Geomorfološka obilježja Parka prirode Papuk

Istočni, Panonsko-peripanonski dio Hrvatske

Dio je Slavonskog gorja, koje je smješteno između rijeka Drave i Save

Slavonsko gorje čine dva paralelna gorska niza pravca pružanja zapad-istok

Papučko-krndijski greben ima funkciju vododjelnice između glavnih tekućica Drave na sjeveru i Save na jugu

Upravno se prostire na području dviju županija, Virovitičko-podravske na sjeveru i Požeško-slavonske na jugu.

1999. proglašen Parkom prirode

Uvod

Prema geomorfološkoj regionalizaciji RH pripada megaregiji Panonski bazen Šire Papučko područje obuhvaćeno je u mezoregiji Gorska skupina Papuka Područje Parka prirode Papuk obuhvaćeno je u subregiji Gorski hrbat istočnog

Papuka i Krndije

Geološka obilježja

Složena geološka građa Najveći dio Parka prirode Papuk

izgrađuju paleozojske formacije, a podređeno i mezozojske formacije

Paleozojske formacije zastupljene su većinom migmatitima, granitoidnim stijenama, škriljavcima

Zastupljene i mlađe miocenske naslage (konglomerati, pješčenjaci)

Ove stijene omogućuju razvoj površinske hidrografske mreže

Na tri zone prevladavaju stijene srednjeg trijasa, te ovdje dolazi do djelomičnog podzemnog otjecanja

Morfografska obilježja

Osnovni morfografski oblici istraživanog područja Parka prirode Papuk su glavni greben, sekundarni grebeni i dolinska mreža

Očituje se pravac pružanje glavnog grebena koji je prema istoku sve niži te dominantan smjer otjecanja tekućica od glavnog grebena prema sjeveroistoku i jugozapadu

Tekućice imaju utjecaj na orografsku raščlanjenost glavnog grebena i sekundarnih grebena

Morfometrijska obilježjaA) Hipsometrijska obilježja

B) Vertikalna raščlanjenost reljefa

C) Nagib padina

D) Ekspozicija padina

Hipsometrijska obilježja

• Prema prema sjeveru i jugu visinske vrijednosti se smanjuju; gorski hrbat se prema sjeveru nastavlja na hipsometrijski niže područje predgorskih stepenica-podgorja te daljnim smanjenjem nadmorske visine na terasne nizine, dok na jugu prelazi u područje predgorskih stepenica-prigorja

• Prosječna nadmorska visina 525 m, središnji i zapadni dijelovi Papuka su viši od istočnog• Visine do 500 m karakteristične su za doline i dolinska proširenja, od 500 do 700 m za gorske kose, od 700 do 950 za glavni greben

 

Vertikalna raščlanjenost reljefa• Zastupljene su kategorije vertikalne raščlanjenosti reljefa 30-100, 100-300 i 300-600 m/km².• Vrijednosti od 30-100 m/km² uz rubna područja Parka prirode te oko Zvečeva i na dijelu toka rijeke Brzaje • Na cijeloj površini Parka prirode dominira kategorija vertikalne raščlanjenosti 100-300 m/km²

• Kategorija izrazito raščlanjenog reljefa prisutna je na nekoliko izoliranih područja

• Razlog tomu može biti veliki nagib padina (12-32º i mjestimično 32-55º) koji dovodi do znatne visinske razlike na površini od 1/km².

Nagib padina• Najveći dio terena zastupljen je nagibima od 12-32º, što ukazuje na snažan intenzitet padinskih procesa, spiranja, jaruženja i kretanja stijenske mase• Nagibi veći od 32º fragmentirano su zastupljeni na dijelovima grebena (Lapjak, Papuk) • Nagibi od 32-55º su vezani za strme dolinske strane snažno usječenih planinskih vodotoka.

• Niže kategorije nagiba (2-5, 5-12°) prisutne su u rubnim dijelovima parka prirode, na dijelovima grebenima, u područjima dolinskih proširenja te na području oko vrha Mrežasti rust

Endogeno oblikovanje reljefa

Današnji smještaj Papuka uvjetovali su rasjedni tektonski procesi, osobito oni koji su se odvijali duž rubnog rasjeda Dravske potoline i Savska potolina

• Pomak krila u desno U međuprostoru između

Savskog i Dravskog rasjeda nalazi se niz rasjeda pravca pružanja sjeveroistok-jugozapad koje karakterizira pomak krila u lijevo

Veliki odraz u reljefu

• Prema strukturno-geomorfološkoj podjeli Papuk pripada denudacijsko-tektonskom tipu reljefa, a podtipu gromadna i otočna gorja

• Karakteriziraju ga veliki nagibi padina i velika vertikalna raščlanjenost reljefa, što uvjetuje dominaciju denudacijskih geomorfoloških procesa

Analiza porječja i riječne mreže

• Glavni greben čini razvodnicu između porječja Save na jugu i Drave na sjeveru, a gorske kose razvodnicu između porječja pojedinih tekućica na području Parka prirode Papuk

• Veličina porječja na južnoj padini smanjuje se od zapada prema istoku, tako da su najmanja porječja uz jugoistočni rub granice Parka prirode

Dolinska mreža na sjevernima i južnim padinama Papuka oblikovana je pod utjecajem pukotina i rasjeda pravca pružanja sjeveroistok-jugozapad

Analizom riječne mreže utvrđeno je da tekućice koje se nalaze sjeverno od glavnog grebena teku prema sjeveroistoku, dok tekućice koje se nalaze južno od glavnog grebena teku prema jugozapadu

Generalno se može zaključiti da dominira dijagonalan položaj tekućica u odnosu na glavni greben

Uzdužni profil doline Brzaje je složen, obilježen izmjenom dolinskog proširenja i dolinskog suženja• Takav oblik doline uvjetovan je izmjenom litoloških obilježja terena i tektonskim utjecajem• Izmjena geološki starijih i mlađih naslaga različitih intenziteta trošenja • Na kontaktu između dolinskog proširenja i dolinskog suženja prolazi rasjed pravca pružanja sjeveroistok-jugozapad. • Rasjedi imaju utjecaj na destrukciju stijenske podloge koja postaje podložnija erozijskim utjecajima.

Egzogeno oblikovanje reljefa

•  Sa egzogenog aspekta Papuk gotovo u cjelini pripada fluvijalno-erozijskoj zoni gdje prevladava fluviodenudacijski reljef

• Izuzetak su jedna veća i dvije manje zone gdje su prisutni krški i fluviokrški reljefni procesi i oblici

• Padinski reljef je od velike važnosti na cijeloj površini Parka prirode, a najzastupljenija kategorija nagiba padina je 12-32°

• Fluviodenudacijski i fluvijalni reljef vezani su uz prostore recentno razvijene površinske hidrografske mreže. • Površinska hidrografska mreže na Papuku razvijena je brojnim vodotocima, od kojih su značajniji potoci Brzaja, Veličanka, Kovačica, Radetina, Kutjevačka rijeka...

Sudjelovanje srednjotrijaskih karbonatnih stijena u geološkoj građi Papuka omogućilo je razvoj krškog reljefa na izoliranim područjima Parka prirode Papuk Najveća zona nalazi se u vršnom dijelu Papuka u pravcem Z-I . U ovoj zoni je najokršenije područje Papuka sa velikim brojem ponikava Druga zona izgrađena od trijaskih karbonatnih stijena nalazi se sjeverno od Velike. U kontaktu vodopropusnih stijena i vodonepropusnih stijena koje imaju funkciju barijere javljaju se izvori Dubočanke, Veličanke, Radetine i dr. Treća zona se nalazi na krajnjim sjeveroistočnim obroncima Krndije, južno od Orahovice, a sjeverno od vrha Kapavac (790 m). Najznačajni primjeri krškog reljefa ove zone su strma vapnenačka stijena, Stjenjak, kod mjesta Duzluk, te Antina špilja koja se nalazi južno od starog grada Ružice

Antropogeni utjecaji na modificiranje reljefa ogledaju se u iskorištavanju sirovina, ponajprije drveta i kamena, te gradnji prometnica i nasipa Brojni su kamenolomi koji imaju veliki utjecaj na reljefno preoblikovanje Sukob između očuvanja prostora i njegova iskorištavanja Najveće polemike vode se u vezi kamenoloma Veličanka 2 u mjestu Velika Brojne institucije za zaštitu okoliša smatraju i upozoravaju javnost da se ilegalno eksploatiraju sirovine na štetu okoliša i lokalnog stanovništva Nekoliko kamenoloma je zatvoreno ili funkcionalno prenamjenjeno Sačuvani su brojni arheološki nalazi iz pretpovijenog razdoblja, te ostaci starih srednjovjekovnih gradova. Ovi nalazi svjedoče o stoljetnim utjecajima čovjeka na preoblikovanje reljefa