NAJJEFTINIJE I NAJSIGURNIJE DO SVOG PRIMJERKA FUTURE

UMJESTO CIJENE NA NOVINSKOM KIOSKU

U PRETPLATISVOJU FUTURU PLAATE SAMO

+ SVOJ PRIMJERAK DOBIVATE PRIJE NEGO STO SE POJAVI NA NOVINSKIM KIOSCIMA

PRETPLATA:6 BROJEVA - KUNA 72,60 kn

12 BROJEVA - KUNA 145,20 kn

Uplatu izvriti opom ili posebnom uplatnicom ZAP na iro raun 30101-601-157181, poziv na broj 9901.

Kopiju uplatnice aljite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 10000 ZAGREB.

[PRETPLATNI KUPON

\ Ime i prezime:

Adresa:

Grad:

. Pretplaujem se na: ;* 6 12 brojeva FUTURE

futura

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite.Narueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem (otkupnina) po cijeni od 12,00 KUNA po primjerku + PTT trokovi.

Telefonske narudbe: 01/423-559

Narudbe na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 10000 ZAGREB

lWW

i f

2 F U T U R A

FUTURAmjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku

Godite IV broj 11 STUDENI 1995.UKUPNI BROJ: 37 ISSN 1330-5115

NAKLADNIK Bakal d.o.o.,Bosanska 10, 10000 Zagreb

UREDNITVO FUTURA: Kaieva 9a, 10000 Zagreb Tel.: 01/423-559 Fax.: 01/455-6133

Za nakladnika:GL. I ODGOVORNI UREDNIK Krsto A. Maurani

UREDNIK Mihaela Velina

TISAK: TARGA, Zagreb

Svi prilozi FUTURA 1995. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju.Naslovnica:B.D.Studio, 1995.

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja osnovnog i posebnog poreza na promet.

SADRAJJack WilliamsonTAMNA ZV IJEZDA......................... 9

Kim Stanley Robinson ILUSTRIRANA POVIJEST XX STOLJEA ........................... 43

Larry NivenNEDUGO PRIJE KRAJA..........71Robert SilverbergKUA OD KO STIJU..................81Mike ResnickJERD0TAK0H NEBO.............. 99

K0LUMNE:BOOKSHOP, FILM, IGRE....

BakalP U B L I C A T IO N 1995.

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica 1050,- KUNA1/1 unutarnja stranica 600,- KUNA1/2 unutarnja stranica 350,- KUNA1/3 unutarnja stranica 300,- KUNA

F U T U R A 3

LAMiRUAtovani Futurioari:

Tkogod je u m etropoli oko Univerzijade i poslije sluao onda jo disidentski Omladinski radio vjerojatno se, kao i ja, gorko/slatko zabavljao jing iom Koja je ovo godina? Godina jub ile ja ! Zaista, u ona vremena jubileji su bili alfa i omega svega ivota. Znalo je biti da se neto dogodi drugi put za redom pa da se kae za tri godine slavit emo peti jub ile j .

Pogubna je ta glad za tradicijom, za trajanjem. Svi se pomalo rugaju Englezima i njihovim tradicijama, ali im svi (potajno) otrovno zavide... Sve to lijepo objanjava onaj vic kad bogati Amer pita lorda koja je tajna savrenih engleskih travnjaka? A lord se udi, jer nema nikakve tajne, stvar je savreno banalna: posijete travu, pa kad izraste redovito je kosite i valjate... i tako jedno sto godina.

aa nas zakarto, kako sad da Futura odoli toj napasti?Ali ne, ona vremena su, kako kau, prola. Valja nam, dakle, kaniti se

jubilejomanijel Djela, djela, a ne rijei , kae se, pa je Futura nekim vrlo lukavim potezima onemoguila vlastite jubileje...

Evo:Mjesenik, po definiciji, izie dvanaest puta u godini. Dakle, trideset i

esti broj trebao bi zakljuiti jub ila rno tree godite (bibliotekarski reeno, volumen). Tono? Da, ali. U 1993. je izilo samo 11 brojeva (u srpnju vie nismo bili u Savskoj a jo nismo bili u Hatzovoj, pa 11. broj od kolovoza koje li koincidencije! nije iziao). Pa sad bibliotekari upaju kosu jer smo im upropastili uhodanu tucetnu formulu.

Osim toga, prva Futura je izila u lis topadu 1992, pa su 35. i 36. broj ve duboko u etvrtom Volumenu. Nova figa bibliotekarima! Ali ne daju se jubilarci, ilava je to sorta. Kau oni, ako je ve tome tako, broj od lis topada 1995, kojigod bio, je jubilarn i broj, htjeli vi to ili ne! Haha, smiju se oni zlurado i trijumfalno.

Zaboravljaju oni, nesretnici, onu dobro poznatu poslovicu koju Magyar koji loe kui hrvatski, kae ovako:

4 F U T U R A

Najslae smije tko odotrag sm ije!Pa mi uglas gromoglasno smijemo Hahahaha i upiremo prstom u i

njenicu da Futura nije izila u listopadu ove godine (pogledajte u Imp're- sum F36). Tako smo dosljedno i efikasno izbjegli mogunost bilo kakvog jubiliranja! (To je tako kad ima posla s tvrdoglavim lukavcima: neemo jubilej, pa ga nee biti.)

Naravno, svjesni smo toga da smo se sad nali u gabuli. Svi e se jub ila rc i uvrijediti na nas, prestat e kupovati Futuru, Futura e stoga propasti, pa e jub ila rc i osvetniki smijati (se) Haha.

Zato sad slijedi uobiajena popratna pojava jubilejima, tojest svoenje rauna, statistika, i tapanje sebe po leima. (Fasciniraju me brojke, pa im ne mogu odoljeti.) Evo:

U onih 35 brojeva Future bile su ukupno 193 pripovijetke (i romana u nastavcima) koje su zauzele ukupno 4295 stranica. Od toga su bile 148 uvozne (76.70%) na ukupno 3730 stranica (86.85%) i 45 domaih (23.30%) na 565 stranica (13.15%). To znai da je prosjena pripovijetka u Futuri potroila 22.25 stranica (uvozna 25.20 a domaa 12.56). Prosjeno, u svakoj Futuri je bila 5.5 pripovijetka (ukupno 122.71 str. beletristike), tojest 4.23 uvozne (ukupno 106.57 stranica) i 1.29 domaih (16.14 stranica).

Nije loe, ha?Najvie pripovijedaka bilo je u F14 (11) i F7 i F26 (po 10). Najvie

uvoznih bilo je u F7 i F23 (po 8) a najvie domaih u F14 (5) i F21 i F34 (po 4). Najmanje pripovijedaka je bilo u F2, F27, F31 I F35, po tri.

Sve u svemu, u Futuri su bile pripovijetke (i romani u nastavcima) 26 domaih pisaca i 72 uvozna. (Dva ili vie pseudonim a istoga ovjeka raunamo kao jedan pisac.) To je prevelo 15 raznih prevoditelja. Bilo je i9 domaih ilustratora.

Tu bi se nalo jo svakakve druge statistike, ali nema smisla pretjerivati. To emo ostaviti za eventualni kviz na SFerakonu (ako to bude koga zanimalo). Uostalom, ve je polako vrijeme za jo jednu Anketu. Psihiki se pripremajte, brusite svoju marljivost, pa kad vas zamolimo, javite se!

Hvala.estitke k nepostojeem jubileju ne aljite, nego kupujte FUTURU u

zaudnim koliinama jer samo kupovana FUTURA moe biti jubilarna FUTURA.

I preporuite nas znancima i susjedima.Adio Vam, zdravi bili,

Ka Mau ran i

F U T U R A 5

Pria prva. Jedan na zemljak stekne ambiciju otii ivjeti u Australiju. Obavi svu proceduru oko dozvole za useljavanje, ue u onu kvotu od 2000 godinje, jo mu samo treba garancija nekog Australca. Nevolja!, jer on tamo nema ujaka ili kakve druge rodbine, ak ni susjedove. A bez garancije moe u Australiju samo kao turist s povratnom kartom.

Ali on nije anonimus. Australski esefovci ga znaju kao kolegu esefovca (pisao u fanzinima, bio u ekipi koja je kandidirala Zagreb za WorldCon, i sline stvari). I tako mu je garanciju pribavio kolega-esefovac s kojim se inae nije nikad osobno susreo. A kad je na zemljak stigao u Melbourne sam u stranoj zemlji... doekali ga lokalni esefovci i priredili mu welcome party u jednome pubu. Svih sto-i- toliko. Bilo mu je kao da je doao doma.

Pria druga. U Jugovini poela trka, antibirokratska revolucija , mitinzi istine , trino gospodarstvo, Markovieva inflacija, UJDI, i to. Jedan na zemljak, metropolitanac, upao u nevolje. Poduzee mu otilo vrit, poslan na ekanje , budunost mutna i neizvjesna. A onda ga jedan dan na telefon zove jedan Japanac. Kae, dopisnik je nekoga Shimbuna iz Italije (sve se japanske novine zovu Shim- bun kao to im se svi trgovaki brodovi zovu Maru japanska posla). Ima kolegu koji je dopisnik konkurentskog Shimbuna i svejedno njegov prijatelj, ovaj pak treba nekoga u Zagrebu tko e mu pomoi snai se. Intervju s Horvatom, i to. To e, razumije se, plaati. Ne prijatelj nego njegov konkurentski Shlmbun.

Fantastino, kae na zemljak, metropolitanac. Ali, kako ste me nali? Pa, u telefonskom imeniku, jasno, kae Japanac. Isuse, to mi je jasno, kae na zemljak, ali mislim, odakle Vam moje ime i prezime? Isuse (ili to ve kau Japanci koji uglavnom nisu krani), pa ja sam science fiction fan, itao sam Vae letters of comment i essays u Holier Than Thou, Mimosi, YHOSu, Shipyard Bluesu, Anvilu, i drugim fanzinima...

Svijet funkcionira po sistemu old boys. togod trebali, ljudi prvo potrae kod poznanika. tef treba ovo, pita Jou, s njim je iao u gimnaziju; Stevo treba ono, pita Jozu, s njim je maevao u Lokomotivi"; Ante treba neto tree, pita Ivu, obojica su iz Imotskoga. Rotarijanci, Kiwanisi, Alma Mater, lancmani, Matica iseljenika, Udruenje otorinolaringologa, Braa hrvatskog zmaja...

Science fiction fandom. World SF. SFera. Fandom Directory...

Zove me T.D. Iz V. i pita, znam li gdje bi mogao nabaviti Roman od Pisca. Znam, velim mu ja, kod Roga Peytona (vlasnika Andromede, ogromne knjiare u Birminghamu), evo ba mi je poslao katalog. Ili jo bolje, kod The Man With the

6 F U T U R A

Garage (Howard DeVore u Dearbornu, ima na prodaju sve knjige jest da su polovne, ali su jeftine a slova su ista). Pa kako zna sve te stvari? divi se T.D. Pa, kaem ja, nisam bio lijen pisati u fanzine i poslati svoju adresu u Fandom Directory. Poznam se s ljudima. Old boys. Ali to kota, jada se on. Znam da kota. FalaBogu da kota. Kota i grincajg kod kumice na placu, ne?

Pa me zove E.M. iz S., zanima se za sve o Star Treku. Ne znam ti ja to, velim ja, Star Trek mi nije jaka strana. Najbolje pii u Star Trek Weicommittee, oni sve to znaju i mogu ti nabaviti. A gdje je to? Pa ima adresu u Fandom Directoryju, koliko se sjeam, poslao sam ti formular da se prijavi, to je badava. Ma nisam, veli on, cukun. A osim toga, jest da je moja adresa u Directoryju badava, ali knjiga nije, skupa je, dvadeset dolara. Pa ima vas valjda u S. deset, skupite svaki po petnaest kuna, pa si kupite zajedniki primjerak. Bogdaj vei kup, ne?

Iao ovjek na WoridCon pa se vratio. Kako je bilo, pitam ga, koga si upoznao? Bilo je fantastino, veli on, nikoga. Kako nikoga, pa to si radio pet dana? Sluao sam predavanja, veli on, gledao filmove. Isuse, velim ja, norc. Iao na WoridCon sluati predavanja i gledati filmove. Nu, dobro, jasno da e prisluhnuti kojegod predavanje i virnuti u kojigod film, kad ih ve tamo ima pet stotina, ali ne upoznati nikoga? Pa sav smisao WorldCona je tamo upoznati Roga Peytona i Howarda De- Vora i stodvadeset fanova buduih prijatelja (da ni ne spominjem Joa Haldemana i Georga Martina i Terryja Pratcheta)! Pa to misli zato su svi oni i tisue fanova tamo? Ne da sluaju predavanja i gledaju filmove, vjeruj mi. Tamo su da razgovaraju (i popiju po pivce) meusobno i s tobom...

Eh, sad, emu sva ta pisanija...?Pa, eto, opet je vrijeme javiti svoju adresu u Fandom Directory. Poaljite mi

dopisnicu u Samobor, napiite da hoete formular, i ne zaboravite svoju adresu kako bih vam ga mogao poslati. (Veselio bi me FAK, neto nisam ba pri imanju. Uradite to odmah jer tu ima i rokova (proli put su mi se javili neki mudrijai u sijenju, nakon roka za slanje formulara u Springfield. Jasno,.da im nisam odgovorio).

Razumije se, u naem specijalnom sluaju sve to Ima i patriotsku notu. Vano je da se meu adresama iz cijeloga svijeta nae i to vie adresa iz Croatije da se vidi kako nismo neka Burkina Fasso ili Balkanistan.

Pogotovo, jer smo na Intersectionu u Glasgowu izazvali divljenje jer nas je tamo bilo 70inekoliko (!), i priredili smo okantni sobni tulum u hotelu Central i upropastili" svakoga stranom ljivovicom. tovie, stekli smo obeavajuu poziciju u natjecanju za WoridCon u Zagrebu 1999. (Da, Zagreb je kandidat!)

Ali o tome vie u slijedeoj Futuri.

n SFeraKON 96 planira se za prvi vikend svibnja te godine.Planirajte dolazak unaprijed! SFera

F U T U R A 7

JACK WILLIAMSON

Nama, koji esef shvaamo kao optimistiku knjievnost zaudnosti (kako to definira Pro f Darko Suvin a Angloamerikanci na svom engleskom je ziku zovu sense of wonder^ ivot uljepava injenica da jo uvijek piu stari majstoripoput Williamsona. Svaka ast modernim literariziranjima o dehumanizirajuoj kompjuterizaciji ( i l i kako se to ve zove): toga ionako imamo preko- vie u svakodnevici.

Svaka ast (pogledajmo istin i u oi!) ispraznim naklapanjima o uvijek istim princezama, herojima i arobnim maevima.

Ipak je lijepo od vremena do vremena otii u duboki svemir i istraiti kakavgod bizarni planet i jo bizarniji strani ivot na njemu...

(Kako kae Toffler u O K U BUD UN O STI, esef je teaj ponaanja u moguoj sutranjoj situaciji...)

Sam W illiamson (1908, Bisbee, A rizona) u svojoj autobiografiji W ONDERS CHILD : M Y L IF E IN SC IENCE F IC T IO N kae:

"Wonder: rije je germanska, ali razumjeli su je Grci. Aristotel ju je nalazio u 'suuti i stravi klasine tragedije, premda je ona ve onda poinjala blijedjeti kad su se ljudi prestali bojati starih, nesmiljenih bogova. Umnost je ubija. Pisac Eclesiastesa odrie postojanje prirodne zaudnosti u svoje vrijeme. Longinus, istraujui njenu retoriku u On the Sublime, izgleda enjiv za njenim povratkom. Blie naemu vremenu, Thomas Carlyle izjavljuje da je vladavina zaudnosti gotova. Drugi pak, sve do Sama Moskowitza, oplakuju njenu smrt.

Pa ipak, svi se m i raamo s njome. U djetinjstvu m i je nalazimo svagdje, nai nepoznati novi svjetovi blistaju vabei nas, nakrcani zagonetkama i pogiblima i nadom. Odrastajui, mi je postepeno gubimo. Neke zagonetke rijeimo, neizbjeno nauimo trpjeti, velik dio nade izgubimo. I l i ak, kao danas, preesto jo j dozvolimo da se preobrazi u potmulu, sivu jezu pred zlom koje na nas oekuje.

8 F U T U R A

... Znanstvena beletristika je zaudnost u najiem obliku.

... Vjerujem, da nam danas treba zaudnosti vie nego ikad, je r smo dospjeli da tako mnogo toga dijelimo s davnim Grcima. N jihovi uasni bogovi su nestali, vie nema Zeusa da vitla svoje strane munje, ali m i sad imamo svoje vlastite projektile. Opet moemo osjetiti stravu, i suut za svijet u pogibli.

(Williamson je upisao studij knjievnosti 1958. godine u svojoj pedesetoj! kako bi stekao kvalifikaciju da predaje esef na fakultetu. Doktorirao je 1960.)

Pripovijetka Tamna zvijezda prvi put je objavljena u F&SF-u, u veljai ove godine, a povezana je s Williamsonovim najnovijim romanom THE BLAC K S U N (Crno sunce). Roman je posljedica njegova zanimanja za tamnu tvar svemira koju teleskopi nisu otkrili. Nadam se da nee ispasti da se radi o nekoj neobinoj novoj estici,pie on, ve o obinoj materiji u masama premalim da bi otpoele nuklearne reakcije koje ine zvijezde sjajnima.

Jack VVilliamson

TAMNA ZVIJEZDA

Izvornik: Dark Star, 1995 Prijevod: Mihaela Velina

JEDAN

Oarlos Mondragon. Vitak, smeeput ovjek bez prijatelja ili novaca ili predobrog poznavanja engleskog jezika, doseljenik iz Cuerno del Oroa, siromanog pueblita u planinama Chihuahue. Sa samosteenim znanjem rada na kompjuteru kao jedinim imutkom, ukrcao se kao slijepi putnik na kvantni brod da bi

F U T U R A 9

pobjegao od svijeta na kojemu za njega nije bilo mjesta, nadajui Se da e pronai svoj san.

Don Diego mu je bio skrenuo panju na udne kvantne letjelice koje se kreu brzinom koja zaustavlja vrijeme. Jedna godina svjetlosti ili milijardu njih, zaklinjao se Don, za putnike na brodu kvantni e let trajati manje od trenutka, zavravajui samo u sluajevima kad bi brodu prijetio sudar s nekom velikom zvijezdom. Sto se moe dogoditi bilogdje ili nikad.

Nikad nije oekivao da e ih zaustaviti crni patuljak, niti da e let zavriti na planetu leda i vjene noi. A ipak, nije mu bilo ao, radi la rubie. La rubia, to je ime dao prelijepoj Doctori Rimi Virili, kojoj se divio radi njene sjajne kose i dobre figure i njenoga osmijeha za njenu malu ker.

Ona bijae uvena anglosaksonska znanstvenica sa skraenicama iza prezimena, a on samo ilegalni mojado koji je tek trebao zasluiti svoje mjesto meu ovim hrabrim pionirima koji su preuzeli rizik kvantnoga leta radi anse da pronau neki novi i bolji planet za huma- nidad. Njena ga je ljepota straila; sirovi campesino nije se mogao nadati da e je ikada taknuti.

Brod je sjeme, rekla je Kapetanu Steckeru kad nije htio spustiti brod. Cilj Misije je posijati ljudsko sjeme irom svemira i omoguiti mu da pusti korijenje i raste gdjegod nas nanese put. Ovo moda jest tvrdo tlo, ali doli smo pripremljeni za teraformiranje bilo kakvoga tla. Mislim da moemo preivjeti.

Bili su u kontrolnoj prostoriji broda. Holozasloni to su se protezali u luku iznad njihovih glava odraavali su tminu svemira, crno sunce poput okrugle sjenke na zvijezdama, ledeni planet poput male mrlje pored njega. Kapetan bijae graciozni, nasmijeeni Anglo sa zlatno-emaj- liranim noktima i zlatnim obruem oko rasputene jantarne kose.

Zgodan poput un torera, kapetan je imao dranje Don Alfonsa Ma- dere. Cuerno del Oro znai rog od zlata. Don Alfonso je bio pametni picaro koji je ukrao pradavni registra iz crkve. Od njegovih je izblije- djelih stranica napravio karte izgubljenog rudnika, koje je prodavao turistima, hvaliui se u la cantini da bi mogao navesti los gringos da vjeruju daje djeje govno zlatno.

Bilogdje, samo ne ovdje. Nemajui vlastite hrabrosti, kapetan ju je crpio iz boce; Mondragon je mogao uti tragove pia u njegovu glasu. Pronai emo neki bolji svijet da se na njemu nastanimo.

Problem, gospodine, ree Cruzet. Ovo je jedini planet.Los Doctores Cruzet i Anderson bijahu Mondragonovi amigos. Bili

su mu dopustili da dokae svoje conocimiento kompjutera, te da radi s

F U T U R A

njima u ekipi za radarsku potragu koja je pretraivala ovu tminu bez sunca sve dok nisu pronali ovaj planet. Cruzetove su misli esto bile negdje meu zvijezdama, ali Anderson bijae muy simptico. Crvenokosi Tejano ininjer koji je razumio njegov chihuahuanski panjolski i smijao se opasnostima kvantnoga leta.

Jedini planet ili nijedan planet, neu se sputati na ovu ledenu grudu. Govorei glasnije, Stecker se zaboravio Smijeiti. Ne otkad nas je taj signal upozorio neka se ne pribliavamo.

Gospodine, ne znamo je li to bio ikakav signal. Andersen je govorio s tihim potovanjem. Sve to smo vidjeli bilo je udno bljeskanje svjetla dolje na planetu. On se namrti na crnu toku na holozaslonu. udno radi naina na koji se mijenjalo, bljeskajui svim bojama spektra. Nismo imali vremena ita snimiti, a nije se vie ponavljalo. Planet je tako hladan da mora biti mrtav.

Neto je ivo tamo dolje. Steckerova se uska eljust tvrdoglavo stisne. Gospodin Hinch smatra to bljeskanje odgovorom na nau radarsku zraku. Porukom od neega to ne eli da se spustimo.

Pogledajte ga, gospodine, Cruzet pokae na sitnu mrlju. Svijet bez suneva svjetla, hladan gotovo do apsolutne nule. Sto bi moglo ivjeti na njemu?

Cruzet bijae nizak i brz i taman. Nije bio Anglo, doao je iz mjesta visoke tehnologije zvanog CERN, a Mondragon je teko razumijevao njegov naglasak. Cruzet bi se ponekad namrtio kao da su Anderse- nove ale za njega bile zagonetke, ali shvaao je teku kvantnu matematiku.

Kae daje mrtav? Stecker je sumnjiavo kiljio prema crnoj mrlji. Kako zna?

Gospodine, poznajemo crne patuljke. Cruzet pogleda Andersena i prieka da on kimne. Oni se raaju vrui. Zagrijani gravitacijskim kontrakcijama i nuklearnom fisijom, ali premali da bi sagorijevali vodik koji sjajne zvijezde ini sjajnima. Ovaj ovdje je star. Kad su se potroili nestabilni elementi, ohladio se. To mora da se dogodilo prije nekoliko milijardi godina. Temperatura na planetu sad je blizu nula Kelvina. Nije ostalo nita energije potrebne za bilo kakav mogui ivot.

teta, Rima. Anderson odmahne glavom prema la rubiji. fTeak svijet za teraformiranje

Zaboravi! prasne Stecker. Neemo sletjeti.Mondragonu se kapetan nije sviao. ovjek Zemlje a ne svemira,

imenovan za direktora Misije Zvjezdana Sjetva. Doavi na brod dan prije uzlijetanja, naglo je preuzeo zapovjednitvo, objasnivi samo da je misija zavrena, ba kao i njegov posao na Zemlji.

F U T U R A

Gospodine, nemamo izbora, ree mu Cruzet sad.Osim da se vratimo u kvantni pogon, ree on. I nastavimo putem

kojim smo bili poli.Nemogue, gospodine, ree Andersen. Kvantne letjelice ne mogu

samostalno upravljati. Lansiranje iz White Sandsa transformiralo nas je od virtualne estice do virtualnog vala, ispalivi nas poput metka iz pitolja. Nismo ponijeli pitolj sa sobom.

Nemajui izbora, spustili su se na stjenovito tlo na rubu ledenog kontinenta koji je prekrivao pola planeta. Na sjeveru i zapadu uzdizali su se klifovi. Prema jugu i istoku protezao se smrznuti ocean, tamo iza pradavne plae na kojoj su la rubia i njezina ekipa eljeli poeti s iskopavanjima za prvo stanite.

Nikakvo stanite, ree joj kapetan. Ako emo iskopavati, onda e to biti za lansirna postrojenja. Za biloto to e nam omoguiti da se maknemo s ove ledene grude prije nego li nas napadne Bogznato.

Gospodine, pobuni se E l Seor Glengarth, ne vidim to bi nas moglo napasti.

On bijae prvi asnik i pravi gospodar broda. Jo jedan Anglo, ali svejedno poten ovjek koji je bio pustio Mondragona iz pritvora i dopustio mu da dokae svoju habiliad na kompjuterima.

Samo pogledajte oko nas. Glengarth je okupio los expertos u kontrolnoj kupoli, kako bi mogli napraviti plan preivljavanja. On pokae na holozaslone koji su pokazivali stijene prekrivene mrazom i bijelu pustinju koja je neko bila oceanom. Ne zabrinjavam se previe oko iega neprijateljskijega od ove temperature.

On zastane, uz mali naklon potovanja kapetanu.Svejedno, gospodine, istina je da nitko ne moe objasniti onaj u

dan bljesak. Prije nego to ponemo s biloim, elio bih sastaviti jedno vozilo i poslati izvidnicu neka potrai izvor tog bljeska.

On se okrene i nasmijei se la rubiji, a Mondragon se lecne od uboda ljubomore na te sretne Anglose, mukarce koje su los santos obdarili kulturom i naobrazbom i time ih uinili ravnopravnima njoj, dali im privilegiju daje poznaju, moda ak i da osvoje njenu ljubav.

Uz malo sree, Rima, on napravi mali chiste, "naii emo na do- moroca-ininjera koji e ti moi pomoi u teraformiranju. Trebat e ti sva pomo koju moe dobiti.

Kad je izviaka mquina bila spremna Mondragon se dobrovoljno prijavio da se pridrui Andersenu i Cruzetu na istraivakoj ekspediciji. elio je zasluiti svoje pravo meu ovim ljudima od znanosti i odvanosti, i moda, con buena suerte

F U T U R A

Nije se usuivao ni misliti na sve za im je eznuo.Ekspedicijom je zapovijedao Jake Hinch. Srdit ovjek s licem so

kola, ofucanom bradom i crnom beretkom, Steckerov prijatelj ali jo uvijek stranac na brodu. Cruzet i Anderson pogledae jedan drugoga kad su uli zveckanje boca u Jakeovoj torbi, ali on je samo promrmljao zapovijed neka nastave po planu, pa se zavukao u svoj zastrti odjeljak u stranjem dijelu stroja, ne zadajui im nikakve neprilike.

Izviako vozilo je za svu trojicu bilo neto novo, ali nije ga bilo teko voziti. Veliki, runi metalni kukac koji nosi svoj sjajni elini oklop na est dugakih zglobnih nogu koje na krajevima umjesto stopala imaju kotae. Izveli su nekoliko probnih vonji po obali, a kad su krenuli preko smrznutog oceana Andersen je prepustio upravlja Mon- dragonu.

Ravnaj se po suncu, ree mu Andersen. Neka ti bude s lijeve strane.

Hladno sunce-patuljak, crna toka na zvijezdama. Nikad nije zalazilo nikad nije izlazilo, samo se vrlo polako uzdizalo pa se opet sputalo natrag Cruzet je to nazivao libracijom. U njegovoj neposrednoj blizini plamtjele su ive zvijezde, nikad ne tamnei, ak ni ne treperei; njih nisu u mnogim geolokim razdobljima obavijali zrak ili oblaci.

Na ravnomjernoj bjelini smrznutog oceana nije se vidjelo nita osim tankog crnog oiljka od tragova njihovih guma. Mondragon osjeti slab miris ozona iz reciklatora kojega je Andersen jo podeavao. Oslukujui, mogao je uti apat turbine, priguen mrmor glasova ostalih, ukanje svoje odjee kad bi se pomaknuo. Nita drugo, jer na ovome mrtvom svijetu nije bilo zraka koji bi prenosio zvukove.

Vozio je bez prednjih svjetala; da osvijetli led samo nekoliko stotina metara pred njim, to bi ga uinilo slijepim na sve ostalo. Ovako su se njegove oi privikle na svjetlo zvijezda. Taman, siv svijet na kojem su se izgubile sve boje osim crvene boje toplinske lampe.

I on je bio vidio taj uznemirujui bljesak kroz teleskop dok su kruili u orbiti pripremajui se za slijetanje. Jarko iznenadno svjetlo to je plamtjelo kroz sve boje spektra, od najdublje crvene do najtamnije ljubiaste i koje je nestalo prije no to je itko mogao biti siguran u ita. Doprlo je s toke negdje preko smrznutog oceana.

Pet stotina kilometara odavde, rekao je Andersen. Blie tisuu kilometara, smatrao je Cruzet. Led oko te toke na radarskom je prikazu izgledao sjajan, kao daje dovoljno tvrd da ima jak odraz. Moda se radi o otoku? Planini? Cruzet, koji je to vidio na veoj rezoluciji, rekao je daje izgledalo previsoko i pretanko da bi se radilo o bilo kakvoj prirodnoj planini.

F U T U R A

Utvrda ledenih bogova?Ti su ledeni bogovi bili samo Andersenova ala volio je spomi

njati svoje vikinke pretke ali nitko se nije mogao dosjetiti iemu vjerojatnijem. Bljesak se pojavio odmah nakon to je radarska zraka prela preko te toke. Je li mogue da je Jake Hinch imao pravo? Je li to doista bilo upozorenje od neeg ivog?

Hoe li se opet pojaviti?

0O0

Naginjui se preko upravljaa, Mondragon je pogledom pretraivao ravnu vjenost mraza bijelog poput kostiju. Tanki sloj smrznutog argona i duika, rekao je Cruzet, posljednji tragovi nestale atmosfere. On pogleda velianstveno nebo iznad, na kojem su nepomine zvijezde plamtjele sjajnije od onih kojih se sjeao iz djetinjstva u Chihuahuai, postavljene u zvijea koja nikad nije vidio. Led i zvijezde i mrtvo crno sunce, nita vie.

Nikakvih iznenadnih plamenova svih boja el arco irisa. Nikakvih signala od ledenih bogova ako bogovi ili vragovi uope i mogu postojati u ovome ledenom infernU gdje ne bi trebalo biti nikakvog ivota.

Napokon se pojavio Cruzet i preuzeo upravlja, a on se uspeo u promatraki mjehur s kupolom od kvarca i nastavio promatrati sve dok nije zadrijemao, a onda se trgnuo i opet promatrao. Led i zvijezde i mrtvi sunev disk, nada mas.

Andersen je preuzeo upravljanje. Stojei za kuhinjskom policom u kabini, Cruzet je mijeao suhi puder u vruu vodu kako bi dobio onu gorku stvar koju su nazivali sinkava, a potom je otvorio paket vafla. Mondragon si odree komad hladnog sojamaxa, eznui za kozjim en- chiladas koje je njegova majka znala napraviti. Upitae Hincha je li gladan.

Smee! povie on kroz zastor glasom nerazumljivim od neega togod to bilo to je donio sa sobom u onim bocama.

Andersen zaustavi vozilo i pojede s njima malo sojamaxa i vafla.Kompaktne kalorije, ree Andersen. Planirane da nas odre na

ivotu dok ne smislimo neto bolje. Svi hranjivi sastojci koje naa tijela trebaju. On napravi grimasu. Ovo e nas definitivno natjerati da smislimo neto bolje.

Mondragon je odspavao nekih sat vremena, a onda je opet preuzeo upravlja. Mraz i zvijezde i mrtvo crno sunce. Jo uvijek napola spavajui on zijevne i istegne svoje ukoene ruke, protegne se pa stane za upravlja, pljusne se po obrazu i opet sjedne, zgrabi upravlja i trepne prema ravnom mranom obzorju.

F U T U R A

Ima li neto tamo?Nikakvih posebnih bljeskova. Samo mala crna toka na ledu, ali

moda ima neega tamo daleko. On protrlja oi i skrene prema toki. Planina za koju je Cruzet rekao da izgleda pretanko da bi bila planina? Dah mu se ubrza. Bi li trebao javiti brodu?

Budite u stalnome kontaktu, rekao im je Glengarth. Ne znam Stoje tamo vani. Najvjerojatnije nita, ali moramo biti na oprezu. Ako naiete na ita neobino, bilo to, smjesta javite. Ako prilazite neemu, inite to s najveim moguim oprezom. '

On posegne za radiofonom, ali zastane kad je vidio da predmet ispred njega iznenada izgleda bliim, premalim za bilo kakvu planinu. Kad ga je obasjalo crveno svjetlo toplinske lampe, on vidje da se ne radi o nikakvom monolitskom obelisku ledenih bogova, ve samo o usamljenoj stijeni.

A li i ona mu je predstavljala zagonetku. Sto ju je bacilo ovamo, tako daleko od kopna, nakon to se ocean smrznuo? On skrene prema njoj kako bi mogao bolje pogledati. Led, tamna masa veliine auta, nazubljenih rubova. Pretaujui pogledom mali bazen crvenoga svjetla nije naao nita osim nekoliko manjih fragmenata koji su se odlomili od gromade kad je pala. Ledeni meteor koji je pao prije milijun godina? Moda milijardu?

Ravnica od mraza, crno sunce, beskonana pono, nada ms. On slegne ramenima i nastavi voziti dalje, obiavi s desne strane crnu gromadu. Mraz koji se nikad nije otopio i koji se nikad ni nee otopiti. Zvijezde koje se ne mijenjaju. On trepne bolnim oima, dok su mu se misli vraale natrag u Cuerno del Oro. Nastambe ravnih krovova oko trga, blato na utabanim ulicama nakon kia, praina za vrijeme sue, stara kamena crkva kamo ga je majka vodila na misu. Sjeao se odr- panca kakav je bio, bosonog i bolnih promrzlih stopala u mrazovita zimska jutra kad je morao voditi oeve jarce na ispau do stjenovitih breuljaka iznad sela.

Njegovo prvo obeanje bijega bilo je dolo od Don Diega Moralesa koji bi se vraao u selo za vrijeme feti, priajui o zvjezdanim pticama koje su uzlijetale s bijeloga pijeska na sjeveru raspriti ljudsko sjeme po novim i bogatijim svjetovima koji moda postoje tamo vani meu zvijezdama.

Nauit u voziti zvjezdobrodove, rekao je Donu. Cuando tengo suficiente aos.

Nunca. Mravi stari D onje odmahnuo glavom. Zvijezde ne ele glupe campesinose. Meni doputaju da radim na uzletitu, ali daju mi samo poslove koji su previe teki ili previe prljavi za gringa. No hay

F U T U R A

nada. Pljunuo je smei duhanski sok na pauka u praini. Nema mjesta za takve poput tebe.

Odrastajui u selu nauio je sve to je mogao u le escueli. Nauio je to malo engleskoga od Dona i iz knjiga koje mu je Don donosio sa sjevera. Nauio je popraviti stari kompjuter koji mu je bio donio Don, kompjuter koji su Anglosi bili bacili, nauio je raditi na njemu i tedio onih nekoliko pesosa za novi.

Sjeajui se, sad je bio sretan to la rubia nee nikad znati Cuerno del Oro, to nee nikad osjetiti bol tamonjeg ivota, to nee nikad osjetiti zadah kanalizacije to tee jarkom pored ceste ili tjerati muhe ili sluati pla gladne djece. Ona bi optuivala ljude za ono emu ne mogu pomoi, smatrala ga mojadom

Ili moda nije fer da tako razmilja o njoj?On se sjeti njenog hrabrog joven hija Kipa, koji ga je pronaao kako

se skriva na brodu, koji je vidio njegovu krv kako kaplje, koji mu je postao un bueno amigo. Ona jo uvijek bijae Anglo strankinja koja jedva da je bila svjesna njegova postojanja, ali moda kad bi uspio zasluiti svoje mjesto meu ovim pionirima zvjezda

Moda.

Nagli ga trzaj vrati natrag na mraz i gromade. Po blijedo crvenom svjetlu oko njega bijahu razasuti odlomljeni komadi leda. On protrlja oi i vidje jo komada ispred sebe, sve veih i veih, sve dok nisu postali barijera du obzorja obasjanog zvijezdama.

Jai trzaj. Vozilo se zatrese i pone propadati.Carlos? vikne Cruzet iz kabine. to nas je udarilo?On zakoi vozilo kako bi mogao pogledom pretraiti svoj mali cr

veni otok. Vozilo je bilo propalo u udubinu duboku pola metra, skrivenu pod mrazom.

Pali smo. On pokae na rubove udubine. Rupa koju nisam vidio. Pukotina. Andersen je stajao iza njega, gledajui mu preko ra

mena. Staro je more smrznuto sve do dna. Led ovdje moe puknuti kao i bilo kakva stijena. On se okrene da bi promitrio zid stijenja pred njima. Izbaeni komadi, ree. Iz meteorskog kratera. Obii emo ih. A onda On zastane, ali njegovo se lice ozarilo. Avantura koju nikad nisam oekivao. On se okrene i naceri se Cruzetu. Zna da sam poeo u geologiji. Prebacio sam se na astrofiziku samo zato to je naa stara Zemlja ve bila predobro prouena. A sad je cijeli ovaj planet na. Cijela nova geologija!

Na? Cruzet je stajao pored njega, gledajui prema istoku otkuda je bio doao onaj bljesak. Jesi li siguran?

F U T U R A

Andersen se vratio natrag, odravati fuzijski motor u pogonu.Moj red da vozim. Cruzet pokae Mondragonu neka se makne od

upravljaa. Idi malo odspavati.On se zavue na svoj uski krevet u glavnoj kajiti. Hinch je hrkao

iza svog zastora, ali Carlos nije mogao spavati. Cuerno del Oro bijae predaleko, ovaj svijet ledenih bogova previe hladan i mraan i neobian. On se opet popne do promatrakog mjehura. Cruzet je bio krenuo prema sjeveru, pokuavajui pronai put kojim bi mogli zaobii krater. Opet ravnica posuta mrazom, bijela i ravna sve do crnog obzorja. Led i pono, nada ms.

Sjedio je za ploom s instrumentima, gledajui tu mrtvu vjenost obasjanu zvijezdama, sve dok ga upozoravajui zvuk sata nije podsjetio da bi trebao oitati temperaturu povrinskog zraenja i unijeti je u brodski dnevnik. Uporabio je sekstant, kako ga je Andersen bio nauio, da bi dobio poziciju koja mu je omoguila da doda jo jednu crnu tokicu na liniju tokica na praznome papiru koji bi trebao biti zemljovid. A potom pozove brod.

Rima Virili. La rubijin glas ga zatee. Glas poput pjesme, prepun glazbe njene lepte. Zamjenica gospodina Glengartha.

Buenas On se zaustavi. Ne bi trebao govoriti panjolski. Ne njoj. Carlos Mondragon, izvijee.

Da? Njene rijei bijahu slubene i brze, a u njima nije bilo niega od onoga to je on osjeao. Ima li ita neobino?

N ikakvih problema. On pokua postii istu bezizraajnu slu- benost. Pozicija tristo-sedamdeset-jedan kilometar istono od broda. Osamnaest sjeverno. Krenuli smo prema sjeveru da bismo zaobili krater gdje je, po miljenju gospodina Andersena, pao meteor. Nita neobino. Nikakvih otoka, planina, signalnih svjetala.

Hvala, gospodine Mondragon. Izvijestit u g. Glengartha. Imate li to dodati?

elio ju je pitati za el jovena Kipa. I za Day, mlau niitu, koja je imala la rubijinu sjajnu kosu i koja je tugovala za Me Me, igrakom- pandom koju je morala ostaviti na Zemlji. elio joj je rei da ak i neuki campesino moe imati osjeaje kakve ima ovjek.

Gospodine Mondragon? N ije joj bio odgovorio. Ita drugo?Ona jo uvijek bijae gringa extranjera. U njezinu jasnom, upitnom

glasu nije uo ni traka topline.Nada, ree on. Nita vie.Budite u kontaktu, ree ona. Gospodin Glengarth je zabrinut.

eli potpuna izvijea.Telefon napravi klik.

F U T U R A

On bijae nadie. Nitko i nita za nju. N iti za ikojega Angloa, osim moda za njenog krasnog muchachitoa Kipa. A ipak, sjedio je pretraujui pogledom mraz, pitajui se bi li ta njezina umjetnost teraformi- ranja mogla doista biti magijom koja bi ovaj ledeni planet pretvorila u dom koji je eljela pruiti svojoj los niitos. Kako mogu preivjeti na devet stupnjeva Kelvina? Tko bi osim ledenih bogova koji bijahu samo ala E l Seor Andyja

Carlos! Cruzetov otar, nestrpljiv glas. Carlos, jesi li budan? Que?" Grogi od sna, on se ispravi u sjedalu. Sad jesam. Pogledaj ispred sebe i pozovi brod.Ukoen od predugog sjedenja, on se okrene i pogleda. Cruzet je bio

usporio vozilo. Nekoliko stotina metara ispred njih, izmeu mraza i pononog neba, uzdizao se klif, pravi zid od tamnoga leda visok tucet metara. Protezao se nalijevo i nadesno dokle god mu je sezao pogled.

Madre de D ios! dahne on.Que es?Jo jedna geoloka pogreka. Andersen kae da smo u zoni zemljo

tresa.Moemo li se uspeti?Pogledaj tik iznad njega. Moda se ne elimo popeti gore.On pogleda i ne vidje nita, sve dok duboko unutra u ledu nije eks

plodirala uareno crvena toka, poput nove. Nadula se u plamtei disk od krugova duginih boja, u uzorak mete visok poput samoga klifa. Slijedeih pola minute nije bilo promjene. A onda se iz sredita poela iriti tama sve dok nije nestalo svih boja.

Rije-dvije od domorodaca. Cruzetov otar ironian glas zakri kroz interfon. Dobrodoli, stranci? Ili gubite se? Briite dok jo moete?

DVA

P ozivajui brod, ekao je la rubijin glas. Dugo vremena je sve to je uo bio jedva ujan um udaljenog srca galaktike. Kad je napokon zauo glas, nije bio njen.

...nejasan... signal nejasan... prosim ponovite...Zove izviako vozilo. On pokua ponovno. Izvijee o ledenom

zidu Carlos? Glengarthov glas, iznenada jai, obojen zabrinutou. Sto

se dogaa?Ledeni zid na naem putu, seor. Muy alto. E l Doctor Cruzet nas

okree natrag.Nemojte riskirati

F U T U R A

Jo neto, seor. Ms extrao. Jarko svjetlo koje plamti u ledu Moe li to opisati?Crculos, seor. Svjetlosni krugovi koji se ire iz sredita poput

krugova na vodi, sve dok ne pokau sve dugine boje. ini mi se da prestaje sad kad smo se udaljili.

udno. Glengarth zastane, moda ne elei povjerovati. Jeste li vidjeli to je uzrok tome?

Ne, seor. Znamo samo da se pojavilo kad smo se pribliili. E l Doctor Cruzet dri da bi to mogla biti neka vrst signala.

Od koga?Yo no se. Moda od planinskih bia.Jeste li vidjeli ikakvu planinu?Ne jo, seor. Nita osim bijeloga mraza koji prekriva led sve do

neba.Moda Nadam se da neete nai nikakvu planinu. Jeste li tre

nutno u opasnosti?Yo creo que no. Sad se opet zaustavljamo, malo dalje od zida. Obo

jeni se krugovi ne pojavljuju.Dajte mi zapovjednika.Gospodin Hinch je dolje, seor. Spava. Ilije , mislim, borracho. Dajte mi onda gospodina Andersena.Andy ovdje, gospodine. On se odmah javi iz prednjeg dijela vo

zila. Na interfonu.Taj zid? Glengarthov ton je postao otriji. Kakav je?Izgleda kao prirodna tvorevina, gospodine. Prirodna geoloka iz-

boina. Protee se prema jugu i sjeveru dokle pogled see. Nema niega po emu bismo mogli zakljuiti kad je nastao. Moglo je to biti prije milijardu godina. A li pa, gospodine, jednostavno ne znam

Sumnja mu uspori glas.Definitivno nas je zaustavio," nastavi on. "Koliko ja znam, mogue

je daje napravljen da dri uljeze podalje od otoka. Ako taj otok uope i postoji. Kad se sjetite s ime smo ovdje suoeni, morate zakljuiti da bi bilo to to je sposobno preivjeti u ovim uvjetima moralo biti vrlo napredno.

Pretpostavljam daje tako. Stoje to o gospodinu Hinchu?Dolje je na svom krevetu. Vjerojatno pijan.Shvaam. Glengarth zastane. On je udak. Iznenadio me kad je

traio da zapovijeda izviakim vozilom, ali izgleda da se bio neto posvadio s kapetanom. Radi li vam ikakve neprilike?

Ne, gospodine. Jednostavno nam je rekao neka nastavimo.I uinite tako. Budite u kontaktu. A to svjetlo u ledu?

F U T U R A

Nita to bih mogao objasniti, gospodine. Eksplodirajui prstenovi uzorka mete, iste boje poput onoga bljeska koji smo vidjeli iz svemira. Moda nam ele rei da smo dovoljno blizu.

I ja mislim da jeste, Otriji ton. Probudite gospodina Hincha ak moete. Recite mu da ste dobili zapovijed da se odmah okrenete i krenete natrag. I drite liniju otvorenom. elim konstantnu vezu.

Okej, gospodine.

Mondragon je ostavio slualice na uima, ali veza bijae prekinuta. uo je Andersena kako doziva Hincha, a potom apat turbine dok su se odmicali dalje od barijere.

Stani! zauje Hinchev promukli sarkastini lave negdje blizu iza lea. Ako je gospodin Glengarth jo na liniji reci mu da sam obavijeten. Pripit, moda, ali ne previe pijan da bih vodio ovaj usrani cirkus. Ne idemo natrag.

Okrenuvi se, Mondragon ugleda Hincha na vrhu stepenica koje su vodile dolje u kajitu; ispijeno lice zajapureno iza uperaka brade, pitolj u ruci.

Que? proape on. Que quiere?Escuche! Polurazumljiva zapovijed. Sluajte me! Sva trojica. K

vragu Stecker i brod. Idemo na tu jebenu planinu. Ako uope postoji ta usrana planina

Seor Morao je uhvatiti daha, Seor Hinch, jeste li pogledalivan?

Vidim klif. Hinch je teko isao. Pitolj mu je podrhtavao u ruci. Vidio sam taj prokleti bljesak. Moda mu je svrha da nas otjera, a lijase ne bojim. Uspet emo se po tom usranom ledu-----

Seor! molio je. Cuidado con la pistola!Cuidado ti Hinch mahne pitoljem. Nisam borracho i neemo se

okrenuti natrag.Mislim da smo u opasnosti, gospodine, ree Anderson, ako bu

demo ignorirali taj signal-----Mogli bismo umrijeti. Hinch se nasmije, kratkim tvrdim lave

om. Pa to dovraga onda! Ionako smo gotovi, ve nas je ubila ova luda misija. Moemo umrijeti polako od hladnoe i gladi ovdje na ledu. Ili moemo umrijeti bre ako nas taj prokleta nitarija Stecker vrati na svoju smrtonosnu zamku od broda i opet nas ispali Bogzna- kamo. Ja biram ledene bogove, ako ih elite nazvati bogovima. Ne mogu biti gori od Ripa Steckera.

Seor Mondragon je gledao u pitolj i tragao za pravim rijeima. La Doctora V irili kae da ne moramo umrijeti. Kae da smo

20 F U T U R A

doli teraformirati planet. Kae da imamo znanje koje e nas odrati na ivotu, na ledu ili ispod njega.

Pretvoreni u proklete ljudodere!Creo que no, seor. Mislim da ne moramo umrijeti. Ininjeri imaju

tehnologiju za umijee zvano teraformiranje----- On se sagne predzamahom pitolja. Prosim vas, seor, mislim da moramo nastaviti s potragom. Moda ovo svjetlo plamti u znak dobrodolice.

Nije ba jebeno vjerojattio!To ne znamo. Opet Andersenov tihi glas. Gospodine Hinch, zbu

njujete me. Vjerujem da ste poli s nama radi nekog nesporazuma izmeu vas i kapetana Steckera?

Ako vas je ba prokleto briga- Hinch zakorai unatrag i spusti pitolj, ali u ocim mu i dalje bijae oajniki pogled. Dajte da vam kaem kakavo je ljigavo kopile taj Rip Stecker.

Nije mi prijatelj. Cruzet se javi odnekud ispod. Prljav mu je to trik bio kad je izbacio Capetana Alta iz broda.

Zateen, Hinch je poskoio i udario se u vrh glave. Jo prljaviji trik kad sam ja u pitanju! Kidnapirao ine s usrane Zemlje. Napio me i drao me u brodu premda nikad nisam imao namjeru poi s njim. Samo da ne bih progovorio o njegovom prokletom lopovluku.

Njegovo se ispijeno lice trzalo. A li nisam mrtav. Ne jo!Pa, gospodine Hinch? upita Andersen. Sto elite rei?Nema tajni. Ne meu mrtvima. Hinch se naceri, a njegove su u-

pale oi ljutito sijevale pogledom prema mrazu i ledu i zidu i zvijezdama. Rip je lukav. Vrhunski prevarant ovog usranog stoljea, ako to ve niste pogodili. Ukrcao se na brod moda dvije minute prije no to su ga doli uhititi. Ako se pitate kako znam, mene je iskoristio za prokleti zaklon.

Ha?Misija Zvjezdano Sjeme neko je bila veliki posao. Doista velik po

sao! Njegov umorni glas postane sporiji, a inilo se da se ruka s pitoljem oputa. Svaki je jebeni brod kotao milijune, a lansirali su mnogo brodova. Posao Ripa Steckera bilo je da prikupi sve te milijune. Da ih izvue na prijevaru od usranih pravih vjernika, a on je znao kako te mulce navesti da zamijene sve to imaju za ansu da oblikuju ljudsku sudbinu tako je on nazivao ove jednosmjerne karte u smrt.

Uinio je to u vlastitom visokom stilu. Hinch se opet nasmije, razuzdano. To mu moram priznati. Kraljevski apartmani u New Yorku i Genevi. S odgovarajuim enama. Volio je kockati u vrhunskim igranicama po cijelome svijetu, pola vremena pijan. Na kraju je podivljao, troei deset puta vie nego to je zaraivao. Tad me upecao.

F U T U R A 21

On mahne pitoljem i naceri se kad se Mondragon sagnuo izvan dometa.

I ja sam poinio par pogreaka. Posegnuo rukom u krivu blagajnu i odleao deset godina za to. Nosei taj biljeg, pokuao sam promijeniti ime i poeti na bolji nain. On me pronaao i zaposlio. Kao misijinog glasnogovornika. Smuilo mi se od njega pa sam otiao na policiju i zato me sredio.

On se okrene i oine Cruzeta pogledom.I zato se ne bojim njega, ili vas, ili bilo kojih prokletih ledenih

bogova. Ne idem natrag umrijeti na tome brodu i neu dopustiti tom kopiletu da gloe moje kosti. Kuite?

Hvala vam, gospodine Hinch. Anderson progovori vrlo tiho kroz interfon. Mislim da shvaamo. Drago mi je to znam kakav je va poloaj, ali pitam se kako se nadate da emo prijei ovu ledenu prepreku?

To je va problem, naceri se Hinch. Vi ste inenjer.

Opet je otiao dolje. Mondragon zauje zveckanje boca. Jo kilometar dalje od ledenog zida Andersen zaustavi vozilo kako bi mogao provjeriti reaktor i turbine. Cruzet je navukao zrano odijelo i iziao kroz ustavu provjeriti gume i opremu za upravljanje.

Vozilo je jo uvijek zagrijano unutar sigurnog operativnog raspona, izvijesti on. Ledena magla oko nas otkad smo stali. Sainjena od smrznutog zraka koji se otapa pod lampom, pa se opet smrzava kako se iri.

Zapii to u svoj jebeni dnevnik. Hinch se vukao prema promatrakom mjehuru. Ako misli da e ita ljudsko poivjeti dovoljno dugo da to proita.

Svejedno, unato sarkazmu, on je odjednom postao prijateljski raspoloen, nudei da s njima podijeli svoj whiskey. Mondragon je pripremio svjeu sinkavu i prepekao vafle u mikrovalnoj penici. Okupili su se u kajiti za obrokom prije no to je Cruzet preuzeo upravlja i poveo ih uza zid prema sjeveru. Zid se malo sniavao, ali * nakon desetak kilometara jo je uvijek bio visok etiri metra.

Hajde da pogledamo, dovikne Andersen. Mislim da bismo se ovdje mogli popeti.

Ako moete Hinch se okrene i sumnjiavo zakilji prema njemu. Uinite tako.

Zaustavili su se blizu zida. Andersen se spustio van kroz ustavu, nosei kutiju s alatom. Iz mjehura, Mondragon ga je promatrao kako bui rupe laserom pod kojim je led eksplodirao u paru koja se smrzavala u

22 F U T U R A

crvenkastu rijetku maglu oko njih. Gurajui eksploziv u rupe, Andersen mahne Cruzetu neka udalji vozilo.

Neujna eksplozija osvijetlila je veliku erupciju pare i ledenih komadia bljeskom koji oamuti Mondragona. Kad je opet progledao, pod svjetlom zvijezda zjapila je rupa u barijeri. Andersen s vratio unutra i Cruzet ih trzavo proveze kroz prolaz.

Pozovi brod, ree Andersen Mondragonu. Ako gospodin Hinch nema nita protiv.

Hinch nije imao nita protiv.Fuka mi se, promrmlja on. Prokleti kopilan nam sad vie ne

moe nita.Pozivajui brod, Mondragon je uo samo um i apat svemira. Spustili smo se ispod vidne linije, ree mu Andersen. Sto znai

da se bilo koji signal mora odbiti prema dolje da bi nas dosegnuo. ini se da planet nema nikakvu reflektirajuu ionosferu. Samo razbijeni prsten neega vieg. Praine, pretpostavljam. Mora da smo ispod pukotine u prstenu.

Buljei van iz mjehura, sve to je Mondragon vidio bijae ista ona beskonana ravnica pepeljasto bijelog mraza, isti neprekinuti crni horizont, iste vjene zvijezde. Neko je vrijeme Hinch tumarao vozilom, kiljei van as iz mjehura, as iz nosa vozila, te je napokon nestao u svome zastrtom odjeljku.

Andersen je pospremio svoj alat, zijevnuo i otiao dolje malo od- rijemati. Kad se oglasio sat, Mondragon oita sekstant i povrinsku temperaturu, nacrta jo jednu crnu tokicu na zemljovidu, pa pokua opet nazvati brod bez uspjeha. Drijemao je kad se zauo Cruzetov uzbuen povik. Pogledajte tamo naprijed. Jo jedno svjetlo!

On trepne slijepljenim oima i ugleda toku mijenjajuih boja nisko iznad istonog obzorja. Crvena to se mijenjala u naranastu, uta u zelenu, plava u ljubiastu, pa blijedila u indigo. Duge sekunde tame, pa opet bljesak.

Jo jedno upozorenje. Andersen pogleda Hincha koji je bio doao za njim u mjehur. Gospodine, mislim da smo doli dovoljno daleko.

Vozite dalje. Hinchove oi bijahu crvene i uplje, a whiskey je usporio njegov hrapav glas. Ledeni bogovi ili ledeni vrazi, vidjet emo kako im se svia ljudsko srce.

Andersen se okrene Mondragonu. Pokuaj nazvati brod.I opet je uo samo um sila previe nesagledivo velikih da bi ih

mogao razumjeti.Andersen ode dolje zamijeniti Cruzeta za upravljaem. Sam u mje

huru, odsjeen od ovjeanstva, Mondragon je osjeao da su posve

F U T U R A 23

sami u svojoj siunoj koljci, uhvaeni u tiini koja nije marila za njih, pod teinom beskonanog vremena. Gotovo, pomisli on, kao da smo ve mrtvi.

Zatee ga zvuk telefona.Zovemo... zovemo izviako...La rubia! Njen glas bijae nit ivota, tanka i rastegnuta predaleko

od topline i ivota i nade. Na trenutak nalik snu uini mu se daje vidi kako stoji na stjenovitom breuljku iza Cuerno del Oroa, licem prema vjetru koji joj je odmakao plamenu kosu s lica, drei u naruju la ninitu i igraku-pandu.

Brod zove izviako vozilo. Njen glas iznenada postane jai. ujete li me?

S i!" dahne on na panjolskom. Escucho. Carlos? Bi mu ao zbog panjolskog, ali barem mu je prepoznala

glas. Gdje ste?Probili smo prolaz kroz ledeni zid. Idemo naprijed.Dobili ste zapovijed da se vratite natrag. Otar ukor. Gospodin

Glengarth smatra da ste u opasnosti.Moda gospodina Hincha nije briga za to.Dajte mi da razgovaram s njim.Dolje je. Vjerojatno spava.Pozovite ga na telefon. Glas joj postane otriji. Kapetan Stecker

eli razgovarati s njim.Nee htjeti razgovarati, ali imam neto drugo za izvijestiti. V idi

mo neto poput nove zvijezde nisko na istoku kako mijenja dugine boje kakve smo vidjeli iz svemira.

Mislim da ste u opasnosti. Dajte mi da razgovaram...N it ivota se prekinula. Njen je glas ieznuo.

Pozvao je Andersena u mjehur i rekao mu neka ostane tamo za sluaj da se ona ponovno javi. Sad je on bio za upravljaem, nastavljajui naprijed prema svjetlu. Nije to bila nikakva zvijezda; svijetlilo je sve jae, nadimalo se u obojenu metu, raslo sve dok pod njim nije vidio planinu. Nije to bila planina, ne, ve tanak crni etverokut tako visok da nije mogao vjerovati. On zaustavi vozilo i sva se etvorica okupie u mjehuru, tihi i zbunjeni.

Kojega vraga! prasne Hinch. Kojega prokletoga vraga!Nita prirodno, promrmlja Andersen. Izgleda poput zgrade, ali

visoko je poput planine. Moda su to ipak bili bogovi.Nastavili su dalje, stali i prouavali, pa opet nastavili preko pra

davne plae, prema tome na niskome breuljku izlizanom od vremena

24 F U T U R A

i srebrnkastom od mraza. Vie, jo vie, toranj se uspinjao sve dok nije zakrilio polovicu zvijezda. Slijevajue boje na njegovu licu bacale su dugino svjetlo na njih, svjetlije od toplinske lampe.

Dovoljno. Jo uvijek su bili dvjestotinjak metara od tornja, ali Andersen podigne ruku. Dovoljno blizu.

Que es? dahne Mondragon. to je?Istegli su vratove i nastavili promatrati. Djelo divova, pomisli

Mondragon, ako ve ne bogova. Zasjenjujui oi pred nestalnim svjetlom, mogao je nazrijeti tamnije spojeve izmeu ogromnih blokova koji su sainjavali zid, blokova irokih dvadeset, moda i trideset metara. Jedan od njih mora daje pao, razbivi se u hrpu krhotina.

Vrata? Cruzet se namrti i pokae prstom. Jesu li to vrata?etvrtasti otvor dublje tame, napol skriven krpom krhotina, isprva

je izgledao premalim da bi bio ulaz, ni polovicu visine divovskih blokova oko njega, ali kad su ga njegove oi opet odmjerile on shvati daje irok barem est metara. kiljei kroz sjaj odozgo unutra je vidio samo tamu.

Dovoljno blizu, ponovi Andersen. Mislim da smo saznali dovolj-

Dovoljno? Hinchev ga grubi glas zaustavi. Idem se unutra suoiti s prokletim udovitima u njihovu brlogu i otkriti to znai taj njihov usrani signal.

TRI

ronali smo njihovu jebenu konicu. Idem unutra. Hinch se izbulji u Andersena, oiju crenih i divljih. Idete li sa mnom?

Nije to naa misija, gospodine. Andersen odmahne glavom. Trebali smo samo pogledati i javiti brodu to smo nali. Nali smo dovoljno da budem uznemiren. Sad nam preostaje jo jedna dunost izvijee.

to smo zapravo nali? Hinch je zahtijevao odgovor.Po mojem miljenju, nali smo uvjerljiv dokaz postojanja inteli

gentnog ivota i sofisticirane civilizacije starije od ovoga leda. Moda jo uvijek ive...

Ledeni bogovi! rugao mu se Hinch. Moe li im rei to su prokleti ledeni bogovi?

Gospodine, mislim da smo pronali neto to predstavlja potencijalnu opasnost za brod. Za bilo kakvu koloniju koju mislimo izgraditi. Mislim da bismo se trebali vratiti natrag dok jo moemo, barem unutar dometa radija.

F U T U R A 25

Ako ste svi vi takve proklete kukavice... Hinch oine Andersena pogledom, a potom i Cruzeta. Ja nisam! Dajte mi moje zrano odijelo!

Andersen mu na trenutak uzvrati pogled.Ne biste trebali, gospodine. On nevoljko slegne ramenima. A li vi

ste glavni."Seor Mondragon je morao progutati slinu da bi mogao opet

doi do daha. Seor, ne biste trebali ii solo. Onda poi sa mnom.Okej, Seor.Iznenadie ga vlastite rijei. Vidio je kako su Andersen i Cruzet

izmijenili poglede, kao da ele rei kakva je budala, ali on krene za Hinchom prema ustavi.

Samo je jednom prije toga bio u zranome odijelu, tijekom probne etnje niz pradavnu plau i natrag. Priljubljena tkanina bijae protkana kanalima koji su ispuhivali reciklirani zrak i suili znoj s njegova tijela ili ga grijali ako mu je bilo hladno. Reciklator mu je bio poput grbe na leima. Andersen ga je zatvorio u odijelo i natjerao ga neka provjeri kontrole.

Pazi na svoj reciklator, ree. Zrak bi ti trebao potrajati deset do dvanaest sati.

Spustili su se dolje na mraz i stali gledajui gore u toranj. Tamniji od neba, prekrivao je pola sazvijea. On zadrhti, kao daje ledeni dah planeta uspio prodrijeti u odijelo. De verdad, mo ledenih bogova mora daje ogromna.

Jarkiji od toplinske lampe, sjaj tih nadimajuih krugova na licu tornja obrubio je njihove sjenke stano mijenjajuim bojama. Nepregledna veliina tornja i neobinost svjetla zgrabie ga poput ruke smrti, pretvarajui ovaj smrznuti svijet u pakao s kojim mu je prijetio Otac Martino, pakao u kojem e ga ekati los demonios kad umre.

I Hinch mu se odjednom uini demonom. Mrav poput pauka u svom pripijenom utom zranom odijelu, na glavi je jo imao crnu bere- tku pod kacigom. Njegovo ispijeno bradato lice izgledalo je prevelikim, a umorne oi iza debelih stakala izgledale su napola slijepe i jedva ljudske. S pitoljem i noem duge otrice za pojasom postao je un verdadero diabillo.

Mondragon ustukne, osjeajui iznenadan nalet tuge za svojim rodnim pueblitom, za nastambom ravnoga krova u kojoj se rodio, za stjenovitim breuljcima kamo je vodio oeve jarce na ispau, za starom crkvom u kojoj se majka molila. Dani otkad je od tamo otiao bili su jedna duga nona mora dogaaja udnijih od njegove ideje o smrti.

26 F U T U R A

Let preko tolikih godina svjetlosti koji je trajao tek nekoliko trenutaka, ovo crno sunce, ove plamtee zvijezde iji sjaj ne blijedi, ovo monstruozno djelo nepoznatih bia. Ciertamente ovo nije bogata Nova Zemlja koju su E l Seor Stecker i evangelistas Misije bili obeali vjernicima.

Ipak, la rubia je ovdje, s el jovenom Kipom. I mala Day, una muchachito que bonita. Teraformiranje bijae magija znanosti koju nije razumijevao, ali ininjeri koji su znali izgraditi kvantnu letjelicu i letjeti njome zasluuju potovanje. Ako nita drugo, uz milost los saniosa, uinit e sve to moe...

Ustrtario si se? zazvoni mu podrugljiv Hinchov glas unutar kacige. Ili su te ledeni bogovi zamrznuli?

Bijes mu stisne ake i polako izblijedi u stid. Nije uinio nita za la rubiju, pronaao nita to bi se mogao makar nadati da e uiniti. Osjeao se bespomonim u zranome odijelu, gol pod okrutnom studeni i el gringovim jo okrutnijim ruganjem. Hinch je postao el loco, tjerajui ih naprijed sve dok ih ne ubije neko jo zlije udovite.

A ipak, on nije nikakva kukavica.H ijo de cabrn! promrmlja on i nastavi cupkati za Hinchom pre

ma tornju. Tlo bijae ravno, kao daje pod mrazom leao pradavni plonik, ali nasred njihova puta stajala je ona hrpa krhotina gdje se pali kameni blok bio razbio u komade vee od kua.

Ve iza nje, Hinch mu dobaci pogled preko ramena i zakorai prema la entradi, etvrtastom tunelu visokom desetak metara. Blijeda svjetlost zvijezda pratila ih je nekoliko desetaka metara, a onda je izblijedila u crnilo. Hinch uspori i pone pretraivati tamu snopom svoje svjetiljke i uskoro ugledae kraj prolaza, praznu plou od nekakvog mat sivog metala, proaranu ravim oiljcima vremena.

La puerta?Vrata? Nesigurno treperei preko ploe, uski snop svjetla nije pro

naao nikakvu kvaku ili bravu, ak niti nikakav vidljivi spoj koji bi ocrtavao bilo kakva vrata. Vrata ili ne, oni nisu imali klju.

No hay problema! protisne Hinch kroz stisnute zube. Gospodin Andersen ima vrlo korisnu llaveu.

Diui dublje, osjeajui olakanje to e izbjei los acertijos tornja, on pouri za Hinchom natrag prema vozilu. Cruzet je straario u mjehuru, ali Andersen je siao do ustave da ih doeka.

Usrani zid u tunelu. Hinch je jo uvijek bio u odijelu, njegov je zarali glas tretao iz interfonskih zvunika. Prokleta stvorenja nas ele ostaviti iza zakljuanih vrata. A ja elim da nas pusti unutra na isti nain kako si probio zid.

F U T U R A 27

S jakim eksplozivom? Andersen odmahne glavom. To bi bio poziv da nam uzvrate istom mjerom.

Ako mogu. Hinch nagne glavu i zakilji, kao da su ga svjetla ka- jite zaslijepila. A li ako vas zanima moje miljenje, oni su umrli jo prije milijardu godina. Bilo to ivo ve bi poistilo onu hrpu smea ispred tornja.

Neto jest ivo, pobuni se Cruzet. Dovoljno ivo da primijeti na dolazak.

Hinch ga oine pogledom.Razmislite o tome, gospodine, molio ga je Andersen. Ne ele nas

ovdje.Moda e nas ubiti. Hinch slegne ramenima. Moda ne mogu.

Moda imaju neto to bi nam bilo od koristi. Njegova mrava glava pokae prema tornju. Moda

Jeste li poludjeli?Nismo li svi mi? Njegov glas postane piskutav. Ve smo mrtvi,

ne zaboravite. Bog zna ega sve ima tamo unutra za zgrabiti----- Jeste ludi, ree mu Andersen. Doista jeste.Kakogod vi kaete, gospodine Andersen. Hinchova ruka u utoj

rukavici zgrabi pitolj. Samo me pustite u taj prokleti toranj. Andersen se smrkne, premjetajui teinu s noge na nogu. Priprem it u naboj. On slegne ramenima. S tajmerom koji e

nam omoguiti da se odmaknemo dovoljno daleko da budemo na sigurnom.

Mondragon se vrato u tunel, nosei ruksak pun komada neega zamotanih u arko crvenu foliju. Andersenova laserska builica nije uspjela ostaviti ni traga na metalnoj ploi, ali polako je zagrizala u kamen, a mlaz neujne pare rasprivao je crnu prainu iz rupa.

Budi na oprezu, ree mu Andersen. Upozori me ako vidi da se ita dogaa.

Promatrajui s nelagodom, jedino to je vidio bijae bezvuna tama. Andersen je izbuio tri duboke rupe u rubovima barijere, napunio ih eksplozivom i ukljuio tajmer. Prikupivi alat, povede ih van iz tunela. Tik ispred vrata, Hinch zastane.

Dovoljno daleko, promrmlja. elim ih zaskoiti dok su im usrane gae jo oko koljena.

Ako nose gae... Andersen se naceri na tren, a onda pouri dalje. Ne elim znati.

Cruzet ih je odveo natrag do stare plae. ekali su u mjehuru, promatrajui kroz dalekozor. Hinch je unuo iza hrpe krhotina. Brojei ispod glasa, Andersen napokon apne, Sad!

28 F U T U R A

Mondragon osjeti podrhtavanje vozila. Hinch se ispravio, ostao na trenutak stajati ogledavajui se oko sebe, a potom je potrao prema tunelu. Opet su ekali, izmjenjujui se za dalekozorom. Hinch nije iziao. N iti je izilo ita drugo.

Vrijeme je prolazilo. Zvijezde iznad njih su plamtjele, kao to oduvijek plamte. Signalno svjetlo ako je to bilo signalno svjetlo i dalje je sjalo na tornju. Dugine nijanse arale su po stijenama i mrazu. Andersen je aurirao dnevnik. Cruzet je zagrijavao vodu za gorku sin- kavu.

Kava ba i nije. Andersen iskapi svoju alicu, iskrivi lice i na- mrti se. Hoete li da odemo potraiti gospodina Hincha?

Teko. Cruzet se smrkne. Jesmo li takvi idioti?Yo creo que no. Mondragon odmahne glavom. Mislim da bismo

se morali vratiti natrag i rei to smo vidjeli.A li ne jo. Andersen pogleda na sat. Dat emo mu jo osam sati.

To je otprilike zadnja granica izdrljivosti njegova reciklatora. Ako je jo uvijek iv.

Na strai u mjehuru tri sata kasnije, Mondragon osjeti jai trzaj. inilo se da se nebo zatamnilo. Drei se za sjedalo on pogleda gore taman na vrijeme dg. je mogao vidjeti kako taj veliki disk prelijevajuih boja treperi i gubi sjaj. Ugasio se. Toranj je ostao samo crna sjenka koja se protezala do zenita.

S toje to bilo? Andersen se mrmljajui uspinjao stepenicama prema mjehuru. Spavao sam.

Un terremoto? Svjetlo na tornju se ugasilo.Stajali su kiljei prema tornju i ravnoj bjelini smrznutoga mora.

Andersen utipka zapis u dnevnik i odmahne glavom. Ne shvaam. Planet bi trebao biti smrznut sve do jezgre, bez energije za bilo koju vrst zemljotresa

A ll! Mondragon zadri dah i pokae. E l seor Hinch.Hinch je iziao iz tunela i bacio se iza hrpe krhotina, premda se

nije inilo da ga ita progoni. Bio je izgubio pitolj i no. Ve slijedei tren opet je bio na nogama, trei, dok je praznim rukama divlje zama- hivao oko svoje glave, kao da pokuava udariti nekog nevidljivog napadaa.

Salio! povie Mondragon Cruzetu. Otvorite mu zranu ustavu! Hou.On zauje zujanje motora i prigueni klang vratiju koja su se otva

rala. Hinch je trao prema njima, i dalje oajniki zamahujui prema niemu. Crne beretke nije bilo. Naoale su mu visjele na jednome uhu.

F U T U R A 29

Trao je glave iskrivljene kako bi mogao gledati preko ramena, zano- sei se lijevo-desno kao da ne vidi vozilo.

Seor! dahne Mondragon u mikrofon. Aqu!Gluh na njegov poziv, Hinch ih zaobie i nastavi trati sve dok ga

nisu izgubili iz vida pod slabim svjetlom zvijezda.Slijedit emo ga, ree Andersen. Morat e stati kad se umori.

Pokuat emo ga pokupiti.Slijedili su njegove tragove, ponekad vidljive tamo gdje su njegove

izme zdrobile takni sloj mraza, premda veinom preblijede da bi ih mogli vidjeti. Trao je brzo i daleko. Preli su gotovo est kilometara preko smrznutoga mora prije no to je Mondragon ugledao tamni oi- ljak ispred njih gdje je trag prestajao.

A lto! povie. Stanite!Cruzet zaustavi vozilo nekoliko metara od pukotine otrih rubova

iroke dva metra.Otvorila se nakon onog zemljotrsa. Andersen je buljio u nju, tu

po kimajui glavom. Otkad smo doli.Protezala se u gotovo ravnoj liniji na jednu i drugu stranu dokle

god im je sezao pogled. Jo uvijek u zranim odijelima, Andersen i Mondragon izioe van kako bi mogli pogledati preko ruba. Rub bijae ruiast pod svjetlom toplinske lampe, ali nekoliko metara nie strmi su ledeni zidovi bili posve crni. Nisu mogli vidjeti dno.

Mislim da su se ledeni bogovi naljutili, ree Mondragon. Mislim da su otvorili led da bi progutao E l Seor Hincha.

On osjeti hladne trnce straha i tugu za Hinchom. Un loco, ali moda vie nesretan nego zao. E l hombre ms malsimo zasigurno bijae Kapetan Stecker, koji je od Hincha uinio veega lopova no to je to jadnik ikada bio, a onda ga na silu poveo na let da bi utiao priu o njihovim zloinima. Ne da je ledene bogove bilo briga za ljudsku dobrotu ili ljudsku zlou. Oni su jednostavno uporabili svoju uasnu mo da bi se obranili od uljeza koji je provalio u njihov toranj unato njihovim upozorenjima. Por la grada de Dios, nisu naudili izviakome vozilu.

Opet se vrativi unutra, nali su Cruzeta u mjehuru.Jesmo li uhvaeni u zamku? On tjeskobno kimne prema pukotini.

Ili je moemo prijei?Moramo. Jedan je trenutak Andersen stajao mrano gledajui

natrag prema tornju. S vijestima za Glengartha. Mislim da ovo znai da bi nam bilo bolje da se gubimo s planeta, kakogod moemo.

Que lstima! pomisli Mondragon. Que lstima por la Doctora V irili y los niitos pobrecitos. Ciertamente sad ovaj mrani svijet nikad nee biti teraformiran u dom kojemu se nadala.

30 F U T U R A

Preuzet u upravlja. Andersen je promatrao pukotinu. iroka je jedva dva metra. S nogama rairenim do kraja, mislim da bih nasmogao prevesti-----

On zastane a iz grla mu se vine udan zvuk. Njegovo se vitko tijelo trgne i ukoi. Oiju udno zastakljenih, jednu je beskonanu minutu stajao ukoen, buljei u toranj.

Preuzeti... upravlja... sad... On pitavo udahne. Glas mu se usporio, a njegove glasne rijei bijahu jo udnije od slijepih i zastakljenih oiju. Voziti... natrag... toranj...

Andy? Cruzet ustukne pred njim. Sto te dohvatilo?Preuzeti... upravlja... voziti... toranj... sad...

ETIRI

M U E R T O ! Mondragon se zgri pod tim staklastim pogledom. Un muerto.

Sad! Andersenova se ukoena ruka trzavo podigne kao da e ga udariti, a mrtvi se glas opet oglasi. Toranj... sad!

Okej. Nakon tih nekoliko tuceta otkucaja srca, Cruzet tiho kim- ne. Okej, Andy. togod eli.

Uz oamueno slijeganje ramenima on se okrene kontrolama i od- veze ih natrag do tornja. Mondragon se maknuo to je dalje mogao od Andersena, osjeajui se kao da e mu pozliti od saaljenja i uasa. Odvaan i sposoban ovjek od znanosti, prijatelj koji nikad nije mario za injenicu daje on samo ilegalni polizn na brodu, bez ikakvih pravaili mjesta-----

to je Andersen bio sad?Neto previe udno da bi bilo ljudsko, stajao je nepokretno kao da

su ga ledeni bogovi pretvorili u ovjeka od leda. Dah mu bijae sporo, teko pitanje. Njegov je slijepi pogled bio fiksiran na toranj ispred njih. Nije vie progovarao sve dok Cruzet nije zustavio vozilo pored te planine od slomljena kamenja.

Ustava... Opet se zauje to udno glasno jecanje. Van sad! Kreui se s nespretnom ukoenou, spustio se u ustavu. Slijedei

ga s nelagodom, Mondragon zauje zujanje i tup zvuk otvaranja ventila i ugleda Andersena kako tetura u izlaznu komoru, gologlav.

Pare, Seor! povie. Treba vam kaciga!Andersen se ukoi.Kac? Muio se s rijeju. Kac-iga... sad!Cruzet je siao i pomogao mu zabrtviti kristalnu koljku. Uspinjui

se u mjehur gledali su kako nesigurno izlazi iz crvenog svjetla lampe.

F U T U R A 31

Isprva je teturao kao da nema osjeaj ravnotee, obilazei hrpu, a onda je nestao u tmini tunela.

7 Una mquina! proape Mondragon. To vie nije ovjek.Moj prijatelj, Cruzet napravi gorku grimasu. Od srednje kole.

Doli smo tragajui za svijetom boljim od Zemlje. Preli tisuu godina svjetlosti radi ovoga!

Moda bismo ga trebali slijediti? Mondragon se nesigurno namr- ti. Da vidimo to e biti? Da mu pomognemo ako moemo?

On ne bi elio da preuzmemo takav rizik. Cruzet odmahne glavom. Naa je dunost da o ovome izvijestimo one na brodu.

I la rubiju, premda je ove vijesti nee veseliti.Voy Vlastiti mu je glas iao na ivce, ali dunost bijae oita.

Cruzet moe sam odnijeti vijesti, bez njega. On proguta slinu i opet pone. Voy a ir. E l Seor Andy je bio dobar prema meni. Moda sad on treba mene.

Cruzet je bio jo jedan ovjek od znanosti koji je govorio jezikom matematike i ivio u ogromnom svemiru u kojem svjetovi bijahu samo atomi, i koji je ponekad o ovjeanstvu govorio kao o samo jo jednoj rasi kojoj prijeti izumiranje. A ipak, sad mu se glas slomio a oi mu se napunie suzama.

Ako bi proape muklo i zamiljeno se namrti. Bit e u nevolji kad mu otkae reciklator. Sad je ve u pogonu sedam ili osam sati. Mogao bi krenuti za njim s rezervnim spremnikom za zrak.

Hecho! Hecho. togod mogu uiniti.Cruzet je pronaao rezervni spremnik i jo mu jednom pokazao ka

ko da ga privrsti za zrano odijelo. Nosei ga prebaenog preko ramena, Mondragon napusti vozilo i krene za Andersenom u tunel. Erodirana metalna barijera nije pokazivala nikave znakove oteenja od eksplozije, ali Andersen je otiao kroz nazubljenu pukotinu koju je prasak bio nainio u stijeni. Uspinjui se kroz nju, on uperi snop svoje svjetiljke u tamu to se prostirala iza pukotine.

Seor? On pokua vikati, ali teina tame i la potencial ledenih bogova sveli su njegov glas na drhtavi apat. Donde ? Gdje ste?

Nije bilo odgovora. On opet zazove, osluhne, nastavi naprijed, pokuavajui zatvoriti svoj um pred el miedo y los demonios mraka. Ovdje se tunel uspinjao pod otrim kutem. Drhtei od neega jaeg od hladnoe, oslukivao je i uspinjao se sve dok nije ugledao siuan kvadrat plavoga svjetla kako sja sve jae u tami daleko ispred njega i An- dersenovo lice koje se na trenutak ocrtalo na plavoj pozadini.

Diui ubrzano, on e uspne na vrh uzvisine i izie iz tunela na prostor tako velik da ga zaustavi ok uenja. Pod bijae iroko polje

32 F U T U R A

od neke mat sive tvari, dugo puni kilometar. Zidovi su se nadvijali dobrih ezdeset metara nad njim, a na njima red za redom za redom tamnih trokutastih otvora. Stotine malih otvora to su sjajili hladnim plavim sjajem.

Na trenutak mu se Andersen izgubio u toj priguenoj nepreglednosti. Siuan u daljini, ve je bio napol puta preko beskonanoga poda, koraajui ukoeno prema irokim stubama koje su vodile do duge platforme uz udaljeni zid.

Seor!" Njegov povik bijae hrapavi lave. Un momentito! Un momentito por la humanidad!

Andersen nastavi teturati, ne obazirui se na njega. Mondragon pokua trati, ali ostajao je bez daha. U njegovoj kacigi pone bljeskati uto svjetlo i on zauje kompjuterski enski glas s prizvukom hitnosti: Upozorenje! Preoptereenje reciklatora. Smanjite potronju zraka.

On nastavi dalje, ali Andersen je do stuba doao dvjesto metara prije njega, uspeo se na veliku platformu i nastavio stupati prema ogromnom crnom cilindru napol ugraenom u zid. Cilindar se okrenuo za sto-osamdest stupnjeva kad mu se Andersen pribliio i Carlos ugleda duboku niu. Andersen uleti unutra. Cilindar se opet okrenuo i platforma je bila prazna i prije no to je Mondragon stigao do nje.

Prolaz? U to?ekao je, nadajui se da e se opet otvoriti i za njega ili da e se

Andersen vratiti. Nije se otvorio. On podesi radio u svojoj kacigi na najjau snagu i opet pozove. Nita. Lupao je akama po glatkom crnom licu cilindra. Uzalud, pomisli on, kao da lupam po elinom bankovnom trezoru.

Socorro! zavapi svecima y la Madre sagradi. Natjerajte ih neka puste E l Seora i zauvijek u biti vjernik.

Je li oekivao da beskorisni los santos njegove majke vladaju nad los demonios de hielo? Pokua se nasmijati i poene slijepo teturati po platformi sve dok nije poelo bljeskati crveno svjetlo unutar njegove kacige. Odjekne gong i oglasi se tjeskoban enski glas: Upozorenje! Razina zraka niska. Prekinite sve aktivnosti.

Mogao je samo stisnuti ake. Vrijeme mu je isteklo. Andersen je izgubljen. Hinch je mrtav. Ledeni bogovi nisu mu ostavili nita. Nita osim dunost da odnese izvijee na brod. A to da im kae? Nema dobrih vijesti za la rubiju. Samo to da su pronali ledene bogove nepoznate i nerazumljive poput svih bogova, bogove koji koriste svoje strane moi da bi zatitili tajne svoga hrama.

Najbolje to je mogao uiniti bijae da ostavi rezervni spremnik tamo gdje bi ga Andersen mogao pronai ako ga ikad puste van.

F U T U R A 33

Mondragon poloi spremnik pored vrata. Vrijeme za odlazak, a ipak je jo priekao, dozivajui svojim radijom kroz bezizraajno lice crnog cilindra, oslukujui stravinu tiinu sve dok opet nije bljesnulo crveno svjetlo i dok kompjuterski glas nije zacvrkutao svojom umjetnom zabrinutou: Upozorenje! Prestanite s aktivnostima!

Spustio se niza stube, ali zastao je da bi pogledao tisue otvora u zidu. Bijahu iroki metar pri dnu, visoki gotovo dvostruko toliko. Svaki je od njih sadravao hrpicu predmeta udnog oblika napol zakopanih u sitnoj sivoj praini.

Znatieljan, on posegne za tankim uskim komadom neega poput plastike ili tankoga stakla. Bilo je dugako gotovo dva metra, zaobljeno i zailjeno na jednome kraju. Mutno transparentno kad ga je podigao prema osvijetljenome stropu, imalo je izblijedjelu jantarnu boju kakvu nikad nije vidio. On to poloi natrag na mjesto kako bi mogao pogledati predmet pored. Koji bijae poput odraza u zrcalu onog prvog.

Que es?Mrtei se, on iskopa ostale iz praine. Dolazili su u parovima, de

sni i lijevi. Dijelovi stvari koja je bila iva? kiljei u tamu na kraju udubina, vidio je da svaka od njih sadri neto okruglo i ukasto- bijelo, malo vee od ljudske lubanje.

iCraneos?Lubanje ledenih bogova? Predaleko da bi ih mogao dosegnuti, bu

ljile su u nj iz tame svojim upljim otvorima koji su izgledali poput praznih duplji ogromnih, iroko postavljenih oiju. Manji otvori sa strane mogli bi biti nosnice ili uha, premda nije mogao vidjeti nikakve eljusti ili zubalo.

Osjeajui iznenadnu hladnou, kao da se milijardu godina smrznutih noi uvuklo u odijelo, on opet posegne za jednom od tih svjetlucavih koljki. Dio krila, moda, ako su stvorenja mogla letjeti? Razmiui prainu naao je krhke cijevi tankih stjenki koje su zavravale zglobovima poput arki na vratima. Kosti ruku ili nogu? Drtei, on ih odloi natrag u prainu gdje ih je naao i odmakne se korak unatrag, mrtei se na beskonano mnogo redova s otvorima u zidovima iznad njega, na grobnice mnogo tisua bia.

Nekropola ledenih bogova?Ili jesu li to bili bogovi?Upozorenje! Crveno svjetlo opet bljesne a kompjuterski glas ponovi

svoju alarmantnu poruku. Spremnik zraka gotovo prazan. Prestanite sa svim aktivnostima.

On pogleda natrag preko te visoke platforme. Oltar odsutnim bogovima? togod da su bili. Crni se cilindar nije okrenuo. On jo jednom

34 F U T U R A

zazove i osluhne tiha stoljea. Njegova se majka uasavala las fan- tasmas, zlih duhova mrtvih, i on se strese od iznenadnog osjeaja daje ovaj toranj una tumba embrujada, grobnica puna duhova.

Jesu li ova mrtva stvorenja zapalila onaj spektralni signal da bi ih privukla preko mraza da im se pridrue u smrti? Uvijek se elio nasmijati majinim strahovima od brujas, od los ojos malos y demonios de la noche, ali sad mu je odijelo iznenada bilo hladno od znoja.

Teko diui, on pokua pouriti, teturajui natrag preko svih tih hektara sivog i praznog poda pod grobovima mrtvih ledenih bogova, pa dolje niz tunel. Sad mu se inio duljim, a tama to ga je guila jo mranijom. Borei se za dah, oamueno je teturao, pa zastao pitajui se zato se uope uri.

Opet je bio u Chihuahui, izgubljen u noi na breuljcima iznad sela. Uinilo mu se da negdje dolje vidi svjetla, ali bila su daleko a njemu su koljena obamrla. Dahtao je, nije vie bilo zraka. Pao je i nije ni pokuavao ustati. Otac e ga sigurno nai kad izie sunce, a inilo mu se da ve osjea miris tortillas de maiz y cabrito con chile s kojima e ga majka ve ekati kad se vrati u la asa.

Spavajui, sanjao je da je na drugome svijetu, daleko meu zvijezdama. Isprva je to bio udan svijet, radi te strane zime. Nebo je bilo sivo i mrano. Sunce nisko na istoku, ogromna crvena lopta bez sjaja koja nije zraila toplinom. Gorki je vjetar puhao sa sjevera nosei odlo- mljene komadie leda preko mora pod njim.

Bio je obamro i sve ga je boljelo od hladnoe, a ipak sav usredotoen na svoj zadatak. Jahao je na etvrtastom bloku od tamnog kamena, dvadeset puta viim od sebe, a ipak je znao upravljati njime. Odravajui ga na sigurnoj visini iznad leda, usmjerio je let prema suncu i osjetio ushienje ponosa pri pogledu na velike zidove koje su gradili. Un monumento koji e trajati zauvijek.

Njegovi gente radili su po cijelome otoku. ekao je u zraku sve dok nije vidio el amoa kako mu pokazuje kamo da spusti veliki blok. Kad to uini moi e se odmoriti, najesti i naspavati. Spavati sve dok ga el amo ne poalje natrag u kamenolome

Carlos? E l amoov glas dopro je odnekud izdaleka. Moe li me uti?

Nije se elio probuditi, jer jo uvijek mu je bilo hladno i bio je ukoen i sve ga je boljelo.

Jesi li dobro?E l amoov se glas promijenio. On zastenje i otvori oi i nae se u

udnoj maloj kutiji. Neko ga je udno stvorenje dralo za krilo koje vie nije bilo krilo.

F U T U R A 35

Carlos, moe li govoriti?Previe promrznut i preslab da bi se mogao pomaknuti, leao je

tupo gledajui oko sebe, sve dok mu odjednom nije sinulo da je kutija zapravo kajita u izviakom vozilu. Stvorenje bijae E l Doctor Cruzet. Glava ga je boljela, a grlo mu bijae suho i bolno. Borio se za zrak sve dok nije uhvatio dovoljno daha da moe progovoriti.

Kako Pokuao je sjesti i klonuo natrag da bi opet mogao disati. Kako sam dospio ovamo?

Isteturao si iz tornja poput mrtvaca. Cruzet se sagne blie, gledajui mu u oi kao da se radi o nekom opasnom neznancu. Pomogao sam ti kroz zranu ustavu. Skinuo ti odijelo. Otad su proli sati. Mislio sam da si doista mrtav.

Mislim mislim da jesam umro, apne on. A ipak, spasili su mi ivot. Gracias a Dios, Ne znam zato. Ne znam kako.

Ne poznajemo ih. Cruzet slegne ramenima, jo uvijek se mrtei. Nisam siguran da bih ih elio poznavati.

Opet je zaspao, ovaj put bez snova. Kad se probudio osjeao se ja im i vie nije drhtao; sjeo je i popio gorku sinkavu koju mu je Cruzet ponudio.

Una pesadilla. Izmicao je Cruzetovim pitanjima. Nona mora zla koje se ne elim prisjeati. A ipak mu je pokuao ispriati sve to je mogao. Nikad nisam sustigao E l Seora Andyja, dovri. Ta su ga udna vrata primila unutra i nikad vie nisu pustila van. ekao sam ga. ekao predugo. Nestalo mi je zraka. Pao sam i sanjao.

Un sueo muy extrao. Sanjao sam da sam jedan od njih, stvorenje s krilima. Transportirao sam velike kamene blokove, vozei ih iz nekog udaljenog kamenoloma do mjesta na kojem se gradio toranj. Izgledao je poput ovoga tornja, premda na drugome svijetu. Letio sam iznad oceana, prema otoku. udno je sunce bilo nisko na istoku. Enorme, ali crveno i vrlo blijedo. Nije davalo toplinu-----

Mislim daje to bilo vie od sna. Cruzet polako kimne. Mislim da si vidio ovaj svijet onakav kakav je neko bio. On se namrti, razmiljajui. Mora daje sunce tada izgledalo vee, prije no to je planet bio odbaen ovako daleko.

E l Seor Andy Moj prijatelj. Cruzet se zanjie pa gorko i umorno slegne rame

nima. Dosad je ve mrtav Por verdad, Seor, on je iv. Mondragon je proaptao te rijei, i

sam iznenaen njima. Vratit e nam se.Cruzet stisne oi. Kako zna?

36 F U T U R A

Yo no s. A li siguran sam.Ako jesi Cruzet se odmakne od njega, oiju zamiljeno stisnu

tih. Ne svia mi se ovo na to smo naili. Napokon progovori, vrlo mirno. Neto stoje preivjelo na ovome ledu vie od milijardu godina. Neto to nas je osjetilo na udaljenosti od milijun kilometara. Neto to trese planetom kao da se radi o zdjelici elea. I upravlja ljudima kao lutkama na koncu. To prelazi moju mo razumijevanja.

Plae me. Mondragon zadrhti. Moda brane kosti svojih predaka. Moda ne. Ubili su E l Seor Hincha. Mislim da su meni spasili ivot. El Seor Andy... Quien sabe?

Nismo ih vidjeli, ali suoili su nas s tekim kripcem. Cruzetova ga je mirnoa iznenadila. Sa situacijom koju moramo prihvatiti. N jegova se mrava brada izboi. Idem unutra potraiti Andyja.

On navue odijelo.Uzet u holokameru, ree. Trebat emo slike za Glengartha

ako mi dopuste da ita snimim. Daj mi dvanaest sati. Ako nas dotad ne vidi da izlazimo, pokuaj se vratiti natrag na brod.

Que Dios te bendiga! Mondragon ustane i zagleda se kroz okno u hrpu krhotina osvijetljenu crvenkastim svjetlom i visoku crnu sjenku tornja. Oni nisu nita od onoga to bismo mi mogli razumjeti.

Moli se za Andyja, ree Cruzet, ako vjeruje u molitve.Diui duboko i zahvaljujui los santosima za zrak, on zatvori Cru-

zetovu kacigu i pusti ga kroz zranu ustavu. Sagrado Jesus y los santos... Obino se smijao kad bi ga njegova majka eljela povesti sa sobom na misu, ali sad je mrmljao sve molitve kojih se mogao sjetiti gledajui Cruzeta kako nestaje u tunelu.

Uspevi se u mjehur, gledao je toranj i zvijezde, tuno razmiljajui kako e la rubijin san o teraformiranju morati umrijeti. Napokon umoran od gledanja, eljan sna, on si napravi jo sinkave i pone trati u mjestu borei se da ostane budan.

Prolo je est dugih sati prije nego to je Cruzet umorno iepao iz tunela.

N i traga Andyju. Svlaei zrano odijelo on slegne ramenima. Osim to je neto uzelo rezervni cilindar sa zrakom s mjesta gdje si rekao da si ga ostavio.

On e se vratiti. Mondragon napuni alicu vruom sinkavom. Moramo ekati.

Ako mi moe rei to su Opet u mjehuru, Cruzet je buljio u sjenku tornja kojoj se nije ni mogao vidjeti vrh, pa se okrenuo i zagledao se u njega. Reci mi to ele. Zato su ukljuili signal za nas. I to ele.

F U T U R A 37

Yo no se. Moramo zapisati sve to znamo. Cruzet trgne ramenima na samo

njemu svojstven nain i na trenutak ustane, kiljei ,u tamu prije no to se okrenuo prema tipkovnici. Premda ne znam od kakve e to koristi biti ako se mi ne vratimo.

Kuckajui po tipkama, govorio je naglas:Stvorenja su oito bila dvonona, premda je polovica njih imala u

najmanju ruku rudimentarna krila. Moda je to bila spolna razlika, ili su moda mladunci imali krila koja su odbacivali u odrasloj dobi? Obiljeja kostura sugeriraju da su potekli od morskih stvorenja ili vodozemaca. Sudei po kuitima mozgova mora da su bili inteligentni poput nas. Pametniji, moda, ili nikad ne bi preivjeli.

Ili jesu li? zadrhti Mondragon. Los huesos... Kosti su izgledale tako mrtve.

Jedno znam... Cruzet protrlja zacrvenjele oi. Umirem od gladi i mrtav sam umoran.

Kad je zapis u dnevnik bio uneen, napravili su si sendvie od soja- maxa i vaflova, i podijelili ploicu dragocjene zemaljske okolade koju su bili pronali u Hinchovoj torbi. Naizmjenino su se odmarali i stra- arili sve dok se Cruzet nije iskobeljao iz svog leaja i posegnuo za svojim odijelom.

Idem jo jednom pogledati, ree. Prije nego odustanemo i pokuamo krenuti natrag.

N ije ga bilo samo pola sata, a onda je tekim korakom iziao iz tunela i s mukom se uspeo u zranu ustavu. Kad je svukao odijelo, on oamueno trepne prema Mondragonu prije no to je progovorio.

Zatvorili su nas, ree. Zatvorili su Hinchovu rupu u zidu.Mondragon krene za njim u prednji dio vozila. Posegnuvi za upra

vljaem, Cruzet zastane i tupo se zagleda u ulaz tunela, lica tako blijedog kao da mu se mraz uvukao u kosti.

Zatvorena je neim poput tamnoga betona, mrmljao je sam sebi u bradu. Zaglaenog da bude u ravnini sa stijenom. to znai da su morali izii van da bi to uinili, premda se nisu potrudili oistiti krhotine od nae eksplozije. On slegne ramenima i zgrabi upravlja. Pretpostavljam da to znai da su zavrili s nama.

Mondragon se uspne u mjehur, promatrajui toranj dok je Cruzet udaljavao vozilo i poeo ga sputati niz padinu prema pradavnoj plai. Prije no to su proli samo jedan kilometar, on osjeti snaan trzaj. Cruzet zaustavi vozilo i uspne se u mjehur.

to si vidio?

38 F U T U R A

Nada, Seor.Previe zemljotresa. Cruzetova elina samokontrola ustupi mje

sto drhtanju. Na planetu prestarom za zemljotrese. Ne svia mi se to, ali moramo opet pokuati.,

On se vrati za upravlja. Preli su tek nekoliko metara kad ih je potresao slijedei zemljotres.

PET

Bjed ili su u mjehuru promatrajui toranj s maksimalnom budnou kad se iza hrpe krhotina pojavio Andersen, epajui. Zastao je, mirkajui kao da ga je tama zbunjivala, pa zateturao prema njima.

Gracias!" dahne Mondragon. Gracias a todo de los santos. ekao je kod ustave kako bi mogao pomoi Andersenu. Seor? Como st?

Nesigurno se ljuljajui na nogama, Andersen je izgledao blijed i ispijen. Stajao je mrtei se tupo kroz izrast crvenkaste brade, kao da mu je Mondragon potpuni stranac, ali nespretna ukoenost la maquina male je nestala.

Seor, proape Mondragon. Somos amigos!Hvala Bogu! promrmlja on napokon. Hvala Bogu da ste ekali. Andy? Cruzet se spustio iz upravljake kabine. Sto su ti uinili? Nita. On slegne ramenima i zatetura prema svome leaju. Ali

imali smo dug razgovor.Kako Cruzet je tragao za rijeima. Ispriaj nam.Mrtav sam umoran. On se baci na leaj. Preumoran za razgovor,

ali putaju nas da odemo odavde. Moemo sad krenuti natrag.Mondragon primijeti kako su se njegove umorne oi fiksirale na

aparat za sinkavu, pa mu natoi alicu. On je pohlepno proguta, prui mu alicu traei jo, ali ona mu ispadne iz ruke kad je zaspao sje- deki. Mondragon ga polegne na leaj, izuje mu izme i prebaci pokriva preko njega.

uo si ga? apne Cruzet. Rekao je da moemo otii.S i, promrmlja Mondragon nesigurno. Bar mislim.Pokuat emo.Okrenuo je vozilo i oprezno ga poeo udaljavati. Nije ih zaustavio

nikakav zemljotres. Vozei sve bre, preli su staru plau i slijedili svoje tragove natrag prema brodu. Mondragon je dugo stajao gledajui Andersena. Njegovo disanje bijae teko. Jednom se ukoio i neto nerazumljivo vikao onim mrtvim glasom, ali inilo se da se opet opustio kad je Mondragon progovorio.

F U T U R A 39

Toranj je ve bio izgubljen u svjetlosti zvijezda iza njih kad je Mon- dragon otiao preuzeti upravlja. Sve to je mogao vidjeti bile su zvijezde i mraz i njihovi tragovi, uski tamni oiljak na beskonanoj ravnici obasjanoj zvijezdama sve do obzorja. Gledaq je tragove i gledao je zvijezde i pitao se to e im Anderson rei o los demonios del hielo.

Prene ga iznenadan trzaj.Carlos? povie Cruzet iz kajite. Jo jedan zemljotres?Mrtei se u svjetlost zvijezda, on ugleda tamnu i nazubljenu crtu

tik ispred njih i zaustavi vozilo.Un otro terremoto, yo creo. Siavi niza stube, naao je Andersena

kako sjedi na rubu svojega leaja. Mislim da nas ele drati ovdje dok nas ne ubiju. Ko to su ubili Seor Hincha.

Nije tako. Andersen ustane, zijjevne i protegne se. Obeali su da nam nee uiniti nita naao. On se odvue do WC-a, olaka se i umije lice. Vratio se cerei se prema boci s vodom i tanjuru punom vafli koje je Cruzet bio postavio na polici iznad njegova leaja. Premda sam bio siguran da me ele izgladnjeti.

Seor, bio je jo jedan zemljotres, pobuni se Mondragon. Vidim pukotinu u ledu ispred nas.

A li nisu nas htjeli zaustaviti. On potegne gutljaj vode i zavali se unatrag na leaju. Zatvarali su onu pukotinu koja je uhvatila Hincha tako da mi moemo otii. Sad su na naoj strani.

Ako si tako siguran Cruzet otro zakilji prema njemu. Sto su oni? to ele?

Gladan sam kao vuk. On uzme vafl. Ali njihova pria ionako nije duga. Oni je kriva rije. Imali smo posla s jednim jedinim umom koji je preivio. Singularnim umom. Nae se vremenske ljestvice nisu poklapale, ali ohladi te do dri kad spozna kako je star ovaj planet. Mislim daje posljednji od njih umro prije Zemljina roenja.

On zastane, zagledan u prazno.I? nukao ga je Cruzet. Ako su svi oni mrtvi----- Moe si zamisliti problem s kojim su bili suoeni na kraju. On

zgrbi ramena i obgrli tijelo rukama, kao da ga je zapuhnuo ledeni vjetar. Njihovo sunce i njihov planet umirali su mladi. Nadali su se da e preivjeti, trudili su se ostati na ivotu, ali okolnosti su se urotile protiv njih. Znali su da postoje drugi svjetovi, ali nis.u jo izmislili valne letjelice ili neto slino. Ali su stvorili UI, umjetnu inteligenciju dizajniranu tako da sauva sve najbolje od njihove civilizacije, njihove kulture koja mora da je bila jednako razvijena kao i naa-----

Samo kompjuter? prekine ga Cruzet. Koji igra budalaste igrice s nama?

40 F U T U R A

Vrlo ozbiljnu igru. Andersen odmahne glavom. Nije to nita u potpunosti ivo, u onome smislu u kojem mi definiramo ivot, ali bilo je sposobno odravati se i braniti se tijekom svih tih era. Namjerava to i dalje initi. Pokualo nas je upozoriti neka se ne pribliavamo. Zaustavilo je Hincha kad se pokazao kao prijetnja. A li sad kad je saznalo za nau letjelicu, sad nas je prihvatilo. To mu daje nade, ako je nada prava rije kad se radi o UI. Vidi mogunost da posluimo njegovu programu.

Programu? Cruzet se nagne da bi mu mogao pogledati u lice. Kakav mu je program?

Opstanak. Andersen zastane, zagledan negdje u daljinu. Oni su mrtvi ali U I je programirana da njihovu kulturu odrava ivom. I neto vie od toga, mislim. Nazovite to njihovim rasnim umom.

Stalo im je do nas?Ako umjetnoj inteligenciji moe biti stalo do neega. On kimne,

opet gledajui vafle.Pokuao sam UI navesti da shvati u kakvome smo kripcu. Na

sukani na svijetu prehladnom za nas, bez adekvatne tehnologije koja bi nas ili odrala na ivotu ili nam omoguila da odemo odavde. Vjerujem da nam namjerava dati znanost i izvore koji su nam potrebni.

A zauzvrat? Cruzet se ukoi, sumnjiavo stisnutih oiju. Sto eli? Ne trai nita. Zagonetno slijeganje ramenima. Osim da nau

imo njihovu kulturu i njihovu znanost. Da postanemo novim nositeljima uma njihove rase. Ne shvaam sve implikacije, ali daje nam vremena da nauimo sve to eli da znamo. Naviklo je na strpljenje.

To je sve? Cruzet sjedne na leaj nasuprot, zurei u njega. Doista sve?

Dovoljno. Posve dovoljno, kad malo bolje razmisli o tome.De ver dar, Seor? Mondragon odmahne glavom: Doista, hay

no demonios?Samo program u stroju. Progonjeni se pogled zaustavi na njemu.

A ipak mislim da bismo to trebali nazvati umom.Que es la nigromancia m ala? Zla magija koja je podigla zid od

leda da bi nas zaustavila i koja je otvorila ponor da bi progutala Seor Hincha?

Magija za nas. Samo znanost za njih. On se nagne i uzme jo je dan vafl. Pitao sam. Negdje blizu kraja pokuali su pobjei pred hladnoom u podzemlje. Izgradili su toplinske strojeve da bi iskoristili toplinu koja je jo ostala u jezgri planeta. Njeno je hlaenje izazvalo tektonske pomake koje su morali nekako kontrolirati. Nauili su izazivati i zaustavljati zemljotrese. Kolikogod povrina sad bila hladna,

F U T U R A 41

jo uvijek duboko dolje ima dovoljno topline u jezgri koju se moe prizvati u hitnim sluajevima poput naeg