17
JESEN 2014 Časopis Udruge za samozastupanje Broj 16 Konferencija hrvatskih samozastupnika Neovisno življenje i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška! Neovisno življenje i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška! Tema broja:

Glas samozastupnika 16

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Glas samozastupnika broj 16 Evo ga ljudi, napokon je došao 16. broj Glasa samozastupnika! U ovom broju smo pisali o 4. Nacionalnoj konferenciji hrvatskih samozastupnika. Tema ovogodišnje konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška! Pročitajte što se sve događalo na konferenciji i koja su iskustva samozastupnika u ostvarivanju prava na život u zajednici.

Citation preview

Page 1: Glas samozastupnika 16

JESEN 2014

Časopis Udruge za samozastupanje Broj 16

Konferencijahrvatskih samozastupnika

Neovisno življenje iuključenost u zajednicu:

Poštujte nas i budite nam podrška!

Neovisno življenje iuključenost u zajednicu:

Poštujte nas i budite nam podrška!

Tema broja:

Page 2: Glas samozastupnika 16

2 Časopis Udruge za samozastupanje

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

RIJEČ UREDNICE

UrednicaSenada Halilčević

NovinariHrvoje FornerSnježana KanjirFadil Špuren Nera BajzecGordana HuzekTomislav Ivašković

AsistentiAna ŠirićIvana Poslon HrvojDamjan Janjušević Mladen Katanić

Glas samozastupnika tiskanje uz �nancijsku podrškuFondacije otvoreno društvo.This newsletter was supportedby a grant from the OpenSociety Fundations.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 3: Glas samozastupnika 16

3Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 4: Glas samozastupnika 16

4 Časopis Udruge za samozastupanje

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 5: Glas samozastupnika 16

5Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 6: Glas samozastupnika 16

6 Časopis Udruge za samozastupanje

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 7: Glas samozastupnika 16

7Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 8: Glas samozastupnika 16

8 Časopis Udruge za samozastupanje

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 9: Glas samozastupnika 16

9Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 10: Glas samozastupnika 16

10 Časopis Udruge za samozastupanje

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 11: Glas samozastupnika 16

11Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 12: Glas samozastupnika 16

12 Časopis Udruge za samozastupanje

ZABAVNIK

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 13: Glas samozastupnika 16

13Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 14: Glas samozastupnika 16

14 Časopis Udruge za samozastupanje

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 15: Glas samozastupnika 16

15Glas samozastupnika

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

Page 16: Glas samozastupnika 16

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

16 Časopis Udruge za samozastupanje

ZAJEDNICAKONVENCIJAMAKEDONIJAZAGREBPODRŠKAPOSAORADIONICAUKLJUČENOST

A

J

I

N

O

D

E

K

A

M

I

B

U

L

P

O

S

A

O

T

R

A

D

I

O

N

I

C

A

L

T

S

O

N

E

Č

U

Lj

K

U

O

N

F

K

I

D

L

T

T

M

K

O

N

V

E

N

C

I

J

A

D

Z

A

J

E

D

N

I

C

A

N

E

E

C

H

L

S

H

H

U

P

O

D

R

Š

K

A

E

C

R

U

K

U

N

Z

A

G

R

E

B

TRAŽILICAU tražilici pronađite:

GOGINA PITALICAIma brke – djed nije,mlijeko pije – dijete nije? Mačka

Page 17: Glas samozastupnika 16

Na kraju prvog dijela konferencije samozastupnicima su se obratili:

Mirjana Zećirević, pomoćnica ravnateljiceHrvatskog zavoda za zapošljavanje Branka Meić Salie, savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Jako nam je drago što su na konferenciji sudjelovali gosti iz centara za rehabilitaciju Ozalj, Zagreb i Stančić, te gosti iz makedonske organizacije Solem i slovenskog društva Skupaj zmoremo.

Prvog dana konferencije samozastupnici su održali govore u kojima su iznijeli svoja iskustva i očekivanja vezano za život i rad u zajednici. Predstavljene su i video priče samozastupnikakoje su izrađene u okviru projekta Korištenje novih medija za zagovaranje naših prava. Ovaj projekt financirala je Fondacija Otvoreno društvo.

Gotovo svi političari i donositelji odluka su i ove godine otišli odmah nakon svojih pozdravnih govora te zato nisu čuli izlaganja samozastupnika.Samozastupnici su bili vrlo razočarani jer im nisumogli postaviti pitanja koja su mjesecima spremali.U završnom dijelu konferencije jedna samozastupnica je postavila pitanje ima li uopće smisla zvati političare na naše buduće konferencije?

Međutim, želimo istaknuti Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom čija je predstavnica ostala do kraja prvog djela konferencije te je nastojala odgovoriti na sva pitanja koja su samozastupnici postavili. Drugog dana konferencije održana je godišnja skupština Udruge za samozastupanje.

Dragi čitatelji,u listopadu se održala 4. konferencija hrvatskih samozastupnika,pa smo odlučili ovaj broj Glasa samozastupnika posvetiti tom događaju.Na konferenciju je došlo oko120 osoba iz Hrvatske i inozemstva. Cijela konferencija je bila vrlo zanimljiva.Pokušat ćemo vam opisati što se sve događalo na konferenciji.

4. KONFERENCIJA HRVATSKIHSAMOZASTUPNIKA

Hrvatski samozastupnici sastali su se 10. i 11. listopada 2014. u Zagrebu u hotelu Dubrovnik i održali svoju 4. konferenciju hrvatskih samozastupnika.Naziv konferencije bio je Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška!

Na konferenciji je sudjelovalo više od 120 sudionika.Većina od njih bili su samozastupnici i asistenti iz mreže hrvatskih samozastupnika.

Konferenciju je pozdravnim govorom otvorio Tomislav Ivašković, predsjednik Udruge za samozastupanje.

Nakon Tomislava uvodne govore održali su: Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika RH za osobe s invaliditetomIva Prpić, predstavnica Ministarstva socijalne politike i mladihTatjana Dalić, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava

Nakon skupštine održane su 4 paralelne radionice: Partnerske veze i odnosi Sigurnost na internetu Asistenti, privatnost, osobna sloboda Što nam znači neovisan život i uključenost u zajednicu

Na samom kraju konferencije samozastupnici su predstavili zaključke sa svih radionica.

Zahvaljujemo se svim sudionicima i gostima, a posebno volonterkama, što su nam pomogli u održavanju konferencije.Nadamo se da se vidimo i sljedeće godine u još većem broju.

Konferencija je održana u sklopu projekta Širenje mreže samozastupanja u Hrvatskoj koji je financirala Fondacija Otvoreno Društvo.

Napisali Ana Širić i Damjan Janjušević

IZLAGANJA SAMOZASTUPNIKA

U nastavku donosimo skraćene govore samozastupnikakoji su nastupili na 4. konferenciji hrvatskih samozastupnika.

MARTINA KALUĐER IZ BELIŠĆA Članica sam udruge Zvono i voditeljica sam Kluba samozastupnika. U udruzi učimo kako se što više osamostaliti. Radim različite vrste poslova. Radom stječem nova iskustva, znanja i vještine. U Klubu samozastupnika upoznala sam se sa svojim pravima i dobila sam priliku da se borim za ostvarivanje tih prava. Boravak i rad u udruzi, kao i boravak u stambenoj zajednici pomogao mi je da shvatim da u budućnosti želim i mogu živjeti uz podršku i da puno toga mogu samostalno.

SENADA HALILČEVIĆ IZ ZAGREBANa sastancima samozastupnika mnogo puta smo razgovarali o problemima uostvarenju prava na neovisan život i uključenost u zajednicu.Ljudi koji su izašli iz institucija su se najčešće žalilida još uvijek ne mogu raspolagati svojim novcemili slobodno izaći iz stana.Svaki put kad izlaze iz stana moraju pitati osoblje i moraju kazati gdje idu i kad će se vratiti.To nije u redu jer odrasli ljudi ne traže dozvolu svaki put kad žele izaći van.

BISERKA SAMBOL IZ ZAGREBAPrvi dan srednje škole socijalna radnica me je odvela u specijalnu školu Zajezda i samo me ostavila tamo. Plakala sam kad je odlazila, bila sam na nepoznatom mjestu s nepoznatim ljudima. Ja mislim da možemo dobro raditi i da bi nam trebalo omogućiti da zarađujemo za svoj život.Mi smo jednako vrijedni kao i drugi ljudi i možemo zarađivati.

Uredili Tomislav Ivašković, Senada Halilčević, Hrvoje Forner, Fadil Špuren, Mladen Katanić i Ana Širić

SKUPŠTINA UDRUGE ZA SAMOZASTUPANJE

U hotelu Dubrovnik 11. 10. 2014. održana je redovita godišnja skupština Udruge za samozastupanje.Izvršni direktor Udruge za samozastupanje Damjan Janušević predstavio nam je izvještaj o radu udruge kroz prošlih godinu dana.O tome koliko naša udruga ima novaca izvjestio nas je naš računovođa Predrag Miščević.

MIA ANIĆ IZ BELIŠĆASvakog jutra u 8 odlazim u udrugu Zvono. U udruzi radim tkanje, glinu, a kada idemo na Citadelu tamo zalijevam biljke, čupam i grabam travu i prije pauze kuham kavu. U 15 sati odlazim volontirati u Zvono, pripremam kolica za prijatelje, pomažem Zoranu u hodanju, Vlastu podižem u kolicima i dajem joj piti. Članica sam Kluba samozastupnika Zvono. U klubu razgovaramo o samostalnom životu i kako je živjeti u Belišću.

VIŠNJA NOVAK IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu. Imam djelomično oduzetu poslovnu sposobnost, ali sam oduvijek htjela raditi. Nisam uspjela naći posao, ali sam zato prije dvije godine počela volontirati. Volontiram u Humani Novoj koja se bavi recikliranjem stare odjeće.Jako volim to raditi i osjećam se korisno. Mislim da je jako bitno da sve osobe rade. Ako ne mogu naći pravi posao moj je savjet da pokušaju negdje volontirati. Moj je cilj da nađem pravi posao. Spremna sam učiti, ali mi nitko do sada nije dao priliku.

ĐURĐICA NUKIĆ IZ ČAKOVCAŽivim u stambenoj zajednici u Čakovcu.Imam punu radnu sposobnost i do sada sam uvijek radila preko javnih radova.Moja je želja da nađem stalni posao kako bih se što više osamostalila.Kada sam radila kao komunalni radnik veći dio moje plaće bio mi je oduzet za troškove smještaja.Imala sam novca samo za putne troškove.

Želim biti slobodan da sam donosim vlastite odluke o sebi i svojoj obitelji.U budućnosti se vidim u vlastitoj sretnoj obitelji. Želim raditi i brinuti se za svoju obitelj.

SLAVEK BEŠENIĆ IZ VARAŽDINANesretan sam jer mi je oduzeta poslovna sposobnost.Zato ne mogu tražiti posao.Želim naći posao da mogu raditi. Želim svoju plaću.Jednog dana želim svoju obitelj.Bojim se da ne završim jednoga dana u instituciji ili nekoj tuđoj obitelji.Ja sam sposoban samostalno živjeti i to sam dokazao svima.

GORAN DOMAČINOVIĆ IZ SLAVONSKOG BRODASedam godina živim u organiziranom stanovanju. Prije sam živio u domu zatvorenog tipa za psihički bolesne osobe Ljeskovica. U domu nisam imao prilike da se zbližim sa nekim. Nitko me nije poticao da radim dobre stvari. Nisam se imao s kim družiti. Ljudi su se međusobno iskorištavali.Nitko mi nije pružao pravu podršku.Sada se osjećam vrijedan kao čovjek.Ljudi me cijene i imaju povjerenja u mene.

ALJOŠA ŠVALM IZ SLAVONSKOG BRODAŽivim sa roditeljima. Član sam centra za inkluzivnu podršku sedam godina.Ja zastupam mišljenje da u ustanovi nitko ne bi trebao živjeti. Ja mislim da svi trebaju živjeti u zajednici.Mislim da svi trebaju imati prilike graditi odnose s drugima, učiti od drugih i razvijati svoje sposobnosti.

Od kada živim u Grubišnom Polju osjećam se bolje, puno više izlazim, odlazim u dnevni centar, crkvu i knjižnicu.Također sam predsjednica grupe za samozastupanje.

DUBRAVKO JAJETIĆ IZ KOPRIVNICEImam 44 godine i živim u Koprivnici s roditeljima. Završio sam specijalnu osnovnu školu.Nikada nisam radio.Primam invalidninu koja iznosi 1250 kuna. To mi nije dovoljno za osnovne životne potrebe.Strah me je da ću otići u instituciju kada jednog dana više ne bude mojih roditelja.Zbog tjelesnih oštećenja moram nositi ortopedske cipele, ali imam pravo na samo jedan par godišnje.To mi stvara velike probleme, jer moram u istim cipelama hodati i po ljetu i zimi, a nemam dovoljno novaca da kupim još jedan par cipela.

ŽELJKO LONČARIĆ IZ KOPRIVNICEImam 37 godina i invalid sam od kad znam za sebe.Živim sa majkom i sestrom u zajedničkom domaćinstvu u obiteljskoj kući.Volio bih da mogu dobiti posao i raditi jednostavnije poslove za zajednicu.Volio bih da mogu samostalno živjeti i pozivati si u goste prijatelje s kojima se želim družiti.Volio bih da me ljudi prihvate onakvog kakav jesam i da mogu pomoći prijateljima u onim poslovima koje mogu obavljati.

KRISTINA TEKMETAROVIĆ IZ OSIJEKAImam 27 godina. Živjela sam u Vinkovcima sa obitelji.Sa 6 godina morala sam otići živjeti u instituciju.Od 2006. godine živim u programu inkluzije.Živim u stanu sa svojim dečkom Karlom i još dvije cimerice.Radim u DM-u i treniram plivanje.Maštam o tome da Karlo i ja jednog dana zasnujemo obitelj.

ĐURĐA KROG IZ ŠIBENIKAČlanica sam grupe za samozastupanje Šibenik. Prije sam živjela u domu u Bratskom Dolcu.U domu mi je bilo grozno!Nisam smjela ići van pa sam bježala!Sada živim u Šibeniku sa cimerima.Zaposlena sam u uredu Inkluzije, tamo čistim.U slobodno vrijeme fotografiram, idem u knjižnicu. Volim ići na koncerte. Samostalna sam i sama odlučujem o svom životu!Želim da se svim osobama s teškoćama omogući život u zajednici i da se poštuju naša prava!

LEO BOJČIĆ I TATJANA BARADA IZ SPLITALeo i Tatjana su članovi udruge Zvono iz Splita. U svome izlaganju govorili su o tome što splitski samozastupnici misle o životu u zajednici.Za njih život u zajednici znači: živjeti u stanu ili kući, u gradu ili na selu, imati djevojku ili dečka, supruga ili suprugu,imati obitelj, prijatelje i susjede,slobodno ići kamo žele,raditi na istim mjestima gdje rade i svi drugi ljudi,biti članovi udruga, klubova ili vjerskih zajednica.Samozastupnici su rekli da ne mogu ostvariti mnoga od ovih prava iako im to jamči Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koju je Hrvatska potpisala.

KARLI PAVLOVIĆ IZ VARAŽDINAStalno se pitam, zašto mi invalidi ne možemo ići u redovnu osnovnu školu s ostalom djecom i zašto moramo u pomoćna zanimanja?Zašto gubimo status invalida i poreznu olakšicu kad se zaposlimo?To nas ponižava i uskraćuju nam se mogućnosti od malena na znanje i ravnopravnost.

Domagoj Modrušan, član upravnog odbora, predstavio nam je plan rada za iduću godinu.Nakon izlaganja samozastupnici su raspravljali o tome što su čuli i glasanjem prihvatili sve izvještaje i plan rada.

Poslije službenog dijela predsjednik Tomislav Ivaškovićuručio je poklone našim vrijednim volonterkamai zahvalio im je na nesebičnom radu za našu udrugu.Također, na ovoj skupštini su bili samozastupnici iz udruge Solem iz Makedonije.Oni su održali kratku prezentaciju u kojoj su nam predstavili svoju grupu za samozastupanje.

Napisala Senada Halilčević

ZAJEDNIČKA IZJAVA HRVATSKIH SAMOZASTUPNIKA

Mi smo samozastupnici iz Belišća, Bjelovara, Čakovca, Dugog Sela, Grubišnog Polja, Koprivnice, Osijeka, Ploča, Pule, Rovinja, Slavonskog Broda, Splita, Šibenika, Varaždina i Zagreba.Godinu dana smo razgovarali o mnogim važnim temama.

Posebno često smo se vraćali na članak 19Konvencije o pravima osoba s invaliditetom - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu.Raspravljali smo što taj članak za nas značii što bi još trebalo poduzeti kako bi sve osobe s invaliditetom mogle ostvariti ono što je zapisano u članku 19.

Zato danas s 4. konferencije hrvatskih samozastupnikaželimo svim ljudima u Hrvatskoj poručiti:Neovisan život u zajednici naše je ljudsko pravo.

Ipak u praksi ima još mnogo prepreka koje ograničavaju to naše pravo.

KLARETA ĐIPANOV IZ OSIJEKAImam 30 godina. Do 18. godine živjela sam u domu za djecu Klasje, a nakon toga u Čepinskim Martincima u udruzi Breza.U domu nisam imala svoju slobodu.Sada živim u stambenoj zajednici s još tri cimerice.Imam dečka s kojim se često viđam.Radim u DM-u već osam godina.Od 2010. godine radim i u sportskoj dvorani kao čistačica. Od svoje plaće mogu putovati. Osjećam se ponosno jer sama brinem o sebi.

STANKO SRŠEN IZ PLOČA Član sam udruge Radost i grupe samozastupnika. Boravak u udruzi pozitivno utječe na mene. Najstariji sam član, volim se zezati, samostalan sam, pa sam dobar primjer mojim mlađim prijateljima.Iza sebe imam neuspjelo bračno iskustvo pa često na našim sastancima samozastupnika pričamo o međuljudskim odnosima.Veoma sam prihvaćen od svojih sugrađana.Svakodnevno predstavljam udrugu Radost u mojim Pločama.

IVAN RAKUŠIĆ IZ PLOČAŽivim sa roditeljima i djedom.Jedna od mojih želja i potreba je vraćanje poslovne sposobnosti, ali u tome nemam podršku moje obitelji. Oni smatraju da sam zaštićen time što sam korisnik osobne invalidnine.Veoma sam aktivan u svome gradu.Obavljam razne pomoćne poslove kao što su pranje i čišćenje autobusa, podjela gradskih novina, pranje čaša i čišćenje kafića.Za sve to dobijem džeparac. No taj džeparac nije dovoljan za samostalan život.Moja najveća želja je osamostaliti se kao i svaki mladić. Želio bih imati svoju obitelj, oženiti se i živjeti od svoga rada.

MUHIDIN BAJRAMOVIĆ IZ PULEPostoji još puno problema koje Hrvatska nije riješila. Tako je na primjer Hrvatska 2007. godine potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, a tek su 4.12.2012. svi punoljetni građani Hrvatske dobili pravo izaći na izbore, pa tako i ja koji sam lišen poslovne sposobnosti. Međutim, nemam se pravo kandidirati, a i glasački listići još uvijek nisu primjereni osobama s intelektualnim teškoćama te bi trebali biti prilagođeni.

RATKO IVANOVIĆ IZ ROVINJAOsoba sam lišena poslovne sposobnosti. Dugo vremena radio sam sezonski na poslovima održavanja auto kampova.Nakon smrti oca naslijedio sam njegovu mirovinu.Kada sam se ponovo htio zaposliti nisam mogao jer bih onda izgubio pravo na očevu mirovinu.Od tada skupljam plastične boce po istim onim auto kampovima u kojima sam nekada radio i bavim se humanitarnim radom.Biti lišen poslovne sposobnosti ne znači biti radno nesposoban, zar ne?

MONIKA MORIĆ IZ ŠIBENIKANa našim sastancima puno smo pričali kako se krše naša prava! Ja sam sretna što sam kratko živjela u domu i udomiteljskoj obitelji, a sada živim u stambenoj zajednici.Dogovaram se s cimerima oko kućanskih poslova i sama odlučujem kako ću provesti svoje vrijeme.Često sam u knjižnici.Družim se s prijateljima iz limene glazbe, idem na fitnes i kuglanje. Svaki dan nosim ručak starijima i nemoćnima i za to sam plaćena.Željela bih da sve osobe s teškoćama imaju ovakav život i nadam se da će se uskoro zatvoriti sve institucije u Hrvatskoj!

Da bismo živjeli neovisno potreban nam je posao.Bez posla ne možeš imati svoj stan, svoju obitelj, svoju slobodu.Omogućite nam asistente i zapošljavanje. Želimo pravi posao i plaću za svoj rad.Želimo ići u redovnu školu!Redovne škole trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom.Ne želimo biti odvojeni u specijalnim školama. Ne želimo učiti za zanimanja koja više nikome ne trebaju.Omogućite nam samostalan izbor naših budućih zanimanja, asistente u nastavi i prilagođene školske programe.Osigurajte nam pristupačne informacije. One su nam važne da možemo donositi dobre odluke.Zgrade, ulice, prijevoz i svi ostali gradski prostori i javna mjesta trebaju biti pristupačna za sve osobe bez obzira na vrstu invaliditeta.

Želimo živjeti kao svi drugi ljudi. Ne trebamo službe i osoblje koje umjesto nas odlučuje o nama i našim životima.Potrebni su nam podrška i asistenti koji će nas znati slušati.

I ove godine moramo naglasiti da mi samozastupnicijoš uvijek ne možemo dobiti podršku osobnih asistenata.Smatramo da za to ne postaje nikakvi opravdani razlozii da nas se na taj način diskriminira.Ako nemamo dobru podršku ne možemo biti uključeni u zajednicu. Podrška nam je potrebna jerželimo biti neovisni i sami odlučivati o svom životu.Nitko drugi osim nas samih ne bi smio odlučivati o tomegdje ćemo živjeti, kako ćemo raspolagati svojom imovinom,što ćemo raditi ili s kime ćemo se vjenčati.

Mi smo dio zajednice i ljudi poput vas.Želimo da nas takvima i prihvatite i zatoNe diskriminirajte nas, nego nas poštujte i budite nam podrška!

Znači da sam radila besplatno.Na Centru za socijalnu skrb tada su mi rekli da ne mogu istovremeno živjeti u stambenoj zajednici i biti zaposlena i primati plaću.Na taj način osobe koje žive u stambenim zajednicama nisu motivirane za rad.To nije u redu.

MLADEN DUKA IZ DUGOG SELAPreko 30 godina sam živio u centru Stančić, a prije godinu dana sam se doselio u stan u Dugom Selu.U instituciji sam se osjećao loše jer nisam mogao piti kavu kada želim, odabrati što ću obući niti što ću jesti. Morao sam se kupati u točno određeno vrijeme. Svi smo se morali skinuti goli i čekati na red. Radi toga sam se osjećao jako loše i poniženo. U stanu imamo svoju kupaonicu i mogu se kupati kada želim.Svim ljudima koji su još u instituciji bih poručio da izađu van i osjete slobodu. Svi bi mogli izaći van samo im je potrebna određena pomoć.

PETAR BRKIĆ IZ GRUBIŠNOG POLJAMajka me je ostavila kad sam bio dijete.Išao sam u specijalnu školu u Daruvaru. Nakon školovanja slagao sam cigle na vagone u Finagu.Imao sam ženu i dijete, a nakon nekog vremena žena i njezini roditelji su me izbacili iz kuće. Nakon toga puno sam se selio.Danas živim u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju i život mi je bolji.Svake godine idem na more, imam prijatelje, radim u plasteniku i u slobodno vrijeme volim gledati sportska događanja.

ANKICA BOSANAC IZ GRUBIŠNOG POLJAPrije života u stambenoj zajednici u Grubišnom Polju živjela sam u kući sa svojom obitelji.Brinula sam o nepokretnim roditeljima 9 godina.

NOVI ZAKON O UDRUGAMA

Od 1.10.2014. godine primjenjuje se novi Zakon o udrugama. Najvažnija izmjena koju novi Zakon o udrugama donosije da će i osobe lišene poslovne sposobnostimoći biti članovi skupštine i glasanjem odlučivati o radu udruge.Još jedna novost koju ovaj zakon donosije da će osobe lišene poslovne sposobnostiuz odobrenje skrbnika moći sudjelovati u osnivanju novih udruga. Za osnivanje nove udruge potrebno je imati 3 člana.Po novom zakonu potrebno je da samo 1 od ta 3 članabude punoljetna osoba sa poslovnom sposobnošću.

Napisala Ana ŠirićIzvor: Zakon o udrugama

ZABAVNIK

KVALIFIKACIJE ZA EUROPSKO PRVENSTVO U NOGOMETU 2016Hrvatska igra kvalifikacije u skupini H sa Maltom, Bugarskom, Azerbajdžanom, Italijom i Norveškom. Maltu smo pobijedili s 2 prema 0, Bugarsku s 1 prema 0, a Azarbajdžan s čak 6 prema 0.Sa Italijom smo igrali 1 prema 1, ali je ta utakmica bila dva puta prekidana zbog bacanja baklji.Hrvatska je igrala prijateljsku utakmicu s Argentinom i izgubili smo 2 prema 1.

Napisala Nera Bajzec

KVIZ1 Koja je bila tema 4 Konferencije hrvatskih samozastupnika

2 Tko je pobijedio na izborima za Predsjednika Hrvatske?

3 Što se obilježava 3. 12. 2014.?

b) Obiteljski zakona) zaštita okoliša c) Neovisno življenje i uključenost u zajednicu

b) Kolinda Grabar Kitarović

a) Ivo Josipović c) Ivan Vilibor Sinčić

b) Valentinovoa) Božić c) Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Bleiweisova 15, 10 000 Zagreb Telefon: 01 553 05 82, Fax: 01 553 05 56E- mail: [email protected]

Posjetite našu Internet stranicu: www.samozastupanje.hr

ili nas posjetite na Facebooku!

JAVITE NAM SE