drmajui glavom daje razbistri on prisili oi da razabru scenu pred sobom.

Posvuda po dvoritu leala su mala tjelesa. Ostatak opora bezglavo je bjeao preko gomile smea pred progonom...

Jubal klone o zid borei se za dah obamro od rana. Promatrao je svoga izbavitelja kako mu prilazi gurajui krvavi ma u korice.

Ti... tvoje ime? prodahe.Zalbar, zadihano mu odvrati prilika u uniformi. Tjelesna

straa njegove Kraljevske Visosti, Princa Kadakithisa. Tvoje rane... jesu li...?

Preivio sam mnogo gore, Jubal slegne ramenima i lecne se od boli izazvane tim pokretom.

U redu. ovjek kimne glavom. Onda mogu dalje za svojim poslom.

ekaj as , zamoli Jubal i podigne ruku. Spasio si mi ivot... ivot kojega cijenim vrlo visoko. Dugujem ti zahvalnost i jo mnogo vie, jer rijei ne moe troiti. Koliku nagradu trai?

Ona nije potrebna, mrkne Zalbar. To mi je bila dunost.Dunost ili ne, debatirao je Jubal, ja ne poznajem nijedno

ga straara koji bi se usudio ui u Labirint, pogotovo ne da spaava neiji ivot... Jesi li rekao kraljevski straar: Jesi li...

Vragodlak, zavri Zalbar s mranim smjekom. Da, jesam. I obeajem ti da nije daleko dan kad neu biti jedini straar u Labirintu.

On se okrene da ode, ali ga Jubal opet zaustavi i skine plavomasku da obrie krv iz oiju.

ekaj! naloi on. Imam ponudu. Treba mi ovjek poput tebe. togod te plaali za carsku slubu, ja u podvostruiti... i dodati posebnu nagradu za tvoj dananji rad. to kae?

Odgovor je izostao. Jubal zakilji da dovede Vragodlakovo lice u fokus, i ugleda kako ga ovjek motri u ukoenu prepoznavanju.

Ti si Jubal! Zalbar ree tonom koji je prije bio izjava nego pitanje.

Jesam, kimne Jubal. Ako to ve zna, mora takoer znati29

da nitko u Utoitu ne plaa za uslugu koliko ja.Poznat m ije glas koji te prati, hladno potvrdi Vragodlak.

Znajui to znam, ne bih za tebe radio ni za kakvu cijenu.Prezir u odbijanju je bio oit, ali Jubal odabere da ga

zanemari. Umjesto toga pokua stvar okrenuti u vedriji ton.Pa ve si radio za mene, ukae on Spasio si mi ivot.Spasio sam graanina iz sukoba s oporom ulinih tako

ra, odvrati Zalbar. Kako ve rekoh, to je moja dunost prema Princu.

Ali zausti Jubal.Da sam prije znao tvoj identitet , nastavi Vragodlak,

moda bih dospio u napast da ne pourim sa spaavanjem.Ovoga puta se uvredu nije moglo previdjeti. Vie zbunjen

nego ljut, Jubal zamiljeno promotri svoga protivnika.Imam dojam da eli izazvati sukob. Jesi li me, dakle,

izbavio da provede kakvu svoju privatnu osvetu?U mojem poloaju ja ne mogu, i neu, sudjelovati u sitnim

svaama, zarei Zalbar. Ja se borim samo u obranu samoga sebe ili graana Carevine.

A ja neu namjerno podii maa protiv nekoga tko mi je spasio ivot... osim u samoobrani , otpovrne Jubal. Tako izgleda da se neemo potui. Ipak, ini mi se da mi neto zamjera. Mogu li znati o emu se radi?

To je zamjerka koju imam protiv bilo kojeg ovjeka koji uiva sve beneficije Rankanskog dravljanstva a da ne snosi nikakvu odgovornost, isceri se Vragodlak. Ti ne samo da ne slui Carevini koja te zatiuje, nego ak otvoreno podriva njenu snagu javno se hvalei svojim prezirom prema njenim zakonima u voenju svojih poslova.

A to ti to zna o voenju mojih poslova da se usuuje izricati takve ope optube? izazove Jubal.

Znam da zgre novac na nain kakvoga bi se grozio poten ovjek, odree Zalbar. Trguje robovima i drogama i drugom robom visoka profita i niskoga morala... ali najvie od svega, trguje smru.

Zar me to profesionalni vojnik osuuje to trgujem smru? osmjehne se Jubal.

Vragodlak se zajapuri na ubod. Da. I ja se bavim smru. Ali vojnik poput mene bori se za dobrobit carevine, a ne za svoju privatnu, sebinu dobit. Ja sam izgubio brata i nekoliko30

prijatelja u pohodima u Planine borei se za Carevinu... za slobodu koju ti i tebi slini vrijeaju.

Zamisli samo, mozgao je Jubal. Cjelokupna Rankanska armija brani nas od nekoliko ratrkanih planinskih plemena. Da ti i tvoji prijatelji niste doli na vrijeme, Gortaci bi se sjurili s planine koju nisu naputali generacijama i sve nas pobili na spavanju. Kako glupo od mene to sam pomislio da se carevina gura da zavlada jo jednim mjestom gdje je ne ele. Morao sa i sam shvatiti da se to ona samo brani od divljakoga napada.

Zalbar se zanjie prema naprijed poseui rukom prema mau. Zatim se svlada i obrie svaki izraz sa svoga lica.

Zavrio sam razgovor s tobom. Ti ne moe razumjeti kako razmilja astan ovjek, a jo manje njegove rijei .

On se okrene da ode, ali mu se Jubal nekako nae na putu - stojei uspravno, premda se ljuljao od napora. Iako je vojnik bio za glavu vii od njega, Jubalov gnjev bio je tolik da je Zalbar ustuknuo.

Ako si rekao sve to si imao za rei, Vragodlae, red je na meni da i ja neto kaem, prosike Jubal. Istina je da trgujem neistom robom. A lija to ne bih radio kad tvoji asni ljudi ne bi bili spremni kupovati je za skupe novce. Ja nikoga ne silim maem da od mene kupuje. Oni sami dolaze k meni - tako mnogo njih, da ne mogu namiriti potranju redovnim putem.

On se okrene da mahne preko dvorita punog razbacanih tjelesa.

Istina je da se bavim smru, zarei. Tvoji dobroudni Rankanski gazde nauili su me toj vjetini u gladijatorskoj jami u glavnome gradu. Tamo sam se bavio smru uz odobravajue klicanje istih tih asnih ljudi koje toliko cijeni.

Ti asni ljudi nisu dopustili da se bavim nekim asnim poslom kad sam konano izborio slobodu, pa sam silom prilika morao doi u Utoite. Sada se i dalje bavim smru, jer je to porez na posao ovdje porez kojega sam danas skupo platio.

U jednom neuhvatljivom trenutku neto kao suut bljesne u Vragodlakovim oima dok je vrtio glavom

Ima krivo, Jubale, on tiho ree. Ti si ve platio svoj porez na posao u Utoitu. A to nije bio tvoj ivot, to je bila tvoja dua- tvoja ljudskost. Svoju si duu zamijenio za zlato, i po mome miljenju, loe si proao.

Oi im se sretnu, i Jubal bijae taj koji je prvi svrnuo pogled31

u stranu, uznemiren Vragodlakovim rijeima. Skrenuvi pogled, on mu padne na Mungovo tijelo - na djeaka koji ga se dojmio, i kojega je ak poelio dovesti u svoj dom - djeaka iji je ivot poelio promijeniti.

Kad se opet okrenuo, Vragodlaka vie nije bilo.

Copyright: Robert Lynn Asprin 1979.

BESPLATNI MALI OGLASI KUPITE, PRODAJTE ILI ZAMIJENITE

KJNIGE, ASOPISE ILI STRIPOVE!

FUTURA MALI OGLASI

1. Josip C. Kovai, Hrastina 17,41430 Samobor Prodajem komplet Alefa (1 - 24)

po 800 HRD komad.

2. Marija Rau, Vladimira Variaka 15/PR., 41010 Zagreb Slobotina Prodajem stotinjak engleskih, stotinjak

njemakih, i stotinjak prevedenih sf knjiga. Za popis poaljite potansku marku.

32

Joa ima 17 godina, kae da ita esef otkako je nauio prva slova, sama je sebe nauio engleski kako bi mogao itati esef u originalu (to i radi u velikim koliinama), a lani je pokrenuo osnivanje GNUSa (Gradskog naunofantastinog udruenja Samobor). Mate i duhovitosti mu ne fali, emu svjedoi i duro, pa e se o njemu jo sigurno uti!

Josip C. KovaiKOBNA PARTIJA URE

Pojedina vremena nisu vana.Vaan je zbir.

Drevni mudrac Joseph

Ja, povjesniar William Al-Frankenstein, biljeim ovu udnu i zamrenu pripovijest u nadi da u time razjasniti neke nedavne dogaaje u dalekoj prolosti koji su se zbili u dva susjedna i meusobno vrlo daleka vremena i prostora na istome mjestu. Nedokuive su igre udljive Prevrtljivice Sudbine!

U dalekom nam susjednom carstvu islamskom smjetenom izmeu dvije vitalne rijeke koje neu imenovati zarad dobra ukusa kooperila se neko i negdje velebna palaa aha ure. Bila je opasana debelim kamenim zidinama naikanima otrim eljeznim tmjem kako ne bi komegod palo na um da se po njima penje; takoer i volfram-elinim ploama debljine mnogo centimetara s mnogo meuslojeva nevidljivog energetskog tita marke Harkonnen. Njena protuzrana obrana sastojala se od jata sokolova za lov na vrapce i od tono 372 brzometna laserska topa briljivo rasporeena po svakom milimetru slobodna prostora. Bilo je tu jo kojeta, ali to je vojna tajna. Na primjer, uope ne kanim spominjati kotlove s kipuim uljem i inu ratnu maineriju.

To sa dananjeg stajalita moe izgledati kao vrlo slaba obrana, ali u desetom stoljeu nisu mogli birati kao mi sada u sedamnaestom.

ah uro je silno volio svoju ahovinu kako se i prilii vlasnicima parkovi ta zemljita; takoer je silno volio svoju ker, jer roditeljska je ljubav, zna se, slijepa; ali bi duu prodao

33

ejtanu samo da nae dostojna protivnika u igri koju je volio povrh svega, ak i vie od bacanja potkovica na tap i trodimenzionalnog tetrisa.

Da, to je ona igra na kariranoj ploi 64 polja, to crno to bijelo, kralj, kraljica, pijuni, itd. koju je onomad otac aha ure nesmotreno kupio za nepobrojivu koliinu peninog zrnja. Igra jo nije imala imena i to je ahu uri ilo na ivce.

ah uro je, meutim, bio domiljat, kao i svi drugi ahovi u to vrijeme, pa je smislio sazvati turnir u igranju bezimene Igre. Pritom je proglasio, o poujte, ovakve propozicije:

Turnir se igra po jednostrukom kup-sistemu. Tko izgubi partiju odlazi u banku organa na kirurku

obradu i pohranu. Pobjednik turnira dobiva urinu kc'er za enu i u miraz

pola urine ahovine. Igra dobiva ime po pobjedniku.Protjecali su dani dok su glasnici razglasili poziv u krugu

od 11 svjetlosnih godina, a ah uro nestrpljivo iekivao veliki dogaaj. Privueni sjajnom nagradom ubrzo su se pojavila etiri odvana izazivaa s etiri razliite strane svemira. ah uro je shvatio da svakako mora pobijediti na turniru jer: a) izazivai imaju potpuno neizgovorljiva vanzemaljska imena to bi u sluaju da neki od njih pobijedi bilo pogubno za budunost Igre; b) kad ih je vidjela, urina ki je izjavila da ipak nije toliko deperatna, i da e radije ostati usidjelica; c) uro je volio ivjeti.

Bilo kako bilo, ah uro nije imao kud, pa je Turnir poeo u velianstvenoj Tumirskoj dvorani urine palae. Kako poeo, tako zaas i zavrio: prva su dvojica izazivaa izgubila, a onda i druga dvojica. Tako je ah uro, kao pobjednik, dobio svoju ker za enu i pola svoje ahovine u miraz a Igra svoje ime: uro. Nastalo je veliko narodno veselje, pirovalo se sve u esnaest, i okretale su se mnoge deve na ranju.

I tu bi bio sretan kraj da se drugoga dana svadbenoga pira nije pojavio sin izumitelja Igre i zatraio svoj izumiteljski honorar (kao pravni nasljednik svoga oca)! Zvao se Al-Conan abu-Schwartzenziegger, imao je umu razbaruene, kovrave kose na glavi, nabildane miie, i pobuivao je veliko povjerenje u ljudi svojim maem dugim dobar metar i pol. ah uro se pokuao izvui iz guve predloivi Al-Conanu da se kockaju za honorar odigravi partiju ure, ali ovaj nije htio ni uti.34

Jedno zrno ita na prvo polje, dva zrna na drugo, etiri na tree, i tako redom do ezdesetietvrtoga, reao je hrapavim glasom, ili...

Nesklon da sazna to znai ono ili, ah uro nije htio pokvariti svadbeno narodno veselje pa je naloio svome rizniaru neka Al-Conanu isplati izumiteljski honorar. A kako je bio domiljat (to sam ve rekao), odmah je proglasio novi porezni zakon na zarade od umnoga rada s retrogradnim vaenjem i vrlo progresivnom stopom pa je na kraju ispalo da Al-Conan njemu duguje ita. Razoaran takvom ahovskom financijskom politikom Al-Conan je otiao u glumce, a svadbeni se pir nastavio.

A onda su se pojavili utjerivai poreza i zatraili od aha ure da plati porez na dobitak ono pola ahovine to je osvojio kao pobjednik Turnira. Uzalud je nesretnik dokazivao kako taj dobitak potpada pod odredbe zakona o porezu na dobitak od igara: nije mogao zanijekati da se uro igra umnim radom!

Ostavi tako bez ahovine, prebijene pare i ene (koja je, zaboravio sam rei, pobjegla s mlaahnim Al-Conanom), ah uro je otiao u pustinju da u miru razmisli i pronae domiljati izlaz iz neugodne situacije. Dok je tako lutao utonuo u crne misli nesmotreno se previe pribliio poligonu za Fil-al-Delfijski eksperiment, pijesak mu se otvorio pod nogama i on propadne u kovitlac vremena i prostora. Dugo je padao kroz neprozirnu tamu meudimenzionalnog nitavila, a onda se naao u suhom, brdovitom kraju u pogreno vrijeme i u pogrenoj zemlji.

Ubrzo je od lokalnog puanstva saznao da se nalazi u zemlji Iranu, da je u dvadesetom vijeku po lokalnom raunanju vremena, i da tamo ve vlada jedan ah imenom Reza. Onako domiljat, uro je odmah poeo propovijedati svoju vjeru. Zaas je okupio svu silu sljedbenika koji su potjerali aha Rezu i ustoliili uru za svoga vou pritom ga prozvavi Homi-ini, to na njihovu jeziku znai doljak. uro, pardon, Homi-ini je nato krenuo u rat da povrati svoju staru ahovinu izmeu dvije vitalne rijeke koje neu imenovati zarad dobra ukusa. Mnogo je mlada i neduna svijeta izginulo u nesretnome ratu bez pobjede i pobjednika. Koliko znam, nesretni je ah uro i umro pod krivim imenom ne vrativi se u svoju voljenu ahovinu kojom danas vlada rabijatni uzurpator koji se ak ni ne naziva ahom.

35

Ah, da, jo mi valja rei da je zarad neke petljencije s dokumentacijom i pogrenog prepisivanja urina Proglasa o imenu Igre (pisar se prepio erbeta na svadbenome piru) nastalo, i zauvijek ostalo, sasvim pogreno ime ah.

Josip Kovai 1993

36

James Henry Schmitz (roen 1911 u Hamburgu u Njemakoj od amerikih roditelja) pisao je rijetko i neredovito sve do 1959., kad se konano posve posveuje spisateljskoj profesiji. Poevi s fantasy (Greenface u Unknouinu 1943) nastavio je kasnije pisati vrlo ivopisne, avanturistike space opere. Najpre- poznatljiviji je po svojoj sposobnosti da uvjerljivo i dosljedno opie enske likove, pa je najpoznatiji po svojim romanima o mladoj telepatkinji Telzey Amberdon (UNIVERSE AG AINST HER i drugi romani).

James H. SchmitzVJETICE

S KARRI JE SAIzvornik: "Witches from Karres", 1949.

Prijevod: Marina Grkovi

Bijae negdje usred veeri na planetu Porlumma kad je kapetan Pausert, trgovaki putnik iz Republike Nikkeldepain, sreo svoju prvu vjeticu s Karrijesa.

Po njegovu miljenju to je jednostavno bila sudbina. Osjeao se prilino dobro dok je naputao skupi bar u taracanoj ulici blizu svemirodroma s namjerom da se vrati ravno na svoj brod. Nije ba bilo dolo do svae, ali netko se, kao i obino, nacerio kada je kapetan izgovorio ime sistema iz kojeg potie, a kapetan je na to s prilino dosjetljivosti ukazao koliko je smjenije nazvati planet, na primjer, Porlumma negoli Nikkeldepain.

Nastavio je privlaiti sve vei broj povrijeenih pogleda detaljnom usporedbom razliitih interesantnih i povremeno izuzetnih uloga koje je Nikkeldepain odigrao u povijesti s Porlumminim dosadnim i zaputenim poloajem Imperijalne naseobine estoga reda. Kao zakljuak, iskreno je priznao da ne bi htio ni mrtav ostati na Porlummi. Netko je na to glasno promrmljao na univerzalnom imperijalnom jeziku da bi u tom sluaju bilo bolje da se ne zadrava predugo na Porlummi. Ali

37

kapetan se samo ljubazno nasmijeio, platio svoja dva pia, i otiao.

Nije imalo smisla upasti u guvu na jednom od ovih graninih planeta. Njihovi graani jo uvijek su se drali naivne predodbe da bi se trebali ponaati kao graniari, ali unato tome predstavnici zakona su se uvijek odmah pojavljivali.

Osjeao se prilino dobro. Do prije etiri mjeseca nikad se nije smatrao nekim velikim patriotom, ali usporeen s veinom Imperijalnih svjetova Nikkeldepain je bio prilino privlaan na svoj zaguljiv nain. Osim toga, vraao se tamo solventan oh kako e se svi iznenaditi! A tamo ga je zaneseno i nestrpljivo oekivala Illyla, gospoica Onswud, lijepa ki monog vijenika Onswuda i njegova tajna zarunica ve godinu dana. Jedino je ona vjerovala u njega!

Kapetan se nasmijei i zastane u tamnoj poprenoj uliici da odredi svoj poloaj u odnosu na svemirodromski svjetionik. Jo neto manje od osamsto metara Ponovo krene. Za nekih est sati biti e iza svemirskih granica Imperije, vraajui se Illyli.

Da, samo je ona vjerovala! Nakon nagle propasti kapetanovog prvog financijskog poduhvata farme miffelova krzna, zasnovane na novcu posuenom od vijenika Onswuda -budunost je izgledala vrlo mrano. ak je ukljuivala vjerojatnih deset godina kaznenog sluinstva za namjernu i nemarnu zloupotrebu povjerenog novca. Zakoni Nikkeldepaina bili su strogi prema dunicima.

Ali oduvijek si traio nekoga tko bi preuzeo stari Venture i vratio ga u posao! Podsjetila je Illyla svoga oca, oiju punih suza.

Hm-m-m, da! A li to mu je u krvi, draga moja! Njegov prastric Threbus je bio isti takav! Bilo bi znatno bolje prepustiti ga zakonu, rekao je vijenik Onswud bijesno gledajui Pauserta koji je potiteno utio. On je bio pokuao objasniti da on nije kriv za tajanstvenu epidemiju koja je odnijela skoro itavo stado miffela. U stvari, bio je prilino uvjeren da je to bilo maslo prepredenog mladog vijenika Rapporta koji se uzalud vrtio oko Illyle zadnjih nekoliko godina!

Sto se Ventura tie ! razmiljao je vijenik Onswud gladei svoju dugu upavu bradu. Pausert bar umije upravljati brodom, priznao je.38

I tako se to dogodilo. Oh, kako e se iznenaditi! Jer ak je i kapetan shvatio da je vijenik Onswud na njega i Venture prebacio svu neprofitabilnu robu koja je zadnjih pedeset godina skupljala prainu po skladitima, u blijedoj nadi da e dobiti bar nekakav povrat novca od tihpoluzaboravljenih investicija. Vrijednost tereta bila je procijenjena na osamdeset i dvije tisue maela, ali ak i da donese samo tri etvrtine te vrijednosti u novcu, sve bi bilo u redu.

Umjesto toga pa, poelo je sa sretnom okladom u vezi jednog pravnog pitanja, s jednim slubenikom Imperije u samom Imperijalnom glavnom gradu. Zatim je dola estero- satna trka u kojoj je poteno pobijedio malu, brzu jahtu stari Venture 7333 bio je u prolom stoljeu lovac na pirate i jo je uvijek mogao ii duplo bre nego to je izgledalo da moe. Od tada, kapetan je bio prihvaen kao sportski tip i bio je pozivan na mnoge vesele zabave i susrete.

Vesele i profitabilne bogatiji graani Imperije se jednostavno nisu mogli oduprijeti kocki, a kazna na kojoj je on uvijek inzistirao bila je da su morali kupiti njegovu robu.

Svuda je uspijevao da se otarasi robe! Nakon dvanaest tjedana od prvotnog tovara nije ostalo nita osim dvije hrpe od po dvadeset skupo napravljenih ali beskorisnih ribikih tapova od cvilidrva i dvanaest bala korisnih ali neprivlanih ogrtaa za sve vremenske uvjete. Njih nitko ne bi uzeo, ak ni u okladi! Ali kapetan je imao jak predosjeaj da mu je te predmete u njegov tovar uvalio vijenik Rapport iz svoje zalihe, tako da nije bio naroito tuan zbog toga to ih nije uspio prodati.

Uostalom, imao je itavih dvadeset posto vieI naposlijetku, na povratnom putovanju, stigla je ova

poiljka lijekova za Porlummu. Ve i sama zarada od tog prijevoza bila bi trostruko otplatila gubitke farme miffela!

Kapetan se iroko nasmijeio u mraku. Da, bit e iznenaeni ali gdje li se sada nalazi?

Ponovo se zaustavi u uskoj uliici traei na nebu svjetlost svemirodromskog svjetionika. Eno je tamo na lijevo i malo iza njega. Kretao se u krug!

Paljivo krene du male, izuzetno tamne uliice. Bio je to jedan od onih gradova u kojima svi nou zakljuavaju svoja ulazna vrata i povlae se u osvijetljena, zatvorena dvorita iza

39

kua. Oko njega, u blizini, uli su se glasovi i zveckanje sua i povremene glasne provale smijeha i pjevanja posvuda naokolo; ali sve je to bilo iza visokih zidova koji su proputali malo ili nimalo svjetla u uliicu.

Sve je to naglo zavrilo u poprenoj uliici pred jo jednim zidom. Nakon trenutka razmiljanja, kapetan ponovo krene na lijevo. Svjetlo se razlijevalo po njegovom novom putu iz jednog dvorita koje je bilo otvoreno na uliicu, svega nekoliko stotina metara ispred njega. Kako se pribliio, odatle dopre zvuk silovito zalupljenih vrata i zatim iznenadna, buna mjeavina glasova.

Jiiii-ip! vritao je visoki, djetinji glas. Moglo je to biti u smrtnoj agoniji, prestravljenosti, ili ak i histerinom smijehu. Kapetan je zabrinuto potrao.

Da, vidim te tamo gore! ovjek je uzbueno vikao na Univerzalnom. Uhvatio sam te sada silazi s tih kutija! Odrat u ti kou! Pedeset i dvije muterije bolesne od bolova u trbuhu JAO!

Zadnji usklik bio je popraen bukom koja je zvuala kao da se rui klimava drvena kuica, a zatim se uo niz cvilea i ljutitog deranja od kojeg su jedine prepoznatljive rijei bile: ...bacati kutije na mene! Tada je uslijedilo jo zvukova lomljenja drva.

Hej! uzviknuo je kapetan ljutito s ugla ulice.Nestalo je svakog kretanja.Usko dvorite, jarko osvijetljeno

pod svojom jedinom aruljom, bijae napola pokriveno isprevr- tanim otpacima od praznih drvenih kutija. Veoma krupan i debeo ovjek, sav u bijelom, stajao je s jednom nogom privremeno zaglavljenom u jednoj od kutija, i pritom mahao tapom. Trenutno priklijetena izmeu zida i dvije kutije preko jedne od kojih se pokuavala popeti, bila je sitna, plavokosa djevojica obuena u nekakvu kutu koja je takoer bila bijela. Mogla bi imati oko etrnaest godina, mislio je kapetan bespomono dijete, u svakom sluaju.

Sto hoe? progunao je debeljko, upirui s poneto dostojanstva tapom u kapetana.

Ostavi dijete na miru! progrmio je kapetan uvlaei se u dvorite.

Gledaj svoja posla! viknuo je debeljko, maui tapom kao toljagom. Ja u se pobrinuti za nju! Ona40

Nisam! procvilila je djevojica i rasplakala se.Samo pokuaj, runi debeljko! upozorio je kapetan. Nabit

u ti taj tap u grlo!Sada je ve bio vrlo blizu. Razdraeno gunajui debeljko je

izvukao nogu iz kutije, naglo se okrenuo i udario kapetana tapom po glavi. Kapetan gaje ljutito udario usred trbuha.

Dolo je do kratke borbe, poneto ometene lomljenjem kutija posvuda naokolo. Tada je kapetan ustao teko diui i psujui. Debeljko je ostao sjediti na tlu, daui o ...zakonu!

Na svoje iznenaenje, kapetan je otkrio da djevojica stoji upravo iza njega. Uhvatila je njegov pogled i nasmijeila se.

Zovem se Maleen, predstavila se. Pokazala je na debeljka. Je li jako povrijeen?

Oh ne! dahtao je kapetan. Ali moda bi bilo bolje da...Ve je bilo prekasno! Na ulazu u uliicu zauo se glasan,

samouvjeren glas: Dakle, dakle, dakle, dakle, dakle! rekao je u prijekornom tonu osobe koja vlada situacijom, a koji je kapetanu uvijek djelovao jednako, ma na kom ga svijetu i na kojem jeziku uo.

O emu je rije? pitao je glas retoriki.Morat ete svi poi sa mnom! odgovorio je sam sebi.Policijski sud za prekraje na Porlummi bio je posao voen

na vrlo efikasnoj osnovi neprekidnog poslovanja. Njihov sluaj bio je slijedei na redu.

Nikkeldepain je udno ime, zar ne nasmijeio se sudac. Nakon toga je paljivo sasluao razliite optube, protuoptube i poricanja.

Pekar Bruth bio je optuen daje udario po glavi potencijalno ubitanim sredstvom priloenim u dokazu -dravljanina drugog planeta. Dotini dravljanin priznaje da se pokuao umijeati dok je Bruth nastojao kazniti svoju robinju Maleen takoer priloenu u dokazu za koju je sumnjao daje dodala neto u seriju kolaa na kojoj je radila tog poslijepodneva, a to je izazvalo bolest i albe od strane pedeset i dvije Bruthove muterije.

Dotini strani dravljanin takoer je upotrebljavao uvredljive izraze. Kapetan je pod pritiskom priznaokoritenje izraza runi debeljko.

Za djelo koje je Bruth poinio moe se priznati izvjesna provokacija, ali ne dovoljna. Bruth je problijedio.

41

Kapetan Pausert, iz Republike Nikkeldepain na to se svi osim zatvorenika nasmijeie bio je optuen a) za reeni pokuaj uplitanja, b) za reenu uvredu, c) daje tijekom svae koja je zatim uslijedila esto estoko udarao pekara Brutha.

Priznato je da je udarac po glavi osigurao izvjesnu provokaciju za optubu pod c) ali ne dovoljnu.

Robinju Maleen nitko nije pokuavao optuiti ni za to. Sudac ju je samo znatieljno pogledao i odmahnuo glavom.

Kako sud ocijenjuje ovaj alostan dogaaj napomenuoje, izgleda da ete vi, Bruthe, dobiti dvije godine zatvora, a vi kapetane, tri. teta!

Kapetan je imao uasan osjeaj propadanja. Imao je prilike uti i vidjeti dosta o metodama Imperijalnih sudova u rubnim sistemima. Vjerojatno bi se mogao izvui bez svoje trogodinje kazne, ali to bi bilo skupo.

Shvatio je da ga sudac zamiljeno promatra.Sud eli objaviti, nastavio je sudac, da je kapetanovo

ponaanje uglavnom bilo potaknuto prirodnim ljudskim suosjeanjem prema robinji Maleen zbog nevolje u kojoj se ona nalazila. Sud zato predlae slijedei aranman, ijim bi izvrenjem sve optube bile odbaene: da pekar Bruth preproda Maleen s Karrijesa s ijim slubovanjem on izgleda nije zadovoljan za razuman iznos kapetanu Pausertu iz Republike Nikkeldepain.

Pekar Bruth ispustio je iznenadan uzdah olakanja. Ali kapetan je oklijevao. Kupovanje ljudskih robova od strane privatnog graanina bilo je vrlo ozbiljan prekraj na Nikkelde- painu! Ipak, on to nije morao spominjati. Ako ga nisu namjeravali previe ocijediti

Upravo u pravom trenutku, Maleen s Karrijesa ispustila je jedva ujan, bespomoan, mrcajui zvuk.

Koliko traite za dijete? priupitao je kapetan gledajui neprijateljski u svog nedavnog protivnika. Pribliavao se dan kada nee tako strogo suditi o Bruthu, ali taj dan jo nije doao.

Bruth se takoer namrtio, ali je odgovorio s izvjesnom gorljivou: Sto i pedeset m Policajac koji je stajao iza njega gurnuo ga je otro u rebra. Bruth je zautio.

Sedamsto maela, glatko je rekao sudac. Bit e tu i sudski trokovi, taksa za registriranje prijenosa

vlasnitva Na brzinu je izraunao. Petnaest tisua i42

etrdeset i dva maela Okrenuo se inovniku. Jesi li ga provjerio?

inovnik je kimnuo. U redu je!I primit emo va ek, zavrio je sudac. Prijateljski se

nasmijeio kapetanu. Idui sluaj.

Kapetan je bio pomalo zauen.Bilo je neto neobino u ovome! Izvukao se prejeftino. Otkad

je Imperija prestala voditi ratove za proirenje svog teritorija, mladi robovi dobra zdravlja bili su skupa roba. tovie, bio je gotovo siguran daje pekar Bruth bio voljan prodati za desetinu cijene koju je kapetan na kraju platio!

Pa, on se nee aliti. urno je potpisao, udario peat i ostavio otisak prstiju na razliitim papirima koje je usluni inovnik postavio pred njega, i napisao ek.

Pretpostavljam, rekao je Maleeni s Karrijesa, da bi bilo bolje da poemo na brod.

I to u sada uiniti s djetetom, razmiljao je, hodajui neosvjetljenim ulicama dok je njegova robinjica tiho trkarala iza njega. Ako bi se pojavio s lijepom robinjicom na Nikkelde- painu, ak i nekom malenom, razni njegovi dobri prijatelji gurnuli bi ga u nekih desetak godina

kaznenog slubovanja odmah nakon to bi ga Illyla lino skalpirala. Oni su bili moralna druina.

Karrijes ?Koliko je daleko Karrijes, Maleen? upitao je u mrak.Put traje oko dva tjedna, rakla je Maleen plano.Dva tjedna! Kapetan se ponovo obeshrabrio.Zato cmizdri? nelagodno je upitao.Maleen se zagrcnula, mrcnula i glasno se rasplakala.

Imam dvije mlae sestre! tulila je.Hajde, hajde, rekao je kapetan ohrabrujue. To je lijepo.

Ubrzo e ih ponovo vidjeti. Vodim te kui, zna!Veliki Pathame izgovorio je to! Ali na kraju krajeva Ali te dobre vijesti imale su pogreno djelovanje na njegovu

robinjicu! Njezin pla postajao je sve grevitiji.Ne, neu, jadikovala je. One su ovdje!Eh? rekao je kapetan. Zaustavio se u mjestu. Gdje?I ljudi kod kojih se nalaze su isto zli prema njima! plakala

je Maleen.43

Kapetanu je srce propalo u pete. Stojei tako u mraku, oekivao je ono za to je znao da slijedi:

Mogli biste ih kupiti strano jeftino! rekla je.

IIIzgleda da se u stresnim situacijama mladi ivot Karrijesa

sklanjao u visine. Moda je to planinski kraj.The Leewit je sjedila na najvioj polici stranjeg zida

prodavaonice gmarije i antikviteta, strateki okruena dvjema skupocjenim vazama. Bila je ista Maleen, samo veliine lutke i njezine su oi bile sive i hladne, a ne plave i uplakane. Kapetan je procijenio da bi mogla imati nekih pet ili est godina. Nije ih ba znao naroito dobro procjenjivati kad su bile te dobi.

Dobro vee, rekao je ulazei. Trgovinu Grnarijom i Antikvitetima bilo je lako pronai. Kao i Bruthova Pekara, bilo je to jedino mjesto u susjedstvu koje je bilo potpuno osvijetljeno.

Dobro vee, gospodine! rekao je vjerojatni vlasnik duana, ne pogledavi ga. Sjedio je leima okrenutim vratima, u stolici koja je bila otprilike na sredini duana, okrenutoj prema The Leewit na udaljenosti od nekih est metara.

...i tamo e ostati bez jela i pia sve dok u jutro ne doe Sveti ovjek! nastavio je odmah napetim glasom ovjeka koji je proao kroz histeriju i sad je ponovo normalan. Kapetan je shvatio da se on obraa The Leewiti.

Va prijanji Sveti ovjek nije ba dugo ostao! otpiskutalo je siuno bie, takoer ignorirajui kapetana. Oito jo nije bila otkrila Maleenu iza njega.

Ovo je jaa sekta mnogo jaa! odvratio je vlasnik duana glasom koji je podrhtavao, ali s izvjesnim likovanjem. On e istjerati avola iz tebe, mali demone nee ti njemu zvidanjem otkidati gumbe! Blii ti se kraj! Samo izvoli, zvidi koliko god hoe! Rasprsni svaku vazu u duanu

The Leewit je zamiljeno mirnula svojim sivim oima prema njemu.

Mogla bih! rekla je.Ali ako pokua sii odatle, nastavio je vlasnik duana sve

viim glasom, rasjei u te u komadie u sitne, sitne komadie!

Govorei to podigao je ruku i lagano zamahnuo neim to je kapetan s uasom prepoznao kao izuzetno omamentiranu ali 44

vjerojatno jo uvijek korisnu staru ratnu sjekiru.Ha! rekla je The Leewit.Oprostite, gospodine! rekao je kapetan, proiavajui grlo.Dobro vee, gospodine! ponovio je vlasnik duana, ne

okrenuvi se. Sto mogu uiniti za Vas?Doao sam se raspitati, rekao je kapetan oklijevajui, o

tom djetetu.Vlasnik duana se pomaknuo u svojoj stolici i prikiljio

prema kapetanu zacrvenjenim oima.V i niste Sveti ovjek! rekao je.Zdravo, Maleen! iznenada je rekla The Leewit. Jeli to on?Doli smo da te kupimo, rekla je Maleen. Uuti!Dobro! rekla je The Leewit.Kupiti je? Da li me Vi to zafrkavate, gospodine? raspitivao

se vlasnik duana.Zauti, Moonell! Tanka, tamna, odluna ena pojavila se

na vratima koja su vodila kroz stranji zid duana. Iskoraknula je jedan korak od ispod polica, a The Leewit se nagnula s najvie police i siknula prema njoj. ena se brzo vratila na ulaz.

Moda to zaista misli, rekla je smirenijim glasom.Ne smijem je prodati graaninu Imperije, poraeno je

rekao vlasnik duana.Ja nisam graanin Imperije, rekao je kapetan kratko.

Ovoga puta nije namjeravao imenovati odakle je.Ne, on je s Nikkel zapoela je Maleen.Prekini, Maleen! bespomono je upao kapetan.Nikad nisam uo za Nikkel, sumnjiavo je promrmljao

vlasnik duana.Maleen! uzviknula je ena prodorno. To je ime jedne od

ostalih pekar Bruth ju je dobio. On to doista misli! On ih kupuje

Sto i pedeset maela! lukavo je rekao kapetan sjetivi se pekara Brutha. U gotovini!

Vlasnik duana izgledao je oamueno.Nije dovoljno, Moonell! zazvala je ena. Pogledaj to nam

je sve polomila. Pet stotina maela!Tada se zauo zvuk, toliko visok da ga je kapetan jedva mo

gao uti. Probo mu je bubnjie poput dva uboda tanke igle. Nadesno i nalijevo od njega dva izuzetno lijepo pocakljena mala vra su zazveckala i, pokazavi mreu sitnih pukotina, raspala

45

se.U duanu je na kratko zavladala tiina. Kad je sada palji

vije pogledao, kapetan je tu i tamo mogao uoiti druge sitne hrpe rasprsnute grnarije i mjesta gdje su slini ostaci oito bili pometeni, ostavljajui samo tragove obojene praine.

Vlasnik duana paljivo je odloio sjekiru pored stolice, ustao i, pomalo se lelujajui u hodu, priao kapetanu.

Ponudili ste mi sto i pedeset maela! rekao je urno dok se pribliavao. Prihvaam ih ovdje, sada, vidite -pred svjedocima! Zgrabio je kapetanovu desnu ruku i snano je protresao. Prodano! uzviknuo je.

Tada se okrenuo u skoku i uperio drhtavu ruku prema The Leewiti.

A SADA, zaurlao je, slomi neto! Slomi bilo to! Njegova si! Tuit u ga za svaki mael koji je ikada zaradio ili e ga zaraditi!

Oh, molim te doi i pomozi mi da siem, Maleen! ljupko je zamolila The Leewit.

Duan draguljara Wansinga je, za promjenu, bio slabo osvijetljen i veoma tih. Bilo je to uglaeno, moderno mjesto u otmjenoj etvrti blizu svemirodroma. Ulazna vrata bila su otvorena i Wansing je bio unutra.

Njih troje su brzo uli i vrata su se tiho zatvorila iza njih. Iza velike tezge od kristalnog stakla, Wansing se kretao meu mnogobrojnim otvorenim pretincima, tiho govorei sam sa sobom. Ispod kristalnog stakla tezge, posloeni u gustim redovima na policama prekrivenim barunom, svjetlucajui, iskrei i sjajei lealo je mnotvo raznobojnog dragog kamenja. Wansing nije krtario.

Dobro vee, gospodine! rekao je kapetan preko tezge.Jutro je! napomenula je The Leewit s Maleenine druge

strane.Maleen! rekao je kapetan.Mi se u ovo ne mijeamo, Maleen je rekla The Leewiti.U redu, rekla je The Leewit.Wansing se trzavo okrenuo na kapetanov pozdrav i nastavio

tako nepomino stajati. Kao i svi ostali vlasnici robova koje je kapetan do tada bio sreo na Porlummi, i Wansing je izgledao nesretan. Inae, on je bio velik, taman, uglaen ovjek s 46

draguljima u uima i okruen mirisom skupih ulja i parfema.Ovo mjesto je, naravno, pod stalnim vizualnim nadzorom!

blago je rekao kapetanu. Nita mi se ovdje ne moe dogoditi. Zato li sam onda toliko uplaen?

Sigurno ne od mene! rekao je kapetan, nelagodno pokuavajui da bude srdaan. Drago mi je to je Va duan jo otvoren, nastavio je on ustro. Ovdje sam zbog

Oh, da, naravno da je jo otvoreno, rekao je Wansing. Polako se osmjehnuo kapetanu i ponovo okrenuo prema svojim pretincima. Radim inventuru, eto zato! Radim inventuru jo od juer rano ujutro. Sve sam ih prebrojio sedam puta

Vrlo ste temeljiti, rekao je kapetan.Vrlo, vrlo temeljit! kimnuo je Wansing prema pretincima.

Proli put sam otkrio da sam zaradio milion maela. Ali dva puta prije toga izgubio sam otprilike toliko. Morat u ih ponovo prebrojati, pretpostavljam! Lagano je zatvorio pretinac. Siguran sam da sam ih ve ranije prebrojao. A li stalno se pomiu. Stalno! To je uasno.

Ovdje imate robinju imenom Goth, rekao je kapetan, pokuavajui skrenuti razgovor na ono zbog ega je doao.

Da, imam! rekao je Wansing, klimajui glavom. I siguran sam da je do sada ve shvatila da nisam mislio nita loe! U svakom sluaju, ja razumijem. Moda je to bilo malo previe Ali siguran sam da sada razumije, ili e uskoro!

Gdje je ona? upitao je kapetan pomalo nelagodno. Vjerojatno u svojoj sobi, predloio je Wansing. Nije tako

loe kada je u svojoj sobi, sa zatvorenim vratima. Ali esto sjedi u tami i gleda te kako prolazi Otvorio je novu ladicu, i ponovo je tiho zatvorio. Da, pomiu se! proaptao je, kao da potvruje raniju sumnju. Stalno

ujte, Wansing, rekao je kapetan glasnim, vrstim glasom. Ja nisam graanin Imperije. elim kupiti tu Goth! Platit u Vam sto i pedeset maela, u gotovini.

Wansing se ponovo posve okrenuo i pogledao kapetana. A, elite li? rekao je. Niste graanin Imperije? Preao je par koraka do tezge, sjeo za stoli i upalio svjetlo iznad njega. Tada je na trenutak sakrio lice u ruke.

Ja sam imuan ovjek, promrmljao je. Utjecajan ovjek! Ime Wansing je vrlo znaajno na Porlummi. Kada Imperija predloi da kupi, kupuje, naravno. Ali nisam ja morao biti taj

47

koji ju je kupio! Mislio sam da e mi biti korisna u poslu. A onda, vie je ak nisam ni mogao prodati unutar Imperije. Ovdje je ve tjedan dana!

Podigao je pogled prema kapetanu i nasmijeio se. Sto i pedeset maela! rekao je. Prodano! Treba napraviti zapisnik Posegnuo je u ladicu i izvadio neke formulare. Poeo je urno pisati. Kapetan je izvadio svoje dokumente.

Maleen je iznenada rekla: Goth?Ovdje sam, promrmljao je glas. Wansingova ruka se otro

trznula, ali nije podigao pogled s papira. Nastavio je pisati.Neto malo, mravo i gipko kao da nema kostiju, obueno u

tamnu jaknu i dokoljenke prelo je preko debelog tepiha Wansingova duana i stalo iza kapetana. Ova je mogla imati oko devet ili deset godina.

Uzet u va ek, kapetane! uljudno je rekao Wansing. Vi mora da ste poten ovjek. Osim toga, elim ga uokviriti.

A sada, uo je kapetan samoga sebe kako govori distanciranim glasom nekoga tko se kree kroz udan san. Pretpostavljam da moemo otii na brod.

Nebo je bilo sivo i oblano, a ulice su se polako rasvjetljavale. Goth, uoio je, nije sliila svojim sestrama. Imala je smeu kosu, kratko odrezanu nekoliko centimetara ispod uiju, i smee oi s dugim, crnim trepavicama. Nos joj je bio kratak, a brada zailjena. Podsjeala ga je na nekog tanuhnog mesodera, poput lasice.

Pogledala ga je kratko, nasmijeila se i rekla: Hvala!to