CIJENITE SVOJ NOVAC !!

PRETPLATITE SE NA FUTURUI UTEDITE 40% OD PRODAJNE CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

I-----------------1PRETPLATNI KUPON

Ime i prezime:

Adresa:

Pretplaujem se na:3 6 12 brojeva FUTURE

PRETPLATA NA 3 BROJA - HRD 28.500,- PRETPLATANA 6 BROJEVA-H R D 57.000,- PRETPLATA NA 12 BROJEVA - HRD 114.000,-

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181, poziv na broj 9901.

Kopiju uplatnice aliite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

1

SF&F KLUB KNJIGE fNA

RUD

BENI

CE

ZA KN

JIGE

POTR

AITE

NA

SLIJ

EDE

IM

STRA

NICA

MA

FUTU

RE

Ukoliko ste p ropustili neki od ve objavljenih brojeva, ovo je prava prigoda da ih nabavite

Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 9.500 HRD po prim jerku + potanski trokovi.

Narudbe na adresu:

BAKAL d.o.o..Bosanska 10,41000 ZAGREB ili na telefone:041/579-877 (10.00-13.00 h) 041/426-666/ k. 214 (09.00-15.00 h)

3

SADRAJJ. R. R. TolkienH O B IT ...................................................... 11

Mika M orgenternZAGORSKE S TA ZE..............................47

Ross Rocklynne VREMENUTREBA K O STU R ...................................53

Katherine MacleanKOCKARSKI PAKAOI GRIJENA D JE V A .......................... 109Isaac Asim ov TIOTIMOLINOMDO ZV IJEZD A .....................................123Harrison Denmark PIJAVICA ODNERAJUEG ELIKA.................... 132

VM*O Baka!

P U B L I C A T I O N 1994.

Godite III broj 4 /travanj 1 994. UKUPNI BROJ: 1 8

FUTURAm jesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

NAKLADNIK Bakal d.o.o..Bosanska 10, 41000 Zagreb Tel. 041/579-877

Za nakladnika:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Krsto A. MauraniUrednikov naslov: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR

Naslov ureda: Bosanska 10, Zagreb

TISAK: X-PRESS, Zagreb

Naslovnicu oslikao: Igor Kordej, 1994.

Svi prilozi FUTURA 1994. Autorska prava vraeni vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju.

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja poreza na promet

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica HRD 750.000,-1/1 unutarnja stranica HRD 380.000,-1/2 unutarnja stranica HRD 200.000,-

UVODNIK

tovani Futuriari:

Odjednom me je spopala elja da malo politiziram. Valjda mi je netko kihnuo u lice pa sam se zarazio. Kao gripom. Zapravo, na to su donekle utjecala i neka vaa pisma, i recenzija domaih pripovjedaka u Parseku broj 50.

Dakle.Sve otkako se kod nas poelo naglas priati o ugroenim

nacionalnim manjinama i ljudskim pravima mui me jedna injenica o kojoj svi ute: u Hrvatskoj u sastavu pokojnice Juge ivjele su dvije manjine bez elementarnog ljudskog prava na svoj materinji jezik.!

Pod terorom slubenog jezika kajkavski i akavski su ivjeli gurnuti u zapeak, kako se inae nekog nesretnog roaka voli doma ali ga se ne puta u javnost da ne bi osramotio familiju. Kajkavski je imao svoj geto, asopis Kaj (zamislite: narjeje kojim govori etvrtina puanstva neke drave tretira se kao neka egzotina marginalna pojava), a tu i tamo bi se snimilo poneki film (Svoga tela gospodar, Tko pjeva zlo ne misli) ili TV-seriju (Gruntovani) koji su ve samim time to se u njima govori kajkavski bili senzacija...

Istrani su svoj govor mogli uti u javnosti pola sata tjedno u humoristinoj emisiji na radiju

(Jurina i Franina) nee se valjda dijalektalno govoriti u nekoj ozbiljnoj emisiji?! a Dalmatinci su neto oduka nalazili u Smojinome Malome Marinku (opet humor) i opet u egzotinim TV-serijama o Malome i Velome Mistu.

Naravno, tu je bila i Nela Erinik. Opet izigravajui dijalektalnu egzotiku svojom Maricom Hrdalo.

Danas, kad nam norme ponaanja mora se pretpostaviti vie ne diktiraju braa s Istoka moralo bi se oekivati da e i prirodni govor veine Hrvata slobodno izii u javnost. Ali vraga! Navike su preduboko urasle, teko je osloboditi ih se.

6

Kako ste samo skoili na bezazleni prosim koji ak i nije dijalektalan (prosac, prosjak) nego samo potisnut u maglu zaborava...

Naravno, time ne mislim rei da sad mora sve biti u dijalektu. Standardni (knjievni) jezik je ipak standardni (knjievni) jezik. A li ne valja ni dosljedni strah od nepismenih lokalizama, kolokvijalnih i dijalektalnih izraza i narodnog govora . Ako malo prisluhnete kako govore likovi u engleskim TV serijama ut ete da tamo nitko ne govori kao spikeri kad itaju vijesti na BBC-u. Ako itate knjige na engleskom vidjet ete da pisci izmiljaju naine kako da na papiru pokau da je njihov lik Australac, Teksaanin...

tovie, u podsvijesnoj elji da pobjegnemo iz duhovne movare Jugo-Balkana stekli smo nekakav prezir prema domaem. Bliskiji su nam teksaki kauboji, njujorki policajci i kalifornijski bogatai nego domai susjedi. Svak zna to su mustang, vigvam i ran tko zna to su bak, mrka i direktor?

Ne tvrdim da John Tucker, Neravnotea i neke druge pripovjetke domaih pisaca imaju bilo kakvu manu dapae, smatram da su besprijekorne ali nije li zanimljivo da se kao pisci bolje snalazimo u Los Angelesu, Memphisu i Chicagu nego u Rijeci, Osijeku i Varadinu? i pritom osjeamo ugodnije iza imena Christopher Ford ili nekog drugog pseudonima nego iza svoga roenog, domaeg?

Uostalom, Amerikanci piu o Amerikancima, Danci o Dancima. Ako su Istrani mogli odseliti u ile i Novi Zeland, prirodno je oekivati da e se moda odseliti i na Tihu. S ilverberg je samo se po sebi razumije opisao idovsku koloniju na Mazel Tovu IV. N ije li istrijanska kolonija na Tihoj jednako sama po sebi razumljiva?

U ovoj FUTURI, tek tako iz vica, imamo pripovjetku od Mike Morgenterna koji inae uope nije muko nego je atraktivna mlada dama. Nadam se, nadam se da e vas zabaviti kao to je zabavila i mene kad sam je prvi put proitao!

Srdaan pozdrav,Krsto A. Maurani

7

TKO IZDA TAJ JE NAKLADNIK (ITAJ OBVEZNO!)

tovano itateljstvo,pred sobom imate jo jedan novi broj FUTURE. Osamnaesti. Nije puno,

ali za nas predstavlja solidan uspjeh.Zahvaljujem svima koji su svojom podrkom omoguili da FUTURA stane

na noge i odri se na ivotu u protekle dvije godine: svima vama vjernim itateljima i pretplatnicima koji ste svo ovo vrijeme uporno kupovali FUTURU bez obzira na njene poroajne slabosti - pokoji lo prijevod, tipfelere, inflacijske cijene i si.

Nadam se da smo od prapoetka u kojem smo minijaturnu redakciju inili Vlatko Juri-Koki i moja malenkost, pa do ovog broja FUTURE koji imate pred sobom, u novom i ve due vrijeme postojanom sastavu, uspjeli nainiti asopis primjeren vaim eljama.

Znam, znam, uvijek ima nezadovoljnika kojima nita nije dovoljno dobro, uostalom to je u ovoj zemlji stara navika: kad si mali i bezopasan svi te hvale i suosjeaju s tvojim problemima, no im malo digne glavu sa svih strana zapone puhati topli zrak umnih kritiara kojima odjednom nita nije dovoljno dobro i koji bi, da se njih pita, "sveto napravili bolje, pametnije i drugaije.

No, to je tu je (v rlo in te ligen tna opservac ija), kriza je prola, FUTURA je preivjela seriju transform acija i ide dalje.

Jo uvijek nam ne donosi toliko novaca da bismo, recimo, svakog dana mogli tulumariti uz litre Nescafea i svakog tjedna uplaivati po kombinaciju LOTA 6 od 45, no prema prodajnim izvjetajima kupujete ju sve vie i to nas veseli. Jo kad bi, kao na prim jer u Superandriji u Zagrebu, svaki od 20 italaca FUTURE umjesto da posuuje i ita prim jerak jedinog kunog entuzijasta kupca, kupio svaki svoj primjerak, gdje bi nam bio kraj.

Eto, u Kutini je osnovan SF klub koji broji etrdesetak lanova. Svi itaju FUTURU, a kupuje ju petoro ljudi.

Tako, prema naim anketama, ispada da na svaki prodani primjerak FUTURE imamo, u prosjeku 10 itatelja.

Hvala svima vama koji nas itate, no FUTURA ipak ivi od prodanih, a ne od proitanih prim jeraka. Prema tome, elite li jo novih i boljih pripovjedaka, kad na kiosku kraj kue ili u gradu vidite novi broj FUTURE, ne trite susjedu da ju kupi kako bi je mogli proitati, kupite i vi svoj prim jerak, je r tim e pomaete i nama da FUTURU uin im o jo boljom.

Hvala.Izdava Bojan

8

INFORMACIJA ZA ITATELJSTVO IZ REPUBLIKE SLOVENIJE

PRETPLATA NA FUTURU: na 6 brojeva SIT 2 .100 ,- na 12 brojeva SIT 4 .200 ,-

KNJIGA "BOJA MAGIJE" - Terry Pratchett cijena pouzeem: SIT 1 .100,-

KNJIGA "JO JEDAN KRASAN MIT" - Robert Asprin cijena pouzeem: SIT 1 .200 ,-

informacije i narudbe za pretplatu i knjige moete izvriti preko naeg partnera u Republici Sloveniji na adresu:

KIKI KERAM d. o . o .Litostrojska 25 61000 LJUBLJANA

ili telefon: 061/557-162 Ga. Katarina Meserko

Na istoj adresi moete dobiti informacije i o knjigama izdavaa SARA 93. ZAGREB:

"DOLAZE KVANTNE MAKE" - Frederik Pohl i "SFERA" - Michael Chrichton

NOVO!

[NARUDBENICA----------------------- I

I

IME I PREZIME:

ULICA: ________

MJESTO: Naruujem knjigu "HOBIT" J. R. R. Tolkiena, po pretplatnoj cijeni od HRD 75 .000 ,- | (+ potanski trokovi)^ ( n j ig u u platiti potaru prilikom p re u z im a n j^ j

Narudbenicu poaljite na adresu:ALGORITAM Gajeva 12. P.P. 23 41000 ZAGREBTelefonske narudbe: 041 - 274-756

1 0

FANTASYBESTSELLERSVIH VREMENA UPRAVO IZIAO IZ TISKA.Sa 12 originalnih kolor ilustracija autora.U izvrsnom prijevodu ZLATKA CRNKOVIA i likovnoj opremi IGORA KORDEJA u izdanju:

AlG RIT/4N\

Ve vie od pola stoljea pria o susretljivom i mirnom hobitu, gospodinu Bilbu Bagginsu i njegovom nevoljkom udjelu u vratolomnoj potrazi za zmajevim zlatom u drutvu arobnjaka Gandalfa i skupine patuljaka, poput postojanog kamenog mosta spaja generacije itatelja irom svijeta.

Hobit J. R. R. Tolkiena nosi u sebi za svakoga poneto - snagom izvorne mate zabavlja djecu, duhovitou armira odrasle, slojevitou zaokuplja knjievne kritiare a stalnou zadivljuje knjiare.

Ova predivna bajka puna udesnih stvorenja iz svijeta mate: vilenjaka, goblina, trolova, jedan je od najljepih klasika fantastine knjievnosti, jedna od najtiskanijih knjiga u povijesti nakladnitva i jedna od najuvanijih knjiga u svakoj biblioteci.

Tolkienov Hobit, koji je ujedno i prolog i najava skorog objavljivanja Gospodara prstenova, ovim se izdanjem, dopunjenim originalnim kolor ilustracijama autora, prvi put po jav lju je na hrvatskome u izvrsnom prijevodu Zlatka Crnkovia, u nadahnutoj likovnoj opremi Igora Kordeja i nakladi Algoritma iz Zagreba.

J. R. R. Tolkien

HOBITIzvornik: Ulomak iz knjige HOBBIT

Prijevod: Zlatko Crnkovi

I. poglavlje NENAD ANI GOSTI

U rupi u zemlji ivio je hobit. N ije to bila gadna, prljava, mokra rupa ispunjena ostacima crva i zadahom vlage, niti suha, gola, pjeana rupa u kojoj se nema na to sjesti, niti se ima to jesti: bijae to hobitska rupa, a to znai vrlo udobna.

1 1

Na njoj su bila sasvim okrugla vrata nalik na brodski prozori, obojena zelenom bojom, a tono na njihovoj sredini jarkouta mjedena kvaka. Vrata su vodila u cjevasti hodnik nalik na tunel: vrlo ugodan tunel bez dima, sa zidovima obloenim drvenim ploama, s poploanim podom pokrivenim sagom, s ulatenim stolicama, sa mnogo, mnogo klinanica za kape i kapute - taj je hobit volio goste. Tunel se protezao i protezao zadirui prilino ravno ali ne sasvim ravno u obronak brijega - podno Brijega, kako su ga svi kilometrima naokolo zvali - a u njemu je bilo mnogo malih okruglih vrata, najprije na jednoj pa na drugoj strani. Hobit se nigdje nije morao penjati: spavae sobe, kupaonice, podrumi, smonice (mnogo smonica), plakari (imao je itave sobe za pohranjivanje odjee), kuhinje, blagovaonice, sve je to bilo u prizemlju, zapravo se u sve prostorije ulazilo iz istog hodnika. Najbolje su sobe bile na lijevoj strani od ulaza, jer su jedino one imale prozore, duboko uvuene okrugle prozorie koji su gledali na vrt, a iza njih na livade to su se sputale do rijeke.

Ovaj je hobit bio vrlo imuan, a zvao se Baggins. Bagginsovi su od pamtivijeka ivjeli u okolici Brijega i ljudi su ih smatrali vrlo uglednom obitelji, ne samo zato to su uglavnom bili bogati nego i zato to se nikad nisu uputali u pustolovine niti inili ita neoekivano. Mogli ste unaprijed znati to e jedan Baggins o bilo emu kazati a da ga i ne pitate za miljenje. Ovo je pria o tome kako se jedan Baggins upustio u pustolovinu i naao u situaciji da ini i govori posve neoekivane stvari. Moda je stoga izgubio potovanje svojih susjeda, ali je dobio... uostalom, vidjet emo je li na kraju ita dobio.

Majka ovoga naeg hobita... ali to je to uope hobit? Mislim da hobite ipak treba dan-danas malo opisati, jer su postali vrlo rijetki i zaziru od velikih ljudi , kako nas zovu. Oni su (ili su bili) mali ljudi, otprilike upola nae visine, manji su i od bradatih patuljaka. Hobiti nemaju brade. U vezi s njima gotovo da i nema arolije, osim one obine svakidanje arolije koja im pomae da tiho i brzo ieznu kad velik priglup svat kao to smo vi ili ja nespretno bane poput slona, diui buku koju oni uju na kilometre. Skloni su debljanju u predjelu trbuha; odijevaju se u kriave boje (uglavnom zelenu i utu); ne nose cipele jer im na tabanima izrastu prirodni potplati i gusta topla smea dlaka kakva im raste i na glavi

1 2

(kovrava); imaju duge spretne smee prste, dobroudna lica i smiju se dubokim, sonim smijehom (pogotovo poslije ruka, a ruaju dva puta dnevno kad god imaju priliku). E, sad znate toliko da moemo nastaviti. Kako rekoh, majka ovoga naeg hobita - to jest Bilba Bagginsa - bijae glasovita Belladona Took, jedna od tri izvanredne keri Staroga Tooka, glave plemena hobita koji su ivjeli s onu stranu Vode, rjeice koja je tekla podno Brijega. esto se govorilo (u drugim obiteljima) da je negdje davno jedan od Tookovih predaka zacijelo uzeo vilu za enu. To je, naravno, puka besmislica, ali je injenica da je u njih bilo neega to se nije doimalo posve hobitski, pa bi se od vremena do vremena lanovi Tookova klana uputali i u pustolovine. Neopazice bi nestali, a obitelj bi taj njihov nestanak zatakala; ipak, ostaje injenica da Tookovi nisu uivali ugled kao Bagginsovi, premda su jamano bili bogatiji od njih.

Ne bi se moglo rei da se Belladona Took uputala u kakve pustolovine poto se bila udala za Bunga Bagginsa. Billov otac Bungo sagradio je bio najraskoniju hobitsku rupu za nju (djelomice i njezinim novcem) to se mogla nai podno Brijega ili ponad Brijega ili s onu stranu Vode, i tu su ostali do kraja ivota. Ipak je vjerojatno daje njezin sin jedinac Bilbo, premda je izgledao i ponaao se ba kao drugo izdanje svoga estitog i komotnog oca, naslijedio neku malice udnu karakternu crtu od Tookovih, neto to je samo ekalo prigodu da izbije na vidjelo. Prigoda se nije ukazala sve dok Bilbo Baggins nije bio odrastao, dok nije navrio pedesetak godina, ivei u onoj svojoj lijepoj hobitskoj rupi koju mu je bio sagradio otac i koju sam vam upravo opisao, tako te se inilo da se zapravo tu dovijeka skrasio.

udnom igrom sluaja, jednog davnog jutra, u tiini koja je vladala svijetom, kad je bilo manje buke a vie zelenila, a hobiti bili mnogobrojniji i imuniji, Bilbo Baggins stajao je na vratima svoje rupe poslije doruka i puio golemu, dugaku drvenu lulu koja mu je dopirala gotovo do dlakavih nonih prstiju (pomno zaeljanih) - kadli naie Gandalf. Gandalf! Da ste uli samo etvrtinu od onoga to sam ja uo o njemu, a ja sam uo samo djeli od onoga to se moe uti, zacijelo biste sad oekivali kakvu izvanrednu priu. Prie i pustolovine nicale su posvuda kud je on prolazio, na najneobiniji nain. On ve odavno nije bio proao tim putem podno Brijega,

1 3

zapravo jo otkako je umro njegov prijatelj stari Took, pa su hobiti malne zaboravili i kako izgleda. Svi su oni bili tek mali djeaci-hobiti i djevojice-hobiti kad je on posljednji put bio ovdje, prije nego to je otiao preko Brijega i na drugu stranu Vode da se bavi svojim poslovima.

I tako je prostoduni Bilbo ugledao tog jutra pred sobom tek jednog starca sa tapom u ruci. Na sebi je imao visok, iljast, plav eir, dugaku sivu pelerinu, srebrnkast al preko kojeg mu je padala duga bijela brada do ispod pojasa i goleme crne izme.

- Dobro jutro! - ree mu Bilbo sasvim iskreno. Sunce je sjalo a trava bila zelena, zelena. A li Gandalf ga pogleda ispod svojih dugih upavih obrva koje su strile dalje od oboda sjenovitog mu eira.

- Kako to mislite? - priupita ga on. - Da li vi to meni elite dobro jutro, ili mislite da je jutro dobro, bez obzira na moje elje? Ili moda, da se vi jutros dobro osjeate; ili da je ovo jutro kad treba biti dobar?

- Sve to u isti mah - odgovori Bilbo. - 1 jo k tome, jutro kao stvoreno da se pred kuom popui lula duhana. Pa ako vam je lula pri ruci, sjedite i posluite se mojim duhanom! Nema urbe, pred nama je jo cijeli dan!

I Bilbo sjedne na klupu pokraj vrata, prekrii noge i ispusti lijep siv kolut dima koji otplovi u zrak a da se ne prekine, pa zauvijek nestane preko Brijega.

- Zbilja zgodno! - ree Gandalf. - A li ja jutros nemam vremena isputati kolutove dima. Traim nekoga tko bi bio voljan upustiti se sa mnom u pustolovinu, ali ne mogu nikoga nai.

- Nije ni udo, u ovim krajevima! Mi smo vam ovdje miran svijet, pa ni ja vam ne volim pustolovine. Sve su to neugodnosti koje vas ozbiljno uznemire! Pa zakasnite ak i na veeru! Ja ne znam to u tome itko nalazi - ree na gospodin Baggins, pa zadjene palac za naramenice i ispusti drugi, jo vei kolut dima. Zatim izvadi svoju jutarnju potu i uzme je itati, gradei se da vie ne vidi starca. Zakljuio je bio da ovaj nije njegova soja, pa je poelio da ve jednom ode. A li starac se nije ni pomaknuo. Ostao je stajati naslonjen na tap i zuriti u hobita bez rijei, sve dok Bilbu nije postalo ve pomalo nelagodno, pa se ak i naljutio.

1 4

- Dobro sam vam jutro poelio! - ree naposljetku. - Nama ovdje ne trebaju nikakve pustolovine, hvala vam lijepa! Pokuajte preko Brijega, ili s onu stranu Vode.

Time mu je dao na znanje da je razgovor meu njima svren.

- Sto vama sve ne znai to vae dobro jutro ! - ree Gandalf. - Sad valjda elite da me se oslobodite i mislite da jutro nee valjati dok ja ne odem?

- Nipoto, nipoto, dragi moj gospodine! ekajte malo, ini mi se da uope ne znam kako se vi zovete?

- Znate, znate, dragi moj gospodine, a znam i ja kako se vi zovete, gospodine Bilbo Bagginse. I vi znate za moje ime, samo to se ne sjeate da meni pripada. Ja sam Gandalf, a Gandalf, to sam ja! Kad samo pomislim da sam doivio da mi sin Belladone Took poeli dobro jutro kao kakvom pokuarcu koji krmi puceta!

- Gandalf, Gandalf! O Boe sveti! Pa niste vi valjda onaj lutajui arobnjak koji je Starom Tooku poklonio par arobnih gumba za manete koji su se sami zakopavali, a nisu se mogli otkopati dok im se ne bi zapovjedilo? Niste vi valjda onaj momak koji je na zabavama priao onako divne prie o zmajevima, i goblinima, i spaavanju princeza, i nenadanoj srei sinova sirotih udovica? Niste vi valjda onaj ovjek koji je izvodio zaista nezaboravne vatromete! Ja ih se jo dobro sjeam! Stari ih je Took prireivao u ivanjskoj noi. Divota! Rakete su polijetale kao veliki ljiljani i zijevalice i zanovijeti od plamenova i tako lebdjele u polumraku cijele veeri! - Zacijelo ste ve primijetili kako gospodin Baggins nije bio ba tako tur kao to je mislio da jest, pa ak i da voli cvijee. - Boe! - nastavi on. - Niste vi valjda onaj Gandalf koji je kriv to su se mnogi mirni momci i djevojke otisnuli u bijeli svijet u potrazi za ludim pustolovinama? Sto su svata radili, od veranja po drveu do posjeivanja vilenjaka - do otiskivanja laama, plovidbi do drugih obala! ivot je bogme nekad bio vrlo zani... hou rei da ste vi nekad davno u ovim krajevima sve okretali naglavce. Oprostite, ali ja nisam imao pojma da se vi jo bavite takvim poslovima.

- A ime bih se drugim bavio? - otpovrne arobnjak. - Ipak mi je drago to se sjeate jo neega o meni. Kako bilo da bilo, ini mi se da se jo rado sjeate mojih vatrometa, a to mi

1 5

ostavlja ipak malo nade. Zaista, za ljubav vaega starog djeda Tooka i za ljubav sirote Belladonne, dat u vam ono to traite.

- Oprostite, ali ja nisam nita traio!- Jeste, jeste! Ve dva puta. Opratam vam. Od srca.

Zapravo u ii tako daleko pa u vas ukljuiti i u tu nau pustolovinu. Vrlo zabavnu za mene, vrlo dobru za vas - i unosnu, po svoj prilici, ako ostanete ivi.

- ao mije, ali ja ne elim nikakve pustolovine, hvala vam lijepa. Pogotovo ne danas. Do vienja! Izvolite jednom svratiti na aj - kad god elite! Zato ne i sutra? Doite sutra! Zbogom!

Nato se hobit okrene i mugne kroz svoja okrugla zelena vrata, zatvorivi ih za sobom onoliko brzo koliko mu je doputala elja da ne ispadne nepristojan. arobnjaci su ipak arobnjaci.

- Zato sam ga, zaboga, uope pozvao na aj? - ree sam sebi odlazei u smonicu. Netom je bio dorukovao, ali je pomislio da bi mu dva-tri kolaia i kakav dobar napitak dobro doli nakon pretrpljenog straha.

Gandalf je dotle jo stajao pred vratima i smijao se dugo ali tiho. Nakon nekog vremena prie blie i vrkom tapa napravi nekakav neobian znak na hobitovim lijepim vratima. Zatim se otputi dalje, upravo u asu kad je Bilbo pojeo drugi kolai i povjerovao da je vrlo mudro izbjegao pustolovinama.

Sutradan je bio malne zaboravio na Gandalfa. On je lako zaboravljao sve to ne bi zapisao u svoj rokovnik, recimo ovako: Gandalf, aj u srijedu . A li juer je bio odve uzrujan da bi se sjetio uiniti tako neto.

Upravo u vrijeme za aj netko je pozvonio svom snagom na ulaznim vratima, i tada se tek sjetio! Pojurio je i pristavio ajnik, izvadio jo jednu alicu i tanjuri, dodao jo dva-tri kolaia i otrao do vrata.

Oprostite to ste morali ekati! zaustio je da kae, ali uto opazi da pred njim uope ne stoji Gandalf, nego patuljak sa plavom bradom zadjenutom za zlatan pojas, vrlo sjajnih oiju ispod tamnozelene kukuljice. im su se vrata otvorila, on se ugura unutra, ba kao da ga oekuju. Objesi svoj ogrta s kukuljicom na najbliu klinanicu i ree duboko se klanjajui:

- Dvalin, stojim vam na usluzi!- Bilbo Baggins, stojim vam na usluzi! - odvrati hobit,

odvie zauen da bi ita pitao u tom trenu. A kad je tiina

1 6

koja je uslijedila postala neugodna, nadoda: - Upravo sam skuhao aj, molim vas da mi se pridruite.

Moda jeb io malko ukoen, ali je imao najbolje namjere. A to biste vi uinili kad bi vam banuo nepozvan patuljak i objesio svoje stvari u vaem predsoblju bez ikakva objanjenja?

Nisu dugo sjedili za stolom, zapravo jedva da su stigli do treeg kolaia kad netko jo snanije pozvoni na vratima.

- Oprostite na trenutak! - ree hobit i ode otvoriti vrata.No, konano ste stigli! nakanio je ovaj put rei Gandalfu.

A li to nije bio Gandalf. Umjesto njega, na vratima je stajao neki vrlo star patuljak bijele brade, sa skrletnom kukuljicom na glavi; i on je upao unutra im su se vrata otvorila, ba kao da je pozvan u goste.

- Vidim da su ve poeli pristizati - ree kad opazi Dvalino- vu zelenu kukuljicu na vjealici. Pa objesi do nje svoju crvenu kukuljicu i stavi ruku na prsa predstavljajui se:

- Balin, stojim vam na usluzi.- Zahvaljujem! - protisne Bilbo. To nije bila ba prava rije

na pravom mjestu, ali ga je ozbiljno uznemirilo ono: Vidim da su ve poeli pristizati . On je volio goste, ali je isto tako volio da ih poznaje prije nego to stignu, i radije ih je sam pozivao k sebi. Glavom mu je proletjela uasna pomisao da e mu moda pojesti sve kolaie, a onda e on ostati bez ijednoga za sebe, iako je kao domain, znao je to je red i tako se i ponaao, koliko mu god to bilo muno.

- Izvolite unutra na aj! - uspio je izustiti poto je bio duboko udahnuo zrak.

- Meni bi bolje prijalo malo piva, ako nemate nita protiv, dragi moj gospodine - ree bjelobradi Balin. - Ali nemam ja nita ni protiv kolaa - makovnjae, ako je sluajno imate.

- Imam koliko hoete! - uo je Bilbo sam sebe kako odgovara, na svoje veliko udo, a zatim je odjurio u podrum natoiti vr piva, pa u smonicu uzeti dva lijepa okrugla komada makovnjae, koju je bio ispekao poslije podne da ima togod prigristi nakon veere.

Kad se vratio, zatekao je Balina i Dvalina kako za stolom razgovaraju kao stari p rija te lji (zapravo su bili braa). Bilbo je tresnuo pivom i kolaem na stol pred njih kadli je ponovo snano zazvonilo zvonce na vratima, pa onda jo jedanput.

1 7

Ovaj put je sigurno Gandalf, pomisli Bilbo otpuhujui niz hodnik. Ali nije bio. Bijahu to jo dvojica patuljaka, obojica s plavim kukuljicama na glavi, sa srebrnim pojasevima i utim bradama; a svaki je od njih nosio alat u torbi i lopatu. Uskoili su unutra im su se vrata otvorila - Bilbo gotovo da se nije tome ni zaudio.

- Cime vas mogu usluiti, patuljci dragi? - priupita ih.- Kili, stojim vam na usluzi - odgovori jedan od njih.- I Fili! - dometne drugi, pa obojica skinu svoje plave

kukuljice i poklone se.- 1 ja stojim na usluzi vama i vaoj obitelji! - odzdravi Bilbo,

koji se ovaj put na vrijeme sjetio pravila lijepog ponaanja.- Vidim da su Dvalin i Balin ve ovdje - ree Kili. - Idemo

se pridruiti rulji!Rulji! pomisli gospodin Baggins. Ne svia mi se ta rije.

Zaista moram naas sjesti da se smirim i popijem neto . Tek je bio gucnuo - u kutu, dok su patuljci sjedili za stolom i razgovarali o rudnicima i zlatu, i o nevoljama s goblinima, i o haranju zmajeva, i o mnogo drugih stvari koje nije razumio, a nije ih ni htio razumjeti, jer su zvuale odvie pustolovno - kadli cin-ci-lin-cin-cin, opet zacinka njegovo zvonce, ba kao da ga neki zloesti mali hobit pokuava iupati.

- Netko zvoni! - ree on mirkajui.- Neka etvorica, rekao bih po zvonjavi - ree Fili. - Osim

toga, vidjeli smo ih iza nas dok smo dolazili ovamo.Jadni mali hobit sjeo je na pod u hodniku i zario glavu u

ruke, pitajui se to se to dogodilo, i to li e se jo dogoditi, i hoe li svi ovi ostati kod njega i na veeri? Tada se opet razlegne zvonjava jaa nego ikad, pa je morao otrati do vrata. Nisu ipak bila etvorica, nego PETO RIC A. Jo je jedan patuljak pristigao dok se on iuavao u hodniku. Tek to je pritisnuo kvaku, svi su upali unutra klanjajui se i govorei:- Stojim vam na usluzi - jedan za drugim. Zvali su se Dori, Nori, Ori, Oin i Gloin; i dok bi dlanom o dlan, o klinanicama su visile dvije purpurne kukuljice, jedna siva, jedna smea i jedna bijela, a njihovi su vlasnici poli za ostalima zadjenuvi svoje iroke ake za zlatne i srebrne pojaseve. Ovo je ve zaista bila, moglo bi se rei, rulja. Neki su od njih naruili bijelo pivo, neki crno, jedan kavu, a svi kolae, tako daje hobit neko vrijeme imao pune ruke posla.

18

Upravo je bio pristavio velik lonac za kavu na ognjite, makovnjae je ponestalo i patuljci su ba navalili na pogaice namazane maslacem, kadli se razlegne - glasno kucanje. Nije zazvonilo zvonce nego je netko grubo zalupao bum-bum tapom po hobitovim lijepim zelenim vratima!

Bilbo je pojurio hodnikom, ljut kao ris, bio je posve zgranut i zblanut - bijae to najgadnija srijeda koje se sjeao. Naglo je otvorio irom vrata a oni su svi popadali unutra, jedan preko drugoga. Opet patuljci, jo etiri patuljka! A za njima je stajao Gandalf oslonjen o tap i nasmijan. Malko je bio ulubio lijepa vrata, a usput budi reeno, izbrisao i onaj tajni znak koji je bio napravio na njima prethodnog jutra.

- Polako! Polako! - ree on. - N ije ipak slino vama, Bilbo, da putate prijatelje da vas ekaju na otirau, pa da im onda otvorite vrata kao iz puke! Dopustite mi da vam predstavim Bifura, Bofura, Bombura i posebice Thorina!

- Stojimo vam na usluzi! - rekoe Bifur, Bofur i Bombur stojei u redu pred domainom. Zatim objese na vjealicu dvije ute kukuljice i jednu blijedozelenu, i jo jednu, nebeskiplavu, s dugakom srebrnom kitom. Ova je posljednja pripadala Thorinu, strahovito uglednom patuljku, zapravo nikom drugom nego velikom Thorinu Hrastotitu, kome nije bilo nimalo drago to se opruio po Bilbovu otirau, a preko njega Bifur, Bofur i Bombur. Prvo i prvo, Bombur je bio strano debeo i teak. Thorin je pak bio vrlo uznosit i nije nita rekaoo tome kako stoji na usluzi, ali siroti gospodin Baggins toliko se ispriavao da je napokon promrndao: - Nita, nita - i prestao se mrtiti.

- E, sad smo svi na okupu! - ree Gandalf gledajui niz od trinaest kukuljica - najboljih paradnih kukuljica, koje su se mogle i skinuti - i svoj eir objeen do njih o klinanicu. - Zbilja veselo drutvo! Nadam se da je ostalo jo neto jela i pia i za one koji su zakasnili! Sto kaete? aj! Ne bih, hvala! Za mene samo malo crnog vina.

- 1 za mene - nadoda Thorin.- 1 marmelade od malina i pite od jabuka - javi se Bifur.- 1 punjenih kolaia i sira - oglasi se Bofur.- 1 svinjske patete i salate - pridoda Bombur.- 1 jo malo kolaa... i bijelog piva... i kave, ako vam nije

teko - doviknu mu drugi patuljci kroz vrata.

1 9

- Budite tako dobri pa nam donesite i koje jaje! - dovikne Gandalf za hobitom dok je ovaj ukoeno odlazio prema smonicama. - 1 donesite nam usput hladne piletine i kiselih krastavaca.

Rekao bih da ovaj zna isto tako dobro kao i ja to sve ima u mojim smonicama! pomisli gospodin Baggins, potpuno smeten, pitajui se nije li to moda poela najgora pustolovina u njegovoj roenoj kui. Dok je povadio sve boce i posue, noeve i vilice, ae i tanjure i ostale stvari i naslagao ih na velike pladnjeve, bio se sav zapuhao i zacrvenio u licu i ozlovoljio.

- Do vraga i ti patuljci! - ree naglas. - Mogli bi bar doi da mi pomognu! - Kad, gle uda! Na vratima kuhinje stajali su Balin i Dvalin, a za njima Fili i Kili, i prije nego bi rekao britva, odnesu u tren oka pladnjeve i dva stolia u dnevnu sobu i sve lijepo uredno postave.

Gandalf je sjedio na elu stola okruen trinaestoricom patuljaka, pa je Bilbo sjeo na stoliicu pokraj vatre grickajui keks (potpuno je bio izgubio apetit) i nastojei se drati kao da je sve to oko njega neto sasvim obino, i kao da ni najmanje ne mirie na pustolovinu. Patuljci su jeli i jeli, priali i priali, a vrijeme je odmicalo. Napokon odgurnu stolice za sobom, a Bilbo ustane da pokupi tanjure i ae.

- Nadam se da ete svi ostati na veeri? - ree on najuljud- nijim glasom, ali posve nenametljivo.

- Naravno! - odgovori Thorin. - I poslije veere. Bit e prilino kasno dok uglavimo posao. A li najprije nam treba malo glazbe. A sad ovo pospremite!

Nato dvanaestorica patuljaka - bez Thorina, koji bijae odve ugledna osoba pa je nastavio razgovor s Gandalfom - skoe na noge i sve posue poslau na visoke hrpe. Zatim odu ne ekajui na pladnjeve, balansirajui stupovima od tanjura, a svaki je na vrhu nosio po jednu bocu, sve to u jednoj ruci, dok je hobit jurcao za njima malne cvilei od straha: - Pazite, molim vas! - i: - Nemojte se truditi, molim vas, mogu ja i sam!- Ali patuljci samo zapjevaju:

Krhni mu au i tanjur bre!Istupi mu no a vilicu stali!

Jer Bagginsu Bilbu nita mre -Od razbite boce - i ep taj spali!

20

Izrei stolnjak i s mau ga zgazi!Po smonici istoj mlijeko mu prolij!Na sagu u sobi nek kosti spazi!Sva vrata redom vinom mu polij!

Sve sue srui u kotao vrui!Muarom opali, skri, ne ali!

Pa ako zdjela mu ostane cijela,Nek se kotrlja, kroz hodnik sve prlja!

Jer Bagginsu Bilbu nita mre -Stog njeno, njeno tanjuri se dre!

Dakako da nisu uinili nita od svih tih strahota i da su sve munjevito oistili i pospremili dok se hobit vrtio okolo- naokolo po kuhinji ne bi li vidio to oni to rade. Zatim su se vratili u blagovaonicu i zatekli Thorina kako s nogama na ogradi kamina pui lulu. Isputao je goleme kolutove dima, i kamo god bi ih poslao, odlazili su - u dimnjak, ili za sat na okviru kamina, ili pod stol, ili se penjali po stropu; ali kamo god bi otili, nisu mogli umaknuti Gandalfu. Pu f - odaslao bi Gandalf manji kolut dima iz svoje kratke glinene lule ravno kroz svaki Thorinov kolut. Zatim bi Gandalfovi kolutii dima pozelenjeli i vratili se da lebde nad arobnjakovom glavom. Oko njega je ve bio nastao pravi oblak dima, a pri mutnom svjetlu doimao se arobnjak udnovato i ukleto. Bilbo je nepomino stajao i motrio - on je oboavao kolutove dima - a onda se zacrvenio sjetivi se kako je juer ujutro bio ponosan na kolutove koje je sam isputao i koje je vjetar odnosio preko Brijega.

- A sad malo glazbe! - ree Thorin. - Donesite glazbala!K ili i Fili odjure po svoje torbe i vrate se s malim violina

ma; Dori, Nori i Ori izvuku odnekud ispod kaputa flaute; Bombur donese iz hodnika bubanj; Bifur i Bofur takoer izau i vrate se s klarinetima koje su bili odloili meu tapove. I Dvalin i Balin rekoe:

- Oprostite, ja sam svoje glazbalo ostavio pred vratima.- Onda donesite usput i moje! - dobaci im Thorin.Oni se vrate s violama velikim kao oni sami i s Thorino-

vom harfom umotanom u zeleno sukno. Bijae to lijepa zlatna21

harfa, a tek stoje Thorin dotakne, glazba odjednom potekne, tako nenadana i milozvuna da Bilbo zaboravi na sve ostalo, glazba ga ponese daleko, u tamne zemlje obasjane udnom mjeseinom, daleko preko Vode i jo dalje od njegove hobitske rupe podno Brijega.

Mrak se bio uvukao u sobu kroz prozori koji bijae usjeen u stranu Brijega, vatra je treperila - bijae mjesec travanj - a oni su i dalje svirali dok je sjena Gandalfove brade nemirno skakutala po zidu.

Mrak je ispunio svu sobu i vatra se malo-pomalo ugasila, i sjene se izgubile, a oni su svejednako svirali. Iznenada, prvo jedan pa drugi, zapjevaju svirajui, pjevali su iz dubokog grla kao patuljci u skrovitim mjestima svoga drevnog zaviaja; ovo je, recimo, odlomak njihove pjesme, ako se ta pjesma uope moe pravo zamisliti bez glazbe.

Daleko preko Maglenog gorja pod snijegom,Duboko pod zemlju u spilju pod brijegomMoramo krenuti jo za mraka, prije prvih sunevih zraka,Po arobno blago, pod naim stijegom!

arobnih moi bili su patuljaka preci iz davnine.Osluhni! Udarci malja ko udarci zvona usred tiine Duboko dolje jo se uju, gdje tamne nemani sada ruju U dvorima praznim, a podno planine.

Za careve drevne i vilenjake iezla traga,Preci su nai sve skovati znali iz zgrnutog blaga,A vjetinom to je od svjetla jaa, u drku maa Znali su vjeno zarobit sjaj kamena draga.

Na ogrlicu od srebra oni bi zadjenuliZvijezde to cvatu, za ures kruni zmaja bi opsjenuli,Da mu vatru iz drijela ukradu, a obini pleteni nakit u radu, U svjetlost mjeseca i sunca bi odjenuli!

Zato preko Maglenog gorja pod snijegom,Duboko pod zemlju u spilju pod brijegom

22

Moramo krenuti jo za mraka, prije prvih sunevih zraka, Po nasljedstvo staro, pod predaka stijegom!

Oh! kalei iz kojih su pili od jutra do mraka A harfe od zlata, daleko od njih je nastamba svaka I sad lee same, a njihove pjesme samo mame Jer nikada nisu ih ule ui ljudi ni vilenjaka.

Propast je naa poela nou s urlikom bora u vrhu gore Vjetar je nonik jeknuo samo kao da ga oluje more A zmajeva vatra se samo ari, iskri i vari Dok stabla cijela poput buktinje gore.

U gradu D Iju zvono na uzbunu panino budi Blijedih se lica zgledaju ljudi Jer zmajev je bijes ko najvei krije I krhke kue i visoke kule na oltar vatre nudi.

Te noi sva Gora je bila u dimu pod mjeseinom Patuljci su bjeali glavom bez obzira pred groznom sudbinom Sto dalje samo od svojih dvorana, da umru negdje na

zraku izvana Moda i pod nogama zmaja, ali pod mjeseinom.

Stog preko Maglenog gorja pod snijegom Duboko pod zemlju u spilju pod brijegom Moramo krenuti jo za mraka, prije prvih sunevih zraka Po harfe nae, za zlatnim plijenom.

Dok su oni pjevali, hobit je osjeao kako ga obuzima ljubav prema lijepim stvarima izraenim rukama i vjetinom i arolijom, estoku i ljubomornu ljubav, udnju to mori srca patuljaka. Onda se neto od Tookovih javi u njemu, pa poeli otputovati da vidi veliko gorje, i da uje borove i slapove, i da istrai spilje i nosi ma umjesto tapa. Pogleda kroz prozor. Po tamnom nebu ponad drvea osule se zvijezde. Pomisli kako se dragulji patuljaka ljeskaju u mranim peinama. Iznenada u umi s onu stranu Vode sijevne plamen - vjerojatno je netko naloio vatru - i on pomisli kako se zmajevi u pljakakom pohodu naseljuju na njegovu mirnom Brijegu i spaljuju ga do

2 3

zadnje travke. Zadrhti; i uas postane opet obini gospodin Baggins iz Vreastog vijenca podno Brijega.

Ustane drui. Pomisli da ode po svjetiljku, ali bi jo radije toboe otiao po nju pa se sakrio za pivske bave u podrumu i ostao tu dok svi patuljci ne odu iz njegove kue. Iznenada opazi da je utihnula glazba i pjesma i da ga svi motre oima to sijevaju u mraku.

- Kamo ete? - upita ga Thorin glasom koji je kanda odavao daje pogodio obje misli to se hobitu motaju po glavi.

- Kako bi bilo da malo posvijetlimo? - ree Bilbo kao da se ispriava.

- Mi volimo biti u mraku - rekoe patuljci. - Mrak za mrane poslove! Ostalo je jo mnogo sati do zore.

- Naravno! - pritvrdi Bilbo i bre-bolje sjedne. Promaio je stoliicu pa je sjeo na ogradu kamina sruivi ara i lopaticu da se sve zaorilo.

- Pst! - ree Gandalf. - Neka Thorin govori!Evo kako Thorin zapone:- Gandalfe, patuljci i gospodine Bagginse! Okupili smo se

u kui naega prijatelja i suurotnika, naega vrlog i neustraivog hobita - neka mu nikad ne poispada dlaka s nonih prstiju! I svaka ast njegovu vinu i bijelom pivu!...

Zastao je u govoru da predahne i da dade hobitu priliku za kakvu uljudnu primjedbu, ali njegovi komplimenti nisu se ni najmanje dojmili jadnog Bilba Bagginsa, koji je odmahivao ustima u znak prosvjeda to je nazvan neustraivim i, to je jo gore, suurotnikom, ali nije dao ni glasa od sebe, toliko je bio smeten. Stoga Thorin nastavi ovako:

- Okupili smo se da pretresemo nae planove, metode, sredstva, smjernice i zamisli. Uskoro emo, jo prije nego to svane, krenuti na nae dugo putovanje, putovanje s kojeg se neki od nas, a moda i nitko od nas (osim naega prijatelja i savjetnika, dovitljivog arobnjaka Gandalfa), nee moda nikad vratiti. Ovo je svean trenutak. Nadam se da smo s naim ciljem svi dobro upoznati. Ipak, moda radi cijenjenog gospodina Bagginsa i radi jednog ili dvojice mlaih patuljaka (mislim da neu pogrijeiti ako spomenem Kilija i Filija, na primjer) trenutna situacija zahtijeva jedno malo, kratko objanjenje.

To je sve bilo u Thorinovu stilu. On je bio ugledan patuljak! Da su mu dopustili, vjerojatno bi bio tako nastavio dok24

ne bi ostao bez daha a da nikom nita ne bi rekao to nisu ve znali. A li su ga grubo presjekli u rijei. Jadni Bilbo nije vie mogao izdrati. Na ono moda se nikad nee vratiti osjetio je kako mu iz utrobe raste vrisak, i uskoro taj vrisak izleti iz njega kao zviduk lokomotive koja izlazi iz tunela. Svi patuljci poskau na noge i srue stol. Gandalf upali plavo svjetlo na vrhu svoga arobnog tapa, a pri njegovu blijesku moglo se vidjeti kako siroti hobit klei na prostirci ispred ognjita tresui se kao iba na vodi. Zatim se strovali na pod uzvikujui neprestance: - Pogodi me grom, pogodi me grom!- Dugo vremena nisu mogli nita drugo izvui od njega. Stoga ga podignu, odnesu u salon, poloe na kau, stave do njega au s nekim napitkom i vrate se svome mranom poslu.

- Razdraljiv neki mali - ree Gandalf kad su opet posjedali.- Hvataju ga smijeni, udni napadaji, ali je inae jedan od najboljih, jedan od najboljih - estok kao zmaj u nevolji.

Ako ste ikad vidjeli zmaja u nevolji, shvatit ete da su ove njegove rijei bile samo pjesniko pretjerivanje ako se primijene na bilo kojeg hobita, pa ak i na brata pradjeda starog Tooka, Rikobika, koji je bio tako golem (za jednog hobita) da je mogao ak jahati na konju. On je juriao na gobline s gore Gram u bici na Zelenim poljima i drvenom toljagom odrubio glavu njihovu kralju Golfimbulu. Glava je letjela stotinjak metara kroz zrak, a onda se otkotrljala u zeju rupu, pa je tako u isti mah dobivena ta bitka i izmiljena igra golf.

Bilo kako mu drago, dotle se Rikobikov pitomiji potomak oporavljao u salonu. Nakon nekog vremena i ae osvjeavajueg napitka, oduljao se nervozno do vrata blagovaonice. Evo to je uo kako govori Gloin:

- Hmf! (ili neko frktanje manje-vie slino ovome). Hoe li nam on odgovarati, to vi mislite? Lako je Gandalfu priati o tome kako je ovaj hobit estok, ali vrisak kao onaj to ga je ispustio u trenutku uzbuenja dostajao bi da probudi zmaja i svu njegovu rodbinu, pa da mnogi od nas izgube glave. Meni je taj vrisak vie odavao strah nego uzbuenje! Zapravo, da nije bilo onog znaka na vratima, bio bih uvjeren da smo pogrijeili kuu. im sam ugledao tog malia kako poskakuje i otpuhuje na otirau, spopala me sumnja. Vie mi nalikuje na kramara nego na obijaa!

25

Tada gospodin Baggins pritisne kvaku i ue u sobu. Tookovi su u njemu prevladali. Odjednom je osjetio kako je spreman odrei se kreveta i doruka samo da bi o njemu mislili da je ratoboran. A to se tie onog malia koji poskakuje na otirau, malo je nedostajalo da se uistinu raesti. Mnogo je puta poslije bagginsovski dio u njemu poalio zbog onoga to je sad uinio, i rekao sam sebi: Bilbo, ba si bio blesav; uletio si kao muha u mlijeko.

- Oprostite to sam nauo neto od vaeg razgovora - ree.- Neu tvrditi da razumijem o emu to razgovarate, niti to mislite kad govorite o obijaima, ali vjerojatno se ne varam kad kaem (ovo je smatrao obranom svoga dostojanstva) da vi mislite da ja nisam ni za ta. Dobro, jo emo vidjeti. Ja nemam na svojim vratima nikakvih znakova - oliena su tek grije tjedan dana - i vrsto sam uvjeren da ste pogrijeili kuu. im sam ugledao vaa udna lica pred mojim vratima, obuzela me sumnja. A li recimo da se niste zabunili. Recite mi to treba uiniti, i ja u pokuati to uiniti, pa makar morao ii na kraj svijeta i makar se morao uhvatiti ukotac s adajama u najdaljoj pustinji. Nemojte zaboraviti da je brat moga ukundjeda bio Rikobik Took i da...

- Da, da, ali kad je to bilo! - ree Gloin. - Ja sam govorio o vama. I uvjeravam vas da na vaim vratima postoji znak - uobiajeni znak u vaem poslu, ili je bar nekad bio uobiajen. Taj se znak obino tumai ovako: Obija trai dobar posao, sa mnogo uzbuenja i uz pristojnu nagradu. Umjesto obija, moete rei iskusan lovac na blago, ako ba hoete. Neki od njih tako i rade. Nama je to potpuno svejedno. Gandolf nam je rekao da u ovom kraju postoji takva osoba koja trenutno trai posao, te da se dogovorio s njom da se sastanemo ovdje u srijedu na aju.

- Dakako da postoji znak - potvrdi Gandalf. - Ja sam ga sam ucrtao, iz posve valjanih razloga. Zatraili ste od mene da vam pronaem etrnaestog lana ekspedicije, i ja sam izabrao gospodina Bagginsa. Neka samo jo netko kae da sam izabrao pogrena ovjeka ili pogrenu kuu, ostat ete samo trinaes- torica pa neka vas prati nesrea koliko hoe, ili se moete vratiti u ugljenokop.

Pa oine Gloina tako srditim pogledom da se patuljak sav skutri na stolici; a kad Bilbo zausti da ga neto zapita, okrene

26

se njemu, onako namrgoen i istralih upavih obrva, tako da Bilbo bre-bolje zatvori usta.

- Eto tako - ree Gandalf. - Neemo se vie svaati. Ja sam izabrao gospodina Bagginsa i to e valjda svima biti dovoljno. Ako ja kaem da je on obija, onda je obija, ili e biti kad zatreba. U njemu se krije mnogo vie nego to vi mislite, i znatno vie nego to on sam sluti. Moda u jo doivjeti da mi zahvaljujete na njemu. A sad, Bilbo, mome, donesite nam lampu da ovo malo osvijetlimo!

Pri svjetlu velike svjetiljke sa crvenim sjenilom rasprostre Gandalf na stolu komad pergamenta nalik na zemljovid.

- Ovo je izradio Thor, va djed, Thorine - odgovori na uzbueno zapitkivanje patuljaka. - To je plan Gore.

- Ja ne vjerujem da e nam ovo biti od velike koristi - razoarano e Thorin bacivi pogled na zemljovid. - Ja se dobro sjeam Gore i kraja oko nje. I znam gdje je Mrkodol i Uvela vritina, gdje se kote veliki zmajevi.

- U Gori je zmaj koji je ovdje obiljeen crvenom bojom - ree Balin - ali lako emo mi njega i bez toga nai ako ikad stignemo tamo gore.

- Ima neto to niste primijetili - ree arobnjak - a to je tajni ulaz. Vidite li ovu runu na zapadnoj strani, i ruku koja od ostalih runa pokazuje na nju? Ona oznaava tajni hodnik to vodi do donjih odaja.

(Pogledajte zemljovid na poetku knjige pa ete vidjeti te rune.)

- Nekad je to moda bio tajni hodnik - ree Thorin - ali otkud znamo da je jo i sad tajni? Stari Smaug ivi tamo toliko dugo daje mogao otkriti sve to se moe znati o tim spiljama.

- Moda je otkrio... ali se godinama nije mogao sluiti njime.

- Zato?- Zato to je hodnik za njega pretijesan. Vrata visoka

metar i pol, kroz koja mogu proi trojica naporedo , kau rune, a Smaug se ne moe provui kroz otvor te veliine, nije mogao ni dok je bio mlad, a pogotovo ne moe poto se naderao tolikih patuljaka i ljudi iz D lja.

- Meni se ini da je to strano velika rupa - propiskuta Bilbo (koji nije imao nikakva iskustva sa zmajevima, nego samo s hobitskim rupama). Ponovo se uzbudio i zainteresirao

27

tako daje zaboravio da mora biti ku. On je oboavao zemljovide i u predvorju mu je visio na zidu velik zemljovid okolice, na kojem su crvenom tintom bile obiljeene sve one staze kojima je najradije etao. - Na stranu zmaj, ali kako su tako velika vrata mogla ostati tajna za sve druge vani? - priupita ih. Ne smijete zaboraviti daje on ipak bio samo jedan mali hobit.

- Ima bezbroj naina - odgovori mu Gandalf. - A li na koji su nain ba ova vrata skrivena, neemo znati dok ih ne vidimo svojim oima. Sudei po onome to pie na ovoj karti, rekao bih da su zatvorena vrata tako napravljena da se ni po emu ne razlikuju od obronka u koji su usjeena. Tako obino patuljci rade, nije li tako?

- Tako je - potvrdi Thorin.- Osim toga - proslijedi Gandalf - zaboravio sam spome

nuti da uz ovu kartu ide i klju, malen i neobian klju.Evo ga! - ree i prui Thorinu klju, vrlo dugaak, s vrlo zamrenim zupcima, izraen od srebra. - uvajte ga!

- Hou - ree Thorin pa ga objesi o tanak lani to mu je visio o vratu, ispod kaputia. - Sad se ve moemo neemu nadati. Ove novosti umnogome mijenjaju situaciju nabolje. Dosad nam jo nije bilo potpuno jasno to treba raditi. Mislili smo da idemo na istok, tiho i oprezno koliko moemo, sve do Dugog jezera. Nakon toga poinju nevolje...

- Poet e one jo mnogo prije, ako ja ita znam o putovima na istoku - upadne mu Gandalf u rije.

- Odande bismo mogli produiti uz Hitru rijeku - nastavi Thorin ne obazirui se na upadicu - dok ne doemo do ruevina D lja - staroga grada u tamonjoj dolini, u sjeni Gore. A li nikome se od nas ne svia pomisao na Glavni ulaz. Rijeka tee upravo iz njega, iz velike stijene na junoj strani Gore, a na njega esto izlazi i zmaj - preesto zapravo, osim ako nije promijenio navike.

- To ne bi valjalo - ree arobnjak - barem bez pomoi nekog velikog ratnika, ili ak i pravog junaka. Ja sam ih traio, ali ratnici se bore meu sobom u dalekim zemljama, a u ovom su naem kraju junaci rijetki, ili se jednostavno ne mogu nai. Maevi su u ovim predjelima obino tupi, ratne sjekire slue za obaranje drvea, a titovi kao zipke ili poklopci; zmajevi su, hvala Bogu, daleko (i zato pripadaju legendi). Stoga sam se odluio za obijaa - pogotovo kad sam se sjetio pokrajnjih vrata.

28

I evo, pred vama je na mali Bilbo Baggins, pravi pravcati obija, birani i probrani obija. A sad, da smislimo pravi plan!

- Dobro, onda - ree Thorin - recimo da nam majstor obija iznese neke svoje ideje ili prijedloge.

I on se toboe uljudno okrene Bilbu.- Prvo bih htio neto vie znati o samoj stvari - ree Bilbo,

sav zbunjen i malko unezvijeren u sebi, ali svejednako tookovski odluan nastaviti ono to je zapoeo. - Mislim na to zlato i zmaja i na sve to skupa, i kako je uope dospjelo tamo, i komu zapravo pripada, i tako dalje i tome slino.

- Za Boga miloga! - uzvikne Thorin. - Pa zar niste vidjeli kartu? I zar niste uli nau pjesmu? I zar ne priamo o tome ve satima?

- Ipak bih volio da mi se sve kae glasno i jasno - ostane Bilbo pri svome poprimajui poslovno dranje (koje je obino drao u priuvi za one koji bi pokuali uzajmiti novac od njega), i trudei se svim silama ostaviti dojam mudra i oprezna strunjaka kako bi bio dostojan Gandalfove preporuke. - Isto bih tako htio znati kakvi su sve rizici, neposredni trokovi, rok za obavljanje posla i nadoknada, i tako dalje - ime je mislio: Sto u ja imati od toga? I hou li se vratiti iv?

- Pa, dobro - ree Thorin. - Nekad davno, u doba moga djeda Thora, naa je obitelj protjerana s dalekog sjevera, pa se vratila sa svim svojim blagom i alatom na ovu Goru na karti. To je mjesto otkrio moj daleki predak Thrain Stari, ali sad su moji kopali i buili rovove i gradili prostranije podzemne odaje i vee radionice - a mislim da su jo k tome iskopali i mnogo zlata i velik broj dragog kamenja. Kako bilo da bilo, silno su se obogatili i proslavili, i moj je djed ponovo postao Kralj podno Gore i uivao veliko potovanje smrtnih ljudi koji su ivjeli na jugu i polako se irili uz Hitru rijeku, sve do doline to lei u sjeni Gore. U to su vrijeme tamo podigli veseli grad D lje. Kraljevi su pozivali na svoje dvorove nae kovae i bogato nagraivali ak i one koji nisu bili osobito vjeti. Oevi su nas molili da im uzmemo sinove u nauk i dobro nam za to plaali, poglavito hranom jer mi nismo nikad nita uzgajali ni sakupljali plodine. Sve u svemu, bili su to lijepi dani za nas, i najsiromaniji su imali novca, i da ga troe i da ga pozajmljuju drugima, i slobodnog vremena da izrauju lijepe stvari za svoju duu, a da i ne govorimo o najdivnijim i najarobnijim

29

igrakama, kojima i dan-danas nema premca na svijetu. I tako su odaje moga djeda bile pune oklopa, i dragulja, i rezbarija, i pehara, a trnica igraaka u D Iju bila je pravo udo sjevera.

Jamano je sve to privuklo zmaja. Zmajevi, znate, otimaju zlato i nakit ljudima i vilenjacima i patuljcima, gdje god mogu; i uvaju svoj napljakani plijen dok su ivi (to praktiki znai zauvijek, osim ako ih ne ubiju), a da nikad ne uivaju ni u najobinijem mjedenom prstenu. Oni zaista jedva da znaju razlikovati dobro izraene predmete od loe izraenih, premda obino dobro znaju kakva je trenutna trina vrijednost pojedinih stvari; a sami ne umiju nita izraditi, ne znaju ak ni privrstiti otpalu ploicu sa svog oklopa. U to je doba bilo mnogo zmajeva na sjeveru, i vjerojatno je tamo ponestalo i zlata zato to su patuljci bjeali na jug ili izginuli, i to je bivala sve vea i sve gora pusto i razaranje koje su zmajevi ostavljali za sobom. Meu tim je adajama posebice pohlepan, snaan i opak bio Smaug. Jednog je dana on poletio i spustio se na jugu. Prvo je do naih uiju doprla buka sa sjevera poput uragana, a borovi su na Gori zacviljeli i zakrckali na vjetru. Neki patuljci koji su se zatekli vani (ja sam, sreom, bio jedan od njih - pristao, odvaan momak u ono vrijeme, vjeito u pokretu, to m ije spasilo ivot toga dana), iz popriline daljine vidjeli smo zmaja kako se sputa na Goru usred plamena koji riga oko sebe. Zatim se zaputio nizbrdo, a kad je doao do ume, ona je buknula. Dotle su ve sva zvona zvonila na uzbunu u D Iju i ratnici se naoruavali. Patuljci su izletjeli na Glavni ulaz, ali ih je tu doekao zmaj. Nitko se od njih nije spasio. S rijeke se digla para i D lje je obavila magla, a zmaj je u magli krenuo na njih i pobio veinu ratnika - kao to se, na alost, esto dogaalo u ono vrijeme. Zatim se vratio, provukao kroz Glavni ulaz i pronjukao sve odaje, i prolaze, i rovove, hodnike, podrume, nastambe i tunele. Nakon toga nije unutra ostao ni jedan patuljak iv, zmaj je prigrabio sve njihovo blago. Vjerojatno je, jer zmajevi tako rade, naslagao sve to na veliku gomilu negdje duboko unutra, pa na tome spava kao na leaju. Poslije je jo kriom izlazio na Glavni ulaz i nou dolazio u D lje, pa odnosio ljude, napose djevojke, da ih prodire sve dok D lje nije dokraja propalo, i svi stanovnici pomrli ili se razbjeali. Ne znam pouzdano to se sad tamo

30

zbiva, ali ne vjerujem da itko jo ivi blie Gori od najdaljeg kraja Dugog jezera.

Nekolicina nas koji smo ostali vani sjedili smo i plakali sakriveni, proklinjui Smauga; tu su nam se iznenada pridruili moj otac i djed sprenih brada. Bili su mrki ali nisu mnogo govorili. Kad sam ih upitao kako su uspjeli pobjei, rekli su mi neka zaveem, i dodali da u jednog dana, kad doe vrijeme, doznati. Nakon toga smo se razili, i otada smo se morali prehranjivati kako smo znali i umjeli, potucajui se od nemila do nedraga, a poesto smo padali tako nisko da smo morali raditi kao obini kovai, pa ak i kopai ugljena. Ipak, nikad nismo zaboravili na nae opljakano blago. Pa ak i sad, kad mogu rei da smo lijepu svoticu stavili na stranu i da nam nije loe - tu Thorin pomiluje zlatni lani o svom vratu - svejedno ga kanimo povratiti i v id jeti kako nae kletve pogaaju Smauga... ako ikako mognemo.

Cesto sam se pitao kako su se moj otac i djed spasili. Sad mi je jasno da su morali imati tajna pokrajnja vrata za koja su samo oni znali. A li oito je da su nacrtali zemljovid, pa bih volio znati kako ga se Gandalf dokopao, i zato ga nisam dobio ja kao njihov zakoniti nasljednik?

- Ja se nisam te karte dokopao nego sam je dobio - odgovori arobnjak. - Sjeate se da je vaeg oca ubio goblin Azog u rudniku u Moriji?

- Proklet bio, kako ga se ne bih sjeao! - potvrdi Thorin.- A prolog etvrtka navrilo se ravno sto godina kako je,

dvadeset i prvi travnja, va otac Thrain otiao i otada ga nikad vie niste vidjeli...

- Tono, tono - potvrdi Thorin.- E pa, va mi je otac dao ovo da predam vama, a teko

da mi moete zamjeriti to sam s m izabrao trenutak i nain kako da vam to uruim, s obzirom na potekoe koje sam imao da vas pronaem. Kad mi je va otac dao ovaj papir, nije znao ni kako se sam zove, a nikad mi nije rekao kako se vi zovete, pa nakon svega mislim da biste me morali pohvaliti i zahvaliti mi! Evo izvolite - ree pruajui zemljovid Thorinu.

- Nije mi ipak tu sve jasno - ree Thorin, a Bilbo pomisli da bi i on najradije to isto rekao. inilo se da objanjenje nita ne objanjava.

31

- Va djed - prozbori arobnjak polako i nepokolebljivo - dao je ovu kartu svom sinu za svaki sluaj prije nego to je otiao u rudnike u Moriji. Poto vam je djed ubijen, va je otac poao s kartom da okua sreu; i doivio je kojekakve, vrlo neugodne pustolovine a da nije doao ni blizu Gore. Ne znam kako je dospio tamo, ali ja sam ga zatekao zatoenog u tamnicama Nekr om antovim.

- A to ste vi tamo radili? - priupita ga Thorin sav najeen, a svi ostali patuljci zadru.

- to vas briga! Istraivao sam neto, kao i obino; bio je to gadan i opasan posao. ak sam i ja, Gandalf, jedva izvukao ivu glavu. Htio sam vam spasiti oca, ali sam zakasnio. Bio je izbezumljen, buncao je i zaboravio gotovo sve osim ove karte i kljua.

- Odavno smo ve naplatili dug goblinima u Moriji - ree Thorin - a morat emo se pozabaviti i Nekromantom.

- Ne budite ludi! On je protivnik koji znatno nadmauje snagu svih patuljaka zajedno, kad bi se ponovo mogli okupiti iz svih krajeva svijeta. Jedina je elja vaeg oca bila da mu sin proui ovu kartu i poslui se ovim kljuem. Zmaj i Gora vie su nego dostatno velika zadaa za vas!

- Poujmo, poujmo! - ree Bilbo, i sluajno ree to naglas.- to da poujemo? - rekoe svi uglas i iznenada se okrenu

njemu, a on se toliko zbuni da im odgovori:- Poujte to vam ja imam kazati!- to to? - upitaju ga oni.- E pa, ja bih rekao da bi trebalo otii na istok i razgledati

dobro taj kraj. Najposlije, postoje ta tajna vrata, a zmajevi moraju valjda ponekad i spavati? Ako budete dovoljno dugo sjedili tamo na pragu, vjerujem da ete ve neto smisliti. A onda, ta ja znam, ini mi se da smo se dosta napriali za jednu no, ako razumijete to hou kazati. Kako bi bilo da legnemo pa da rano krenete, i sve to uz to ide? Priredit u vam zaista izvrstan doruak prije nego to krenete.

- Valjda mislite: prije nego to krenemo? - ree Thorin. - Zar niste vi obija? I nije li va posao da sjedite na pragu, a da i ne spominjemo da obijate vrata? A li slaem se to se tie spavanja i doruka. Ja volim est jaja sa unkom prije nego to krenem na put: ali ne poirana nego na oko, i pazite da se ne razlije umanjak.

32

Poto su i svi ostali naruili doruak a da se nisu potrudili kazati ni molim (to je Bilba ozbiljno ozlovoljilo), svi su poustajali. Hobit ih je morao sve smjestiti, pa je popunio sve svoje sobe i prostro leajeve na naslonjaima i sofama, a zatim je legao u svoj mali krevet vrlo umoran i prilino nezadovoljan. Jedino je bio naisto da nee ustajati rano niti spravljati svima njima taj prokleti doruak. Tookovtina je malo- pomalo izvjetrila iz njega, pa nije vie uope bio siguran da e ujutro krenuti s njima na put.

Leei u krevetu, uo je kako Thorin jo pjevui sam za se u najboljoj spavaoj sobi, do njegove:

Daleko preko Maglenog gorja pod snijegom,Duboko pod zemlju u spilju pod brijegom,Moramo krenuti jo za mraka, prije prvih sunevih zraka, Po arobno blago, pod naim stijegom!

S tom pjesmom u uima, Bilbo je zaspao pa je usnio vrlo neugodne snove. Kad se probudio, bilo je ve odavno svanulo.

II. poglavlje PEENA OVETINA

Bilbo skoi na noge, obue svoj kuni kaput i poe u blagovaonicu. Tu nije nikog zatekao, ali su posvuda leali ostaci obilatog doruka smazanog na brzinu. U sobi je vladao straan nered, a u kuhinji su stajale hrpe neopranog posua. inilo se da su upotrijebljeni svi lonci i tave koje je imao. Pranje posua bijae tako alosna injenica da je Bilbo morao, htio-ne htio, povjerovati da noanje drutvo nije bio samo ruan san, kao to se bio ponadao. Zapravo mu je na kraju odlanulo kad je shvatio da su svi oni otili bez njega i da se nisu potrudili da ga probude ( ali nisu mi rekli ni hvala , pomisli), a opet nije mogao da ne bude i malice razoaran. Taj ga osjeaj iznenadi.

Ne budi lud, Bilbo Bagginse! ree sam sebi. Kako moe u tvojim godinama misliti na zmajeve i sve te grozomorne besmislice! Stoga opae pregau, naloi vatru, zagrije vodu i opere posue. Zatim je lijepo dorukovao u kuhinji prije nego to se prihvatio pospremanja blagovaonice. Dotle je ve sunce bilo zasjalo; ulazna je vrata ostavio otvorena da mu u rupu ue topao

33

proljetni povjetarac. Glasno je zafukao i poeo zaboravljati na proteklu no. Zapravo je ba sjeo za jo jedan slasni doruak u blagovaonici uz otvoren prozor kad u sobu ue Gandalf.

- Dragi moj deko - ree mu on - kad ete vi ve jednom krenuti? Sto je bilo od onog vaeg ranog ustajanja? A sad ste sjeli da dorukujete, ili kako ve taj obrok zovete, u pola jedanaest! Patuljci vas nisu mogli ekati pa su vam ostavili poruku.

- Kakvu poruku? - propenta gospodin Baggins, potpuno smeten.

- Tako mi slona! - uzvikne Gandalf. - Ja vas jutros uope ne prepoznajem... zar niste jo ni prainu obrisali s kamina?

- Pa kakve to ima veze? Dosta mi je bilo to sam morao oprati sue za vama etrnaestoricom!

- Da ste obrisali prainu s kamina, nali biste bili ovo ispod sata - ree Gandalf i prui Bilbu pisamce (napisano, naravno, na njegovu papiru).

Evo to je Bilbo proitao:Thorin i drutvo pozdravljaju obijaa Bilba! Najiskrenije

Vam zahvaljujemo na gostoprimstvu i objeruke prihvaamo Vau ponudu da nam pruite strunu pomo. Uvjeti su sljedei: isplata u gotovini nakon isporuke robe u visini do jedne etrnaestine ukupne dobiti (ali ne vie od toga, ako je uope bude); svi putni trokovi zajameni su u svakom sluaju; pogrebne trokove snosit emo mi ili nai predstavnici, ako do toga doe i ako stvar ne bude sreena na drugi nain.

Smatrajui nepotrebnim uznem irivati Va cijenjeni poinak, krenuli smo naprijed da obavimo potrebne pripreme, i priekat emo Vau cijenjenu personu u krmi Kod zelenog zmaja u Uzvou tono u 11 sati prije podne. Pouzdajui se u Vau tonost,

ast nam je ostati Vai duboko odani Thorin & Co .

- Imate jo tono deset minuta vremena. Morat ete potrati - ree Gandalf.

- Ali...- zausti Bilbo.- Nemate vremena za to - ree arobnjak.- Ali... - opet e Bilbo.- N i za to nemate vremena! Hajde, trkom!

34

Do kraja ivota Bilbo se nije mogao sjetiti kako se naao vani, bez eira, tapa i bez prebite pare, bez iega stoje obino nosio sa sobom kad je izlazio; ostavivi svoj drugi doruak dopola pojeden i posue neoprano, tutnuo je kljueve Gandalfu u ruku i potrao to ga dlakave noge nose puteljkom, pokraj velikog mlina i preko Vode, i jo kilometar-dva dalje.

Dotrao je do Uzvoa kao bez due ba kad je odbilo jedanaest sati, i ustanovio da nije ponio ni rupi!

- Bravo! - doeka ga Balin, koji je stajao na vratima krme i ekao ga.

Upravo tada naiu i svi ostali iza zavoja ceste to vodi iz sela. Jahali su na ponijima, a svi su poniji bili pretovareni kojekakvom prtljagom, zaveljajima, zamotuljcima i opremom. Bijae meu njima i sasvim mali poni, zacijelo za Bilba.

- Uzjaite i vas dvojica pa da krenemo! - ree Thorin.- Strano mi je ao - ree Bilbo - ali ja sam doao bez

eira, a zaboravio sam i rupi i nisam ponio ni novaca. Vae sam pisamce naao tek u 10 i 45, da budem sasvim precizan.

- Ne morate biti toliko precizni - ree mu Dvalin - i ne brinite! Morat ete se nekako snai i bez rupia i mnogo ega drugog do kraja ovoga naeg putovanja. A to se tie eira, ja imam u svojoj prtljazi jednu rezervnu kukuljicu i ogrta.

I tako su svi zajedno krenuli od krme, jednog lijepog jutra uoi mjeseca svibnja, truckajui se na pretovarenim ponijima. Bilbo je navukao tamnozelenu kukuljicu (malo izblijedjelu od nevremena) i tamnozelen ogrta koje mu je Dvalin posudio. Bili su mu malo preveliki pa je prilino smijeno izgledao u njima. Ne usuujem se ni pomisliti to bi njegov otac Bungo mislio o njemu. Bilbo se jedino tjeio milju da ga ipak nitko ne moe zamijeniti za patuljka zato to nema brade.

Nisu bili dugo jahali kad ih sustigne Gandalf, na lijepu bijelu konju. Ponio je bio sa sobom svu silu rupia, i Bilbovu lulu i duhan. Nakon toga je drutvo nastavilo put vrlo veselo, priali su prie ili pjevali pjesme jaui cijeli taj dan, osim, naravno, kad bi se zaustavili da togod prigrizu. To se nije dogaalo ba onoliko esto koliko je Bilbo elio, ali je svejedno stekao dojam da pustolovine i nisu tako loe, na kraju krajeva.

Isprva su prolazili kroz hobitske krajeve, iroku, estitu zemlju nastanjenu pristojnim svijetom, s dobrim cestama, sa

35

gdjekojom krmom, a ovda-onda proao bi po neki patuljak ili seljak idui za svojim poslom. Zatim su stigli u krajeve u kojima su ljudi udno govorili i pjevali pjesme koje Bilbo nikad prije nije uo. Sad su ve bili zali duboko u Pustoiju, gdje vie uope nije bilo ni ljudi ni krmi, a ceste su bivale sve gore i gore. Pred njima su se dizala sve vea i vea brda, tamna od stabala. Na nekima od njih koili su se stari dvorci zlokobna izgleda, kao da su ih podigli opaki ljudi. Sve se doimalo nekako sumorno, jer se vrijeme toga dana bilo gadno pogoralo. Do tada je bilo lijepo kao to moe biti samo u svibnju, u veselim priama, a sad je odjednom postalo hladno i vlano. U Pustozemlji su morali noiti gdje stignu, ali je bar bilo suho.

- Kad samo pomislim da e uskoro biti lipanj! - proguna Bilbo ljapkajui za ostalima po blatnom puteljku. Vrijeme je za aj bilo ve prolo, kia je lijevala kao to je lijevala cijelog tog dana, voda mu se s kukuljice cijedila u oi, ogrta mu je bio skroz-naskroz mokar, poni mu je bio umoran pa se spoticao o kamenje, a ostali su b ili odvie zle vo lje za razgovor. Siguran sam da je voda prodrla do suhe odjee i u bisage s hranom , pomisli Bilbo. K vragu i obijanje i sve to uz to ide! Da sam sad bar kod kue u svojoj lijepoj rupi uz vatru, kad voda u kotliu poinje vreti! N ije ovo posljednji put poelio!

A patuljci su se i dalje drmusali na ponijima, uope se nisu okretali ni osvrtali na hobita. Bit e da je negdje iza sivih oblaka sunce bilo zalo jer se smrailo kad su poeli silaziti u duboku dolinu u kojoj je na dnu tekla rijeka. Podigao se vjetar pa su se vrbe uz rijeku poele savijati i uzdisati. Sva srea to je cesta vodila preko starog kamenog mosta, jer je rijeka bila nabujala od kia te se obruavala iz brda i planina na sjeveru.

Bila je ve gotovo no kad su preli na drugu stranu. Vjetar je rastjerao tmaste oblake pa se meu njihovim rasprenim ostacima povrh breuljaka pomolio mjesec lutalica. Tad su se zaustavili a Thorin je promrmljao neto o veeri io tome gdje emo nai komadi suhe zemlje da na njemu prespavamo?

Tek su tada prim ijetili da nema Gandalfa. Do tada je neprestano bio s njima, iako se uope nije izjasnio hoe li

36

sudjelovati u njihovu pothvatu ili e im samo neko vrijeme praviti drutvo. Najvie je od svih njih jeo, najvie priao i najvie se smijao. A sad ga jednostavno nije bilo ni od korova!

- Ba kad nam je arobnjak najpotrebniji! - protenju Dori i Nori (koji su se slagali s hobitom u miljenju da im nedostaju redoviti obroci, obilati i esti).

Napokon zakljue da e se morati utaboriti na mjestu na kojem su se zatekli. Otili su do najblie skupine drvea i, premda je pod njima bilo neto sue, vjetar je tresao s granja kine kapi, pa je to curkanje bilo vrlo neugodno. Osim toga, kao daje sam vrag uao u vatru. Patuljci inae umiju naloiti vatru bilo gdje i gotovo bilo ime, bez obzira na vjetar, ali te veeri nikako im to nije polazilo za rukom, ak ni Oinu i Gloinu, koji su bili najviniji tome.

A onda se jedan od ponija poplaio bez veze, otrgnuo se i pobjegao im. Skoio je u vodu dok su ga pokuavali uhvatiti, a prije nego to su ga izvukli iz rijeke, Fili i K ili umalo da se nisu utopili. Svu prtljagu koju je poni nosio na sebi odnijela je rijeka. Dakako daje to bila uglavnom hrana pa im je malo ta ostalo za veeru, a jo manje za doruak.

I tako su svi sjedili i gunali, mrki i mokri, dok su Oin i Gloin i dalje pokuavali naloiti vatru i svaali se oko toga. Bilbo je tuno razmiljao o tome kako se pustolovine ne sastoje samo u jahanju na poniju po sunanom vremenu u svibnju, kadli Balin, koji je uvijek bio u izvidnici, dovikne: - Eno tamo nekog svjetla! - Neto dalje od njih bijae brijeg obrastao drveem, mjestimice prilino gustim. Kroz tamnu masu stabala vidjeli su kako gori neko svjetlo, crvenkasto, primamljivo svjetlo, treperei kao vatra ili baklje.

Kad su malo bolje pogledali, poeli su se prepirati. Jedni su govorili: Nije a drugi su govorili J es t. Neki su rekli da bi bar netko mogao otii da vidi to je to, i da nita ne moe biti gore od oskudne veere i jo oskudnijeg doruka, pa jo k tome provesti svu no u mokroj odjei!

Drugi su pak rekli:- Ove krajeve ne poznajemo ba dobro, a i preblizu su

gorju. Putnici malokad prolaze ovuda. Stari zemljovidi ne vrijede ovdje jer su se prilike pogorale a ceste nema tko uvati. Ovdje je malo tko uope uo za kralja, a to si manje radoznao dok ovuda putuje, to e manje neprilika imati.

37

Trei su opet rekli:- Ipak je nas etrnaestorica!etvrti su se pitali:- Kamo se samo Gandalf djenuo?Ovo su pitanje svi redom ponavljali. Tad se kia izlila kao

iz kabla, a Oin i Gloin su se potukli. To je prevagnulo.- Uostalom, imamo mi i obijaa ovdje s nama - rekoe. I

tako krenu vodei ponije za sobom (sa svim potrebnim i mudrim oprezom) prema svjetlu. Stignu do brijega i uskoro se nau u umi. Pou uzbrdo, ali nigdje na vidiku staze koja bi vodila do kue ili seljakog posjeda. Koliko god pazili, poprilino su ukali, pucketali i kripali (i mnogo gunali i psovali) probijajui se izmeu drvea po mrklom mraku.

Iznenada, nedaleko od njih, zasja meu stablima vrlo jarko crveno svjetlo.

- E, sad je obija na redu - rekoe oni mislei na Bilba.- Dajte izvidite kakvo je to svjetlo, i emu slui, i ima li

kakve opasnosti - ree Thorin hobitu. - A sad trkom naprijed i brzo se vratite ako je sve u redu. A ako nije, vratite se im uzmognete! Ne uzmognete li, huknite dva puta kao sova kukuvija i jedanput kao planinska sova, a mi emo onda uiniti to budemo mogli.

I tako je Bilbo morao otii jo prije nego to im je dospio objasniti da ne zna huknuti kao sova, ni jedan jedini put, ba kao to ne zna ni letjeti kao imi. Ali, ako nita drugo, hobiti se bar tiho, posve tiho kreu kroz umu. Ponose se time, i Bilbo je vie nego jednom prezirno otpuhnuo na ono to je nazivao svom tom vrajom bukom koju diu patuljci kreui se kroz umu, iako ja mislim da ni vi ni ja ne bismo ama ba nita primijetili u vjetrovitoj noi ni kad bi povorka konjanika prola na pola metra od nas. Sto se tie Bilbova oprezna kretanja prema crvenom svjetlu, ne vjerujem ni da bi lasica ula kakav uanj zbog kojeg bi maknula brkom. I tako je on, naravno, stigao do same vatre - je r to bijae vatra - a da nikog nije uznemirio. I evo to je ugledao.

Tri vrlo krupne spodobe sjedile su oko velike vatre od bukovine. Pekli su ovcu na dugakom ranju i oblizivali mast s prstiju. Naokolo se irio zamaman miris. Pri ruci im je bila i bava dobra pia, koje su otpijali iz vreva. Ali to su bili trolovi. Oito su bili trolovi. ak je i Bilbu to bilo jasno, iako je do tada

38

ivio vrlo povueno: vidio je to po njihovim velikim grubim glavama, i po njihovoj veliini, i po grai njihovih nogu, a da i ne govorimo o jeziku koji nipoto, nipoto nije bio salonski otmjen.

- Ovetina juer, ovetina danas a proklet bio ako ne bude i sjutra ovetina - ree jedan od njih.

- Otkad ve nismo okusili ni mrvika ljudetine - ree drugi.- Kog je vraga Bili mislio kad nas je vamo dovuko, nije mi jasno- a i pia nam ponestaje, to je najgore - nadoda i udari po laktu Billa, koji je upravo potezao iz vra. Bili se zagrcne.

- Daj zavei! - izusti im je doao do daha. - Ne misli valjda da e se eljad ove zadravat svakog asa samo da bi ti i Bert imali ta derat? Otkako smo sili s planine, vas ste dvojica izjeli selo i pol. Kolko bi jo eli? A nekad ste borami govorili: Fala ti, Bille i za dobru komadinu masne ovetine iz doline ko to je ova.

Pa odgrize krupan zalogaj s ovjeg buta koji je pekao, i otare rukavom usta.

Da, na alost, trolovi se ponaaju upravo tako, ak i oni koji imaju samo jednu glavu. Poto je sve ovo uo, Bilbo je morao odmah neto poduzeti. Ili se tiho vratiti i upozoriti prijatelje da su tu u blizini tri pokrupna trola vrlo loe raspoloena, po svoj prilici sklona poderati peena patuljka, ili ak i ponija, za promjenu, ili je trebalo na brzinu izvesti kakvu obijaku majstoriju. Uistinu prvorazredni i legendarni obija pretresao bi, da je bio na Bilbovu mjestu, trolovima depove - to se gotovo uvijek isplati ako vam poe za rukom - zdipio ovetine sa samog ranja, otuio pivo i neopazice se udaljio. Drugi, praktiniji obijai, ali s manje profesionalnog ponosa, moda bi arili svakom od njih no u lea prije nego to bi ovi shvatili to se zbiva. Zatim bi se no mogla veselo privesti kraju.

Bilbo je sve to znao. itao je o mnogo emu to nikad nije vidio ni uinio. Ozbiljno se zabrinuo, a istodobno mu se i smuilo; poelio je da bude na stotinu milja daleko odavde, a ipak... ipak se nekako nije mogao smjesta vratiti do Thorina i drutva praznih ruku. Stoga je stajao i krzmao u sjeni stabala. Od raznih obijakih metoda o kojima je sluao, uinilo mu se da e najlake biti isprazniti trolovima depove, pa se napokon prikrao stablu pokraj kojeg je sjedio Bili.

39

Bert i Tom otili su bili do bave. Bili je upravo pio. Tada Bilbo skupi svu svoju hrabrost i zavue svoju sitnu ruku u Billov golemi dep. U depu je bila novarka, velika za Bilba kao torba. Aha! pomisli zagrijavajui se sve vie za svoj novi posao dok je oprezno izvlaio novarku. Ovo je tek pravi poetak!

I zaista je bio! U novarke trolova bolje je ne dirati, a ova nije bila nikakva iznimka.

- Ej, ko li si ti? - propita novarka naputajui dep, a Bili se naglo okrene i epa Bilba za vrat prije nego to je uspio mugnuti za drvo.

- Pobogu, Berte, vidi ta sam ukebo! - uzvikne Bili.- ta ti je to? - upitaju ga ona dvojica prilazei mu.- avo bi ga znao! uj, ta si ti?- Ja sam Bilbo Baggins, obi... hobit - protisne jadni Bilbo

tresui se sav i pitajui se kako da hukne poput sove prije nego to ga zadave.

- Obihobit? - ponove oni pomalo u udu. Trolovi malo sporo kopaju, i strano su nepovjerljivi prema svemu nepoznatom.

- A ta to obihobit radi u mom depu? - upita ga Bili.- A moe li se njija skuvat? - zapita Tom.- Moemo probat - ree Bert skidajui ranji s vatre.- Ma nema ti u njem vie od jednog estitog zalogaja - ustvrdi

Bili, koji se ve bio dobro naveerao - kad ga odere i baci kosti.- A1 morebit ima jo vakih tude oko nas, pa bi mogli

napravit patetu - nabaci Bert. - uj ti, ima 1 jo takih ko to si ti da se smucaju po ovijem umama, takih gadnih malih zecova? - ree on gledajui hobitova dlakava stopala, a onda ga dohvati za none prste i prodrma.

- Da, ima ih mnogo - odgovori Bilbo prije nego to se sjetio da ne smije izdati prijatelje. - Ne, nema ih, nema nijednoga - nadoda odmah zatim.

- Kako to misli? - priupita ga Bert podiui ga uvis, ovaj put za kosu.

- Onako kako sam rekao - dahne Bilbo. - I molim vas, nemojte me skuhati, draga gospodo! I ja sam dobar kuhar, kuham bolje nego to se kuham, ako razumijete to hou da kaem. Divno u vam kuhati, spravit u vam zbilja izvrstan doruak, samo ako me ne pojedete za veeru.

- Jadni sroljo! - ree Bili. On se ve bio dosita najeo, a napio se i pivuge. - Jadni sroljo! Pusti ga!40

- Neu ga pustit dok nam ne kae ta je mislio kad je reko mnogo i nema ni jednoga - ree Bert. - Neu ja da mi ko prefikari grlo dok spavam. Drat u mu tabane u vatri dok ne propjeva.

- E, neemo tako - usprotivi se Bili. - Ionako sam gaja uvatio.- Ti si, Bille, jedna debela budala - ree Bert - ko to sam

ti ve veeras reko.- A ti si pravi mamlaz!- A ja u tebe, Bille Hugginse, nauit da pazi ta govori

- ree Bert i udari akom Billa u oko.Tada doe do strahovitog rusvaja. Bilbo je ostao upravo

toliko priseban, kad ga je Bert spustio na zemlju, da se iskobelja izvan domaaja njihovih nogu jer su se poeli tui kao psi i nazivati jedan drugoga svakojakim posve istinitim i prikladnim imenima na sav glas. Uskoro su se uhvatili ukotac i umalo da se nisu otkotrljali u vatru ritajui se i bubetajui jedan drugoga dok ih je Tom obojicu mlatio granom ne bi li ih dozvao pameti - to je njih, naravno, samo jo vie izbezumljivalo.

Tada je bio pravi trenutak da Bilbo klisne, ali mu je Bert bio gotovo zgnjeio svojom apetinom sitna jadna stopala, ostao je bio bez daha i vrtjelo mu se u glavi, pa je leao neko vrijeme na rubu kruga obasjanog vatrom.

Usred tog okraja pojavi se Balin. Patuljci su bili izdaleka uli buku i, poto su neko vrijeme ekali da se Bilbo vrati, ili da bar hukne kao sova, poeli su se jedan za drugim prikradati svjetlu to su tie mogli. im je Tom spazio Balina pri odsjaju vatre, proderao se iz petnih ila. Trolovi jednostavno ne mogu vidjeti patuljke (ive). Bert i Bili su se umah prestali tui pa su doviknuli Tomu: - Tome, daj bre vreu! - Prije nego to je Balin, koji se pitao kamo je u toj gunguli nestao Bilbo, shvatio to se zbiva, netko mu je namaknuo vreu na glavu i oborio ga na zemlju.

- Ima njija jo tue - ree Tom - ako se ne varam. Ima njija mnogo i nema ni jednoga - dometne. - Nema obihobita nego ima sva sila ovijeh patuljaka. Tako to meni nekako izglede.

- Sve bi reko da ima pravo - priklopi Bert - najbolje e bit da se maknemo sa svjetla.

Reeno, uinjeno. Uzevi u ruke vree koje su im sluile za noenje ovaca i ostale lovine, sklone se u mrak. Kako bi koji

41

patuljak naiao i zaueno se zagledao u vatru i prolivene vreve i oglabanu ovetinu, hop! - poklopila bi ga gadna, smrdljiva vrea i sruila na zemlju. Ubrzo je Dvalin leao do Balina, i Fili i Kili jedan do drugog, i Dori i Nori i Ori svi na hrpi, i Oin i Gloin i Bifur i Bofur i Bombur, svi neudobno naslagani uz vatru.

- To e ih vala nauit pameti - ree Tom, jer su mu Bifur i Bombur bili zadali grdne muke i otimali se svom snagom, kao to se patuljci uvijek bore kad se nau u kripcu.

Thorin je stigao posljednji - ali on nije uletio u klopku. Naslutio je neko zlo i nije morao vidjeti noge svojih prijatelja kako vire iz vrea da bi shvatio da nije sve u najboljem redu. Ostao je stajati malo dalje u sjeni i upitao se:

- Kakva je ovo guva ovdje? Tko je to moje ljude poobarao na zemlju?

- Trolovi! - odgovori mu Bilbo iza stabla. Na njega su bili zaboravili. - Sakrili su se u grmlje s vreama - nadoda.

- Oho! Ma nemoj? - ree Thorin i jurne do vatre prije nego to su trolovi stigli da ga zaskoe. Dohvati veliku granu koja je gorjela na drugom kraju, pa zarije taj kraj Bertu u oko prije nego to je ovaj stigao odskoiti u stranu. Tako ga je na krae vrijeme izbacio iz borbe. Bilbo je uinio koliko je mogao. Zgrabio je Toma za nogu - kako je najbolje znao i umio, jer je noga bila debela kao deblo mlaeg drveta - i uspio ga gurnuti na nekakvo bunje kad je Tom udario nogom u vatru i zasuo Torina iskrama.

Zato je Tom dobio granu u zube i ostao bez jednoga od prednjih zuba. Mogu vam rei da je zaurlao iz sveg glasa. Ali uto se Bili prikrao odostraga i prebacio vreu Thorinu preko glave, sve do nonih prstiju. I tako se zavrio okraj. Nali su se u lijepoj kai: svi bijahu uredno svezani u vree, a oko njih su sjedila tri bijesna trola (dvojica od njih puni opekotina i modrica) i prepirala se oko toga da li da ih ispeku na laganoj vatri, ili da ih isjeckaju i skuhaju, ili da samo sjednu na svakog od njih i naprave od njih hladetinu; a Bilbo bijae sakriven iza grmlja, poderane odjee i koe, ne usuujui se ni pomaknuti da ga ne bi uli.

Upravo se tada vratio Gandalf, samo to ga nitko nije primijetio. Trolovi su ba bili nakanili da patuljke ispeku odmah a poderu poslije - tako je Bert predloio, a ostala su

42

dvojica nakon duge prepirke prihvatila njegov prijedlog.- Ne vrijedi ih sad pe, to bi se otegnulo do kraja noi -

ree neiji glas. Bert je mislio da je to rekao Bili.- Nemoj sad opet poimat, Bille - ree on - jer bi se stvarno

mogli natezat jo do kraja noi.- Ma ko poima? - upita ga Bili, koji je mislio da je Bert

prvi progovorio.- Pa, ti - odgovori mu Bert.- Lae - odbrusi mu Bili, i tako se opet ponu prepirati.

Naposljetku odlue da ih nasitno isjeckaju i skuhaju. Stoga donesu velik crn lonac i izvuku noeve.

- Nema smisla da ih kuvamo! Nemamo ovi vode, a daleko je do izvora - ree neiji glas. Bert i Bili mislili su daje to Tom.

- Zavei! - dobace mu. - Inae neemo nikad ovo dokonat. Ako jo togod zucne, ii e sam po vodu.

- Zavei rade ti! - odbrusi Tom, koji je mislio da je ono rekao Bili. - Ja bi samo eo znat zato se ti vjeito svaa?

- Ti si prava bluna - ree mu Bili.- Ti si bluna! - odvrati Tom.I tako su se opet poeli svaati, sve ee i ee, dok nisu

napokon odluili da posjedaju na vree i zgnjee patuljke jednog po jednog, pa da ih poslije skuhaju.

- Na kojeg emo prvo sjest? - upita onaj isti glas.- Najbolje e bit da sjednemo prvo na onog zadnjeg - ree

Bert, komu je Thorn ozlijedio oko. Bert je mislio da je to pitanje postavio Tom.

- ta tu pria sa samim sobom! - ree Tom. - A1 ako ba oe da sjedne na onog zadnjeg, sjedi! A koji je to?

- Onaj u utim arapama - odgovori Bert.- Kojeta, nije on nego onaj u sivim arapama - ree glas

slian Billovu.- Ja sam siguran daje onaj u utima - otpovrne Bert.- Dabome da je u utima - potvrdi Bili.- A to si onda reko da je onaj u sivima? - upita ga Bert.- To nisam ja reko. To je reko Tom.- Ja to nisam reko! - ustvrdi Tom. - Nego ti.- Dva naprama jedan pa rae zavei! - dobaci mu Bert.- S kim ti uope razgovara? - zapita ga Bili.- Ajde prestani! - rekoe Tom i Bert uglas. - No odmie, a

rano svanjiva. Ajde da svrimo s otim!43

- Dabogda zora svanula i u kamen vas pretvorila! - ree neiji glas vrlo slian Billovu. A li to nije bio Billov glas. Jer upravo u taj tren svjetlo sine iznad brijega i snaan se cvrkut oglasi u kronjama. Bili nije ni rijei izustio jer se skamenio dok se saginjao, a Bert i Tom ostali su ukopani u zemlju dok su gledali za njim. I tako stoje tamo i dan-danas, posve sami, osim ako ptice ne sjede na njima; je r se trolovi, kao to vjerojatno znate, moraju skloniti pod zemlju prije nego to svane, inae se pretvore u gorski kamen od kojeg su sazdani i nikad se vie ne mogu pomaknuti s mjesta. To se upravo i dogodilo Bertu, Tomu i Billu.

- Izvrsno! - ree Gandalf, koji se pojavio iza stabla i pomogao Bilbu da se iskobelja iz trnovitog buna. Tada tek Bilbo shvati. arobnjak je, mijenjajui glas, nagnao divove da se gloe i svaaju sve dok se nije svjetlo ukazalo i stalo im nakraj.

Zatim je trebalo odvezati vree i pustiti patuljke na slobodu. Umalo da se nisu bili poguili pa su bili silno ozlojeeni: nimalo nije bilo ugodno leati u vreama i sluati gdje se trolovi dogovaraju kako da ih ispeku, zgnjee i isjeckaju. Traili su od Bilba da im dva puta ispria to je doivio, prije nego to su se smirili.

- Ba ste izabrali pravi trenutak da se vjebate u manja- vanju i deparenju - ree Bombur - a mi smo samo traili malo vatre i hrane!

- Kako bilo da bilo, to je upravo ono to ne biste dobili od ovih tipova bez borbe - ree Gandalf. - Uostalom, i sad samo tratite vrijeme. Zar vam nije jasno da trolovi moraju imati negdje u blizini neku peinu ili iskopanu jamu da se sklone od sunca? Hajde daje potraimo!

Pretraili su okolicu i uskoro otkrili tragove divovskih kamenih izama kako vode nekamo izmeu drvea. Poli su za tim tragovima uzbrdo dok nisu naili na velika kamena vrata, sakrivena grmljem, koja su vodila u peinu. A li nisu ih mogli otvoriti, iako su ih svi zajedno gurali a Gandalf je iskuao i kojekakve arobne rijei.

- Bi li nam moda ovo moglo biti od kakve koristi? - zapita Bilbo kad su se ve bili umorili i naljutili. - Naao sam ga na zemlji tamo gdje su se trolovi hrvali.

Pruio je Gandalfu povei klju, za koji je Bili zacijelo

44

mislio daje majuan i tajni. Bit e da mu je ispao iz depa, na svu sreu prije nego to se skamenio.

- Pa zato to, za Boga miloga, niste ve prije spomenuli? - poviu patuljci.

Gandalf dohvati klju i turi ga u kljuanicu. Tada se, na snaan potisak, vrata odkrinu i svi oni uu unutra. Na podu su leale razasute kosti i osjeao se neugodan zadah, ali je bilo i mnogo hrane nabacane nemarno po policama i zemlji, meu neuredno razasutim kojekakvim plijenom, od mjedenih puceta do upova punih zlatnika to su stajali u kutu. Bijae tu i sva sila odjee koja je visila po zidovima - premala za trolove, po svoj je prilici, na alost, nekad pripadala rtvama. Meu ostalim, i nekoliko maeva razliite izrade, oblika i veliine. Osobito su im dva maa udarila u oi sa svojih lijepih tokova i balaka ureenih draguljima.

Gandalf i Thorin uzeli su svaki po jedan, a Bilbo je uzeo no u konim koricama. Za trola je to bio tek obian depni noi, a za hobita pravi pravcati kratki ma.

- Ovo su, ini mi se, dobre otrice - ree arobnjak izvlaei maeve dopola iz korica i radoznalo ih razgledajui. - Nisu ih izradili trolovi ni kovai meu ljudima u ovim krajevima i u ovo nae doba. Kad proitamo rune na njima, znat emo neto vie.

- Samo da izaemo iz ovoga groznog smrada! - ree Fili. Stoga su iznijeli upove sa zlatnicima i hranu koja je ostala netaknuta i izgledala prikladna za jelo, pa i jednu, jo punu bavu piva. Zaeljeli su se ve bili doruka, a kako su bili gladni, nipoto nisu prezreli ono to su bili nali od hrane. Njihove su vlastite zalihe bile vrlo tanke. Sad su se pak domogli kruha i sira, i podosta piva, i slanine koju su ispekli na preostaloj eravici.

Nakon toga su pozaspali jer te noi nisu bili ni oka sklopili, i nita drugo nisu radili do poslije podne. Tad su doveli svoje ponije, uzeli upove sa zlatom i kriom iz zakopali nedaleko od staze uz rijeku, zatitivi ih brojnim inima za svaki sluaj, ako se ikad ukae prilika da se vrate po njih. Poto su sve to obavili, opet su uzjahali i nastavili se truckati stazom to vodi na istok.

- A gdje ste vi bili u meuvremenu, ako se smije znati? - priupita Thorin Gandalfa dok su jahali jedan uz drugoga.

45

- Odjahao sam naprijed - odgovori Gandalf.- A kako to da ste se vratili u posljednji as?- Da pogledam to se zbiva otraga.- Tono! - ree Thorin. - A li ne biste li mogli biti malo

precizniji?- Otiao sam naprijed da izvidim put. Uskoro e postati

teak i opasan. Osim toga, bio sam zabrinut kako emo popuniti ove nae skromne zalihe. A li nisam bio daleko odmakao kad sam sreo dvojicu svojih prijatelja iz Rivendella.

- A gdje vam je taj Rivendell? - upita ga Bilbo.- Nemojte me prekidati! - ree Gandalf. - Stii ete tamo

za koji dan, ako budemo imali sree, pa ete saznati sve to vas zanima. Kako rekoh, sreo sam dvojicu Elrondovih podanika. Bili su u velikoj urbi jer su se bojali trolova. Upravo su mi oni rekli da su trojica trolova sila s planine i nastanila se u umi nedaleko od ceste: poplaili su bili sve ljude iz ovoga kraja i vrebali na putnike namjernike. Odmah sam pomislio da se moram vratiti. Kad sam se osvrnuo, opazio sam u daljini vatru i krenuo prema njoj. Eto, sad znate sve. Molim vas da drugi put budete oprezniji jer inae neemo nikad nikamo stii.

- Hvala vam - zahvali mu Thorin.

46

to bi se dogodilo da na hateveupomijeaju magnetoskop pa nam pokau kombinaciju Gruntovana i Star Treka? Zamislite... Dudek u svemiru i M ister Spock u Budinini... sve u jednom...

Dok se to ne dogodi pogledajmo kako je to zamislio autentini Rodenberry iz Zagorja u svome prvencu. U ova kosmata vremena ne kodi malo smijeha, zar ne?

Mika Morgentern

ZAGORSKE STAZE

Se je to poelo kad sam prije pet let kupil Konaricu. Ja sam tel ve-mainu od Gorenja, ali moja Jagica kakti da je ve onda znala da bu jenoga dana malo tee do dijelova za slovenske kuanske aparate.

Trebala bi se ta firm a nazvati Ne-Rade Konar, jer maine im bogme ne rade kak bi trebale. Se je bile dobro dok nije moja Jagica vukljuila centrifugu. Kak daje sam vrag vu nju uel! (Vu mainu, ne v Jagicu. V Jagici je vrag ve odavno.) Skoila je pol metra v zrak i poela ruiti kak Join traktor kad ga hiti v rikverc.

Jezu Marija! zakriala je moja Jagica i z fertunom se pokrila po licu.

Kaj bei? rekel sam srdito, je r ba sam z Mirkom i Stefom krenul pei rakiju tropicu.

Joj, Francek, joj! Maina oe van pobei! Vi kak natee noru!

Konarica je ve bila na pragu i da joj nora ni bila pre- kratka ve bi moja Jagica bila pokojna. (Ipak sam trebal kupiti Gorenjku. Slovenci delaju duge nore.) Kaj je, tu je, ja sam skoil i iskopal ju iz struje. (Mainu, ne Jagicu. Jagicu bi ja najraji prikopa l na 220V.) Zdrmala se, jo malo zaruila, i ostala na pragu, a strela Boja vu me pukla ak

4 7

laem z onom je svojom lampicom gledala ravno vu mene. Nekak sam se odmah setil onoga filma vu kojemu oni stroji napadaju ljude i ni mi ba bilo sejeno.

Pak sam pozval deke iz servisa.Ha, ujte, gospodine Franjo, dogodi se to. Naalost, tu

vam mi ne moemo pomoi. Odnesite mainu natrag u duan u kojem ste je kupili, pa e vam je zam ijeniti. Greka u proizvodnji i tako to. U meuvremenu, moete i dalje prati, ali nemojte centrifugirati. Ili, ako ba morate, opteretite mainu s neim tekim, pa se nee vie etati po kupaoni.

Ti bokca, ti serviseri su kak fikali. Taj sam savjet platil kak da su mi mainu popravili, a oni su samo seli v svojega renola i otili nekoga drugoga bedaka olakati par jezera.

Moja Jagica ni tela ni uti. Kaj ona ne bi centrifugirala?! Pa ne bu val da mikala ve! I tak sam ja na mainu hitil vreu cementa. Posle centrifuge cementa je bilo po celoj kupaoni, a ve-mainu smo nali kraj lavaboa.

A1 mojoj se Jagici ne da dokazati.Je, pa kaj? veli ona. Jel ti rekel serviser daju optereti

z neim tekim? Je, pa kaj eka? Pogle se kolkoga trbuha ima! Te ima stodvajst kil! Sedni gore i centrifugiraj! Pa se obrnula na peti i otila k Miciki na kavu.

Kaj bu ti meni govorila kaj da ja napravim? Fundal bum te ak jo jemput pone kriati! zderal sam seja. Dodue, vu mislima, ne naglas. Veliki sam ja mu, je, ali moja je Jagica vrag ivi. Kad god joj se zamerim dva tjedna jedem samo ba- ula. I spim v kleti. Sam vu velikoj praznoj postelji.

I tak sam ja vrnul ve vu ve-mainu, sipal malo Faksa, sel na poklopec od tega vrajega klopoteca i ekal centrifugu.

Sedim ja i ekam, a Konarica brunda.A onda...Ne da mi je gebis skoro zletil z usta, nek su mi i bubreni

kamenci poeli drme tancati kak se ta prokletinja poela drmati! Kak da sam na rodeu, a pod menom divlji bik. Stel sam skoit dol, al se nisam vupal. Velim si, ak skoim bu krenula za menom. A kaj buju susedi rekli? Francek bei ne samo pred Jagicom, nek i pred Konaricom!

I tak sam stisnul socijalne zube i poel molit Oenaa.Doel sam do 'ne uvedi nas u napast kad se nekaj tak

zblesikalo da sam mislil: gotovo je, kurlusa sam napravil!48

Tiina.Otprl sam oi i mam ih opet zaprl.Majko Boja Bistrika!Doel sam vu Zvjezdane Staze!Pred menom je stajal onaj Vulkanizer kaj ima pic-vuha!

Onaj Spok! A