Maraton je najdua trkaka atletska disciplina. Maratonska utrka
se standardno izvodi na dionici od 42,195 km. Openito se maraton
smatra najteom atletskom disciplinom ali i jednom od najteih
sportskih disciplina uope.
Historija maratonaNaziv maraton potjee iz legende o grkom heroju
Filipidesu, koji je trao od polja Marathona do Atene da bi objavio
pobjedu grke vojske nad Perzijancima u bitki na Marathonu. Prema
toj, povijesno nepotvrenoj prii, Filipides je neposredno nakon to
je stigao u Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se dogaaj
zaista i odigrao, primjerice povjesniar Herodot pie da je Filipides
trao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je trao od Marathona se
javlja u Plutarhovom djelu \"Na atenskoj slavi\" iz 1. stoljea. Ne
zna se tono kojim je putem Filipides trao od polja Marathon do
Atene, jer su postojale dvije ceste: jedna brdovita ali kraa u
duini od oko 34,5 km i druga ravnija ali dugaka oko 40.8 km.
Pretpostavlja se da je Filipides trao kraom stazom jer su na duoj
jo uvijek boravile postrojbe Perzijanaca. Na ideju organizacije
takve utrke je doao Michel Bral, koji je predloio da se utrka stavi
u program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su
podrali i Pierre de Coubertin, otac modernih Igara, kao i sami
organizatori igara, Grci. Prvi maraton u povijesti nije ipak bio
onaj na samim Igrama, jer su Grci ranije organizirali izborno
natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu
pobijedio Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta.
Spiridon \"Spiros\" Louis je u toj utrci bio peti, ali je kasnije
pobijedio na prvom Olimpijskom maratonu u vremenu 2 sata, 58 minuta
i 50 sekundi. enski maraton je uveden u program igara dosta
kasnije, tek na OI u Los Angelosu 1984. godine. Prva olimpijska
pobjednica u maratonu bila je Joan Benoit s vremenom 2:24:52.
Benoit jo uvijek tri, sada u kategoriji 50, uglavnom ispod 3 sata!
Neobina duljina maratonske utrke (42km i 195m) prvi put je istrana
na OI u Londonu 1908. godine. Dotad je duina iznosila tono 42 km, a
tih 195 m dodano kako bi start bio ispred kraljevskog dvorca u
Windsoru jer se dan ranije tadanji engleski kralj Edvard VII, koji
je trebao dati znak za start razbolio, pa su mu doktori savjetovali
da ne izlazi van. Dao je znak za start sa svog balkona, a staza
nije skraena za taj neoekivani dodatak jer je predvieno da cilj
bude tono ispred kraljevske loe na Olimpijskom stadionu (White City
Stadium), kako bi kraljica Alexandra s ostatkom svoje kraljevske
familije mogla pratiti ulazak maratonaca u cilj. Zanimljivo da se
na prvih 7 olimpijskih maratona tralo ak 6 razliitih duina, od 40
do 42.7 km.. Tek je od 1921. godine Meunarodna atletska federacija
prihvatila udaljenost od 42,195 kao standardnu udaljenost, to je
navedeno u IAAF-ovom pravilniku o natjecanju (rule 240). Maratonska
utrka je od poetaka smatrana disciplinom namijenjenom samo
najspremnijim atletiarima. Meutim, razvojem teorije treninga ali i
sve veom popularnou rekreativnog tranja pokazalo se da uz pravilnu
pripremu otrati maraton i nije preveliki izazov. tovie, veina
atletskih trenera danas smatra da nema razloga da bilo koja osoba,
uz pretpostavku da je zdrava te uloi u trening veliku dozu
upornosti i rada, moe relativno dobro i bez straha od posljedica
(premorenosti, ozljeda) odraditi tu utrku. Tipian program treninga
za maratonsku utrku traje od 4 do 6 mjeseci, tijekom kojeg atletiar
barem 5 puta tjedno tri na dionicima 5-20 km po treningu, ovisno o
nivou natjecanja i ciljanom rezultatu. Najbolji atletiari se polako
blie maginoj granici od 2 sata za utrku, dok se za prosjenog
rekreativca svako vrijeme ispod 4 sata smatra solidnim. Na veini
maratona je postavljena granica od 6 sati nakon koje se staza
zatvara, a atletiari pristigli iza tog vremena ne ulaze u slubeni
redoslijed.
Maratonske utrke se danas odravaju u velikom broju na svim
kontinentima. Na poznatijim maratonima, primjerice u Bostonu, New
Yorku, Londonu, Berlinu i Chicagu, nije rijetkost da nastupi po
nekoliko desetaka tisua natjecatelja. Rekord za sad dri 100.
Bostonski maraton iz 1996. godine (38.965 startalo, 35.868 zavrilo
trku), kada je organizator, radi proslave stogodinjice odravanja
ove trke te godine ukinuo uvenu bostonsku normu. Kako je svaka
staza na kojoj se odrava maraton specifina po konfiguraciji staze,
ostvareni rezultati na razliitim stazama ponekad nisu sasvim
usporedivi. Stoga se dulje vrijeme u maratonskim utrkama vodilo
samo \'najbolje svjetsko vrijeme\' ali ne i rekordi, koji se vode
tek od 1. sijenja 2004. godine. Toga dana su dotadanja najbolja
vremena i slubeno proglaena svjetskim rekordima. Kod mukaraca
rekord iznosi 2:04:55, a postavio ga je na utrci u Berlinu Paul
Tergat iz Kenije 28. rujna 2003. godine (zanimljivo da drugi
rezultat svih vremena ima pejsmejker iz iste trke Sammy Korir, koji
je doao na cilj samo sekundu poslije pobjednika Tergata). Kod ena
se vode dva rekorda: jedan postavljen u utrci s mukarcima (koji
onda jasno pospjeuju ritam trkaice) te rekord u utrci u kojoj
sudjeluju samo ene. Oba rekorda dri Paula Radcliffe. Prvi rekord
(mjeovita utrka) je s maratona u Londonu 13. travnja 2003. godine,
i iznosi 2:15:25. Drugi rekord (enska utrka) iznosi 2:17:42, istran
17. travnja 2005. godine, takoer u Londonu.
