http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Gabriel Urbain Fauré Gabriel Urbain Fauré (1845 – 1924) bio je skladatelj romantičarskog izričaja, orguljaš, klavirist i profesor. Pored toga je bio najistaknutiji francuski skladatelj svoje generacije, a njegov je glazbeni stil utjecao na mnoge skladatelje moderne. Najpoznatija su mu djela Pavane, Requiem, nokturna za klavir te pjesme Apres un reve i Clair de lune. Fauréov talent za glazbu uočen je još u najranijem djetinjstvu. U dobi od devet godina upućen je u glazbenu školu u Parizu. Tu se školovao za orguljaša i voditelja zbora. Učitelj mu je bio i Camille Saint-Saëns. Po završetku studija 1865., Fauré je za skromni život zarađivao kao orguljaš i učitelj, što mu je ostavljalo vrlo malo vremena za skladanje. Nakon što je u srednjim godinama postao uspješan, i dalje je radio kao orguljaš i direktor pariškog konzervatorija, ali ni tada nije imao dovoljno vremena za skladanje. Svakog se ljeta povlačio na obalu jezera u Švicarskoj kako bi mogao u miru skladati. Fauréova glazba opisuje se kao poveznica kraja romantizma s modernizmom. U vrijeme je njegovog rođenja Chopin još bio skladao, a u vrijeme nakon njegovog života čuo se jazz i atonalna glazba Druge Bečke škole. Za života je prepoznat kao najbolji skladatelj svog vremena pa mu je 1922. počast u Parizu javno

ukazao francuski predsjednik. Međutim, izvan su Francuske Fauréovoj glazbi trebala desetljeća kako bi bila prepoznata i prihvaćena. Izuzetak je bila Velika Britanija gdje ga je mnoštvo obožavalo još za života. Fauré se rodio u Pamiers, Ariege na jugu Francuske, kao peti sin Toussaint-Honoré Fauréa (1810. – 1885.) i Marie-Antoinette-Hélene (1809. – 1887.). Bio je jedino dijete u obitelji koje je pokazivalo glazbeni talent dok su druga djeca stvarala karijeru u novinarstvu, politici te vojnoj i državnoj službi. 1853. Simon-Lucien Dufaur de Saubiac, član Nacionalnog ansambla, čuo je kako Fauré svira te je predložio obitelji da ga pošalju u École de Musique Classique et Religieuse koju je utemeljio Louis Niedermeyer u Parizu. Nakon godine dana razmišljanja, Fauréov je otac pristao i 1854. poslao devetogodišnjeg dječaka u Pariz. Nakon Niedermeyerove smrti 1861., Camille Saint-Saëns preuzima studij klavira te uvodi suvremenu glazbu Schumanna, Liszta i Wagnera. Saint-Saëns je sa zadovoljstvom pratio napredak svog učenika, kojemu je na sve načine pomagao. Muzikolog Nectoux, koji je doktorirao na Fauréu, piše kako je pri svakom koraku Fauréove karijere u sjeni stajao Saint-Saëns. Fauré je osvojio mnogo nagrada za vrijeme školovanja. Školovanje je završio 1865., kao Laureat za orgulje, klavir, harmoniju i skladanje s diplomom Maître de Chapelle. Fauré je bio i utemeljitelj Société Nationale de Musique, 1871. s ciljem promoviranja nove francuske glazbe. Udrugom su predsjedali Romain Bussine i neizbježni Saint-Saëns. Ostali su članovi bili Georges Bizet, Emmanuel Chabrier, Vincent d'Indy, Henri Duparc, César Franck, Édouard Lalo i Jules Massenet. Fauré je potporom Saint-Saënsa postao tajnikom, a mnogi su njegovi radovi prvi put predstavljeni na koncertima društva. Fauré je bio vrlo privlačan, a u velikom je broju osvajao ženska srca. Nakon afere s pjevačicom Emmom Bardac imao je aferu sa skladateljicom Adelom Maddison. Njegova je veza s klaviristicom Margueritom Hasselmans, kćeri utjecajnog skladatelja i profesora konzervatorija Alphonsa Hasselmansa, potrajala do kraja njegovog života. Kako bi uzdržavao obitelj, Fauré je provodio najveći dio vremena služeći u Madeleine i održavajući privatnu nastavu klavira. Skladbe su mu donosile zanemarive prihode jer nije primao tantijeme nego ih je prodavao izdavaču za oko 60 franaka po pjesmi, a s neotkupljenim je partiturama izdavačeva supruga zatvarala staklenke marmelade. Kao mladić je bio vrlo privlačan, inteligentan, izuzetno vesela osoba i veliki zavodnik. Nakon tridesetih, još je uvijek suptilan i osjetljiv idealist, ali nesposoban razlučiti svijet maskiranih figura u kojem se kretao, upada u vrlo tešku depresiju. Tada ga Winnaretta de Scey-Montbéliard poziva u svoju palaču na kanalu Grande u Veneciji. Tu se oporavlja i piše pet Mélodies de Venise, prema Verlaineovim stihovima. U to vrijeme započinje aferu s Emmom Bardac pa sklada klavirski duo Dolly Suite posvećen Emminoj kćeri, za koju mnogi sumnjaju da je njegova.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

1890. nakon smrti Ernesta Guirauda, profesora skladanja na pariškom konzervatoriju, Saint-Saëns savjetuje Fauréu prijavu. Međutim profesori konzervatorija, pretežno monarhisti, drže Fauréa za vrlo opasnog modernista te mu direktor Ambroise Thomas blokira prijavu. Međutim, Fauré je ipak primljen ali kao inspektor provincijskih glazbenih konzervatorija. Nije volio putovati udaljenim krajevima, ali mu je namještenje donosilo stabilne prihode i omogućilo podučavanje talentiranih učenika. Konzervatorij nakon smrti Thomasa preuzima Théodore Dubois. Massenet, slobodouman profesor skladanja očekuje direktorsko mjesto nakon Thomasa, međutim monarhisti imenuju Duboisa doživotnim direktorom. Massenet u bijesu otkazuje suradnju, ali se na upražnjeno mjesto odmah imenuje Fauré koji počinje podučavanjem Mauricea Ravela, Florenta Schmitta, Charlesa Koechlina, Louisa Auberta, Jeana Roger-Ducassea, Georga Enescua, Paula Ladmiraulta, Alfreda Casella i Nadie Boulanger. Fauré redovito piše i unosne, uvijek povoljne, kritike za Le Figaro. 1905. nastaje novi skandal povezan s najvišom francuskom glazbenom nagradom Prix de Rome. Fauréov učenik Maurice Ravel nepropisno je eliminiran u šestom pokušaju osvajanja prestižne nagrade. Javnost je uvjerena kako iza toga stoje reakcionarni monarhisti koji tajno upravljaju konzervatorijem. Dubois pod pritiskom javnosti nudi ostavku i povlači se s mjesta ravnatelja. Potporom vlade (i Saint-Saënsa) imenuje se Fauré koji radikalno mijenja administraciju i kurikulum. Uvodi nezavisne vanjske procjenitelje koji odlučuju o upisu, ispitima i natjecanjima. Tako profesori, koji su protežirali privatne učenike više nemaju utjecaja na rezultate i ostaju bez dodatnih prihoda pa mnogi nude otkaze. Fauré širi kurikulum od renesansne polifonije do Debussyja. Novi mu položaj donosi mnoge financijske pogodnosti, ali i dalje nema vremena za skladanje. Zbog toga svake godine, po završetku nastave krajem srpnja, odlazi u hotel u Švicarskoj i na obali jezera sklada do listopada. Nastaju lirska opera Pénélope (1913.), ciklus La chanson d'Eve, Op. 95, (1910.) i najpoznatija djela za klavir (Nocturnes Nos. 9–11; Barcarolles Nos. 7–11, (1906. i 1914.), djela u kojima leži skrivena duboka tama Faureove glazbe. 1909. Fauré postaje članom Institut de France-a, nakon što su njegov punac i Saint-Saëns kao dugogodišnji članovi, snažno lobirali. Izabran je tijesno s 18 protiv 16 glasova za drugog kandidata Charlesa Widora. Popularnost mu tada raste, prvo u Britaniji, zatim u Njemačkoj, Španjolskoj i Rusiji. Često posjećuje Englesku i svira u Buckinghamskoj palači 1908. što mu otvara mnoga vrata. Hvale ga Čajkovski i Albéniz, Richard Strauss traži savjete, a divi mu se i mladi Aaron Copland. 1920., sa 75 godina, Fauré se povlači zbog slabosti i nagluhosti. Iste godine prima Légion d'honneur. 1922. predsjednik Republike Alexandre Millerand predvodi proslavu na Sorbonni u kojoj sudjeluju

najpoznatiji francuski umjetnici i odaju počast Fauréu. Međutim, pri izvođenju glazbe Fauré ne čuje ni jednu notu svojih djela. Fauréova glazbena veličina ostala je ista s protokom vremena jer je stvorio vlastiti glazbeni idiom. U posljednjim je danima završavao skladbu za gudački kvartet. Završio je skladanje dva mjeseca prije smrti. Umro je u Parizu 4. studenog 1924. Izdavačke kuće stvorile su opsežan katalog Fauréove glazbe. Neke suvremene izvedbe Fauréove glazbe

osvojile su prestižne nagrade poznatih kuća. Komplete njegovih djela snimili su dirigenti Michel Plasson (1981) i Yan Pascal Tortelier (1996). Fauréova komorna glazba snimljena je s glazbenicima Ysaye Quartet, Domus, Paul Tortelier, Arthur Grumiaux i Joshua Bell. Cjelovite radove za klavir snimili su Kathryn Stott (1995) i Paul Crossley (1984–85). Jean-Philippe Collard (1982–84), Pascal Rogé (1990) i Kun-Woo Paik (2002) su snimili najvažnije skladbe za klavir. Opera Prométhée nije snimljena u cijelosti, ali je izvatke snimio Roger Norrington (1980). Od najpoznatijih nagrađenih i ostalih radova izdvojio bih:

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Alban Gerhardt, Cecile Licad

Cello Sonatas, Hyperion

Pelleas et Melisande, Dolly Seiji Ozawa, DG

Angela Hewitt, Piano Music Angela Hewitt, Hyperion

Piano Quartets Domus, Hyperion

Piano Trios The Florestan Trio, Hyperion

The Nocturnos Paul Crossley, CRD

13 Nocturnes Collard, Erato

13 Nocturnes, Germaine Thyssens-Valentin Testament

Jean Martin Nocturnes, Naxos

Piano Quintets

Shubert Ensemble, Naxos

Complete nocturnes Stefan Irmer

Nocturnes, Daniel Grimwood Edition Peters

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Klasična glazba s izborom najboljih izvedbi

Razdoblja klasične glazbe

Uvod i poveznice na sve datoteke ***Grafički prikaz razdoblja klasične glazbe

Rana barokna glazba

Claudio Monteverdi 1567. – 1643. Carlo Gesualdo di Venosa 1566. –1613.

Girolamo Frescobaldi 1583. – 1643. Srednja barokna glazba

Jean-Baptiste Lully 1632. – 1687. Tomaso Albinoni 1671. –1751. Arcangelo Corelli 1653. – 1713.

Dieterich Buxtehude 1637. – 1707. Henry Purcell 1659. – 1695.

Domenico Scarlatti 1685. - 1757. Alessandro Scarlatti 1660. –1725.

Giuseppe Torelli (1658 – 1709) Kasna barokna glazba

Georg Philipp Telemann 1681. – 1767. Giuseppe Tartini 1692. – 1770.

Giovanni Battista Pergolesi 1710. - 1736. Georg Friedrich Handel - Najbolje snimke i izvedbe

Concerti Grossi, op.6. Concerti Grossi, op.6. - osvrt za audiofile

Johann Sebastian Bach - Matematika i glazba Goldberg varijacija

Matematika i glazba Goldberg varijacija Antonio Vivaldi - programska glazba Četiri godišnja

doba Najbolje izvedbe za audiofile

Glazba klasicizma Joseph Haydn - otac simfonije i otac gudačkog kvarteta Najbolje izvedbe gudačkih kvarteta

Wolfgang Amadeus Mozart - Mozartov učinak i inteligencija - Sonata za dva klavira K448

Kako Mozartova glazba djeluje na čovjeka - Najbolje izvedbe Sonate za dva klavira K448

Wolfgang Amadeus Mozart - najbolje izvedbe simfonije br. 40 u g molu, K 550 za audiofile

Najbolje izvedbe simfonije br. 40 Ludwig van Beethoven - najbolje snimke i izvedbe

simfonija za audiofile ***Grafički prikaz razdoblja baroka i klasike sa

skladbenicima

Glazba romantizma Gioacino Rossini

Gaetano Donizetti Vicenzo Bellini Hector Berlioz Johann Straus

Felix Mendelssohn

Fryderyk Chopin Robert Schumann

Franz Schubert Franz Liszt

Anton Bruckner Giacomo Puccini Antonin Dvorak

Pablo de Sarasate Edward Elgar

Ruggiero Leoncavallo Jean Sibelius

Camille Saint-Saens - najbolje snimke i izvedbe djela za audiofile

Najbolje izvedbe s osvrtom za audiofile

kasni romantizam: Otorino Respighi

Edvard Grieg Modest Musorgsky

Nikolai Rimski Korsakov Georges Bizet

Petar Ilič Čajkovski Johannes Brahms Richard Wagner Giuseppe Verdi Gustav Mahler Jean Sibelius

Richard Strauss Gabriel Urbain Fauré

postromantizam: Giacomo Puccini

Sergei Rachmaninoff Alexandar Scriabin

Emmanuel Chabrier - najbolje snimke za audiofile

Glazba 20. stoljeća - moderna I dio

impresionizam: Claude Debussy Maurice Ravel

moderna: Albert Roussel - najbolje snimke za audiofile

Erik Satie Gustav Holst Charles Ives Bela Bartok

Igor Stravinsky

Glazba 20. stoljeća - moderna II dio

Sergei Prokofiev George Gershwin

Aram Khachaturian Dmitri Shostakovich

Benjamin Britten