..•."

GJURO SZABO: IZ PROSLOSTI DARUVARA I OKOLICE

I. Stari vijek. Res Publica Iasorum.

Ostaci predistorijskoga doba slaho su još poznati (Hrani1ović-Hirc;ZemljOlpi,sI. 38. 48.),ali kako su zajamčeni znatniji arheološki nahođajiu cijelom kraju, nije mOlgućeda ne hi ,ipradavni čovjek ovdje svoje domovepodigao, gdje mu je priroda davala i bogate šume i ravno polje i obiljevode, pa napose tople vode. SVaKJaokosu u predriJmsko doba ov;ikrajeViibiliveć nasvim napučeni, a toga naroda nije ni za rimsko doba nestalo. _Dapače,baš iz spomeruka rimske epohe zna,demo i ime toga velikoga plemena, kojeje tl!ClJstavaloove krajeve sve do Drave. To su bili I a s i, pleme panonsko,komu se ime nije ni ,do današnjega dana izgubilo, ma da ga moramo udrugim stranama opet potra1žii1Ji.Po njima su se nekada ZNalei VaraždinsketQplice Aquae Iasae (ili Iassae), a spomenici iz tih toplica g'ovore. j'asno,koliko su ih Rimljani cijenili, šta više i oplt'avili s temelja, kad su ognjempostradale. No kakovom su zapravo plemenu ti Iasi pripadali, teško je si-gurnošću kaJza,ti.Mo'žda je Ito bila neka mješavina ilirskih i keltskiJh ple-mena.

Svakako je upokorenje Pa!l1Iouijebilo teža1k posao za Rimljane. Većje polovioom posljednjega stoljeća prije Hr,ista bilOIlirik u sferi rimskevlasti, ,al,i daleko od polmrenja, Koje j,e završen'o zaop["avo,istom nakonus'tanka Batona i triumfom Tilberijevim godine 12. p. eh. I otada tek na-staje pravi rad Rima: i pokoreni na;rodi ,sad su samo zapravo u ulozirimskih koloniJsta,koji mde sve ,za Rim, koji primaju ja,če okove s velikimi dobrim cestama, što ih povezuju još jače s Rimom. A te su ceste služilejoš daleko i u srednjem vijeku, pa ih isprave u medašima često spominjukao via antiqua, Sltanidrum, a još i danas ,po,gdjekoje služe prometu, kao štosu služile često još u predrimsko, pa usavršene u rimsko vrijeme, dapače i nav'Ojnimkartama bilježe se kadšto i danas »RomerstmSlse«n. pr. kod Petri-nje. Kad su, dakle, tako pokoreni namdi prihvatili posve rimsku kulturui forme rimskoga života rnsu se wše mno,goraJzlikovali od pravih Rimljana,već su se smatrali Rimljanima, l'ođenima u Panoniji. Pogotovo su posvudatoplice mamile Rimljane, onaj narod, koji je u doba svoje najveće moćiposagradio terrne, gorostasne, kako ih ni do sada nije nikada svijet više

79

podigao. Pa je prirodno, da se u današnjem Daruvaru postavia Rimljaninkaa zaštitn~k i upatrebljavač tih toplica.

Pleme lasa1) spominje Plina.us u svajoj »Naturalis Historia« (3, 25,149), 'kaji spaminje, da im zemlju protiče Drava, pa Ptalomej, (2, 14, 2)kaji adređuje položaj Jasa u ~stoČ'nomIkraju srednjega dijela Gornje Pa-nanije. Tek IlJijelaka utv~diti ime rimSlka,gaDaruvara. Jer, napomenuoSClim,da AqučlJelasae označuju Vamždinske toplice, pa nije ta liS'toimemogla oznčlJčivatii DaruvaJ"lSkekupke. Nu to nije nikako ni potrebno, jerkod Va'raždinsk.ih toplica nije bila vjerovatno većega mjesta, i aka se itama u okolici n. pr. kod Tuhovca našla dosta rimskih starina. Da,ruvar 'ije pak morao biti u rimsko d'Oba znatna mjesta, možda središnja varašcijelOogaplemena lasa.

Stari itinerariji ne daju jasna adgavara. Na Peutingeravaj karti, kajaje očito kasni preris S'tarmimske Castoriusave karte (a nabavia ju je zabečki svaj dvor princ Eugen Savajski, baš kad je baravio u lagOorupredBeogradam i danas se čuva u Nacionalnoj KnjižIllici (prije Half-Bibliathek)u Beču, sama nedostaje početak) nema 'Oznake ce'ste ~aja bi ovuda prola-zila. Nega na Itineraru Antonijevu (ed. Parthey. str. 125.) nalazima nacestu iz SiSlkau Osijek: Siscia-Variams XXIV. - A q u i s B a I i s s i sXXI. - Incer01XXV. - Stmvianis XXIV. - MUf\saXXX. Taka bi cestaišla bila iz Siska u Kraljevu Veliku, a ada tle u Aquae Balissae. Već jeKat a n č ić (OrtbisVetus I. 369), pa Kuk u Ije v i ć (Rad XXIII.) mislio,da je ta sadašnji Daa:uva,rili Lipik, a Ort v a y je odlučno za to, da je .tojedrino Daruvar. I M 01mm s e n je u svom Corpus Inscripti01num Latina-rum odlučna za DčlJruvar,dok K I ai ć meće to mjesto na mjesto sadašnjeVelike kad p.ožege, ali očito s nepravom, jer u Velik'aj :nema rimskihastataka, a mala ih ima u Lipiku. Ime Aquae Balissae dolazi i na jednamspomeniku iz Rima (CIL. VI. 3297), g'dje se spominje Ulpius Cocceius,vajnik iz Garnje Pananije »natus ad Aquas Balisas«.2)

Na žalost među a·rheološkim spomenicima ima sila falsifikata, koje jeskrivio t Luka Ilić Oriovčanin, prerevni sarbirač starina i mrska-hrvatskipisac (»Stamžitnosti«, rukopis u Sveučilišnaj knjižnici u ZčlJgrebuj»Lovo-rike« itd.), koji je i Mommsenu htio podmenuti svu ,Slilunatpisa, koje jesam fabricimo, a navodno ih je našao pri svim mogućim sredovječnimgradinama! Neki. su napisi (4002-4005) kriva označeni, kaa da potječuiz Daruvara, a zaprav01 potječu iz Djakava. No prije na što spomenemnatpise navest ćU OUO, št01se O1drimskih građevina tu nalazi.

Već Ta uh eS) upazorava na te astatke (1777.), a kad su avudapml,azili 'llčen,i peštanski p'l'afesori PiUer i Miiterpacher, ,da prouče za-~!onetne pajave u pažeškom selu Eminovci (1782.), spaminju padzemnezidOove,velike lijepe stupOove,cigle, kaje se već načinam pečenja razli-kuju ad sadašnjih (str. 93.), a Csaplavics gavari g. 1819. <onasipu u šumi,

1) B r u n š m i d J o s. dr.: Kameni spomenici Hrvatskoga narodnoga muzeja uZagrebu 1. Zagreb 1904-1911. str. 337-340.

') Ort v a y: Ma.gyarorszag regi vizrajza a XIII dik szazad vegeig. Budapest 1882.L 88. Rulmp1si Itinea.ra Antolllinovog imaju uz BaHssis i var,ijante: Basiss1s, Valissis,Basilis. Kukuljević je pomišljao, da je to ime Bal-issis tek skraćenica od Balneis IS1s(=Iasls), no to se ne može prihvatnti.

3) F. W. Tau b e: His.t. u. geogr. Beschre.ibung d. K6nigrenchs Slavonien ... Lpz.1777. - P i II e [' et Mit ter,p a c he r: !te per Pose~aIIlJa.mSlav.o·niae pro'vmcia.m ...Budae 1783. - J o h. v. C 's a p lov i c s: Slavonien u. zum Thcil CT'oat1en.1. Pesth. 1819.

80

o' iskapanom kamenju i opekama, sparnInJe, da je Antunava kupka4 zidanana antičkim temeljima, >~gav.orio' tri zidane grabnice s mazaikam« nadrimskim vrelam, gdje su navoDdna nađene starine i atpaslane u Peštu.Danas (g. 1932.) vidi se put kraz šumieu, kajim se ide u vinagrarde savpasut kamenjem, eiglam i crijepam da židavskoga groblja. Tu se vidijasno veliki dvogwbi nasip, a dalje nema ni .opekama ni kamenu ni traga;o č i toj eta j g o r n j i p u t b i 00 rim s k i zid, koj ije tu z a-v rša v a a. Na desna ad puta u šumici vide se na .dva mjesta (jedna nadkamenolomom, druga nešto sjevernije) jasno ostatci zidoOvai šanaca, arimska cigla svjedači rimska parijekla. Odmah da šumice prostiru seprastrana palja, kaja se na gruntavnaj mapi zoOvuS tar i S lav i k, asva su polja i danas puna rimskih cigala i kamenja; tu se vrlO'česta nalazenovci različnih rimskih careva da Kanstantina. Pred par ,gadina, atkrivenisu fundamenti (3 palukruga) na tim paljima uz šumieu, ali su daskaraapet zatrpani. Uz židavska ,grabije našaO' se g. 1907. jaki zid, mjestimicedvostruk, koji je obilaziO' uokala da blizu željezničke pruge, a sad je takamenje raspradana. Na jednam mjestu našla se lijepo prafilavanakamenje, koje je vrlO' nalik bilo kamenju nimfeja u VaraždinskimToplicama, što danas služi tama za sjedala, nedalekO' rimskoga zdenca.Mala podalje nađena su i dva kamena s napisima, koje ću niže sparnenuti.I 'Ila supratnaj strani prema kata!' grablju nadeni su g.l925. neki funda-menE građevine neobična .oblika, sad je ta kamenje advežena i spremljenaza posipavanje cesta na graibije. Na rimski se Daruvar steraa i tama,gdje je i sada mjesta, a vrlO' je vjeravatna, da se pratezaO' i da humka,na kojem je stajala kasnije sv. Jelena Podibarska.

Nasuprot taga humka na paljanama, koje nase starinska imeKan tar a, našao se g. 1<920.vrlO' lijepa sačuvan nadgrabni kamen, kajise danas nalazi u Zagrebu, a padaje nam važne vijesti. Da sada još nijeabjeladanjen. Ta je čvrst vapnenac, (vis. 152 cm, sir. 86, debeO' 70 cm].Na pastranrim stranama ;pa jedan ba'1"'harskiizrađen kip vajnika sa fr.igij-skam Ikapom, mačem i štitom, a na !prednjoj je strani nap~s u lijepimslaviJIIlaIl. stoljeća p. Is.

D. M.AEL. L. FILAELIANO. SCR!BArE. DErC. III VIRM.IASORVMAN. XLV. AETLAELI.A.NVSPATRI PlISIM O

F. C.

Napis nam kazuje, da je rimski <Daruvar biO' u ta daha m u n i c i-p i u m Jasarum, dakle da je pleme JaJsa dabila pasebne pavlastice, ka,jesu mu davale rimska pravoD.Taj je m'1.1nicapij biO' t1ipTavljanod decuriallaquattuarvira, ne*e vll":stepokrajiI1JSkog,asenata, a Aelius Lucii filius Aeli-anus, kaji je sa 45 g. umrO'biO'je pisar te aJblasti, neke vrste bilježnik.

Taube i Ccaplovics spominju jedan sumnjivi napis (koji nije sačuvan)

4) Ov,o je »rimsko vrelo«, ka&l.iie Julijev,o vrelo u šumici na desno od k\liPališt.a.Leži podno nekadašnje rimske kolonije, koja je ·dopirala do sa·d. ži,dovskog groblja ..

81

THERMAEIASORVENSES H. C.

(Herculi consecratae), no Piller i Miterpacher nisu ga vidjeli, dok suvidjeli drugi, (a navodi ga i Mommsen (4000), a Taube ga je spomenuomnogo opširnije:

DIVOCOMMODO RES PVBLICAlASORV

Danas nema više taga kamena s natpisom, i ne zna se kamo. se izgubio..Već je Taube apazio, da je ime ovog cara ostalo neradir.ano. Očito

je i taj kamen služio. za kasnije opravke kao materijal, kako su i drugiveć poslužili, koji su g. 1907. kao materijal nađeni. Možda je taj ulomakbio u podnožju kojega kipa caru Komodu (180.-192.), a vierovatno je,da su i drugim vla.darima tu bili postavljeni .brončani kipovi. Kad se ukolovozu g. 1877. kopala jama za gašenje vapna u dvorištu kuće ljekar-nika Kuševića5), gdje je onda bio kr. kot. sud, nađeni su tamo fragmenti'/elikog brončanog spomenika: koma·d desne noge, ~omad trbuha s muškimspolovilom, dva komada repa. Sad je to u arheološkom muzeju u Za.grebu.Teško je dakako ustvrditi, da su to ostaci kipa baš car:a Komoda, jer sui natpisi drugog vladara sačuvani.

U tom dvori,štu ljekarnika Kuševića nađeno je još dmgih predmeta,pa se čini, kao da 1e tu bio neki centar rimskoga Daruvara.

Tako 1'11 tu nađena u isto vrijeme i tri žrtvenika s natpisima, od kojihje jedan zatrpam, kako slabo pouzdani LuJka Uić priopćuje. Prvi je i drugisačuvan, ali su natpisi tako. trošni pastali od dugog stajanja pred daru-varskim dvaram, da se da;nas jedva čitaju. Mommsen padaje avakav napis:(3998)

LO. M. DOLPRO. SALVTE. IMP. L. SEPSEVERI. ET. M. AVR. ANTONINIaVGg I I I I I I I I I I Q. CARMEVS. IVLIANVS. 4. LEC. VIIGEM. CVM. IVL. ATTiCILLA. ETCARMAeIS. SECVNDO. ET. ATTICILLIANO. FILIiS. V. S. L. M

(3999.)I. O. M.

DOLOCENOSECVNDIVSRESTVTVSLEG. X. GEMPRO. SE. ETsulSPOSVIT.

5) B T un šm i,d, Antikni figuraLni spemenici u Hrv. naro muzeju u Zagrebu. str. 51.6) Septimiu5 Severus (193.-211.) nadovezivae .je ,svoju lezu na Antenina naa:iva.jući

se sin:lm M. Aurela Antenina (160.-180.) a bratem Kemedevim (180.-192.). Zato. su lu

82

Sarkofag iz Bastaja, kasnije u Daruvaru. (Rimski, ranokršćanski posao, orijentalniutjecaji.) Sada u Zagrebu.

Treći natpis na žrtveniku, koji je navodno opet ukopan glasio Jeprema Iliću:

LO. M.IM MAR ... VIC

IM VIP NIROII COS

VM ... OTVI L LO ... S

Mommsen ga stavlja među sumnjive. Prva su dva vojnička zavjetnažrtvenika u počast Jupitra Do1ichenskoga. Štovanje toga boga danešenoje s "ojskom iz Sirije: Doliche je starinsko mjesto u Komageni lk. Ain-taba, gdje je stajao znameniti hram Zevsa Dolichenskoga, a još je danastamo svetište Diiliik baba! Taj se je Zev, kaji je u 2. stoljeću .dašao u Evropll1prikazivao u oklopu sa frigijskom kapom, gdje stoji na biku, držeći u desnicidvostruku sjekiru, a u lijevloj Igrom i strijelu. Iz :natpisa sčllznajemoda suu počast bogu, a jedan za spas careva (Sept. Severusa i M. Aureliusa) po-stavljeni, čujemo imena sasviml'omanizirana, ali ipak ISbarbal1skim pri-zvuk'Om, prokazuje nam se, kojima su vojnim jedinicama ti voinici pripa-dali. Akaka su te tri are zajedno nađene, a uz to i komadi razbijenagabrončanoga carskolga kipa, možemo s nekom sigul1nošću zaključivali, daje na mjestu Kuševićeve ljekarne (negda Kotarski sud) postojala svetište,koje je g. 1877. 'Otkriveno.

Dva dalja komada spadaju 'Očito skUipa.To je Igornji dio, koji pokazujetri poprsja i donji - fragment - koji sadrži napis, a skupa čil11inad-grobni spomenik.

naročito spomenuta oba cara, a valj,ada i zato nije Komodov·o ime na nes.t,alom spome-niku ,izra<!irano, jer je taj n3Jstao tek za Septimiusa Severu.sa.

83

L LVAMILCOPRETORVAL DIGNIVF ADATILINIA MATER ... IPIENTISSIMIS EC

Likovi su ,dosta ukusno izrađeni. Sada se nalaze u Zagrebu,. Čita se:L. Valerio militi cohortis pretoriae et Valerio Digni .... , vivis fecitAdatil et nira mater, filiiJs 'PientissimiJs - fecit. Mati poka:pa svojesinove. Odakle taj spomenik, koji je također dugo trunuo na vlažnommjestu u ,gospoštijskom parku? Da:nas to nitko ne zna, ali se sačuvaofra1gmentnekoga dopisa Vlado Zdelara, učitelja 50-tih ,godina XIX. stoljeća,Iva:nu Kukuljeviću, te javlja, ,da SiU dvije takove ploče pronađene; najednoj ISU ,glave podjednake, a na drugoj je srednja mnogo manja. Te drugedanas više nema. Nađene su po tom obje na humku, na kojem je bilaopatija sv. Jelene, nasuprot mjesta, gdje je otkriven onaj prvi spomenutikamen u Kantari !8)

Iza zgrade Jugoslavenske akademije u iZrugrebu leži da:nas velikisarkofa'g sa značajnim ornamentima od vinove loze i lišća: na jednoj stra:nidva pantera među }i,š'ćemloze, sprije,da dva 'genija pokraj plohe, određeneza (niJkadneizvedeni) napiJs. Pokrovac imitira po običaju krov rimskekuće. Uz taj je spomenik bio još jedan pokrovac od sličnoga sarkofaga,ali taj je kasniji vlaSiIlikzemljišta razlupao. I za taj mramorni sarkofag nezna llIitko,odkuda potječe, tek prije spomenuto pismo veli, daj ena đ enu s u IS jed n i m B a s taj ima, g. 1842., g dj e s ena t i s u će c i g a-l jao tko palo i rasprodalo. Kod otkrića namjerili se kopači tada namozaik'om urešenu grobnicu, sve su to potamanili, a i sam sarko.fag o'šte-tiLi, a ništa nisu našli osim kostiju. Tada dade grof Julije Janković tajsarkofag prenijeti u Daruvar, da ga kasnije otpremi u novi svoj park uStražemanu. Ali on osta tu do novijih dana. S njim su nađene j'Oštri pločes latiJnskom mrtvačkom pje,smom, od kO'je je jedan komad danas uzidan uprizemlju 'daruvarskoga dvora, a priopćio ga je Kukuljević u »Natpisima«(str. 32. pod br. 108.) s krivim podatkom, da je iskopan u Dežanovcu ida je natpis na škrinji. Sačuvani je kOill1adna tvrdom vapnencu sa slo-vima kasnijega dobai sadrž,aje dio mrtvačke pjesme u tajanstvenim alu-zijama, a počinje sa »Tartareis ruptus fornacibus implicat ornnem - perpe-tuum vitae quondam datum« ... Nu onaj list Zdelarov donosi još dvafrlllgmenta, koji nisu nig'dje priopćeni, a možda i k takovom carmenu pri-pa;da i onaj kagment, koji spominje Mommsen u III. sv. C. I. L. pod br.206 a) ih) iz Bastaja, po KukuljeviiĆevom prepisu. Mommsen misU, da hioba fragmenta možda skupa spada:la, nu do sada je sačuva:n i u graduuzidan samo joo,a:ndio; dok se ,dll"Ugizametnuo:

7) Br-ončani kip si~llJt'nokojeg cat'la nlije dakaJk,o d,jelo domaćeg majs,tara već očitopravlien u kojoj talijanskoj ljevaonici. kako bi ,danas kazali »u serijama«, pa su poje-dini komadi šiljani diljem ogromnog rimskog svijeta!

8) U tom sam predjelu našao još zidova s fragmenNma mramora antikne proveni-jencije.

84

... RA DE FRAGMINE FICTI- - ECTVM VIDIT HARENA- - MENTIS AGENDVM- - FRANGERE MOTV.

(dulj. 40 cm., v~s. 24 cmV)Ovi su ffalgmenti siguMo iz grobnica, ne spadaju u srednji vijek, kako

je Kukuljev~ć mislio, već u kasnorimsko doba, u doba prvoga kl1šćanstva.Prema tomu je i onaj saI1kofag od mr,amoraočito kršćanski, dopremljen izItalije, a na to usmjeruje i sama clekoracija sarkofaga.

Konačno valja spomenuti ona dva napisa, koja su g. 1907. nađeni naKunešovoj livadi, pa su otpremljena u Za'greb u muzej. Klasično ih jepublicirao sa ilustracijama Brunšmid u svojim »Kamenim spomenicimaHrv,atskog narodnog muzeja u Zagrebu« (str. 338-340). Prva je pločas natpisom u čast cara Gordijana III. (238.-244.) vis. 0.80, dug 1.47, deibij.0.21, od pješčenjaka, slomljena u 3 dijela.

IMP. CAES. M. ANTGORDIANa. PIOFELICI. AVC. R. P. lAS

»Imperatori Caesari Marco Antonio Gordiano Pio felici augusto Re-spublica Iasorum.« Drugi je kamen ba'za figure carice Sabinie Tranqui11ae,supruge Gordijana III. -Pješčenjak, vis. 123 cm, šir. 49 cm,deb. 58 cm.Gore su 2 rupe, ,gdje je izčeznuli kip bio usadjen. Napis:

SAJBINIAE TRANQV~LLINAE.AVGR. P. lAS.

n) Ov,dje prepisujem ra,di potpunosti ona d.v a fra ~m e n t a mrtvačke kuće,pjesme, što je spominje Zdelar. On a) navodi, da su ploče bile smještene u hambaru,aH tamo ih nema. Jedan je uzidan 'sad.a u ,dv'oru.

a)- - CVM ClADQVE S --SACRILEG --NUM1NI E - -ET IVSS~S PE - -SEPTIMA TVM R -CONTEMPTO - -ET BENE CREDENT - -VERBERlBVS - ~- - SSO COELO? - -(ovaj fra~ment je izgubljen)b)

. - - M PECTORE VOCEM- - RIMA VERBA SONARE- - VIDETVR lMAGO- - VDAX ET ORE TIMENDUM- - VM IRE RUBERET -- - ATQVE SALVTIS- - REO NOMINl- - ESSE ---- TAM--

85

NAJLJEPšI SPOMENIK RIMSKOG DARUVARA

»VAS DIATRETUM DARUVARENSE«. Fragment divotkupe, nađene 1785. u Daruvaru,sada u bivšem dvors kom muzeju u Beču.

U ,SlVemsvijetu poznato je aJekoliko .komada t. zvo »vas d'iat.etuffi« iz rimskoga.doba. To su čaše u košarlci od sbklen.ih kolutova, a sve je sk1llpa - s čašom -izbrošeno iz jednoga komada srta.kla pomoću kotačića. Svd su egzemplari dakakofragmenti, a najljepši je srva!k.ako ona,j, koji je .g. 1785. nađen u Darruvaru, pa g.a jeChevalier Bossi posla.o u dv·o.ski muzej 'll Beču. gdje 5'e i dana~ nalazi. Taj je pQkaliz prozirn.og ()palescen~lIlog stakla, visolk oko 12 crn., 9 cm. širok, a pod g,orrrujimEel'ubom nala'zi na,piLSizhočeilJnm sJiOiVLma:FA VENTIB .. (faveilJHbus dis). Trago,vi radas kotačićem zapažuje se i danas. (Lsp. K i s a, Das Glas im A1tertum, 1908. II. 607.). Bu-dući ·da su ovakove tvorevine vrlo rijetke i osebujne, u kratko ću njihovo značenjeprika.zati. Nema sumnje, da su ta stakla nastala kao oponašanje metainih košarica, akako se nalaze tek na Zapa,du, u točno omeđenom rastezanju, to je vjerovatno, .da sunastala na Rajni u drugoj polovini trećeg i u prvoj polovini četvrtog stoljeća. Naćiaizradbe niti je jednoličan u svih, a niti je sasvim sigurno određen, ma da se još Winckel-mann za te divot tvorevine zainteresirao. Bit će da tu ima više mogućnosti načina izrad-be, n:> daruvarski i miinchenski su apsolutno iz jednoga komada izrađeni, dok je koddrugih moguće, da su košarice od stakla napose učinjene, pa sa stakienim zubićima načaše ,prilijepijene. Vrlo su zanimljivi komadi u Kiilnu, Bonnu (Hohensiilzen), Milanu(Trivulzio), pa onaj u Strassburgu, ·koji je za rata 1870. :iščeznuo.

86

»Sabiniae Tmnquil1in.ae, Augustae, Res Publica Iasorum.«To su do sadaJO) poznati spomenici rimskoga doba iz Daruvara, a

k tomu valja dodati s i I e s i j u n ova c a svih mogućih careva, koje surazlični ljudi skupljali u ~birke, da se ove opet rastepu. Taube već spo-minje zlatnike Komodove, a 1926. kad su našljunčili park šljunkom izpotoka našlo se u tom šljunku sijaset novaca sve do Konstantina, većinomsisačke kovnice, koja je radila do V. stoljeća. Naročito se mnogo novaca- većinom bakrenih - nalazi na onim poljanama Stari Slavik zvanima,gdje je postojalo ,ono naselje, koje je zidom opasano bilo, gdje se i sadatemelji kuća mogu raza2Jnati.

Tako v~dimo po rimskim ostacima :nastajanje velikoga mjesta uztoplice, možda sijela plemena Jasa. Vidimo opsežna utvrđenja, izvedenabarem dijelom u kasna vremena, vidimo centrum toga mjesta sa sveti-štem i carskim kipovima, nalCLzimou daljem odstojanju rgrobove moguć-nika. Pleme dobiva povlastice, postaje municipij sa dekurijonima, nekevrste pokrajinsko.g senata, a kasnije u doha careva postaje mjesto respu-blica. Careve M. Aurelija Komoda, Septimiusa Severa spominju spome-nici, spominju Gordijana III. i njegovu ženu. Rimski vojnici dolaze ipodižu zavjetne are tuđinskom Jupitru, a sve do u daleko doba kršćanstvaživi se tu »more romano«, kako sarkofag i mrtvačka pjesan svjedoči. Toje i takov je bio rimski Daruvar.

II. Srednji vijek.

što se događalo kroz stoljeća poslije pada rimskog gospodstva u Da-ruvaru o tom ne zbore nikakovi spomenici, ni pisani ni od kamena, tojeste tajna i ostat će ta'jna. Glavno znademo: rimska se moć i rimski sesvijet preživio, podlegao nov,om dOlbu i nestalo svega rimskoga. I krozstoljeća kao da nema ničesa, a kad se opet nakon dugih, dugih stoljećato novo doba javlja, svega je nestalo i novo je došlo, tako novo, da nemabaš ništa zajedničkoga sa kulturom prošlih dana, kao da je sva zamisaoneke konstantne evolucije tek puko znanstveno praznovjerje. Istina, otih sedam, osam stoljeća, što nas dijele od rimskoga života i onog usrednjem vijeku ne znamo ništa: stvaranje će ostati za nas uvijek ne-protumačeno, mi tek vidimo stvoreno.

Mi smo tako došli do XIII. stoljeća. Posvuda je kršćanstvo ustaljeno,posvuda su brojna župna mjesta s velikim crkvama, ima i samostana,velikih opatija ... danas ne možemo ni svih tih mjesta, koja su tu po-stojala više lokalizirati. Pa i njih je opet nestalo! Da, još poslije turskogdoba stajale su mnolge ruševine velikih crkava ali i tih je davno nestalo,a neke nestaju pred na:šim ,očima (kao n. pr. Bijela).

Žiteljstvo je do sada naskroz slavensko, a tek službene diplome donosepomađarena, .prosto prerađena imena mjesta.

Daruvar nije u srednjem vijeku nikakav centar, već je tu ulogupreuzeo tvrdi grad D o bra k u ć a12), koji se nedaleko istoimenoga bi-

10) Prigodom regulacije po,toka Toplice '\l Daruvaru, nađen je nedavno fra.gmentnadgl'obnog ~omeni.ka sa 2 lika, izvedena ti ~'ibJ<,omrelijeJu. Pri izvađa.nju obalnogbetonskog z,ida našao se i jedan sarkofag, ali ga nisu dirali već u taj zid ugradi1i!ll

11) C s an k i, Kfuosmegye XV. s:zaz adban. - Sz a b 6, Dobra kuća (Vjesnik Hrvat-slwg arheološkog društva. Zagreb, X. 1909. str. 33.)

87

jednaga sela i danas diže u ruševinama, pasve zapuštenim i zabaravljenim.Taj je grad isprv,a :bio kraljevski grad, a Ludavik pastavlj,a tama kašte·lanom Geargija, sina Gregorija Kurj,a!kavića, kog je slomiO'i zal'Obio. Ka-snije preuzima taj Georgije kaštel Rats;puroh odgor.iška-tirolskog grofaMeinharta, a Dabru kuću preuzimaju Hrvatin~ći (1358.), jer su dali kraljubasanski grad Greben. Odslije vladaju tu sradnici Hrvatinića Nelipići, odkajih je Benedikt 1412. sagradiO' manastir pavlina, kamu se kad Bastajacrkva sv. Ane jaš uzdržala. Oka 1476. gaspadari tu patamak švedskagažidava, pečujs:ki biskup Ernušt Hampa*), nezasitni gaspadar grada Gjur-gjevca,a mala pasl1je vlasnici su grtada Sekelji de Kevend sve do 1542.,kad ,grad pada Turcima u ruke. Eta, ta je u kratka istarija sredavječnogacentra daruvarskoga kraja. Nu sačuvali su se takO' brajni spisi pa svimmagućim mađarskim arkivima, a najviše ti BClJshalmi(Szabalcs-megye) uarhivu Pangraca de Szent Miklas et Ovar uGarnjoj Ugarskaj. Iz tilise spisa dade sačiniti vrlO' patpuna slika živata anih dana. Regesta tagPangTačevog arlciva objeladallJio je Dr. KMacsony Janos: u Magy. torte-nelmi tar. g. 1896. i 1897. (ad g. 1300. da g. 1529.).

U ta daba već je andašnji Daruvar sigurna u više ,dijelava postojaO',baš kaO' šta se i danas dijeli u ,garnji, danji i trg Daruvar. Ti su dijelovibili takO' lIla hlizu, da se ne rijetka spaminju kao jedoo dio. Čini se, daje najstariji naziv biO' da danas nezabaravljen naziv P o' d b o' r j e, a uslužbenim SlpiSlimap~evađa ta sa »Fenyoallya« ili "Bar-alatti«! Točanprevad! Tu je biO' i samastan minarita de Padbarje, tu je pastajala iapatija benediktinaca Helena de Padbarje, kaja u naslavu i danas živi.IS

)

Druga je 'Općina bila četvrtkavac ili magjal1sikiCsiitorlokhely (budućda se tama četvrtkam abdržavali sajmocvi,a uSredjanima, Szerdahely usrijedu). Spaminje se vrlamnalga puta da 19. 1536., kad se spaminju Privi-legia liberati01lis oppildi Csiitorrt:Oikhe1Yu Keglevićevom arhivu (ArkivJugaslavenske akademije u Zagrebu). Opet je takO' ,blizu Padbarju, da semanastir minarita zave 1490. monasterium s. Ladislai sub Bar (= Pad-borje). Već je g. 1487. župa, !kajoj 1475. dariva S. Torok sela Ratkavdol,a bila je posvećena sv. Mariji, te je i papis ad g. 1501. spaminje. SvakakO'je mjesta bila blizu pasjeda Dobre kuće, pad kaju je spadala, jer već1335. saznajemO', da je Cs. gr,aničia s pasjedam Dabre kuće. 1514. čitamO',da je Fr. Ne1iJpić ateO' ostavmu župnika »dobra-csiitortokhelyskag«, ag. 1516. otima N. Szekely pa,tronat nad tom fupom.

Treći iSe je diO' zvao He v i z = Toplica, topla voda, isprva tek»passessia«, a g. 1508. već trg. Opet vrlO' blizu četvrtkovcu, takO' da seg. 1527. spaminje kaO' jedna mjesto, a i taj je diO'spadaa pad Dobru kuću.Tu je biO' grad Ko, Kuvar, u kojem je stanovaO' Nelipić. Pad gradam -kaO' i sada - bila je kapela, pa je N. Sekelj ateO' Nelipiću i taj patranat u"Kuvalya«, g. 1516. A ,go,1476. napada Ernušt čakavački taj grad, razaraga i priklapa Heviz, Ciist6Ttokhely, Podbresya, Zatathyna, Drenowcz iBela brega Dobraj kući . .svaJđe i kupnje traJju dalje, ali jaš 1522. stanujeFr. NeliJpiću ,>lKoallya«.Iz Heviza vodio je put u ThalpOlcza-Szent Gym.gy= Gjurgjić na Toplicij danas iš·čeznula mjesta, kamu čuva spamen nazivrudine i pataka »Gjurgjička«. Glavni je naziv biO' za cijelo naselje sva-

') O tom Ivanu Hampo ili Ernestu isp. u »Narodnoj Starini« (II. 1923.) u člankudr. 1. B o j n i ,č,i ć a, ~b ikneJZOJVaZrinii~k:iih,str. 160.

12 Sz a b 6, Tri benediktinske opatije u županiji požeškoj (Podborje, Bijela iRucLm). Vjesnik Hrvat~og arheološkog društva IX. Zagreb, 1907. str. 201).

88

kako Podborje, kaji se do danas održao, barem u narodu, ako i ne uslužlbenoj nomenklaturi.

Znatan dio toga srednjevjekovnog Podborja morao je pripadati He r-man u s i n u P u n i ko v u, g o s p oda ruG r e b eng rad a u Va-raž d i n s koj ž u p a n i j i, (koga su njegovi nasljednici posvema izgu-bili.) Posljednji od tih grebengrardskih Her.manovića Ladislav posinig. 1481. Baltazara Baćana, pa mu preda sve svoje dobro. Baćanima jeuspjela, da održe i Grebengrad, koji je ženithorn pre~,ao kasnije u rukeErdoda,a i slavonske pasje·de do turske invazi,je. Baltazar Baćan namje-stiO'je 1501. u blizoj Mičkevini (DimioSlkf6lde)župnike; 1521. ,piše zlosretniban iz moha,čke bitke Fr. Baćani iz Kreštelovca svom susjedu Kaštelano-viću pisma, zO'vućga na izmirbu.

Ladislav Grebenski bio je valjada pokopan u crkvici sv. Jelene uKreštelovcu (CsaplO'vics L 72 donosi 2 suprotne vi'jesti o tom), a odavdeje nadgrobni kamen prenesen u Daruvar. To je b i oje d i n i sr ed 0-

vj e č n is p o m e n i k, a i toga je nestalo. Taj kamen spominju najboljeu spomenutom svom djelu Piller i Mitterpacher (str. 92), (njihove navodepotvrđuje i list V. Zdelara, o kojem je prije govoreno). »In eodem Kri-stalovacz tumba forte retecta est, in qua nihil reliquum erat, praetercingulum serioeum auro picturaitum. S e p u 1cro i n c u b e b 'a tla p i s,c u i li n s c u l'P t u m est s c u t u m car ,d is figura, gerens !Totamrare dentatam cum binis se decussantibus radiis, in eaque leonem currentisimilem, gentilitum sign.um. Lapidem marginat scriptura charactere mo-nastico : Hic jacet egregius dominus Ladislaus. Filius Hermanni de Ge-reben a. d. 1489.« To je pravigl"b Grebenskih (vidi u župnoj crkvi uRemetincu). Csaplovics je sigurno još 1819. taj kamen vidio, ali danasmu na žalost nema vi~,e traga. Po naivnoj, još daleko kasnijoj risariji uči-telja Zdelara, dade se tarj kamen s natpis'om lako restaurirati. Nu iKa š tel a n o vi ći o dSv. Duh a (de Szt. Lelek) imali su tu svojadobra: ta još 1541. 10/6. daje kralj Jurju Kaštelanoviću potporu od 300 f.u svrhu obrane gradova Zirch (= Sirač), Solnack (= Željnak) i manastiraPadbarje. (Vj.esnik kr. hrv. 'slavo dalm. zem. ankiva IX. 182.) KaštelanovićidobiH su taj posjed nakon T i b o 1do v i ć a14), koji su ,g.au buni protivSigismunda izgubili.

I takO' srna se pr~maknuli dobi propasti, dobi turske invazije. Turcisu sredinom XVI. stoljeća ovamo prodrli, sav se ,svijet razbježaa, a oninaseliše ovamo Vlahe Martolose, koji u svojim potomcima živu i sada,prastarim živatom u brdskim krajevima.

A taj je kraj u sre,dnjem vijeku .ima,omnogo 'gradova: S t u p ča n i c a(Gorjanski), D o bra k li ća (Nelipići, Sekelji), S ira č (Kaštelanovići),Ze li n a k, Bad 1 je v i n u ,(Tahi), Čak lovac, Pak r a c (prioratskii Tahijev); tu su bile ,silne opatije: B ije la, djelo !"Oda Tiboldovaca,Sv. Ana (NeHpića), PodiboI1je, opatija sv. Jelene, samostanfra nje vac a u P o d b o r j U. Popis crkvi od 1501. spominje jošpreko 30 župa, kojim se Ispomen i za turskoga doba zadržala, ali se mnogimdanas ne ,da ni približn amjesto odrediJti (Dimioskfold, Saploncha, TapalazaSzt. Gyorgy, Pogano Sz. Peter, Kretym, ss. Margaretha de Dobra kuća

13 Vj. K I a i ć, Plemići Svetački (997.-1719.) "Rad« Jugoslavenske akademije, knj.199. Zagreb, 1913.«

89

itd.) O tim se mjestima nalazi dasta materijala u arhivainim publikacijama,pa ću se kasnije i na nje asvrnuti.

Tag svega nestaje, a predjel da Kraljeve Velike, pa daleka u pažeškikraj prawve se "P a r v a ValI ac h i a«, Mala Vlaška. Kakav je živattu ihia u turska .doba ne znamo, tek 11Javrlpodanici nisu plaćali pareza dacarskag harača, ali su marali stražiti na Ilavi.

U vrijeme turskog se gaspadstva paštivale još taplice, kOlje su iTurci valjeli. Paslije oslabađenja dade carska-austrijska komara sastavitiveama važan papis Male Vlaške (obavIjaO'je Martin Zemljak) g. 1702.

Iz taga popisa15) saznajemO' veama tačnO' stanje žiteljstva paslijeaslabađenja ad Turaka, a saznajemO' i mnago taga o' tam, šta je bilO' zaturska daba. Sva sela, kaja se u tam papisu navade magla su već i prijeTuraka pastajati, a nekajih je ad tag doba da danas nestala.

III. Novi vijek.

Papis ad 19. 1702. veama je tač~n i - tendencijozan, kakO' je većkamara t'a ma,gla dati izvesti. Hatice je uvijek stavljala pitanje, da li se~nade za predturskagagaspadara, a dakakO' na ta je pitanje uvijek sli-ledia negativan adgavar, ;pa je kamara dabila prava raspolaganja timpasjedima. Izvještaj veli za Daruvar: »Pagus PadJbarie in planitie, atta-men damus plerumque in calliculis situatae, distat a diruta arce Szirach1 h.... Hi c pag u s mu 1t i s a n n i s des e rtu ser a t, ante qua-d~aginta annos inhabitatores denua damus extruerunt, et ab hac temporesemper inhabitatur. " Infra pagum ad unum quadrantem harae balneumcalidum datum, est tamen inteetum, attamen gradus ex quadrata lapidevidentur, advenae multi sanandi gratia €o veniunt; qualesnam morbi cu-rantur ignamnt hamines ... - J,tem ad unum quadrantem harae inde ruderamagnae arcis Podborie nrmcupata reperiuntur; sub antiquis Hungamsruinata est, etiam rudera ma,gnae antiquae ecclesiae apparent«. Ta jeočita ruševina Sv. Jelene ili Padbarje. Tada je bila u selu 51 kuća, svigrčka-istačni, a pasljednji turski gaspadar biO' je Huseinaga Gradiščanin.Od svake se sesije plaćalo pa 1 dukat carskog harača.

TakO' je kamara ,dabila prava raspalaganja svim pasjedima u oku-piranim krajevima, pa ih je dijelila ad reda tuđincima. PadbaTje je gad.1745. imala 78% selišta, a g. 1751. nalazi se - barem dijelam - u vla_~_tiMihajla baruna de Szlavnicza (»Vjesnik kr. hrv. slavo dalm. zem. arkivaV. 184.), a jedna je vrijeme spadala i Podborje k velikim siračkim pa-sjedu, kaji je biO' padijeljen Arseniju Čamojeviću i kasnije zčl.JIlijenjenzapasjed u Ugarskaj. U sve ta vrijeme pastaji sama Garnje i D. Padbarje,današnji Daruvar, trg, tvorevina je familije Jankavić, tvorevina XVIII. 'sta-ljeća, jer se ana par starih kućeraka tama nije magla smatrati niti selam.O parodici Jankavića Daruvarskih izvještava Ju!. Kempf (u ~tU'dijiu »Vje-sniku Državnag arkiva u Zagrebu«, 1929. sv. IV. st~. 141.), kaji je, kaO'čuvar pažeškaga muzeja, gdje se čuvaiu arhivalija Jankavića za ta naj-pazvaniji. Ima zasad taga dasta neobjašnjenaga, a valjda za uvijek ne-abjašnjivag iz vremena pačetaka te paradice, kaO' šta je ta redovnakod mnoge naše vlastele. Banaventura Jankavić dalazi 1695. iz Basneu Pečuh, živi tama kaO' krznar i senatar, pa traži i dabiva g. 1722. pa·

14) S m i č ikI a s, Dvijestogo.dišnjica oslobodjenja Slavonije. 1. Zagreb, 1891. str.246.

90

Dvor grofova JQlnkovića u Daruvaru prije godine 1879. (po litografiji Hiihn-ovoj odgodine 1861.). Danas Realna gimnazija.

tvrdu plemstva, jer se dipl ama, kajam je ,go1588., dabia za junaštva plem-s[vo Mihajla, sin Gjurin, navadna njegav predak, izgubila. Banaventurmsin Nikola umre sa 37 ,godina i astavi dva sina Antuna i Ivana.

An t u n je Jankavić rođen 1729. u Pečuhu, pasvetia se pravu is t i čegalema imanja: u Ugarskaj Csepregh, a u Slavaniji Sirač i s Da-ruvaram i Pakrac. 1757. padžupan je pažeški, 1770. veliki župan, pratidvaput Jos~pa II. na putu '~rož požešku županiju, postaje 1785. predsjed-nikam stala sedmorice u Budimu, te mu je povjerena i stišavanje seljačkebune u Sedmogradskoj. Svom plemstvu pribavi 29. IL 1765. pridjev »deDaruva.r«, a 28. XI 1772. pastaje grofam. U toj se diplomi &p(lminje izri-jekam »Ca str u m P o'd Ibo'r j e, ali ter Dar u v a r«. 18. IX. 1789.umire u Budimu i bude u Csepreghu pokopan. S njim prestaje grafovskadastajanstva fami1ije.

Antun je Jankavić stvario Daruvar, odsjekavši ad siračke gospaštijeznatan diO'.KakO' je i rPakra,c biO'u nje.gavam pa.sj·edu, nastala je galemaimanje, pa kajem je imao tri glasa u ugal1skam sabaru. Antun je Jan-kavić pa digaO'od g. 1760 da 1777. miesta Daruvar takO', da je već tada 11

njem bila 60 kuća, u kajima je bHa i Nijemaca i Magjara i Talijana i Srba,sve samih abrtnika. Da, jošg: 1814. paziva"1. Jankavići u rpažunskimnavinama majstore, da se nasele u Daruvaru, ,gdje im ~,..oibećavaju sva-kajake palakšice.

Odslije se zave mjesta »Daruva'r« (daru=ždral, dakle »Ždralavgrad«),nu stara se nazivlje »Padbarje« nije IZIgubilo, kako to Csap,l'avics još g.1819. pO!svjedačuje. G. 1771. sagradi A. Janković veliku palaču, damvar-skigrad, kao sijda velike njegavegospaštije, i to po nacrtima bečkiharhitekata. Tu je bila 60 saba i prastarija, a g. 1777. biO'je grad davršen.Danas jeapćinska 'svajina, pa je u dvaru nekada siLnih Jankavića danasrealna gimnazija i trgavačka škola. Nuzgredne zgrade i park treibale se tek

91

Župna crkva u Donuv·aru, djelQ balrolka iz polovine XVIU. stoljeća.

g. 1780. davršiti U Iglavnam je grad ostao do danas sačuvan, tek su sesobe preg·rađivale, a g. 1868.-1870. izvedena je za Julija Jankovića altanaza 3000 faro U parku, koji je poslije oslobođenja nestao, nalazilo sesijaset najraznolikijeg.a egzotičnog drveća, sve u lijepu cje'1inuudružena.U ista je doba nastaO' i park ako Str,ažemana, a to je bila ono ista doba,kad je Maksimilijan V1'1havaczasnovaO' divat-perivaj' Maksimir.

Piller i M:itterpacher hvale Jankovića, da je »ex ingloriosa pago,qualis paucos annas ante fuerat, in nitidum converteretur appidum«.(»Iter«, str. 93.) Taube veli, da je t'aj dvar najljepši u cijeloj kraljevini, pase ne bi trebaO' ni u Beču sakrivati.

Ja!l1kovići 'su biH VI1loumjereni gal~podari, koji nisu tražili veHketlake, a brinuli 'su se koliko za sebe, taliko i za druge. U prvo je dabasagrađena kupalište, i ta Ant'lll11ovakupka, kaju su gradili makedonskimajstori, a tu su navadno upotrebljeni opel rimsrki fundamenti. Kasnije(g. 1810.-1818.) sagrađena .je Ivanova kupka (danas Aleksandrova kupa-tila), ,gdje se nala'zaa jedna Izajednička prostarija i sa svake strane padvije kupke. Blatne su kupke bile sama daščara, kasnije je tu sagrađenaad cigle oveća zgrada, atek Tiikoryjevi sazidali su današnju, po nacrtimapeštal11skiharhitekata. Sagrađena je za gaste i svratište i j·oš dvije 2lgrade,a uređen i veHki kupališni par;k, u šumici izvedeni putevi itd. U ta je doba

92

napisao (1,818.) g'Osp'Oštijski liječnik Gabrijel P'Osa i prvu m'On'OgrafijuDaruvara: »Tud6sitciJs a Daruvar e·s Lipik ferd6kr6l« (Wien b. Haykul).

Svi putopisci sP'Ominju iS u 's h i ć en j e m ika t 'o 1 i č k u c r k v uuDa r u v aru, k'Oja danas p'Ost'Oji, tek je [bitn'O izmiienjena. U ta jevremena bi'O ta'j kraj naseljen većin'Om pravoslaV'nim žiV'ljem, pa je rst'Ompočetkom XIX. st'Oljeća tu na'sta.la kaipelanija, koja je u tridesetim g'Odi-nama p'Ostala žup 'Om. Opise nam crkve, građene 'go 1764. ostaviše i Taubei Piller & MHterpacher te Gsapl'Ovics. C:rikva je barokna r'Otunda ISa dvat'Ornja p'O strani i tri ulaza. Unutra je staja'O jedan oltar u sredini, gdje suse mogle čitati u ist'O vrijeme tri mise, a nad tim je 'Oltar'Om bi'O lik sv.Tr'Ojstva, k'Omu je crkva i danas posvećena. Ka'SlJlijeje d'Ograđena apsidai tu Ismješten jedan 'Oltar (di'O star'Oga!), a j'OŠkasnije sagrađen ie d'Ostaneor'ganiČlJl'Otoranj. Crkva je j'OŠi sa·da zadržala mnog'O 'Od sv'Oje prV''Otne'Osebujne ljep'Ote i skladuosti, sam'O je ,nev'Olja ta, da se ne m'Ože nikak'Op'Ovećati.

Brat AntUlfla Jank'Ovića Iva n, P'Osjednik Stražemana (1731.-1798.),baštini'O je sva d'Obra brat'Ova, pa i Daruvar. Javn'O se nije mn'Og'Oistica'O,tek se brinu'O za SV'Ojubr'Ojnu djecu. Preživjela su ga dvije kćeri i sin I s i-d 'o r. Taj je sin {* 1789., t 1857.) bi'O posve mal'Oljetan, kad mu je 'Otacnamr'O imetak, pa ga je mClićuhaA'l'Ojzija, r'Ođena gr'Ofica Festetić, odgajala.NaJk'OnpUlfl'Oljetn'Ostibi,l'Oje dosta pa1"be s maćuh'Om, d'Ok je d'Obi'Ou rukeg'Olema vlastelinstva, k'Oja je god. 1849. predao na upravu sv'Om sinuJu 1i j u Ja nkov i'Ću. Taj je rođen g. 1820. u Pakracu, veoma p'Omno 'Od-gajan izučio prava u Požunu, pa je g. 1844. posta'O advokat'Om, položiViši pTi-segu u Pešti. Već sa 25 ,g'Odina u javn'Oj je službi požeške županije, 1845.njen podžupan, 1848. g'Ov'Ori 'O hrvatsk'Oj nar'Odn'Os,ti ... ! Boo ga Jelačićimenuje banskim povjerenik'Om za p'Ožešku i vir'Ovitičku županiju, a p'Oslijeaips'Olutizma p'Ostaje vel. župan u P'Ožegi, gdje je 1861. ustoličen, nu 'Ostajesam'O kratk'O vrijeme. U saborima 'Onih g'Odina igra Julije Jank'Ović vidnuulogu, pri stvaranju nag'Odbe pristaje uz klwb manjine, koja nije htjelaropsku tob'OŽ1IljunClJg'Odbu.Vjer'Ova'O je i sam, da će p'Ostati banom, alikako je 'Odbi'Op'Oziv na krunisanje g' 1867., jer da je neustavCliD t'O se 'Oče-kivanje nije ispunil'O, a j'OŠse manje m'Ogl'Oočekivati to g. 1873., kad setak'Ođer na njega pomišljal'O. Julije Jank'Ović je tak 'Ova ličn'Ost, k'Oja je ipolitičkim rad'Om i sv'Ojim d'Obrotvomim akcijama zasluži 'o P'OtCliDjUm'On'O-grafiju; nu na ža,lost se nije nitk'O nClJša'O,tk'O bi sve te ra~bacane vijestiskupi'O i sredi'O. G. 1857. d'Obi'O je grof'Ovstv'O, koje je nekad bilo dan'Onjeg'Ov'Om prastricu An t'UIlU, te n'Ovi grb, u k'Ojem je sjedicnjen stari grbJank''Ovića (ždra.'1) sa n'Ovim dijel'Om, uzetim iz ,grba tasta mu Vilima gr'OfaM'Ontbela (2 crvene tvrđave s kruništem).

Nu SV'Ojihimanja nije m'Oga'Ozadržati. G. 1861. pr'Odaje Pakrac, (osimčesticu s pa:kračkJim gTadom,15) g. 1876. prodaje Stražeman sa lijepimdv'Or'Om, (k'Oji je za prevrata sravnjen sa zemljom)t.') i p'Or'Odičn'Omgr'Obni-com sa pornp'Oznim sp'Omenikom iz p'Očetka XIX. st'Oljeća, a g. 1879. pr'O-daje k'Onačn'O i Daruv'ar Magdaleni Leohner, p'O koj'Oj će p'Or'Odica Tiikorypar decenijagaz,d'Ovati na posjedu Jank'Ovi,ća.

Julije Jook'Ović, poslje.dnji SV'Ogr'Oda ·odseli iz Hrvatske, te se smiri

15) J. K e m'P f, O g!I"'o~.porodici J aa:Uoovića.G. 1'877.pr.oda Janković grad pravo-slavnoj crkvenoj općini, a ugovor je .objed.aiI1ioKempf: Iz prošlosti. PQžege. 1926. str.~145.Sa,da je tu sve porušeno.

*) Isp. u "Narodnoj Starini« (VII .knj. 192'8. str. 74.) Gj Sz a b 6, Epi1og.

93

Daruvar u sadašnjosti

u Achemkirchu U Tirolu, pa tu doživi 82 godine, te umre g. 1904. Preživjelaga je supruga sa 2 kćeri, od kojih jedna - Ana - i Isada živi »posljed-nja«/6) dok je starija Marija ubijena za prevrata (1918.) u Drenovcu kodVoćina.

Sve, što se dalje s Daruvarom događalo, otkako je nestalo JankovićaDaruv<l'l'skih'7) prip<l'da tek nedavnoj prošlosti i sadašnjosti: uspomena nate Igospo.ciare,koji su Daruvar stvoriH, pa ga ravno stotinu godina držali,brojna selišta stvorili, stara povećali, nije iščeznula. P.oslije Tiikoryjevihdolazi posjed u ruke hanaka i dolazi do parcelacije, do uništenja svega,št,o je XVIII. stoljeće stvorilo, nestaje parka, nestaje pomalo i Julijeve&umice do kupki, a sve u svemu: teško ISe održava. Nu mjesto se samoproširilo, jer 'su nastala brojna gradilišta, a tako sve po <mom: jednomsmrt i propa1st - drugom život!

Pred našom dušom nižu se čudne slike: Jasi se bore s Rimom -uzalud! Rimski i 'orijenta1ni bogovi zavladaju i ovdje sve do ranog kršćan-stva. I tada kroz ,stoljeća mrak, teški mrak, a najednom osvanu sredo-vječni r'Odovi i njihovi gradovi, dolaze Kurjakovići, Nelipići, Sekelji,Kaštelanovići, Baćani, po<sinci Herm<l'11aGrehengradskog, tu vladaju silniTiboldovići, (Zemče-Svetački) tu dižu svoje zClJdtl!~b.ine.,I provat1i Turčin,rasturi sve u tom bogato napučenom kraju i sve se pretvara rtl pustoš iruševinu, sve d'O dolaska JankoviJća, ko:ji tu stvaraju sebi novu domajui ostavljaju sve svijetu, o kojem nisu ništa ni slutiti mogli ...

16) G. 1932. objelodanjeni su neki fra.gmenti njenog dnevnika po<d naslovom "Po-s1jednja«.

I,) Rad i djeIovanje grofa J,u~ja Jaruk<ovića na poliiič~om Po!j'11, g,dje nije 'U,ni,jE-kbilo sve bez zamjerke, ali u svijetlu pravedne historije izbledjuje često tamno pred broj-nim svijet1om, najbolje se vid,i u ,djelu Martina P 'o I i ć a: Parlamental1ua povijest kralje-vine Hrvatske, Slavonije i Dalma,eije. Zagreb 1899. i 1900. O nje'govim mecenatsk.imčinima u SlpomenutJim Slpisima Julija Kempfa.

94

IV. Okolica Daruvara.

Krnj bi o,stao sav ovaj prikaz, ,da se ne osvrnem na nekoje lo k a-l i t e tea tk o. Dar u v ara, koji su štošta sačuvali ad davnih dana. Pro-lazeći i izučavajući vrše od trideset godina ovim krajevima, našao samsijaset taga, 'što je vrijeme 'Odonda 'sasvim nništilo. Mnogo sam toga većopisao., ali to je sve raš-lrkano i nepristupno, pa donasim ovdje kratakpregled.

Tik da Daruvara na\lazi se humak, na kojem su još do nedavna bile<rUševineopaHie 'sv. ,J e 1ene de P od h 'o,r j e, !kiojajoš živi u naslovu/8

)

Danas se jedva tragovi zapažaju, a uakala se na'1aze sasvim sigurni tr3Jgovirimskih ostataka. Nu već davno prije dolaska Turaka 'gaspadov3Jli !su utam benedilktinskom samastanu svjetovnjaci: 1541. dobiva Juraj Kašte-lanović 300 for. za opravak svojih gradova: Sirača, Zelnjatka ima n a-s tir a iP'o d iho r ja, a 'go 1542. čujemo., da je tu bilo smještena 25 hara-mija. Ovamo ,se ,0dn'Osipanegerički opis Taube-ov (Beschreibung d. Konigr.Slavonien. Leipzig 1777/8. III. str. 42.). »Jugozapadno 'Od Daruvara' vidise drugi spomenik starih vremena, prekra·sna, od veće česti porušena pa-lača, nu sami 'odlomci svjedoče, ,da je ta M1a divot djela. .Prizemljeje sasvim sačuvano, ali nutrinja je satrta budi od neprijatelja, budi advremena. Razhijeni stupo'vi, ispucani sv'Odovi, lukovi, vijenci, podnošcistupova i drugo viri tu iz zemlje, tamo ,leži na njoj, a grmlje krije velikprostar, usred kojeg se diže dvor. Pad kršem vire sa stijena slike ljudi,svi u red'Ovničkom odijelu poput velemeštr,a templarskoga reda«. Temph·rima, međutim, nije tu bilo nikad traga.

Prastara je župa postojala u T o p 1i c i iSV. G ju r 19 ja, koja se spo-minje u po!sjedu roda Tholineg već 1283., a žUpa g. 1334., pa sve do 1527.Tu je dana's šuma i potok Gjur,gjičika, a popis od g. 1702. spominje ikadBrest'ovca ,ruševine hrama, koji se z'ove »Jurdicz«. U n3JŠimse arhivimana.lazi !Svasila spisa, koji se tiču ovoga mjesta.

Bre s t'O vac je nava naseobina, koja je nastala na t,lu starog selaistoga imena. I tu je bila crkva ,sv. Marije, koja se spominje g. 1334. kaoeclesia b. virginis in possessione filiorum Ysau.

Kr e š t e 1,0.vac je prastaro mjesto: već je u rimsko doba bilo nasta-vano, kako. svjedoče 'brojne rimske cigle kod mlina na kraju sela. Jedanod prijašnjih ,gospodara Nikola Artov de K y r i s t a 1f e Ide daje ispravuo izmjeni posjeda potvrditi. Ka'snije su tu Grebenski gospodari, pa ponjima Baćani: tu boravi 1521. i 1525. ban Franjo Baćan, a kralj Ludovikizdaje tu 1518. ispravu. Da je tu bila utvrda svjedoči vijest 'Od 21. VII.1529.: »Arx eciam Chrystalocz .... expugnata esse dicitur« (»Vjesnikzem. arkiva XI. 54). Tu je brla do g. 1501. spominjana župa Kuzme iDamjana. Zanimljiv je opis Kreštelovca u Pil1era i Mitterpachera u 'go1781. str. 92. Odavde potječe sigurno prije spomenuti nadgrobni kamenLadislava GrebenskOlg, koji je u Daruvaru iJzčeznuo.

U blizom su De žan o v c u, koji i ,danas nosi ime »Kaštel«, gospo-davali Ka š tel a n o v i ć i o dsv. Duh a, koji pomalo istiskujuTiboldović Zemčejevce, kao istaknuti pristalice kralja Sigismunda.

18) »Vjesnik Hrvats·k<og arheološkog droštva« IX. 201; Sz a b 6, 3 bene<Liktinskeopatije. O Dobroj kući »Vjesnik« X. 33. i Sz a b 6, Sre,d<ovječni gra.doVii u Hrvatskoji Slavoniji. Za,gr~b, 1920. Izdanje "Matice Hrvatske«.

95

OvamO' piše Kašte'1anoviću g. 1521., da još 1525. Baćani kaO' svojim susje-dima. Crkva je bila posvećena sv. Duhu, a još ,go1524. bio je u KašteluGregurius Gergur1ć, ca'stellanus castri. Sasvim je nestalo mjesta D i-m i c s f o I d-a (mažda tamo, .gdje je sada šuma .Mi,čkevina!?). O tom po-sjedu i njegovim vlasnicima i medjama ,govari Smičiklasov Codex VIlI.str. 118 (za ,go1306.) i str. 566. (za .g. 1320.), gdje vidimo kalko Petar i Pa-vao, sil110viLavre de PUlkur posinjuju Petra Ka'štelanavića (dict'l1m Ca-stellanum). Mjesto je bilo ŽUP1)lO, crkv,a 'sv. Mariji posvećena, a u Kegle-vićevom se arkivu nala'zi sijaset isprava, koje se na to iz,gubljeno mjestoadnose. Osim ovih ima još nekoliko župa, koje se ntkako više ne mogulokalizira ti.

Nedalek,o Bastaja (gdje je bilo očito rimsko mjesta!) vidi se podarS t u p č a n i c e na bri:jegu, koja se u ispravama zove "Soploncha«, a tričetvrt je 'sata daleko od podora D.o bre k u ć e, o kojoj je već bilo go-vara, te smo je spoznali kao nekadašnji centar ovoga kraja, a saznali, dase i arkiv Dobre kuće sarčuvao. Nu :bila su tu i dva mjesta Soploncha jošg. 1501. Isa dvije crkve: sv. Marije i sv. MihajIa, te je još popisivač od g.1702. zabilježia, da se Donja Soploncza nalaiZi uz po,tok istog imena, aGarl11jada je zapuštena. Mislim, da je jedna 'Od ovih Soplancha :bila namjestu danšnjih Bastaja, ·a druga tamo, gdje karta :bilježi A bra m o'vac,jer se spominje u listinama i "Abramo-Szent Mihaly«.

StuiPčanica19)je bila ,svo~iIliaHbo1dav'ića-Svetačkih, !kasnije donacijomkraljevom Petra Paharosa, konačno ad 1424.-1481. roda Gorjanskih, aposl'ije ovih dađe u ruke BanHjevaca de AI'sa Lendva. 1542. postaje tUl1skada .g. 1688., kad su Turci: dva age i 40 nefera pobjegli u Gradišku. Podorje još toliko sačuvan, da se vidi sistem grada.

Malo dalje od Barstaja stoj'ig 'o t i č k a c r k vas' v. An e,20) !kojaje sa1građooa na t1u,što ga 1412. poklanja Benedikt Ne1ipić i sin Ladislavpavlinima. Poslije turskag doba 'Ostade samo ruševna crkvice, a ,samostananestade. Nu ,go1735. dođu ovarmo pravoslavni kaluđeri iz Pakre, opravecrkvu, sa,grade manastir i od onda je ta crkva u pasjedu pravoslavnih'Ostala. G. 1858. vidio je crkvu Ivan KUlkuljević, opisalO je i preporučioopravak, koji je 1860. i učinjen. To je vrlo zanimljiva kasno ,gotička gra-đevma, a dosta se sačuva'1a iz davnine, dakako svodova nema ad sta-'1jeća.Tim je zanimljivija, što Ise pokalzalo,da joj je t10crt isti, kao i crkveu Bijeloj.

Još pred kajih četrdeset ,~odina stojala je velika ruševina crkve iutvrđenog Isamostana u B ije loj. Sad jesve.ga nestalo posvema: dijelovimajstorski klesanih pil'Ova nalaze se pod svinjcima u selu Bijeloj. što jezidova 'Ostavilo vrijeme, to je »skrb« stanavnika potamnila, pa se u dvo-rištu Stojal!la Radulavića nala'ze poslrugani, lukavi, rebra Hd. Povijest tebenediktinske 'Opatije XIII. stoljeća, koja se zvala najprije »abbatia deGrab«, a utemeljili su je silni Tiboldović-Zemče-Svetački iznio je ReithKadiO: A belai benazes apeit.sag (Magyar Sion 1866.21)Lađa je crkve bila

19) C S an k i, Korosmegye XV. 'sz. - S lZ·aiho: »Vje'Sil1ikHrvabsk,og arheološkogdmtštva« XI. 1911. i »Sredovj. grado'Vli u Hrva<t&klQ~i SlaNoniji«.

2°1 [pyjH!>.: [pa!)a 3a HCTOPHjy rraKpa'IKOr BJla.l\H'IaHCTBa, .EorOCJlOBCKH rJlaCHHK".CpeMCKH KapJlOBUH 1907.

21) V. »VjesTIJikHrvatsko,g aTheološkog muštv,a« IX. 201. - Tri faze propadanjaBi,j,ete isp. u »NalI1odnodSt.arin.i« VII. 80. G. 1928., i O""dje pre,d člankom kao Ulkrasnuvignettuj u N. S. VII. 74. i 75. s,tT. isp. 1. StTažeman 1. Voćin.

96

Sv. Ana kod B,astaja. Nekada (odg. 1412.) pavlinska crkva, utemeljio je

Benedik,t N elipić, k,asnije crkvapravoslavnih monaha.

s v. Ana kod B a s taj a. Nutrašnjostnekada pavlinske. gotičke crkve. U svetištu

fragmenti rebara uništenoga svoda napolupilovima.

14 m duga, 7 m široka, svetište 10.50 m dugačko, 6.20 široko; baš kaojoš postojeća crkva sv. Ane kod Bastaja. Jaka utvrđenja postojala sujoš g. 1895.

Opatija je kasnije došla u ruke jajačkih banova, a 1513. zatražio jepanonhalmski nadopat sv. Martina natrag i papa je Leon X. uspostavi.Svakako je to bio velik posjed, koji je plaćao g. 1494. 94 for. poreza.Nu već 1542. cijeli je kraj turski, a staroga je žHeljstva nestalo posvema.Prošao je turski vakat, a popisivač od g. 1702. opisuje Bijelu u ruševi-nama s velikim tomjem, a u blizini i drugu veliku crkvu. Piller i Mitter-pacher opisuju g. 1782. crkvu i njene bogate slikarije. Kukuljević je 1853.naris,ao naivno, a opet vrlo vjerno Bijelu, koja je neko v,rijeme, dok sezidao manastir Pa:kra, služila pravo,slavnima za hram Preobraženja.

Povijest je ma n a s tir a u Pakri na osnovi akata utvrdio većCsaplovics u djelu; "SlavonielIl u. zum Theil Kroatien (pest. 1819.), aposvema je izrađena u već citiranoj radnj,i Radoslava M. Grujića "Građaza istoriju pakraČikog vladičanstva« (1907.). Taj je pravoslavni manastirnastao za turske vladavine, kasnije se monasi ,odsele k sv. Ani «g. 1735.),a u napuštenu Pakru dođu monasi iz Gomionice u Bosni, s,agrade nov ma-,nastir i od g. 1764. do ,!p779. uz pripomoć orahovičkog vlast elina Miha-lovića novu crkvu, koja i danas postoji. Manastir, smješten u divnomromantičnom kraju, čuva kao najznatniju starinu rukom vezenu plašte-

97

nicu, kaju su izvezle kćeri maldavskOig vajvade Javana Aleksandra 1

žene mu Roksande, a ta je pla~.tanica g. 1567. d.onesena iz Mileševa uPaikTu.22)

U S ira č u je jaš astata1k staroga grada, kaji je nastaO' g. 1430, kadSigismund uzima Sirač Tibaldavićima i daje Kaštelanavićima s dazva-lom, da tama sazidu grad. U blizini sazidaše jaš valjda oni Ž e 1j nj a k, adkajeg se još neštO' nesuvislag zida sačuvala. Taj je pasjed dašao u turskeruke, ali pravag mira tu nije bila. Tada je bio Sirač centar velikag pa·sjeda, kaji je dabia Arsenije Črnajević, patrijar, ali je kasnije izgubiO', padab.io dabra u UgarsKaj. 1763. kupi ta imanje Antun Jankavić.

Ime Bad 1j e v i n a patječe ad 'sinava Bagun, Bagin, mjesta se nekadzvala »Bagyenavicz«, a imala je već 1334. župu sv. Križa, a i danas setaj patTan slavi. Prije turskag je daba pasljednji gaspa,dar Tahi, a Ferdi-nand mu taj pasjed patVTiduje jaš g. 1564., kad je tu ,gaspadavaO' Turčin.čini se da je grad Tahijev (imao ga je jamačnO' kaO' baštinik priaratavranskag!) biO' tik uz Pakru pred selam, ali tu se nava dna nalaze samatemelji u zemlji. Nu prema selu Sredanima nalazi se vrlO' velika druga~radina. Ta je četvarina, .opasana graibam, da nje ,akrugli prastar, a 'Onda'velik prostor, okružen opkapom sa palukružnim izbačinama, kaje pamalO'propadaju u teren. Sve je posuta ciglavjem i crijepam i rimska ga i pred-histarijskaga podrijetla, ipa se čini, da .je ta utvrdenje, kaje su Rimljanipreuzeli, a srednji vijek dalje upatrebljavaa. A izmedu Badljevine i De-reze našli su popisivaOi od g. 1702. razvaljen hram, nava dna sv. Mihalja,pa hi se ovdje ma'gla lakalizirati Kr a v ary n a, koja je jaš g. 1501. bilažupno mjesta.

Iz avaga sumarnaga pregleda akalice današnjega Daruvara (a imatoga jaš sila, šta bi se marala ispitati), vidi se ačita, da je u predturskadoba tu hila daleka raa;,granjenija ku1tm,a lIla danas. Istina je, danas je tuviše sela, nestalo je apet šuma, kaje su dalaskam Turaka prekrile kraj.Ali starog je žilteljstva sasvim nestalo, nadašli pavukli se u brda i živu tuživatam, koji nije davea da napretka. PomalO' se daseljavaa takO' svijet,koji nije mag.aa biti aklimatiziran, pa nam avaj kraj padaje sliku ispre-miješanasti žiteljstva, k:aje je padrijetlam i svim dali im živatam astalaispremiješana.

Resume: Dea- Verf<IJsserze'~gtdaB Wendem un.d Ver,gehen einer he,deutenden HeIT-schaft im heutLgen Sla:vonien und z'Ugle~chdie ge6chichUiche En,tw~eikllltmgcir-es Ge-bietes, das eil1Jstvon demselben YoLk der Ja-sen bewohnJt W<!Jr,da.s a'llch daJSGebiet !biszu Varasdin Tophtz innehatte. D~e warm en Qllel1en locken den Romer an, bedeU'tendeReste <!lUIS mehrere.n Jahrhunderten. bezeuge.n allch hewte eme recM beachte:ruswerteKU!Ibu.rhohe.D<IJllnkommt das M~tte,LaJlter,miichtige Burgen U!I1dzah1Teiche Kirchenbauten1assen e.rkennen, dass hiea- ein ,sehr reiches Leben puLsierle. Doch das al1es war wie mite.inem ZalUbensiab in dem A!Ugenblick vern~chtet, a:L!>d~e iUrkischen Ho[\den erschie.nenwaren, die .dorthin <IJllStelLe der verbr~ehenen cine neue BeV1Oilkell'1illgbr.achten - esWa<reuZ\llffie.i6tserh~sch-.01I'thodoxe Famihen die = als v.OII'nutder Tiirlke1UllQChtdasLand besetz.i hie.Ite.n, bis der Ta.g deT Befreiung ersooien. Doch konrute da.s re~heGebiet '\llffiDaruv<lJr.das einsiige P·odbo:rje rue wiede:r d<lJflweroen, was es ewie1llS wall'.Zahhlnche sehr bedoo<lende Res!e V'O!flBaJUJ1oichkea.iender Vet1gatlfgeuiheith<IJben,sich biszum heui:iJgen Tag enhaMen, ande:re siIIJdvor t1'l1SerenAuge.n ftir immer veJ1Schwundelll.Die Schaffun.,g der Herrschaft Daruvar durch die FamiJie JaIl'ković hat dem galll,!enGehiet neue L~beI1JSimpulse verliehen und das Leben will nun weiter pu1sieren auchnachdern nach k<lJ'llffihun,dertjiihdgen Bestande die Hemschaft ZlUexWtoierenautge·hori.

2') Isp. Dr. Nikola Rad o j č i ć, Plaštanica u manastiru Pakri. »Narodna Starina«VII. Zagreb, 1928. str. 193.

98