GLASNIK · 2016-10-27 · se dogodi u ljubavi dar je koji nas sve obogaćuje.Svakako želimo da ovaj Glasnik naše župe dođe do starih bolesnih i osamljenih, koje i posebno pozdravljam

don David A. Leskovar

REĐENJE I MLADA MISA

GLASNIKŽUPE UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U PREGRADI

broj 4 • godina 2 • jesen 2016

HODOČAŠĆE

ŽUPNA RIZNICA

MONS. BRANKO IVANJKO

Stopama svetog

Maksimilijana Kolbea

Posljednji ispraćaj

pregradskog župnika

Vrijedna građažupne

knjižnice

GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, ljeto/jesen 2016. | 3

SADRŽAJ 03 Uvodnik04 Kronologija župnih događanja07 Župna hodočašća08 Ređenje i mlada misa – don David A. Leskovar14 Posljednji ispraćaj pregradskog župnika17 Stare kapelice u župi20 Stopama svetog Maksimilijana Kolbea24 Duhovna šansona u liturgiji28 Vrijedna građa župne knjižnice31 25 godina vjeronauka u školi

UVODNIKPoštovani župljani i čitatelji Glasnika župe Pregrada,

Nakon Božićnog broja, pred vama je novi broj Glasnika naše župe. Glasnik župe Pregrada namijenjen je svim čitateljima koji žele upoznati život naše župe i Crkve. Želimo predstaviti aktualna događanja, ali i povijesne činjenice te zanimljivosti župe. Svakako želimo progovoriti o temama koje nam se čine važne za naš rast u vjeri, ali i o općeljudskom životu. Vjerujem da nitko neće imati ništa protiv ako kažem da svaka uvreda čovjeka ili svaka bol nanesena čovjeku i njegovom dostojanstvu predstavlja bol čitavog društva i razotkriva mnoge boli društva. Prečesto o takvim bolima pojedinca i društva svi mi šutimo ili ih potiskujemo iz našeg svagdanjeg razmišljanja. Ako želimo doista pronaći pravi put u životu i pronaći pravu mudrost, onda ne smijemo tražiti samo ljudsku mudrost, nego moramo tražiti mudrost vjere.Život je najuzvišenija tajna našega postojanja. Sve što god mislimo, radimo i činimo dugujemo životu. Tajna i bit života nije samo u materijalnom biološkom smislu, već je ona daleko uzvišenija, jer nas povezuje s nadnaravnim entitetom kojega mi nazivamo Bog. Mi vjernici živimo u svijetu, ali ne živimo od svijeta. Kada velimo da ne živimo od svijeta, onda ne živimo od riječi svjetskih idola. Naš je poziv da u svijetu nasljeđujemo Krista koji je početak svega, koji je naš Učitelj i pomoćnik. Na prvim stranicama Biblije čitamo kako je Bog sve stvorio i to stvoreno bijaše jako dobro. Kako je bilo na početku stvaranja, vjerujemo da je isto tako dobro i sada. Sve što od Boga dolazi je dobro. Ljudski odnosi satkani na Božjoj dobroti su dobri. Potrebno je samo u naše odnose uvrstiti strpljivost prema ljudima, istu onakvu strpljivost kakvu ima naš Spasitelj prema nama.U novom broju našeg Glasnika željeli smo vam donijeti najvažnije događaje koji su obilježili ovo razdoblje. Bilo je tu puno lijepih događaja koje želimo podijeliti s vama. Svaki događaj, svaki susret, pa makar i onaj tužan, pun žalosti, koji se dogodi u ljubavi dar je koji nas sve obogaćuje.Svakako želimo da ovaj Glasnik naše župe dođe do starih bolesnih i osamljenih, koje i posebno pozdravljam želeći im blizinu Boga u njihovim životima. Neka dobrota župljana, koji će se pobrinuti da Glasnik dođe do naših starih i bolesnih župljana te razveseli njihova staračka srca bude nagrađena od Svevišnjega.Vjerujem da će svaki čovjek dobre volje u ovom Glasniku pronaći nešto što će ga duhovno obogatiti te potaknuti u činjenju dobra. Čovjek svojim načinom života obilježava pojedino vrijeme. Tako i ovo vrijeme obilježeno je našim razmišljanjem i našim radom. Trudimo se da vrijeme učinimo ljepšim. Bog je uvijek gospodar vremena. Njemu povjerimo svoj život u ovom vremenu.Želim zahvaliti svima koji su svojim narodom i dobrom voljom pomogli u izlasku ovog broja Glasnika. Veliko hvala uredništvu kao i suradnicima. Njihov rad urodio je ovim lijepim Glasnikom koji neka pridonese svekolikom duhovnom napretku naše župe.

vlč. Ivan Mikecžupnik

IMPRESSUM

Glasnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi

Glavni urednik: vlč. Ivan Mikec, župnik

Izvršni urednik: Bernard Hostić

Uredništvo:Gabrijela Golubić, Martin Golubić, Tea Filipčić, Luka Halamić, Bernard Hostić, Marija Kajba, Vinko Krištić, Paula Krušlin, Tomislav Krušlin, vlč. Ivan Mikec, Ivan Pavlić, Tena Pracaić,Tena Špiljak

Suradnici:vlč. Dragec Gereci, dr. sc. Marino Ninčević, Jelena Jazbec

Lektura: Tena Špiljak, Vinko Krištić

Fotografije:Bernard Hostić, Vinko Krištić, Foto video HRVO,Foto-video studio Klik Marija Bistrica

Naslovnica: Vinko Krištić

Dizajn i prijelom: Vinko Krištić, Bernard Hostić

Izdavač:Rkt. Župa Uznesenja BDM PregradaGrofova Keglevića 4, 49218 PregradaOIB: 98597240339IBAN: HR9423600001101517292Telefon: 049/376-081E-mail: [email protected]

zupa.pregrada.hr

4 | GLASNIK župe Uznesenja BDM Pregrada, ljeto/jesen 2016.

Održan deveti tradicionalni križni put kroz Pregradu

Od 2008. godine održava se križni put kroz našu župu. Ove godine održan je na 3. korizmenu nedjelju 28. veljače 2016. Ova godine ruta je iznosila gotovo 5 km, a izgledala je ovako: Ulica J. K. Tuškana, S. Radića, Lj. Gaja i Gorička do raspela - Pregrada Vrhi do odašiljača - Ulicom R. Jorgovanića do groblja - župna crkva.Na ovogodišnjem križnom putu sudjelovalo je preko 150 župljana, a posebna hvala svim organizatorima okrijepe ispred klijeti g. Burića. U organizaciji je sudjelovao veći broj obitelji koje imaju klijeti u tom području. (V. K.)

Prva sveta Pričest

1. svibnja 2016. na 6. uskrsnu nedjelju, podijeljen je sakrament Prve sv. Pričesti. Sakrament je primilo ukupno 44-ero prvopričesnika, a udijelio im ga je župnik vlč. Ivan Mikec. U svečanom i radosnom okruženju, djeca su uz pjesmu i molitvu zajedno sa svojim roditeljima proslavili ovaj važan događaj u njihovom kršćanskom životu.Od srca im čestitamo i nadamo se da će i ubuduće nastaviti svoj život u vjeri slijedeći primjer svojih roditelja. Također im želimo da sakramentom sv. Potvrde koji će u budućnosti primiti, zaokruže odrastanje u crkvenoj zajednici te dodatno učvrste svoju vjeru i nastave je prakticirati kao pravi Isusovi učenici. Velika hvala vjeroučiteljicama s. Bernardici Jurić i Ljiljani Kurko koje su marljivo pripremale prvopričesnike za ovaj događaj. (V. K.)

Sveta Potvrda

U subotu 16. travnja 2016. župa Pregrada postala je bogatija za pedeset i osam punopravnih i zrelih članova vjerničke zajednice. Naime, upravo je ove godine bilo toliko novih potvrđenika. Dan svete Potvrde radost je za našu župnu zajednicu, a pogotovo za obitelji nas krizmanika.U srijedu, četvrtak i petak imali smo trodnevnicu, odnosno trodnevnu pripravu za sakrament svete Potvrde. Kroz ta tri dana intenzivno smo se pripremali za veliki trenutak kada će na nas sići sila Duha Svetoga. U petak, na zadnji dan trodnevnice, posjetio nas je dekan Milan Juranić koji nam je pomnije objasnio sakrament svete Potvrde. U večernjim satima organizirana je ispovijed za krizmanike, kumove i roditelje. Sljedeći dan smo postali punopravni čanovi crkve. Sakrament svete Potvrde podijelio je mons. Juraj Batelja koji nas je srdačno pozdravio i uputio riječi ohrabrenja. U propovijedi je naglasio neka i dalje živimo vjernički život i slijedimo Krista. Na kraju slavlja, naš je župnik Ivan sa svojim potvrđenicima uputio mons. Juraju zahvalu što je došao u našu župu i podijelio sakrament svete Potvrde te mu uručio prigodne darove. (T. P.)

Osmo hodočašće kruničara na Mariju Bistricu

7. svibnja 2016. bilo je osmo kruničarsko hodočašće u nacionalno svetište Mariju Bistricu. Osim hodočasnika koji su samoinicijativno došli na ovu prvu subotu u

KRONOLOGIJA ŽUPNIH DOGAĐANJA


mjesecu svibnju pomoliti se pred likom Nebeske Majke, okupilo se tristotinjak kruničara iz raznih župa u kojima, sestre i braća OP reda, okupljaju molitelje svete krunice.Bile su zastupljene župe: Krist Kralj (Trnje), Kraljica svete krunice, Blaženi Augustin Kažotić, Pregrada, Blaženi Alojzije Stepinac (Trnjanska Savica), Savski Nart, Čret (podružnica župe Remete). Prije svete mise bila je molitva krunice, a nakon toga je održao izlaganje o krunici o. Domagoj Polanščak OP. Misno slavlje je predvodio i propovijedao o. Mato Bošnjak. Isticao je važnost krunice u životu svakog vjernika, što je potkrijepio primjerima iz života poznatih ljudi, vojnika, kao i onih koji su doživjeli obraćenje upravo zahvaljujući molitvi krunice. Odmah nakon mise svi su hodočasnici sudjelovali u Molbenici Pompejskoj Gospi. Vrijeme je bilo lijepo, a osjećaj pripadnosti moćnoj Kraljici svete Krunice preplavio je srce i dušu svih sudionika na ovom prekrasnom slavlju. Hodočašću je prisustvovala i s. Bernardica. (R. I.)

Proslava 60. obljetnice zavjeta sestre Jasenke u Korčuli

Na svetkovinu Presvetog Trojstva, 22. svibnja, sestre su se radosno okupile da svečano proslave 60 godina od polaganja prvih zavjeta s. Zorke Sentić i s. Jasenke Mravak. Slavlje je započelo svečanom svetom misom koju je predvodio p. Iko Mateljan OP. Pater je u propovijedi posebno naglasio koju čast kršćanstvo ima iskazujući hvalu Trojedinome Bogu te kako svi mi, a pogotovo redovnici i redovnice, moramo biti zahvalni na daru života i što možemo služiti Bogu na posebniji način. Posebno se osvrnuo na naše sestre jubilarke te i njima zahvalio na daru služenja Bogu punih 60 godina i naglasio kako su sestre kroz svoj dosadašnji redovnički put prošle kroz radosti i križeve, a sve to iz ljubavi prema Bogu.Časna sestra Jasenka Mravak djeluje u našoj župi od 1. listopada 2006. U spomenici župe Pregrada na stranici 11, godine 2006., tadašnji župnik mons. Vinko Gregur zapisao je: „1. listopad, nedjelja poslije podne u našoj „Zagorskoj katedrali“ smotra je zborova . Preko 20 zborova pjesmom su obogatili sve nas. Te sam nedjelje

među nama pozdravio i s. Jasenku koja je nakon 25 godine službe u Hamburgu došla na službu u Pregradu.“Prošlo je 10 godina služenja s. Jasenke u našoj župi. Zahvalni Bogu na njezinom radu, srdačnosti i vedrini preporučamo s. Jasenku i njezino redovničko služenje dragom Bogu i njihovom

nebeskom zaštitniku sv. Dominiku, čiji 800 godišnji jubilej slave ove godine. Župna zajednica pridružuje se mnogobrojnim čestitkama upućenim s. Jasenki uz njezinu obljetnicu 60 godina zavjeta i molimo Boga da je poživi u zdravlju još mnogo godina. (I. M.)

Zvončići u posjetu župi Kostel

4. lipnja 2016. godine naš dječji zbor Zvončići, pod vodstvom Dijane Stefanović animirao je misno slavlje u susjednoj župi sv. Mirka u Kostelu. Bila je izuzetna prigoda, jer se u župi dijelio sakrament sv. Potvrde krizmanicima od petog do osmog razreda. Misno slavlje predvodio je prof. dr. sc. Josip Oslić, a koncelebrirali su župnik župe sv. Mirka Branko Bukvić, župnik iz Pregrade Ivan Mikec te nekadašnji župnik iz Prišlina Vlado Mikšić. (B. H.)

Prva ministrantska biciklijada župa grada Pregrade

Ministrantska biciklijada župa grada Pregrade održana je na prvi dan školskih praznika u subotu 11. lipnja 2016.,


a okupila je tridesetak ministranata iz župa: Pregrada, Kostel, Vinagora i Marinci, koji su uživali u radosnom druženju i vožnji biciklom od župne crkve u Pregradi do župne crkve u Marincima.Središnja tema ovogodišnjeg susreta bio je bl. Alojzije Stepinac. Nakon uvodne prezentacije u župnoj crkvi, ministranti su krenuli prema Sopotu gdje su razgledali kapelu sv. Mihaela. Nakon okrjepe, nastavili su put prema kapeli sv. Donata, a na kraju su stigli u župnu crkvu Kraljice Mira u Marincima, gdje su sudjelovali na svetoj misi. Svi sudionici mogli su vidjeti misal koji je „Mariji Vinagorskoj u čast i na spomen † muža Matije Kodrnja“ darovala Franciska Kodrnja u kojemu stoji posveta i potpis bl. Alojzija. Biciklijada je završila zajedničkim ručkom u vjeronaučnoj dvorani u Marincima. (J. J.)

Koncert zbora Kulshan

27. lipnja 2016. zbor „Kulshan“ iz SAD-a održao je koncert u župnoj crkvi. Riječ je o zboru koji je osnovan 1985. godine, a izvodi glazbu u počast ljudskoj različitosti. Zbor je na turnejama surađivao sa mnogim zborovima i glazbenicima diljem gradova i sela Ekvadora, ruralne Francuske i Švicarske, Rumunjske i Kostarike. Izvode pretežito pjesme koje šire poruku mira, govore o ljudskom duhu, socijalnoj pravdi i očuvanju Zemlje.Koncert je organizirala Turistička zajednica grada Pregrade. Između ostalih skladbi, izveli su i obrade popularnih pjesama kao što su „Hallelujah“ Leonarda Cohena i „Imagine“ Johna Lennona, koje je publika lijepo prihvatila. (R. I.)

Čestitka Marku Vešligaju, gradonačelniku Pregrade11. rujna održali su se izbori za Hrvatski sabor. Čestitamo svim kandidatima koji su dobili povjerenje građana naše države da zastupaju interese u svekolikom napretku naroda. Biti zastupnik u Hrvatskom saboru znači njego-vati i ne iznevjeriti povjerenje ljudi koji su ga izabrali. Velika je čast imati zastupnika u Hrvatskom Saboru koji

je naš sugrađanin. Čestita-mo gosp. Marku Vešligaju, gradonačelniku na dobi-venom povjerenju naroda, kojim je ušao u Hrvatski Sabor. Neka mu to povjere-nje ljudi bude misao vodilja u traženju istine i stvaranju uvjeta za lijep i ugodan život svakog čovjeka. Želimo mu, kao građani i vjernici obilje

mudrosti u prosuđivanju, poniznosti u služenju, jakosti, a nadasve mira i zdravlja. Molimo kao vjernici da mu Gospodin udijeli svoj blagoslov. (I. M.)

Radovi na uređenju župne crkve

Na našoj župnoj crkvi sve od njezine izgradnje 1818. uvijek se nešto radi i popravlja te je njezina ljepota sačuvana sve do današnjih dana. U naše vrijeme pripremamo se za proslavu njezinog 200. rođendana. Želim s vama, poštovani župljani urediti našu župnu crkvu da zasja u onom sjaju kao kada je bila sagrađena. Ona je ponos naše župe i našega grada. Njezina dva tornja podižu se prema nebu kao dvije uzdignute ruke na molitvu za Božji blagoslov našeg grada i župe.Trenutno se mijenja drvena građa i stavlja pokrov od bakra na središnju kupolu naše crkve. Cijena uređenja pokrova središnje kupole zajedno sa bakrom iznosi 600.000 kn. U tijeku su razgovori za odabir izvođača koji bi uredili pročelje tj. vanjsku fasadu crkve. Pristigla je i ponuda za izradu projekta s konzervatorskim istraživanjem freske (slike) na pročelju crkve. Cijena istraživačkih radova je 60.000 kn. Vjerujem da zajedničkim snagama i dobrom voljom možemo urediti našu župnu crkvu. Svima koji su se uključili svojim prilogom u obnovu župne crkve iskreno zahvaljujem. Nadam se da će se i drugi župljani svojim darom uključiti u obnovu naše župne crkve. (I. M.)


Bernard Hostić

Gotovo da i ne postoji župljanin koji prakticira vjeru, a da barem jednom na godinu ne hodoča-sti nekom svetištu. Zbog velikog interesa župlja-

na za takvu vrstu pobožnosti, župa tijekom ljeta organi-zirano hodočasti u tri velika nacionalna svetišta: Gospe Trsatske na Trsatu, Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici i Pradragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.

Trsat – subota, 18. lipnja 2016.Na hodočašće se krenulo u ranim jutrarnjim satima. Nakon dolaska, hodočasnici su imali mogućnost razgle-dati župnu crkvu i samo mjesto. Bila je i prilika za svetu ispovijed, a prije mise održana je pobožnost križnog puta. Misu je predvodio naš župnik Ivan Mikec u koncele-braciji s voditeljima svetišta i župnicima drugih župa koje su hodočastile isti dan. Nakon zavjetnog ophoda oko oltara, župljani su išli na izlet u Crikvenicu gdje su svoje slobodno vrijeme mogli iskoristiti za razgledavanje kulturnih znametosti, ili za osvježenje u moru. Hodoča-snici su se puni radosti i dojmova vratili u Pregradu u oko 22 sata.

Marija Bistrica – 3. do 5. kolovoza 2016.Hodočašće u Mariju Bistricu zasigurno je najomiljenije hodočašće naših župljana. Ustvari, to je jedino hodočašće koje je zadržalo pravi smisao takve vrste pobožnosti (hodati i častiti Boga i Njegove sustolnike u Nebu). Kad je u pitanju hodočašće “na Bistricu”, mnogi vjernici, pogotovo oni mlađi, žrtvuju se cjelonoćnim pješačenjem kako bi stigli do svetišta i zavjetovali se našoj nebeskoj Majci. Hodočasnici-pješaci iz naše župe krenuli su prema Mariji Bistrici u srijedu 3. kolovoza između 22 i 23 sata te su stigli u Mariju Bistricu sljedećeg dana u

jutarnjim satima. Tamo su imali organiziran smještaj i noćenje te vrijeme za osobne molitve i pobožnosti. Organizirani autobus za druge hodočasnike krenuo je 5. kolovoza u 6 sati ujutro. Taj dan naša župa tradicionalno hodočasti Majci Božjoj Bistričkoj. Nakon ulazne procesije uslijedio je križni put na Kalvariji, ispovijed te sveta misa i zavjetni ophod oko oltara. Povratak sa hodočašća bio je organiziran u poslijepodnevnim satima.

Ludbreg - 27. kolovoza 2016.Posljednje župno hodočašće proteklog ljeta bilo je u Ludbreg. Na put su krenula dva puna autobusa vjernika. Nakon dolaska mogli su se zavjetovati Krvi Kristovoj tijekom zavjetnog ophoda oko glavnog oltara. Svetu misu je predvodio markuševečki župnik Josip Đubrek uz koncelebraciju župnika Ivana Mikeca i našeg suputnika - vlč. Franca Strašeka. Hodočasnici su nakon mise imali priliku za razgledavanje. Izlazna procesija uslijedila je u 14 sati, a nakon toga hodočasnici su posjetili Koprivnicu i grob monsinjora Vinka Gregura, bivšeg pregradskog župnika. Povratak u Pregradu bio je uvečer.

Župna hodočašćaZa vjernike, hodočašća su još od davnih vremena prilika za osobne ispovijedi, zavjete i molitve, bilo one zajedničke ili pak osobne. Naša župa, odnosno njezini župljani, njegujući tradiciju hodočašćenja spoznali su mnoge milosti i okrijepe isprošene na hodočašćima.

HODOČAŠĆE


Paula Krušlin

U rujnu 2003. David Leskovar upisuje Nadbiskup-sku klasičnu gimnaziju na Šalati (Zagreb) i ulazi kao kandidat u Zajednicu za odgoj salezijanskih

zvanja u Podsusedu te tako polazi na svećenički životni put koji mu je Bog providio. No, taj put nije bio ni jedno-stavan ni lak. Kao i svaki čovjek na svom životnom putu preispituje svoje odluke. Tako i David na putu svećeništva ulazi u salezijanski novicijat, preispituje svoje zvanje i polaže prve redovničke zavjete poslušnosti, čistoće i siromaš-tva. Završava filozofski i teološki studij. Prima đakonsko ređenje 13. lipnja 2015. u Torinu gdje smo ga i mi župlja-ni ohrabrili na putu svećeništva, a put do svećeništva završava 14. svibnja 2016. gdje je po ruku pomoćnog zagrebačkog biskupa Valentina Pozaića zaređen u crkvi „Svete mati slobode“ u Zagrebu.Radost svećeništva u župi vezana je uz mladu Misu, koju David slavi u nedjelju 17. srpnja 2016. Za našu je župu to

bio dan pun radosti, ponosa i blagoslova. Mladoj misi prethodila je trodnevna priprava. Prvi dan trodnevnice 14. srpnja, svetu Euharistiju predvodio je vlč. Tomislav Kralj, župnik u Bistri koji je u svojoj propovijedi naglasio kako Bog želi da odgovorimo na Njegov poziv i to svakog dana. Misno slavlje uveličao je dječji zbor Zvončići.Drugi dan trodnevnice svetu Misu predvodio je veleča-sni Kristijan Stojko s kojim je David pohađao nadbiskup-sku klasičnu gimnaziju. Velečasni Kristijan govorio je o čvrstoj vjeri i sigurnosti u Isusovom prisustvu. Svoju je propovijed završio molitvom sv. Franje Asiškog: „Gospo-dine, učini me oruđem svoga mira: Gdje je mržnja, da donosim ljubav! Gdje je uvreda, da donosim praštanje! Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo! Gdje je zabluda, da donosim istinu! Gdje je sumnja, da donosim vjeru! Gdje je očaj, da donosim nadu! Gdje je tama, da donosim svjetlo! Gdje je žalost, da donosim radost! Gospodine, učini da ne tražim: da me tješe, nego da ja tješim druge; da ne zahtijevam da me razumiju, nego da se ja trudim razumjeti druge; da ne tražim samo da me ljube, nego

don David A. Leskovar

Ređenje i mlada misaDon David A. Leskovar novi je mladi svećenik porijeklom iz Pregrade. Svoj poziv je proslavio mladom misom u srpnju ove godine. Neka mu Gospodin podari obilje blagoslova!

“Živim, ali ne više ja,nego živi u meni Krist”

Gal 2, 20

da i ja ljubim druge! Jer tko se daruje, prima: tko prašta, bit će mu oprošte-no i tko umire sebi, rađa se za vječni život! Amen.“ Na svetoj Misi pjevao je mješoviti zbor naše župe, Salve Regina.Posljednji dan trod-nevne priprave sv. Misu predvodio je salezijanski mlado-misnik, vlč. don Ivan Alojzije Terze.

David i Alojzije zajedno su se kroz formaciju pripremali da postanu članovima salezijanskog reda. Nakon svete Mise bilo je mladomisničko bdijenje na kojem je vlč. Ivan Alojzije izložio Presveto. Misu i pjevanje na bdije-nju predvodio je zbor mladih Kyrie. I konačno, 17. srpnja započelo je veliko slavlje mladomisnika Davida. Slavlje je započelo roditeljskim blagoslovom u obiteljskom domu, a nakon blagoslova, David, obitelj, župljani te subra-ća svećenici krenuli su u procesiju prema župnoj crkvi. Procesiju su uveličale limena glazba Pregrade i Vinagore te članovi vatrogasnog društva.

Na početku misnog slavlja pročitana je pjesma Izidora Poljaka – Zvanje moje, koju su interpretirale Tena Špiljak i Paula Krušlin te su održana četiri govora upućena Davidu. Pozdrav je održala vjeroučiteljica Marija Kajba, gospođa Franciska Kancir, gradonačelnik gospodin Marko Vešligaj i župnik Ivan Mikec. Propovijed je održao don Tihomir Šutalo,koji hrabri i bodri Davida u svećeničkom pozivu i idealu učitelja don Bosca. Duh Sveti je podigao svetog Ivana Bosca i u njemu je oblikovao srce oca i učitelja, koji se daruje mladima i zove ih k sebi. Nadahnuo je i Davida tim svijetlim primjerima svećeničkog života te je David spoznao dar učitelja, prijatelja, tješitelja i svećeni-ka. Zahvaljujemo dragome Bogu što je blagoslovio našu župu i odabrao Davida za put svećeništva. Odavde je krenuo njegov životni put. Uz obitelj, svećenike i prijatelje

spremao se i odra-stao prema svećeništvu. Mnogo je ljudi ugradi-lo dio sebe u njegov život-ni put. Ovdje je primio dar vjere, ovdje je aktivno sudjelovao u župnoj zajed-nici, ovdje je osjećao Božju blizinu, ovdje je čuo i trudio se razumjeti kome Gospo-din govori: „Dođi, slijedi me“. Isus je hrabrio svoje apostole i tako je poručio – ‘“Idi i ne boj se jer ja sam s tobom“. I na kraju, nakon dvosatne liturgije, provincijal selezijanaca don Peo Orikić obraća se Davidu,a onda svoju zahvalu dragom Bogu, roditeljima, župljanima i prijateljima izre-kao je mladomisnik. Nakon svete mise, vjernici su pristu-pali po mladomisnički blagoslov. Svećeničkim ređenjem te slavljenjem mlade Mise našem Davidu okrenuta je nova stranica životne knjige koja se danas piše svećeničkim rukama. Mi ćemo i dalje moliti za Davida, a naša molitva neka mu bude unutarnja snaga, koja će ga podići i voditi. Neka ga Gospodin poživi u svojoj ljubavi kako bi s poštovanjem pristupao žrtve-niku Gospodnjem, kako bi širio vjeru i bio nam utjeha i blagoslov.


Svećeničko ređenje u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu

Svećeničko ređenje u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu

Don David ispred obiteljske kuće s majkom, sestrom Gabrijelom i bratom Josipom

Procesija prije mlade mise u kojoj su uz don Davida i obitelj sudjelovali vjernici te njegova subraća svećenici


David Alojzije Leskovar

Rođen je 5. kolovoza 1988. godine. Najstarije je dijete u obitelji. Od braće ima brata Josipa i sestru Gabrijelu. U Pregradi je pohađao osnovnu školu,

a nakon toga upisao je Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu. Završivši sjemenište, odlučio je postati članom Don Boscovih salezijanaca, crkvenog reda koji se poseb-no bavi odgojem i poučavanjem srednjoškolaca, stude-nata i općenito mladih. Taj red utemeljio je sv. Ivan don Bosco, kojeg je papa Ivan Pavao II. proglasio ocem i učiteljem mladeži.Nakon njegove odluke da stupi u red salezijanaca, bilo je potrebno ući u novicijat družbe. Tako je naš David ušao u novicijat u rujnu 2007., nakon što je položio maturu. Godinu nakon toga polože i prve zavjete. Sve se to odvi-jalo u Pinerolu, koji se nalazi pokraj Torina. Njegova se formacija potom nastavlja u zajednici San Tarcisio u Rimu. Tamo je na Papinskom salezijanskom sveučilištu završio Filozofski studij kao uvjet za svećeništvo. Peda-gošku praksu imao je u Žepču, naselju u BiH te u Rijeci. 13. lipnja 2015. zaređen je za đakona u bazilici Marije Pomoćnice u Torinu (Italija).14. svibnja 2016. zaređen je za svećenika katoličke Crkve u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu od ruku mons. Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagre-bačkog. Mladu misu proslavio je u svojoj matičnoj župi Pregrada 17. srpnja 2016. Svoju daljnju službu nastavit će u župi Marije Pomoćnice na u zagrebačkoj Knežiji.




Mons. Branko Ivanjko preminuo je u petak 22. srpnja 2016. u svećeničkom domu Sv. Josip u Zagrebu u 21,35 sati. Napustio nas je u 87. godini

života i 60. godini svećeništva. Posljednji ispraćaj održan je u ponedjeljak 25. srpnja 2016. u 11 sati u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi.Župljani su oko 9,30 počeli dolaziti u župnu crkvu gdje su u zajedništvu s rodbinom i prijateljima pokojnog monsinjora molili krunicu te čekali tijelo. U 10 sati stiglo je tijelo pokojnog monsinjora te se nastavio molitveni hod župljana i iskazivanje posljednje počasti. Tijekom molitve i ophoda, na platnu se prikazivala prezentacija iz života pokojnog župnika Branka gdje je prikazan njegov bogat rad, kako na materijalnom području tako i duhov-nom. Prezentaciju možete potražiti i na YouTubeu po poveznicom youtu.be/Ql6SyPj4QjI.U 11 sati započela je misa zadušnica koju je predvodio mons. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup, a poslije mise i sprovodne obrede na gradskom groblju u Pregradi. Oproštajne govore od pokojnog monsinjo-ra održali su: u ime svećenika – prečasni Milan Juranić, dekan; u ime grada Pregrade – gradonačelnik Marko Vešligaj i u ime župljana – vjeroučiteljica Marija Kajba.

mons. Branimir Ivanjko

Rođen je 2. rujna 1929. u Stipernici, u obitelji oca Ćirila i majke Ivke rođ. Šparavec. Imao je osmero braće i sestara – Leopold, Ivan, Aleksandar, Zita,

Vilma, Marija, Zdravko i pokojni Marijan. U to vrijeme Stipernica je pripadala župi Vinagora. U djetinjstvu, njegova obitelj se preselila u Zbilj, gdje im je i danas rodna kuća. Mons. Ivanjko zaređen je za svećenika 29. lipnja 1957.godine u zagrebačkoj katedrali od nadbiskupa Šepera. Budući da je u to vrijeme bio manjak svećenika, odmah poslije mlade mise dobio je službu u svojoj rodnoj župi i neko vrijeme u župi svete Obitelji u Zagrebu. Od 1958. do 1963. obavljao je službu župnog vikara u Mariji Bistri-ci. Poslije kapelanske službe u Mariji Bistrici, dolazi za pregradskog župnika 1963. gdje ostaje do umirovljenja 2005. godine. Za vrijeme službe u Pregradi, na kratko vrijeme od 1981. postao je i privremeni upravitelj župe Kostel. Za njegov požrtvovni rad, papa ga je nagradio počasnim naslovom monsinjor. Nakon prestanka župnič-ke službe u Pregradi, od 2005. do 2016. godine, bio je smješten u samostanu sestara karmelićanki u Poredju. Najprije kao duhovnik časnih sestara, a zatim u mirovini. 2016. godine zbog bolesti odlazi u bolnicu i u svećenički dom Sv. Josipa u Zagrebu.U svojoj svećeničkoj službi vjenčao je 1427 parova mladenaca, 3379 primilo je sakrament krštenja, a u vječ-nost je ispratio 2281 župlja-nina. Kao župljani zahvalju-jemo monsinjoru Branku za sve što je s ljubavlju učinio za župu Pregrada i župljane.


Posljednji ispraćaj pregradskog župnika

U 87. godini života i 60. godini svećeništva napustio nas je mons. Branko Ivanjko, dugogodišnji legendarni pregradski župnik kojeg će se rado sjećati generacije i generacije. Laka mu hrvatska gruda!

IN MEMORIAM - mons. Branko Ivanjko

mons. Branko Ivanjko i nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić


Oproštajni govor pregrad-skih župljanaPreuzvišeni gospodine Valentine biskupe,Poštovani svećenici i župljani župe Pregrada,Poštovani župniče Branko,

prije 53 godine prvi ste se puta susreli sa župom Pregra-da kao župnik. Zbog blizine svoga rodnog kraja poznava-li ste Pregradu i Pregračane. No, godine 1963. dekretom zagrebačkog nadbiskupa postali ste naš župnik. Ratna i poratna, tužna vremena i na našoj su Pregradi ostavila svoj trag. Prihvatili ste ponizno i sa svećeničkom posluš-nošću dekret koji Vam je uručio zagrebački nadbiskup. Što Vas je hrabrilo ili tko Vam je dao snage? Kao vjernici znademo da jedino čovjek duboke vjere i ljubavi prema Bogu i vjernom narodu može prihvatiti nepogovorno poslanje na koje ga Crkva šalje. U tim trenutcima u Vama je odzvanjala pjesma pjesnika svećenika:

“U seocu Bog zna kojemproživjet ću svoje dane:poslat će me zvanje mojemeđ boge sirotane,na tom sv’jetu što nemajuprijatelja nikog svoga,tek na nebu utočištesviju b’jednih - dobrog Boga.

I u ime dobrog Bogaja ću poći k svome stadu,da ga kao anđel tješimu njegovu teškom jadu,da mirisni balzam lijemu njegove gorke boli:tješeći ga, zboreći mu,da i njega Gospod voli. “

Svojim pristupom i nenametljivim radom brzo ste u župljanima Pregrade pronašli suradnike i s njima počeli duhovnu i materijalnu obnovu naše pregradske župe. Župa Pregrada do Vašeg dolaska uz našu župnu crkvu, takozvanu zagorsku katedralu, ima još tri velike i spome-nički vrijedne kapele. Na župnoj crkvi, župnom dvoru i kapelama vidljiv je Vaš rad u obnovi vrijednih spomeni-ka kulture, a za nas vjernike znak naše vjere i vjere naših predaka. Uz te postojeće objekte, sagradili ste uz veliku žrtvu i muku još tri kapele.Na srcu Vam je svakako najviše bila kapela na Kunago-ri, naša Gospa Kunagorska. Vjerojatno ste bili prvi među župnicima koji je na župi, staru gospodarsku zgradu pretvorio u samostan časnih sestara dominikanki, ali su u njemu našli svoje utočište mnogi stari, bolesni i

zaboravljeni. Ploča koja još i danas stoji na toj zgradi govori o Vašoj velikoj svećeničkoj ljubavi i dobroti. Niste napisali na toj ploči svoje ime i godinu kada ste učinili to veliko djelo, već ste napisali: “Po križu u raspetima, po žrtvi nadom u spašenima, uvijek smo u službi Bogomaterinstva - u ovom domu razli se dar Bogopo-

sinstva.“ Potrebno je i danas stati pred tim natpisom, promisliti njegovo značenje i vidjeti vašu svećeničku poniznost. Materijalna obnova samo je jedan dio vašeg predanog rada u našoj župi. Vaše poslanje bilo je naviještati radost Božje riječi i donositi Božju utjehu. Radosnu vijest Evan-đelja usađivali ste u srca svojih župljana, bilo starih bilo mladih. Djecu ste odgajali da nauče ljubiti Boga u živo-tima ljudi koje susreću, pogotovo oni koji su najpotreb-niji. Mnogim ste bolesnicima donijeli utjehu i ohrabrenje u riječima da nam je svima poći na put smrtnika, ali s vjerom i nadom koju je donio uskrsli Krist. Tako su prola-zili Vaši svećenički dani u našoj župi i polako se smanji-vala svijeća Vašeg zemaljskog života, ali vjerujemo da je sve više rasla Vaša svijeća u domu nebeskog Oca kamo ste sada pošli.

Završit ću opet stihovima Izidora Poljaka:

„Kad jednom vr’jeme dođe,da k dragome pođem Bogu,i kad dahnem zadnji putana samrtnom teškom logu,čela moga neće resitv’jenac lišća lovorova,nit će povjest za moj spomentrošit svojih zlatnih slova.

Uminut ću košto minumilijuni ljudstva mnogiveljem sv’jetu odaljenii prezreni i ubogi,u osami što su teškiovaj zemski vijek vili,pa kad umru povjest ne zna,da su ikad ovdje bili.“

Poštovani naš župniče! Hvala Vam na svakoj vašoj molitvi i na svakom Vašem susretu s nama. Mi molimo sada za Vas kao što ste Vi molili za nas. Neka Vas ruka Božjeg Sina povede sada u Očev dom, neka Vas prati zagovor naše Gospe Kunagorske. Župniče Branko, hvala Vam, što ste svoj život podarili našoj župi!




POVIJEST

Luka Halamić(izvor: vlč. Ivan Filipčić, Župa Pregrada)

Možemo slobodno reći da naša župa obiluje bogatom poviješću. Ime Pregrada spominje se davne 1334. u Kaptolskim statutima, no sigur-

no je da je postojala i prije tog dokumenta. Budući da je literatura vrlo oskudna, primorani smo iskoristiti i istražiti ono malo što je ostalo.

Kapela Majke BožjeIznad župnoga stana na samom vrhu Kunagore koja se strmo diže iznad Pregrade, na mjestu gdje je danas podrum planinarskog doma, stajala je kapela Navješte-nja Majke Božje. Prema ostacima njezinih temelja koji se i sada vide, bila je duga oko šesnaest, a široka oko osam metara; prema tim dimenzijama bila je to neobično velika kapela.Kad je ova kapela izgrađena vrlo je teško utvr-diti. Na akvarelu (koji je nastao krajem 18. ili početkom 19. st.) nalazi se stara župna crkva s novosagrađenim župnim dvorom, a na obron-cima Kunagore i kapelica Majke Božje. Na već spomenutom akvarelu vide se neki elementi romanike, ali ovaj akvarel kao izvor nije sigu-ran. U svojoj oporuci 1653. godine grof Franjo Keglević je naziva „alioquin vetustissima - inače najstarija“, a domaća predaja drži da je to nekoć bila župna crkva.Prema Kanonskim Vizitacijama 1639. kapela je dosta prostrana i cijela zidana. Svetište je bilo nadsvođeno, dok se u lađi nalazio obijeljeni drveni tabulat. Pod je u svetištu bio od cigle, a u lađi od cementa. Imala je dvoja vrata i lijepi drveni kor iznad glavnog ulaza. S lijeve strane nalazila se zidana i nadsvođena sakristija, a ispred glavnog ulaza zidani trijem na kame-nim stupovima. Trijem je također imao pod od cigle i drveni tabulat. Do svetišta s desne strane nalazio se drveni toranj odvojen od kapele.U kapeli su 1677. g. stajala tri oltara. Glavni je bio posvećen „Navještenju Majke Božje“ (Blagovijest). Na sredini vrlo lijepog drvenog retabla bila je smještena slika Navještenja

Marijina. Sa strane slike stajali su kipovi sv. Ignacija Loyole i Franje Ksaverskoga, a na vrh oltara bio je postav-ljen Pelikan. Oltar je imao propisane oltarnike i četiri drvena svijećnjaka.Oltar sv. Barbare - bio je postavljen nedaleko od sakri-stije. Iznad zidane menze stajao je jednostavan drveni retabl, ukrašen slikom Svetice i drvenim kipom Bogoro-dice s Isusom iznad kojih je stajao baldahin. Oltar je imao propisane oltarnike, križ i četiri drvena svijećnjaka.Oltar sv. Marije Magdalene - imao je nepomičnu menzu i obojeni drveni retabl. U sredini donjeg dijela stajao je kip sv. Marije Magdalene, a sa strane kipovi sv. Doroteje i sv. Petra. U gornjem dijelu stajao je kip sv. Katarine.Spominje se da su u trijemu stajala još dva oltara, ali nam njihov izgled nije ostao zapisan.Godine 1729. postavljen je u svetištu kapele novi glavni

Kapelice na KunagoriPregradska župa obiluje bogatom poviješću i arhitekturom - od velebne crkve, do mnoštva kapelica od kojih se za neke danas može samo pretpostaviti gdje su se nalazile. Kroz ovaj i iduće brojeve župnoga lista, nastojat ćemo vam predočiti barem malo povijesti ove slavne župe i našega lijepog kraja.

→

Kapela Navještenja Majke Božje koja je podignuta na temeljima nekadašnje stare kapele na inicijativu župnika mons. Branka Ivanjka

oltar. Uz zidanu menzu imao je lijepi djelomično pozla-ćeni retabl. U sredini dijela nalazila se tada stara slika Marijina Navještenja, dok se nije nabavila nova. Njoj sa strane stajali su kipovi sv. Josipa i sv. Elizabete, sv. Joaki-ma i sv. Ane. U gornjem dijelu bili su kipovi četiriju Evan-đelista, dok je na vrh bio postavljen kip Presvetog Troj-stva s oblacima, zrakama i anđelima.Između godine 1726. - 1729. napravljen je i oltar sv. Roka i postavljen u lađu s lijeve strane kapele. Imao je dvije etaže. Slika na dasci sv. Roka bila je smještena na središ-njem dijelu oltara, a sa strane bili su kipovi sv. Petra i sv. Pavla. U gornjem dijelu bila je slika sv. Barbare i njoj sa strane kipovi sv. Katarine i sv. Julijane.Bogoslužje se u kapeli vršilo na blagdan Blagovijesti i u nedjelju poslije Petrova.Godine 1653. ostavio je oporučno grof Franjo Keglević, staroj zavjetnoj crkvi Majke Božje na Kunagori, 2000 rajnskih forinti. Taj je novac bio namijenjen za novi toranj, zvona te za uređenje interijera kapele. Budući da je kapela stajala na povišenom mjestu, zvona bi i služila protiv nevremena.Između 1721. i 1726. bio je podignut novi toranj s kupolama uz trošak od 132 rajnske forinte. Par godina kasnije, oko 1730. godine obnovljena je čitava kapela.

Popravljen je krov nad svetištem i sakristijom, promije-njen pod, ožbukana i obijeljena cijela kapela, nabavlje-na nova slika „Blagovijesti“ za glavni oltar i drugi ukrasi i manje potrepštine. Za tu obnovu kapele bilo je izdano 129 rajnskih forinti.Krov je kapele, kao i trijem ponovno popravljen između 1749. - 1756. godine, a tridesetak godina kasnije - točni-je 1782. podignut je novi, lijepi i visoki toranj. 1786. godine kapelu je pogodio grom, kad je velikim dije-lom izgorjela. U takvom jadnom stanju “životarila” je još desetak godina. Naime 1794. godine, vizitator bilježi da je kapela vrlo oštećena i zapuštena: „Budući da se nalazi blizu župne crkve - svega 30 minuta hoda - na mjestu prilično nepristupačnom, izložena udarcima groma, držim da ju treba radije dokinuti nego popravljati. Jer bi njezin popravak iziskivao puno sredstava, a zdanje bi i dalje ostalo nesigurno“. Ako znademo da je u to vrijeme i župna crkva bila u vrlo trošnom stanju, zbog čega se priprema i gradnja nove crkve, bit će nam razumljivije okolnosti koje su pogodovale propasti tako starog, lije-pog i vrijednog spomenika života ljudi toga kraja.Od crkvenog ruha i posuđa kapela je posjedovala tri kaleža s patenama, šest misnica i sve potrebno za bogos-lužje. Prilikom njezina dokinuća sav je inventar i imovina prenesena na župnu crkvu.Stara tradicija uvriježena u Pregradi govori kako su trud-nice hodočastile Majci Božjoj na Kunagoru. Tradiciji treba vjerovati, ali je i provjeravati. Zaštitnik trudnica je sv. Leonard koji je „jednom za vrijeme lova kraljicu Kloti-ldu molitvom oslobodio od porođajnih muka“, te je zato sv. Leonard zaštitnik trudnica. Vjerojatno se ova zamjena dogodila kad je iz kapelice sv. Leonarda prenesena čudo-tvorna slika Majke Božje kojoj su dolazili brojni vjernici na zavjet, u kapelicu Majke Božje na Kunagori.

Kapela sv. Fabijana i SebastijanaZa tu se kapelu 1639. spominje da je svega nekoliko koraka udaljena od kapele Majke Božje. Jednobrodna zidana građevina bila je smještena uz samu stijenu, pa zbog figuracije zemljišta i tjesnoće prostora nije imala sakristije. Čitava je kapela bila natkrivena drvenim tabu-latom, dok je pod od cementa na prijelazu stoljeća zami-jenjen kamenim pločama. Imala je dvoja vrata i ispred glavnog ulaza zidani trijem. Iznad trijema stajao je mali toranj u kojem je bilo smješteno zvono.Unutrašnjost kapele ukrašavala su tri oltara. Glavni je oltar sv. Fabijana i Sebastijana bio zidan i nepomičan, podignut od poda za dvije stepenice. Na sredini iznad menze oltara stajali su kipovi sv. Fabijana i Sebastijana. Njima s lijeve strane među stupovima kip Spasitelja i sv. Petra, a s desne strane sv. Pavla i Ivana Evanđeliste. Na vrh oltara bila je postavljena ukrasna plastika s golubom. Oltar je bio oslikan i djelomično pozlaćen, ali nije bio posvećen.


Kip Majke Božje u kapeli Navještenja Majke Božje na Kunagori. Svake prve subote u mjesecu svibnju ovdje se na čast Majci Božjoj slavi sveta misa

S lijeve je strane stajao oltar sv. Josipa. Jednostavan je rad od drveta bio podijeljen u dva reda. U sredini donjeg dijela stajala je slika sv. Obitelji, a njoj sa strane među stupovima kipovi sv. Zaharije i sv. Joakima. U sredini gornjeg dijela bila je slika sv. Ivana Krstitelja, a sa strane kipovi sv. Elizabete i sv. Ane.Oltar sv. Lucije, postavljen s desne strane kapele, bijaše jednostavan rad sa slikom Svetice na platnu. Okvir je slike ukrašen drvenom plastikom.U kapeli je bila i mala drvena propovjedaonica na kojoj su bili kipovi četiriju Evanđelista. Bogoslužje se u njoj vršilo na blagdan sv. Fabijana i Sebastijana, sv. Lucije i u nedjelju poslije Petrova.

Grof Franjo Keglević godine 1653. oporučno je ostavio 200 rajnskih forinti za uređenje vrlo trošne kapele sv. Fabijana i Sebastijana. Tako je kapela 1708. bila dolično obnovljena, i cijela prekrivena. Tom prilikom je iznad glavnog ulaza podignut drveni kor i toranj. Oslikani kor je prikazivao Krista s dvanaest apostola. Krov je s vreme-nom propao, pa je godine 1756. ponovno popravljen.Potres 1775. godine toliko je oštetio kapelu da su na njoj nastale brojne pukotine. Kako se kapela nije popravljala, bilo je određeno da se dokine, a njezin inventar prene-se u kapelu Majke Božje gdje je 1786. godine podignut i posvećen jedan oltar sv. Fabijanu i Sebastijanu.Od crkvenog ruha i posuđa kapela je posjedovala jedan srebrni pozlaćeni kalež s patenom, dvije misnice i sve ostalo potrebno za bogoslužje.

Kapela sv. VolfgangaTreća kapela na Kunagori bila je posvećena sv. Volfgangu - zaštitniku protiv bolesti očiju, nogu i kostobolje, a staja-la je nedaleko od kapele Majke Božje. Nema podataka

tko ju je i kada podigao. Spominje se u prvoj vizitaciji 1639. godine kao zidana građevina srednje veličine s nadsvođenim svetištem, drvenim tabulatom i podom od cementa. Imala je jedna vrata iznad kojih je stajao drveni tornjić i u njemu zvono teško 20 funti. Budući da je svetište bilo nadsvođeno, moglo bi se pretpostaviti da je kapelica bila vrlo stara.Kapela je imala samo jedan oltar posvećen sv. Volfgangu. Bio je to jednostavan drveni oltar, obojen i djelomično pozlaćen. U sredini donjeg dijela stajao je kip sv. Volfgan-ga, a u gornjem dijelu slika na dasci Boga Oca. Na vrh oltara bio je postavljen kip sv. Ivana Krstitelja.Između 1738. - 1742. godine izgrađen je pred ulazom trijem i na njemu podignut oltar sv. Apolonije. Pet godina kasnije dograđena je sakristija, a 1756. godine kapela je i oslikana. Tom je prilikom dopremljen stari oltar iz kapele sv. Ane u Plemenšćini i postavljen u svetište.Poslije toga kapela propada. Godine 1768. vizitator je nalazi u vrlo trošnom stanju. Doduše, župnik Mihelić ostavio je oporučno 100 forinti za njezin popravak, ali se kapela nije popravljala; zbog velike trošnosti, blizine župne crkve i drugih kapela, smatrana je nepotrebnom i dokinuta je, a njezin inventar prenesen je u kapelu Majke Božje.Oltari u Kapeli sv. Volfganga bili su dobro opremljeni za bogoslužje, dok je od misnog ruha postojala samo jedna stara misnica. Mise su se služile na blagdan sv. Volfganga 31. listopada i na treću nedjelju iza Petrova.


Oltar sv. Volfganga iz crkve svetog Volfganga u blizini grada Schläg na sjeveru Austrije. Sveti Volfgang (934. - 994.) je bio biskup regensburški, a štuje se ponajviše u zemljama njemačkog govornog područja.

Sveti Fabijan (200. - 250.) bio je papa od 236. do 250. godine, dok je sveti Sebastijan (256. - 287.) bio kršćanski mučenik pogubljen u vrijeme cara Dioklecijana, jednog od najvećih progonitelja kršćana.


HODOČAŠĆE

Gabrijela i Martin Golubić

Uobičajeno je kolovoško poslijepodne. Vozimo se autom kroz grad u kojem nema baš preveli-ke gužve. Osjeća se da su ljudi još na godišnjim

odmorima. Vani je prilično sparno. Dolazimo ispred crkve sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom sv. Duhu. Po parkiranim automobilima zaključujemo da su pristigli hodočasnici iz mnogih dijelova Lijepe naše. Iznosimo teške kofere iz prtljažnika. Već nas čekaju dva autobusa. Prije polaska imamo priliku za kupnju knjiga o životu i djelu sv. Maksimilijana Kolbea u izdanju Veritasa. Upozna-jemo fra Ivana iz Šibenika koji nam preporuča knjigu don Živka Kustića pod naslovom: „Dragovoljac bunkera gladi“. Uvijek je dobro imati nešto za razonodu u autobu-su, dug je put do Poljske. Bliži se 18 sati i vrijeme polaska.

Udobno se smještamo na svoja mjesta i ubrzo krećemo. Pred nama je više od 1000 kilometara dug put preko Sloveni-je, Austrije i Češke do odredišta u Poljskoj.

1. DAN – Zdunska Wola, Pabianice i NiepokalanowPrvog dana smo posjetili Zdunsku Wolu, gradić u kojem je 8. siječnja 1894. rođen Maksimilijan Marija Kolbe. Rodio se pod imenom Rajmund u siromašnoj obitelji. Od četvorice braće koje je imao, dvojica su umrla kao djeca. Roditelji su mu se bavili tkanjem i poljoprivredom. Posjetili smo Rajmundovu rodnu kuću u kojoj se danas

nalazi muzej, te crkvu Marijina Uznesenja u kojoj je mali Rajmund bio kršten. Zbog nedostatka posla, obitelj Kolbe se ubrzo preselila u gradić Pabianice. U tom gradiću Rajmund je pohađao osnovnu školu. Bio je darovit, ponizan i pobožan, a u ranijoj mladosti je doživio mistično iskustvo u kojem mu se ukazala Djevica Marija i ponudila mu da odabere jednu od dvije krune: bijelu ili crvenu. On je u svojoj djetinjoj poniznosti odabrao obje, a krune će znakovito obilježiti njegov život u kojem će se očitovati njegov poziv na čistoću i svetost (bijela kruna) te mučeništvo (crvena kruna). Posjetili smo upravo crkvu u kojoj se Rajmundu ukazala Djevica Marija, a to je crkva sv. Mateja. Rajmund je s 13 godina ušao u Red manje braće franjevaca

Stopama svetog Maksimilijana KolbeaU godini Božanskog Milosrđa, koju je proglasio papa Franjo na svetkovinu Bezgrešnog začeća 8. prosinca 2015., pozvani smo otkrivati djela milosrđa, produbljivati svakodnevno svoju vjeru te hodočastiti u katedrale i jubilejske crkve u kojima možemo dobiti potpuni oprost. Mi smo odabrali hodočašće u Poljsku – zemlju bogate povijesti, čvrste katoličke vjere te domovinu sv. Ivana Pavla II, sv. Maksimilijana Kolbea te sv. Faustine Kowalske

Rodna kuća sv. Maksimilijana Kolbea u Zdunskoj Woli


konventualaca, a sa 16 godina oblači franjevački habit i dobiva ime Maksimilijan. Mi smo pak nastavili svoje putovanje do Niepokalanowa, „Grada Bezgrešne“, gdje ćemo provesti kraći dio našeg hodočašća.

2. DAN – Niepokalanow, VaršavaNakon ulaska u red manje braće konventualaca, Maksi-milijan Kolbe je dio obrazovanja stekao u samostanu male braće u Lavovu (današnja Ukrajina). Nakon toga, poglavar ga je poslao u Rim gdje je studirao filozofiju i teologiju te postigao dva doktorata. Bio je zaređen za svećenika 28. travnja 1918. te služio mladu misu u crkvi S. Andrea delle Frate u Rimu. Nakon demonstracija slobod-nih zidara u Rimu 1917. u kojima su se izrugivali kato-ličkoj vjeri, sv. Maksimilijan je krenuo u akciju i osnovao Vojsku Marije Bezgrešne. Svrha Vojske će biti: „raditi na obraćenju grješnika, krivovjeraca, raskolnika, nevjernika itd., a osobito slobodnih zidara, zatim vlastito posveće-nje članova i svih drugih pod zaštitom Blažene Djevice Marije Bezgrješne i Posrednice milosti“. Kada se Maksimi-lijan 1919. vratio u Poljsku, htio je po cijelom svijetu osni-vati „gradove Bezgrešne“ kako bi provodio svoje apostol-ske misli i evangelizirao ljude diljem svijeta. Krenuo je od rodne Poljske osnovavši 1927. godine Niepokalanow – grad u kojem i danas žive franjevci konventualci. Niepo-kalanow je udaljen od Varšave 40-ak kilometara, a ima tiskaru, zgrade za stanovanje, razne sakralne objekte, radionice za razne obrtničke radnje, čak i vlastito vatro-gasno društvo i električnu centralu. Maksimilijan Kolbe je mislio na sve. Osnovao je i časopis Vitez Bezgrešne koji se distribuira u milijunskim nakladama u cijelom svijetu. Naša hodočasnička grupa je drugi dan hodočašća

iskoristila za višesatno razgledavanje Varšave, glavnog grada Poljske. U Varšavi se nalaze parlament, predsjed-nička palača i poljska vlada. Obišli smo Stari grad, polj-sko sveučilište, parkove i razne sakralne objekte kao što su – crkva sv. Maksimilijana Kolbea koja je izgrađena u obliku plinske komore, crkva sv. Križa u kojoj se čuva srce čuvenog poljskog skladatelja Frederica Chopina te prekrasna crkva sv. Ane u baroknom stilu. Po povratku u Niepokalanow obišli smo još muzej sv. Maksimilijana Kolbea, muzej vatrogastva te velebnu baziliku.

3. DAN – Niepokalanow, Czestochowa, KrakowNedjelja je bio idealan dan za posjet najvećem i najzna-čajnijem poljskom svetištu na Jasnoj Gori – Czestochowi. Unatoč očekivanoj nedjeljnoj gužvi, koja je uobičajena u tako velikim svetištima, posjet tom svetištu je bio veličan-stven. Tek tada smo uistinu uvidjeli koliko je velika pobož-nost poljskog naroda prema Djevici Mariji i općenito prema katoličkoj vjeri. Zaključili smo da bi nam Poljaci u tome mogli biti uzor. Svetište je više puta pohodio sv. Ivan Pavao II te gajio pobožnost prema Majci Božjoj Czesto-chovskoj. U svetištu se nalazi bazilika Rođenja Marijina kraj koje se u kapelici nalazi ikona Crne Gospe. Više puta dnevno se ikona otkriva i zaklanja zlatnim pokrovom uz svečane zvukove trublji. Jednom otkrivanju smo prisu-stvovali i mi. Zaista je to veličanstven i jedinstven doga-đaj. Prema vjerovanju, Crnu Gospu s Isusom je naslikao Sveti Luka na dasci stola kojeg je napravio sam Isus. →

Crkva u Wadowicama u kojoj je bio kršten sv. Ivan Pavao II

Ispred bazilike sv. Ivana Pavla II u Krakowu


U svetištu se cijeli dan služe svete mise te se moli krunica ispred ikone Crne Gospe. Na kraju dana smo se uputi-li prema K r a k o w u gdje ćemo biti smje-šteni osta-tak našeg hodočašća.

4. DAN – Krakow (Svetište Božjeg Milosrđa)Četvrti dan hodočašća smo posjetili veliko svetište Božjeg Milosrđa koje se nalazi u blizini Krakowa, a u kojem se odvijao svjetski susret mladih krajem srpnja ove godine. Prvo smo posjetili baziliku sv. Ivana Pavla II koja je izgrađena prije 10 godina, a ispunjena je mozaicima. U njoj je izložena krvava alba koju je Papa Ivan Pavao II nosio 13. svibnja 1981. kada je na njega Mehmet Ali Agcapokušao izvršiti atentat. U kripti bazi-like se nalazi kapelica relikvija sv. Ivana Pavla II. Ona je specifična jer se u središnjem dijelu nalazi euharistijski stol od mramora u kojem je smještena ampula s relikvijama krvi Ivana Pavla II. U toj kapelici smo slavili svetu misu te nam je to bio jedan od najdirljivijih trenutaka našeg hodočašća. Nakon svete mise i razgledavanja bazilike, uputili smo se pješke prema samom svetištu Božjeg Milosrđa koje je udaljeno svega jedan kilometar. U svetištu se nalazi velika bazilika izgrađena u čast Božjem Milosrđu sa slikom Milosrdnog Isusa na oltaru te samostan Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa. U tom samo-stanu je živjela i umrla sv. Faustina Kowalska. S dvadeset godina je stupila u kongregaciju Gospe od Milosrđa te u njoj provela trinaest godina života. Isus ju je nadah-nuo da izmoli Božje milosrđe za cijeli svijet te je prema njezinim naputcima naslikana slika Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u Tebe“. Sv. Faustina Kowalska je zadužila svijet na način da se štuje svetkovina Božjeg milosrđa prvu nedjelju nakon Uskrsa (Bijela nedjelja), uvedena je krunica Božjeg milosrđa te molitva u sat milo-srđa (15 sati). Svoja viđenja i Isusova ukazanja je zapisala u svom Dnevniku, gdje je bilježila razgovore s Isusom u

tzv. „pet malih bilježnica“, kako ih je sama zvala. Umrla je od tuberkuloze 5. listopada 1938. Vidjeli smo okićen prozor samostanske sobe u kojoj je živjela sv. Faustina te njezin grob koji se nalazi u samostanskoj kapeli. Ostalo vrijeme toga dana smo popunili razgledavanjem ostalih brojnih kulturnih i vjerskih znamenitosti Krakowa.

5. DAN – Auschwitz, Wadowice, Kalwaria ZebrzydowskaPetog dana smo se probudili rano ujutro. Morali smo već do 8 sati doći u Auschwitz zbog brojnih turista i velikih gužvi. Prvo što se čovjeku ureže u sjećanje je natpis iznad ulaza u koncentracijski logor: „Arbeit macht frei“. Jeza nas je prošla čim smo prošli kroz željezna vrata i stupi-li na područje logora. Kompleks se sastoji od tri glavna kampa – Auschwitz I., Auschwitz II. (Birkenau) i Auschwi-tz III. (Monowitz). Mi smo posjetili samo Auschwitz I. Logor je opasan dvostrukom elektrificiranom ogradom od bodljikave žice te se bijeg iz njega čini nemogućim. Sve građevine su sačuvane u originalnom izdanju. Vidjeli smo prostorije u kojima su ljudi uglavnom samo noćili, s obzirom da su tokom dana odlazili na prisilan rad izvan logora. Prehrana im je bila veoma oskudna, uglavnom se

sastojala od raznih juha koje su bile siromašne hranjivim vrijednostima, a takva prehrana je značila umiranje od gladi u roku od 6 mjeseci. Ljudi su prisilno radili veći dio dana, a njemački vojnici su se nad njima konstantno iživ-ljavali i mučili ih. Spavalo se u hladnim i prenatrpanim prostorijama. Svatko tko je ušao u logor je dobio svoju prugastu bijelo-plavu uniformu koja je bilo jako uočlji-va i smanjivala šanse za bijeg. Zloglasni SS-ovci su ljude šišali i prodavali njihovu kosu brojnim njemačkim tvrtka-ma. Prestrašno je izgedala prostorija u kojoj je iza stakla bila ogromna hrpa od dvije tone ljudske kose. Ljudima su također bili oduzimani svi vrijedni predmeti. Ušli smo i

Kip sv. Faustine Kowalske u svetištu Božjeg Milosrđa

Ulaz u koncentracijski logor Auschwitz (Oswiecim)


u plinske komore u kojima su ljudi nakon svlačenja i tuši-ranja bili ubačeni te bili ubijeni otrovnim plinom ciklon B. Kraj tih komora su se nalazile peći u kojima su spaljiva-na ljudska tijela. Sv. Maksimilijan Kolbe je također bio zarobljen i odveden u Auschwitz. Nakon bijega jednog zatvorenika, odabra-no je 10 drugih zatvorenika koji bi bili bačeni u ćelije da umru od gladi i žeđi. Maksimilijan Kolbe je zatražio od SS-ovih oficira da on bude zatvoren u tzv. bunkeru gladi umjesto oca jedne obitelji – Franje Gajowniczeka. Nakon provedenih 3 tjedna bez hrane i vode, Maksimili-jan Kolbe je umro od smrtonosne injekcije. Umro je 14. kolovoza 1941., dan prije najvećeg Gospinog blagdana – Uznesenja Blažene Djevice Marije, te se na taj način obistinio njegov zavjet Gospi od koje je prihvatio bijelu i crvenu krunu kod viđenja u njegovoj mladosti, a to je da će živjeti život posvećen Bogu u čistoći te umrijeti muče-ničkom smrću. U Auschwitzu je umrlo više od 1,1 milijun ljudi, od kojih je preko 90% bilo Židova te brojni svećenici, liječnici, pravnici i slični intelektualci. Logor je oslobođen od strane Crvene armije tek krajem siječnja 1945.Hodočasnička grupa je nastavila puto-vanje prema Wadowicama, rodnom gradu pape Ivana Pavla II. U crkvi u kojoj je papa Ivan Pavao II. kršten smo slavili svetu misu. Tik do crkve se nalazi Papina rodna kuća koje je pretvorena u muzej. Na popločenom trgu se nalaze kameni blokovi na kojima su zapisana sva mjesta u svijetu koja je pohodio papa, a bilo ih je stvarno puno. Nakon kratke okrjepe u kojoj smo kušali odlič-ne papinske kremšnite, krenuli smo prema svetištu Kalwaria Zebrzydowska u koje je od najranijeg djetinjstva

hodočastio Karol Wojtyla s roditeljima na pobožnost križnog puta. Svetište se prostire na nekoliko hektara, a sastoji se od bazilike koju okružuje predivan hodočasnič-ki park s čak 40 kapelica. U tom svetištu križni put je raši-ren na nekoliko kilometara te traje preko šest sati. Nakon razgledavanja smo se vratili u hotel.

6. DAN – WieliczkaPosljednji dan je bio veoma kratak što se tiče razgledava-nja. Posjetili smo rudnik soli u Wieliczki. Rudnik se sastoji od devet razina te doseže dubinu od preko 300 metara. Rudari su ovdje počeli izvlačiti sol već u 13. stoljeću. Turi-stima je dopušteno razgledati četiri razine, te smo bili na 135 metara dubine ispod površine zemlje. Uz kapele, oltare, skuplture i slano jezero, najznamenitija od svih je Crkva sv. Kinge koja je najveća podzemna crkva na svije-tu. Nestvarno izgledaju svi ti lusteri koji su izrađeni od soli, prekrasni veliki oltar, skulptura pape Ivana Pavla II., kao i brojne druge znamenitosti. Navjerojatno je koje sve ljepote može napraviti ljudska ruka. Obilazak je završio povratkom dizalom na površinu. Slijedio je povratak u Zagreb te je pred nama bio put dug 1100 kilometara. Nakon svakog putovanja ostaje dojam da je vrijeme prebrzo prošlo, a pogotovo je to bio slučaj kod nas jer je šest dana bilo prekratko vrijeme za vidjeti sve znamenitosti Poljske. To je otprilike i istina, no to nam govori i još jednu stvar: bilo nam je jako jako lijepo. Sklopili smo neka nova prijateljstva, vidjeli mnoge znamenitosti Poljske te puno naučili o našoj katoličkoj vjeri i njezinim svecima. Zahvalni smo fra Josipu Blaže-viću i pateru Iliji Grgiću koji su organizirali navedeno hodočašće. Zato, ako imate priliku, otiđite u Poljsku, imate mnogo toga za vidjeti. A nema boljeg vremena za posjetiti Poljsku od godine Božjeg Milosrđa u kojoj smo sada. To Vam jamčimo!

Oltar jedine katedrale u svijetu pod zemljom koja se nalazi u rudniku soli u poljskom gradu Wieliczka

Svetište Majke Božje Czestohowske smješteno na Jasnoj Gori

Vinko Krištić

U kršćanstvu su s vremenom određeni glazbeni oblici poprimili liturgijske odrednice, za razliku od onih koji su neliturgijski. Za kršćansku glazbu se u

uporabi nalaze nazivi sveta glazba i duhovna glazba. Ti pojmovi nisu istoznačni.Sveta glazba (musica sacra) potječe s kraja 19. i početka 20. stoljeća kada se rađa povijesni trenutak u kojem se crkvena glazba želi reformirati kako bi joj se pridodala obilježja koja će je razlikovati od profane. Sveta glazba nije ujedno i liturgijska glazba. Da bi to postala, mora biti tijesno povezana s liturgijskim činom – mora biti stvorena za obavljanje bogoslužja, te ju mora resiti svetost i pra-vilnost oblika (Pio X, Tra le sollecitudini, br. 2). Svetom glazbom Crkva smatra glazbene izričaje koji se uklapaju u nešto od sljedećeg sadržaja – koralno pjevanje (do Drugog vatikanskog koncila ovo je bilo jedino službeno prihvatljivo pjevanje katoličke liturgije), pučka crkvena popijevka (narodu najomiljeniji način pjevanja), poli-fonija (višeglasna glazba namijenjena svečanijim litur-gijskim prilikama) i instrumentalna glazba (isključivo sviranje u dijelovima liturgije koje će, prema Drugom vatikanskom koncilu, crkvenim obredima dodati divan sjaj, te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima). Sacrosanctum Concilium (Konstitucija o svetoj liturgiji) je konstitucija Drugog vatikanskog koncila koja definira što spada pod liturgijsku glazbu.

Smije je li se šansona izvoditi na misi?S druge strane, duhovna glazba u pravilu nije osposo-bljena za liturgiju, već je više namijenjena izvođenju na duhovnim koncertima, glazbenim meditacijama i sl. Začetke razvoja duhovne glazbe treba potražiti u glazbenom izričaju Negro Spiritual iliti crnačke duhov-ne pjesme. Radi se o pjesmama koje su američki crnci, dovedeni iz Afrike, u doba robovlasništva stvarali i izvo-dili na plantažama na kojima su prisilno cijeli život radili. Kada su prvi robovi dovedeni iz Afrike, sa sobom su doni-jeli i složeni ritam koji se samo tamo može naći. Slušajući

kršćansku službu, koja je obavljana na plantažama gdje su pripadali, počeli su dublje shvaćati ono što ih čeka poslije smrti. Njihove prve pjesme bile su najvećim dije-lom melankolične. Iz te crnačke duhovne glazbe, stigao je blues, jazz, soul, i tek onda gospel. Poznatiji prepjevi tradicionalnih crnačkih duhovnih skladbi, koje i danas rado izvodimo, su npr. Ostani s nama, U onaj dan (When the Saints go marching in), Dođi dođi nam Gospode (Kumbaya my Lord), Hajdemo zajedno (Down by the river-side), O dođi Bože k nama (Swing low, sweet chariot), On među nas je došao (Let my people go), i sl. Ima, naravno i drugih tradicionalnih izvora – pjesma Kriste u Tvoje ime (The Battle Hymn of the Republic) je američka koračnica iz doba Građanskog rata, dok je pjesma Odlučio sam slijediti Krista (I have decided to follow Jesus) porijeklom iz Indije.

Duhovna šansonau liturgijiEuharistijsko slavlje ne bi bilo to što jest bez pjesme koja slavi Boga. Ne govori se bez razloga „Tko pjeva, dvaput moli“. Glazba u liturgiji razvijala se kao i društvo koje je stvara. Danas se u crkvenim slavljima, unatoč smjernicama Crkve i Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.), može pronaći mnoštvo glazbenih izričaja.


Krist na žalu je zasigurno danas jedna od najpoznatijih duhovnih šansona koja je prerasla u liturgijsku pjesmu. Na hrvatski jezik ju je preveo sv. papa Ivan Pavao II

POVIJEST I UMJETNOST

U duhovnu glazbu spadaju moder-na djela raznih kantautora, ali i re-mek-djela povijesti glazbe koja nisu izvorno zamišljena za liturgiju. No, zašto se onda duhovna glazba kao takva sve više koristi u liturgiji? Od-govor treba potražiti možda i u ne-svjesnom razvoju Crkve koja na taj način prati razvoj društva i tome se prilagođava. Iako Crkva uvijek na-stoji „ne biti previše u trendu“ već se strogo držati tradicionalnih pravila i zakona, u današnjem društvu je to ipak prezahtjevan zadatak.Mladi ljudi koji još uvijek nemaju do-voljno znanja o vjeri, to isto znanje trebaju sagraditi putem liturgije, a kako bi se zainteresirali za liturgiju, potrebna im je motivacija da se na liturgijskim slavljima i pojave. Mo-derna pjesma i šansona najbolja su motivacija za to. Kroz modernu pjesmu mladi će najlakše spoznati Boga te zahtijevati dublje značenje vjere koje će im li-turgija zasigurno pružiti. Ovdje je vrlo bitna uloga sve-ćenika, vjeroučitelja i voditelja zborova koji moraju po-znavati liturgiju, značenje Svetog Pisma i koji moraju mlade upoznavati sa dubljim značenjem pjesama te ih upućivati u to koje pjesme su više, a koje manje svete, koje pjesme nisu uopće prikladne, a koje bi mogle proći u liturgijskim slavljima. Iako se duhovna šansona sve više infiltrirala u liturgiju, ipak treba paziti da se izbor pjesama uskladi s temom obreda na kojem se izvodi i da određeni dijelovi mise ostanu tradi-cionalni i onakvi kakvi trebaju biti. Prije svega, tu se misli na sljedeće dijelove – Gos-podine (Kyrie), Slava (Gloria), Svet (Sanctus) i Jaganjče Božji (Agnus Dei), ali i na Psalam.

Krist jednom stade na žaluJedna od najpo-znatijih duhovnih šansona danas

svakako je Krist na žalu. Ta skladba je ujedno prerasla u svetu, pa i u liturgijsku skladbu. Obdarena je svetošću i pravilnošću oblika, a njezino značenje i cilj je svakako obogaćivanje liturgije. Iako mnogi izvori kao autora ove skladbe navode sv. Ivana Pavla II (Karol Woytila), stvari su malo drugačije. Radi se španjolskoj pjesmi „Pescador de Hombres“ (Ribar ljudi) koja je nastala 1974., a čiji je autor španjolsko-baskijski salezijanski svećenik Cesáreo Ga-baráin. Pjesmu je potom na poljski jezik preveo salezija-nac Stanisław Szmidt. Nakon što je čuo poljski prijevod

pjesme, sveti papa Ivan Pavao II je zavolio ovu pjesmu. Vele-časni Szmidt se ugodno iznena-dio kada je, tije-kom hodočašća u Gnieznu, čuo Svetog Oca kako pjeva pjesmu iz srca. Pri kraju studija monaške formacije 1980. godine u Rimu, vlč. Szmidt je odlučio posjetiti Svetog Oca na općoj audijenciji na Trgu svetog Petra.

Krist na žaluKrist jednom stade na žalutražeć’ ljude za velika djelada love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?Tvoje usne moje rekoše ime.Svoju lađu sada ostavljam žalu,odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek.Moje blago su predanost Tebii srce čisto da idem s Tobom.


Ti trebaš dlanove moje,moga srca ražaren plameni kaplje znoja, samoću moju.


Ti i ja krećemo danaslovit’ srca na moru životaa mreža bit će Riječ Božja prava.


(Cesáreo Gabaráin - Karol Wojtila)


Duhovna šansona često uključuje kombiniranje raznih modernih glazbenih instrumenata - od klavijatura i gitara, do violina i bongosa. Na slici su Ivan Pavlić s gitarom iz zbora mladih Kyrie i Tomislav Puljek na bongosima iz zbora mladih Bolji svijet (župa sv. Nikole, Krapina) na zajedničkom druženju

→

Kada je papa bio u njegovoj blizini, vlč. Szmidt mu je rekao kako je pjesmu preveo na poljski, te ga je na to papa poljubio u čelo. Sam papa Ivan Pavao II je pjesmu 1979. preveo na hrvatski jezik pod nazivom „Krist jednom stade na žalu“. Hodočasnici su pjesmu prenijeli u svoje domovine, pa je ona vjerojatno na taj način postala po-pularnom u brojnim državama svijeta.Dakle, s vremenom duhovna šansona može prerasti u svetu pa i u liturgijsku glazbu. Potrebno je da sadrži službeni liturgijski tekst ili tekst odobren od liturgijskih vlasti, da bude precizno podudarna između njenog sadr-žaja i obreda koji se slavi te liturgijskog vremena u kojem se slavi. Potrebno je da ima suglasje i sklad s rubrikalnim propisima (u li-turgijskom, pastoralnom i teološkom smislu) te prihvatljive dimenzije i spo-sobnost da njezino značenje bude shvaćeno i učinkovito.

Duhovna šansona u pregradskoj župiKao što smo naveli, 1965. kad je završen Drugi vatikanski koncil, u liturgiji su prihvaćeni i drugi oblici glazbe, osim gregorijanskih korala. Samim time započelo je uvođenje pučke glazbe u liturgiju, a posljed-njih desetljeća i modernije duhovne šansone koja ipak još uvijek nije služ-beno prihvaćena od strane liturgijskih vlasti. Izvođenje pučkih popijevki, pa i duhovnih šansona, u pregradsku

župu se postepeno počelo uvoditi 70-ih godina prošlog stoljeća kada su u našu župu došle i časne sestre dominikanke. Časne sestre su između ostalog preuzele brigu i o liturgijskom pjevanju, okupile su crkvene zborove i počele učiti vjernike pjevanju u crkvi.Tih istih godina sve više su se na sceni pojavljivali i duhovni kantautori i katolički bendovi koji su zbog totali-tarnog komunističkog režima, koji u srži ne prihvaća religiju smatrajući je opijumom za narod, ipak morali djelo-vati u određenoj sjeni. Nisu bili zabra-njivani, međutim, katolički autori teško su pronalazili diskografsku kuću koja će podržavati njihov rad, teško su organizirali koncerte i festi-vale, teško su pronalazili način da svoj umjetnički rad prenesu do vjernika. Ipak, unatoč svemu 1979. utemeljen je danas najstariji festival kršćanske

glazbe, tada pod nazivom Festival duhovne šansone Zagreb, a danas poznatiji kao Uskrs fest. Na Uskrs festu su kroz godine izvedena razna djela koja su danas opće-poznata i izvode se i u liturgijskim slavljima, iako gleda-jući strogo liturgijska pravila tamo ne spadaju. Unatoč tome, duhovne šansone sve više obogaćuju liturgiju.Pokojni župnik mons. Branko Ivanjko volio je pjesmu te je redovito nabavljao audio kazete s duhovnih festi-vala koje je onda puštao u crkvi prije nedjeljnih misa. Redovito su se održavala i okupljanja na kojima su mladi sve više učili i prihvaćali duhovnu šansonu. Sve zajedno


Mješoviti zbor Salve Regina vodi časna sestra Jasenka, a ovdje su na prošlogodišnjem koncertu za žrtve Vukovara koji se tada održao drugu godinu zaredom

Dječji zbor Zvončići vodi Dijana Stefanović, a uvijek pjevaju u svojim specifičnim plavim zborskim haljinama. Inače, možete ih čuti na svakoj nedjeljnoj misi u 18 sati


je još više potaknuto krajem 80-ih godina kada su zapo-čela i hodočašćenja u Mariju Bistricu. Redovito godišnje pješačenje pokrenula je skupina mladih vjernika, a s vre-menom je sve zajedno postala lijepa tradicija. Hodočašća su dodatno u život mladih uvodila pjevanja duhov-ne šansone uz gitaru.Nakon osamostaljenja Hrvatske Kato-lička crkva je napokon dobila „legal-no“ mjesto u društvu. Ne morate se više bojati da ćete odlaskom u crkvu izgubiti posao. 1993. godine održan je i prvi božićni koncert u župi Pre-grada, i to na blagdan Sv. Stjepana. Otada se čuva navedena tradicija i koncert se održava svake godine. Po-sljednjih godina uveden je i koncert Zahvale vukovarskim žrtvama koji se održava u studenom povodom obljetnice pada Vukovara. Povreme-no se održavaju i koncerti povodom Uskrsa i blagdana Velike Gospe. Sve to obogaćuje liturgijski život župe i duhovnu šansonu dodatno ugrađuje u srca vjernika. Osim toga, danas po-stoje i prednosti Interneta i YouTubea. Do duhovne šansone je uvijek vrlo lako doći, ali i široj masi predstaviti svoj rad i izvedbu.

Zborovi u pregradskoj župiDanas u našoj župi djeluju tri crkvena zbora. Mješoviti cr-kveni zbor Salve Regina vodi časna sestra Jasenka koja marljivo vježba sa zborom izvodeći uglavnom pučke crkvene pjesme, ali i eksperimentirajući s duhovnim šansonama.Zbor mladih Kyrie nastao je 1997. kada ga je oformila časna sestra Leonija. Nakon nje zbor je preuzela Dijana Stefanović (tada Golubić), a potom Vinko Krištić (autor ovog teksta) i Krunoslav Jazbec koji su, s obzirom da je zbor tada okupljao vrlo mlade članove, u liturgiju nastojali uvesti što više instrumenata eksperi-mentirajući s gitarama, klavijaturama, violinama, bubnjevima, usnom har-monikom, ukuleleom, pa čak i trubom. Danas zbor mladih vrlo vrijedno i uspješno vodi Dominik Kancir koji li-turgijsko pjevanje nastoji ipak očuvati u granicama tradicionalnog pazeći da se ne zaborave pučki napjevi, ali ga isto tako nastoji uvijek i obogatiti modernim duhovnim šansonama koje se svakog dana sve više pojavljuju. Iznenađenje

za puk je svakako i uvođenje višeglasnih dijelova mise na latinskom koji se koriste u svečanim prigodama, a za čije je izvođenje potrebno puno vježbe i odricanja.

Na kraju, tu je dječji zbor Zvončići kojeg vodi ranije spo-menuta Dijana Stefanović. Dječji zbor je nanovo ofor-mljen nakon male pauze dolaskom župnika vlč. Ivana Mikeca. Naravno, i ovdje se uvelike izvode duhovne šan-sone koje je narod u crkvi sve više prihvatio te ih pjeva tijekom mise zajedno sa zborom. Svi voditelji i članovi zborova svoj „posao“ rade potpuno volonterski, iz vlasti-tog zanimanja i iz želje da obogate duhovni život župe, stoga im hvala na svemu. Što se tiče Zvončića, sve su to djeca anđeoskih glasova koja će s vremenom prerasti u zbor mladih, a nadamo se jednog dana i u stariji mješo-viti zbor.

Zbor mladih Kyrie od prošle godine vodi Dominik Kancir, a ovdje su nakon svečane mise na Veliku Gospu 2015. koju su tada prvi put vrlo uspješno izveli na latinskom jeziku

Zbor mladih Kyrie na koru na Veliku Gospu prošle godine


Bernard Hostić(dokumentirali: Ivan Pavlić i Luka Halamić)

K ada nam netko spomene pojam „kul-turna baština“, nižu nam se brojne asocijacije poput arheoloških nalaza,

arhivske građe, narodnih nošnji i običaja, pripreme raznih obroka i, općenito, kultu-re života nekog područja. Dakle, na teme-lju tih nalaza zaključujemo kako su ljudi živjeli na nekom području, koga su štova-li, koje su zanate izučavali i tako dalje, te je pomoću njih moguće zaviriti u život naših predaka. U tom nizu asocijacija koji je specifičan za svakog pojedin-ca, kod mnogih bi se zasigurno našla i knjižna ostavšti-na nekog mjesta, njihovih stanovnika ili pak institucija. Iz nje možemo saznati mnoštvo informacija koje mogu biti vrlo bitne za rekonstrukciju i dočaravanje povijesnih događaja i prilika. Sakralni objekti i vjerske institucije od pamtivijeka izazivaju zanimanje povjesničara, arheologa i ostalih znanstvenika koji pokušavaju sistematizirati pro-nađene podatke i nalaze te tako rekonstruirati povijesne događaje i činjenice čiji je dionik bila i Crkva. Institucija Crkve ujedno je bila i prva institucija školstva. Prve škole i fakultete na ovim područjima osnovala je upravo Crkva, točnije njezin isusovački red. Stoga ne čudi da se upravo u Crkvenim knjižnicama krije riznica književne kulturne baštine. U ovom kratkom tekstu, baza našeg proučava-nja neće biti toliko povijesnog karaktera, nego ćemo se fokusirati na sam sadržaj, vrijeme i mjesto izdanja djela sačuvanih u knjižnici župnog dvora.

Neizmjerno povijesno bogatstvo knjižniceNaša župa prvi se puta spominje u statutima zagrebač-kog Kaptola 1334. godine, no zasigurno datira puno ranije, ali o njoj nema pisanih dokumenata. Neminovno je da je već tada imala neku vrstu knjižnice, odnosno

zbirku književnih djela. Zasigurno je posjedovala misale i obrednike, ali oni zbog povijesnih okolnosti nisu ostali sačuvani. Prva asocijacija na sakralnu književnost mno-gima je temeljna knjiga kršćana, a to je Biblija. Iako je danas posjeduje gotovo svaka kršćanska obitelj, nekada su knjige bile na-mijenjene prven-stveno za imućnije pojedince te nji-hove obitelji ili za crkvene redove i zajednice. Bibliju, točnije samo Novi Zavjet, koju smo pronašli pisana je njemačkim jezi-kom u dva sveska, a izdana je 1775. godine u Beču. Zanimljivo je što je tiskana na nje-mačkom jeziku, a to je vjerojatno bio utjecaj ger-manizacije koja se provodila za

Korice nekadašnjih misala bile su prava umjetnička djela

Stari rimski misali u našoj župnoj knjižnici

Vrijedna građa župne knjižniceSvaka župa posjeduje vlastitu knjižnicu. Tu pronalazimo knjige koje su bivši župnici i pastoralni djelatnici marljivo sakupljali, a pomoću njih su obavljali liturgijske obrede ili poučavali narod Zakonu Božjem.

ŽUPNA RIZNICA


vrijeme vladavine Josipa II, cara Svetog Rimskog Carstva. Misali, odnosno knjige nami-jenjene za služenje euharistij-skog bogoslužja, sačuvani su u prilično velikom broju.Knjižnica posjeduje čak sedam latinskih misala s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Radi se o rimskim misalima (lat. Missale Romanum) koji su vrlo dobro očuvani. Najstariji potječe iz 1889. godine. Misali tog vremena bili su prava umjetnička djela. Sam pogled na korice tih velebnih knjiga ukazuje nam na sav trud uložen u izradu istih. Iznutra, na stranicama, misali nemaju samo monotono tiskane tekstove, nego je svaka cjelina misala popraćena minijaturama tj. slikama, od kojih su mnoge pozlaćene. Vrijednost misala time je još veća, a vrlo je važno da se u njima nalaze i stari napjevi, pa se tako u potpunosti može rekonstruirati nekadašnji obred Euharistije. Uz misale za svakodnevna bogoslužja, u knjižničkoj građi nalazimo i tzv. „namjenske misale“, kao što je misal iz kojeg se služi misa za duše u čistilištu (Rekvijem za pokojne). Knjižnica posjeduje i brojne rimske brevijare, od kojih su neki tiskani čak u Vatikanu. Brevijari tj. časoslovi su crkvene knjige s tekstovima odnosno molitvama koje klerici i redovnici mole određenog časa u danu.Neizostavna literatura svake crkvene knjižnice su i obrednici – knjige koje opisuju liturgijsku proceduru nekog obreda za kler, ali i za laike. U knjižnici smo pronašli obrednik Maksimilijana Vrhovca iz 1796. godine

koji je izdan u Zagrebu pod latinskim nazivom „Rituale Romano – Zagrabiense“, a koristio se na području Zagrebačke nadbiskupije. Sadržaj obrednika, između ostalog, obuhvaća blagoslov i uvod u obred ispraćaja žene koja je preminula u porodu, red pomirenja otpadnika, raskolnika i krivovjernika te red posjete biskupa i kanonika. Također, u Vrhovčevu obredniku nalazi se i apostolski blagoslov na času smrti. Kad smo već kod izdanja izdanih u Hrvatskoj, valjalo bi spomenuti djelo „Prvostolna crkva zagrebačka“ Ivana Kukuljevića Sakcinskog, hrvatskog povjesničara, književnika i političara. Djelo je izdano 1856., a u to vrijeme mu je, zbog Bachovog apsolutizma, bio zabranjen politički rad, pa se između ostalog bavio i pisanjem književnih djela. Knjiga ima 72 stranice, a daje nam mnoštvo informacija i povijesnih činjenica o zagrebačkoj katedrali. U posjedu knjižnice je i čitanka za treći razred srednje škole dr. prof. Mate Ujevića iz 1943. godine.

Najstarija knjiga iz 17. stoljećaNajstarija knjiga koju župa danas posjeduje nosi naziv „Sacrosancti Concilii Tridentini“ (u prijevodu: Sveti Tridentski Koncil) čiji je autor Horatio Lv(u)cio Calliensi. Izdana je u Veneciji 1668. godine, a govori o pravilima Tridentskog koncila – zadanom ponašanju klera, dekretima, apostolatu, itd. Postoji još nekoliko djela koja su izdana krajem 17. stoljeća, ali većina sačuvanih primjeraka pripada 18., 19. i 20. stoljeću. Najbrojnija serija knjiga odnosno svezaka nosi naslov Historiae Ecclesiasticae (Crkvena povijest), izdana krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ukupno je sačuvan čak osamdeset i jedan svezak (tomus). Svaki svezak detaljno

Stari misali iznutra su umjetnički vrlo dorađreni i ukazuju na uložen trud za izradu istih. Unutrašnjost ne krije samo monotone tekstove, već i minijature od kojih su mnoge pozlaćene.

Najbrojnija serija knjiga odnosno svezaka nosi naslov Historiae Ecclesiasticae (Crkvena povijest), izdana krajem 18. i početkom 19. stoljeća →


opisuje, kao što i sam naslov kaže, povijest Crkve od njezinih početaka, pa sve do ondašnje sadašnjosti. Autor zbirke je Claudii Fleurii (eng. Claude Fleury), rođeni Parižanin, član cistercističkog reda koji je za svojeg života, točnije vremena studija teologije, bio član francuskog parlamenta, a poslije i ispovjednik Luja XIV. Sama serija nije potpuna, ali pretpostavljamo da je naručena kao puna kolekcija, no poneka djela su se izgubila ili uništila. Najstariji svezak, odnosno punim nazivom „Historiae Eclesiasticae, Tomus VIII“, datira iz 1759. godine. Knjižnička građa obiluje teološkim i filozofskim djelima. Tako knjižnica posjeduje mnoštvo djela iz teologije morala, kao što je na primjer „Theologia Moralis Universa“ (hrv. Sve o teologiji morala), izdana 1783. godine u tri sveska, autora R. P. Gabrielis Antoinea, ili „Povijest filozofije“ dr. Alberta Bazale iz 1909. godine koja je izdana u Zagrebu.Među ostalim djelima, valja spomenuti i mnogo knjiga napisanih na njemačkom jeziku, a većina tih djela izdana je početkom 20. stoljeća, kada je naš prostor bio pod austrougarskom jurisdikcijom. Stoga ne čudi velik broj djela na njemačkom jeziku jer je taj jezik govorilo većin-sko stanovništvo pa su se i izdavačke kuće prilagodile tadašnjoj situaciji. Najviše djela na njemačkom spada u propovijedi – npr. „Katolische Predigten“, u prijevodu Ka-toličke propovijedi, autora Franza Lorinsera. Od novije građe valja izdvojiti „Zlatnu Bibliju“, koja sadržava zlato-tisak i zlatni uvez. Naručena je i dopremljena za vrijeme župnikovanja pokojnog mons. Vinka Gregura, a moguće ju je vidjeti i čitati u našoj župnoj crkvi, gdje je izlože-na na postolju koje se nalazi u blizini pokrajnjeg oltara svetog Josipa.

Knjige je potrebno zaštititiKnjižna građa svake, pa tako i naše župe veoma je vrijedno bogatstvo koje je potrebno sačuvati i za buduće naraštaje. Za sada su knjige osigurane u re-lativno adekvatnom pro-storu, ali i dalje ih nagriza zub vremena. Korice i listo-vi knjiga u osrednjem su stanju tj. čitki su, ali ipak, tu se radi o izdanjima sta-rima i preko tristo godina koja vape za restauraci-jom i obnovom. U dale-koj budućnosti, planira se restauracija barem dijela knjižničke građe. Starijim izdanjima polako se vraća vrijednost, ali konzervaci-ja istih zahtijevala bi vrlo

velika sredstva koja župa trenutačno ne može izdvojiti. Tako nam ostaje bespomoćno gledati kako, usuđujem se reći, fragmenti povijesti polako trunu pred našim očima. Knjiga je nažalost, tako i onako, u današnjem modernom globalnom razdoblju, gurnuta u zapećak.

Vrijednost misala je velika, a vrlo je važno da se u njima nalaze i stari napjevi, pa se tako u potpunosti može rekonstruirati nekadašnji obred Euharistije.

Za sada su knjige osigurane u relativno adekvatnom prostoru, ali i dalje ih nagriza zub vremena

Tomislav Krušlin

Rađanjem samostalne Republike Hrvatske vjero-nauk nam se nakon pola stoljeća ponovo vratio u školske klupe, a uvođenjem vjeronauka u škole

smatralo se da će odmah riješiti mnoge sekularne poteš-koće koje su nastale sustavnim degradiranjem i zabra-njivanjem pohađanja kateheze u župi „nepodobnima“ u vrijeme socijalizma. Na taj način, malo pomalo zapustila se župna kateheza koja je uz crkvenu propovjedaonicu čuvala iskru vjere u Hrvatskom narodu. Danas uviđamo da to nije tako. Zašto? Da bi mogli na to dati odgovor moramo vidjeti poslanje i zadaću vjeronauka i župske kateheze.

Vjeronauk je naslonjen na vjeruHrvatski biskupi su već 1991. godine istaknuli: „Crkva se smatra pozvanom i dužnom upoznati sve ljude koji to žele s porukom kršćanske vjere o najdubljem smislu čovjekova života i svijeta. Ona to svoje poslanje na poseban način ostvaru-je prikladnim oblicima sustavnoga vjerskog odgoja i obrazovanja (vjero-nauka) ne samo u crkvenoj (župnoj) zajednici nego i u školi.“ Budući da je „Crkva najzaslužnija što imamo vlastitu državu“, riječ biskupa snažno je odjeknula u to vrijeme i u društvu te je za svakog roditelja bilo logič-no upisati svoje dijete na vjeronauk. „Nećemo si opet prebrojavati krvna zrnca i promatrati se kroz prizmu lijevi-desni“, mislili su mnogi rodi-telji i krstili djecu bez vjerske pouke i upisali ih na vjeronauk. Naravno da se oni na vjeronauku nisu snašli i da je sadržaj koji se tamo naviještao bio u suprotnosti onog što je do tog trenutka većina njih slušala i živjela u svojim obiteljima. Malo pomalo

dolazi do raznoraznih odgojnih poteškoća. Reakcije onih koji su se protivili vjeronauku nije trebalo dugo čekati. „Za sve je kriv vjeronauk. Njemu nije mjesto u školi“, a to što su na vjeronauk došli oni kojima vjernička, moralna, etička načela nisu ništa značila, to nema veze.Iako bi čovjek pomislio da bi najbolje bilo da vjeronauka nema u školi pa da ne iritira one kojima je „trn u tijelu“, smatram da je njegova uloga u današnjem društvu neza-mjenjiva. Prije svega, u osnovnoj školi upis vjeronauka trebala bi biti logična odluka svakog katoličkog roditelja jer vjeronauk pred dijete stavlja cilj – „razvijanje temeljnih općeljudskih i vjerničkih sposobnosti“ vjernika. Odno-sno, vjerski odgoj i obrazovanje pridonosi istinskom susretu vjere i života, susretu u kojem vjera daje najdu-blji smisao životu, a život daje vjerodostojnost konkret-nom izražavanju i življenju vjere. Vjeronauk je prije svega naslonjen na vjeru, a usmjeren na razvijanje općeljudskih vrijednosti, a cilj mu je i usmjeravati na župsku katehezu. Međutim, za većinu naših roditelja, iako se katolicima

VJERONAUK


Detalj s vjeronaučne biciklijade ministranata

→

25 godina vjeronauka u školiNa pragu smo nove liturgijske godine, a nalazimo se u jednoj obljetničkoj godini. Ova godina osobito je značajna za školski predmet vjeronauk jer obilježava 25 godina otkad je vjeronauk ponovno postao dio školskog obrazovnog sustava. Katolički roditelji dobili su pravo da odlučuju o odgoju svoje djece.


izjašnjava njih 86%, „župna kateheza je za djecu jedno dodatno vremensko opterećenje“. Naime, vrijeme odvo-jeno za župnu katehezu djeca bi po njima mogla isko-ristiti i na druge načine – mažoretkinje, ples, glazbena škola, itd. Naši biskupi po tom pitanju govore: „potpuno je razumljivo, što se za pristup sakramentima pomirenja, euharistije i potvrde traži redovito pohađanje i vjerona-uka u školi i župne kateheze.“ Poruka je, dakle, više nego jasna – školski vjeronauk i župna kateheza potrebni su našoj djeci. Ta „glavna svrha vjeronauka u školi je sustav-no upoznavanje vjere i života po vjeri, a glavna svrha župne kateheze jest uvođenje u osobno iskustvo vjere u konkretnoj vjeronaučnoj zajednici, osobito uvođenje u liturgijski i sakramentalni život te u djelotvornu ljubav kršćanske zajednice“. To je put uključivanja u život Crkve i društva. Pojedinci koji su prihvatili naviještenu im vjeru, koji hode putem sazrijevanja u vjeri, pozvani su sada graditi zajednicu vjernika. Očekuje se od teoretski dobro informiranog kršćanina da postane i angažirani vjernik, kršćanin koji svoju vjeru živi, kako u crkvi, tako i na ulici.

Odgoj mladih kršćanaVeć je davno Tertulijan napisao da se „kršćaninom ne rađa, kršćaninom se postaje“. I ova rečenica nam govori da odgoj u vjeri zahtijeva puno vremena i da to nije nešto što se da brzo i na brzu ruku „obaviti“. Katolička crkva vjer-ski odgoj djece i mladeži promatra kao odgojno-obra-zovni projekt, koji se ostvaruje u predškolskim ustanova-ma te u osnovnim i srednjim školama. Ona trajno nastoji usavršavati taj vjerski odgojno-obrazovni projekt i to po razvojnim i odgojnim dobima djece i mladeži. Ako želimo imati zrele osobe, onda moramo u njima razvija-ti sposobnosti koje će im omogućiti da se samostalno i slobodno, bez obzira na poteškoće koje susreću, mogu odlučiti za istinske vrijednosti, koje se odnose na bitne dimenzije njihovoga cjelokupnog života. Ono što je u školi teoretski naznačeno kao prenošenje jednog nauka o vjeri, dobiva svoje ispunjenje u župnoj katehezi, odno-sno u komuniciranju iskustva vjere, u prodiranju u tajne života i svjetlu Božje riječi. O tome govori sveti papa Ivan Pavao II u „Catechesi tradendae“ navodeći da je suvre-mena Crkva pozvana da katehezi posveti svoje najbolje zalihe u ljudima i snagama, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva. Dok papa Benedikt XVI u govoru katoličkim vjeroučiteljima 25. travnja 2009. ističe: „Po katoličkom vjeronauku škola i društvo se obogaćuju za prave laboratorije kulture i humanosti u kojima se osoba, otkrivajući znakovit doprinos kršćanstva, osposobljava za otkrivanje dobra i za rast u odgovornosti, za ponovno traženje sučeljavanja i za istančavanje kritičkoga osjeća-ja, za crpljenje iz darova prošlosti za bolje razumijevanje sadašnjosti i svjesno usmjeravanje prema budućnosti.“

Uloga vjeronauka u školskom sustavu

Uvođenjem vjeronauka u školu Crkva je odgovorila Isusovu poslanju: „Pođite dakle i učinite mojim učenici-ma sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Sveto-ga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28, 20). Evangelizacija je tako postala dijelom obrazovanja, a obrazovanje dijelom evangelizacije. Pravni status vjero-nauka određen je Ugovorom o suradnji na području odgoja i kulture, sklopljenim između Republike Hrvat-ske i Svete Stolice 1996. godine. Na temelju navedenog Ugovora, 1999. godine Vlada RH i Hrvatska biskupska konferencija zaključile su Provedbeni dokument Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama. Prema Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, članak 1., stavak 1., govori: „Vjeronauk je obvezni predmet za one koji ga izaberu“. Vjeronauk u hrvatskim javnim osnovnim i sred-njim školama je konfesionalna vjeronaučna nastava koja se izvodi kao izborni predmet, ali pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava obveznih predmeta.Ugovorom Svete Stolice i Republike Hrvatske omoguće-no je roditeljima da odgajaju svoju djecu u skladu s reli-gijskim uvjerenjima ili vjerovanjima. Vjeronauk u školama nije samo puka informacija o kršćanstvu, već uz vjernič-ke sadržaje odgaja za kršćanske vrednote i vjeroučeniku pruža istinske ljudske vrijednosti kao što su međusobno poštovanje, dijalog, ekumenizam, odgovornost, soli-darnost. Koliko je to važno, govori Marija Vargasa Llose (dobitnica Nobelove nagrade) nakon silnih pritiska da se religijsko obrazovanje izbaci iz javnih škola: „Izbaciti svaki


oblik religijskog obrazovanja u javnim školama značilo bi novim generacijama dati nepotpunu informaciju i lišiti ih temeljnih znanja koja su nužna za razumijevanje njihove povijesti i tradicije te uživanja u umjetnosti, knji-ževnosti i zapadnoj misli. Zapadna kultura natopljena je religioznim idejama, vjerovanjima, slikama, slavljima i običajima. Osakatiti ovu prebogatu kulturnu baštinu u obrazovanju novih generacija značilo bi izručiti ih kultu-ri zabave zavezanih nogu i ruku, odnosno neozbiljnosti, površnosti, neznanju, brbljanju i lošem ukusu. Religij-sko obrazovanje koje je cjelovito, objektivno i odgovor-no, u kojem se tumači dominantna uloga koju je imalo kršćanstvo u stvaranju i razvoju zapadne kulture, sa svim podjelama i secesijama, povijesnim incidentima, uspjesima i neuspjesima, sa svojim svecima, misticima i mučenicima; način na koji je sve to utjecalo, u dobrom i lošem, na povijest, filozofiju, arhitekturu, umjetnost i književnost neizostavno je ako se želi da se kultura ne nastavi ovim ritmom degenerirati i da svijet budućnosti ne bude podijeljen između nepismenih funkcionalista i nesvjesnih i neosjećajnih specijalista“ (Iz knjige „Kultura spektakla“).

Vjeronauk je osobni izborDa bi roditelj upisao dijete na školski vjeronauk, ispunja-va anketni listić o upisu i pohađanju nastave vjeronauka prije upisa u prvi razred osnovne škole, a kod upisa u prvi razred srednje škole u prijavi u srednju školu učenik izabire vjeronauk, a roditelj svojim potpisom to potvr-đuje te taj upis vrijedi za cjelokupno školovanje. Ako bi roditelji i punoljetni učenici željeli promijeniti odluku o upisu, dužni su o tome pismeno obavijestiti školu prije početka nove školske godine. Isto pravilo vrijedi i za učenike čiji roditelji ili skrbnici odluče promijeniti prvot-no negativnu odluku te zažele da njihovo dijete ponov-no pohađa vjeronauk. Ako ja ljubim Boga onda postajem njegov suradnik, zajedno sa Bogom izgrađujem sebe i svijet u kojem živim te od sada pa do vječnosti izvršavam svoja obećanja.Kad je dijete krenulo na vjeronauk, ono ne prima samo puku informaciju o kršćanstvu, vjerskom nauku ili upoznavanju drugih religijskih uvjerenja. Vjeroučenici se mogu izraziti kroz različite sadržaje uz sadržaj koji je

propisan kroz godišnji plan školskog vjeronauka da se izbjegne da vjeroučenici znaju brojne religijske podat-ke, imaju odlične ocjene iz vjeronauka, a istovremeno svoju vjeru ne znaju prakticirati ili ne vide njezinu svrhu u svomu životu.U svojoj sam školi osnovao vjeronaučni klub „Liturgij-sko zajedništvo“ u kojem otkrivamo mjesto gdje svaki vjeroučenik prema svojim talentima može najbolje izra-ziti svoje sposobnosti. Najpoželjnija je Vjeronaučna olim-pijada, ali kako u njoj ima mjesta za samo četiri člana, tražili smo mogućnosti kako na „ljubav uzvratiti ljubav-lju“. Tako počinje djelovati skupina „Duhovno stvaralaš-tvo“ koja literarno i dramski prati sva događanja u školi. Za one koji sebe vide u dobrohotnosti prema drugima djeluje karitativna skupina, a sve to povezuje molitve-na skupina. Svaki tjedan jedan školski sat jedna skupina vjeroučenika moli za potrebe svih vjeroučenika i školskih djelatnika. Takva okupljanja poticaj su vjeroučenicima, vjeroučitelju i roditeljima da poruku Kristova evanđelja što radosnije žive. Tako školski vjeronauk ima suvremen način promišljanja u prenošenju kršćanske poruke te vjeroučenike usmjerava prema župskoj katehezi.

Nezamjenjiva uloga Župne katehezeVeć je starorimski pjesnik Vergilije u svojem spjevu Eneida, opisujući mukotrpno rađanje rimskoga naroda, zapisao stih: „Tantae molis erat romanam condere gentem“ - Tako je to teško bilo ustrojiti rimski narod. Ni hrvatskom narodu nije lako ustrojiti slobodnu državu, ni slobodno društvo, a kamoli hrvatskom vjerniku prihva-titi nerazdvojivost školskog vjeronauka i župske katehe-ze. Da bi to mogli razumjeti tražimo iznova pomoć od velikog Ivana Pavla II koji na misi za obitelji u Rijeci 8. lipnja 2003. poručuje kršćanskim obiteljima: „Vi se pak, kršćanske obitelji, ne ustručavajte - posebno svjedočeći načinom vlastitog života. Na vama je da na sebe preuz-mete odgovornost ljudskog i kršćanskog odgoja svoje djece, koristeći se također pomoći odgojnih stručnjaka te ozbiljnih i dobro pripremljenih vjeroučitelja.“ (Papa treći put u Hrvatskoj, GK, Zagreb, 2003.)Dragi oče i majko, sklapajući sakrament ženidbe odluči-li ste prihvatiti djecu kao dar Božji. Njihovim krštenjem pred Crkvom ste javno i svečano prihvatili svoje pravo →


i obvezu da ih odgojite za život u vjeri. Vjerujem da ste dijelom svoje obećanje već i ostvarili kad je Vaše dijete krenulo na vjeronauk u osnovnoj školi, ali da bi dijete moglo sakramentalno živjeti, neophodna je župna kate-heza. To je put uključivanja u život Crkve i društva. Papa Ivan Pavao II u Solinu 1998. nam je poručio: „Ulaganje u odgoj novih naraštaja znači ulaganje u budućnost Crkve i nacije. Bez dobrog odgoja novih naraštaja ne mogu se stvarati ni dobri izgledi za budućnost mjesne Crkve i nacije.“Župna kateheza ide za tim da upozna svakodnevne probleme naše djece i mladih, da traži konkretne odgo-vore na njihova osnovna pitanja vezana uz sakramentalni život te da zajednički otkrivaju ljestvice vrednota i prido-nesu zadovoljenju vlastitih težnji i očekivanja. Ona služi životu i daje mu jedan novi, duhovno bogatiji smisao. Ona je izrazito antropološko-pedagoškog karaktera, s posebnim osvrtom na osobnu vjeru i na njezino istica-nje društveno-dijaloške dimenzije. U svom katehetskom radu susreo sam se sa svim dobnim uzrastima. Počevši od prvog i drugog razreda gdje je kateheza prvenstveno kroz igraonicu. Treći razred su budući prvopričesnici, a četvrti i peti razred se kroz skupinu „Liturgijsko zajedniš-tvo“ upoznaju s Liturgijskom godinom, liturgijom i sakra-mentalnim životom. Šesti i sedmi razred tvore „Biblijsku skupinu“ gdje se kroz dvije godine detaljno upoznaju veliki biblijski likovi, osobito s naglaskom na one koji se ne susreću na školskom vjeronauku. Osmi razred su kriz-manici. Radnička i studentska mladež okuplja se prema planu Pastorala mladih zagrebačke nadbiskupije.

Promatrajući ove teme uviđamo da školski vjeronauk ne može zamijeniti i učiniti suvišnom župnu katehezu. Ta dva oblika nisu istovjetna, već se nadopunjuju. Tu misao nakon 25 godina vjeronauka u školskom obrazovnom sustavu iznova potvrđuje Đuro Hranić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju o župnoj katehezi, kad govori: „Ona je onaj izvor na kojemu su pozvani utažiti svoju žeđ svi koji čeznu za Živom vodom, Isusom Kristom. Župna je zajednica izvorno mjesto susreta s Kristom i mjesto slav-ljenja zajedničke kršćanske vjere. Vjeronauk u školi tako zahtijeva i upućuje na potrebu župne kateheze, a župska kateheza svoj izvor mora imati u obiteljskom sakramen-talnom životu. Odgovorna ljubav roditelja podrazumije-va osobno sudjelovanje u odrastanju i odgajanju djece. U obitelji dijete dobiva smisao za životne vrijednosti, usvaja vrline ili kreposti, osobito pravdu i poštivanje drugih, velikodušnost i spremnost na dijeljenje. Najdje-lotvornije poruke djeci su osobno svjedočanstvo života. Ako roditelji ne žive po vjeri, a šalju djecu na vjeronauk i na euharistijska slavlja, djeca ne prihvaćaju vjerničke vrednote ili pak, ako ih prihvaćaju, „sjeme pada na kame-nito tlo i brzo se osuši“. Suvremena religijska pedagogi-ja nam potvrđuje da bez suradnje roditelja u vjerskom odgoju djece, bez njihovog aktivnog sudjelovanja u obitelji i bez njihova vjerničkog ponašanja nema pravog sazrijevanja u vjeri. Zato obitelj mora ustrajati u molitvi, a središte molitvenog života obitelji mora biti nedjeljna euharistija.Hrvatski biskupi u Direktoriju za obiteljski pastoral ističu: „Obitelj je majka i hraniteljica ljudske osobe – prva škola onih društvenih kreposti koje su potrebne svakom druš-tvu, najcjelovitija i najbogatija škola ljudskosti, najpri-rodnije odgojno središte i najidealnija sredina za tjelesni, duhovni i vjerski rast jedne osobe.“Uvođenje vjeronauka u škole omogućilo je Crkvi nazoč-nost na novom polju dodira s ljudima, s djecom i mladi-ma, a u isto vrijeme dimenzija vjerske pouke je ogra-ničena i omeđena naravima školske djelatnosti. Škola kao sustav i konfesionalni vjeronauk ograničava vjersku pouku. Vjeronauk u školi je ograničen na upoznavanje i ponudu koja se u potpunosti ostvaruje u župskoj kate-hezi pripremajući se za sakramentalni život. U Crkvi se može čuti teza da „vjeronauk u školi nije ispunio svoje poslanje“, jer djece i mladih nema u crkvi. Nažalost, vjeronauk ne može nadoknaditi ono što propušta obitelj i župna zajednica. Stoga se može zaključiti: „Naviještati radost uskrsnuća umornome čovječanstvu, prevarenima i obespravljenima, bogatima i siromašnima, gladnima i sitima danas nije lako.“

(Nastavak u sljedećem broju Glasnika)

KAK SE ZVLEČI Z KRIZE!

Pitam vas jas, kak se zvleči z krize,Rukave zasukati, pljunuti v šake, posla se prijetiDa moremo barem preživeti.

Od zemljice se živi, a od motike saki beži,V grad su prešli vsi,Za posel nikome ni.

Oj ti draga naša zagorska gruda, teška si i žmehka,Bogu hvala ti na svemu, kaj si nam dala kruhaDa nismo bili praznoga trbuha.

Kravice treba v štalu, ljudi mleka bu nestalo,Delati bu treba,Nič palo ne bu s neba.

Pitam vas jas, da nema poticaja, trnje bi rasloPitam vas jas, od kad je socijalaNi brazda se ni zaorala.

Oj ti draga naša zagorska gruda, teška si i žmehka,Bogu hvala ti na svemu, da se naši dejdeki zdigneju z groba,Bi mi videli svoga boga.

Dragutin Blažunžupa Vinagora

NAKLADNIK • Župni ured Pregrada

Documents

GLASNIK · 2016-10-27 · se dogodi u ljubavi dar je koji nas sve obogaćuje.Svakako želimo da ovaj Glasnik naše župe dođe do starih bolesnih i osamljenih, koje i posebno pozdravljam