1 9 ,0 0 k n - 5 0 0 SIT

NAJJEFTINIJE I NAJSIGURNIJE DO SVOG PRIMJERKA FUTURE

12,10 kn+ SVOJ PRIMJERAK DOBIVATE PRIJE NEGO TO

SE POJAVI NA NOVINSKIM KIOSCIMA

UMJESTO CIJENENA NOVINSKOMKIOSKU

1^6^knU PRETPLATISVOJU FUTURU PLAATE SAMO

PRETPLATA:6 BROJEVA - KUNA 72,60 kn

12 BROJEVA - KUNA 145,20 kn

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181,poziv na broj 9901.

Kopiju uplatnice aljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

"PRETPLATNI KUPON

* Ime i prezime:

Adresa:

Grad:

. Pretplaujem se na:12 brojeva FUTURE

SF&FB IB LIO TE K A

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite.Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 11,00 KUNA po primjerku + PTT trokovi.

Narudbe na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB

Telefonske narudbe: 01/579-877

F U T U R A

FUTURAmjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

Godite IV broj 8 KOLOVOZ 1995.UKUPNI BROJ: 34 ISSN 1330-5115NAKLADNIK Bakal d.o.o..Bosanska 10,41000 Zagreb Tel.r 01/579-877 Fax.: 01/171-477

Za nakladnika:G l. I ODGOVORNI UREDNIK Krsto A. Maurani

UREDNIK Mihaela VelinaNaslov ureda:Bosanska 10, Zagreb

TISAK: TARGA, Zagreb

Svi prilozi FUTURA 1995. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju. Naslovnica:Karlo Galeta, 1995.

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja osnovnog i posebnog poreza na promet.

SADRAJMike ResnickSEDAM POGLEDA NAKLANAC 0 L D U V A I ...........................6Irena KreliS K A K A I........................................... 52Roger ZelaznyNEMA P O V R A TK A .........................64Marina JadrejiBANKARSKA P O S L A ....................73Jasmina BlaiD 0 R A ..................................................78George 0. SmithINTERPLANETARNI Q R M ........ 83David JungAVARL0NI KAZATIVAMA N E ........................................116K0LUMNEBOOKSHOP, FILM . . .

7\E-% BakalPUBLIC ATI ON 1995.

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica 1000,- KUNA1/1 unutarnja stranica 500,- KUNA1/2 unutarnja stranica 300,- KUNA1/3 unutarnja stranica 250,- KUNA

F U T U R A 3

tovani Futuriari,

S vremena na vrijeme (kao to vjerni itatelji znaju) Krstu uhvati akutni napad melankolije i onda uvodniarenje padne meni na grbau. Nije da se bunim em sam ena koja voli priat , em sam brbljavi Blizanac po horoskopu, em ve due vrijeme patim od atletskog jezika. Znate kako ljudi koji veinu vremena provode u tenisicama dobiju gljivino oboljenje koje se naziva atletsko stopalo , pa ih svrbi meu nonim prstima pa, ista se stvar dogaa meni kad jezik moj zagorski previe vremena provodi u ustima besposlen. Pone me svrb it. (Je, je, probala sam grgljati aj od alfije, ali nije to to.)

U stara dobra vremena, u doba FUTURINE prostrane mala-soba-tri- na-tri-kancelarije, takvo se neto nije moglo dogoditi. BBBoss je onda jo bio mlad i neiskusan ef, pa bi se povukao u svoj separejek, a Krst- ofora i mene ostavljao je same i bez nadzora po cijeli dan. Joj, kaj nam je bilo dobro! Sjedili smo obavijeni astralnim dimom (nita paranormalno Krsto je dim io ASTRAL), ispijali ogromne koliine kave i akulali. Radili, naravno, nismo nita. FUTURA je kasnila, BBBoss je galamio i prijetio da e nas tu tukom, a mi uivali.

Sad si vi m islite da FUTURA ovaj mjesec kasni iz istih razloga. Jest vraga! Razlog je OLUJA. Ne, nisu nas m obilizirali mene nisu htjeli, Krsto Aahz nemre u tit ni sekunde pa nije podoban za akcije tipa ide maak tihotapac , a BBBossa bole kria.

FUTURA je trebala u ponedjeljak biti u tiskari. Oito nije bila. Zato? Zato to smo cijeli petak proveli sluajui i gledajui vijesti, u subotu smo slavili osloboenje Knina, u nedjelju smo slavili osloboenje Slunja, u ponedjeljak smo pali u krevet izmueni slavljenjem, u utorak ujutro smo lijeili slavljeniki mamurluk i tek smo u utorak popodne poeli panino ukljuivati svaki svog Macintosha. Nemojte nam zamjeriti. OLUJA se ne dogaa ba svaki dan.

Zato smo vam u ovome broju spremili puno lipih stvari, i najnovijih i onih malo starijih. Nakon Maloga Marsovca u prolome broju, u ovome nastavljamo s dobitnicima Nebule 1994 i najavljenom Resnickovom pripovijetkom Sedam pogleda na klanac Olduvai .

Tu je jo i kratka Zelaznyjeva pripovijetka Nagrade nema . A nema vie ni Zelaznyja. Umro je prije dva mjeseca,14. lipnja. to rei? Svi koji

4 f u t u r a

me poznaju znaju da je Zelazny moj omiljeni pisac i da o njemu i njegovim djelima mogu priati satima. A sad sam bez rijei. to rei o neko- me ija je mata stvorila Amber i Corwina, Conrada Besmrtnika, Sama, Jacka od Sjenki, o nekome ije pripovijetke (poput Za dah koji ekam , ili Rue za propovjednika , ili Ovaj trenutak o lu je , ili...) imaju to liko slojeva da sa svakim novim itanjem otkrijem jo nekoliko njih, o nekome ije su reenice ne sastavljene ve satkane od rijei... O nekome tko nije rekao tuan sam , nego ...neto je u meni umrlo i golo otralo u no... ,o nekome tko nije napisao ...pogledao sam Mars i osjetio suze u oim a , nego: Zamagljeni je Mars visio poput nateena trbuha iznad mene, sve dok se nije rastopio, prelio preko ruba i potekao niz moje lice.

Svi vi koji se nakon svakog ponovnog itanja Ambera pitate kamo vodi Corw inov Uzorak i najradije biste uli u knjigu i zakoraili na nj i otkrili sami, svi vi koje jo uvijek mui to nam Zelazny nikad nije ispriao Grayswandirovu povijest, svi vi koji ne moete pogledati Tarot karte a da se ne sjetite Aduta, vi znate kako se osjeam neto je u meni umrlo i golo otralo kroz no.

Ali kao to Corwin kae na kraju: G ood-bye and hello, as always. ; i sa Zelaznyjem e uvijek biti tako.

Ovo sam svoje gost-glambrljanje poela veselo a zavrila u revijalnome tonu . udni su puti umova ljudskih (naroito enskih hormo- nalne fluktuacije i tako to).

Nadam se da ete se svi vi radi kojih kasni ova FUTURA s bojinica vratiti ivi i zdravi. Ako tamo negdje naiete na tam nokosog, visokog Zagorca s velikim nosom koji pria viceve o Betmenovoj eni Jalabet i sinu Kinderbetu, nahranite ga i napojite. To mi je brat.

U slijedeem e vam broju opet glambrljati Krio, prepun doskoica, ala i poalica, i anegdota iz Glasgowa (je, ide na konvenciju dok mi tu crnimo).

Do tada, hakuna matata.

M ihaela Velina

P.S. J E D N A OD N A K L A D N I A R A : codename "TJERALICA"U s v o m p o z n a to m s t i lu i n te le k tu a ln o g b u b re n ja "napad je n a jb o l ja ob ran a" i l i t i codename "KRIO OLUJA". K r s t im i r je d i v l ja k i n a pa o je d n u (ni k r i vu ni d u n u ) d i s k e tn u ne ja , e n e b i l i je o p tu io da m u je p o p a p a la te k s to v e ko je za ova j b ro j n ije n a p isa o i p r i je v o d e k o je n i je le k to r i ra o , te u tek ao u p ra v c u s a m o b o r s k ih b rd a - po z n a to j ja zb in i n e o d g o v o r n ih u re d n ik a - g d je se s k r iv a od m o e b i tn ih b u b o ta k a g n i je v n o g m u n a k la d n i a ra . M o l im p o te n e na la zn ike da ga p r iv e d u u FUTURU. P o tp is : neu te ja ko , Bojan

F U T U R A 5

Mikea Resnicka predstavili smo vam u prolome broju, kad smo i najavili da ete u F U T U R I uskoro itati njegovu pripovijetku Sedam pogleda na klanac Olduvai, dobitnicu nagrade N E B U LA za 1994. godinu u kategoriji najbolje novele.

Pa, evo je:

Mike Resnick

POGLEDA

Izvornik: Seven Views of Olduvai Gorge, 1994 Prijevod: Mihaela Velina

P role su noi stvorenja opet dola.Mjesec je taman bio skliznuo iza oblaka kad smo uli prvo ukanje u travi. Uslijedio je trenutak posvemanje tiine, kao da su znali da ih oslukujemo, a potom napokon poznato hukanje i krianje kad su dotrali na pedesetak metara od nas i, jo uvijek krije- tei, zauzeli agresivne poze.

Fasciniraju me, jer nikad se ne pokazuju za danjega svjetla, a ipak ne manifestiraju niti jednu od osobina pravih nonih ivotinja. Oi im nisu prevelike, ui im se ne mogu kretati jedno neovisno o drugome,

6 F U T U R A

njihova stopala gaze tekim koracima. Veina ostalih lanova moje ekipe ih se boji, a mene, premda sam znatieljan, tek eka da apsorbiram i prouim jednoga od njih.

Istinu govorei, mislim da se moji kolege vie plae moje moi apsorpcije no tih stvorenja, premda nema razloga da bude tako. Iako sam po standardima moje rase relativno mlad, svejedno sam mnogo tisuljea stariji od bilo kojega lana moje grupe. Uzevi u obzir odakle dolaze ostali lanovi, bilo bi za oekivati da znaju da bilo koja znaajka nekoga moje dobi po defdiniciji mora biti od onih koje su vane za preivljavanje.

Svejedno, uznemiruje ih. Doista, mistificira ih, ba kao i moja memorija. Naravno, meni se njihove ine vrlo neuinkovitima. Zamislite da morate sve to znate nauiti tijekom samo jednoga ivota, da ste u trenutku roenja posvemanja neznalica! Mnogo je bolje odvojiti se od svog roditelja s njegovim znanjem, netaknutim u svome mozgu, ba kao to je znanje moga roditelja bilo preneeno njemu i na koncu meni.

A li zato i jesmo ovdje: ne da bismo usporeivali slinosti, ve da bismo prouavali razlike. A nikad nije bilo rase toliko razliite od svih drugih kao to je to bio ovjek. Nestao je jedva sedamnaest milenija nakon to je tako odvano odavde bio zakoraio u galaktiku, s planeta svojega roenja ali tijekom tog kratkog intervala napisao je poglavlje u galaktikoj povijesti koje e trajati dovijeka. Proglasio je zvijezde svojima, kolonizirao milijun svjetova, eljeznom rukom vladao svojom carevinom. Nije imao milosti tijekom svojega uspona, niti ju je traio tijekom svojega pada. ak i sad, nekih etrdeset i osam stoljea nakon izumiranja, njegova dostignua i njegovi neuspjesi jo uvijek uzbuuju matu.

Zato smo sad ovdje na Zemlji, na samome mjestu za koje se kae da je bilo ovjekovom kolijevkom, u stjenovitome klancu gdje je prvi put preao evolucijsku barijeru, ugledao zvijezde novim oima i zakleo se da e jednoga dana biti njegove.

Na voa je Bellidore, jedan od Starijih iz kraganskoga naroda, naranaste koe, zlatnoga runa, mudrih i strpljivih poteza. Bellidore vrlo dobro poznaje ponaanje razumnih bia i rijeava nae razmirice i prije no to shvatimo da smo se u njih upustili.

A tu su i Blizanci Zvjezdane Praine, svjetlucava srebrna bia koja se odazivaju na ime jedan drugoga i jedan drugome dovravaju misli. Dosad su radili na sedamnaest arheolokih iskopavanja, ali ak su i oni bili iznenaeni kad ih je Bellidor izabrao za ovu najprestiniju od svih misija. Ponaaju se poput ivotnih partnera, premda ne pokazuju

F U T U R A 7

nikakva seksualna obiljeja, ali obzirom da kao i svi ostali i oni odbijaju svaki fiziki kontakt sa mnom, ne mogu zadovoljiti svoju znatielju.

U naoj je grupi i Moriteu, koji jede prainu kao da se radi o nekoj delikatesi, ne razgovara s nikim i spava visei naglavake s grane oblinjeg drveta. Iz nekog razloga stvorenja ga ostavljaju na miru. Moda misle da je mrtav, moda znaju da spava i da ga samo suneve zrake mogu probuditi. Sto god bilo da bilo, bez njega bismo bili izgubljeni, jer jedino delikatni pipci to izlaze iz njegovih ustiju mogu dovoljno paljivo iskopati pradavne artefakte koje smo otkrili.

S nama su i jo druge etiri vrste: jedan Povjesniar, jedna Egzo- biologica, jedan Procjenitelj ljudskih artefakata i jedan Mistik. (Ili barem pretpostavljam da jest Mistik, jer ne mogu pronai smisao u njegovu pristupu, ali to bi moglo biti i uslijed moje vlastite kratkovidnosti. Na koncu konca, ono to ja radim mojim se kolegama ini poput magije, a radi se o rigorozno primijenjenoj znanosti.)

I napokon, ja. Nemam imena jer moj narod ih ne koristi, ali da bih grupi olakao stvari tijekom ove ekspedicije uzeo sam ime Onoga Koji Promatra. To je ime dvostruko netono: ja nisam on jer moja rasa nije podijeljena na spolove, i nisam promatra nego Osjetitelj etvrtoga Stupnja. Svejedno, ve na samome poetku putovanja shvatio sam da mojim kolegama osjeati znai neto posve drugo nego meni, pa sam iz potovanja prema njihovim osjeajima odabrao manje tono ime.

Svaki nas novi dan vodi natrag na posao, na prouavanje raznih slojeva. Ima mnogo znakova koji pokazuju da je ovo podruje neko vrvjelo ivotom, da je u ranome razdoblju ovdje bila prava eksplozija oblika ivota, ali danas ih je ostalo vrlo malo. Ima tek nekoliko vrsti insekata i ptica, neto malih glodavaca i naravno stvorenja koja svakonono posjeuju na logor.

Naa zbirka polako raste. Fascinanira me promatrati moje kolege kako obavljaju svoje zadatke, jer na mnogo su naina oni za mene jednaka misterija kao to su moje metode za njih. Na primjer, dovoljno je da Egzobiologica prijee svojim pipcima preko nekoga predmeta pa da nam istoga trena moe rei je li taj predmet jednom bio iv; Povjesniar, okruen svojom kompleksnom opremom, moe datirati bilo koji predmet, bio on na bazi ugljika ili bilo ega drugoga, do unutar dekade iz koje potjee, bez obzira na stadij ouvanosti; a ak je i Moriteu prizor ljepote i opinjenosti dok njeno odvaja artefakte od slojeva u kojima su toliko dugo leali.

Vrlo sam sretan to su me odabrali za ovu misiju.

8 F U T U R A

Ovdje smo ve dva lunarna ciklusa i posao tee polako. Donji su slojevi pomno iskopani ve eonima prije (toliko sam duboko zainteresiran za stjecanje znanja o ovjeku da sam zamalo uporabio rije opljakani, a ne iskopani, toliko mi je krivo to nismo nali vie arte- fakata), a iz razloga jo nepoznatih u novijim slojevima nema gotovo niega.

Veina nas je zadovoljna rezultatima, posebice Bellidore, koji je ushien. On kae da pronalazak pet gotovo netaknutih artefakata ini ekspediciju uspjehom bez premca.

Svi ostali neumorno rade otkad smo doli ovamo. Sad je gotovo dolo vrijeme da ja obavim svoju posebnu funkciju i vrlo sam uzbuen. Znam da ono to u ja otkriti nee biti nita vanije od onoga to su otkrili ostali, ali moda emo kad sva saznanja skupimo na hrpu napokon poeti razumijevati to je bilo to to je ovjeka uinilo onime to je bio.

Jesi li... upita prvi Blizanac Zvjezdane Praine....spreman? ree drugi.Odgovorih da sam spreman, da sam nestrpljivo ekao ovaj trenutak. Smijemo li......promatrati? upitae.Ako vam se to nee initi neukusnim, odvratih.Mi smo......znanstvenici, rekoe. Ima... ...vrlo malo toga to... ...ne bismo mogli... ...objektivno promatrati.Pokrenuh se do stola na kojem je leao artefakt. Bio je od kamena,

ili je barem ostavio takav dojam na moje vanjske osjetilne organe. Tro- kutastog oblika, a rubovi su pokazivali tragove obrade.

Koliko je ovo staro? upitah.Tri milijuna......petsto ezdeset-jednu tisuu i... ...osam stotina i dvanaest godina, odgovorie Blizanci Zvjezdane

Praine.Tako, rekoh.To je... ...najstarije... ...od naih otkria.Dugo sam zurio u nj, pripremajui se. Potom polako, paljivo, pri

lagodili svoju strukturu i dopustih da moje tijelo tee preko kamena i

F U T U R A 9

oko njega, potpuno ga obavijajui i airailirajui njegovu povijest. Poeh osjeati oaravajuu toplinu dok se sjedinjavao sa mnom, i dok su se sva moja vanjska osjetila iskljuivala znao sam da lelujam i sjajim ushienjem otkria. Postao sam jedno s kamenom, a inilo mi se da u onome kutu mojega uma koji ostaje odvojen za Osjeanje osjeam Ze- mljin mjesec kako se nadvija nisko i zlokobno iznad obzorja...

Enkatai se naglo prene iz sna tik nakon svitanja i pogleda gore na mjesec koji se jo vidio visoko na nebu. I nakon svih tih tjedana jo uvijek se doimao prevelikim da bi mogao tako visjeti na

nebu i sigurno e svakoga trena pasti dolje na planet. Nona je mora jo uvijek bila jaka u njenome umu i ona pokua zamisliti utjean prizor pet malih, neprijeteih mjeseca kako skakuu srebrnim nebom njenoga rodnog svijeta. Uspjela je tu sliku zadrati u mislima tek na trenutak, a onda je nestala, zamijenjena stvarnou ogromnog satelita nad njenom glavom.

Prie joj kolega.Jo jedan san? upita on.Posve isti kao i onaj proli, ree ona s nelagodom. Mjesec je vi

dljiv za dana, a onda poinjemo silaziti puteljkom...On je suosjeajno pogleda i ponudi joj hranu. Ona je zahvalno pri

hvati pa pogleda po savani.Jo samo dva dana, uzdahne ona, a onda moemo napustiti ovo

uasno mjesto.Nije ovo tako straan svijet, odvrati Bokatu. Ima mnoge dobre

strane.Uludo smo potroili vrijeme, ree ona. Nije za kolonizaciju.Ne, nije, sloi se on. Nai usjevi ne mogu uspijevati na ovome

tlu, a imamo i problem s vodom. A li nauili smo mnoge stvari, stvari koje e nam na koncu pomoi da odaberemo odgovarajui svijet.

Veinu smo nauili ve tijekom prvoga tjedna koji smo proveli ovdje, ree Enkatai. Ostatak vremena je potroeno uludo.

Brod je morao istraiti i druge svjetove. Nisu mogli pretpostaviti da emo ovaj planet eliminirati u tako kratkome roku.

Ona zadrhti u prohladnom jutarnjem zraku. Mrzim ovo mjesto. Jednoga e to dana biti dobar svijet, ree Bokartu. eka samo

evoluciju smeih majmuna.I dok je to govorio u daljini se pojavi ogroman babun, teak nekih

dvjestotinjak kila, izrazito miiav, dlakavih prsa i drskih znatieljnih

F U T U R A

oiju. Bio je prijetea pojava ak i hodajui na sve etiri, gotovo dvaput vei od velikih pjegastih maaka.

M i ne moemo upotrijebiti ovaj svijet, nastavi Bokatu, ali jednoga e se dana njegovi potomci rairiti njime.

Doimaju se tako dobroudnima, primijeti Enkatai.ljesu dobroudni, sloi se Bokatu, zavitlavi komadi hrane pre

ma babunu koji potri naprijed i podigne ga s tla. Omiriio je komadi, inilo se da razmilja bi li ga probao ili ne, pa ga napokon, nakon nekoliko trenutaka, stavi u usta. A li oni e dominirati ovim planetom. Veliki travojedi provode previe vremena hranei se, a grabeljivci cijelo vrijeme spavaju. Ne, moj izbor su smei majmuni. To su dobre, jake, inteligentne ivotinje. Ve su im se razvili palevi, imaju snaan osjeaj zajednitva, a ak i velike make razmisle dvaput prije no to ih napadnu. Praktiki nemaju prirodnog neprijatelja. On kimne glavom, slaui se sam sa sobom. Da, oni su ti koji e dominirati ovim svijetom u eonima koji dolaze.

Nemaju neprijatelja? ree Enkatai.Oh, pretpostavljam da s vremena na vrijeme poneki od njih po

stane plijenom velikih maaka, ali ak ih ni one ne napadaju kad su u grupi. On pogleda babuna. Taj momak je dovoljno jak da i najveu maku rastrga na komadie.

A kako onda objanjava ono to smo nali na dnu klanca? uporno nastavi ona.

Njihova ih je veliina kotala spretnosti. Prirodno je da povremeno neki od njih padne niz liticu.

Povremeno? ponovi ona. Nala sam sedam lubanji, a svaka je od njih bila razbijena udarcem.

Od udarca pri padu, ree Bokatu slegnuvi ramenima. Sigurno ne misli da su ih velike make tukle po glavi prije no to su ih ubile.

Nisam mislila na make, odvrati ona.Na koga onda?Na male bezrepe majmune koji ive u klancu.Bokatu si dopusti luksuz nadmonog osmijeha. Jesi li ih dobro

pogledala? ree on. Jedva da su etvrt veliine smeih majmuna. Jesam ih pogledala, odgovori mu Enkatai. I oni, takoer, imaju

paleve.Sami palevi nisu dovoljni, ree Bokatu.ive u sjeni smeih majmuna a jo uvijek su ovdje, ree ona. To

jest dovoljno.Smei majmuni hrane se voem i liem. Zato bi se oni uznemi-

ravali oko bezrepih majmuna?

F U T U R A

Oni ine i vie od toga da se samo uznemiravaju, ree Enkatai. On ih izbjegavaju. Teko da to prilii vrsti koja e se jednoga dana rairiti ovim svijetom.

Bokatu odmahne glavom. Bezrepi mi se majmuni ine evolucijskom slijepom ulicom. Premali da bi lovili divlja, preveliki da bi se prehranili onime to mogu nai u klancu, preslabi da bi se natjecali sa smeim majmunima za bolji teritorij. Rekao bih da se radi o ranijoj, primitivnijoj vrsti kojoj je sueno da izumre.

Moda, ree Enkatai.Ne slae se?Ima neto u svezi njih...to?Enkatai slegne ramenima. Ne znam. Tjeraju me da se osjeam

nelagodno. Neto u njihovim oima, mislim nagovjetaj zlobe. Zamilja stvari, ree Bokatu.Moda, odgovori Enkatai ponovno.Danas jo moram napisati nekoliko izvijea, ree Bokatu. A li

sutra u ti dokazati.

Slijedeeg je jutra Bokatu ustao zajedno sa suncem. Pripremio im je prvi obrok toga dana dok je Enkatai dovravala svoje molitve, a potom je on izmolio svoje dok je ona jela.

Sad, objavi on, idemo dolje u klanac zarobiti jednoga od bezrepih majmuna.

Zato?Da ti pokaem kako je to lako. Moda ga uzmem sa sobom kao

kunog ljubimca. Ili emo ga moda rtvovati u laboratoriju i nauiti neto vie o njegovim ivotnim procesima.

Ja ne elim kunog ljubimca, a nemamo ovlasti ubijati bilo kakve ivotinje.

Kako hoe, ree Bokatu. Pustit emo ga.A zato ga onda uope zarobljavati?Da ti pokaem da nisu inteligentni, jer ako su tako pametni kao

to ti misli onda neu uspjeti uhvatiti nijednoga. On je povue na noge. Krenimo.

To je budalasto, pobuni se ona. Brod stie sredinom popodneva. Zato ga jednostavno ne priekamo u miru?

Vratit emo se na vrijeme, odvrati on samouvjereno. Pa koliko to moe trajati?

Enkatai pogleda vedro plavo nebo, kao da pokuava pouriti pojavljivanje broda. Mjesec je visio, ogroman i bijel, tik iznad obzorja.

F U T U R A

Ona se napokon okrene prema njemu.Dobro, poi u s tobom ali samo ako mi obea da e ih samo

promatrati a ne i pokuati zarobiti jednoga od njih.Znai priznaje da imam pravo?Rei da ima pravo ili nema nema nita s istinskim stanjem st

vari. Nadam se da ima pravo, jer me bezrepi majmuni zastrauju. Ali ne znam ijesi li u pravu ili ne, a ne zna ni ti.

Bokatu ju je gledao jedan dugi trenutak.Slaem se, ree napokon.Slae se da ne moe znati?Slaem se da neu niti jednoga zarobiti, ree on. Nastavimo. Otili su do ruba klanca i poeli se sputati niz strme strane, odr

avajui ravnoteu omataljui udove oko stabala i vanjskog raslinja. Odjednom zaue glasno krianje.

to je to? razmiljao je Bokatu naglas. I ranije sam ih mnogo put uo, ali ovaj mi se put doimaju nekako glasnijima.

Moda ih ovdje ima vie.Ili su moda preplaeniji, ree on i baci pogled uvis. Evo razlo

ga, ree, pokazujui. Imamo drutvo.Ona podigne pogled i ugleda golemog babuna, najveeg kojega je

dotad bila vidjela, kako ih slijedi na udaljenosti od nekih dvadesetak metara. Kad su se njene oi srele s njegovima on zaguna i skrene pogled, ali ne pokua se niti pribliiti ni odmaknuti.

Nastavie se sputati, a svaki put kad bi zastali da se odmore, na svom uobiajenome mjestu, dvadesetak metara uz stazu iza njih, bio je babun.

Izleda li ti on preplaeno? upita Bokatu. Da mu ova mala stvorenja mogu nauditi, bi li iao za nama dolje u klanac?

Tanka je linija izmeu hrabrosti i ludosti, a jo je tanja izmeu samouvjerenosti i pretjerane samouvjerenosti, odvrati Enkatai.

Ako mu je sueno da ovdje umre, umrijet e kao i svi ostali, ree Bokatu. Izgubit e tlo pod nogama i stmoglaviti se dolje.

Ne ini li ti se neobinim da je ba svaki od njih pao na glavu? upita ona blago.

Pa slomili su svaku koicu u tijelu, odvrati on. Ne znam zato u obzir uzima samo glave.

Zato jer se u razliitim nesreama ne zadobiju identine ozljede na glavi.

Ima prebujnu matu, ree Bokatu. On pokae na malu dlakavu figuru koja je gledala gore prema njima. Izgleda li ti to poput nekoga tko bi mogao ubiti naeg prijatelja babuna?

F U T U R A

Babun sijevne pogledom dolje prema klancu i ogoli zube. Bezrepi majmun pogleda gore bez straha, ak i bez zanimanja. Napokon se odgega prema gustome grmlju.

Vidi? ree Bokatu samozadovoljno. Jedan pogled na smeega majmuna i povlai se iz vida.

Nije mi se inio preplaenim, primijeti Enkatai.Jo jedan razlog vie da posumnjamo u njegovu inteligenciju.Za nekoliko su minuta dosegli mjesto gdje je maloprije bio bezrepi

mamun. Zastadoe kako bi povratili snagu, pa nastavie prema dnu klanca.

Nita, objavi Bokatu, ogledavajui se oko sebe. Rekao bih da je onaj kojega smo vidjeli bio straar, a dosad je ve cijelo pleme kilometrima odavde.

Promotri naega kompanjona.Babun je dosegao dno klanca i napeto njuio vjetar.Jo nije preao evolucijsku barijeru, ree Bokatu, napol se zaba

vljajui. Oekuje li da za grabeljivcima traga pomou senzora? Ne, ree Enkatai, promatrajui babuna. A li ako opasnosti nema,

oekujem da se opusti a to jo nije uinio.To je vjerojatno nain kako je poivio dovoljno dugo da naraste

ovoliki, ree Bokatu, odbacujui njene primjedbe. Ogleda se oko sebe. Sto ovdje uope i pronalaze za jelo?

Ne znam.Moda bismo trebali zarobiti jednoga i secirati ga. Sadraj nje

gova eluca mogao bi nam rei mnogo toga.Obeao si.A li bilo bi tako jednostavno, uporno nastavi on. Trebali bismo

samo postaviti zamku s voem ili orasima.Odjednom babun zarei a Bokatu i Enkatai se okrenue ne bi li

locirali izvor njegova bijesa. Nije bilo niega, ali babun je postajao sve uzbueniji. Na koncu je potrao gore uz klanac.

Pitam se to je to bilo? razmiljao je Bokatu naglas.Mislim da bismo trebali otii.Imamo jo pola dana prije dolaska broda.Nelagodno se osjeam ovdje. U svome sam snu hodala niz isti ova

kav puteljak.Nisi navikla na sunce, ree on. Odmorit emo se unutar peine. Ona mu neodluno dopusti da je povede do male peine u zidu klan

ca. Odjednom je zastala i odbila ii dalje.to je?Ova je peina bila u mome snu, ree ona. Ne idi unutra.

F U T U R A

Mora nauiti da ne smije dopustiti da snovi upravljaju tvojim ivotom, ree Bokatu. On onjui zrak. Neto udno mirie.

Hajdemo natrag. Ne elimo imati veze s ovim mjestom.On gurne glavu u peinu. Novi svijet, novi mirisi.Prosim te, Bokatu!Daj mi samo da vidim to uzrokuje taj miris, ree on, uperivi

svoje svjetlo u peinu. Osvijetlilo je ogromnu hrpu tjelesa, mnoga polu- pojedena, a veinu u raznim stadijima raspadnutosti.

Sto je to? upita on, zakoraivi blie.Smei mamuni, odvrati ona ni ne pogledavi Svaki od njih s raz

bijenom lubanjom.I ovo je bilo dijelom tvoga sna? upita on, odjednom nervozan.Ona kimne. Moramo otii odavde odmah!On ode do ulaza u peinu.ini mi se sigurnim, objavi on.U mome snu nikad nije sigurno, ree ona nelagodno. Odmakli su

se od peine i pedesetak metara dalje naili na greben na dnu klanca. Slijedei ga, naoe se licem u lice s bezrepim majmunom.

ini se da je jedan od njih ostao, ree Bokatu. Preplait u ga i otjerati. On podigne kamen i baci ga na majmuna, koji se izmakne ah ostane na mjestu.

Enkatai ga dodirne po ramenu. Ostalo ih je vie od samo jednoga, ree ona.

On podigne pogled. Na stablu gotovo ravno nasuprot njima bila su jo dva bezrepa majmuna. Kad je zakoraio u stranu, Bokatu ugleda kako jo nekoliko njih izlazi iz grmlja prema njima. Jo jedan se pojavi iz peine, a trojica skoie s oblinjeg drvea.

Sto to imaju u rukama? upita on nervozno.Ti bi to nazvao bedrenim kostima travojeda, ree Enkatai s osje

ajem munine u prsima. Oni bi to nazvali orujem.Bezrepi su se majmuni rairili u polukrug, pa im poeli polako pri

laziti.A li tako su m ali! ree Bokatu, uzmiui sve dok nije doao o

stijene, odakle vie nije imao kamo.Ti si budala, ree Enkatai, bespomono zarobljena u stvarnosti

svojega sna. Ovo je rasa koja e dominirati ovim planetom. Pogledaj im u oi!

Bokatu pogleda i vidje stvari, uasavajue stvari koje nikada prije nije vidio ni kod kojega bia ih ivotinje. Jedva daje imao vremena pomoliti se neka nekakva katastrofa pogodi ovu rasu prije no to dosegne zvijezde, a onda je bezrepi majmun zamahnuo glatkim, uglaanim

F U T U R A

trokutastim kamenom prema njegovoj glavi. Udarac ga oamuti; dok je padao prema tlu po njemu i Enkatai poee pljutati ritmiki udarci.

S vrha klanca babun je promatrao pokolj sve dok nije bilo gotovo, a onda je otrao prema ogromnoj savani gdje e biti siguran, barem privremeno, pred bezrepim majmunima.

***

Oruje, razmiljao sam naglas. To je bilo oruje!Bijah posve sam. U neko vrijeme tijekom Osjeanja Blizanci Zvje

zdane Praine bili su odluili da sam ja jedna od nekoliko stvari koje ipak ne mogu objektivno sagledati, pa su se vratili u svoje odaje.

Priekao sam dok se uzbuenje otkria nije stialo dovoljno da mogu kontrolirati svoju strukturu. Potom sam ponovno preuzeo oblik u kojem sam se prikazivao svojim kolegama, pa izvijestio Bellidora o svojim saznanjima.

Znai ak i tada su ve bili agresori, ree on. Pa, to nije iznenaujue. Ta elja da se dominira nad zvijezdama morala je doi odnekud.

Iznenaujue je da nema zapisa da se ikoja rasa spustila na ovaj planet u ovjekovoj pretpovijesti, ree Povjesniar.

Bila je to izvidnica, a Zemlja im nije bila on nikakve koristi, odgovorili. Nedvojbeno su se spustili na mnoge planete. Ako postoji kakav zapis, vjerojatno je u njihovim arhivama i navodi da se Zemlja nije pokazala svijetom pogodnim za kolonizaciju.

A li zar se nisu zapitali to se dogodilo s njihovom izviakom ekipom? upita Bellidore.

U tome je podruju bilo mnogo velikih mesojeda, rekoh. Vjerojatno su pretpostavili je ekipa postala plijenom jednoga od njih. Pogotovu ako su pretraili podruje i nisu nali nita.

Zanimljivo, ree Bellidore. To da se slabija rasa uzdigla do dominacije.

Mislim daje to lako objasniti, ree Povjesniar. Kao tjelesno manja vrsta, nisu bili ni tako brzi niti tako snani kao njihovi prirodni neprijatelji grabeljivci, pa je oruje moda bilo jedini nain da izbjegnu izumiranje... ili barem najbolji nain.

U svakom sluaju, tijekom tisuljea provedenog u galaktici pokazali su lukavost grabeljivaca, ree Bellidore.

Ne prestaje se biti agresivnim samo zato to je izumljeno oruje, ree Povjesniar. Zapravo, to^noe pojaati agresivnost.

Morat u to uzeti u obzir, ree Bellidor, izgledajui kao da nije ba uvjeren.

F U T U R A

Moda sam previe pojednostavio svoja razmiljanja za svrhu ove rasprave, odvrati Povjesniar. Budite uvjereni da u imati opsene i rigorozne argumente kad budem Akademiji prezentirao svoja otkria.

A to je s tobom, On Koji Promatra? upita Bellidore. Ima li jo kakva opaanja koja bi mogao dodati onome to si nam ve rekao?

Teko je o kamenu razmiljati kao o pretei sonine automatske puke i molekularnog implodera, rekoh zamiljeno, ali mislim da tako stvari stoje.

Strano zanimljiva rasa, ree Bellidore.

Trebala su gotovo etiri sata da mi se vrati snaga, jer nijedna druga funkcija ne troi toliko energije kao Osjeanje, iscrpljujui u podjednakoj mjeri tijelo, emocije, um i empatike moi.

Zavrivi posao za taj dan Moriteu je visio naglavake s grane, izgubljen u svom veernjem transu, a Blizanci Zvjezdane Praine nisu se pojavili otkad sam Osjetio kamen.

Ostali lanovi grupe bavili su se svojim zaduenjima, pa mi se inilo daje idealno vrijeme da Osjetim slijedei predmet, za kojega m ije Povjesniar rekao daje star priblino 23.300 godina.

Bijae to metalni vrh koplja, rav i rupiav, a prije no to sam ga asimilirao uinilo mi se da na jednome dijelu vidim malu promjenu boje, moda od krvi...

Mjegovo ime bijae Mtepwa i inilo mu se da ovaj metalni okov oko vrata nosi od dana roenja. Znao je to ne moe biti istina, jer imao je bljeskove sjeanja kako se igra s braom i sestrama, kako u zasjedi eka kudue i bongoe na planini obrasloj drveem, gdje je odrastao.

A li to se vie koncentrirao na ta sjeanja, to su ona postajala sve blijedima i sve nepreciznijima, pa je znao da su to zacijelo sjeanja na dogaaje koji su se zbili vrlo davno. Ponekad bi se pokuao sjetiti imena svoga plemena, ali ono bijae izgubljeno u maglama vremena, ba kao i imena njegovih roditelja i brae.

U takvim je trenucima Mtepwa alio samoga sebe, ali onda bi razmotrio situaciju svoje subrae pa bi se poeo osjeati bolje, jer dok su njih odveli na brodove i poslali na kraj svijeta da ostatke svojih ivota provedu kao robovi Arapima i Europljanima, on bijae omiljeni sluga svojega gospodara, Sharifa Abdullaha, a kao takvome poloaj mu je bio siguran.

F U T U R A

Ovo je bio njegov osmi karavan ili deveti? iz Unutranjosti. Trgovat e solju i barutom s plemenskim poglavicama koji e im zauzvrat prodati u roblje najmanje produktivne ratnike i ene, a potom e ih oni odvesti iz sela, oko ogromnog jezera i preko suhe ravne savane. Obii e planinu tako staru da joj je vrh ve pobijelio kao sjedokosome starcu, i napokon stii do obale i luke pune galija. Onda e svoju ljudsku robu prodati onome tko ponudi najvie, a Sharif Abdullah e si kupiti jo jednu suprugu i dati pola novaca svom ostarjelome, onemoalome ocu, i potom krenuti natrag u Unutranjost u jo jednu potragu za crnim zlatom.

Abdullah bijae dobar gospodar. Rijetko je pio a kad jest uvijek se prvom slijedeom prilikom ispriao Alahu za to i nije preesto tukao Mtepwu, i uvijek su imali dovoljno za jelo, ak i kad su ostali morali biti bez hrane. ak je bio otiao tako daleko da je Mtepwu nauio itati, premda mu je jedino tivo bio Koran.

Mtepwa je provodio duge sate vjebajui svoje umijee itanja, i negdje tijekom toga otkrio je neto vrlo zanimljivo: Koran je zabranjivao pripadnicima Prave Vjere da druge pripadnike iste vjere dre kao roblje.

I u tome je trenutku Mtepwa odluio prijei na Islam. Poeo je neprestance zapitkivati Sharifa Abdullaha o potankostima njegove vjere i pobrinuo se da ga starac vidi kako sat za satom sjedi pored vatre i ita Koran.

Sharif Abdullah bijae toliko ushien tim razvojem dogaaja daje redovito pozivao Mtepwu u svoj ator za vrijeme veere, te ga upoznavao sa suptilostima Korana do kasno u no. Mtepwa bijae motiviran uenik, a Sharif Abdullah se udio njegovu entuzijazmu.

No za noi, dok su se lavovi uljali oko njihova logora u Seren- getiju, gospodar i uenik zajedno su prouavali Koran. I napokon je doao dan kad Sharif Abdullah vie nije mogao nijekati da je Mtepwa doista pravi vjernik Islama. Dogodilo se to dok su logorovali u klancu Olduvai, i toga je dana Sharif Abdullah rekao svojemu kovau neka makne metalni okov s Mtepwina vrata, a sam je Mtepwa razdvojio lanac, kariku po kariku, i bacio dijelove u klanac kad je zavrio.

Mtepwa je sad bio slobodan ovjek, ali ovjek koji se razumio u samo dvije stvari: Koran i trgovinu robljem. Pa je bilo posve prirodno da krene Abdullahovim stopama. Postao je njegovim mlaim partnerom, a nakon jo dva putovanja u Unutranjost zakljuio je da je spreman osamostaliti se.

Da bi to uinio trebao je izvjebano osoblje ratnike, kovae, kuhare, tragae a sama pomisao na to da pone od niega bila mu je

F U T U R A

mrska, pa se s obzirom da je njegova vjera bila mnogo manje jaka nego ona njegovog mentora jedne noi jednostavno uuljao u Abdu- llahove odaje na obali i prerezao starcu grkljan.

Slijedeeg je dana krenuo u Unutranjost vodei svoj vlastiti ka- ravan.

Bio je nauio mnogo o trgovini robljem, i kao rtva i kao trgovac, i to je svoje znanje iskoristio do krajnjih granica. Znao je da se na trnici postie bolja cijena za zdrave robove, pa je svoje zarobljenike hranio i tretirao mnogo bolje no to je to bio inio Abdullah ili bilo koji drugi trgovac robljem. S druge strane, znao je prepoznati koji e robovi izazivati nevolje i znao da ih je bolje ubiti na mjestu kao primjer ostalima nego dopustiti da se meu ostalima rairi nada u osloboenje.

I stoga to bijae temeljit uspjeh nije izostao, pa se njegov posao ubrzo proirio i na trgovinu slonovaom. Za manje od est godina postao je najveim trgovcem robljem i slonovaom u istonoj Africi.

S vremena na vrijeme naiao bi na europske istraivae. Pria se da je ak proveo tjedan dana s dr. Davidom Livingstoneom i otiao iz njegova logora a da misionar nikad nije saznao da je bio ugostio trgovca robljem kojega je toliko elio onemoguiti da posluje.

Nakon to mu je ameriki Rat Meu Dravama unitio primarno trite, uzeo si je godinu dana slobodno od posla kako bi mogao otii u Aziju i na Arapski poluotok otvoriti novo trite. Na povratku kui otkrio je da je Abdullahov sin, Sharif Ibn Jad Mahir, bio preuzeo sve njegove ljude i krenuo u unutranjost, namjeravajui nastaviti s oevim poslom. Mtepwa, koji je dotad ve bio prilino imuan, unajmio je 500 askarija, stavio ih pod zapovjednitvo zloglasnog dobavljaa slonovae, Alfreda Henryja Pyma, i sjeo ekati rezultate.

Tri mjeseca kasnije Pym je umarirao natrag na obalu Tanganjike s 438 ljudi. Dvije stotine i sedamdeset estorica od njih bijahu robovi koje je bio zarobio Sharif Ibn Jad Mahir; ostali bijahu ostaci Mtepwine bive organizacije, ljudi koji su bili preli raditi za Sharifa Ibn Jad Mahira. Mtepwa je prodao svih 483 u roblje i osnovao novu organizaciju, sastavljenu od ratnika koji su se pod Pymovim zapovjednitvom borili u njegovo ime.

Veini kolonijalnih sila odgovaralo je praviti se da ne vide to on radi, ali su Britanci koji su bili odluili stati na kraj ropstvu ipak izdali nalog za Mtepwino uhienje.

Kad mu je napokon dojadilo stalno se osvrtati preko ramena, Mte- pwa se napokon odselio u Mozambik, gdje su Portugalci bili i vie nego sretni da mu dopuste da tamo posluje, sve dok ima na umu da kolonijalne depove valja neprestano puniti mitom.

F U T U R A

Nikad tamo nije bio sretan nije govorio portugalski, kao niti je dno od lokalnih narjeja i nakon devet godina vratio se u Tanga- njiku kao najbogatiji crnac na kontinentu.

Jednoga je dana meu najnovijom grupom zarobljenika naiao na djeaka iz plemena Acholi po imenu Haradi. N ije mu bilo vie od deset godina i Mtepwa je odluio zadrati ga kao osobnoga slugu, radije nego da ga poalje brodom preko oceana.

Mtepwa se nikada nije enio. Veina je njegovih suradnika drala da nikad nije imao vremena za to, ali kad su Mtepwini gotovo sva- kononi zahtjevi da Haradi doe u njegov ator postali opepoznata stvar, ljudi su brzo shvatili o emu se radilo. inilo se da je Mtepwa zaluen djeakom, premda ga vjerojatno pouen vlastitim iskustvom nikad nije nauio itati, a i zaprijetio je polaganom i bolnom smru svakome tko bi djeaku rekao makar samo rije o islamskoj vjeri.

Onda je jedne noi, nakon nekih tri godine, Mtepwa poslao po djeaka. Nigdje ga nije bilo. Mtepwa je probudio sve svoje ratnike i zapo- vijedio im neka krenu u potragu za njim, jer u blizini je bio vian leopard i trgovac robljem se pobojao najgorega.

Sat vremena kasnije pronali su Haradija, ne u raljama leoparda, ve u naruju mlade robinje iz plemena Zaneke. Mtepwa je poludio od bijesa i naredio neka se jadnoj djevojci ivoj istrgnu noge i ruke iz tijela.

Haradi nije rekao ni rije, niti je pokuao obraniti djevojku ne da bi to bilo od ikakve koristi ali slijedeeg jutra vie ga nije bilo, i premda su Mtepvvini ratnici proveli gotovo mjesec dana traei ga, nisu nali ni traga djeaku.

Na koncu mjeseca Mtepwa je bio izvan sebe od bijesa i tuge. Zakljuivi da njegov ivot vie nije vrijedan ivljenja, uetao je meu opor lavova koji su derali ostatke topija i poeo ih psovati i udarati ipo njima golim rukama. Gotovo nevjerojatno, ali lavovi su uzmicali pred njim, reei i riui, i pobjegli u gusto grmlje.

Slijedeeg je dana uzeo velik tap i poeo tui mladune slona. To je trebalo izazvati brutalan napad mladunetove majke ali ona je, stojei tek metar dalje, zatrubila u uasu i otrala, a mladune za njom.

I tada je Mtepwa zakljuio da ne moe umrijeti, da ga je ereenje jadne robinje nekako uinilo besmrtnim. S obzirom da su se oba incidenta zbila pred oima njegovih praznovjernih sljedbenika, oni su mu odmah povjerovali.

Sad kad je bio besmrtan odluio je daje vrijeme da prestane trpjeti Europljane koji su bili nahrupili u njegovu zemlju i nastavili izdavati

20 F U T U R A

naloge za njegovo uhienje. Poslao je trkaa do kenijske granice i pozvao Britance da se suoe s njim u boju. Kad je doao dogovoreni dan a Britanci se nisu pojavili, on je samouvjereno rekao svojim ratnicima da je vijest o njegovoj besmrtnosti doprla do Europljana, te da se od toga dana nadalje niti jedan bijelac nee usuditi da mu se suprotstavi. injenica da se nalazio na teritoriju pod njemakom vlau, te da Britanci tamo nemaju nikakve ovlasti, nekako mu je promakla.

Sa svojim je ratnicima krenuo u unutranjost, otvoreno tragajui za robljem, i naao mnotvo njih u Kongu. Iz njihovih je sela odveo sve njihove mukarce, njihove ene, njihovu slonovau, i napokon sa esto robova i tristotinjak kljova krenuo prema istoku, na viemje- seno putovanje do obale.

Taj su ga put Britanci ekali na granici Ugande s toliko naoruanih vojnika da se Mtepwa okrenuo i nastavio prema jugu, ne iz straha za vlastiti ivot, ve stoga to si nije mogao priutiti da izgubi robove i slonovau, a znao je da njegovi ratnici nisu besmrtni poput njega.

Zajedno sa svojom vojskom, doao je do jezera Tanganjika a potom krenuo prema istoku. Trebala su mu dva tjedna da stigne do zapadnog prolaza u Serengetiju i jo deset dana da ga prijee.

Jedne se noi ulogorio na rubu klanca Olduvai, na istome mjestu gdje je bio dobio svoju slobodu. Zapalili su vatre, zaklali gnuove i ispekli ih; dok se odmarao nakon jela, Mtepwa je postao svjestan amora meu svojim ljudima. Onda je iz sjenki iskoraila neobino poznata figura. Bio je to Haradi, sad ve petnaesterogodinjak i visok gotovo koliko i sam Mtepwa.

Mtepwa ga je dugo promatrao i odjednom kao da je sav bijes ie- zao s njegova lica.

Drago m ije to te opet vidim, Haradi, ree.uo sam da te se ne moe ubiti, odgovori djeak, drei koplje.

Doao sam vidjeti je li to istina.Nemamo razloga za borbu, ti i ja, ree Mtepwa. Pridrui mi se u

mome atoru i sve e biti kako je bilo.Tek kad ti iupam udove iz tijela, tek onda neemo imati razloga

za borbu, odvrati Haradi. A ak ni onda mi nee biti nita manje odvratan no to si mi sad, ili no to si mi bio prije tako mnogo godina.

Mtepwa skoi na noge, lica izoblienog od bijesa. Onda uini najgore to moe! povie on. A kad shvati da me ne moe ozlijediti, uinit u ti isto ono to sam uinio onoj djevojci!

Haradi nije odgovorio, ve je jednostavno bacio svoje koplje na Mte- pwu. arilo se u trgovevo tijelo, a bilo je baeno takvom snagom da je njegov vrh iziao dobrih petnaest centimetara iz Mtepwinih lea.

F U T U R A 21

Mtepwa je s nevjericom buljio u Haradija, zajeao jednom, pa se otkotrljao niz stjenovite strane klanca.

Haradi je preao pogledom po okupljenim ratnicima. Ima li meu vama itko tko osporava moje pravo da preuzmem Mtepwino mjesto? upita on samouvjereno.

Krupni Makonde istupi i izazove ga; tridesetak sekundi kasnije i Haradi je bio mrtav.

Britanci su ih ekali u Zanzibaru. Robovi bijahu osloboeni, ratnici uhieni i poslani na prisilni rad na gradnji eljeznice Mombasa/ Uganda. Dvojicu od njih su kasnije pojeli lavovi u okrugu Tsavo.

Do vremena kad je brigadir J. H. Patterson ustrijelio zloglasne Ljudodere iz Tsavoa, eljeznica je ve gotovo dosegla Nairobi, a Mtepwino je ime ve bilo palo u tako dubok zaborav da su ga krivo napisali u jedinoj povijesnoj knjizi u kojoj se uope i pojavilo.

Nevjerojatno! ree Procjenitelj. Znao sam da su porobljavali mnoge rase po cijeloj galaktici ali porobiti sami sebe! To je gotovo nemogue povjerovati!

Bio sam se odmorio i ispriao im Mtepwinu priu.Sve ideje moraju imati zaetak negdje, ree Belliore blago. Ova

je oito zaeta na Zemlji.To je barbarski! promrmlja Procjenitelj.Belliore se okrene prema meni.ovjek nikad nije pokuao pokoriti tvoju rasu, On Koji Promatra.

Zato? upita on.Nismo imali nita stoje elio.Sjea li se galaktike kad je ovjek dominirao njome? upita Pro

cjenitelj.Sjeam se galaktike kad su ovjekovi preci ubili Bokatua i En-

katai, odvratih iskreno.Jeste li ikada imali ikakva posla s ovjekom?Ne. ovjeku nismo bili ni od kakve koristi.A li nije li ovjek sustavno unitavao sve stvari koje nije mogao

iskoristiti?Ne, rekoh. Uzimao je to je htio, a razarao sve to ga je ugro

avalo. Ostalo je jednostavno ignorirao.Kakva arogancija!Kakva praktinost, ree Belliore.

22 F U T U R A

Genocid galaktikih razmjera naziva praktinou? elio je znati Procjenitelj.

S ovjekova stajalita, da, odgovori Bellidore. Pomoglo mu je da dobije to eli uz minimum rizika i truda. Uzmi u obzir da je ta jedna rasa, roena ni petsto metara odavde, u jednome periodu vladala carevinom koja se sastojala od vie od milijun svjetova. Gotovo svaka civilizirana rasa u galaktici govorila je Zemaljski.

Pod prijetnjom smrti.Istina, sloi se Bellidore. Nisam rekao d a je ovjek bio aneo.

Samo to daje ako je doista bio vrag, onda je bio vrlo uinkovit vrag.

Dolo je vrijeme da asimiliram trei artefakt, za kojega su Povjesniar i Procjenitelj pretpostavljali da je bio drak noa, ali ak i dok sam kretao obaviti svoju funkciju nisam mogao a da ne sluam njihova nagaanja.

Uzevi u obzir njegovu krvolonost i uinkovitost, ree Procjenitelj, iznenauje me daje poivio dovoljno dugo da dosegne zvijezde.

I jest iznenaujue, sloi se Bellidore. Povjesniar mi kae da ovjek nije uvijek bio homogen, da je ranije u njegovoj povijesti bilo nekoliko varijacija unutar rase. Bio je podijeljen po boji, vjeri, teritoriju. On uzdahne. Svejedno, zacijelo je nauio ivjeti u miru s blinjima svojima. Barem mu to ide u prilog.

Dosegoh artefakt dok su mi Bellidorove rijei jo odzvanjale u uima i poeh ga obavijati...

l ary Leakey pritisne trubu Landrovera. Unutar muzeja njen t se suprug okrene prema uniformiranom asniku.

Ne znam kakve bih vam upute dao, ree. Muzej jo nije otvoren za javnost, a mi smo dobrih 300 kilometara od zemlje Kikuyua.

Ja samo izvravam svoje zapovijedi, Dr. Leakey, odvrati asnik. Pa, pretpostavljam da malo sigurnosti nije naodmet, prizna Lea

key. Ima mnogo Kikuyua koji me ele mrtvoga, ak i unato tome to sam zagovarao Kenyattu na njegovu suenju. On ode do vrata. Ako se otkria na jezeru Turkana pokau zanimljivima moglo bi se dogoditi da nas nema mjesec dana. U protivnom se vraamo za desetak ili dvanaestak dana.

Nema problema, gospodine. Muzej e jo biti tu kad se vratite. Nisam ni sumnjao, ree Leakey izlazei i pridruujui se svojoj

supruzi.

F U T U R A 23

Porunik Ian Chelmswood ostane stajati na pragu, promatrajui kako Leakeyevi kreu niz pranjavu cestu praeni dvima vojnim vozilima. Ve nekoliko sekundi kasnije praina je skrila automobil od pogleda, pa on zakorai natrag u zgradu i zatvori vrata da se ne zaprai. Vruina bijae ubitana i on svue jaknu i skine korice s pitoljem, pa ih uredno poloi preko jedne od malih kutija s izlocima.

Bilo je to udno. Svi prikazi afrike divljine koje je bio vidio, od starih fotografija Nijemca Schillinga do filmova Amerikanca Johnso- na, naveli su ga da vjeruje da je Istona Afrika udesna zemlja zelene trave i bistre vode. Nitko nikad nije spomenuo prainu, a ba to je ono to e u sjeanju ponijeti kui.

Pa, ne jedina stvar. Nikad nee zaboraviti ono jutro u Nanyukiju kad se oglasio alarm. Stigao je na jednu doseljeniku farmu i naao cijelu obitelj izrezanu na rezance, svu njihovu stoku izmasakriranu, veinu s odrezanim genitalijama, mnoge bez oiju i uiju. A li koliko god to uasno bilo, slika koju e pamtiti do groba bilo je mae nabo- deno na no i prikovano za potanski sandui. Bio je to potpis Mau Maua, za sluaj da netko ne bi pomislio da se radi o nekom manijaku u divljakom pohodu na ljude i ivotinje.

Chelmswood nije shvaao politiku svega toga. Nije znao tko je poeo, tko je izazvao rat. Bilo mu je svejedno. On bijae vojnik koji slijedi zapovijedi, a ako e ga te zapovijedi odvesti natrag u Nanyuki tako da moe ubiti ljude koji su poinili te uase, tim bolje.

A li u meuvremenu zapala ga je, po njegovu miljenju, Idiotska Dunost. Bilo je dolo do malog nasilnog ispada u Arushi; nije to bio Mau Mau ve izraavanje podrke Kenijinim Kikuyuima, pa je njegova jedinica tamo preseljena. Onda je vlada otkrila da profesor Leakey, ija su znanstvena otkria uinila Klanac Olduvai imenom poznatom svakom Istonoafrikancu, dobiva prijetnje smru. Unato njegovu protivljenju, vlada je inzistirala da mu poalje tjelohranitelje. Veina ljudi iz Chelmswoodove jedinice pratila je Leakeya na njegovu putu do jezera Turkana, ali netko je morao ostati uvati muzej, a on je imao taj peh da njegovo ime bude na vrhu liste deurnih.

Nije to ak ni bio muzej, ne zapravo, ne ona vrst muzeja u kakve su ga bili vodili roditelji u Londonu. Ono su bili muzeji, ovo bijae samo dvosobna struktura sa zidovima od blata u kojoj se nalazilo dvjestotinjak Leakeyevih otkria. Pradavni vrhovi strijela, neko kamenje udna oblika koje je predstavljalo prapovijesno orue, nekoliko kostiju koje oito nisu potekle od majmuna, ali za koje je Chelmswood bio siguran da nisu pripadale niti ikojem stvorenju s kojim je on u rodu. Leakey je bio objesio neke grubo crtane prikaze na zid, crtee koji su

24 F U T U R A

prikazivali ono za to je on vjerovao da je evolucija neke male, groteskne, majmunolike zvijeri u Homo sapiensa. Bilo je tu i fotografija, takoer, koje su prikazivale neke od nalaza koji su bili poslani u Nairobi. Ako ovaj klanac doista i jest kolijevka ljudske rase, inilo se daje nitko ne eli posjetiti. Svi najbolji nalazi bili su poslani prvo u Nairobi, a potom u Britanski muzej. Ovo zapravo niti nije muzej, zakljui Chel- mswood, ve samo privremeno skladite za bolje primjerke prije no to budu poslani negdje drugdje.

Bilo je udno razmiljati o tome da je ivot poeo ovdje, u ovome klancu. Ako u Africi igdje postoji neko mjesto runije od ovoga, on jo nije naiao na takvo. I premda nije vjerovao u Genezu ili ostale religiozne gluposti, uznemiravala ga je pomisao da su prva ljudska bia koja su hodala Zemljom moda bila crna. Tijekom odrastanja u Cots- woldsu jedva daje i vidio crnce, ali otkad je doao ovamo na Britanski Istok vidio je dovoljno toga za to su sposobni i bio zapanjen njihovim divljatvom i barbarstvom.

A to je s tim ludim Amerikancima koji lome ruke i govore da kolonijalizam treba okonati? Da su oni vidjeli ono to je on vidio na farmi u Nanyukiju, znali bi daje nazonost Britanaca jedina stvar koja spreava da cijela istona Afrika ne eksplodira u poaru krvi i nasilja. Svakako, moe se povuci paralela izmeu Mau Maua i Amerike: i jedne i druge kolonizirali su Britanci, i jedni i drugi eljeli su nezavisnost... ali tu je prestajala svaka slinost. Amerikanci su napisali Deklaraciju u kojoj su ocrtali ono to ih je muilo, a potom su skupili vojsku i borili se protiv britanskih vojnika. Kakve slinosti ima izmeu toga i ma- sakriranja nevine djece i prikivanja maaka za potanske sanduie? Kad bi bilo po njegovome, on bi ovamo poslao pola milijuna britanskih vojnika, istrijebio sve do posljednjeg Kikuyua osim onih dobrih, onih lojalnih i rijeio taj problem jednom za svagda.

On odeta do ormaria u kojem je Leakey drao pivo, pa izvue toplu bocu. Safari pivo. On otvori bocu i povue dobar gutljaj, pa iskrivi lice. Ako je to ono to ljudi piju na safarijima, morat e se podsjetiti da nikad ne ode na jedan od njih.

A ipak, znao je da e jednoga dana ii na safari; prije no to ga poalju kui, nadao se. Dijelovi ove zemlje tako su prokleto lijepi, ak i uz svu tu prainu, a sviala mu se pomisao na sebe kako sjedi u sjeni kronje drveta s hladnim piem u ruci, dok ga sluga hladi lepezom napravljenom od nojeva perja, a on razgovara sa svojim bijelim lovcem o ulovu toga dana i planira to e loviti sutra. Nije vano ubijanje, uvje- ravat e njih dvojica jedan drugoga, ve uzbuenje lova. Potom e mu dvojica njegovih crnih djeaka pripremiti kupku, pa e se on okupati i

F U T U R A 25

pripremiti za veeru. Smijeno kako se navikao nazivati ih djeacima; veina njih bijae starija od njega.

Ali premda nisu bili djeaci, ipak to bijahu djeca koju treba voditi i civilizirati. Uzmimo te Maasaije, na primjer; ponosna, arogantna kopilad. Izgledali su krasno na razglednicama, ali pokuajte s njima imati posla... Ponaali su se kao da imaju izravnu liniju do Boga, kao da im je On sam rekao da su Njegov izabrani narod. Sto je vie Chelmswood razmiljao o tome, to ga je vie iznenaivala injenica da su Kikuyu a ne Maasaiji bili zapoeli Mau Mau. Kad bolje razmisli, bio je primijetio etvoricu ili petoricu maasaijskih elmoranija kako se motaju oko muzeja. Morat e pripaziti na njih...

Oprostite, molim? ree visok glas. Chelmswood se okrene i ugleda mravog crnog djeaka, ne starijeg od deset godina, kako stoji na pragu.

to eli? upita.Doktor Gospodin Leakey, on obeati meni slatki, ree djeak za

koraivi unutra.Odlazi, ree Chelmswood uzrujano. Ovdje nemamo nikakvih

slatkia.Da da, ree djeak, idui prema njemu. Svaki dan.On ti svaki dan daje slatkie?Djeak kimne glavom i nasmijei se.Gdje ih dri?Djeak slegne ramenima. Moda unutra? ree pokazujui na or

mari.Chelmswood ode do ormaria i otvori ga. Unutra nije bilo niega

osim etiri staklenke s primitivnim zubalima.Ne vidim nikakve slatkie, ree on. Morat e priekati da se

vrati Dr. Leakey.N iz djeakove obraze krenue dvije suze. A li Doktor Gospodin Le

akey, on obeao!Chelmswood se ogleda oko sebe. Ne znam gdje ih dri.Djeak pone plakati.uti! obrecne se Chelmswood. Potrait u ih.Moda druga soba, sugerira djeak.Doi, ree Chelmswood, krenuvi kroz vrata u susjednu prostor

iju. Stojei podboen, on pogleda po sobi, pokuavajui proniknuti gdje je Leakey mogao sakriti slatkie.

Moda ovdje, ree djeak pokazujui na ormar.Chelmswood ga otvori. Unutra su bile dvije lopate, tri pijuka i asor

timan malih etki, za koje je pretpostavljao da slue Leakeyu prilikom iskapanja.

26 F U T U R A

Niega nema ovdje, ree zatvarajui vrata.Okrene se prema djeaku, ali soba bijae prazna.Mali seronja je cijelo vrijeme lagao, promrmlja on. Vjerojatno je

zbrisao da ga ne bih istukao.On ode natrag u glavnu prostoriju i nae se licem u lice s dobro

graenim crncem koji je u desnoj ruci drao pangu, oruje nalik ma- eti.

Sto se ovdje dogaa? obrecne se Chelmswood.Sloboda se dogaa, Porunice, ree crnac na gotovo savrenom

engleskom. Poslali su me neka ubijem Dra Leakeya, ali i vi ete posluiti.

Zato ikoga ubijati? upita Chelmswood. Sto smo mi ikada uinili Maasaijima?

Neka vam Maasaiji odgovore na to. Bilo kojemu od njih dovoljan bi bio samo jedan pogled na mene pa da vam kae da sam Kikuyu ali vama Britancima svi smo mi isti, zar ne?

Chelmswood posegne za svojim pitoljem i iznenada shvati da gaje bio ostavio na izlobenom ormariu.

Svi mi vi izgledate jednako kukaviki divlje!Zato? Zato to vam se ne suprotstavljamo na borbenome polju?

Crnevo se lice ispuni bijesom. Oduzimate nam zemlju, zabranjujete nam da imamo oruje, ak i nositi koplje proglasili ste zloinom a onda nas nazivate divljacima zato to ne kreemo u borbenim formacijama na vae puke! On s gaenjem pljune na pod. Suprotstavljamo vam se na jedini nain koji nam je preostao.

Ovo je velika zemlja, dovoljno velika za obje rase, ree Chelmswood.

Da mi doemo u Englesku i oduzmemo vam najplodniju zemlju, da vas prisilimo da radite za nas, biste li i tada rekli da je Engleska dovoljno velika za obje rase?

Nisam politiar, ree Chelmswood, zakoraivi jo jedan korak blie svome oruju. Ja samo radim svoj posao.

A va se posao sastoji od toga da na zemlji gdje je nekad ivjelo milijun Kikuyua drite dvije stotine bijelaca, ree crnac dok mu se na licu odraavala mrnja.

Bit e vas mnogo manje od milijun kad mi zavrimo s vama! pro- sike Chelmswood bacajui se prema svom pitolju.

Kolikogod brz bio, crnac bijae bri; jednim zamahom svoje pange gotovo je odsjekao Englezovu desnu ruku iznad zapea. Chelmswood zaurla o boli, okrene se oko sebe i drugom rukom posegne za pitoljem, pritom okrenuvi lea Kikuyuu.

F U T U R A 27

Panga se opet spusti, gotovo ga presijecajui napola, ali dok je padao uspio je zgrabiti drak svoga pitolja i povui okida. Metak pogodi crnca posred prsa, a onda se i on srui na pod.

Ubio si me! zastenje Chelmswood. Zato bi itko elio ubiti mene? Zato to imate tako mnogo, a mi tako malo, proape crnac. Za

to onda morate imati i to malo to je nae?Sto sam ti ikada uinio naao? upita Chelmswood.Doli ste ovamo. To je bilo dovoljno, ree crnac. Prljavi Englezi!

On sklopi oi i umiri se.Prokleta crnuga! protisne Chelmswood i umre.etvorica Maasaija vani nisu obraala panju na dogaaje unutra.

Pustili su da djeak Kikuyu ode a da ga nisu ni pogledali. Nije ih se nimalo ticalo to rade inferiorne rase.

Tu ideju o superiornosti meu pripadnicima iste rase vrlo je teko shvatiti, ree Bellidore. Jesi li siguran da si dobro proitao taj artefakt, On Koji Promatra?

Ja ne itam artefakte, odvratih. Ja ih asimiliram. Sjedinjujem se s njima. Sve to su oni proli, ja prolazim. Zastah. Ne mogu pogrijeiti.

Pa, teko je to pojmiti, posebice kad se radi o rasi koja je jednom kontrolirala veinu galaktike. Jesu li svaku rasu na koju su naili smatrah sebi inferiornom?

Pa, ponaali su se kao da tako misle, ree Povjesniar. ini se da su potivali samo one rase koje su im se bile suprotstavile a ak i u tim su sluajevima drali da je vojna pobjeda nad takvima dokaz njihove nadmoi.

A ipak znamo iz drevnih zapisa da je primitivni ovjek oboavao ne-inteligentne ivotinje, ubaci Egzobiologica.

Koje vjerojatno nisu dugo poivjele, ree Povjesniar. Ako je ovjek na sve rase u galaktici gledao s prezirom, kako je tek tretirao jadna stvorenja s kojima je dijelio rodni svijet?

Moda je na njih gledao slino kao na moju rasu, ponudih. Ako nisu imala nita to je on elio, ako mu nisu predstavljala nikakvu prijetnju...

Imala su neto to je elio, ree Egzobiolog. ovjek je bio gra- beljivac. Stvorenja su imala meso.

I zemlju, doda Povjesniar. Ako ak ni galaktika nije bila dovoljna da ugasi ovjekovu e za teritorijem, pomislite samo kako je nevoljko s nekim dijelio vlaastiti svijet

28 F U T U R A

Dvojim da emo ikada dobiti odgovor na to pitanje, ree Belli- dore.

Osim ako odgovor ne lei u jednome od preostalih artefakata, sloi se Egzobiologica.

Bijah siguran da to nije bilo reeno s namjerom da me se trgne iz letargije, ali palo mi je na pamet da je ve prolo pola dana otkad sam bio asimilirao drak noa, a otada sam ve skupio dovoljno snage da ispitam slijedei artefakt.

Bila je to metalna igla za pisanje...

***

15. veljaa, 2103:Pa, napokon smo stigli! Superkrtica nas je provela kroz tunel od

New Yorka do Londona za samo neto vie od etiri sata. I unato tome zakasnili smo dvadeset minuta, propustili na let i morali ekati daljnjih pet sati na slijedei let za Khartoum. Otamo su naa prijvozna sredstva postajala sve prim itivn ija mlanjaci do Nairobija i Aru- shae a potom brzi shuttle do logora, ali napokon smo ostavili civilizaciju za nama. Nikada prije nisam vidio takve otvorene prostore; jedva da si svjestan nebodera u Nyereri, najbliem gradu.

Nakon uvodnog upoznavanja u kojemu su nam rekli to da oekujemo i kako da se ponaamo na safariju, dali su nam slobodno poslijepodne kako bismo se mogli upoznati s ostalim suputnicima. Ja sam najmlai lan grupe: ovakvo putovanje kota previe da bi si ga mogla priutiti veina ljudi moje dobi. Naravno, veina ljudi moje dobi nema Ujaka Reubena koji im je oporuno ostavio tonu novaca. (Pa, vjerojatno je nakon plaanja ovog safarija ostalo tek dvadeset dekagrama. Ha ha.)

Smjetaj je prilino rustikalan. Imaju starinske mikrovalove za g r ijanje hrane, premda e veina nas jesti u restoranima. Kako shvaam, japanski i brazilski su najpopularniji, ovi p rv i radi hrane prava riba! a ovi drugi radi zabave. M oj cimer je gospodin Shiboni, postariji japanski gentleman koji m i kae da je petnaest godina tedio da bi mogao doi na ovaj safari. Doima se ugodnim i dobre naravi; nadam se da e moi podnijeti napore ovoga putovanja.

Doista sam udio za tuem, ali vode ovdje ima malo, pa se ini da u se morati zadovoljiti istim starim kemijskim suhim tuem. Znam, znam da takav tu i dezinficira a ne samo isti, ali da sam elio sve udobnosti doma ostao bih kod kue i utedio 150000 dolara.

F U T U R A 29

16. veljaa:Danas smo upoznali naega vodia. Ne znam zato, ali on ba ne

odgovara mojoj predodbi afrikog vodia safarija. Oekivao sam, kakvog sijedog starog veterana koji ima mnotvo toga za ispriati, koji je moda vidio civeta i l i duikera prije no to su izumrli. A dobili smo Kevina Ole Tambakea, mladoga Maasaija, koji jedva da ima dvadeset i pet godina i odijeva se u odijelo dok svi mi ostali na sebi imamo kaki odjeu. Svejedno, on je ovdje proivio cijeli svoj ivot, pa pretpostavljam da poznaje okolinu.

I moram mu priznati jedno: prekrasno pripovijeda prie. Proveo je pola sata pripovijedajui nam mitove o tome kako je njegov narod neko ivio u kolibama zvanim manyatte i kako je njihov obred posta- jan ja mukarcem ukljuivao ubijanje lava kopljem. Kao da bi vlada ikome dopustila da ubije neku ivotinju!

Jutro smo proveli vozei dolje u krater Ngorongoro. To je uruena caldera, ili vulkan, koji je neko bio vii od samoga Kilimanjara. Kevin kae da je jednom vrvio ivotom, premda mi nije jasno kako, je r bi bilo kakva divlja koja je stajala na njemu kad se uruio bila mrtva u trenu.

M islim da je pravi razlog naem dolasku ovamo bilo da isprobamo nae safari-vozilo i da nauimo protokol. Vjerojatno je i dobro da je tako. Air-condition u dva odjeljka nije radio kako treba, servisni mehanizam nije pogodio pravu temperaturu za ledena pia, a jednom kad nam se uinilo da vidimo pticu, trojica smo pozvonili Kevinu u isto vrijeme i zaglavili njegovu komunikacijsku liniju.

Poslijepodne smo otili do Serengetija. Kevin kae da se neko protezao sve do kenijske granice, ali sad je to samo park povrine pedesetak kvadratnih kilometara koji se nadovezuje na krater. Otprilike sat vremena nakon poetka praenja divljai ugledali smo vjevericu, ali nestala je u rupi prije no to sam stigao podesiti svoju holo-kameru. Svejedno, bila je vrlo impresivna. Razliite nijanse smeega, tamne oi i paperjast rep. Kevin je procijenio da vjeverica tei gotovo kilogram i pol i rekao da jo od djetinjstva nije vidio tako veliki primjerak.

Tik prije povratka u logor drugi je voza radio-vezom javio Kevinu da su oni ugledali dva vorkova gnijezda na stablu nekih trinaest kilometara sjeveroistono od nas. Kompjuter u vozilu rekao nam je da neemo stii do tamo prije mraka, pa je Kevin ubacio koordinate toga mjesta u memoriju i obeao nam da emo ujutro otii potraiti ta gn ijezda.

Odluio sam se za brazilski restoran i proveo dva ugodna sata sluajui svirku uivo.

Vrlo lijep zavretak prvog dana safarija.

30 F U T U R A

17. veljaa:Krenuli smo u svitanje, u potragu za vorcima, i premda smo pro

nali stablo gdje su ih bili uoili, nismo vidjeli ni jednoga. Jedan je od putnika mislim da je to bio sitni ovjeuljak iz Burme, premda nisam siguran zacijelo prigovorio, je r je Kevin ubrzo objavio svima da je ovo safari, te da nema garancije da emo vidjeti ba odreenu pticu ili ivotinju, i da premda e uiniti sve to je u njegovoj moi on ne moe biti siguran gdje je divlja.

A onda, dok je jo govorio, odnekud je iznikao mungos dugaak gotovo trideset centimetara. inilo se da ne obraa panju na nas, a Kevin je objavio da gasimo motor i prelazimo na lebdjenje kako buka ne bi uplaila i otjerala ivotinju.

Nakon minute ili dvije svi na desnoj strani vozila dobili su priliku da snime svoje holograme, pa smo se polako okrenuli oko osi kako bi ga i oni s lijeve strane mogli vidjeti a li mora da ga je taj okret prestraio, je r ga nakon toga vie nije bilo, premda je okret trajao manje od trideset sekundi.

Kevin je obznanio da je kamera naega vozila uhvatila mungosa, te da e kopije biti dostupne svima koji su propustili p riliku da ga snime.

Osjeali smo se divno pa, barem desna strana vozila kad smo se zaustavili radi ruka, a tijekom poslijepodneva vidjeli smo tri ute ptice kako grade gnijezdo na stablu. Kevin nas je pustio van, upozoravajui nas neka ne prilazimo blie od trideset metara, i proveli smo gotovo cijelih sat vremena promatrajui ih i snimajui holograme.

Svew u svemu, vrlo zadovoljavaju dan.

18. veljaa:Danas smo krenuli oko sat vremena nakon svitanja i otili na novu

lokaciju: klanac Olduvai.Kevin nam je rekao da emo naa posljednja dva dana safarija pro

vesti na tome mjestu, da je sa irenjem gradova i farmi na ravnice sva velika divlja pobjegla u dolinu klanca i na njegove padine.

Nijedno vozilo, ak niti ovo nae koje je posebno opremljeno, nije sposobno probijati se kroz klanac, pa smo svi izili i poeli hodati za Kevinom.

Veina je od nas teko odravala korak s njim. On je skakutao preko kamenja kao daje to radio cijeloga svog ivota, dok seja ne sjeam kad sam zadnji put vidio stube koje se nisu pokrenule kad sam stao na njih. Hodali smo stazama nekih pola sata kad je netko sa zaelja uzviknuo i pokazao na toku na dnu klanca, a svi smo vidjeli neto kako tri nevjerojatnom brzinom.

F U T U R A 31

Jo jedna vjeverica? upitah.Kevin se samo nasmijeio.ovjek iza mene ree da mu se uinilo da je to bio mungos.Ono to ste vid jeli, ree Kevin, bio je dik-dik, posljednja prei

vjela afrika antilopa.Koliko velika je bila ova? upita jedna ena.Otprilikeprosjene veliine, ree Kevin. Moda dvadesetpet centi-

netara p ri ramenima. Zamislite neto visoko dvadesetpet centimetara kao neto prosjeno!Kevin nam je objasnio da su dik-dikovi ivjeli samo na ovome pod

ruju, te da ova nee otii daleko od svojega stanita. S to je znailo da emo je opet vidjeti ako budemo dovoljno strpljivi, dovljno tihi i ako budemo im ali dovoljno sree.

Upitao sam Kevina koliko dik-dikova ivi u klancu, a on se poeao po glavi, razmislio na trenutak, pa potom rekao da nagaa da ih ima desetak. (A park Yellowstone ima samo devetnaest zeeva! Je li onda udo da svi pravi ljubitelji ivotinja dolaze u Afriku?)

Nastavili smo hodati jo sat vremena, a onda smo napravili pauzu za ruak, dok nam je Kevin priao povijest ovoga mjesta, tumaei nam sve o otkriima Dra Leakeya. Vjerojatno ima jo kostura za iakopati, pretpostavljao je on, ali vlada ne eli iskopavanjima preplaiti ono malo ivotinja koje su ovdje bile pronale svoje posljednje utoite, pa e kosti morati priekati neke budue generacije. U grubome prijevodu to znai da se Tanzanija ne eli odrei prihoda od 300 turista tjedno i prepustiti svoj krunski dragulj od parka hrpi antropologa. Ne mogu rei da im se udim.

U klanac su poele dolaziti i druge safari-grupe i mislim da se ukupan broj stanovnika klanca do konca ruka popeo na gotovo sedamdeset. inilo se da svaki vodi ima svoje podruje, je r prim ijetio sam da niti jedna grupa ne prilazi na manje od petsto metara od bilo koje druge grupe.

Kevin nas je pitao elimo li sjediti u sjeni dok ne proe vruina, ali s obzirom daje to bio na predposljednji dan safarija jednoglasno smo se sloili da emo nastaviti im zavrimo s jelom.

N ije prolo ni deset minuta kad se dogodila nesrea. Sputali smo se niz strmu padinu hodajui jedan za drugim, s Kevinom na elu ja sam hodao odmah iza njega kad sam zauo iznenaen uzvik i jauk. Okrenuo sam se i ugledao kako se gospodin Shiboni kotrlja niz pu- teljak. Oigledno, poskliznuo se, i dok je padao prema nama jasno smo uli kako mu je pukla kost u nozi.Kevin se postavio tako da moe zaustaviti Shibonijev pad i pritom je gotovo i sam zavrio na dnu klanca.

32 F U T U R A

Potom je kleknuo pored staroga gospodina da bi se pobrinuo za njegovu slomljenu nogu ali dok se saginjao njegovo je otro oko p rim ije tilo neto to mi ostali nismo, i on je odjednom potrao uz padinu brzinom majmuna. Zaustavio se na mjestu s kojega je gospodin Ski- boni bio poeo padati i unuo da neto pogleda. Potom je, blijed kao krpa, podigao neto i donio to sa sobom gore do nas.

Bio je to mrtvi guter, posve odrastao, dugaak gotovo dvadeset centimetara, kojega je p ri padu zgnjeio gospodin Shiboni. Bilo je nemogue rei je li Shibonijev pad bio izazvan time to je stao na gutera, ili mu se guter jednostavno nije stigao maknuti s puta dok je on padao... ali to ionako nije bilo vano: Shiboni je bio odgovoran za smrt jedne ivotinje u Nacionalnome parku.

Pokuao sam se sjetiti ugovora koji smo bili potpisali, a koji Parku daje pravo da istoga trena povue novac s naih rauna u sluaju da iz bilo kojega razloga unitimo neku ivotinju, makar i u samoobrani. Znao sam da je najmanja kazna 50000 dolara, ali m islim da je taj iznos odreen za dvije od eih ptica, a da guteri ugaama i geko spadaju u kategoriju od 70000 dolara.

Kevin je podigao gutera kako bismo ga svi mogli dobro vidjeti, te rekao da se svi mi smatramo svjedocima u sluaju pravnoga postupka.

Gospodin Shiboni je jaukao od boli, a Kevin je rekao da nema smisla da guter propadne, pa ga je pruio meni dok je on imobilizirao Shibonijevu nogu i zvao medicinsku pomo preko radija.

Poeo sam prouavati maloga gutera. Noge su mu bile lijepo oblikovane, rep dug i elegantan, ali najvie su me se dojmile njegove boje: crvenkasta glava, plavo tijelo i sive noge, koje su prema pandana postajale sve svjetlije sivima. Prekrasan, prelijep stvor, ak i u smrti.

Nakon to su bolniari odveli gospodina Shibonija natrag u hotel, Kevin nam je slijedeih sat vremena pokazivao kako funkcionira guter ugaama: kako njegove oi istovremeno mogu gledati u dva smjera, kako mu pande omoguavaju da visi naglavake s neravnih povrina, te kako uinkovito njegove male ralje mogu probiti oklope insekata koje uhvati. Napokon, s obzirom na tragediju, a takoer i zato to je elio vidjeti kako je gospodinu Shiboniju, Kevin je predloio da se vratimo u hotel.

N itko se od nas nije pobunio znali smo da Kevina eka jo nekoliko sati rada, sastavljanje izvijea i uvjeravanje Uprave parka da njegova grupa nije bila odgovorna za incident ali svejedno smo se osjeali prevarenima, je r ostao nam je jo samo jedan dan. M islim da je Kevin to shvatio, je r nam je tik prije odlaska obeao posebnu poslasticu za sutra.

F U T U R A 33

Pola sam noi proveo budan pitajui se to e to biti. Je li mogue da on zna gdje se nalaze drugi dik-dikovi? I l i je li mogue da su legende o posljednjem flamingu ipak istinite?

19. veljaa:Jutros kad smo ulazili u vozilo svi smo b ili vrlo uzbueni. Zap it

kivali smo Kevina o tom posebnom iznenaenju, ali on se samo smjekao i mijenjao temu. Napokon smo stigli do klanca Olduvai i poeli hodati, samo to se ovaj put inilo da idemo prema odreenoj toki, a Kevin nije ni pokuavao uoiti dik-dikove.

Sputali smo se niz vijugave stazice, popikavali se preko korijenja drvea, grebli ruke i noge na trnovito grmlje, ali nitko se nije alio, je r inilo se da je Kevin tako uvjeren u svoje iznenaenje da smo gotovo zaboravili na tekoe.

Napokon smo stigli do dna klanca i poeli ii vijugavim puteljkom. Svejedno, do ruka nismo vidjeli nita. Dok smo sjedili u sjeni akacije, Kevin je izvukao svoj radio i porazgovarao s ostalim vodiima. Jedna od grupa vidjela je tri dik-dika, dok je druga pronala gnijezdo zla- tovrane modrulje s dva mala ptia u njemu. Kevin je vrlo natjecateljskoga duha i obino bi ga takve vijesti potakle da nas tjera neka to prije pojedemo kako se ne bismo vratili natrag vidjevi manje od ostalih, ali ovaj se put samo nasmijeio i rekao ostalim vodiima da mi jo nismo vidjeli nita, da se ini da je sva divlja otila moda u potragu za vodom.

Onda je, kad smo zavrili s rukom, Kevin nestao u otvoru peine udaljene nekih pedesetak metara i pojavio se trenutak kasnije s malim drvenim kavezom. U njemu je bila mala smea ptica i premda sam bio uzbuen to je mogu vidjeti izbliza, osjeao sam se nekako razoaranim to je to nae iznenaenje.

Jeste li ikada vidjeli mednoga vodia ? upitao je on.Prizna li smo da nismo, a on nam je objasnio da se tako zove ova

mala smea ptica.Upitao sam ga zato je tako zovu je r bilo je oito da ne proizvodi

med a i inila se nesposobnom da zamijeni Kevina kao vodia a on se opet nasmijeio.

Vidite li ono stablo? upitao je on, pokazujui prema drvetu udaljenom moda sedamdeset i pet metara. Na najnioj grani bila je velika konica.

Da, rekao sam.Onda gledajte, rekao je on, otvarajui kavez i putajui pticu. Na

trenutak je samo mirno stajala, a onda je odletjela u smjeru drveta.

34 F U T U R A

Ide prov jeriti ima li tamo meda, objasnio nam je Kevin, pokazujui na pticu koja je oblijetala oko konice.

Kamo sad ide ? upitao sam kad je ptica iznenada poletjela niz korito rijeke.

Nai svoga partnera. Partnera? upitao sam, zbunjen.ekajte i promatrajte, rekao je Kevin, sjedajui i naslanjajui se

leima o stijenu.Posluali smo ga i sjeli u sjenu, kamera i dalekozora uperenih u

stablo. Prolo je gotovo sat vremena a da se nita nije dogodilo, i neki su od nas ve postajali nestrpljivi, a onda se Kevin sav napeo i pokazao nekud uz korito rijeke.

Tamo! proaptao je. Pogledao sam u tome smjeru, a tamo, slijedei pticu koja je letjela tik pred njim, bila je ogromna crno-bijela ivotinja, najvea koju sam ikada vidio.

to je to? upitao sam aptom.Jazavac medar, odvratio je Kevin tiho. Jo prije dvadeset godina

mislilo se da su izumrli, ali jedan je par bio naao utoite u klancu Olduvai. Ovo je ve etvrta generacija koja se ovdje rodila.

Hoe li on pojesti pticu? upitao je jedan lan nae grupe.Ne, proaptao je Kevin. Ptica e ga odvesti do meda, a nakon to

spusti konicu s grane i najede se on e ostaviti malo meda i za nju.A tako je i bilo. Jazavac se uspeo uza stablo, apom sruio konicu,

pa se spustio natrag dolje i rastvorio je, ne marei za ubode pela. Cijeli smo taj fantastini prizor uhvatili holo-kamerama, a kad je jazavac zavrio doista je ostavio malo meda za pticu.

Kasnije, dok je Kevin lovio pticu i smjetao je natrag u kavez, ostatak grupe je razgovarao o onome to smo vidjeli. Ja sam smatrao da je jazavac teio oko dvadeset kilograma, premda su manje uzbueni lanovi grupe drali da se radilo o petnaest-esnaest kilograma. Kakogod, stvorenje je bilo ogromno. Rasprava se onda okrenula veliini napojnice za Kevina, je r definitivno ju je zasluio.

I dok piem ovaj konani zapis u dnevnik jo uvijek drhtim od uzbuenja kakvo moe izazvati jedino susret s velikom divljai u divljini. Prije ovoga poslijepodneva bio sam sumnjiav glede safarija smatrao sam da je cijena pretjerana, ili da su moja oekivanja moda previsoka ali sad znam daje bilo vrijedno svakoga penija, i imam osjeaj da ovdje ostavljam jedan dio sebe, te da nikad vie neu biti istinski zadovoljan sve dok se ne vratim u ovu zadnju utvrdu divljine.

F U T U R A 35

Logor je zujao od uzbuenja. Taman kad smo bili sigurni da vie nema nikakvog blaga za iskopati, Blizanci Zvjezdane Praine su pronali tri mala komadia kosti povezana icom oito ljudski artefakt.

A li datumi su krivi, ree Povjesniar nakon to je pomno pregledao kosti svojom opremom. Ovo je primitivan komad nakita za ures divljaka, moglo bi se rei a ipak i kosti i ica potjeu iz vremena stoljeima nakon to je ovjek otkrio svemirske letove.

Nijee li... ...da smo to... ...pronali... ...u klancu? upitae Blizanci.Vjerujem vam, ree Povjesniar. Kaem samo da se ini da je to

anakronizam...To je na nalaz... ...i nosit e nae ime.Nitko vam ne osporava pravo na otkrie, ree Bellidore. Samo

to se ini da ste nas stavili pred misteriju.Dajte to... ...Onome Koji Promatra i on e... ...rijeiti misteriju.Uinit u sve to mogu, rekoh. A li nije prolo dugo otkad sam

asimilirao iglu za pisanje. Moram se odmoriti i povratiti snagu.To je... ...prihvatljivo.Pustili smo da Moriteu oisti artefakt dok smo mi nagaali zato bi

primitivni feti postojao u eri svemirskih putovanja. Napokon Egzo- biologica ustane.

Idem natrag u klanac, objavi ona. Ako su Blizanci uspjeli pronai ovo, moda ima jo stvari koje smo previdjeli. Na koncu konca, radi se o enormnoj eri. Ona zastane i pogleda nas ostale. Bi li netko od vas elio poi sa mnom?

Bliio se kraj dana i nitko se nije javio, pa se ona napokon okrene i poe prema puteljku koji je vodio dolje u dubine klanca Olduvai.

Bilo je ve mrano kad sam se napokon osjetio dovoljno snanim da asimiliram nakit. Rairio sam svoje bie preko kostiju i ice i ubrzo se sjedinio s njima...

jegovo ime bijae Joseph Meromo i mogao je ivjeti s novcem ali ne i s grinjom savjesti.

36 F U T U R A

Poelo je s komunikacijom iz Brisela i prikrivenom sugestijom elnika multinacionalnog konglomerata ije je sjedite bilo u tome gradu. Imali su odreene stvari kojih su se eljeli rijeiti. Nisu ih imali kamo odloiti. Bi li Tanzanija mogla pomoi?

Meromo im je rekao da e se raspitati, ali da sumnja da e njegova vlada biti od ikakve koristi.

Barem pokuajte, doao je odgovor.Zapravo, nije doao samo odgovor. Slijedeeg je dana privatni kurir

isporuio ogromni snop krupnih novanica, zajedno s uljudnom porukom u kojoj se zahvaljuju Meromou za njegov trud.

Meromo je znao prepoznati mito kad ga vidi primio ih je dovoljno tijekom svoje karijere ali nikada prije nije vidio ni priblino ovako veliki. I to ne za ikakvu pomo, ve samo za spremnost da razmotri mogunost da im pomogne.

Pa, pomislio je, zato ne? Sto bi to oni mogli imati? Nekoliko kon- tejenera otrovnog otpada? Nekoliko tapova plutonija? Zakopa ih dovoljno duboko i nitko nikad nee ni znati niti mariti za to. Ne rade li to sve zapadne zemlje?

Naravno, bila je tu denverska tragedija, a i ona mala nesrea koja je zagadila Temzu na gotovo stotinu godina, ali jedini razlog zato mu je to tako brzo palo na um bilo je to to se ipak radilo o iznimkama, a ne pravilu. Sirom svijeta billo je na tisue odlagalita otpada, a devedeset i devet posto njih nije izazivalo nikakve probleme.

Meromo je naredio svome kompjuteru neka mu predoi holografski zemljovid Tanzanije iznad radnoga stola. On ga pogleda i namrti se, doda topografska obiljeja, pa ga pone pomno prouavati.

Ako im odlui pomoi da se rijee tih stvari, o emugod se radilo a uvjeravao je samoga sebe da jo uvijek nije odluio koje bi mjesto bilo najbolje za to?

Negdje u obalnim vodama? Ne, dvije minute kasnije ribari bi to izvukli, odnijeli novinarima i podigli dovoljno buke da on ostane bez posla, a vjerojatno i prisilili ostatak vlade na ostavku. Njegova stranka si doista ne moe priutiti jo jedan skandal ove godine.

U provinciji Selous? Moda prije pet stoljea, kad je to bila posljednja divljina na kontinentu, ali ne sad, ne uz polu-autonomni grad- dravu s dva milijuna ljudi tamo gdje neko nije bilo niega osim slonova i gotovo neprohodnog raslinja.

Jezero Victoria? Ne. Isti problem s ribarima. Dar es Salaam? To je jedna mogunost. Dovoljno blizu obali da transport bude lak, praktiki naputen otkad je Dodoma postala novim glavnim gradom drave. Ali Dar es Salaam je prije dvadeset godina, kad je Meromo jo bio djeak,

F U T U R A 37

bio pogoen potresom, a on nije mogao preuzeti rizik da se dogodi jo jedan koji bi izloio pogledima togod bilo to to je on planirao sakriti.

Nastavio je pregledavati zemljovid: Gombe, Ruaha, Iringa, Mbeya, Tarengire, Olduvai...

On zastane i zagleda se u Olduvai, pa pozove sve dostupne podatke.Dubok je gotovo kilometar i pol. To je prednost. Nema ivotinja.

Jo bolje. Nema nastambi na strmim padinama. Samo aica Maasaija u tome podruju, ne vie od dva tuceta obitelji, a oni su previe arogantni da bi obraali panju na ita to vlada radi. U to je Meromo bio siguran, jer i on sam bijae Maasai.

I tako je to odugovlaio to je due mogao, primao novane darove gotovo dvije godine, a onda im napokon javio konaan datum.

Meromo je zurio kroz prozor svog ureda na trideset i etvrtom katu, nekamo iza bujajueg grada Dodome, prema istoku, tamo gdje je zamiljao da se nalazi klanac Olduvai.

inilo se tako jednostavnim. Da, platili su mu mnogo novaca, nesrazmjerno mnogo ali te multinacionalne kompanije ionako imaju novaca za bacanje. Trebalo je to biti samo nekoliko tapova plutonija, tako je bar mislio. Kako je mogao znati da se radilo o etrdeset i dvije tone nuklearnog otpada?

Nije mogao vratiti novac. ak i da je elio, teko da je mogao oekivati da e se oni vratiti i iskopati sav taj smrtonosni materijal iz tla i odnijeti ga natrag. Vjerojatno nije opasno, najvjerojatnije nitko nikad nee saznati...

Ali to ga je proganjalo danima, a to je jo gore poelo ga je proganjati i noima, pojavljujui mu pod raznim krinkama i u snovima. Ponekad u obliku paljivo zatvorenih kontejnera, ponekad kao tiktaka- nje bombi, ponekad je vidio pougljenjena tijela djece Maasaija razbacana po rubu klanca. Gotovo osam mjeseci protiv svojih se demona borio sam, ali na koncu je shvatio da mu je potrebna pomo. Snovi ga nisu proganjali samo nou, ve i tijekom dana. Sjedio bi na nekome sastanku i odjednom poeo zamiljati da sjedi meu ispijenim tijelima Maasaija prekrivenima ranicama. itao bi knjigu a rijei bi se iznenada promijenile i na stranicama bi pisalo da je Joseph Meromo osuen na smrt radi svoje pohlepe. Gledao bi holo-prikaz nesree na Titanicu i odjednom bi se to pretvorilo u verziju Olduvaijske Katastrofe.

Napokon je otiao psihijatru; s obzirom da je i on sam bio Maasai, odabrao je psihijatra Maasaija. Bojei se lijenikove osude Meromo nije htio rei to uzrokuje njegove none more. Nakon gotovo pola godine jalovih pokuaja da ga izlijei, psihijatar mu je rekao da ne moe vie nita uiniti za njega.

38 F U T U R A

Znai, proklet sam ovim snovima do kraja ivota? upita Meromo. Moda niste, ree psihijatar. Ja vam ne mogu pomoi, ali moda

postoji netko tko moe.Prekopao je po svome radnome stolu i izvadio malu bijelu karticu.

Na njoj je pisala jedna jedina rije: MULEWO.Ovo je njegova posjetnica, ree psihijatar. Uzmite je.Na njoj nema adrese, nikakvog naina komunikacije s njim, ree

Meromo. Kako da stupim u kontakt s njim?On e kontaktirati vas.Dat ete mu moje ime?Psihijatar odmahne glavom. Neu morati. Samo nosite posjetnicu

sa sobom. On e znati da trebate njegove usluge.Meromo se osjeao kao daje predmetom neije ale koju ne razumi

je, ali posluno je spremio posjetnicu u dep i uskoro zaboravio na nju.

Dva tjedna kasnije, dok je pio u jednome baru, odgaajui odlazak kui na spavanje to je due mogao, prila mu je niska ena-

Jeste li vi Joseph Meromo? upita ona.Da.Prosim, poite sa mnom.Zato? upita on sumnjiavo.Imate posla s Mulewoom, zar ne? ree ona.Meromo krene za njom, vie da bi izbjegao odlazak kui, a manje

stoga to je vjerovao da bi mu neki misteriozni ovjek bez prezimena mogao pomoi. Izili su na ulicu, skrenuli lijevo, hodali u tiini tri bloka, skrenuli desno, pa se zaustavili pred ulaznim vratima nebodera od elika i stakla.

ezdeset i trei kat, ree ona. On vas oekuje.Vi ne idete sa mnom? upita Meromo.Ona odmahne glavom. Moj je posao zavren. Ona se okrene i ne

stane u noi.Meromo pogleda gore prema krovu nebodera. Izgledao je poput

stambenog bloka. On razmotri svoje opcije, na koncu slegne ramenima i ue u predvorje.

Doli ste Mulewou, ree vratar. Nije to bilo pitanje. Iite lijevim dizalom.

Meromo uini tako. Dizalo bijae obloeno nauljenim drvetom i mirisalo je svjee i slatkasto. Pokretalo se glasovnim naredbama i ubrzo ga je odvelo na ezdeset i trei kat. Kad je iziao iz njega naao se u elegantno ureenom hodniku obloenom ebanovinom, u kojem je bilo nekoliko diskretno postavljenih zrcala. Proao je pored troja neoznaena

F U T U R A 39

vrata pitajui se kako e znati koji od tih apartmana pripada Mule- wou, te napokon doao do jednih koja bijahu pritvorena.

Ui, Josephe Meromo, ree hrapav glas iznutra.Meromo irom otvori vrata, zakorai u apartman i trepne.Na tepihu je sjedio starac odjeven samo u crvenu krpu skupljenu

na ramenu. Zidovi bijahu obloeni trskom, a u kotliu u kaminu vrilo je neto gadna mirisa. Jedino svjetlo dopiralo je od zublje.

Sto je to? upita Meromo, spreman zakoraiti natrag u hodnik ako se starac pokae jednako iracionalnim kao to bijae njegovo okruenje.

Doi i sjedni nasuprot meni, Josephe Meromo, ree starac. Ovo zacijelo nije tako zastraujue kao tvoje none more.

Sto ti zna o mojim nonim morama? zahtijevao je Meromo. Znam da ih ima. Znam to lei zakopano na dnu klanca Olduvai. Meromo brzo zatvori vrata. Tko ti je rekao?Nitko mi nije rekao. Zavirio sam u tvoje snove i prosijavao ih sve

dok nisam pronaao istinu. Doi, sjedni.Meromo ode do mjesta koje mu je pokazivao starac i oprezno sje

dne, trudei se da ne zaprlja previe svoju svjee izglaanu odjeu. Jesi li ti Mulewo? upita on.Starac kimne. Ja sam Mulewo.Kako zna sve te stvari o meni?Ja sam laibon, ree Mulewo.Vra?To je umijee koje izumire, odvrati Mulewo. Ja sam posljednji

koji ga jo prakticira.Mislio sam da laiboni bacaju ini i prokletstva.Takoer ih i skidaju a tvoje noi, ak i tvoji dani, su prokleti,

nisu li?ini se da ti zna sve o tome.Znam da si uinio zlu stvar i da te proganja ne samo duh toga ina

ve i duhovi budunosti.A ti moe uiniti da snovi prestanu?Zato sam te i pozvao ovamo.A li ako sam uinio tako stranu stvar, zato mi eli pomoi?Ja ne donosim moralne osude. Ja sam ovdje da bih pomogao Maa-

saijima.A to je s Maasaijima koji ive pored klanca? upita Meromo. S

onima koji me proganjaju u snovima.Kad zatrae moju pomo, pomoi u i njima.Moe li uiniti da materijal zakopan u klancu nestane?

40 F U T U R A

Mulewo odmahne glavom. Ne mogu ponititi ono to je bilo uinjeno. Ne mogu ak ni umanjiti tvoju krivicu, jer to jest samo krivica. Sve to mogu jest da je maknem iz tvojih snova.

Zadovoljit u se s tim, ree Meromo.Nastala je nelagodna tiina.Sto da sad uinim? upita Meromo.Donesi mi znak zahvalnosti primjeren veliini usluge koju u ti

uiniti.Mogu odmah napisati ek, ili prebaciti novac s mog rauna na tvoj.Imam vie novaca no to mi treba. Moram dobiti znak zahvalnosti.A li Donesi ga sutra naveer, ree Mulewo.Meromo je buljio u staroga laibona cijelu dugu minutu, a potom

ustane i izie bez ijedne rijei.Slijedeeg je jutra javio u ured da je bolestan, a onda je otiao u

dva bolja antikvarijata u Dodomi. Napokon je pronaao to je traio, platio sa svoga privatnog rauna, te ponio predmet kui. Bojao se odri- jemati prije veere, pa je cijelo popodne proveo itajui knjigu, a potom je na brzinu neto pojeo i ponovno otiao u Mulewoov apartman.

to si mi donio? upita Mulewo.Meromo spusti paketi ispred starca. Ukras za glavu nainjen od

lavlje koe, odvrati on. Rekli su mi da ga je nosio sam Sendayo, najvei od svih laibona.

Nije, ree Mulewo, ni ne odmotavi dar. A li to je svejedno primjeren znak zahvalnosti. On zavue ruku ispod svoje crvene ponjavei izvue malu ogrlicu, pa je prui Meromou.

emu to slui? upita Meromo, razgledavajui ogrlicu. Bila je napravljena od malih kostiju nanizanih na icu.

Mora je imati na sebi veeras kad poe na poinak, objasni mu starac. Sve e tvoje vizije prijei u nju. Potom sutra mora otii u klanac Olduvai i baciti je na njegovo dno, kako bi vizije mogle leati pokraj stvarnosti.

I to je sve?To je sve.

Meromo se vratio natrag u svoj stan, stavio ogrlicu oko vrata i otiao u postelju. Te su noi snovi bili straniji no ikada prije.

Ujutro je stavio ogrlicu u dep i vladinim zrakoplovom odletio do Arushe. Tamo je iznajmio vozilo; dva sata kasnije stajao je na rubu klanca. Nije se vidjelo ni traga zakopanome materijalu.

Izvadio je ogrlicu iz depa i zavitlao je preko ruba klanca.

F U T U R A 41

Te su noi none more nestale.

Stotinu trideset i etiri godine kasnije, moni je Kilimanjaro zadrhtao kad je odavno zaspali vulkan u njegovoj unutranjosti nakratko oivio. Stotinu i pedeset kilometara dalje, tlo se na dnu klanca Olduvai pomaklo a tri su se kontejnera obloena olovom raspukla.

U to je vrijeme Joseph Meromo ve odavno bio mrtav; naalost, nije vie bilo niti jednog laibona koji bi mogao pomoi ljudima koji sad bijahu osueni da proivljavaju Meromoove none more.

***

Ogrlicu sam bio pregledao u svojim prostorijama, a kad sam iziao van izvijestiti ostale o svojim otkriima, otkrio sam da je cijeli logor u rasulu.

to se dogodilo? upitah Bellidora.Egzobiologica se nije vratila iz klanca, ree on.Kako je dugo ve nema?Otila je u suton prole veeri. Sad je ve jutro a ona niti se vra

tila, niti je pokuala uporabiti svoj komunikator.Bojimo se... ...daje moda......pala, pa je......nepokretna. Ili moda ak......u nesvijesti... rekoe Blizanci.Poslao sam Povjesniara i Procjenitelja u potragu za njom, ree

Bellidore.I ja mogu pomoi, ponudih.Ne, ti ima posljednji artefakt za pregledati, ree on. Kad se Mo-

riteu probudi, poslat u i njega u potragu.A to je s Mistikom? upitah.Bellidore pogleda Mistika i uzdahne. N ije reklao ni rije otkad

smo se spustili na ovaj planet. Iskreno govorei, ne razumijem njegovu