Genetika 1. Definicija i podjela. -znanost o nasljeu i promjenjivosti osobina ivih organizama -podjela s obzirom na pristup prouavanja (genetika razvoja, molekulska, populacijska, ekologijska genetika), metodologiju (matematika, biometrijska, radijacijska, citogenetika), primjenu (veterinarska, poljoprivredna, genetika tumora, farmakogenetika, imunogenetika), predmet prouavanja (genetika mikroorganizama, biljaka, ivotinja i ovjeka) -HUMANA GENETIKA- bazina i primjenjena znanstvena disciplina, prouava zakone prijenosa nasljedih osobina ovjeka i nain realizacije nasljea u nekoj jedinici -MEDICINSKA GENETIKA- znanost o biologijskim varijacijama u ljudi u odnosu na zdravlje i bolest -KLINIKA GENETIKA- znanje i umjetnost dijagnoze, lijeenja i prevencije genetikih bolesti, orijentirana na zdravlje pojedinca i njegove obitelji 2. Uestalost i podjela nasljednih bolesti 10% zametaka ima genetiki / kongenitalni poremeaj 3% se raa sa znaajnim genetkim poremeajem (poroajna mana) - uzrok neto manje od polovice smrtnosti u dojenadi 1/3 prijama na djeje odjele i 10% prijama odraslih -hospitalizacija dua i ea kod takvih bolesnika 1:20 osoba, starijih od 25 godina razvit e teu genetiki uvjetovanu bolest Podjela : kromosomski poremeaji, mendelske ili monogene bolesti, multifaktorski ili poligeni poremeaji, poremeaji somatskih stanica 3. Stanina dioba. Mitoza i mejoza. MITOZA- podjela kojom nastaju dvije stanice iz jedne, s jednakim brojem kromosoma i jednakim genima - osigurava rast, zamjenu i popravak tjelesnih stanica i tkiva --faze PROFAZA- poveana jezgra, skraeni i vidljivi kromosomi, - podvostruenje u kromosoma, a sestre kromatide vezane samo centromerom - centrosoma, s po jednim centriolom na polove - gubi se membrana METAFAZA- centrioli tvore polove diobenog vretena - parovi kromatida lee na osi vretena (metafazna ravnina)

ANAFAZA- sestre centromere se razdvajaju vukui dva kraka kromatida prema polovima - sestre kromatide okupljaju se u 2 identine grupe TELOFAZA- sestre kromatide gube vidljivu strukturu na polovima - stvara se jezgrina membrana - jezgra interfazna struktura (pojava nukleusa i intrefaznih kromocentara) - stanica se podijeli diobenom brazdom na dvije jedanke polovice, stvara se nova membrana, a stanice keri se potpuno odvoje MEJOZA- dioba kojom nastaju spolne stanice - gametogeneza- temeljni dio procesa, redukcija diploidnog broja kromosoma na pola - doputa izmjenu i pregrupiranje genetskog materijala izmeu homolognih kromosoma I mejotika dioba Profaza Ileptoten poveanje volumena jezgre i vidljivosti kromosoma -- kromosomi- fine, jednostavne, spiralne niti - kromoneme zigoten homologni kromosomi u sinapse -- kromosomi mnogo krai i sparuju se sa svojom duinom -- kompletna sinapsa - kraj paliten dug i stabilan period -- broj bivalenata (broj homolognih kromosoma u sinapsi) ekvivalentan haploidnom kromosomskom broju -- vidljive hijazme, kromosomi se poinju razdvajati diploten kontrakcija bivalenata i odbijanje homo partnera Metafaza I poinje nestankom jezgrine membrane i diobom centrosoma -- oblikuje se vreteno, a dvije centromere svakoga bivalenta lee na suprotnim stranama ploe privreni za vreteno Anafaza I kretnje kromosoma prema polovima -- hijazme zavravaju terminalizaciju i omoguuju odvajanje homolognih kromosoma -- polovica kromosoma stie na polove - kraj II mejotika dioba Profaza II kromatide svakog kromosoma se odvajaju od sestre kromatide -- oblik kromosoma se razlikuje od oblika u mitozi -- jezgrina membrana nestaje = kraj Metafaza II oblikovane diobenog vretena -- kromosomi se upravljaju centromerama na ekvatorsku ravninu Anafaza IIcentromere se dijele, kromatide polovi

Telofaza IIsvaka se jezgra ker ponovno oblikuje i sadri haploidni broj kromosoma 2 4. Dismorfini znaci. Glava nepravilni oblik lubanje, duga otvorena fontanela, mikro makrocefalija, oblik ela. Oi uvuene, izvuene, mongoloidne, antimongoloidne, mikroftalmine, hipertelorizam, epikantus, ptoza, promjena arenice i onog dna, katarakta, strabizam, slabovidnost. Nos mali, veliki, irok, uzak. eljusti triper ili hipoplastine (gornja otvorena palatoshiza). Usta velika, mala, usne uska, izvrnute, oputene, zeja usna, loi zubi. Uka velike, male, nepravilno oblikovane, nisko poloene. Vrat irok, kratak, dug, sfinga. Prsni ko izboen, udubljen sternum, oblik i broj rebara, mamile viak i razmaknute. Spolovilo triper hipogonadizam, setucija testisa, kriptortizam, hipospadija, velika labia, dvostruke rodnice i uterusi, ageneza. Ruke brahiodaktilija, klinodaktilija, fleksijske kontrakture, sinostoze kostiju, brahifalangija, disgeneza falangi, palca i stopala. Nokti staklo od sata. Disgeneza i dismorfija mozga. 5. to su to kromosomopatije? Uestalost i podjela. Kromosomopatije promjene broja ili strukture kromosoma, to obino dovodi do abnormalne ekspresije veeg broja gena. Prevalencija od 9.1 na 1.000 novoroenadi. Kromosomski poremeaji uzrokuju 60% poznatih spontanih pobaaja u prvom tromjeseju. 1 od 100 200 novoroenih, ne oituje se uvijek u klinikoj slici, 200 poznatih sindroma uzrokovanih poremeajima kromosoma. Numerike i strukturne (intra i inter kromosomske), autosomne numerike ili strukturne i gonosomne numerike ili strukturne, stabilne ili nestabilne, nasljedne i de novo (svjee mutacije). 6. Osnovni kliniki simptomi kod osoba koje imaju kromosomski poremeaj. Mentalna retardacija, zaostajanje u rastu i razvoju, kongenitalne anomalije, dismorfine crte, abnormalni dermatoglifi, infertilitet ili sterilitet, maligne bolesti. 7. Podjela numerikih kromosomskih aberacija (HETEROPLOIDIJE). Poliploidije i aneuploidije (hiper/hipoploidija ili tri/monosomije).

8. Podjela strukturnih kromosomskih aberacija. Posljedice poprenih kromosomskih lomova, te ponovnog spajanja slomljenih krajeva na isti nain ili naknadnih preraspodjela unutar razliitih kromosoma. INTRAKROMOSOMSKE strukturne promjene zahvaaju samo jedan kromosom INTERKROMOSOMSKE - lomovi na nehomolognim kromosomima, a odlomljeni segmenti zamjene mjesta 9. Mehanizam nastanka poliploidija. - pogreka tijekom stvaranja gameta u kojima se kromosomi udvostrue, ali citoplazma ne i stanica se ne podijeli na dvije stanice keri (endoreduplikacija) - poremaaj oplodnje kao dispermija oplodnja jajaca sa dva spermija (triploidija) - pogreke u ranoj mitozi kromosomi se umnoe, ali se citoplazma ne odvoji (pogreka citokineze) - triploidije - iz 2 majine i 1 oinske gamete ili 1 majine i 2 oinske 10. to su poliploidije? Vrste numerikih kromosomskih poremeaja koje nastaju u sluaju umnaanja cijelog haploidnog seta (n=23) 4n, 3n. Veinom se spontano pobace, esto se oituju kao hidatiformna mola, stanice tumora esto pokazuju poliploidiju, udruuju se sa drugim aberacijama. 11. to su aneuploidije? Jedan kromosom manjak ili viak (hiper/hipoploidije ili tri/monosomije). Glavni uzrok je nerazdvajanje tijekom mitoze ili mejoze ili zbog zaostajanja u anafazi. 12. i 13. Mehanizam nastanka aneuploidija (nerazdavajnja). Nerazdvajanje mitotsko uzrokuje mozaicizam, a zastupljenost ovisi o vremenu nastanka, to se javi ranije tijekom embriogeneze vei je broj stanica sa abnormalnim kromosomskim komplementom. - u mejozi nastaje tijekom 1. i 2. mejotske diobe. Prva odvaja homologne kromosome pa nerazdvajanje dovodi do trisomine zigote s 3 razliita kromosoma. U drugoj nerazdvajanje e uzrokovati zigote sa 2 kopije jednog roditeljskog kromosoma. Zaostajanje u anafazi jedan kromosom iz homolognog para se uope ne ukljui ni u jednu stanicu, pa jedna monosomina, a druga disomina.

14. Dob majke (uzrok, primjeri, rizici, prevencija). Trudnice < 25 godina imaju rizik za nastanak trisomije < 1:1.000, 37 godina oko 1:100, 45 godina 1:10. Rizik ponovne pojave nerazdvajanja u iduim trudnoama majke je 2,5%. Prevencijski testovi prenatalna dijagnoza (aminocenteza ili korion frondozumstarije ene, testovi probira, dijagnostiki testovi). 15. Najee autosomne aneuploidije spojive s preivljavanjem. Trisomije kromosoma 21, 13 i 18, a vrlo rijetko nekih drugih kromosoma kao npr. trisomija 8, trisomija 9, trisomija 22, itd. 16. Prevalencija i etiologija trisomija 13, 18 i 21. Trisomija 13 (Patau) prevalencija : 1:9.000 novoroenadi (smrtnost 30% u neonatalnom razdoblju, 50% prva 2 mjeseca, 90% prva godina ivota) - etiologija : nerazdvajanje tijekom gametogeneze kod starijih majki (75%), Trisomija 18 (Edwards) prevalencija : 1:8.000 (rizini faktor starost majke) - etiologija : regularnii oblik 80% zbog nerazdvajanja, 1% rizik ponavljanja, mozaicizam 10% uslijed postzigotnog nerazdvajanja, translokacije Trisomija 21 prevalencija : za regularnu trisomiju 2,5:100, za translokacije ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja, mozaicizam uzrokuje 2-4% Downovog sindroma - etiologija : nerazdvajanje u mitozi, mejozi ili translokacije 17. Citogenetiki oblici Downovog sindroma. 47 , t 21 46, t (14g, 21g) 46, t (21g, 21g) 46, t (21g, 22g) 47, t 21/46 (ps. Tako pie u onoj biljenici, a u skripti se to uope ne spomnje) 18. Vanjska obiljeja Downovog sindroma. Prepozna se pri porodu po hipotoniji i tipinim dismorfinim crtama : brahiomikrocefalija, okruglo plosnato lice, koso poloeni oni rasporci, epikantus,

hipoplazija strome arenice (Brushefildove pjege), plosnati korijen nosa, nosnice prema gore, mali nos. Usta mala, plazi jezik, hipertrofine papile. Male, nie poloene uke jae naboranog heliksa, a slabije razvijenog anteheliksa. Vrat kratak, irok, nizak urast kose, viak koe. iroke ake i stopala, brahiofalangija, brazda 4 prsta, klinodaktilija 5. prsta te karakteristno irok razmak izmeu 1. i 2. prsta na nozi, patoloki dermatoglifi, hipersenzibilni zglobovi. Izboeni trbuh i udubljeni prsni ko. Distozija rektuma, umbilikalna hernija. Hipoplastini muki genital, velike labije kod ena. Koa gruba i suha, kosa tanka i slaba, kao i aksilarna i pubina regija poslije puberteta. Mnogi koni poremeaji povezani s imunologijskim deficitom. 19. Malformacije i poremeaji funkcije organa/sustava karakteristini za trisomiju 21. 50% prisutnost srane mane (zajedniki atrioventrikularni kanal defekt ventrikularnog septuma i dr.), oteenje sluha 30%, refakcijska anomalija i/ili strabizam 50%, katarakta 15%, atrezija duodenuma 12%, poremeaji hormona titnjae 15%, imunog sustava, celijakija, Hirschprungova bolest. Jedinstveni obrazac malignih bolesti, pojava akutne mijeloidne leukemije, maleni rizik za solidne tumore. 5-10% djece razvije epilepsiju. Hipotonija i motorika nespretnost, duevna zaostajanja. 20. Multidisciplinsko praenje Downovog sindroma. Zahtjeva trajno praenje. Potrebni pregledi : pedijatrijski, neuroloki, ginekoloki, kardioloki (UZV), okulistiki (svake 2.g.), titnjae (prve 3 god. jednom godinje, a zatim svake 2. god. do 13. god), s 3 i 12 god. RTG lateralne cervikalne kraljenice (atlantoaksijalne subluksacije), MRI/CT, sleep apnea sindrom (HAL,ORL), evaluacija sluha (EOAE, BEAP), kontrola krvne slike i imunologijska obrada, GUK. U starijoj dobi Alzheimereova bolest. 21. Terapija Downovog sindroma. Psihijatar (depresije i opsesivno-kompulzivni poremeaj), logoped, defektolog, individualno programirano kolovanje, ukljuivanje u razvojni edukacijski program, godinja evaluacija. Terapija je simptomatska, kalorijski unos < RDA za dob, rekreacija, cijepljenje, toaleta nosa i oiju, kontrola stomatologa, lijekovi, plastine operacije

22. Genetika informacija uz Downov sindrom. Rizik za regularnu trisomiju 2,5:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem triple/quadriple test + dob majke, UZV ploda, aminocenteza, biopsija koriona, placentacenteza. Dati genetiku informaciju to prije uz prisustvo oba roditelja i djeteta u mirnom i povjerljivom okruenju, izravno i razumljivo, balansirana prespektiva i pozitivan pristup. Raspraviti o planu praenja, osigrati kontakt, podaci o udrugama. Etiologija, rizik, prenetalni probir i dijagnoza. 23. Citogenetiki oblici trisomije 13 (Patau). 47, t 13 46, t (13g, 14g) 46 t, (13g, 13g) 24. Klinika slika sindroma Patau (trisomija 13). Glava mikrocefalija, razmaknute suture, defekt koe. Strmo elo. Oi hipertelorizam, plitki supraorbitalni grebeni, mikroftalmija, kolobom, katarakta. Rascjep usne, eljusti i nepca (potpuni, djelomian, jednostran, obostran). Uke male, nisko poloene i loe oblikovane. Vrat je kratak s konim naborima. Prsni ko VCC, DH, T-E. Abdomen omfalokela, hernije, Meckel, retencija testisa, mikrocistina displazija bubrega, hidronefroza, ektopija, itd. Udovi polidaktilija, heksodaktilija, flektirani prsti, izboena strea peta, konveksni uski nokti. Dermatoglifi hipoplastini grebeni, distalni palmarni aksijalni triradijus, smanjen broj radijalnih petlji, poprena brazda. SS holoprozencefalija, NTD, arinencefalija, korteksna disgeneza, aplazija vermisa. 25. Genetika informacija uz sindrom Patau. Rizik za regularnu trisomiju 1:100, rizik za translokacijske oblike ovisi o vrsti translokacije i spolu nositelja. Prenatalna dijagnoza : probir putem triple/quadriple testa + dob majke, UZV ploda, aminoceneteza, biopsija koriona, placentacenteza. 26. Citogenetiki oblici trisomije 18 (Edwards). 47, t 18

27. Klinika slika sindroma Edwards. Glava izboen okciput, izduena glava, mikrocefalija. Oi hipertelorizam, epikantus, uski rasporci, hipoplastiki supraorbitalni grebeni, ptoza, zamuenje lee, viak ili manjak obrva ili trepavica, mikroftalmija. Usta rascjep usne. Uke male, loe oblikovane. Brada mala. Vrat kratak, viak koe, pterigij. Prsni ko kratak sternum, razmaknute mamile, VCC, DH, atrezija ezofagusa. Abdomen malrotacija crijeva, bubrene malformacije, potkoviast bubreg, hidronefroza, policistini bubrezi. Genital ingvinalne hernije, retencija testisa, hipoplazija labija. Udovi fleksijske kontarkture, ulnarna devijacija, distalno smjeten palac (kratak), hipoplastini nokti, 5. prst 2 falange (inae 3), fokomelija, mala zdjelica, dislokacija kuka. 28. Genetika informacija uz Edwardsov sindrom. Regularna trisomija 30% 29. Hipoteza Mary Lyon. Vanost lyonizacije, posebno u nasljeivanju monogenih bolesti vezanih za x kromosom. Prema hipotezi Mary Lyon tkivo u ene je mozaino za aktivni X kromosom uslijed sluajne inaktivacije jednog od X kromosoma kod enske djece tijekom rane embriogeneze = LYONIZACIJA Potvrda ovoj pojavi je ispitivanje tkiva ena nositeljica X vezanih bolesti. enenositeljice X-recesivnog oblika pigmentnog retinitisa imaju na mrenici pigmentne mrlje koje odgovaraju tkivu podrijetlom od embrijskih stanica sa aktivnim X kromosomom s mutiranim alelom. Inaktivirani X kromosom se vidi kao trokutasto tjelece uz rub jezgre, drugi naziv fakultativni heterokromatin ili Barrovo tjelece. Poremeeji genosoma se pojavljuju sporadino i rizik ponavljanja je minimalan, i u sluaju plodnosti zahvaenih osoba, prijenos poremeaja izuzetno je rijedak. 30. to je Y tjelece i u kojim bolestima slui za dijagnostiku? Za odreivanje kromosoma Y koristi se metoda F tjeleca, tj. fluorescentnog bojanja heterokromatinske regije Y kromosoma quinacrinom ili FISH tehnika.

31. Prevalencija (uestalost) i etiologija Turnerovog sindroma. Najea kromosomska abnormalnost ena, 1 : 2.000 5.000 enske novoroenadi. Gonadna disgeneza (95%) degenaracija oocita nakon 12 tjedana, vezivna transformacija ovarija. Velika veina zametaka sa Turnerovim sindromom spontano se pobaci. Odsutnost pravilnog razvoja gonada i osnovnih fenotipskih karakteristika. 32. Citogenetiki oblici Turnerovog sindroma. 45,X (55% sluajeva), 46,XY (2-5% sluajeva) 45,X / 46,XX 45,X / 47,XXX 46,Xr (X) / 45,X 46,Xi (X) / 45,X 46 XX (g-) 46 XX (p-) 46,Xr (X) 46,Xi (X) 33. Klinika slika Turnerovog sindroma vanjska obiljeja. Lice trokutasto, hipolastinog srednjeg dijela, oi - antimongoloidno poloene, epikantus, ptoza, vrat kratak, pterigij, nizak urast kose, ui - niske i velike, usta visoko nepce, malokluzija, lo zagriz. Prsni ko titast, razmaknute, hipoplastine mamile (78%), zglobovi cubita valga, kongenitalna dislokacija kuka (5-10%), ruke kratke 4. metakarpalne i metatarzalne kosti, kratke i iroke distalne falange, fuzija kostiju zapea, hipoplazija noktiju : mali i konkavni (75%), koa limfedem na rukama, nogama i vratu, pigmentni nevusi, vitiligo, alopecija, hirzutizam, keloid. Nizak rast. 34. Malformacije i poremeaji funkcija organa/sustava karakteristini za Turnerov sindrom. Srce koarktacija aorte (CoA) korelira s pterigijem, bikuspidalna aortna valvula (33%), aterosklerotske promjene, stenoza, kalcifikacija, aneurizma aorte, prolaps mitralne valvule (25%), ektopija srca. Vaskularne malformacije displazija krvnih ila, crijevne teleangiektazije, hemangiomi, venske ektazije, limfangietazije, multiple renalne arterije (90%). Urogenitalne malformacije strukturne (33-60%), dvostruki kanalni sustav (20%), aplazija bubrega, malrotacija (15%), potkoviast bubreg (10%).

Endokrini poremeaji plodnost (rijetko oko 2%), dijabetes melitus (5%), hipotiroidizam (20-30%), upalne bolesti crijeva. Mogue gastrointestinalne (krvarenja, anoreksija), kardiovaskularne (hipertenzija), endokrine/autoimune (osteoporoza i dr.), urogenitalne (sterilitet) komplikacije, smetnje uenja te oteanja sluha i vida, tumori. 35. Metode dijagnostike Turnerovog sindroma. Barr, Y tjelece Kariotipizacija RTG snimka aka, stopala, koljena, kraljenice, rebara, zdjelice, kraniogram UZV, EKG srca Obrada urotrakta i praanje Serum funkcija titnjae, OGTT, spolni hormoni, itd. 36. Lijeenje Turnerovog sindroma. Multidisciplinsko praenje Operativno uklanjanje gonada prije polaska u kolu kod 45,5/46,XY Gonadna insuficijencija nadomjesno lijeenje (poeti sa niskim dozama estrogena 1-2 godine, a zatim vee doze u ciklusu s progesteronom) Kombinacija niskih doza estrogena, GH i anabolikih steroida Plodnost doniranje oocita, transplantacija gameta ili embrija. 37. Genetika informacija uz Turnerov sindrom. U 50% sluajeva nastaje nerazdvajanjem (45,X), 25% kao posljedica strukturnih poremeaja kromosoma X (izokromosom, delecije, duplikacije), 15% uvjetovano mozaicizmom, a oko 2-5% ima muki kromosmski komplement. Prenatalni UZV pregled moe registrirati zastoj u razvoju, cistini higrom vrata ili pridruenu malformaciju. 5-15% djevojica ue u pubertet (nepravilni ciklusi i prerane menopauze). Trudnoa u 2% bolesnica (veliki broj neuspjeha te visoki rizik kongenitalnih malformacija ploda). 38. Mulitdisciplinsko praenje Turnerovog sindroma. Smetnje prehrane gastroenterolog Periferni puls, tlak kardiolog Displazija kukova, skolioza ortoped Kronini otitis, oteenje sluha, sinusitis ORL Strabizam, refrakcijske anomalije okulist

Zastoj rasta i spolnog razvoja, osteoproza endokrinolog Smetnje uenja psiholog, logoped Gonadobalstom kirurg LAB T4, TSH, OGTT, spolni hormoni, urin, UK, UZV bubrega i srca, EKG, Rtg snimke 39. Terapija Turnerovog sindroma. Terapije hormonima - hormon rasta - zbog postizanja zadovoljavajue visine (inae 142-147cm),- spolnim hormonima supstitucijska terapija zbog izbjegavanja komplikacija u starijoj dobi (osteoporoza, srana oboljenja, disekcije aorte, hipertenzija). 40. i 46. prevalencija i etiologija Klinefelterovog sindroma. 1.18 na 1.000 muke novoroenadi. Nalazimo ga kod vie od 10% sterilnih mukaraca. Nerazdvajanje tijekom gametogeneze oca (40%) ili majke (60%) = XXY = 90% Mozaicizam u postzigotnom razdoblju 10% Dodatni X i Y kromosomi. 41. Citogenetiki oblici Klinefelterovog sindroma. 47, XXY 48, XXXY 49, XXXXY 48, XXYY 47, XXY / XY (10%) 42. Klinika slika Klinefeltrovog sindroma vanjska obiljeja Hipogonadizam, mali, tvrdi testisi Ginekomastija Nekompletna maskulinizacija enski tip dlakavosti, smanjena dlakavost lica i tijela, pojasasti oblik pretilosti, eunuhoidni izgled, visoki glas Visina oko 180cm ~ 5cm vii od prosjeka svojih vrnjaka Udovi klinodaktilija, cubitus valgus, radioulnarna sinostoza, dugi udovi Smetnje ponaanja i uenja stidljivost, povuenost, slaba aktivnost, manjak samopouzdanja, smetnje koncentracije, ponekad nii IQ Nema posebnih dismorfinih crta.

43. Malformacije i poremeaji funkcija organa/sustava karakteristini za Klinefelterov sindrom. Sterilitet, anizospermija, hipergonadotropni hipogonadizam, dijabetes, hiperlipidemija, hiperkolestrolemija, cerebrovaskularne bolesti. Pridruene malformacije javljaju se jako rijetko (kolobom, rascjep nepca, stenoza aorte, hipospadija). 44. Metode dijagnostike Klinefelterovog sindroma. Bukalni bris, kariotipizacija, funkcija titnjae, spolni hormoni, pregled testisa. 45. Lijeenje Klinefelterovog sindroma. Kontrola hormonskog statusa 1-2 puta godinje, nadomjesna testosteronima (normalan progres fizikog i spolnog razvoja) 47. Mulidisciplinsko praenje Klinefelterovog sindroma. Rast i spolni razvoj, psihike smetnje, psiholog, defektolog, logoped, urolog. 48. Sindrom dvostrukog Y 1:1.000 muke novoroenadi (institucije za MR, kazneno-popravne institucije 20:1.000) Mukarci sa YY visokog su rasta, jedino stalno obiljeje, nodularne akne, veliki zubi. Razvoj govora i motorike moe biti usporen, inteligencija ugl. normalna, ea pojava asocijalnog i agresivnog ponaanja, te psihikih smetnji. U neurologijskom statusu tremor (drhtanje) i nekoordiniranost pokreta. 49. Sindrom XXX. 1:1.000 djevojica (institucije za MR 4:1.000) Patogeneza aneuploidija rizik 0.5-1% za potomstvo Fenotip razliit : nespecifine dismorfine crte, mikroceflija/brahiocefalija, hipertelorizam, kotane abnormalnosti, anomalije urotrakta. Mentalna retardacija - IQ 55-115 (2/3 ispod normale) Rast normalan, vii. Normalan pubertet i fertilnost, esta prematurna insuficijencija jajnika. Raniji klimaks, sklonost spontanim pobaajima. terapija

50. Mehanizmi nastanka lomova kromosoma. Nastaju zbog spontanih pogeaka u replikaciji ili crossing overu, te utjecajem okolinskih imbnika kao to su UV svjetlo, gama zraenje, virusi, kemikalije, ljekovi, starenje. 51. Citogenetike metode. Tehnika pruganja kromosoma Fluorescencijska in situ hibridizacija (FISH) Bojanje cijelih kromosoma (chromosome painting) M-FISH i SKY M-TEL Komparativna genomska hibridizacija (CGH) 52. Metode molekularne genetike. Kloniranje DNA Tehnike rekombinantne DNA -za utvrivanje strukture i ekspresije gena: Enzimska manipulacija Tehnike hibridizacije Polimerazna lanana reakcija Analiza amplificiranog proizvoda 53. Nabroji tkiva iz kojih se uzima uzorak za citogenetiku analizu. Stanice koje se koriste u kromosomskim analizama pripadaju grubo ovim kategorijama : 1. stanice koje se dijele u kotanoj sri i u embrionskoj jetri i slezeni 2. stanice koje se dijele u gonadama i daju direktne preparate mejotskih i mitotskih figura 3. stanice koje se dijele u epitelu, a i one iz bazalnog dijela epidermisa i korijena otkinute dlake 4. limfociti periferne krvi koji se normalno ne dijele u cirkulaciji, ostaju najjednostavniji i najjeftiniji izvor kromosomskih preparata zbog kratkog trajanja i jednostavnog uzimanja tkiva kod pacijenata 5. stanice koje mogu rasti u dugotrajnoj kulturi iz razliitih tkiva, openito se stanine kulture pripremaju iz materijala koji se najeee dobiva biopsijom tkiva ili aspiracijom tjelesnih tekuina

54. Metode pruganja kromosoma. Karakteristino pruganje razliitim bojama omoguava mikroskopsku analizu kromosoma, te na temelju njihove veliine, smjetaja centromere, te veliine i rasporeda pruga prepoznaju svaki kromosom u jednoj metafazi. Standardna pruganja ukljuuju : Giemsa (G) - metoda SCE osjetljiva mjera za procjenu rizika okoline, kancerogena i mutagena, modificirana metoda upotrebljava giemsa boju i omoguava analizu kromatidnih izmjena i obinim svjetlosnim mikroskopom quinacrine (Q) Casperssonova fluorescentna metoda (diferencijalna fluorescencija kromosomskih krakova) reverzne (R) - primjena boje acridin orange nakon tretmana s BrdU centromerine (C) metoda CT pruganja po Scheresovoj Novije metode bojenje fluorescentnim i kemijskim bojama stvaraju na svakom kromosomu haploidnog seta razliit crte pruga, to doputa potpunu identifikaciju svih kromosoma u kariotipu. Uglavnom se koristi u molekulskoj citogenetici za razlikovanje vrlo finih promjena na kromosomima. 55. to je molekulska citogenetika? to je FISH metoda analize kromosoma. Prednosti i mane FISH metode. Molekulska genetika grana znanosti koja kombinira molekulsku biologiju i citologiju. FISH metoda (fluorescencijska in situ hibridizacija) metoda molekularne citogenetike koja sjedinjuje prednosti citogenetskih i molekularnih ispitivanja. Vri neposrednu identifikaciju odreene regije DNA i RNA u stanici. Tehniko usavravanje oituje se u velikom broju razliitih sondi, poboljanju dijagnostike slike pod mikroskopom i usavravanju dijagnostikih softwera. Prednosti : ispitivanje stanica u interfazi otkrivanje mikrodelecija nevidljivih ostalim tehnikama razlikovanje inter- od intrakromosomskih poremeaja otkrivanje porijekla marker kromosoma identifikacija sloenih kromosomskih aberacija brzina i osjetljivost Nedostaci : nemogunost tone identifikacije kromosomskih segmenata zahvaenih duplikacijama i inverzijama neophodnost ciljane klinike indikacije s obzirom da je usmjerena na odreene kromosomske segmente

56. to su mikrodelecije? Nabroji mikrodelecijske sindrome. Mikrodelecije su meukorak izmeu kromosomskih aberacija i monogenskih bolesti. Molekulske analize potvrdile su da mikrodelecije dovode do hemizigotnosti (haploinsuficijencije) za odreene gene/skupinu gena, a oituje se specifinim klinikim oitovanjima sindromom delecije blizih gena. Mikrodelecijski sindromi : -Alagille sindrom -Beckwith Wiedeman sindrom -DiGeorge/velokardiofacijalni/Optiz Frias (BBB) sindrom -Prader Wili sindrom -Angelman sindrom -Wiliams sindrom -Trihorinofalangealni sindrom I i II (Langer Giedion) -Miller Dieker lisencefalija -Smith Magenis sindrom -Rubenstein Taybi sindrom -WAGR (Wilmsov tumor-aniridija-genitourinarne abnormalnosti-maentalna retardacija) 57. to je Barrovo tijelo? Za to nam slui u dijagnostici? Barrovo tijelo (X kromatin) kondenzirano, gusto, obojeno tjelece koje se naslanja na unutarnju povrinu jezgrine membrane. Nalazi se u samo 1% stanica u normalnih ena sa po 2 X kromosoma, vie X kromosoma vie Barrovih tijela (za 1 manji od broja X u stanicama). Najlake se dobiva razmazan sa bukalne sluznice i bojanjem stanica bojom za DNA. Trokutastog oblika, plankonveksnog sferinog oblika ili predstavlja samo zadebljanje jezgrine membrane. Slui za odrivanje spolnog kromatina. 58. Nabroji gonosomopatije koje poznaje. -abnormalnosti spolnih kromosoma -monosomije, trisomije, tetrasomije, pentasomije X -Turnerov, Klinefelterov sindrom, 46, XX mukarci 45,X mukarci, 47, XXX mukarci i ene -47, XXY mukarci -interseksualizam (MGO) i hermafroditizam

59. Nabroji obiljeja.

intrakromosomske

strukturne

aberacije

i

njihova

osnovna

Delecije gubljenje dijela kromosoma terminalne, intersticijske i terminoterminalne Duplikacija ukljuivanje dijela krmosoma u homologni kromosom nastaje izokromosom Inverzije posljedice lomova na isom kromosomu uz ponovno spajanje odlomljenog dijela u invetirajuem obliku, nakon rotacije 180- veina nasljedna pericetrine (rekurentne) i paracentrine Insrecije 60. Nabroji obiljeja. interkromosomske strukturne aberacije i njihova osnovna

Translokacije - zamjena odlomljenih segmenata Interkromosomske aberacije insercije : nakon tri loma nastaje deletirani kromosom i kromosom s umetkom iz nehomolognog kromosoma, uestalost 1 : 80.000, kod djece sa zaostajanjem u razvoju i anomalijama Robertsonove translokacije (rt) : najee strukturne promjene kromosoma, spajanjem dva duga kraka akrocentrinih kromosoma u podruju centromere, balansirane (neizmjenjenost nasljednog materijala unato pogrekama) i nebalansirane (viak ili manjak kromosomskog materijala zbog pogreaka). (HOMOLOGNE RT kromosomska abnormalnost s trisomijom ili monosomijom zahvaenog kromosoma ; NEHOMOLOGNE RT u mejozi 2 balansirane zigote i 4 nebalansirane = monosomije i trisomije, vei rizik ako je nositelj majka) Reciprone translokacije : jedinstvene, nakon lomova na nehomolognim kromosomima to uzrokuje tonu izmjenu kromosomskih dijelova, balansirane su jer ne dolazi do vidljivih gubitaka tijekom zamjene, mogunosti disrupcije pojedinih gena te poremeaja njegove aktivnosti i pozicijskih uinaka, ee ih nalazimo kod mentalnih retardacija, ne utjeu na izgled i zdravlje, otkrivaju se u reproduktivnom razdoblju jer izazivaju spontane pobaaje, mrtvoroenja te roenja sa malformacijama i zaostalou, sve zbog oplodnje nebalansiranih gameta. Kod balansiranih nositelja nastaje poremeaj u sparivanju homologa tijekom gametogeneze. Kvadrivalenti sloeni oblici u koje se sparuju derivirani kromosomi i njihovi homolzi zbog sparivanja istih dijelova (omoguavanje crossing overa) : razdavajnja : ovise o zahavenim kromosmima i mjestu loma - 2:2 i 3:1 razdvajanje.

61. Nabroji najee delecije kromosoma i njihova osnovna obiljeja. Terminalne stvara se centrini segement i acentrini fragment Intersticijske nastaju gubitkom segmenta izmeu 2 loma Terminoterminalne / prstenaste / ring nastaju lomovima i otkinuem slobodnih krajeva te ponovnim spajanjem slomljenih dijelova. 62. Sindrom majeg plaa (monosomija 5p-). -smanjena poroajna masa i duina, mikrocefalija -hipertelorizam -epikantus, antimongoloidne oi -okruglo lice, kasnije trokutasto -niske uke -pla slian mijaukanju maeta -zaostajanje u rastu -mikrognatija -teka mentalna retardacija -brzo nastupa smrt, malformacija organa i srca 63. Wolf Hirschornov sindrom (monosomija 4p-). -uestalost 1:50.000, u 87% sluajeva de novo intersticijska delecija, 13% nebalansirane, ei u enske djece, smrtnost 34% u prve dvije godine za velike delecije (srana mana, konvulzije, infekcije) -teka mentalna retardacija, mikrocefalija, hipertelorizam, antimongoloidno poloene oi, nos irokog korijena, epikantus, strabizam, kolobom -rascjep nepca -hipospadija -konvulzije -malformacije : VCC, urogenitlane (hipoplastini bubrezi, cistina displazija bubrega, unilateralna renalna ageneza, ekstrofija miia mjehura, kriptorhidizam, hipospadija i dr.), gastrointestinalne (malrotacije, ingvinalne i umbilikalne hernije, akcesorna slezena, nedostatak une vreice itd.), imunodeficijencija -smanjen rast, usporen psihomotorni razvoj -neuroloke potekoe (hipotonija, ataktian hod, konvulzije, sterotipije) - CT hipoplazija cerebeluma, cavum septi pellucidi, ACC, mikrogirija, hidrocefalus

64. Podjela delecija kromosoma i primjeri. Terminalne stvaranje centrinog fragmenta i acentrinog segmenta - cri du chat (sindrom majeg palaa/monosomija 5p-) i Wolf Hirschornov sindrom (monosomija 4p-). Terminiotrminalne nastaju lomovima i otkinuima slomljenih krajeva te ponovnim spajanjem slomljenih krajeva - RING (12) (p13.2 q 24.3) mikrocefalija, dismorfine crte, teka mentalna retardacija, epilepsija, zaostajnje u tjelesnom razvoju, spastina tetrapareza - RING (18) (p11. 2 q 23) brahiocefalija, hipolazija srednjeg dijela lica, epikantus, irok i udubljen korijen nosa, displastine uke, bulbozni zavretak nosa, velika usta sa tankom gornjom usnom, rascjep usne i nepca, hipotonija, mentalna retardacija, samnjen rast Intersticijske nastaju gubitkom segmenta izmeu dva loma - del(4)(q25q27)

65. Nastanak prstenastog kromosoma. Klinika obiljeja o emu ovise, pr. Nastaje lomovima i otkinuima obaju krakova kromosoma i ponovnim spajanjem slomljenih krajeva. Rezultira parijalnim monosomijama iji intenzitet ovisi o duljini i prirodi otkinutog segmenta. Klinika slika : mikrocefalija, spastina tetrapareza, mentalna retardacija, epilpsija, DC (nisko elo, ui oni rasporci, loe oblikovane uke, iri hrbat nosa, visoko, retrognatija s malofluzije). 66. Duplikacija kromosoma. Nastanak, pr., klinika obiljeja, mogunosti dijgnostike. Direktna tandem duplikacija jedan dio kromosoma se udvostrui (obino mali dijelovi) Invertna zrcalna duplikacija jedan dio kromosoma se udvostrui te se zaokrene za 180 Primjer Klinika obiljeja Dijagnostika

67. Izokromosom. Definicija, primjer, nastanak, klinika slika. Izokromosom kromosom koji se dijeli popreno u podruju centromere - nastaju kromosmi sastavljeni od 2 duga ili 2 kratka kraka - novi metacentrini kromosomi imaju strukturno i genetiki idealne krakove - najee kod X kromosoma - posljedica patoloke diobe centromere Nastanak : tijekom stanine diobe umjesto uzdune diobe i odvajanja kromatida, dolazi do poprene diobe centromere, formiranje metacentrinog kromosoma s morfoloki i genetiki identinim krakovima. -konstitucija izokromsoma za dugi krak kromosma X u oko 20% osoba s Turnerovim sindromom -izokromosom autosoma rijetki i letalni - i (21q) izokromsom za dugi krak kromosoma 21 pokazuje gubitak kratkog kraka to nema tetne posljedice i ne uzrokuje promjene fentipa -mejozom nastaju iskljuivo nebalansirane gamete nakon oplodnje s normalnom gametom, nastaje nebalansirana zigota s trisomijom tj. odnosno monosomijom 21. 68. i 69. Pericentrine inverzije. Nastanak, gametogenezi, podjela, rizik za potomstvo. primjeri, zbivanja u

Pregrupiranja koja nastaju nakon dvostrukog loma na oba kraka kromosoma tj. sa svake strane centromere i rotacije segmenta za 180 te ponovnog uklapanja u kromosom. Ako u jednom kromosomu doe do loma u dugom i kratakom kraku tj. ako centralni segment koji se okree za 180 sadri centromeru. REKURENTNE : esto susreemo u populaciji - mjesto lomova u heterokromatinskoj regiji oko centromere, smatramo ih benignim kromosomskim varijantama bez znaajnijeg klinikog uinka - per inv(9)(p11q12), per inv(2)(p12;q14.1), per inv(Y)(p11,q11) - 1, 2, 19 Y SPORADINE : veliki centrini segmenti, visok rizik od raanja nebalansiranog djeteta - balansirani nositelji imaju poremeeno spajanje homolognih kromosoma tijekom mejoze - da bi se isti djelovi sparili, stvara se retrogradna petlja normalnog kromosoma uz nalijeganje invertnog derivata - tijekom pahitena: nejednak broj crossing overa u petlji moe dovesti do stvaranja nebalansiranih gameta (duplikacije i delecije segmenta

distalno od mjesta lomova), oplodnjom kojih nastaju zigote sa distalnim parcijalnim trisomijama/monosomijama - ponekad se povezuju sa pojavom striliteta - per inv(7)(p22;q34) RIZIK : ovisno o vrsti, mjestu lomova i zahvaenim kromosomima od 0-10% 70. Paracentrine inverzije. Definicija. Nastanak. Rizik. Gametogeneza. Nastaju uslijed dva loma u jednom kromosomskom kraku, te okretanjem sredinjeg dijela za 180. Otkrivaju se uglavnom sluajno, a ako su male obino su bezazlene. Homologno sparivanje u zigotenu omoguuje se stvaranjem inverzijskih petlji koje ne sadre centromeru, tj. oblikuje se u samo jednom kromosomskom kraku. Tijekom crossing overa nastaje acentrini dio (terminalna duplikacija uz deleciju segmenta sa centromerom) i dicentrini kromosom (invertirana duplikacija i terminalna delecija). Acentrini dijelovi se gube uvijek, a dicentrini ponekad se iskljue u telofazi. Ako se dalje prenose poslije oplodnje gamete su sklone lomljenu i prespajanju to dovodi do duplicirajuih ili terminalno deletiranih kromosoma, ovisno o lokaciji. Nejednaki crossing over dovodi do intersticijskih duplikacija i delecija. Zigote iz nebalansiranih gameta vee abnormalnosti i spontano pobaene. RIZIK : rizik raanja nebalansiranog potomstva 15% 71. Interkromosomski poremeaji. -obuhvaaju izmjenu segmenata izmeu 2 ili vie nehomolognih kromosoma = to su translokacije. 72. Interkromosomske translokacije insercije. Mehanizam nastanka. Rizik. Nastaju nakon triju lomova pri emu deletirani kromosom i kromosom koji dobiva umetak dijela drugog nehomolognog kromosoma. Rijetki kromosomski poremeaj sa uestalou od 1:80.000, ugl. kod djece sa zaostajanjem u razvoju i pridruenim anomalijama. 60% porijeklom od majke, 26% od majke i 16% de novo. Rizik : visok rizik za nebalansirano potomstvo

73. Robertsonove translokacije podjela. Najee strukturne promjene, nastaju spajanjem dvaju dugih akrocentrinih kromosoma u podruju centromera. Podjela : homologne i nehomologne balansirane i nebalansirane krakova

74. Homologne Robertsonove translokacije. Definicija. Rizik. Gametogeneza. Vrste gameta. Tijekom mejoze nastaju dvije vrste stanica : a) s izokromosomom b) bez zahvaenog kromosoma (mikrosom od kratkih krakova se gubi) -ukoliko budu oploene normalnim gametama, zigote e biti trisomine ili monosomine za odreeni kromosom - sva ivua djeca roditelja nositelja homolognih RT bit e kromosomskim abnormalna sa trisomijama ili monosomijama zahvaenog kromosoma - nebalansirano potomstvo nalazi se obino samo u RT 21q21q i 13q13q - rijetko rezultiraju porodom, ako se rode rije je o nebalansiranom plodu, veinom trisomiji 21 RIZIK : 100% 75. Nehomologne Robertsonove Gametogeneza. Vrste gameta. tranlokacije. Definicija. Rizik.

Tijekom mejoze nehomologni nosioci RT tvore teoretski u jednakom omjeru 6 gameta. 2 su genetiki balansirane, pa oplodnjom s normalnim gametama daju normalnu ili balansiranu zigotu. 4 su nebalansirane i njihova oplodnja dovodi do stvaranja zigote nebalansiranim kariotipima. Nehomologne RT koje nezahvaaju 21. kromosom nose malen rizik roenja djeteta s nebalansiranim kromosomskim komplementom. Zahavaaju li 21. kromosom velik je rizik ako ga nose ene, malen ako ga nose mukarci. Rizik je obrnuto proporcionalan veliini drugog kromosoma. 76. Reciprone translokacije. Najee kromosomske abnormalnosti u ovjeka. Svaka je reciprona translokacija jedinstvena jer ima odreeno mjesto lomova u centromeri (izuzetno rijetko se nau dvije s identinim mjestima lomova).

Nastaju nakon dva loma na nehomolognim kromosmima to za posljedicu ima tonu izmjenu kromosomskih segmenata izmeu dvaju homolognih kromosoma i stvaranje 2 monocentrina derivirana kromosoma. Ne utjeu na izgled i zdravlje nositelja, ali poveavaju rizik spontanim pobaajima, mrtvoroenjima ili viestruke malformacije i duevnu zaostalost. 77. Mogunosti razdvajanja kvadrivalenata kod recipronih translokcija. Kvadrivalenti su sloeni oblici derivatnih kromosoma i njihovih homologa. Omoguuju crossing over. Oblik razdvajanja ovisi o zahvaenim kromosomima i mjestima lomova. 2:2 i 3:1 razdvajanje 78. Oblici segregacije kromosoma normalna i nepravilna segregacija kod nositelja balansiranih recipronih translokacija.

Alternirajua segregacija kvadrivalent nastao tijekom mejoze u gametgenezi nositelja balansa reciprone transokacije (6q,18q). Nekoliko normalnih strukturno neizmjenjenih kromosoma diobom prijee u jednu zametnu stanicu, a oba derivirana kromosoma u drugu, oplodnjom prve zametne stanice nastat e nam potomak. Oplodnjom druge balansirani nositelji fenotipski normalan, a povremene promjene pripisuju se citogenetikim metodama, nevidljivim gubitcima ili oteenju vanog genetikog materijala ili pozicijskom uinku. Adjecent segergacija u zametnu stanicu ide jedan normalan i jedan derivirani kromosom. Njenom oplodnjom i normalnom zametnom stanicom drugog roditelja nastaje zigota s vikom (parcijalne trisomije, duplikcije) ili gubitkom (parcijalne monosomije ili delecije) kromosomskih dijelova, tj. genetikog materijala. Adj 1. seg. ukoliko se dijele homologne centromere i polaze na suprotne polove diobenog vretena Adj 2. seg. ukoliko se ne razdvajaju i idu na isti pol79. Rizik pojave nebalansiranog potomstva u recipronim translokacijama. O emu ovisi i koliki je?

Adj 1. seg. rizik je vei to su mjesta lomova smjetena terminalnije, posebno je velik ukoliko je jedno mjesto loma u terminalnom dijelu kromosoma ili akrocentrinom kraku kromosoma. Ne ovisi o dobi i spolu.

Adj 2. seg. ukoliko rizik see u proksimalnim dijelovima dugih krakova kromosoma ije su proksimane trisomije/monosomije spojive s preivljavanjem (4, 8, 3, 12, 16, 18, 19, 20) 3:1 seg. vei je rizik nego kod 2:2 seg., kod koje je mali, ene rizinij i raste s dobi.81. Ajdecen 1 i 2 segregacije i alternirajua segregacija kod recipronih translokacija. Objasni razlike. Kod alternirajue segrgacije mogu ishod je normalan ili balansirani nositelj, dok kod adjecen dolazi obavezno do trisomije, duplikacije, monosomije ili delecije. 82. 3:1 segregacija kod recipronih translokacija. Kada nastaje i koji je njen rezultat? 3:1 segregacija patoloki oblik razdvajanja. Kromosomi zahvaeni translokacijom i njihovi derivati odvajaju se tako da tri kromosoma prelaze u jednu stanicu, a jedan u drugu. Ukoliko je jedan kromosom u kvadrivalentu u svom trisominom ili monosominom stanju spojiv s preivljavanjem zatei emo ovaj oblik u potomstvu u obliku tercijarnih ili izmjeninih trisomija/monosomija. Tercijarne trisomije kratki terminalni segmenti distalno od mjesta loma vezuje se za kratke centralne segmente stvarajui mali segment. Izmjenine trisomije dugi terminalni segmenti veu kratke centralne pri emu nastaju dui derivati koji segregiraju s jednim malim normalnim kromsomom (13, 14, 18, 21, X). 83. Klinika slika kod nebalansiranih nositelja recipronih translokacija. 84. klinika slika kod balansiranih nostelja recipronih translokacija. 85. Indikacije za kariotipizaciju (postnatalno ispitivanje). - poremeaji rasta i razvoja (IUGR, nenapredovnje, nizak ili izrazito visok rast) - zostajanje u razvoju/duevna zaostalost - smetnje ponaanja - smetnje u spolnom razvoju (nediferenciran izgled spolovila, amenoreja usporen ili izostao spolni razvoj) - poremeaji reprodukcije (sterilitet, infertilitet) - dismorfine crte - abnormalnost dermatoglifa - malformacije unutarnjih organa ili vanjskih struktura - maligne bolesti

- izloenost tetnim imbenicima (zraenje, citostatici) - kromosomopatija u obitelji 86. Indikacije za kariotipizaciju (prenatalno ispitivanje). - dob majke > 35 godina - roditelj nositelj kromosomskog poremeaja - dijete s kromosomopatijom ili/i multiplim malformacijskim sindromom (nekariotipizirano) u prethodnoj trudnoi - pozitivan triple test - drugi poremeaj u trudnoi (zastoj rasta, ultrazvuno opaeni tzv. soft znaci ili malformacije, oligohidramnij, polihidramnij) 87. Di Gorge sindrom (mikrodelecija 22q11.2) - velocardiofacijalni sindrom - disomrfija : kratki oni rasporci, telekantus, uske nosnice i irok vrh nosa - malformacije : 75% srana mana, rascjep nepca ili velofaringealna insuficijencija, hipo/aplazija timusa ili paratireoideja, urogenitalne anomalije, atrezija anusa, nagluhost, anomalije kotanog sustava, hipokalcemija (60%), oteenje imunosnog sustava - rast i razvoj : slabije tjelesno napredovanje zbog smetnji gutanja, gastroezofagusnog refluksa, blago do umjereno mentalna retardacija, smetnje uenja/ponaanja 88. Sindrom Prader Willi/Angelman. Oba uzrokovana genima smjetenima na 15q11-q13. Mogu biti uzrokovna : mikrodelecijom, uniparentnom disomijom, imprintingom/biljegovanjem/upisom.

Prader Willi - prvi puta opisan 1956. g. - prevalencija 1:10.000-15.000 - dismorfija : izduena glava, bitemporalno suenje, bademaste oi, puni obrazi, mala usta, visoko nepce, karijes, mikrodonacija - malformacija : hipogenitalizam, kifoskolioza, akromikrija, hipogonadotropni hipogonadizam, hipopigmentacija, osteoporoza - rast i razvoj : u novoroenakoj dobi hipotonija, tijekom dojenake slabo napredovanje, kasnije pretilost i smanjen rast, smetnje ponaanja, smetnje spavanja, lake zaostajanje u duevnom razvoju, mentalna retardacija (46-60 IQ)

Angelman (happy pupet) - prvi puta opisan 1965. g. - dismorfija : hipopigmentacija arenice, velika usta, protruzija jezika, hipersalivacija, razmaknuti zubi, izboena brada - malformacije : mikrobrahiocefalija - neurologijski problemi : hipotonija, ataksija, inkoordinacija pokreta, hiperrefleksija, konvulzije, paroksizmi smijeha, karakteristina EEG izbijanja, teko duevno zaostajanje, poremeaji spavanja89. Williamsov sindrom. - mikrodelecija 7q11.23 - prevalencija 1:10.000-20.000 - mikrodelecija se moe dokazati u 26% sluajeva - dismorfija : lice nalik vilenjaku epikantus, izraene infraorbitalne brazde, puni obrazi, udubljeni korijen nosa, nos mali, antevertirane nosnice, debele usne hipo/mikrodonacije, mala brzada - malformacije : supravalvularna stenoza aorte ili pulmonalne arterije, druge anomalije valvula, ASD, VSD, anomalije bubrega, hiperkalcemija, preosjetljivost na zvuk u djetinjstvu, promukao glas - rast i razvoj : smanjen rast, hiperaktivnost. Hiperverbalizam, laka mentalna retardacija.