Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
ŠGD HBŠ d.o.o. Kupres Šumarija Tomislavgrad
ELABORAT
gospodarenja HCVF površinama
u Šumariji Tomislavgrad
ŠUME ENDEMSKE VRSTE - BORA
KRIVULJA
Gospodarska jedinica Vran -
Planina
HCVF - 1C
Kleka Vran Planina
Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing šum. 23.11.2015.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 2
1. OPĆE KARAKTERISTIKE GOSPODARSKE JEDINICE VRAN - PLANINA
1.1. Položaj i površina
Gospodarska jedinica "Vran planina" proteže se između 43° 35’ 00” < ϕ < 43° 42’ 05”
sjeverne geografske širine i 17° 21’
25”< λ < 17° 32’ 10” istočne geografske dužine. Dužina gospodarske jedinice (smjer sjever -
jug) iznosi 13,2 km, a širina
(smjer istok - zapad) iznosi 14,4 km.
Prostorno ova gospodarska jedinica graniči na sjeveroistoku sa Šumarijom Rama,
jugoistočno s Šumarijom Posušje, jugozapadno s gospodarskom jedinicom "Lib-
Gvozd" i na sjeverozapadu s gospodarskom jedinicom "Ljubuša".
Prostorni položaj gospodarske jedinice i gospodarske klase prikazan je karti 1 i 2 .
Ukupna površina gospodarske jedinice "Vran planina" iznosi 7645,36 ha.
Površine po katastarskim općinama prikazane su u tablici 1.
Tablica 1. Površine gospodarske jedinice "Vran planina" iskazane po katastarskim općinama.
Katastarska općina Površina (ha)
Kongora 47,70
Kopčevine 99,88
Lipa 9,90
Lipa 2 151,77
Selište 3616,09
Vran 3720,02
Ukupno 7645,36
Područje gospodarske jedinice "Vran planina" nalazi se na području općine Tomislavgrad.
Prema obraslosti šumsko tlo gospodarske jedinice "Vran planina" prikazano je u
tablici 2.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 3
Tablica 2. Kategorije šumskog tla.
Kategorija šumskih tala Površina (ha) %
obraslo tlo 5110,23 66,85
neobraslo proizvodno tlo 2500,46 32,70
neobraslo neproizvodno tlo 7,27 0,09
neplodno tlo 27,40 0,36
ukupno 7645,36 100
Tablica 3. Obrasle površine u gospodarskoj jedinici "Vran planina".
Obrasle površine Površina (ha) %
visoke šume
jela, smreka i bukva 904,64 ha 17,70
sjemenjača bukve 239,44 ha 4,68 4,68
crni bor 844,26 ha 16,52 16,52
obični bor 752,76 ha 14,74 14,74
bor krivulj 1368,96 ha 26,79 26,79
ukupno 4110,06 80,43
niske šume
panjača bukve 964,60 ha 18,88 18,88
šikara 35,57 ha 0,69 0,69
ukupno 1000,17 19,57
sveukupno 5110,23 ha 100 %
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 4
Karta 1. Položaj gospodarske jedinice "Vran planina".
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 5
Karta 2. Karta gospodarskig klasa gospodarske jedinice "Vran planina"
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 6
Karta 3. Karta prometnica gospodarske jedinice "Vran planina"
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 7
1.2. Orografske i hidrografske prilike
Glavno topografsko obilježje područja gospodarske jedinice "Vran planina" je jaka
diseciranost reljefa planinskim grebenima, strmim padinama, krškim poljima i
dubokim jarugama. U vertikalnom rasporedu na bliskoj udaljenosti redaju se visinski
rasponi od oko 900 m (Kongerovac) do preko 1900 m (Mali Vran 1961 m), te
pojedinačni vrhovi i preko 2000 m. Na jugoistočnom dijelu gospodarska jedinica
jednim se dijelom dotiče poznatoga Blidinjskog jezera. Karakteristični su deluvijalni
nanosi oko jezera te u predjelu Svinjače, Dugog polja te Potkose. Cijela jedinica je
rasprostranjena većim dijelom na matičnom supstratu vapnenaca i dolomita, te
dolomita tako da su moguće kombinacije tala vapneno dolomitnih crnica i smeđih tala
na vapnencima i dolomitima, te rendzina. U krajnjem sjevernom dijelu gospodarske
jedinice prema Trebiševu i samo područje Trebiševa prekriveno je morenama. Vodeća
uloga energije reljefa u pedogenezi tala okoliša planinskog grebena osobito je vidljiva
na dolomitima, gdje je erozija s planine odnijela materijal u podnožja. Sadašnja
hidrološka zbivanja tipična su za područje s razvijenim krškim fenomenima na
vapnencu i dolomitu propusnim za oborinske vode, izuzev čistih dolomita s
površinskim kretanjem vode. Uloga energije reljefa u pedogenezi tala okoliša
planinskih grebena osobito je vidljiva na vapnencima.
1.3. Geološke značajke
Prema geološkoj karti Osnovne geološke karte mjerila 1:100000 sekcije Imotski (1978)
na području gospodarske jedinice "Vran planina" dominacija je dolomita i vapnenaca
te vapnenaca. Na planinskim grebenima dominiraju organomineralne i organogene
crnice uz manje učešće plićih smeđih tala, a u zapadnom dijelu najviše smeđa tla na
dolomitima i rendzine. Vrtače su normalna pojava na ovom području pa su prisutna
smeđa lesivirana tla i luvisoli. U nižem pretplaninskom području znatno varira
stjenovitost, koja je osobito visoka na strmim padinama s prorijeđenom vegetacijom i
pod dominacijom vapnenaca. Matični supstrat kao pedogenetski činitelj daje i na
kartiranom području osnovu za tvorbu sukcesije tala crnica-smeđe tlo– lesivirano
smeđe tlo-luvisol na vapnencima, ili rendzina-smeđe tlo na dolomitu-smeđe tlo na
dolomitu lesivirano-luvisol na čistim dolomitima, uz modifikaciju koju uzrokuju ostali
ekološki parametri kao što su nagib, izloženost i klima. Zastupljenost dubljih
razvijenijih pedosistematskih jedinica veća je u nižim predjelima.
Po tumaču Osnovne geološke karte nalazimo slijedeće geološke formacije (karta 3):
Popis litoloških podloga
J11,2- Dolomiti s ulošcima vapnenaca
Najstarije lijaske naslage otkrivene su na zapadnim padinama Vrana. Predstavljene su
slabosivim i tamnosivim, sitnokristalastim dolomitima koji su redovito slabo uslojeni
ili masivni. Često sadrže lećaste uloške smeđesivih, kriptokristalastih vapnenaca,
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 8
debele 2 do 8, koji bočno prelaze u dolomitične vapnence i dolomite. Kako su otporniji
na eroziju, oni strše u dolomitima i na terenu se lako zapažaju. Niži dijelovi jedinice su
gotovo od samih dolomita, a u višim se češće javljaju proslojci vapnenaca.
J12,3- Vapnenci s orbitopselama, brahipodima i megalodontima
I ove naslage su otkrivene na području Vrana gdje su taložene na prethodne, pružaju se
kroz centar gospodarske jedinice. Vapnenci su dobro uslojeni, a debljina slojeva varira
od 15 do 40 cm. Najčešće su smeđesive do žućkaste boje. U višim dijelovima dolaze
deblje uslojeni, rjeđe pločasti kriptokristalasti vapnenci. Mjestimično se javljaju ulošci
dolomita. Odlikuju se visokim postotkom CaCO3 (do 99,9 %). Najčešći sastojak u nerastvorivom ostatku je kvarc i
organska glinovita materija.
J1,2- Oolitični i pseudoolitični vapnenci
Naslage lijas-dogera prostiru se od Omračnice preko Vrana odakle se nastavljaju na
sjeveroistok. Konkordantno su nataložene na vapnence s orbitopselama, brahipodima i
megalodusima. Ovu jedinicu pretežno izgrađuju oolitični, pseudoolitični,
pseudopizolitični i kriptokristalasti vapnenci. Znatno su rjeđi slojevi mikrokristalastih i
grudastih vapnenaca, koji se kao male grupe ili čak i pojedinačno javljaju u oolitičnim
tvorevinama. Značajno je da su lijepo uslojeni i oskudni fosilima. Najniži dijelovi
izgrađeni su od deblje i tanje uslojenih oolitičnih vapnenaca u kojima se mogu naći
ostaci krinoida i hrizalinida. Pojedini slojevi sadrže presjeke alge Seliporella donsellii.
Kriptokristalasti vapnenci koji se izmjenjuju s oolitičnim su u nižim dijelovima nešto
deblje uslojeni i srednje do svjetlosmeđi, dok u gornjem dijelu tamnosivi do
tamnosmeđi.Prema količini nerastvorivog ostatka (u prosjeku ispod 1,20 %) to su
vapnenci s visokim sadržajem CaCO je najčešće glinovita materija, a rjeđe kvarc i
muskovit.
J31,2- Uslojeni dolomiti i vapnenci sa kladokoropsisima
Ove naslage leže konkordantno na oolitičnim i pseudoolitičnim vapnencima lijas-
dogera. Otkrivene su u području Vrana. Najviši vrhovi Vrana kao i njegove
jugoistočne padine izgrađene su pretežno od mikro i kriptokristalastih, oolitičnih i
rjeđe od gromadastih vapnenaca, obično svjetlosive boje. Na granici s dogerskim
vapnencima nalaze se gotovo sami debelo uslojeni vapnenci u slojevima od 0,4 do 1
metar. Nad ovim slijede tanko uslojeni oolitični vapnenci, sa češćim ulošcima dolomita
debljine do 5 m. Pored kladokoropsisa oni sadrže mnogo mikrofosila (najčešće
milonida). U višim dijelovima su kriptokristalasti vapnenci u kojima se rjeđe mogu
naći kladokoropsisi. Vapnenci s kladokoropsisima s područja Vrana imaju 89,0 do 99,9
% CaCO Nerastvorivi ostatak se kreće u granicama od 0,05 do 3,6 %. Najčešći
sastojak u njemu je kvarc i organsko-glinovita materija. U nižim dijelovima dolaze i
smeđesivi vapnenci s kladokoropsisima koji obično prelaze u sive slabo uslojene
dolomite. U profilu najviše dolazi zona smeđesivih jako trošnih dolomita u kojima se
rijetko mogu naći kladokoropsisi. U najvišim dijelovima pretežno su zastupljeni
dolomiti dok vapnenci dolaze samo kao proslojci. Dolomiti su kristalasti, nepravilnog
loma i slabe slojevitosti. U nižim dijelovima dolaze i smeđesivi vapnenci.
J32,3- Vapnenci i dolomiti s klipeinama
Ove tvorevine koje možda zalaze i u kredu, izdvojene su na području Vrana.
Jugoistočne padine (sjeverno od Blidinjskog jezera) izgrađuju sivi mikrokristalasti
vapnenci u kojima se često može naći alga i mnogo miliolida. Na ovom dijelu terena
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 9
nisu razvijeni dolomiti. Granica prema kladokoropsisima je vrlo uočljiva, jer se
kladokoropsis vapnenci na površini lako raspadaju u manje pločaste komadiće te se
slojevi teže zapažaju, a vapnenci s klipeinama imaju dobro izraženu slojevitost i teže se
raspadaju. Slojevi su debeli od 0,3 do 0,6 m. Vapnenci imaju visoki postotak CaCO i
malo nerastvorivog ostatka, čiji je najčešći sastojak organska i glinovita materija.
Vapnenci i dolomiti s klipienama su od Blidinjskog jezera prema Kongori facijelno
drugačiji. Tu su uz vapnence razvijeni i dolomiti, koji se bočno i vertikalno izmjenjuju
s vapnencima. Vapnenci su deblje uslojeni, svjetlosive boje. Debljina slojeva iznosi od
0,25 do 0,4 m. U višim dijelovima ove jedinice su gotovo sami dolomiti, pa ih je vrlo
teško odvojiti od donjokrednih dolomita.
1
K1 - Uslojeni vapnenci
Starije donjokredne naslage, koje se pružaju od Blidinjskog jezera prema
Kongori, izgrađuju pretežno sivi kristalasti dolomit. Obično su masivni ili slabo
uslojeni. U dolomitima dolaze ulošci debelo uslojenih kriptokristalastih
vapnenaca, koji se bočno izmjenjuju s dolomitima. Na tom području razvijaju se
uslojeni vapnenci debljine 20 - 60 cm u prosjeku. Pretežu biokalkareniti s
rudistima i povremenim terasama. Postotak CaCO vapnenaca, vapnenih
dolomita su relativno rijetki i tanje debljine.
2K1 - Vapnenci s orbitolinama i salpingopolselama
Mali dio te geološke jedinice se rasprostire na krajnjem jugu gospodarske jedinice
nastavno na prethodnu jedinicu. Ova jedinica je zastupljena dobro uslojenim sivim i
smeđesivim vapnencima. Struktura im je mikrokristalasta, gromadasta i kriptokristalasta.
Slojevi vapnenaca su najčešće debeli od 0,2 do 0,5 m, ali često se javljaju u alternaciji s
tanje uslojenim vapnencima debljine od 0,15 do 0,3 m. U srednjem dijelu rijetko nalazimo
tanke uloške dolomita. Značajno je kako su ove naslage istovjetno razvijene na svim
odvojenim lokalitetima. Imaju visok postotak CaCO ostatka su kvarc i muskovit.
gl - Morene
Morenski materijal nalazimo kod Trebiševa i on je u obliku razorene čeone
morene na dolomitima i vapnencima. Izgrađena je od većih ili manjih
nezaobljenih komada vapnenaca i dolomita, izmiješanih sa sitnijom drobinom
vapnenaca i dolomita.
d - Deluvium
Površine na području Dugog polja, iznad jezera i oko jezera Blidinje te
Kongerovca izrađuju komadi i drobinski materijali koji potječu od stijena koje
izgrađuju obode ovih polja, a donesen je riječnim tokovima kao i denudacijom
sa okolnih terena. Ove tvorevine ne pokazuju nikakvu stratifikaciju.
lgf - limnoglacijalni materijal
To su uglavnom dobro zaobljene valutice vapnenaca i dolomita, koje se izmjenjuju sa
slojevima glina, ilovača i pijesaka. Naizmjenično taloženje ovakvih sedimenata pokazuje
kako su naslage taložene u jezerima koja su se formirala nakon topljenja ledenjaka.
s - Sipari i breče, koluvijum Izdvojeni su mjestimice u podnožju planina kao materijal koji se spiranjem i premještanjem
taložio u podnožju. To su uglavnom nesortirani komadi kamenja veličine od 2-20 cm koji su još
aktivni u svom premještanju i raspadanju.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 10
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 11
Karta 4. Osnovna geološka karta područja gospodarske jedinice " Vran planina"
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 12
1.4. Pedološke značajke
Pedološka karta i studija gospodarske jedinice "Vran planina" u mjerilu 1:25000
izrađena je za potrebe gospodarenja šumama na području Šumarije Tomislavgrad, i
podloga je za izradu programa gospodarenja. Pedološka karta je izrađena na temelju
Osnovne geološke karte 1:100000 tla sekcije Imotski (1978), te vlastitim terenskim
rekognosciranjem i opažanjem. Istraživanja su obavljena u 2000. godini.
1.4.1. Vrste šumskog tla
Utvrđeno je 5 glavnih tipova tala sa svojim podtipovima, varijetetima i formama.
Pedosistematska pripadnost utvrđena je
prema važećoj klasifikaciji (Škorić i dr. 1985., Martinović, 2000.). Popis pedosistematskih
jedinica prikazan je u tablici 4.
Tablica 4. Popis pedosistematskih jedinica.
Tip Podtip Varijetet Forma
Koluvijalno tlo
(Koluvium) Karbonatni
Eutrični S prevagom
detritusa stijena
Srednje skeletni
Rendzina Na dolomitnoj trošin
Na vapnenoj
trošini
Plitka
Srednje duboka
-
Vapneno-
dolomitna crnica
(Kalkomelanosol)
Organomineralna
Posmeđena
Litična
Koluvijalna -
Smeđe tlo na
vapnencu i
dolomitu
(Kalvikambisol)
Tipično
Lesivirano
Na vapnencu
Na dolomitu
Plitko
Srednje duboko
Duboko
Lesivirano tlo
(luvisol)
Na čistim
vapnencima i
dolomitima
Tipično U vrtači
Koluvij (Koluvium)
Tla se formiraju uglavnom u podnožju brda gdje se akumulira materijal tla i stijena
koji je erozijom premješten niže. Ekološko-proizvodna vrijednost koluvija je
varijabilna. Koluvij se pošumljuje uglavnom radi saniranja takvih tala zbog opasnosti
od daljnje erozije. Na ovom području koluvij se pojavljuje na nekoliko lokacija.
Rendzina (Rendzina)
Rendzina se formira na matičnom supstratu koji sadrži više od 10 % CaCO
Mehaničkim raspadanjem u pravilu daje karbonatni regolit (laporoviti vapnenci,
brečasti vapnenci, sahariodni dolomit). Rendzine su daljnji razvijeniji stadij sirozema.
Na ovom području ona se formira na trošnim vapnencima, konglomeratima i
dolomitima. Trošenjem daju pijesak i šljunak. Odlikuju se velikom varijabilnošću C
horizonta (od nekoliko cm do 50 cm). Prirodne šumske zajednice na dolomitnoj
rendzini predstavljaju kserotermnije vrste, a uništavanjem prirodne vegetacije dolazi
lako do dalje kserotermizacije staništa i naseljavanja crnog bora (u nižim pojasevima i
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 13
na južnim padinama) i običnog bora (u višim pojasevima i na sjevernim padinama). Za
rendzine pod šumskom vegetacijom karakteristična je pojava organičnog horizonta.
Vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol)
Nazivaju se još "planinske crnice" zbog upadljivo tamne boje humusnog horizonta i pretežne
vezanosti za planinska područja. Crnica se formira na tvrdim vapnencima i dolomitima koji imaju
više od 98 % CaCO3 (odnosno MgCO3). Crnica je primarni razvojni stadij na vapnencima i kao
takva ona se može javiti u svim klimatskim područjima. Međutim ona je najviše rasprostranjena u
visokoplaninskim područjima gdje ekstremni klimatski uvjeti najviše pogoduju njezinom
održavanju. Akumulacija mineralnog dijela je slaba tako da su crnice većinom organogenog
podrijetla. Akumulacija organskih ostataka neprestano teče, a u procesu njihovog razlaganja, u
kojem pretežnu ulogu ima zemljišna fauna hidrolitički procesi imaju prevagu nad oksidativnim, pa
dolazi do nagomilavanja humusa. Crnice u svom razvoju mogu povećati debljinu humusno-
akumulativnog horizonta i postupno prijeći u smeđe tlo na vapnencu, humozno. To je morfološki
vidljivo formiranjem (B) horizonta koji ima povećan sadržaj gline i drugačiju boju. Ako su
klimatski i vegetacijski faktori izrazito nepovoljni za razlaganje organskih ostataka (kao što je
slučaj ovdje u višim predjelima), može doći do formiranja sirovog humusa na crnici. Crnice mogu
biti dubine od nekoliko cm pa do 30 cm u punoj zrelosti. A horizont leži izravno na čvrstoj stijeni
(R) ili na trošini (C). Ako je A horizont na trošini, crnice mogu imati ekološki dublji profil. Mogu
biti u džepovima kamenih blokova i stijena. Boja humusnog horizonta je crna ili ugasitosmeđa, a
često je protkana odlomcima stijena. Visok sadržaj humusa (25- 50 %) reflektira se na njezinu
praškastu strukturu, sa vrlo stabilnim agregatima veličine 0,2 mm. Nekad se ovi agregati
međusobno sljepljuju i formiraju krupnije grude koje se na pritisak drobe u prah. Zahvaljujući
takvoj strukturi, ova tla su lako propusna za vodu. Uz visok sadržaj humusa vezane su i visoke
količine dušika (1-25), ali to su inaktivne rezerve zbog slabe
malim količinama (1-2 mg/100g). Reakcija tla (pH) je neutralna do slabo kisela, ali
dublje varijante mogu biti i kisele (pH 5 - 6). Velike površine crnica (naročito plićih)
nalazimo u planinskim područjima pod travnjačkom vegetacijom, a isto tako
najproduktivnije šume bukve, jele i smreke na tom području su na prosječnim
nadmorskim visinama od 1000 - 1300 m.
Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (Kalcikambisol)
Kalcikambisol se javlja isključivo na tvrdim čistim vapnencima ili dolomitima
koji imaju manje od 1 % nerastvorivog ostatka. Maksimalna dubina tla ne
prelazi na ovom području 40-70 cm. O genezi tala na čistim i tvrdim
vapnencima i dolomitima i njihovu mineralnom podrijetlu ima više teorija od
kojih se najviše uzima u obzir ona o rezidualnom (netopljivom) ostatku matične
stijene. (Ćirić i et all 1988). Najzastupljeniji je varijetet plitkog tla (25-35 cm).
U području rasprostranjenosti kalcikambisola, stjenovitost je značajna (30-50
%). U humusno-akumulativnom horizontu struktura je mrvičasta do graškasta, a
u (B)rz horizontu poliedrična do orašasta. po teksturi tlo pripada ilovastim
glinama i ilovinama. Veće prodiranje korjenovog sustava u tlo omogućeno je
tamo gdje je slojanje stijena okomito ili koso. Tlo je beskarbonatno, a zanimljivi
su podaci o pH vrijednostima. Te su u pravilu više, a pojedinačno i puno više od
vrijednosti koje su za taj tip karakteristične i koje se prema Ćiriću (1984) kreću
od pH 5,5 do 6,5. Nalaz se može pripisati procesu regradacije, odnosno
sekundarne kalcifikacije površinskog dijela tla, nastale donosom karbonatne
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 14
sitnice uslijed erozije susjednih karbonatnih tala.
Ilimerizirano ili lesivirano tlo (Luvisol)
Lesivirano tlo na čistim vapnencima može se promatrati u tri bioklimata: u šumi
bukve i jele te u dinarskom i panonskom podpodručju gorske šume bukve. U
ovom slučaju prema indeksu humoznosti najviši stupanj humoznosti ima
lesivirano tlo u gorskoj šumi bukve dinarskog podpodručja. Luvisol na
vapnencu može imati normalnu autohtonu pedogenezu i svojstva slična
silikatnom luvisolu, ali se on češće ističe specifičnim svojstvima koja su
uvjetovana velikom starošću i jakim utjecajem eolskog procesa na njihovo
teksturno diferenciranje. Ova su tla s obzirom na svoju starost jako isprana i
zakiseljena tako da je pH obično ispod 5,0 a stupanj zasićenosti bazama ispod
35 %. Pod prirodnom šumskom vegetacijom kod luvisola se češće javlja
polusirovi humus. Pojavu lesiviranog tla u ovoj gospodarskoj jedinici možemo
utvrditi na zaravnjenim terenima i područjima s vrtačama gdje se na dubljim
supstratima ono formira.
1.5. Opis pedokartografskih jedinica
Ovisno o prirodi pedogenetskih faktora i njima uvjetovanih procesa, nalazimo
na istraživanom području areale opisanih pedosistematskih jedinica različito
strukturirane. Ukupno je utvrđeno 15 pedokartografskih jedinica. One pripadaju
tipu pedohora (Haase i Schmidt 1969) tj. pedokartografskoj jedinici ili
zemljišnoj kombinaciji (Fridland 1972) s višekomponentnim sastavom.
Kartografska jedinica u pravilu obuhvaća 2 do 3 pedosistematske jedinice.
Odnos pedosistematskih jedinica, predočen na karti, određen je reljefom terena
te matičnim supstratom. Elementarni areal se nije mogao prikazati u mjerilu
1:25000. Osnovne značajke tih prostornih struktura prikazane su u tablici 7,
karta 4.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 15
Karta 5. Pedološka karta gospodarske jedinice "Vran planina"
Tablica 7. Popis pedokartografskih jedinica gospodarske jedinice "Vran planina".
Broj. KJ
Naziv
kartografske
jedinice K.J
Heterogenost %
Stjenovitost %
Bonitetni broj Podložnost eroziji
1 Vapneno-dolomitna crnica,
organomineralna
Litosol na
vapnencu i
dolomitu
60
40
70-90 31 umjereno velika
2
Litosol na
vapnencu i
dolomitu Rendzina
na dolomitu
Smeđe tlo na
dolomitu, plitko
30
40
40
5
0
-
7
5
36 umjerena do umjereno velika
3 Koluvij s prevagom detritusa stijena
Smeđe tlo na
vapnencu tipično i
koluvijalno
80
20
50-60 38 velika
4 Smeđe tlo na dolomitima, plitko
50
50 30-40 41 velika
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 16
Rendzina na
dolomitu, plitka i
srednje duboka
5 Rendzina na moreni, plitka i
srednje duboka
Smeđe tlo na
moreni plitko i
srednje duboko
60
40 30-40
43 umjerena do umjereno velika
6 Smeđe tlo na oolitičnom
vapnencu plitko i
srednje duboko
Crnica na vapnencu
organomineralna
70
30
40-50 43 umjereno velika
7
Koluvij karbonatni
s pretežno
detritusom stijena
Smeđe tlo na
moreni, koluvijalno
Rendzina na
moreni
40
40
20
10-20
48 umjerena
8 Smeđe tlo na
vapnencima i
dolomitima plitko i
sred. dub.
Crnica na vapnencu
organomineralna
Lesivirano tlo
vrtača
40
30
30
50-70
58 umjerena
9
Smeđe tlo na
vapnencima i
dolomitima, plitko
Vapneno dolomitna
crnica,
organomineralna 70
30
60-70
41 umjerena
10 Rendzina na dolomitima
Vapneno dolomitna
crnica,
organomineralna
20
20
40-70 49 umjereno velika
11
Smeđe tlo na
dolomitima i
vapnencima plitko
Rendzina na
dolomitima tipična
i posmeđena
Vapneno dolomitna
crnica,
organomineralna
40
30
20
50-60
51 umjereno velika
12 Smeđe tlo na vap. i dolomitu, tipično,
plitko, sred.
duboko
Rendzina na
dolomitna tipična i
posmeđena
70
30
80-95 43 umjereno velika
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 17
13 Koluvij s prevagom
detritusa stijena
Smeđe tlo na
vapnencima i
dolomitima plitko
50
50
70-85 43 umjereno velika
14 Smeđe tlo na
vapnencu tipično,
plitko i koluvijalno
Koluvij karbonatni
s prevagom
detritusa stijena
Vapneno dolomitna
crnica,
organomineralna
40
30
30
50-70
48 umjereno velika
15 Smeđe tlo na
vapnencu, tipično,
srednje duboko i
duboko
Kamenjara na
vapnencu
Vapneno dolomitna
crnica
organomineralna
60
20
20
60-80
45 umjerena
Prema iznijetim podacima može se konstatirati slijedeće: Pedokartografske
jedinice na istraživanom području obuhvaćaju u pravilu 2 do 3 pedosistematske
jedinice. Kamenitost i stjenovitost površine je jedna od značajka ovog područja.
Prirodne granice kartografskih jedinica najčešće su određene svojstvima
matičnog supstrata i reljefa. S obzirom na glavne faktore diferencijacije
pedohora oni na istraživanom području pripadaju uglavnom tipu toposekvenci i
litosekvenci, a nisu rijetki nalazi pedohora koji se od drugih razlikuju po
antropogenim promjenama. Za razumijevanje utvrđene građe (sastava) pedohora
treba stalno imati na umu činjenicu o velikom procesu translokacije zemljišnog
materijala i procesa erozije u dugoj evoluciji tala. Pokazalo se da dolomitnu
komponentu matičnog supstrata prati razvoj rendzine, a komponentu vapnenaca
crnica i smeđe tlo. Kamenitost i stjenovitost terena nije prikazana kao zaseban
član pedokartografske jedinice.
U prostornom planiranju uvijek se javlja pitanje kako na valjanoj ekološkoj
osnovi razgraničiti tla po namjeni jer je zatečeno stanje, u pravilu, rezultat
različitih okolnosti i ne zadovoljava ekološke i druge društvene potrebe.
Pošumljavanje u kršu treba prvo planirati izborom površine. U tu svrhu potrebno
je načiniti kartu prikladnosti tala za prioritetnu funkciju šume. Karta se izrađuje
na temelju:
- Pedološke karte krupnog mjerila 1:10000 ili 1:25000, - Svojstva tala koja su statistički obrađena i - Bonitetu tla (proizvodna svojstva tla).
Ponajprije za pošumljavanje na kršu treba izraditi prioritete te izraditi smjernice
za procjenu opće pogodnosti tala za pošumljavanje. Izrada smjernica oslanja se
na Odjel za šumarstvo organizacije FAO uz uvažavanje specifičnosti našeg
litoralnog krša.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 18
1.6. Geografija tla
Na ovom području zastupljena su vrlo plitka tla (15 cm) i plitka (15-35 cm) tla. Osnovna
značajka zemljišnog pokrivača na kršu je ekstremno izražena prostorna varijabilnost.
Najvažniji faktori diferenciranja zemljišnog pokrivača na kršu su: morfostruktura krškog
terena, petrografske modifikacije supstrata, procesi okršavanja te antropogeni utjecaji.
Procesi okršavanja na krškim zaravnima najodgovorniji su za mozaični karakter zemljišnog
pokrivača. Petrografske modifikacije karbonatnih stijena ističu se najviše u pojavi dolomita
unutar vapnenaca. U takvom mjerilu ne može se izlučiti svakih nekoliko hektara s rendzinama
na dolomitu nego ulazi kao dio zemljišne kombinacije koja se izražava u određenom postotku.
Varijabilnost zemljišnog pokrivača na kršu otvorila je problem metode kartiranja takvih terena.
Pokazalo se da ni na kartama krupnog mjerila nije moguće prikazati monokomponentnu
kartografsku jedinicu (pedosistematska jedinica je ujedno i kartografska jedinica). Metodom
transekata ustanovilo se postotno učešće pojedinog tipa tla pomoću kojih su dobivene složene
zemljišne kombinacije s 2 do 3 člana.
Pedološka karta je izrađena na temelju intenziteta opažanja koji odgovara mjerilu karte 1:50000
(jedno opažanje na 4 cm2 karte). Dodatna opažanja su izvršena na terenu da bi se načinila karta
1:25000, a izolirani dijelovi su kartirani na osnovi korelacije pedogenetskih faktora i tala.
1.7. Opterećenost tla onečišćivačima
Poseban oblik antropogenih utjecaja, koji se u posljednje vrijeme prati u vezi s
očuvanjem životne sredine predstavlja aerozagađivanje tala teškim metalima i
sumporom u blizini industrijskih postrojenja. Na širem području Vran planine nema
industrijskih postrojenja tako da nema ni podataka o opterećenosti onečišćivačima.
1.8. Klimatske prilike
Klima je jedan od bitnih prirodnih činilaca koji utječu na morfologiju reljefa,
vodene tokove, genezu i plodnost tla, a time i na rasprostranjenost i raznolikost
biljnog pokrivača. Za opis klime područja gospodarske jedinice "Vran planina"
korišteni su dostupni podaci najbliže meteorološke stanice Tomislavgrad (903
m.n.v.) za razdoblje 1973.-1984. i podaci za oborine na kišomjernoj stanici Blidinje
jezero 1183 m.n.v za period od 1965.-1982.Gospodarska jedinica "Vran planina" se
nalazi između 950 i 2020 m.n.v., tako da navedeni podaci meteorološke stanice
Tomislavgrad daju približno realnu klimatsku sliku područja koje se obrađuje.
Obilježje klimatske zone u kojem se nalazi ovo područje je planinska klima sa
suhim i kratkim ljetima te dugim i hladnim zimama. Značajke ove klime su nagli
prelazi iz jednog u drugo godišnje doba.
Vegetacijski period je relativno kratak i u Tomislavgradu traje oko 185 dana.
Tomislavgrad ima u toku godine 168,1 mraznih dana (temperature niže od 0° C) i
54,4 ljetna dana (temperatura viša od 25° C).
U tablici 9. prikazani su osnovni klimatski mjerni pokazatelji za meteorološku stanicu
Tomislavgrad i na temelju njih je izveden u smislu H. Waltera klimadijagram (slika 1).
Srednja godišnja temperatura zraka za Tomislavgrad iznosi 9,1 ° C.
Najtopliji mjesec za Tomislavgrad je srpanj sa srednjakom 18,2 ° C, a najhladniji siječanj sa
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 19
0,4 o C.
Najmanja temperaturna kolebanja su u ljetnom periodu, dok su najveća u toku zime i jeseni.
Srednja godišnja količina oborina za Tomislavgrad iznosila je u razdoblju od 1973.
do 1984. godine 1307 mm. Maksimum oborina je u studenom i prosincu, dok je
minimum u srpnju i kolovozu, što je značajka maritimnog pluvijometrijskog
režima.
Srednja godišnja količina oborina za Blidinjsko jezero iznosila je u razdoblju od
1965. do 1982. godine 1776 mm. Maksimum oborina je u listopadu, studenom i
prosincu, dok je minimum u srpnju i kolovozu. Više od 50 % ukupnih oborina
izlučuje se u obliku snijega, te je područje Blidinjeg jezera obično prekriveno
snijegom od kraja rujna do travnja.
Područje gospodarske jedinice "Vran planina" pod jakim je utjecajem zračnih
strujanja. Dominantni vjetrovi na ovom području su sjeverni i južni vjetar, sa
učestalošću 45 % u zimskom i 20 % u ljetnom razdoblju.
Tomislavgrad spada u područje sa najmanjom relativnom vlagom zraka u BiH.
Proljeća su vlažnija od jeseni. Isto tako vrijednost relativne vlage u jesen jednaka je
relativnoj vlazi u ljeto.
Tablica 9. Mjerni podaci meteorološke stanice Tomislavgrad (903 m.n.v.) za razdoblje
motrenja 1973.-1984. godine.
*Godišnji hod padalina na kišomjernoj stanici na Blidinjem jezeru 1965.-1982.
Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godina Temperatura zraka
Srednje mjesečne temperature ( ° C)
0,4 0,7 4,2 6,5 12,1 16,1 18,2 17,8 15,0 10,2 5,3 1,5 9,1
Oborine
Srednja mjesečna i god.
količina padalina (mm) 103 114 105 94 103 90 54 87 98 158 141 160 1307
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE
VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 20
Srednja mjesečna i god.
količina padalina (mm)
Blidinje jezero
168 174 124 158 117 105 65 86 110 192 260 217 1776
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 21
2. ŠUMSKE ZAJEDNICE U GOSPODARSKO JEDINICI "VRAN PLANINA"
Gospodarska jedinica "Vran planina" obuhvaća prostor planine Vran sjeverno od planine Čvrsnice.
To je planinsko područje s najvišim vrhovima koji neznatno prelaze 2000 m nadmorske visine dok
se najniži položaji kreću nešto iznad 1150 m/nm. S obzirom na raspon relativnih nadmorskih visina
od oko 900 m (usp. Trinajstić 1986, 1998), možemo u sklopu gospodarske jedinice razlikovati tri
vegetacijska pojasa i to altimontani (gorski) vegetacijski pojas koji je zastupljen s dinarskom
vegetacijskom zonom mješovitih šuma bukve i jele, subalpinski (pretplaninski) vegetacijski pojas
koji je zastupljens pretplaninskim šumama bukve, te adalpinski (doplaninski) vegetacijski pojas
zastupljen sa šumama klekovine (Pinus mugo).
Alpinski (planinski) pojas praktički nije razvijen, ali je na nekoliko ispona razvijena vegetacija
planinskih rudina svezeSeslerion tenuifoliae, koja zbog antropogene degradacije zauzima
mjestimično i veće površine.U skladu sa “Standardom boja i znakova” koji se primjenjuje kod
izrade i tiska “Vegetacijske karte Hrvatske 1:100000”, a s obzirom na “princip topline boje”
sunčeva spektra (usp. Trinajstić i Šugar 1975, Trinajstić 1987), bukove su šume prikazane
tamnijom zelenom bojom. Obzirom na termofilnost, mezofilnost ili kriofilnost, mezofilne
bukovo-jelove šume označene su modrim linijama na zelenoj podlozi, pretplaninske bukove
šume ljubičastim linijama na zelenoj podlozi, te šume klekovine ljubičastom bojom.
Termofilne šume običnog bora (Pinus sylvestris) prikazane su žutom bojom, dok su crnoborove
šume (dijelom kulture) označene svijetlonarančastom bojom.
Više-manje otvorene šikare s dominacijom lijeske, kao mezofilne vrste, označene su širokim
prugama svijetlozelene boje na bijeloj podlozi.
Pretplaninske rudine koje su na kartiranom prostoru nastale degradacijom šumske vegetacije
zbog toga što u pravilu nastaju degradacijom pretplaninskih bukovih šuma označene su linijama
i znakovima svijetlo ljubičaste boje na bijeloj podlozi. Planinske rudine označene su linijama
i odgovarajućim znakovima u tamnijoj ljubičastoj boji na bijeloj podlozi.
As. Seslerio autumnalis-Fagetum (Ht. 1950.) M. Wraber 1960.
2.1. Šuma bukve s jesenskom šašikom (primorska bukova šuma)
Termofilna šuma bukve s jesenskom šašikom (Sesleria autumnalis) često se naziva i “primorska bukova
šuma”. Taj posljednji naziv je potpuno točan samo onda kad se ta šumska zajednica razvija na primorskim
padinama Dinarida, ali je u mnogo slučajeva ustanovljeno da se ona razvija i u unutrašnjosti pojedinih
užih geografskih cjelina i znatno udaljenih od mora, odnosno izvan Primorja. Ipak, svagdje tamo, gdje se
“primorska bukova šuma” razvija nešto dublje u unutrašnjosti, možemo njenu pojavu i razvitak izravno
povezati s utjecajima sredozemne klime koji zbog lokalnih orografskih prilika prodiru dublje u kopno.
Takva je situacija i u sklopu gospodarske jedinice "Vran planina", gdje se bukove šume s jesenskom
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 22
šašikom razvijaju na južnom, rubnom dijelu s najmanjima nadmorskim visinama, koji je izložen utjecajima
sredozemne klime. Na primorskim padinama as. Seslerio autumnalis-Fagetum predstavlja u
fitogeografskom smislu klimazonalnu šumsku zajednicu. Ona u sklopu europsko-montanog vegetacijskog
pojasa izgrađuje posebnu paramediteransku vegetacijsku zonu, jer u svom flornom sastavu ujedinjuje i niz
termofilnih submediteranskih vrsta. Kad se “primorska bukova šuma” razvija u unutrašnjosti kopna,
predstavlja u fitogeografskom smislu ekstrazonalnu zajednicu, jer se razvija pod utjecajem lokalnih,
mikroklimatskih prilika. Razvitku bukove šume s jesenskom šašikom pogoduje i otvaranje sklopa, pa su to
u unutrašnjosti najčešće panjače više manje otvorenog sklopa.
Za prepoznavanje i ograničenje navedene zajedice najvažnije su uz bukvu (Fagus sylvatica)
još i jesenska šašika (Sesleria autumnalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), javor gluhač
(Acer obtusatum), crni jasen (Fraxinus ornus). U sloju niskog rašća česte su vrste Convallaria majalis,
Polygonatum odoratum, Lathyrus venetus, Tanacetum corymbosum, Carex flacca i dr.
As. Abieti-Fagetum (dinaricum) Tregubov 1957.
2.2. Gorska mješovita šuma bukve i jele
Kad se u bukovim sastojinama počinje javljati jela (Abies alba) znak je da su ekološke značajke
staništa postale hladnije ivlažnije, nego li u čistim, brdskim bukovim šumama nižih položaja. To je
značajna šumska zajednica gorskog pojasa, izgrađena od velikog broja, preko 250 vrsta (usp.
Trinajstić 1995), a zbog obilne zastupljenosti jele, u pravilu je jedna od najvrednijih gospodarskih
šuma izvan hrastovog pojasa. Odnos jele i bukve u smjesi može biti vrlo različit. Obično u tzv.
društvenim šumama prevladava jela, a u privatnim bukva. Međutim, u sklopu primorskih Dinarida
udio jele se od zapada prema istoku postupno smanjuje i u onim sastojinama koje i kroz dulje
vrijeme nisu bile znatnije utjecane. Isto tako zbog neplanske eksploatacije jele u graničnim
dijelovima njena areala u smjeru prema Primorju, često su i prividno čiste bukove šume u stvari
bukovo-jelove, jer se jela nalazi u sloju niskog rašća ili grmlja i tek u procesu konverzije prelazi u
sloj drveća.
Kad se u sastavu bukovo-jelovih šuma s većim udjelom razvija smreka (Picea abies ),to ukazuje
na posebne lokalneekološke uvjete. Uzrok tomu može biti djelomično otvaranje sklopa, jedna od
razvojnih faza bukovo-jelovih šuma ili unošenje smreke uzgojnim zahvatima i sl.Interpretacija
onih sastojina u kojima dominiraju samo jela i smreka, iako i u takvim situacijama uvijek pridolazi
i bukva, bar u sloju grmlja, može biti različita. Bosanski su autori (Fukarek, Stefanović, Lakušić)
to interpretirali različito, npr. kao "Abieti-Piceetum illyricum”, “Abieti-Piceetum dinaricum”,
“Piceetm abietis dolomiticum” (usp. Zupančič 1980, 1982, 1988, Zupančič et al. 1986). Danas u
Europi prevladava mišljenje (usp. Th. Müller 1992) da se tu u osnovi ipak radi o šumi jele na
karbonatima označenoj kao as. Pyrolo-Abietetum Oberdorfer 1957, s time da su one sastojine u
kojima se javlja smreka bile označavane imenom “Piceo-Abietetum”. Kakva je konkretna situacija
u sklopu gospodarske jedinice "Vran planina" teško je ustanoviti bez terenskih istraživanja. Na
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 23
karti su sastojine s većim udjelom smreke označene odgovarajućim, dodatnim znakom za smreku.
Vrste za prepoznavanje: Fagus sylvatica, Abies alba, Picea abies, Rhamnus fallax, Lonicera
alpigena, Lonicera nigra,Vaccinium myrtillus, Galium rotundifolium, Geranium robertianum,
pomladak jele.
As. Aceri pseudoplatani-Fagetum Fukarek 1969.
2.3. Pretplaninske šume bukve i gorskoga javora
To je jedan od oblika pretplaninskih šuma Dinarida, naročito onih koji su udaljeniji od Alpa.
Bukova stabla su uglavnom niska, široke krošnje, na ravnim površinama uspravna, na
više-manje kosim padinama u donjem dijelu znakovito svinuta, zbog djelovanja snijega koji
klizi niz padinu, pa počinje svijati već mlada stabla. Uz bukvu se u sloju drveća s većim ili
manjim udjelom razvija gorski javor (Acer pseudoplatanus). Što je sklop bukovih stabala
otvoreniji, učešće javora je veće. U sloju niskoga rašća stalne su Polystichum lonchitis,
Saxifraga rotundifolia, Adenostyles alliariae, Ranunculus platanifolius.
Pretplaninske bukove šume najvećim dijelom nemaju veliko gospodarsko značenje, ali su
važne zaštitne šume, naročito za zadržavanje snijega radi sprečavanja erozije i snabdijevanje
podzemnih rezervoara vodom - sniježnicom.
Vrste za prepoznavanje: Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Rhamnus fallax, Lonicera
alpigena, Polystichum lonchitis, Saxifraga rotundifolia, Adenostyles alliariae, Raunculus
platanifolius.
As. Lonicero borbasianae-Pinetum mugi Ht. 1938.
2.4. Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom
Klekovina na Dinaridima predstavlja granicu šumske vegetacije. Na planini Vran u sklopu
gospodarske jedinice "Vran planina" zauzima vrlo velike površine u najvišem šumovitom
dijelu planine. To je u prirodoznanstvenom smislu vrlo značajna biljna zajednica, ali ona u
gospodarskom smislu nema praktički nikakvo značenje. Na pojedinim dinarskim planinama
krčili su je radi dobivanja pašnjaka za ovce. Vrlo vjerojatno se to radilo i na planini Vran. O
tome svjedoče mnogobrojne plješine, istaknute na topografskoj podlozi, tvoreći međusobne
odnose klekovina-planinske rudine po principu mozaik-kompleksa.
Neke veće ne šumske površine označene su posebno. Tu se radi o as. Carici kitaibelianae-Helianthemetum
alpestris, pa i tamo, gdje su zbog malene površine prekrivene bojom. Međutim, klekovina ima vrlo veliku
moć osvajanja terena, a tomu je pogodovao prestanak intenzivne paše, pa se može očekivati da će sve
nešumske površine unutar sastojina klekovine razmjerno brzo biti pošumljene. Tamo gdje nije dolazilo do
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 24
krčenja ili paljenja, sastojine klekovine imaju prašumski karakter.
Vrste za prepoznavanje:Pinus mugo, Lonicera borbasiana, Sorbus aucuparia subsp. glabrata, Huperzia
selago,Vaccinium myrtillus, V. vitis-idaea, Polystichum lonchitis,
Dryopteris phaegopteris.
As. Erico-Pinetum sylvestris Br.-Bl. 1939.
2.5. Šume običnog bora s risjem
To je, na dolomitima u Alpama vrlo rasprostranjena šumska zajednica običnog bora. Bosanski autori, u
prvom redu Stefanović (1958) nastojali su šume običnog bora u Bosni, razvijene na dolomitnoj podlozi
izdvojiti u posebnu geografsku varijantu “dinaricum”, ali to danas nije u skladu s važećim
sintaksonomskim kodeksom (usp. Barkman et al. 1986). Zbog toga, ali i zbog vrlo selektivne dolomitne
podloge priključili smo navedene šume općenito rasprostranjenoj asocijaciji Erico-Pinetum sylvestirs. U
njoj su zastupljene sve one najvažnije vrste koje susrećemo i u Alpama, pa možemo smatrati da P.sylvestris
na dolomitima u Bosni ne tvori posebnu šumsku zajednicu, za razliku od crnoga bora (P. nigra), koji se
ponaša drugačije. Naime, obični bor je sjevernjačka (borealna vrsta)i u našim je krajevima uglavnom relikt
iz hladnog razdoblja postglacijala, dok je crni bor južnoeuropska vrsta i u pojedinim dijelovima južne
Europe, pa i kod nas razvija niz lokalno značajnih šumskih zajednica.
U sklopu gospodarske jedinice "Vran planina" osim tipično razvijenih sastojina navedene
zajednice, nalazimo i površine osiromašenog flornog sastava, koje su u stvari napušteni
pašnjaci na koje se je naselio bor kao pionirska vrsta. Tijekom dovoljno dugoga vremenskog
razdoblja i takve će sastojine poprimiti značajke prirodne šumske zajednice.
Vrste za prepoznavanje: Pinus sylvestris, Erica herbacea, Amelanchier vulgaris, Cotoneaster tomentosa,
Dorycnium pentaphyllum, Leontodon incanus, Carex humilis i niz
drugih, manje značajnih.
As. Ostryo-Pinetum nigrae Trinajstić 1995.
2.6. Šume crnoga bora i crnog graba
Ovim smo imenom označili sastojine crnoga bora koje su inicijalno podignute kao kulture,
a tijekom vremena se približile prirodnim sastojinama crnoga bora dinarskog prostora. Ta se
zajednica od prirode razvija na vapnencima, ali i tamo, gdje je proučavana (sjeverni Velebit)
teško je tvrditi koja bi od sastojina bila iskonski prirodna, a koja podignuta kao kultura,
naplodila sjemenom neki od kamenjarskih pašnjaka i tako ga osvojila. Potpuno je analogna
situacija i u sklopu gospodarske jedinice Vran. Dakako pomnijim bi se terenskim istraživanjima
moglo dogoditi da se navedeno gledište djelomično i korigira, ukoliko bi se
crni bor proširio i na dolomitnu podlogu. Koja bi od poznatih šumskih zajednica crnoga
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 25
bora u tom slučaju bila razvijena trebalo bi istražiti posebnim istraživanjima, jer iz područja
Vran-planine nema nikakvih literaturnih podataka o fitocenološkim značajkama šuma crnoga bora
u skladu sa suvremenim istraživanjima. Budući da mjestimično sastojine crnoga bora dolaze u
direktni dodir sa šumama bukve i jele, može se pretpostaviti da su se one na takvim mjestima
razvile na staništu bukovo-jelovih šuma poslije njihove degradacije. Prepuštanjem prirodnom
razvitku, postupno bi se i jela i bukva vratile na takvo stanište i tijekom vremena potisnule crni bor.
Vrste za prepoznavanje: Pinus nigra (kultura, djelomično subspontan).
Sastojine vrste Corylus avellana
2.7. Šikare lijeske
U europskoj fitocenološkoj literaturi obično se šikare lijeske ne smatraju nekom posebnom
asocijacijom, već sastojinama u kojima dominiraju grmovi lijeske s različitom kombinacijom
drugih vrsta. Sastojine lijeske su obično otvorene, pa se između grmova lijeske razvija tipična
pašnjačka vegetacija, a kad se takve šikare sklope, što je razmjerno rijetko, odmah se pojavljuju
elementi tipične šumske vegetacije. Za područje gospodarske jedinice "Vran planina" značajno je
da su sastojine lijeske pionirski razvojni stadij bukovo-jelovih šuma, iako su okružene šumama
običnog bora. U tom bismo smislu mogli pretpostaviti da se je bor djelomično proširio i na
potencijalno bukovo-jelovo stanište, što nije neuobičajeno.
Vrste za prepoznavanje: Najvažnija je lijeska - Corylus avellana, zatim Cornus sanguinea,
Crataegus monogyna, Rosa sp. div.
As. Festucetum bosniacae Ht. 1930.
2.8. Pretplaninske rudine oštre vlasulje
U sklopu gospodarske jedinice "Vran planina" ta zajednica zbog većih nadmorskih visina
zauzima vrlo velike površine, od nekih 1300 do 1800 m/nm. Mjestimično se u sastojine
navedene zajednice useljava crni bor (Pinus migra ), pa bi sukcesija privremeno tekla u smjeru
razvitka crnoborovih šuma na vapnencima, dok bi se kao terminalni stadij u sukcesiji
najvjerojatnije razvile mezofilne bukove šume, možda i bukovo-jelove šume, što bi bilo uvjetovano
mikroreljefom.
Najvažnija vrsta za prepoznavanje je Festuca bosniaca.
As. Carici kitaibelianae-Helianthemetum alpestris Ht. 1930.
2.8. Travnjaci golog šaša i alpske sunčanice
Ta travnjačka zajednica planinskih rudina zauzima najviše dijelove Dinarskih planina, od
prirode iznad gornje šumske granice. U sklopu ove gospodarske jedinice ona je
najvjerojatnije antropogeno razvijena, na površinama koje od prirode pripadaju šumama
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 26
klekovine. Toj su zajednici priključeni najviši položaji grebena Vran između 1800-2000
m/nm. Granica prema zajednici Festucetum bosniacae nije oštra, a zavisi od lokalnih
mikroklimatskih utjecaja. Hladnije i vjetrovitije mikrostanište zauzima goli šaš, a toplije i
zaštićene vlasulja. To za šumarsku praksu uglavnom nema nikakvo praktično značenje.
Vrste za prepoznavanje: Sesleria tenuifolia, Carex kitaibeliana, Helianthemum alpestre,
Gentiana clusii, Crepis dinarica niz drugih, manje značajnih.
As. Bromo-Seslerietum interruptae Trinajstić 1969.
2.9. Travnjaci isprekidane šašike i uspravnog ovsika
Ta je travnjačka (kamenjarsko-pašnjačka) zajednica razvijena u nižim dijelovima gospodarske
jedinice na položajima izloženim buri, obično u sklopu as. Saturejo-Caricetum humilis.
Vrste za prepoznavanje: Sesleria interrupta, Carex humilis, Bromus erectus, Globularia
cordifolia, Euphrasi illyrica, Teucrium montanum i dr.
As. Saturejo-Caricetum humilis Trinajstić (1981) 1999.
2.10. Kamenjare šaša crljenike s crvenim primorskim vriskom
Ta je kamenjarsko-pašnjačka zajednica imenovana tijekom vegetacijskog kartiranja još
1981. godine, a tek je u posljednje vrijeme i fitocenološki proučena (usp. Trinajstić 1999).
Zauzima vrlo velike površine naročito od južnog Velebita na istok i jugoistok, a u
Gorskom kotaru (Fužine-Vrata) dostiže svoju krajnju sjeverozapadnu granicu. U smjeru
prema jugoistoku prelazi u Bosnu, a vjerojatno se nastavlja i u Hercegovini. Velike
površine zauzima na rubovima Livanjskog polja, a odatle se širi prema Duvanjskom polju,
gdje zauzima sjeverne dijelove na padinama Malovana i Vrana. Zanimljivo je naglasiti da
se na prostoru Gospodarske
jedinice "Vran planina" u sklopu navedene zajednice pojavljuje vrsta Potentilla
tommasiniana, koja se smatra karakterističnom za as. Festucetum illylricae-valesiacae,
rasprostranjenom u dijelovima Duvanjskog polja. To je s gospodarskog gledišta značajan
pašnjak za ovce i tako se do nedavno koristila.Prestankom paše polagano zarašćuje u
šumu, pa ako se taj proces nastavi, na najvećem dijelu površina ona će nestati. U sklopu
gospodarske jedinice Vran kao prvi stupanj u sukcesiji pojavljuju se šikare lijeske
(Corylus avellana).
Vrste za prepoznavanje: Carex humilis, Satureja subspicata, Bromus erectus, Festuca illyrica,
Festuca valesiaca, Globularia cordifolia, Teucrium montanum.
U tablici 10. i karti 5. prikazane su biljne zajednice sa pripadajućim površinama i
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 27
postotnim učešćem u ukupnoj površini gospodarske jedinice.
Tablica 10. Biljne zajednice u gospodarskoj jedinici "Vran planina".
Biljna zajednica
Površina
ha %
Šuma bukve s jesenskom šašikom 570,61 7,49
Gorska mješovita šuma bukve i jele 954,29 12,53
Pretplaninske šume bukve i gorskoga javora 581,31 7,63
Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom 1321,15 17,34
Šume crnoga bora i crnog graba 522,65 6,86
Šikare lijeske 164,92 2,16
Pretplaninske rudine oštre vlasulje 1688,69 22,17
Travnjaci golog šaša i alpske sunčanice 294,56 3,87
Travnjaci isprekidane šašike i uspravnog ovsika 19,17 0,25
Kamenjare šaša crljenike s crvenim primorskim vriskom 860,28 11,29
Ukupno 7617,96 100,00
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 28
Karta 6. Biljne zajednice gospodarske jedinice "Vran planina"
3. OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA GOSPODARSKE JEDINICE "VRAN
PLANINA"
Od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta na području gospodarske jedinice "Vran
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 29
planina" šuma visokog uzgojnog oblika ima 4110,06 ha, dok šuma niskog uzgojnog oblika
ima 1000,17 ha. Neobraslo proizvodno tlo ima površinu od 2500,46 ha. S bzirom na smještaj
gospodarske jedinice veliko je značenje općekorisnih funkcija ovih šuma za zaštitu zemljišta,
sanaciju erozijskih područja i sveukupan prinos čistoći zraka i poboljšanju klimatskih uvjeta.
3.1. Zaštita tla, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava
Šuma štiti svoje tlo od erozije (vodom, snijegom, vjetrom), od osiromašenja tla, padanja
kamenja te puzanja i klizanja tla. Šumski ekosustav je najučinkovitiji zaštitnik od akvatične
erozije. Iako šuma ima sve značajke koje utječu na eroziju, ona će se ipak događati, samo što
je konačna bilanca pozitivna jer šuma stvara više tla nego što ga izgubi erozijom.
Šume gospodarske jedinice "Vran planina" obzirom na položaj, reljef, njenu konstituciju i
strukturu, ima značajnu ulogu u zaštiti tla i cestovnih prometnica od erozija, bujica i udara
vjetra.
3.2. Utjecaj na vodni režim i hidroenergetski sustav
Hidrološka funkcija šume sastoji se u pročišćavanju podzemnih i površinskih voda, te u
stalnosti opskrbe vodom i sprečavanju njezina brzog otjecanja. U većoj ili manjoj mjeri svaka
šuma obavlja hidrološku funkciju. Utjecaj šume na vodozaštitu ovisi o staništu i o šumskoj
sastojini. Vrlo značajnu ulogu imaju u tome reljef, geološka podloga i tlo, vrste drveća u
sastojini, dob i sklop krošanja. O spomenutim odlikama ovisi učinkovitost šume na hidrološke
prilike određenog šumskog prostora.
Hidrološki utjecaj šume dolazi osobito do izražaja za dugotrajnih kiša, ljetnih pljuskova s
velikom količinom kiše te u proljeće za vrijeme topljenja snijega. Kretanje vode u nekoj šumi
ovisi o količini transpirirane vode pojedinih vrsta drveća, o intercepciji pojedine vrste drveća,
o evaporaciji, o tlu i njegovoj moći upijanja, o matičnom supstratu te o slojanju u sastojini, o
godišnjoj količini oborina i njihovu rasporedu. Ovisno o povoljnoj ili nepovoljnoj rezultanti
navedenih parametara određena šuma je u vodozaštitnom smislu manje ili više učinkovita.
Šume gospodarske jedinice "Vran planina" sa svojom obraslom površinom značajne su za
reguliranje vode, te imaju izraženu hidrološku funkciju.
3.3. Utjecaj na plodnost tla i poljodjelsku proizvodnju
U blizini gospodarske jedinice "Vran planina" nema većih naselja i poljoprivrednog zemljišta
(oranice, voćnjaci) koja su u samom dodiru sa šumom. Šuma ublažava klimatske ekstreme na
poljoprivrednim površinama, osigurava izmjenu zraka, te sprječava pojavu hladnih zračnih
strujanja. Taj pozitivan utjecaj šume zamjećuje se do 60 km udaljenosti od ruba šumskog
kompleksa veličine najmanje 4000 ha. Što je kompleks šume prostraniji taj je utjecaj veći.
Svakako će sastojine ove gospodarske jedinice neizravno djelovati na poljoprivredne površine
u Duvanjskom polju kao dio većeg šumskog kompleksa. Ljeti povećava vlažnost zraka na
okolnoj površini, a kao izvrstan pročistač zraka šuma štiti okolne poljoprivredne površine od
imisijskih onečišćenja, budući je asimilacijska površina šumskog drveća značajno veća od
površine koju šuma zauzima. Vjetrobranskom funkcijom sprječava prekomjerno isparavanje i
isušivanje poljoprivrednog tla kao i promjenu mikroklime. Šume gospodarske jedinice "Vran
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 30
planina" kao dio većeg šumskog kompleksa imaju pozitivno djelovanje na poljoprivredno
zemljište.
3.4. Utjecaj na klimu
Sve šume u Bosni i Hercegovini imaju klimatsko - zaštitnu funkciju. Ta funkcija je veća,
odnosno vrednija, na područjima gdje je šumovitost krajolika manja. Tako svaka obrasla
površina ima velik utjecaj na klimu u ovom području.
Šume gospodarske jedinice "Vran planina", kao kompleks šuma planine Vran pozitivno utječu
na klimu udaljenijih većih naseljenih područja, a neposredno na najbliža naselja (sela).
3.5. Zaštita i unapređenje čovjekova okoliša
Zaštita i unapređenje ljudskog okoliša podrazumijeva zaštitu naselja od onečišćenog zraka i
buke. To je imisijska funkcija šume.Šuma je izvrstan pročistač zraka i u svojim krošnjama
može zadržati više desetaka tona prašine, što ovisi o vrsti drveća i gustoći krošanja šume.
Asimilacijska površina šumskog drveća je značajno veća od površine koju šuma zauzima.
Tako jela i smreka imaju 14 do 15 puta, a bukva i hrast 6 do 8 puta veću asimilacijsku
površinu od površine šume (indeks lišća). To svojstvo čini šumu vrlo učinkovitim
pročišćivačem zraka. Goleme količine otrova kao što su sumporni dioksid, dušični oksidi,
fluor, pesticidi, deterdženti, fotooksidanti, teški metali i drugi gomilaju se u šumi.
Imisijska funkcija šume ocjenjuje se prema udaljenosti od naselja, reljefu, intenzitetu vjetra i
izvoru emisija. Šume gospodarske jedinice "Vran planina" s obzirom na položaj i reljef
(nadmorska visina) nalazi se u smjeru glavnih onečišćenja te tako sve njene obrasle površine
imaju utjecaja po ovoj funkciji.
3.6. Stvaranje kisika i pročišćavanje atmosfere
Ova funkcija ogleda se u velikoj proizvodnji kisika i to oko 20 tona po ha godišnje,
pročišćavanju zraka zadržavanjem na svojoj asimilacijskoj površini (7 do 15 puta veća od
površine šume) velike količine otrova te u apsorpciji velikih količina ugljičnog dioksida čije je
smanjivanje u atmosferi od velikog značaja za zaustavljanje negativnih klimatskih procesa.
Ova funkcija je usko vezana uz zdravstvenu, rekreacijsku i protuimisijsku funkciju šume.
Sve obrasle površine ove gospodarske jedinice imaju utjecaj po ovoj funkciji.
3.7. Rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija
Kako su ovo gospodarske šume osnovna funkcija ovih šuma je ekonomska iako svojim
položajem, sadržajima i izgledom šuma "Vran planina" ima vrlo velike potencijalne
mogućnosti (s obzirom na svoju površinu) za spunjavanjenavedenih socijalnih funkcija šume.
3.8. Utjecaj na faunu i divljač
Pod šumskom faunom podrazumijevaju se pojedine životinjske vrste ili skupine životinja koje
imaju svoju veliku ulogu u funkcioniranju cjelokupnog šumskog ekosustava, odnosno
uspostavljanju ravnoteže toga ekosustava kada dođe do njenog narušavanja (fauna tla, mravi i
drugi korisni insekti, štetni insekti, ptice, glodavci, divljač i druge). Može se reći da postoji
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 31
međusobni uzajamni utjecaj šuma-njena fauna. U slučaju stabilnosti šumskog ekosustava, u
najvećoj mjeri je izražen utjecaj općekorisnih funkcija šume na njenu faunu. To se šumi
učinkovito vraća kada njena fauna sudjeluje u pozitivnim procesima koji vode trajnom
podržavanju stabilnosti šumskog ekosustava. To se odnosi i na šumsku divljač kao dio šumske
faune s kojom se posebno gospodari. Pozitivni utjecaji na šumsku divljač biti će najviše
izraženi u uvjetima zdrave, stabilne i normalno gospodarene šume, što će se odraziti i na
pozitivne učinke pri gospodarenju šumskom divljači.
4. ZAŠTIĆENO PODRUČJE
Zaštićeno područje pripada u šumsku zajednicu Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom
(Lonicero borbasianae-Pinetum mugi Ht. 1938) područje je omeđeno sa svih strana
planiskim grebenima tako da je teško pristupačno. Pristupiti se može smao pješice za što je
potrebno oko 1-2 sata hoda.Samo područje je stanište divljači ugroženih i rjetkih vrsta kao
što je Divokoza, Mrki medvjed , Ris, Vuk i druge. Zbog nepristupačnosti zažtićenog područja
životinje ovdje imaju mir i nisu proganjane što im omogućuje nesmetanu reprodukciju.Zbog
svoje nepristupačnosti biljni svjet (zeljaste biljke) nisu istražene no u narednom periodu
pokušaće se i ovaj dio odraditi. Južnim dijelo zaštićenog područa prolazi prolazi planinarska
staza koja je probijena ( orezivanje grana klake izvršeno je 2013. i 2014. godine u režiju
planinarskog društva "Orlova stina"). Zaštićeni područje je obraslo klekom tako da je većim
djelom neprohodno i kretati se može uglavnom planinarskom stazom no postoje i proplanci i
plješine koje su nekada davno prije ( 30-40 godina) služila kao ispaša za stoku ( uglavnom
volove) koji bi dolazili u kasno proljeće a odlazili u ranu jesen bez nazora ljudi koji bi
povremeno samo donosili sol vode je bilo dovoljno jer su bile izgrađene lokve za napajnje.
Osnovna karta u zaštićenog područja prikazana je na karti 6.
4.1. Popis odjela, odsjeka zaštićenog područja
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 32
Odjel Odsjek
Površina
(ha) Gospodarska klasa
Vrsta
zaštite
Biljna zajednica
Kategorija i
subkategorija Karakteristika
Dozvoljene
aktivnosti
Tip
zaštićenog
područja
40 c 19,19 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla
Šum
e klekovin
e s bo
rbaševo
m ko
zokrvin
om
Lon
icero b
orb
asia
na
e-P
inetu
m m
ug
i
1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza,
izgradnja
skijaških
staza i
vučnica 1c
41 c 4,66 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza,
izgradnja
skijaških
staza i
vučnica 1c
42 158,42 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla
,sjemenska
sastojina
bora
krivulja 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Konverzija
niskog
uzgojnog
oblika u
visoki;
sanitarne
sječe 1c
67 94,19 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
68 105,99 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
69 74,72 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
70 b 50,35 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza,
izgradnja
skijaških
staza i
vučnica 1c
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 33
82 24,5 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
83 c 20,72 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
85 b 23,22 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla
,sjemenska
sastojina
bora
krivulja 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
87 b 53,57 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla
,sjemenska
sastojina
bora
krivulja 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
87 c 3,32 6602
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
89 b 49,9 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
90 107,09 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
91 70,65 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
92 52,92 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 34
93 70,06 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
94 78,41 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
95 109,16 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
96 a 68,3 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
96 b 6,16 6602
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
97 a 61,42 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
97 b 5,3 6602
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
97 c 2,27 6602
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
98 a 101,96 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
98 b 1,41 6602
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 35
99 120,04 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
104 a 18,8 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla
,sjemenska
sastojina
bora
krivulja 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
105 b 26,41 6510
Staništa
divljači i
zaštita tla
,sjemenska
sastojina
bora
krivulja 1c
Šume
endemske
vrste, bor
krivulj
Prosjecanje
planinarskih
staza 1c
Ukupno 1583,11
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 36
Karta 7. Pregledna karta zaštićenog područja u gospodarskoj jedinici "Vran planina"
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 37
Slika 2. Satelitski snimak zaštićenog područja
5. OPIS ENDEMSKE VRSTE KOJA DOMINIRA NA OVOM PODRUČJU
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Podrod: Pinus
Vrsta: Pinus mugo Turra (Planinski bor, klekovina ili bor krivulj)
Kategorija ugroženosti: Endem
Ovisno od stanišnih uvjeta, habitus mu jako varira. Javlja se kao nizak, polegnut grm, ili naraste do
10 m visine. Najviše se susreće u obliku polegnutog grma, čija nepravilan debla leže na zemlji ili
kamenju. Grane su guste, sabljasto povijene prema gore.
Kora je crvenkastopepeljasta i tanka (oko 4 mm). Ljušti se u malim ljuskama.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 38
Korijenov sustav nema žilu srčanicu. Bočni korijeni su brojni i jako razgranati, a šire se u promjeru i
do 10 metara.
Pupovi su izduženo jajasti, jako smolasti. Ljuske pupoljaka su svijetlocrvene.
Četine (iglice) su duge 2 do 6 cm, te široke 1.5 do 2 mm. Tamnozelene su boje, jednobojne nalicu i
naličju. Ukočene su i oštre, na rubovima fino nazubljene. Nalaze se u parovima u bijelom kožičastom
rukavcu. Ostaju na granama 5-10 godina.
Muški cvjetovi su do 15mm dugi, žute boje. Ženski su cvjetovi okruglasti, plavičasti, većinom u
grupama od 2 ili 3. Cvate u lipnju i srpnju.
Šišarke (češeri) su u mladosti plavičaste, a kasnije smeđe, okruglaste, 2-7 cm duge i do 2.5 cm
široke, sjedeće. Apofiza je rombična ili kvadratična sa crnkasto oivičenom grbicom (pupkom).
Dozrijevaju u proljeće, treće godine.
Sjeme je jajoliko, sivosmeđe boje, do 5 mm dužine, sa 2-3 puta dužim krilcem. Mlada biljčica klije
sa 3-8 supki.
Stanište:
Priloagođen je na ekstreme surove planinske klime na gornjoj granici šume i drveća.
Nastanjuje subalspki i alpski pojas, gdje na granici šumske vegetacije obrazuje posebnu vrlo
karakterističnu zajednicu klekovine bora (Pinetum munghi). U sjevernom dijelu areala naseljava
i tresetišta. Dopire do 2600 mvisine.
Može ju se naći u srednjoj i južnoj Europi. U širokom arealu se javlja nekoliko varijeteta i formi.
Na Dinaridima je najčešći Pinus mugo var. mugo, na alpama i Sudetima Pinus mugo var. pumilio, a
na Pirinejima i zapadnim Alpama Pinus mugo var. uncinata.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 39
Slika 3. Kleka (Pinus mugo )
6. GOSPODARENJE ŠUMAMA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA
Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom prepustiti prirodnom razvoju.Dopuštene radnje
navedene su u poglavlju 4.1. za svaki pojedini odjel i odsjek ponaosob.
6.1. Obilježba zaštićenog područja Samu obilježbu na terenu nije potrebno postavljati jer se radi o teško pristupačnom neprohodnom,
strmom terenu i nebi bilo nikakvog efekta jer jednostavno nema pristupa zaštićenom području
relevantnom broju ljudi.Tim područjem kreću se isključivo planinari eventualno krivolovci i naša
lovočuvarska služba.
Potrebno je postaviti najmanje tri inoformarivne table s kartom zaštićenog područja eventualno
navesti i osnovne podatke o području ( površina, endemična vrasta kleka, od divljači divokoza itd.)
Table će se postaviti na najfrekventnija mjesta uz glavne prometnice i to: križanje cesta , uz smo
jezero Blidinje , Tomislavgrad , Posušje; križanju šumskih cesta na Omrčenici i križanju šumskih
cesta u predjelu Lugava cesta koja dolazi iz smjera Ljubuše i glavne ceste prema 80 odjelu . Na
svaku tablu staviti udaljenost od table do granice zaštićenoga područja.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 40
7. OPIS NEKIH RIJETKIH I UGROŽENIH VRSTA DIVLJIH ŽIVOTINJAKOJE
NASELJAVAJU ZAŠTIĆENO PODRUČJE
Šume i šumska zemljišta, predstavljaju dio kopnenih ekosistema sa vrlo izraženom biološkom
raznolikošću i zbog toga zaslužuju odgovarajuću pažnju. - Posebno u Bosni i Hercegovini – gdje pokrivaju
više od 45% površina zemlje i gdje je bogatstvo prirodnih razlika (uslovljeno geografskom pozicijom,
različitim geološkim podlogama, nadmorskim visinama, konfiguracijom, različitom klimom i pedološkim
procesima) stvorilo povoljne uslove za razvoj mnogobrojnih različitih biljnih zajednica koje su - opet, u
svom okrilju omogućile opstanak, reprodukciju i uspješan razvoj brojnim životinjskim vrstama, često i na
veoma malim prostorima.
Područje gospodarske jedinice "Vran planina" ne predstavlja izuzetak u ovom smislu, a u njemu
borave brojne autohtone životinjske vrste. U daljem tekstu navodimo nekoliko vrsta, a kriteriji za njihov
izbor kao rijetkih i ugroženih vrsta bili su sadašnje stanje njihovih populacija u Bosni i Hercegovini i njihov
zakonski status, kako u BiH tako i u svjetu.
7.1. Divokoza Sistematizacija:
Razred: Sisari (Mammalia)
Red: Papkari (Artiodactyla)
Podred: Preživači (Ruminathia)
Porodica: Šupljorošci (Bovidae)
Rod: Divokoze (Rupicapra )
Vrsta: Divokoza (Rupicapra Rupicapra )
Opis tijela
Visina hrpta iznosi oko 80 cm. Ttijelo je dugo do 110 cm.
Težina odraslog divojarca varira od 25 do 45 kilograma, a kod divokoze 20 do 30 kilograma.
Kod linjanja divokoze mijenjaju osje i čekinje, a malje ne mijenjaju. Ljetna boja dlake je žućkasta
do svijetlosmeđa, a zimska je tamnija do mrka. Od ušiju preko očiju ima crnu prugu, a tamna pruga
se pruža grebenom leđa uzdužno.
Na leđima je zimi dlaka dužine i do 20 centimetara (čekinje), koju lovci nazivaju "divokozina brada"
ili "peraja", a čupaju je i prave čuperke i stavlaju na šešir kao ukras.
Parenje
Nazivamo ga još i prskanje ili prsk, a odvija se u studenome ili u prosincu. Spolnu zrelost postiže u
trećoj godini života ( s 2,5 godine). Gravidnost traje 24 -26 tjedana. Okoti (ojari) 1, rjeđe 2 jareta.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina
HCVF - 1C
Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 41
Rasprostranjenost
Prava domovina divokoza su Alpe, no ima ih i po Pirinejima, Karpatima, Transilvanskim Alpama,
Kavkazu, Tavriji, i Georgiji.
Zubna formula jeI 0/3 C 0/1 P 3/3 M 3/3 ukupno ima 32 zuba.
Sl. 4 – Divokoze (Rupicapra rupicapra L.) - (Foto P. Buljan )
7.2. Mrki medvjed Sistematizacija:
Razred: Sisari (Mammalia)
Red: Zvijeri (Carnivora)
Podred: Psoliki (Canoidea)
Porodica: Medvjedi (Ursidae)
Rod: Medvjedi (Ursus )
Vrsta: Medvjed (Ursus arctos)
Opis tijela
Visina do hrpta iznosi oko 130 (150) centimetara , tijelo je dugo do 250 centimetara. Težinu dostiže
do 350 kilograma no u Sjevernoj Americi pojedini primjerci mogu doseći težinu i do 1000
kilograma.
Boja dlake je većinom mrko- smeđa, dlaka je dugačka i kudrava, no boja može vrirati do žućkaste i
sivkaste, ali ima i tamnijih tonova.
ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -
BORA KRIVULJA Gospodarska jed