GLASNIK - hdzv.hrhdzv.hr/wp-content/uploads/2019/06/Glasnik_Hrvatskog_drustva_za_zastitu_voda/Glasnik...za pročišćavanje otpadnih voda u betonskoj industriji u sklopu projekta RESCUE

Zagr

eb, p

rosi

nac

2015

. God

ina

11 -

Bro

j 30

GLA

SNIK

Hrv

atsk

og d

rušt

va z

a za

štitu

vod

a

GLASNIKHrvatskog društva za zaštitu voda

Zagreb, prosinac 2015. Godina 11 - Broj 30

IZDAVAČHRVATSKO DRUŠTVO ZA ZAŠTITU VODAUlica grada Vukovara 22010 000 Zagreb

Telefon 01 / 6307-303Telefax 01 / 6307-337

E-mail [email protected]

Web www.hdzv.hr

Glavna urednicaSnježana Curavić

Uredništvodr.sc. Natalija Matić, dipl.ing.geol.Josip Rubeša, mag.ing.aedif.

TisakIntergrafika TTŽ, Zagreb

NaslovnicaVesna Janković

Dragi čitatelji i članovi Hrvatskog društva za zaštitu voda,Izuzetna nam je čast i naše veliko zadovoljstvo u ovom jubilarnom 30. broju Glasnika po prvi put u povijesti Društva predstaviti novo izabranu predsjednicu dr. sc. Maru Pavelić koja ovim putem želi svima zahvaliti na ukazanom povjerenju u svoje ime i u ime članova Vijeća HDZV-a u novom sazivu, društva koje od 1979. godine nastavlja dugogodišnju tradiciju uspješnog djelovanja na području zaštite voda.U sljedećim stranicama prikazane su aktivnosti društva kojih je u protekloj godini bilo mnogo. Obaveze preuzete kao uvjet za pristupanje EU zajednici, nova legislativa, neminovno prestrukturiranje i reorganizacija čitavog komunalnog sektora, planiranje i izvođenje zahtjevnih projekata postavilo je pred Društvo nove zadatke. To se posebno odnosi na zahtjeve EU legislative koja naglašava ulogu javnosti i grupa građana u transparentosti i kontroli provedbe preuzetih obaveza.

Iz svega navedenog možemo reći da je hrvatsko gospodarstvo na prekretnici, ali isto tako ima priliku pozicionirati se kao regionalni lider u zaštiti okoliša. Osim bogatstva u prirodnim resursima, naša konkurentnost ogledat će se u uspješnom jačanju poduzetništva i regionalnog razvoja, inovativnosti i primjeni novih tehnologija, kvalitetnom obrazovanju te troškovnoj i cjenovnoj konkurentnosti. Nadolazeću godinu s radošću očekujemo jer ćemo imati mogućnost direktnog sudjelovanja u ovom razvoju kroz planirane stručne skupove i okrugle stolove posvećene upravo brizi o okolišu, a naša je zadaća da svijest o brizi za naš najvrjedniji resurs podignemo na još veći nivo.Na kraju svega, molimo sve naše članice i članove da se aktivno uključe u rad društva te da popune obrazac za ažuriranje podataka članstva društva i podmire zaostale članarine iz proteklih godina.Svim čitateljima želimo sretan i uspješan Božić, a iza toga i Novu 2016. godinu!

Uredništvo Glasnika

CONTENTS SADRŽAJ

Overview of CWPCS activities in 2015 5 Pregled aktivnosti HDZV-a u 2015.

Memorial plaque honoring Mr. Josip Zmaić 8 Spomen-ploča u čast dr. sc. Josipa Zmaića

6th Croatian Water Conference “Croatian Waters on the Investment Wave”

11 6. Hrvatska konferencija o vodama „Hrvatske vode na investicijskom valu“

Third International Conference on Utility Infrastructure 13 Treća međunarodna konferencija o komunalnoj infrastrukturi

Swiss-Croatian Cooperation Programme 15 Švicarsko-hrvatski vodno-komunalni program suradnje

International business conference organized by Tehnix held 19 Održana Međunarodna poslovna konferencija u organizaciji kompanije „Tehnix“

Dubrovnik Eco Manifesto 21 Dubrovački eko manifest

Conference with international participation “Current Problems in Water Supply and Wastewater Activities”

23 Stručno-poslovni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Aktualna problematika vodoopskrbe i odvodnje“

11th EWA Brussels Conference held 25 Održana 11. Konferencija EWA-e u Bruxellesu

Impact of industrial and urban wastewater on the local waters of the town of Rovinj

27 Utjecaj industrijskih i kanalizacijskih otpadnih voda na sjeverni akvatorij grada Rovinja

Urban wastewater treatment plants in agglomerations of 2,000 PE 29 Uređaji za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u aglomeracijama od 2.000 ES

Application of WWTP sludge in cement industry – RESCUE Project

35 Korištenje mulja s UPOV-a u betonskoj industriji – projekt „RESCUE“

Overview of hydrogeological investigations of the southern part of the Zagreb aquifer

43 Pregled dosadašnjih hidrogeoloških istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika

Investigations of karst springs Mali Stabanj, Veliki Stabanj and Pećina in Ravni kotari

51 Istraživanja krških izvora Mali Stabanj, Veliki Stabanj i Pećina u Ravnim kotarima

Supply and demand for water on the islands off Zadar as elements of sustainable development

58 Ponuda i potražnja za vodom na zadarskim otocima kao elementi održivog razvitka

Status of water of the streams in Veternica Cave on Mt Medvednica

66 Stanje vode potoka u spilji Veternica na Medvednici

Project “Living – Water! Life – Water” 70 Projekt ŽIVO! „Življenje-Voda! Život-Voda“

Research and education – Experience in practice 72 Istraživanja i edukacija – iskustva u praktičnom radu

Zagreb water colours 76 Zagrebački akvarel

Rock on the Water – Green Bridge becoming Hendrix Bridge? 80 Rock on the Water – Zeleni most postaje Hendrixov most?

Announcement – IFAT 2016 84 Najava IFAT 2016.

Announcement – International conference “Cross-Border Drinking Water Management“, Rijeka, 29 January 2016

86 Najava – Međunarodni simpozij „Cross-border Drinking Water Management“, Rijeka, 29. siječnja 2016.

Announcement – Training for WWTP technical staff in 2016 88 Najava – Edukacija za tehničko osoblje na UPOV-u u 2016

Recommended reading 90 Vrijedne knjige - Preporuka

Invitation to Become CWPCS Member 95 Poziv na učlanjenje u HDZV

Membership Forms & Update 96 Obrasci za pristupanje / ažuriranje

Last Farewell to Mr. Vlatko Bareza 98 Posljednji pozdrav Vlatku Barezi

Ažurirajte svoj status

(str. 96-97)

U godini kada je Republika Hrvatska dobila prvu Predsjednicu, Hrvatsko društvo za zaštitu voda je prvi puta u 35 godina postojanja na redovnoj izbornoj Skupštini koja se održala 22. travnja 2015. izabralo prvu ženu na čelu društva, dr.sc. Maru Pavelić. Na Skupštini su također izglasani novi članovi Vijeća i Nadzornog odbora te potpredsjednica.

PREGLED SJEDNICA I SKUPŠTINA U 2015.

Dosadašnji predsjednik HDZV-a mr. sc. Bojan Zmaić nakon 4 godine mandata predao dužnost novoj predsjednici dr. sc. Mari Pavelić.

Na prvoj sjednici Vijeća i Nadzornog odbora govorilo se o Programu rada i Financijskom planu za 2015. godinu. Iznesen je plan za unapređenje redovnog poslovanja i smanjenje troškova te plan o unutarnjoj organizaciji i podjeli poslova. Gosp. Krešimir Veble izabran je za predsjednika Nadzornog odbora. Kao novost u dosadašnjem radu društva, predsjednica je uvela neformalne sastanke svakog utorka radi pokretanja projekata i unapređenja rada HDZV-a.

Slika: Redovna izborna Skupština, 22.04.2015.

U godini kada je Republika Hrvatska dobila prvu Predsjednicu, Hrvatsko društvo za zaštitu voda je prvi puta u 35 godina postojanja na redovnoj izbornoj Skupštini koja se održala 22. travnja 2015. izabralo prvu ženu na čelu društva, dr.sc. Maru Pavelić. Na Skupštini su također izglasani novi članovi Vijeća i Nadzornog odbora te potpredsjednica.

PREGLED SJEDNICA I SKUPŠTINA U 2015.

Dosadašnji predsjednik HDZV-a mr. sc. Bojan Zmaić nakon 4 godine mandata predao dužnost novoj predsjednici dr. sc. Mari Pavelić.

Na prvoj sjednici Vijeća i Nadzornog odbora govorilo se o Programu rada i Financijskom planu za 2015. godinu. Iznesen je plan za unapređenje redovnog poslovanja i smanjenje troškova te plan o unutarnjoj organizaciji i podjeli poslova. Gosp. Krešimir Veble izabran je za predsjednika Nadzornog odbora. Kao novost u dosadašnjem radu društva, predsjednica je uvela neformalne sastanke svakog utorka radi pokretanja projekata i unapređenja rada HDZV-a.

Slika: Redovna izborna Skupština, 22.04.2015.

PREGLED AKTIVNOSTI HDZV U 2015.

22.04.2015. RedovnaizbornaSkupština

19.05.2015. 1.sjednicaVijećaiNadzornogodbora

Hrvatsko društvo za zaštitu voda - Croatian Water Pollution Control Society 5

08.07.2015. 2. sjednica Vijeća

Na drugoj sjednici Vijeća govorilo se o tekućim i nadolazećim aktivnostima i skupovima. Izneseni su planovi za unapređenje redovitog poslovanja i ažuriranje članova.

02.09.2015. 3. sjednica Vijeća

Vijeće se sastalo u svrhu rada na izmjenama i dopunama Statuta koji je društvo bilo obvezno uskladiti sukladno Zakonu o udrugama (NN 74/2014) te pripreme za izvanrednu Skupštinu. Predsjednica je Vijeću predložila Josipa Rubešu, dipl. ing. za novog tajnika HDZV-a, a prijedlog je jednoglasno izglasan.

22. 09.2015. Izvanredna Skupština HDZV-a

Svrha sazivanja izvanredne Skupštine bila je usvajanje novog Statuta od strane Skupštine te predstavljanje novog tajnika HDZV-a Josipa Rubeše. Nakon jednoglasnog usvajanja Statuta, održan je Okrugli stol o muljevima s UPOV-a.

PREGLED DOGAĐAJA

20.–23.05.2015. 6. Hrvatska konferencija o vodama Naše društvo bilo je jedan od organizatora 6. Hrvatske konferencije o vodama „Hrvatske vode na investicijskom valu“. Cilj konferencije bio je da se kroz znanstveno-stručne teme sveobuhvatno i interdisciplinarno raspravlja o stanju voda i upravljanju vodama u Hrvatskoj u uvjetima intenzivne pripreme i provedbe investicijskih vodnogospodarskih projekata.

10.07.2015. 3. Međunarodna konferencija o komunalnoj

infrastrukturi Konferencija koja je okupila oko 200 sudionika održala se 10. srpnja 2015. u hotelu Westin u Zagrebu pod pokroviteljstvom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja a u organizaciji Centra za razvoj i marketing. HDZV je bio jedan od suorganizatora. Glavna tema konferencije bila je javna nabava i njezin utjecaj na komunalno gospodarstvo budući da se preko trećine poslova javnih naručitelja odnosi na komunalno gospodarstvo. Govorilo se i o tome kako izabrati i pravdati ekonomski najpoljnije ponude, a ne najniže cijene.

16.09.2015. Suradnja s Građevinskim fakultetom – Radionica: Korištenje mulja s UPOV-a u betonskoj industriji Na Građevinskom fakultetu u Zagrebu održana je jednodnevna radionica o korištenju mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u betonskoj industriji u sklopu projekta RESCUE. Projektom se istražuje mogućnost i opravdanost ponovne upotrebe mulja s UPOV-a u betonskoj industriji. Voditelj projekta doc. dr. sc. Dražen Vouk je od ove godine član Vijeća HDZV-a.

22.09.2015. Okrugli stol „O muljevima s UPOV-a nešto novo“

Kao nastavak prvog Okruglog stola o muljevima održanog u prosincu 2014., uspješno je organiziran okrugli stol pod nazivom „O muljevima s UPOV-a nešto novo“. Okrugli stol je okupio

6 Hrvatsko društvo za zaštitu voda - Croatian Water Pollution Control Society

najkompetentnije ljude iz struke koji se bave muljevima iz različitih aspekata te je po prvi puta javnosti predstavljen novi Plan gospodarenja otpadom. Prezentacije sa skupa objavljene su na web stranici HDZV-a www.hdzv.hr

20.10.2015. Švicarsko-hrvatski vodno-komunalni program suradnje U cilju informiranja stručne javnosti o programu švicarsko-hrvatske vodno-komunalne suradnje, Veleposlanstvo Švicarske Konfederacije u Republici Hrvatskoj i HDZV, u suradnji s Hrvatskom vodama i Švicarsko-hrvatskom poslovnom udrugom, organizirali su jednodnevni stručni skup u Zagrebu.

16.-17.11.2015. 11. konferencija EWA-e u Bruxellesu

Predsjednica dr. sc. Mara Pavelić i potpredsjednica Iva Vidaković sudjelovale na godišnjoj konferenciji Europskog udruženja za vode čiji je HDZV član. Na konferenciji su prisustvovali predstavnici ostalih europskih društva za zaštitu voda

Članovi

U 2015. godini imamo cca 500 individualnih i cca 120 kolektivnih članova.

ŠTO PLANIRAMO u 2016...

U idućoj godini planiramo brojne radionice i skupove te ponovo pokretanje edukativne kampanje „Upoznajmo naše vode“ za osnovne i srednje škole.

Vezano uz međunarodnu suradnju, za proljeće je planiran uzvratni posjet Mađarskog društva za zaštitu voda i stručni obilazak UPOV-a u Hrvatskoj.

Nadalje, IFAT 2016. će se održati od 30. svibnja – 3. lipnja u Münchenu. Kao i do sada, HDZV raspolaže određenim brojem ulaznica za svoje članove te Vas ovim putem pozivamo da se pridružite!

IVA VIDAKOVIĆ, mag.educ.biol.


SPOMEN-PLOČA U ČAST DR. SC. JOSIPA ZMAIĆA

U prizemlju poslovne zgrade Hrvatskih voda ove je godine, u prisutnosti članova obitelji i djelatnika Hrvatskih voda, otkrivena reljefna spomen-ploča postavljena u čast dr. sc. Josipu Zmaiću čijim je trudom i zalaganjem 1965. godine donesen prvi Zakon o vodama. Dolaskom na čelo vodoprivrede dr. sc. Zmaić podigao je ugled vodoprivrede kao gospodarske grane, uspostavio djelotvornu organizaciju vodoprivrede osnivanjem četiri vodoprivredna poduzeća za četiri vodna područja u Hrvatskoj i, što je osobito važno, osigurao stalni samostalni izvor sredstava za financiranje radova, po čemu razdoblje njegovog vođenja vodoprivrede spada u najuspješnije razdoblje hrvatskog vodnog gospodarstva u kojem su izvedeni brojni regulacijski, hidrotehnički, melioracijski i drugi objekti kojima su postavljeni temelji za nastavak daljeg djelovanja hrvatskog vodnog gospodarstva. Naime, njegovom inicijativom prvi puta počeli su veliki javni radovi na izgradnji sustava obrane od poplava s oteretnim kanalima, izgrađene su stotine kilometara novih ili rekonstruiranih nasipa, izvedene brojne obaloutvrde i drugi objekti zaštite od poplava, regulacije rijeka i vodotoka, izvedene komasacije i melioracije s odvodnom mrežom otvorenih kanala u Slavoniji, Dalmaciji, dolini Neretve i drugim područjima, dok su u Istri, Dalmaciji i na otocima izgrađeni brojni regionalni vodovodi uz organizaciju kontrole kvalitete vode i zaštitu voda izgradnjom uređaja za pročišćavanje. Godine 1966. izrađen je poseban program kompleksnog uređenja sliva rijeke Save, a za isti je dobivena pomoć iz Fonda za razvoj UN-a te je 1970. godine dovršena izrada Studije uređenja rijeke Save koja je bila osnova za planiranje i izvedbu objekata na njezinom cijelom slivu.

mr. sc. Ivica Plišić, generalni direktor Hrvatskih voda s obitelji dr. sc. Josipa Zmaića na svečanosti otkrivanja spomen-ploče

Zahvaljujući svojoj velikoj upornosti dr. sc. Zmaić na svim je razinama promicao interese vodnog gospodarstva nastojeći kroz zakonsku regulativu osigurati trajne i sigurne izvore sredstava za potrebe redovitog održavanja i izgradnju novih objekata, čemu je pridonijela i činjenica da je Hrvatska kao jedina republika u bivšoj državi imala samostalni Sekretarijat za vodoprivredu.

Sve ove činjenice rezultat su njegovog iznimnog odnosa prema radu i zalaganju jer nikad nije bio zadovoljan postignutim, nije imao radno vrijeme, a gumene čizme i kišna kabanica su mu stalno bili u autu. O kakvom se čovjeku radilo govori i činjenica da je u svom radu uspješno povezao poljoprivredu i graditeljstvo, te nije bilo seljaka iz Slavonije ili zaposlenog u vodoprivredi koji ga nije poznavao jer je bio na svim obranama od poplava, stalno obilazio gradilišta i vodio brigu o svemu, pa i o tome je li trava na nasipu na vrijeme pokošena.

Ovaj karizmatični čovjek iznimne stvaralačke energije koju je znao prenijeti na sve oko sebe, zbog čega i danas među kolegama za nekoga tko je vrijedan, marljiv, uporan, odgovoran, tko razumije i prihvaća multidisciplinarni pristup, ali je i beskompromisan kada su u pitanju struka i dobrobit ljudi, znaju reći da je „Zmaićeva škola“, za izvanredne zasluge u vodnom gospodarstvu u bivšoj državi dobio je najviša priznanja.

Svi oni koji su radili i poznavali dr. sc. Zmaića iz toga vremena mogu samo reći da je on to svojim radom, trudom i doprinosom zajednici itekako zaslužio. Neka ova ploča, postavljena u zgradi u kojoj su zahvaljujući njegovoj viziji, ali i širokoj kulturi neizbrisivi trag ostavili i najpoznatiji hrvatski arhitekti i umjetnici (Vitić, Murtić, Goldoni), osim uspomene na jednog iznimnog čovjeka, bude daljnji poticaj svim zaposlenicima, a naročito mladim stručnjacima pred kojima u ovom stoljeću stoje veliki projekti i izazovi.


SPOMEN-PLOČA U ČAST DR. SC. JOSIPA ZMAIĆA

U prizemlju poslovne zgrade Hrvatskih voda ove je godine, u prisutnosti članova obitelji i djelatnika Hrvatskih voda, otkrivena reljefna spomen-ploča postavljena u čast dr. sc. Josipu Zmaiću čijim je trudom i zalaganjem 1965. godine donesen prvi Zakon o vodama. Dolaskom na čelo vodoprivrede dr. sc. Zmaić podigao je ugled vodoprivrede kao gospodarske grane, uspostavio djelotvornu organizaciju vodoprivrede osnivanjem četiri vodoprivredna poduzeća za četiri vodna područja u Hrvatskoj i, što je osobito važno, osigurao stalni samostalni izvor sredstava za financiranje radova, po čemu razdoblje njegovog vođenja vodoprivrede spada u najuspješnije razdoblje hrvatskog vodnog gospodarstva u kojem su izvedeni brojni regulacijski, hidrotehnički, melioracijski i drugi objekti kojima su postavljeni temelji za nastavak daljeg djelovanja hrvatskog vodnog gospodarstva. Naime, njegovom inicijativom prvi puta počeli su veliki javni radovi na izgradnji sustava obrane od poplava s oteretnim kanalima, izgrađene su stotine kilometara novih ili rekonstruiranih nasipa, izvedene brojne obaloutvrde i drugi objekti zaštite od poplava, regulacije rijeka i vodotoka, izvedene komasacije i melioracije s odvodnom mrežom otvorenih kanala u Slavoniji, Dalmaciji, dolini Neretve i drugim područjima, dok su u Istri, Dalmaciji i na otocima izgrađeni brojni regionalni vodovodi uz organizaciju kontrole kvalitete vode i zaštitu voda izgradnjom uređaja za pročišćavanje. Godine 1966. izrađen je poseban program kompleksnog uređenja sliva rijeke Save, a za isti je dobivena pomoć iz Fonda za razvoj UN-a te je 1970. godine dovršena izrada Studije uređenja rijeke Save koja je bila osnova za planiranje i izvedbu objekata na njezinom cijelom slivu.

mr. sc. Ivica Plišić, generalni direktor Hrvatskih voda s obitelji dr. sc. Josipa Zmaića na svečanosti otkrivanja spomen-ploče

Zahvaljujući svojoj velikoj upornosti dr. sc. Zmaić na svim je razinama promicao interese vodnog gospodarstva nastojeći kroz zakonsku regulativu osigurati trajne i sigurne izvore sredstava za potrebe redovitog održavanja i izgradnju novih objekata, čemu je pridonijela i činjenica da je Hrvatska kao jedina republika u bivšoj državi imala samostalni Sekretarijat za vodoprivredu.

Sve ove činjenice rezultat su njegovog iznimnog odnosa prema radu i zalaganju jer nikad nije bio zadovoljan postignutim, nije imao radno vrijeme, a gumene čizme i kišna kabanica su mu stalno bili u autu. O kakvom se čovjeku radilo govori i činjenica da je u svom radu uspješno povezao poljoprivredu i graditeljstvo, te nije bilo seljaka iz Slavonije ili zaposlenog u vodoprivredi koji ga nije poznavao jer je bio na svim obranama od poplava, stalno obilazio gradilišta i vodio brigu o svemu, pa i o tome je li trava na nasipu na vrijeme pokošena.

Ovaj karizmatični čovjek iznimne stvaralačke energije koju je znao prenijeti na sve oko sebe, zbog čega i danas među kolegama za nekoga tko je vrijedan, marljiv, uporan, odgovoran, tko razumije i prihvaća multidisciplinarni pristup, ali je i beskompromisan kada su u pitanju struka i dobrobit ljudi, znaju reći da je „Zmaićeva škola“, za izvanredne zasluge u vodnom gospodarstvu u bivšoj državi dobio je najviša priznanja.

Svi oni koji su radili i poznavali dr. sc. Zmaića iz toga vremena mogu samo reći da je on to svojim radom, trudom i doprinosom zajednici itekako zaslužio. Neka ova ploča, postavljena u zgradi u kojoj su zahvaljujući njegovoj viziji, ali i širokoj kulturi neizbrisivi trag ostavili i najpoznatiji hrvatski arhitekti i umjetnici (Vitić, Murtić, Goldoni), osim uspomene na jednog iznimnog čovjeka, bude daljnji poticaj svim zaposlenicima, a naročito mladim stručnjacima pred kojima u ovom stoljeću stoje veliki projekti i izazovi.


6. HRVATSKA KONFERENCIJA O VODAMA „HRVATSKE VODE NA INVESTICIJSKOM VALU“

Pod motom „Hrvatske vode na investicijskom valu“ od 20. do 23. svibnja 2015. godine održana je 6. Hrvatska konferencija o vodama u Opatiji. Kroz četiri tradicionalne znanstveno - stručne teme: stanje voda i o vodi ovisnih ekosustava, hidrološki ekstremi i njihove posljedice, trendovi - padaline, kopnene površinske vode, podzemne vode, prijelazne vode i priobalno more; sustavi uređenja i korištenja voda i zemljišta - stanje i razvojni projekti; sustavi javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda - stanje i razvojni projekti; vodna politika, obrazovanje, vodnogospodarsko planiranje, međunarodna suradnja i sudjelovanje javnosti interdisciplinarno se raspravljalo o stanju voda i upravljanju vodama u Hrvatskoj u uvjetima intenzivne pripreme i provedbe investicijskih vodnogospodarskih projekata.

6. HRVATSKA KONFERENCIJA O VODAMA „HRVATSKE VODE NA INVESTICIJSKOM VALU“

Pod motom „Hrvatske vode na investicijskom valu“ od 20. do 23. svibnja 2015. godine održana je 6. Hrvatska konferencija o vodama u Opatiji. Kroz četiri tradicionalne znanstveno - stručne teme: stanje voda i o vodi ovisnih ekosustava, hidrološki ekstremi i njihove posljedice, trendovi - padaline, kopnene površinske vode, podzemne vode, prijelazne vode i priobalno more; sustavi uređenja i korištenja voda i zemljišta - stanje i razvojni projekti; sustavi javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda - stanje i razvojni projekti; vodna politika, obrazovanje, vodnogospodarsko planiranje, međunarodna suradnja i sudjelovanje javnosti interdisciplinarno se raspravljalo o stanju voda i upravljanju vodama u Hrvatskoj u uvjetima intenzivne pripreme i provedbe investicijskih vodnogospodarskih projekata. Tristotinjak znanstvenika i stručnjaka svih profila koji se bave problematikom voda raspravljalo je o tijeku napretka i ispunjavanja dogovorenih ciljeva te preuzetih obveza iz pristupnog ugovora Republike Hrvatske s Europskom unijom po pitanju vodnoga gospodarstva. Tema pod kojom se održavala konferencija odabrana je zbog ciklusa intenzivnog ulaganja u pripremu i provedbu projekata vodnoga gospodarstva u Republici Hrvatskoj kojim se žele dostići standardi Europske unije.

Foto: Vesna Janković


U okviru konferencije organiziran je i okrugli stol na temu zaštite od poplava. Naime, jedan od važnijih ciljeva je i povećanje funkcionalnosti sustava zaštite od poplava te ostalih štetnih djelovanja voda. Pregovorima Republike Hrvatske i Europske unije predviđeno je da se do 2023. godine od poplava zaštiti 87% prostora RH, a do 2038. godine treba biti zaštićen cjelokupan njezin prostor. Predviđen je veliki napredak i kod navodnjavanja koje se u Hrvatskoj razvija u posljednjih 10 godina. U ovom trenu navodnjava se oko 20.000 hektara poljoprivrednih površina, a do 2020. godine potrebno je izgraditi sustav za navodnjavanje oko 65.000 hektara. U sklopu konferencije održani su i prigodni programi za djecu na temu voda – promocijsko-ekološka akcija s upoznavanjem i primjenom efektivnih mikroorganizama u zaštiti okoliša.

JOSIP RUBEŠA, mag.ing.aedif.

Da bi se ispunili ovi ciljevi pokrenuta je velika reforma vodno-komunalnog sektora budući da isti nisu spremni ni tehnički ni kadrovski za predstojeći veliki investicijski ciklus. Iz tog razloga je planirano njihovo objedinjavanje/okrupnjavanje, a preduvjeti su već ispunjeni – iz komunalnih društava izdvojene su sve djelatnosti koje se ne tiču vodoopskrbe i odvodnje te su ustrojena uslužna područja.

Okrupnjavanjem javnih isporučitelja vodnih usluga želi se stvoriti oko 20 tvrtki koje će moći racionalno i ekonomično poslovati, uspješno pripremati i provoditi projekte te povlačiti što veći iznos novca iz fondova EU za poboljšanje kvalitete i sigurnosti javnih vodoopskrbnih sustava te razvoj sustava javne odvodnje i pročišćavanja.

Najnovija izdanja vodne regulative izdana u 2015. godini

• Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina 2014.-2023. – listopad 2015.

• Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije – listopad 2015.

• Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima (2016. - 2021.) – travanj 2015.

• Plan upravljanja vodama za 2015. godinu – prosinac 2014.

• Prve izmjene i dopune Plana upravljanja vodama za 2015. godinu – listopad 2015.

• Nacrt Plana gospodarenja otpadom za razdoblje 2015.-2021. - 2015.

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarenju otpadom – studeni 2015.


TREĆA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O KOMUNALNOJ INFRASTRUKTURI

Dana 10.07.2015. godine u Zagrebu održala se treća Međunarodna konferencija o komunalnoj infrastrukturi koja je za cilj imala uspostaviti razmjenu informacija između komunalnih tvrtki, njihovih nadležnih tijela u jedinicama lokalne samouprave s državnim institucijama, financijerima, dobavljačima, projektantima i stručnjacima sa sveučilišta koji se bave tim područjem komunalnog gospodarstva. Glavna tema odnosila se na javnu nabavu budući da se preko trećine svih poslova javnih naručitelja odnosi na komunalno gospodarstvo. Također, bila je zastupljena i tematika zbrinjavanja otpada, vodoopskrbe, čišćenja javnih površina, javnog prijevoza, prikaz ušteda led rasvjetom, funkcioniranja javnih tržnica i groblja te druga problematika iz djelokruga komunalnog gospodarstva. Na konferenciji je uz domaće dužnosnike govorila i zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić na temu povlačenja europskih sredstava i financiranja.

Zaključci konferencije su da javna nabava predstavlja jedno od najvećih ograničenja komunalnog sektora zbog složenih zakonskih procedura te da komunalne tvrtke u većini slučajeva nemaju pravovremene informacije o kretanju trendova oko svjetskih tehnologija i avangardnih rješenja koja bi im mogla racionalizirati pojedine procese ili njihove usluge učiniti kvalitetnijim i dostupnijim što većem broju građana.

Sudionici konferencije potenciraju potrebu intenzivnog predstavljanja, ali i kritičkog razmatranja kapitalnih državnih projekata odvodnje, zbrinjavanja otpada ili izgradnje druge krupne komunalne infrastrukture. Kroz novi Zakon o javnoj nabavi potrebno je iznova urediti i unaprijediti sve aspekte javne nabave, a poslovima pripreme dokumentacije za pridobivanje sredstava iz fondova EU treba pristupiti studiozno uz pridavanje posebne pažnje edukaciji sektorskih kadrova. Na sve tri dosadašnje konferencije koje su se održavale proteklih godina uočen je nedostatak strateškog okvira za komunalno gospodarstvo, a postoji i preklapanje nadležnosti mnogobrojnih državnih tijela, posebice oko planiranja dugoročnih tema povezanih s otpadom, s time da oko izgradnje i funkcioniranja tri regionalna centra za gospodarenje otpadom postoji niz otvorenih pitanja.


U okviru konferencije organiziran je i okrugli stol na temu zaštite od poplava. Naime, jedan od važnijih ciljeva je i povećanje funkcionalnosti sustava zaštite od poplava te ostalih štetnih djelovanja voda. Pregovorima Republike Hrvatske i Europske unije predviđeno je da se do 2023. godine od poplava zaštiti 87% prostora RH, a do 2038. godine treba biti zaštićen cjelokupan njezin prostor. Predviđen je veliki napredak i kod navodnjavanja koje se u Hrvatskoj razvija u posljednjih 10 godina. U ovom trenu navodnjava se oko 20.000 hektara poljoprivrednih površina, a do 2020. godine potrebno je izgraditi sustav za navodnjavanje oko 65.000 hektara. U sklopu konferencije održani su i prigodni programi za djecu na temu voda – promocijsko-ekološka akcija s upoznavanjem i primjenom efektivnih mikroorganizama u zaštiti okoliša.



KALKAN d.o.o., predstavnik za jugoistočnu Evropu • Vida Došena 24 • HR-10090 Zagreb • Tel. +385 1 3816986Mobil +385 98 9688840 • Mobil +385 98 1936848 • [email protected] • [email protected]

ČISTA VODA

JE NAŠA MISIJA

Dobavljač cjelovitog, mehaničkog, biološkog i membranskog sustava

Tehnologija za komunalne pročistače otpadne vode

ŠVICARSKO-HRVATSKI VODNO-KOMUNALNI PROGRAM SURADNJE

Kao jedna od vodećih država svijeta, kako u vodno-komunalnom aspektu, tako i u mnogim drugim aspektima, Švicarska Konfederacija 2006. godine uspostavila je proces solidarnosti s novim članicama Europske unije kako bi se umanjile socio-ekonomske razlike na području Europske unije. U tom smislu je Okvirnim sporazumom, koji je potpisan 30. lipnja 2015. godine, Švicarsko savezno vijeće odlučilo darovati Vladi Republike Hrvatske nepovratni doprinos u iznosu od 45 milijuna švicarskih franaka za razvoj vodno-komunalne infrastrukture. U cilju informiranja stručne javnosti o navedenom Švicarsko-hrvatskom vodno-komunalnom programu suradnje, Veleposlanstvo Švicarske Konfederacije u Republici Hrvatskoj i Hrvatsko društvo za zaštitu voda, u suradnji s Hrvatskim vodama i Švicarsko-hrvatskom poslovnom udrugom, 20. listopada 2015. godine organiziralo je stručni skup u poslovnoj zgradi Hrvatskih voda u Zagrebu na kojem je svim zainteresiranim sudionicima prezentirana struktura navedenog programa. Skup je otvoren izlaganjem pomoćnika ministra poljoprivrede g. Dražena Kurečića o stanju vodno-komunalnog sektora u Republici Hrvatskoj. Naime, u Republici Hrvatskoj posluje oko 160 komunalnih tvrtki koje se bave javnom vodoopskrbom i javnom odvodnjom. Vodno-komunalni sektor može se opisati kao izrazito fragmentiran, što je posljedica administrativnog ustroja Republike Hrvatske te kao takav onemogućava potpunu primjenu regulative i direktiva Europske unije. Postojeće stanje u vodoopskrbi je sljedeće: 74 % stanovništva priključeno je na vodoopskrbni sustav, a 80% stanovnika ima mogućnost priključenja. U velikim gradovima i ruralnom području prisutna je velika diskrepancija u priključenosti. Vodoopskrbu karakteriziraju veliki gubici u mreži koji u prosjeku iznose 44 % te znatan broj lokalnih vodovoda koji funkcioniraju bez potrebnih dozvola i bez organiziranog sustava monitoringa. K tome, 14 % stanovništva opskrbljuje se vodom iz vlastitih zdenaca koja je nekontrolirane kvalitete. Za zadovoljavajuće rezultate u opskrbi pitkom vodom potrebno je investirati oko 1,35 milijardi eura. Stanje s odvodnjom otpadnih voda i njihovim pročišćavanjem znatno je gore. Na sustav javne odvodnje priključeno je 44 % stanovništva, dok se svega 28 % otpadnih voda pročišćava na 103 uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Do 2023. potrebno je investirati još oko 3,19 milijardi eura za zadovoljavajuće rezultate, pri čemu su prioritet 294 aglomeracije koje su veće od 2000 ES. Krajnji rok za usklađivanje s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda s prijelaznim razdobljima 2018. godine (prva faza koja obuhvaća 58 aglomeracija) i 2020. godine (druga faza koja obuhvaća 15 aglomeracija) je 2023. godina (treća faza koja obuhvaća 221 aglomeraciju). Stupanj pročišćavanja koji će se primijeniti u pojedinoj aglomeraciji ovisi o osjetljivosti područja i veličini aglomeracije. Pri tome se velika pomoć očekuje u vidu financijskih sredstava iz fondova EU, a važan korak u ovom investicijskom ciklusu je okrupnjavanje komunalnih tvrtki što bi svakako pozitivno utjecalo na reformu vodno-komunalnog sektora.

ŠVICARSKO-HRVATSKI VODNO-KOMUNALNI PROGRAM SURADNJE

Kao jedna od vodećih država svijeta, kako u vodno-komunalnom aspektu, tako i u mnogim drugim aspektima, Švicarska Konfederacija 2006. godine uspostavila je proces solidarnosti s novim članicama Europske unije kako bi se umanjile socio-ekonomske razlike na području Europske unije. U tom smislu je Okvirnim sporazumom, koji je potpisan 30. lipnja 2015. godine, Švicarsko savezno vijeće odlučilo darovati Vladi Republike Hrvatske nepovratni doprinos u iznosu od 45 milijuna švicarskih franaka za razvoj vodno-komunalne infrastrukture.

U cilju informiranja stručne javnosti o navedenom Švicarsko-hrvatskom vodno-komunalnom programu suradnje, Veleposlanstvo Švicarske Konfederacije u Republici Hrvatskoj i Hrvatsko društvo za zaštitu voda, u suradnji s Hrvatskim vodama i Švicarsko-hrvatskom poslovnom udrugom, 20. listopada 2015. godine organiziralo je stručni skup u poslovnoj zgradi Hrvatskih voda u Zagrebu na kojem je svim zainteresiranim sudionicima prezentirana struktura navedenog programa.

Skup je otvoren izlaganjem pomoćnika ministra poljoprivrede g. Dražena Kurečića o stanju vodno-komunalnog sektora u Republici Hrvatskoj. Naime, u Republici Hrvatskoj posluje oko 160 komunalnih tvrtki koje se bave javnom vodoopskrbom i javnom odvodnjom. Vodno-komunalni sektor može se opisati kao izrazito fragmentiran, što je posljedica administrativnog ustroja Republike Hrvatske te kao takav onemogućava potpunu primjenu regulative i direktiva Europske unije.

Postojeće stanje u vodoopskrbi je sljedeće: 74 % stanovništva priključeno je na vodoopskrbni sustav, a 80% stanovnika ima mogućnost priključenja. U velikim gradovima i ruralnom području prisutna je velika diskrepancija u priključenosti. Vodoopskrbu karakteriziraju veliki gubici u mreži koji u prosjeku iznose 44 % te znatan broj lokalnih vodovoda koji funkcioniraju bez potrebnih dozvola i bez organiziranog sustava monitoringa. K tome, 14 % stanovništva opskrbljuje se vodom iz vlastitih zdenaca koja je nekontrolirane kvalitete. Za zadovoljavajuće rezultate u opskrbi pitkom vodom potrebno je investirati oko 1,35 milijardi eura.

Stanje s odvodnjom otpadnih voda i njihovim pročišćavanjem znatno je gore. Na sustav javne odvodnje priključeno je 44 % stanovništva, dok se svega 28 % otpadnih voda pročišćava na 103 uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Do 2023. potrebno je investirati još oko 3,19 milijardi eura za zadovoljavajuće rezultate, pri čemu su prioritet 294 aglomeracije koje su veće od 2000 ES. Krajnji rok za usklađivanje s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih



voda s prijelaznim razdobljima 2018. godine (prva faza koja obuhvaća 58 aglomeracija) i 2020. godine (druga faza koja obuhvaća 15 aglomeracija) je 2023. godina (treća faza koja obuhvaća 221 aglomeraciju).

Stupanj pročišćavanja koji će se primijeniti u pojedinoj aglomeraciji ovisi o osjetljivosti područja i veličini aglomeracije. Pri tome se velika pomoć očekuje u vidu financijskih sredstava iz fondova EU, a važan korak u ovom investicijskom ciklusu je okrupnjavanje komunalnih tvrtki što bi svakako pozitivno utjecalo na reformu vodno-komunalnog sektora.

Nakon izlaganja gospodina Dražena Kurečića, veleposlanik Švicarske u Republici Hrvatskoj NJ. E. Stefan Estermann obratio se prisutnima opisujući povijest gospodarenja vodama koja je započela još u Rimskom carstvu dva stoljeća prije Krista. Te su ekspertize prestale u srednjem vijeku kada je nastupilo razdoblje širenja bolesti uzrokovanih manjkom higijene čiji je osnovni razlog opća neimaština. U moderna vremena se stanje u vodoopskrbi i pročišćavanju otpadnih voda, jasno, izmijenilo zahvaljujući tehnološkom napretku.

Švicarska raspolaže velikim količinama pitke vode. Šest posto cjelokupnih izvora vode u Europi nalazi se u Švicarskoj, i to u obliku snijega i leda u Alpama. Iako raspolažu s tako velikim količinama, njihov narod pažljivo postupa prema tom najvrijednijem prirodnom resursu. Danas je 98% kućanstava u Švicarskoj priključeno na sustav javne odvodnje, a otpadna voda je toliko iznimne kvalitete da se svi ljudi mogu slobodno kupati u svim rijekama i jezerima bez rizika za njihovo zdravlje. Jedan od ključnih faktora za takav stupanj pročišćavanja je i visoka tehnologija koja je implementirana u uređaje za pročišćavanje otpadnih voda.

Prvi mehaničko-biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Švicarskoj pušten je u red pred gotovo 100 godina, davne 1917. godine. No moralo je proći 40 godina kako bi na snagu stupio prvi zakon o zaštiti voda kojim se javnost obvezalo na pročišćavanje otpadnih voda. Već 1964. godine u pogonu je bilo 67 mehaničko-bioloških uređaja, a samo 18 godina poslije u pogonu ih je bilo čak 900. Do sredine 1990-ih godina u zaštitu voda je investirano 35 milijardi švicarskih franaka, a više od 90% otpadnih voda se pročišćavalo.

Zakonom je već 2006. godine propisano spaljivanje mulja u spalionicama otpada ili njegovo korištenje u cementnoj industriji, dok u RH regulatorni i institucionalni okvir za zbrinjavanje mulja još uvijek nije jasno definiran.

Danas je u Švicarskoj u pogonu oko 800 uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ukupnog kapaciteta 11 milijuna ES kojima se pročišćava 95 % otpadnih voda, a vlastita proizvodnja energije pomoću bioplina kao nusprodukta pokriva između 40 i 70 % energije potrebne za rad uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Gradi se jako malo novih uređaja, ali se zato vrše rekonstrukcije i nadogradnje već postojećih.

Iako površinom mala zemlja, preko 3000 vodno-komunalnih društava u Švicarskoj dostavljaju pitku vodu krajnjim korisnicima. Razlog tom velikom broju leži u podjeli Švicarske na kantone u kojima postoji više nadležnih društava za opskrbu vodom. Primjer je to kompleksnog sustava koji vrlo učinkovito funkcionira i od kojeg možemo štošta naučiti.Nakon izlaganja veleposlanika NJ. E. Stefana Estermanna, voditelj Jedinice za provedbu nacionalnih vodnogospodarskih projekata Hrvatskih voda Marko Veselčić je naveo odgovornosti vodnog sektora u programu te dao detaljan pregled programa suradnje.

Vlada Republike Hrvatske zadužila je Hrvatske vode da sredstva darovnice u iznosu od 21,5 milijuna švicarskih franaka usmjere kao financijsku pomoć za poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture naseljima na području Gorskog kotara obuhvaćena Okvirnim sporazumom koji su redom po prioritetima: Delnice i Fužine, Brod Moravice, Mrkopalj, Lokve, Skrad, Ravna Gora.

Projekt, čiji je promotor Republika Hrvatska posredstvom Ministarstva poljoprivrede te Ministarstva financija i koji se provodi u Hrvatskim vodama, za krajnjeg korisnika ima komunalno poduzeće Delnice koje je u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Spomenuti projekt se sastoji od tri komponente: a) tehnička pomoć u vidu izrade pripremnih studija i projektne dokumentacije, b) investicijska ulaganja u građevine javne vodoopskrbe i c) investicijska ulaganja u građevine javne odvodnje otpadnih voda.

U naseljima obuhvaćenima projektom postojeće stanje vodoopskrbe je iznimno nezadovoljavajuće. U nekim dijelovima vodoopskrbni sustav je građen u različitim vremenskim periodima, a neki manji podsustavi građeni


su individualno bez poštivanja pravila struke. Do pojedinih zaseoka vodoopskrbni sustav nije niti izgrađen, stoga je komunalno društvo Komunalac d.o.o. Delnice naručilo izradu studije „Koncepcijsko rješenje vodoopskrbnog sustava Gorskog kotara s izradom detaljnog hidrauličkog matematičkog modela - sadašnjeg i budućeg stanja razvoja i predstudija izvodljivosti“ kako bi i stanovnici tih područja imali pristup osnovnoj životnoj namirnici.

Situacija u odvodnji i pročišćavanju otpadnih voda nije nimalo bolja. U Delnicama je od ukupno 5921 stanovnika 3350 stanovnika priključeno na kanalizacijsku mrežu (56 %), dok je u Fužinama od ukupno 1593 stanovnika priključeno svega njih 350 (22 %). Osim javne mreže, neka domaćinstva se koriste i septičkim jamama. Priključenost stanovnika u ostalim naseljima jednaka je nuli te je iz tog razloga u budućnosti nužno posvetiti više pažnje u segmentu zaštite zdravlja ljudi i okoliša, a ovaj program suradnje prvi je korak prema toj budućnosti.

Takva nepogodna situacija s vodoopskrbom i odvodnjom temeljni je razlog zbog kojeg je Gorski kotar odabran za provedbu projekta, a dodatan faktor u odabiru leži u činjenici što je Gorski kotar uvelike sličan Švicarskoj: brdovita te veoma šumovita regija nalazi se na srednjoj visini od 800 metara nad morskom razinom, baš kao i pretplaninska gorja u Švicarskoj.

Desetogodišnje razdoblje isplata darovnice završava 10. prosinca 2024. godine, a po završnoj isplati sredstava prema ovom Okvirnom sporazumu Republika Hrvatska ima dužnost Švicarskoj Konfederaciji predati završno izvješće u kojem se ocjenjuje postignuće cilja ovoga Sporazuma i završno financijsko izvješće o korištenju Doprinosa. Nadamo se da će u narednom periodu ovaj cijenjeni resurs stići i do najmanje kućice u Gorskom kotaru te da otpadne vode više neće prijetiti svim živim bićima i ljepoti prirode u našem malom gorskom kraju.

Nakon pregleda programa suradnje i stanja u vodno-komunalnoj infrastrukturi u Gorskom kotaru, riječ su dobili predstavnici četiriju švicarskih kompanija: Kuster + Hager Ingenieurbüro AG, Roshard AG, Landolt + Co. AG te Georg Fischer Piping Systems, koje su ovim putem dobile priliku predstaviti svoja znanja i iskustva u odvodnji i pročišćavanju hrvatskim stručnjacima, a tim prezentacijama je skup i zatvoren.

JOSIP RUBEŠA, mag. ing. aedif.

ODRŽANA MEĐUNARODNA POSLOVNA KONFERENCIJA U ORGANIZACIJI KOMPANIJE „TEHNIX“

Kompanija Tehnix organizirala je u Dubrovniku Međunarodnu poslovnu konferenciju na kojoj je stručnjacima, znanstvenicima i direktorima iz Hrvatske i inozemstva predstavila tehnološko otkriće razvijeno u kompaniji Tehnix – suvremenu MBO-T tehnologiju za potpunu industrijsku reciklažu komunalnog miješanog i pred sortiranog otpada. Četrdesetak sudionika konferencije je u tri dana upoznavalo sustav tehnološkog otkrića kompanije Tehnix, kojim se postižu očekivani ciljevi održivog razvoja planeta i cirkularna ekonomija. Pored toga, prikazana je tehnologija industrijske reciklaže. Kompanija Tehnix dobila je stotinu svjetskih priznanja za razvoj MBO-T tehnologije kojom je moguće postići najbolje ciljeve održivog razvoja te zaštitu planeta. Novom komunalnom industrijskom reciklažom postiže se i sasvim novi razvoj jer se iz otpada izdvaja 8 vrsta sirovina potrebnih industriji. Iz organskog otpada, zelenog i poljoprivrednog otpada dobiva se eko kompost za razvoj poljoprivrede. Iz ostatka gorivog otpada proizvodi se RDF goriva energija. „Da bi se svijet održivo razvijao treba više sirovina, više energije i više novih radnih mjesta. Sve to imamo u otpadu izgradnjom tipskih MBO-T tvornica za industrijsku reciklažu. Tehnix je razvio, patentirao, projektira, gradi i proizvodi, montira i obučava upravljanje i održavanje postrojenja, to je u svemu hrvatski proizvod. Savjetujemo zajedno sa stručnjacima, ekspertima za razvoj eko znanosti primjenu najboljih tehnoloških rješenja u praksi“, rekao je direktor Tehnixa Đuro Horvat. Glavna poruka trodnevne rasprave svih sudionika konferencije u Dubrovniku je i da nitko u Republici Hrvatskoj nema pravo zaobilaziti znanost koja zajedno s industrijom ima najbolja rješenja za postizanje nacionalnih i globalnih ciljeva u gospodarenju otpadom. Poruke najvećih lidera svijeta o zaustavljanju klimatskih promjena obavezuju sve nas da zaštitimo prirodu kojoj pripadamo. Kroz raspravu sudionika konferencije postignuta je jedinstvena suglasnost za obvezujuće aktivnosti nacionalne i lokalne politike koja se bavi razvojem Republike Hrvatske, da prihvati tehnološka rješenja koja bitno doprinose razvoju Republike Hrvatske, štiti prirodu i prirodne resurse te doprinosi zadovoljstvu građana u održivosti prirode.

ODRŽANA MEĐUNARODNA POSLOVNA KONFERENCIJA U ORGANIZACIJI KOMPANIJE „TEHNIX“

Kompanija Tehnix organizirala je u Dubrovniku Međunarodnu poslovnu konferenciju na kojoj je stručnjacima, znanstvenicima i direktorima iz Hrvatske i inozemstva predstavila tehnološko otkriće razvijeno u kompaniji Tehnix – suvremenu MBO-T tehnologiju za potpunu industrijsku reciklažu komunalnog miješanog i pred sortiranog otpada. Četrdesetak sudionika konferencije je u tri dana upoznavalo sustav tehnološkog otkrića kompanije Tehnix, kojim se postižu očekivani ciljevi održivog razvoja planeta i cirkularna ekonomija. Pored toga, prikazana je tehnologija industrijske reciklaže. Kompanija Tehnix dobila je stotinu svjetskih priznanja za razvoj MBO-T tehnologije kojom je moguće postići najbolje ciljeve održivog razvoja te zaštitu planeta. Novom komunalnom industrijskom reciklažom postiže se i sasvim novi razvoj jer se iz otpada izdvaja 8 vrsta sirovina potrebnih industriji. Iz organskog otpada, zelenog i poljoprivrednog otpada dobiva se eko kompost za razvoj poljoprivrede. Iz ostatka gorivog otpada proizvodi se RDF goriva energija. „Da bi se svijet održivo razvijao treba više sirovina, više energije i više novih radnih mjesta. Sve to imamo u otpadu izgradnjom tipskih MBO-T tvornica za industrijsku reciklažu. Tehnix je razvio, patentirao, projektira, gradi i proizvodi, montira i obučava upravljanje i održavanje postrojenja, to je u svemu hrvatski proizvod. Savjetujemo zajedno sa stručnjacima, ekspertima za razvoj eko znanosti primjenu najboljih tehnoloških rješenja u praksi“, rekao je direktor Tehnixa Đuro Horvat. Glavna poruka trodnevne rasprave svih sudionika konferencije u Dubrovniku je i da nitko u Republici Hrvatskoj nema pravo zaobilaziti znanost koja zajedno s industrijom ima najbolja rješenja za postizanje nacionalnih i globalnih ciljeva u gospodarenju otpadom. Poruke najvećih lidera svijeta o zaustavljanju klimatskih promjena obavezuju sve nas da zaštitimo prirodu kojoj pripadamo. Kroz raspravu sudionika konferencije postignuta je jedinstvena suglasnost za obvezujuće aktivnosti nacionalne i lokalne politike koja se bavi razvojem Republike Hrvatske, da prihvati tehnološka rješenja koja bitno doprinose razvoju Republike Hrvatske, štiti prirodu i prirodne resurse te doprinosi zadovoljstvu građana u održivosti prirode.


Tehnološko otkriće MBO-T tehnologije je razvojna šansa kojom potpuno možemo i moramo promijeniti dosadašnji način strategije. Izgradnjom predviđenih regionalnih centara za sakupljanje komunalnog otpada te njegovo odlaganje je potpuno neprihvatljivo, suprotno direktivama Europske unije, nedopustivo s obzirom na troškove u gradnji takvih objekata s malim stupnjem reciklaže, velikom potrošnjom energije, prostora i novih odlagališta. Izgradnjom nefunkcionalnih skupih uređaja za čišćenje voda iz novih deponija guraju lokalnu upravu te gradove u financijski i ekološki bankrot te uništenje prirode i sve veće nezadovoljstvo građana Republike Hrvatske. Novi Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarenju otpadom omogućuje bitne promjene za dosadašnju strategiju koja je nametnuta bez stručnih argumenata. Analiza ekonomske i ekološke procjene nametnuta je konzultantima bez stručnjaka iz Republike Hrvatske. Namjerno ih je zaobišla kako bi manjina njih ostvarivala svoje osobne ekonomske interese. To se ne smije dogoditi jer time uzimamo održivu budućnost građanima, prirodi i Republici Hrvatskoj. Konferencijom u Dubrovniku želimo postići cilj zajedništva politike, znanstvenika, gospodarstva i nezadovoljnih građana Republike Hrvatske i nas koji tražimo od ministra, sadašnjeg i budućeg, da kroz argumente promijenimo što ne valja i složimo se s onim ciljevima kojima se može ostvariti zaštita prirode, „zero waste“, održivi razvoj te globalni ciljevi cirkularne ekonomije“, dio je zaključaka s dubrovačke konferencije. Na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku donesen je i Dubrovački eko manifest. Ovaj dokument nastao je u Dubrovniku kao plod objektivne i dovoljno kritičke rasprave domaćih znanstvenika i međunarodnih eksperata za okoliš te hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu prisutnih na konferenciji, a posebno prisutnih novinara, urednika stručnih časopisa i televizije. Manifestom smo se obavezali pomoći lokalnim vlastima da najboljim i najjeftinijim rješenjima ostvare projekte u održivom gospodarenju komunalnim otpadom i zaštiti voda bez velikih troškova, nudeći uslugu izrade projekata, studija i tehnoloških rješenja koja se financiraju putem europskih fondova i domaćih banaka, HBOR-a i drugih izvora, da se koriste MBO-T rješenja koja se sama otplaćuju, ne zagađuju zemlju, zrak, vode te ostvaruju ciljeve održivog razvoja i cirkularne ekonomije.

DUBROVAČKI EKO MANIFEST

S CILJEM KORIŠTENJA NOVIH TEHNOLOGIJA U GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM I ZAŠTITI VODA

KOJIMA POSTIŽEMO CILJEVE CIRKULARNE EKONOMIJE

Potvrđujemo, bez ikakvih ograničenja, ekološke ciljeve održivosti i korištenja resursa iz otpada, kao što su formulirani u direktivama i propisima Europske unije te nacionalnim strategijama. No, to je ipak pogrešno, dosadašnja tehnička rješenja u implementaciji, poput onih razvijenih i

primijenjenih u srednjoj Europi, ne bi se trebala smatrati „vladavinom nepromjenjivosti“ koja se želi prenijeti jedna po jedna na strukture u drugim zemljama. U tu svrhu, naše strukture stanovništva i uvjeti su previše različiti za ostvarivanje ciljeva održivosti. U gospodarenju otpadom trebamo puno više praktičnih rješenja koja ostvaruju zajedničke

europske i globalne ciljeve na konkretnu situaciju u svakoj pojedinoj zemlji, a prezentirana su na Međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku. Trebamo veći i širi spektar tipskih kvalitetnih rješenja koja nisu preuzeta kao rješenja izvana, nego su se razvila iz problemske situacije na terenu i potvrđena su u praksi. Zbog naših struktura takva određena rješenja morat će biti korištena u daleko većoj mjeri s jedne

strane decentralizacijom, a s druge strane modularne prirode svog tehničkog dizajna (koncepta). Samo na taj način, ciljevi će biti korak po korak ostvarivi te financijski održivi. Takva rješenja ne moramo razvijati, već ih imamo duže vrijeme, što u konceptualnom, što u

tehničkom pogledu. Ona samo moraju dobiti pozornost od strane države, odnosno, potrebno je donijeti odluke koje poštuju našu konkretnu strategiju i dobiti pravu priliku u primjeni. Ako Europa – kako je istaknuto više puta – svoju snagu pronalazi u svojoj raznolikosti, tada bi ta

raznolikost također morala vrijediti kod konceptualne i tehničke provedbe ciljeva zaštite okoliša. Ovakva specifična tipska rješenja daju veću dodanu vrijednost gospodarenju otpadom i zaštiti

voda. Proizvodnja ovakve inovativne opreme, sa svojim brojnim kvalificiranim radnim mjestima, pogon tih postrojenja s proizvodnjom energije razvijaju kvalificirano iskorištavanje i razvoj lokalnog „know – how“, vrednovanje je centralni faktor za nove vrijednosti i time i za privredu i stabilizaciju regionalnih struktura koja s primjenom novih rješenja ostvaruju održivi razvoj. Poruke vodećih svjetskih uglednika – generalnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, Svetog Oca pape

Franje, američkog predsjednika Baracka Obame, Europskog parlamenta te svih lidera Europske unije i svijeta, daju obavezu znanosti da ostvarenim novim tehnološkim rješenjima postignu zadane ciljeve održivog razvoja u zaustavljanju klimatskih promjena, koje ugrožavaju planet Zemlju te postižu ciljeve cirkularne ekonomije.

DUBROVAČKI EKO MANIFEST USVOJEN JE OD SVIH SUDIONIKA KONFERENCIJE OBVEZUJUĆI IH NA AKTIVNOSTI ZAUSTAVLJANJA KLIMATSKIH PROMJENA


Tehnološko otkriće MBO-T tehnologije je razvojna šansa kojom potpuno možemo i moramo promijeniti dosadašnji način strategije. Izgradnjom predviđenih regionalnih centara za sakupljanje komunalnog otpada te njegovo odlaganje je potpuno neprihvatljivo, suprotno direktivama Europske unije, nedopustivo s obzirom na troškove u gradnji takvih objekata s malim stupnjem reciklaže, velikom potrošnjom energije, prostora i novih odlagališta. Izgradnjom nefunkcionalnih skupih uređaja za čišćenje voda iz novih deponija guraju lokalnu upravu te gradove u financijski i ekološki bankrot te uništenje prirode i sve veće nezadovoljstvo građana Republike Hrvatske. Novi Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarenju otpadom omogućuje bitne promjene za dosadašnju strategiju koja je nametnuta bez stručnih argumenata. Analiza ekonomske i ekološke procjene nametnuta je konzultantima bez stručnjaka iz Republike Hrvatske. Namjerno ih je zaobišla kako bi manjina njih ostvarivala svoje osobne ekonomske interese. To se ne smije dogoditi jer time uzimamo održivu budućnost građanima, prirodi i Republici Hrvatskoj. Konferencijom u Dubrovniku želimo postići cilj zajedništva politike, znanstvenika, gospodarstva i nezadovoljnih građana Republike Hrvatske i nas koji tražimo od ministra, sadašnjeg i budućeg, da kroz argumente promijenimo što ne valja i složimo se s onim ciljevima kojima se može ostvariti zaštita prirode, „zero waste“, održivi razvoj te globalni ciljevi cirkularne ekonomije“, dio je zaključaka s dubrovačke konferencije. Na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku donesen je i Dubrovački eko manifest. Ovaj dokument nastao je u Dubrovniku kao plod objektivne i dovoljno kritičke rasprave domaćih znanstvenika i međunarodnih eksperata za okoliš te hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu prisutnih na konferenciji, a posebno prisutnih novinara, urednika stručnih časopisa i televizije. Manifestom smo se obavezali pomoći lokalnim vlastima da najboljim i najjeftinijim rješenjima ostvare projekte u održivom gospodarenju komunalnim otpadom i zaštiti voda bez velikih troškova, nudeći uslugu izrade projekata, studija i tehnoloških rješenja koja se financiraju putem europskih fondova i domaćih banaka, HBOR-a i drugih izvora, da se koriste MBO-T rješenja koja se sama otplaćuju, ne zagađuju zemlju, zrak, vode te ostvaruju ciljeve održivog razvoja i cirkularne ekonomije.

DUBROVAČKI EKO MANIFEST

S CILJEM KORIŠTENJA NOVIH TEHNOLOGIJA U GOSPODARENJU KOMUNALNIM OTPADOM I ZAŠTITI VODA

KOJIMA POSTIŽEMO CILJEVE CIRKULARNE EKONOMIJE

Potvrđujemo, bez ikakvih ograničenja, ekološke ciljeve održivosti i korištenja resursa iz otpada, kao što su formulirani u direktivama i propisima Europske unije te nacionalnim strategijama. No, to je ipak pogrešno, dosadašnja tehnička rješenja u implementaciji, poput onih razvijenih i

primijenjenih u srednjoj Europi, ne bi se trebala smatrati „vladavinom nepromjenjivosti“ koja se želi prenijeti jedna po jedna na strukture u drugim zemljama. U tu svrhu, naše strukture stanovništva i uvjeti su previše različiti za ostvarivanje ciljeva održivosti. U gospodarenju otpadom trebamo puno više praktičnih rješenja koja ostvaruju zajedničke

europske i globalne ciljeve na konkretnu situaciju u svakoj pojedinoj zemlji, a prezentirana su na Međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku. Trebamo veći i širi spektar tipskih kvalitetnih rješenja koja nisu preuzeta kao rješenja izvana, nego su se razvila iz problemske situacije na terenu i potvrđena su u praksi. Zbog naših struktura takva određena rješenja morat će biti korištena u daleko većoj mjeri s jedne

strane decentralizacijom, a s druge strane modularne prirode svog tehničkog dizajna (koncepta). Samo na taj način, ciljevi će biti korak po korak ostvarivi te financijski održivi. Takva rješenja ne moramo razvijati, već ih imamo duže vrijeme, što u konceptualnom, što u

tehničkom pogledu. Ona samo moraju dobiti pozornost od strane države, odnosno, potrebno je donijeti odluke koje poštuju našu konkretnu strategiju i dobiti pravu priliku u primjeni. Ako Europa – kako je istaknuto više puta – svoju snagu pronalazi u svojoj raznolikosti, tada bi ta

raznolikost također morala vrijediti kod konceptualne i tehničke provedbe ciljeva zaštite okoliša. Ovakva specifična tipska rješenja daju veću dodanu vrijednost gospodarenju otpadom i zaštiti

voda. Proizvodnja ovakve inovativne opreme, sa svojim brojnim kvalificiranim radnim mjestima, pogon tih postrojenja s proizvodnjom energije razvijaju kvalificirano iskorištavanje i razvoj lokalnog „know – how“, vrednovanje je centralni faktor za nove vrijednosti i time i za privredu i stabilizaciju regionalnih struktura koja s primjenom novih rješenja ostvaruju održivi razvoj. Poruke vodećih svjetskih uglednika – generalnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, Svetog Oca pape

Franje, američkog predsjednika Baracka Obame, Europskog parlamenta te svih lidera Europske unije i svijeta, daju obavezu znanosti da ostvarenim novim tehnološkim rješenjima postignu zadane ciljeve održivog razvoja u zaustavljanju klimatskih promjena, koje ugrožavaju planet Zemlju te postižu ciljeve cirkularne ekonomije.

DUBROVAČKI EKO MANIFEST USVOJEN JE OD SVIH SUDIONIKA KONFERENCIJE OBVEZUJUĆI IH NA AKTIVNOSTI ZAUSTAVLJANJA KLIMATSKIH PROMJENA

Dubrovnik, rujan 2015.


STRUČNO-POSLOVNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM „AKTUALNA PROBLEMATIKA VODOOPSKRBE I ODVODNJE“

Ove je godine u organizaciji Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacija u suradnji s Hrvatskim savezom građevinskih inženjera, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskih voda, u Šibeniku održan tradicionalni stručno-poslovni skup s međunarodnim sudjelovanjem i uz prezentaciju proizvoda i usluga pod nazivom Aktualna problematika vodoopskrbe i odvodnje. Tematske cjeline na ovogodišnjem skupu bile su:

1. Reforma vodno-komunalnog sektora u RH 2. Gubici u vodoopskrbnim sustavima 3. Optimalizacija sustava vodoopskrbe i sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda 4. Iskustva i problemi pri izradi potrebne dokumentacije i izgradnji građevina sufinanciranih

sredstvima EU

Objavljeno je 39 vrlo zanimljivih stručnih prikaza u Zborniku radova na skoro 450 stranica, a skupu je prisustvovalo preko 600 specijalista iz Hrvatske i još 27 zemalja svijeta. Drugu godinu uzastopno Republika Češka je bila zemlja partner, a generalni sponzor International Metal Fusion Corporation iz Sjedinjenih Američkih Država. Stručni obilazak iskorišten je za upoznavanje s problematikom otočne vodoopskrbe i odvodnje otoka Krapnja i Prvića te posjet Memorijalnom centru Faust Vrančić. Prigodni atraktivni domjenak na otoku Prviću uz svježe sardele, odlično vino i glazbu sudionici su, posebno oni iz inozemstva, oduševljeno prihvatili. Obilazak je kulminirao kod nositelja zlatne medalje za usluge u agroturizmu Etnoland „Dalmati“ u Pakovom selu, gdje su prezentirani običaji i način života prije moderne ere te degustirani specijaliteti ovog kraja.

STRUČNO-POSLOVNI SKUP S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM „AKTUALNA PROBLEMATIKA VODOOPSKRBE I ODVODNJE“

Ove je godine u organizaciji Hrvatske grupacije vodovoda i kanalizacija u suradnji s Hrvatskim savezom građevinskih inženjera, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskih voda, u Šibeniku održan tradicionalni stručno-poslovni skup s međunarodnim sudjelovanjem i uz prezentaciju proizvoda i usluga pod nazivom Aktualna problematika vodoopskrbe i odvodnje. Tematske cjeline na ovogodišnjem skupu bile su:

1. Reforma vodno-komunalnog sektora u RH 2. Gubici u vodoopskrbnim sustavima 3. Optimalizacija sustava vodoopskrbe i sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda 4. Iskustva i problemi pri izradi potrebne dokumentacije i izgradnji građevina sufinanciranih

sredstvima EU

Objavljeno je 39 vrlo zanimljivih stručnih prikaza u Zborniku radova na skoro 450 stranica, a skupu je prisustvovalo preko 600 specijalista iz Hrvatske i još 27 zemalja svijeta. Drugu godinu uzastopno Republika Češka je bila zemlja partner, a generalni sponzor International Metal Fusion Corporation iz Sjedinjenih Američkih Država. Stručni obilazak iskorišten je za upoznavanje s problematikom otočne vodoopskrbe i odvodnje otoka Krapnja i Prvića te posjet Memorijalnom centru Faust Vrančić. Prigodni atraktivni domjenak na otoku Prviću uz svježe sardele, odlično vino i glazbu sudionici su, posebno oni iz inozemstva, oduševljeno prihvatili. Obilazak je kulminirao kod nositelja zlatne medalje za usluge u agroturizmu Etnoland „Dalmati“ u Pakovom selu, gdje su prezentirani običaji i način života prije moderne ere te degustirani specijaliteti ovog kraja.


Ovaj je skup već prije nekoliko godina prerastao u najveću i najbrojniju stručno-poslovnu manifestaciju na ovu temu na području jugoistočne Europe, što se potvrdilo i ovaj put time da je ove godine bio najbrojniji u povijesti svoga održavanja. To nameće organizatorima dodatne obveze očuvanja vrlo visokog standarda dostignutog u realizaciji ovog skupa. Kao pun pogodak pokazalo se oslobađanje dva popodneva za poslovne aktivnosti u izložbenom prostoru uz prezentacije, a dio prezentacija (Tvrtke Sladović, Gradatin i IMC) odvijao se na parkiralištu ispred hotela. Poseban problem predstavljao je veliki broj prijava pristiglih u zadnji čas tako da je jedan manji broj sudionika morao biti smješten u tri dodatno zakupljena hotela, ali im je prehrana osigurana u središnjem objektu. Uprava i osoblje Solaris Beach Resorta maksimalno su se trudili zadovoljiti ovako veliki broj gostiju i osigurati im dobre radne uvjete. Kongresna turistička agencija Revelin i ovaj je put dokazala visoku profesionalnost osiguravajući vrhunsku pripremu i besprijekorno odvijanje skupa.

ODRŽANA 11. KONFERENCIJA EWA-e U BRUXELLESU

16. i 17. studenoga 2015. predstavnice našega Društva, predsjednica dr. sc. Mara Pavelić i potpredsjednica Iva Vidaković, sudjelovale su na godišnjoj konferenciji Europskog udruženja za vode (EWA) u Bruxellesu. Glavni cilj konferencije bio je uspostava dijaloga između Europske komisije i stručnjaka za vode, te svih ostalih dionika iz tog područja. EWA je uspjela okupiti čelne ljude koji su govorili o budućnosti upravljanja vodama i trenutnom stanju provedbe ključnih vodnih direktiva u zemljama članicama EU. O postizanju vodnih tijela raspravljalo se s aspekta okoliša, administrativnih prepreka, te sudjelovanja javnosti. Posebno se istaknula prezentacija ekonomistice Marie Salvetti o potpunom povratu troškova od vodnih usluga. Dio konferencije bio je posvećen i upravljanju rizicima od poplava s nizom primjera dobre prakse – od optimizacije kanalizacijskih sustava do primjene zelene infrastrukture u urbanim područjima.

U sklopu konferencije, dodijeljena je nagrada „Medalja William Dunbar“ koja se od 1973. godine pod pokroviteljstvom međunarodnog velesajma Messe München dodjeljuje osobi koja je imala značajan doprinos u znanosti i/ili tehnologiji upravljanja vodama i otpadnim vodama. Ove godine nagrada je dodijeljena prof. dr. sc. Lászlu Somlyódyu sa Sveučilišta tehnologije i ekonomije u Budimpešti.

Kako su na konferenciji prisustvovali predstavnici skoro svih europskih društva za zaštitu voda, bila je to odlična prilika za obnavljanje kontakata i dogovora oko zajedničkih budućih aktivnosti.


ODRŽANA 11. KONFERENCIJA EWA-e U BRUXELLESU

16. i 17. studenoga 2015. predstavnice našega Društva, predsjednica dr. sc. Mara Pavelić i potpredsjednica Iva Vidaković, sudjelovale su na godišnjoj konferenciji Europskog udruženja za vode (EWA) u Bruxellesu. Glavni cilj konferencije bio je uspostava dijaloga između Europske komisije i stručnjaka za vode, te svih ostalih dionika iz tog područja. EWA je uspjela okupiti čelne ljude koji su govorili o budućnosti upravljanja vodama i trenutnom stanju provedbe ključnih vodnih direktiva u zemljama članicama EU. O postizanju vodnih tijela raspravljalo se s aspekta okoliša, administrativnih prepreka, te sudjelovanja javnosti. Posebno se istaknula prezentacija ekonomistice Marie Salvetti o potpunom povratu troškova od vodnih usluga. Dio konferencije bio je posvećen i upravljanju rizicima od poplava s nizom primjera dobre prakse – od optimizacije kanalizacijskih sustava do primjene zelene infrastrukture u urbanim područjima.

U sklopu konferencije, dodijeljena je nagrada „Medalja William Dunbar“ koja se od 1973. godine pod pokroviteljstvom međunarodnog velesajma Messe München dodjeljuje osobi koja je imala značajan doprinos u znanosti i/ili tehnologiji upravljanja vodama i otpadnim vodama. Ove godine nagrada je dodijeljena prof. dr. sc. Lászlu Somlyódyu sa Sveučilišta tehnologije i ekonomije u Budimpešti.

Kako su na konferenciji prisustvovali predstavnici skoro svih europskih društva za zaštitu voda, bila je to odlična prilika za obnavljanje kontakata i dogovora oko zajedničkih budućih aktivnosti.

dobrog ekološkog stanja


PREGLED PREDAVANJA 1. DAN: 16. studenog 2015. Težnja prema dobrom stanju europskih voda

Nikolay Nankov (pomoćnik ministra regionalnog razvoja / Bugarska): Nove reforme u vodnom sektoru u Bugarskoj

Pavel Misiga (voditelj Jedinice za vode, Uprava C, Glavna uprava za okoliš): Europska komisija u približavanju drugog upravljačkog ciklusa – Postignuća i potrebno djelovanje

Anita Kuenitzer (Europska agencija za okoliš, ETC / Njemačka): Voda i zelena ekonomija: Perspektiva EEA

Wim Van Gils (NVO Natuurpunt / Belgija): Stajalište građana

Raymond Erpelding (ALUSEAU / Luksemburg): Stajalište općina 2. DAN: 17. studenog 2015. Prvi dio: Upravljanje oborinskim vodama i zaštita od poplava u Europi

Bruno Rakedjian (Europska komisija, Uprava C, Glavna uprava za okoliš): Trenutno stanje regulative vezano uz kišne preljeve u Europi

Prof. Harsha Ratnaweera (Sveučilište životnih znanosti / Norveška): Holistički pristup optimizaciji kanalizacije i UPOV-a koristeći „real control“

Prof. Patrick Willems (Sveučilište Leuven / Belgija): Sprečavanje bujica

Iain Blackwell (Direktor Odjela, Jacobs Engineering Group Inc. / Ujedinjeno Kraljevstvo): Obrana od poplava u Ujedinjenom Kraljevstvu – primjeri i iskustva Drugi dio: Upravljanje i ekonomski aspekti dobrog stanja europskih voda

Sander Happaerts (Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku): Mogućnosti financiranja vodnog gospodarstva iz kohezijske politike EU

Maria Salvetti (ASTEE / Francuska): Kako postići potpuni povrat troškova od vodnih usluga?

Filip Bertzbach (Aquabench GmbH / Njemačka): Benchmarking – učenje od najboljih

IVA VIDAKOVIĆ, mag.educ.biol.

UTJECAJ INDUSTRIJSKIH I KANALIZACIJSKIH OTPADNIH VODA NA SJEVERNI AKVATORIJ GRADA ROVINJA

Priobalna područja izložena su velikom broju utjecaja, kako prirodnih tako i antropogenih. Na području Jadrana je, kao i na cijelom Sredozemlju, u posljednjim desetljećima deterioracija priobalnog mora ljudskom djelatnošću postala značajan problem. Ispuštanjem otpadnih voda u more unose se razne tvari poput pesticida, deterdženata, teških metala, suspendiranih čestica, hranjivih soli i velika količina fekalnih mikroorganizma. Unosom patogena u morsku okolinu povećava se mogućnost širenja infekcija i bolesti kod ljudi i životinja direktno kroz morsku vodu i sediment ili indirektno kroz prehrambeni lanac. Isto tako, unos prekomjerne količine organske tvari može uzrokovati promjene u veličini, strukturi, proizvodnji i funkciji mikrobne zajednice i na taj način poremetiti funkcioniranje cijelog morskog priobalnog ekosustava. Stoga, kako bi se očuvalo ljudsko zdravlje i zaštitio priobalni morski okoliš potrebno je odrediti koji su glavni antropogeni čimbenici i na koji način oni utječu na taj sustav. U tu svrhu provedena je studija o utjecaju industrijskih i kanalizacijskih otpadnih voda na sjeverni akvatorij grada Rovinja (uvala Valdibora). Uvala Valdibora proteže se od starogradske jezgre Rovinja do ortopedske bolnice "Martin Horvat" na površini od oko 1,3 km2 s rasponom dubina od 5 m do 18 m. Morsko dno je relativno homogeno, sastavljeno uglavnom od pijeska u priobalnom djelu i mulja u sredini uvale. Uvala je izložena raznim vjetrovima, pogotovo buri, prema kojoj je i dobila ime. Zbog toga se ne koristi za kontinuirano sidrenje brodova. U uvali postoji nekoliko izvora otpadnih voda. Najznačajniji izvor onečišćenja je ispust tvornice za preradu ribe putem kojeg se mjesečno unosi od 15.000 do 20.000

Predsjednica HDZV s Károly Kovácsom, predsjednikom EWA


UTJECAJ INDUSTRIJSKIH I KANALIZACIJSKIH OTPADNIH VODA NA SJEVERNI AKVATORIJ GRADA ROVINJA

Priobalna područja izložena su velikom broju utjecaja, kako prirodnih tako i antropogenih. Na području Jadrana je, kao i na cijelom Sredozemlju, u posljednjim desetljećima deterioracija priobalnog mora ljudskom djelatnošću postala značajan problem. Ispuštanjem otpadnih voda u more unose se razne tvari poput pesticida, deterdženata, teških metala, suspendiranih čestica, hranjivih soli i velika količina fekalnih mikroorganizma. Unosom patogena u morsku okolinu povećava se mogućnost širenja infekcija i bolesti kod ljudi i životinja direktno kroz morsku vodu i sediment ili indirektno kroz prehrambeni lanac. Isto tako, unos prekomjerne količine organske tvari može uzrokovati promjene u veličini, strukturi, proizvodnji i funkciji mikrobne zajednice i na taj način poremetiti funkcioniranje cijelog morskog priobalnog ekosustava. Stoga, kako bi se očuvalo ljudsko zdravlje i zaštitio priobalni morski okoliš potrebno je odrediti koji su glavni antropogeni čimbenici i na koji način oni utječu na taj sustav. U tu svrhu provedena je studija o utjecaju industrijskih i kanalizacijskih otpadnih voda na sjeverni akvatorij grada Rovinja (uvala Valdibora). Uvala Valdibora proteže se od starogradske jezgre Rovinja do ortopedske bolnice "Martin Horvat" na površini od oko 1,3 km2 s rasponom dubina od 5 m do 18 m. Morsko dno je relativno homogeno, sastavljeno uglavnom od pijeska u priobalnom djelu i mulja u sredini uvale. Uvala je izložena raznim vjetrovima, pogotovo buri, prema kojoj je i dobila ime. Zbog toga se ne koristi za kontinuirano sidrenje brodova. U uvali postoji nekoliko izvora otpadnih voda. Najznačajniji izvor onečišćenja je ispust tvornice za preradu ribe putem kojeg se mjesečno unosi od 15.000 do 20.000


m3 neobrađenih otpadnih voda koje su izuzetno bogate organskim materijalom i fekalnim bakterijama. Na sjevernoj strani uvale, na 70 m od obale, nalazi se jedan od gradskih kanalizacijskih ispusta koji prima otpadne vode iz bolnice i bolničkog naselja te unosi oko 1.000 m3 neobrađenih otpadnih voda mjesečno. Na istočnoj strani uvale nalazi se kanal kroz koji se dio oborinskih voda grada slijeva u more, dok u južnom dijelu uvale kraj gradske tržnice postoji nekoliko manjih ispusta kanalizacije. Ova studija pokazala je da ispust tvornice za preradu ribe značajno utječe na sanitarnu kvalitetu mora do udaljenosti od 120 m. Na tom području registrirane su visoke razine fekalnog onečišćenja u vodenom stupcu i sedimentu koje su bile slične onima izmjerenima kraj glavnog gradskog kanalizacijskog ispusta unatoč deset puta manjoj ispuštenoj količini. Međutim, analize fekalnih sterola, koji se koriste za prepoznavanje porijekla izvora onečišćenja, pokazale su da industrijske otpadne vode ne sadrže znatne količine ljudskog fekalnog materijala. Prema tome, smatra se da visoke koncentracije fekalnih indikatora koje su zabilježene dolaze iz ribljih ostataka i njihove industrijske obrade. Dodatno, na tom području nalazi se i brojna populacija galebova koja svojim fiziološkim funkcijama pridonosi pogoršanju sanitarnih uvjeta. Na području oko kanalizacijskog ispusta bolničkog naselja koncentracije indikatora fekalnog onečišćenja prelazile su propisane granične vrijednosti, a profili sterola i njihovi omjeri potvrdili su da se radi konkretno o ljudskom fekalnom materijalu. Povremeno onečišćenje registrirano je i kraj gradske tržnice zbog direktnog ispuštanja kanalizacijskih voda iz dijela starogradske jezgre. Osim opterećenja alohtonim mikroorganizmima, uvala Valdibora prima velike količine partikulatne i otopljene organske tvari koje se bez odgovarajućeg tretmana ispuštaju u more. Zbog toga su u području u krugu od 300 m oko industrijskog ispusta zabilježeni neuobičajeni uvjeti obogaćenja organskim materijalom. Kao posljedica toga, brojnost i aktivnost mikrobne zajednice bila je značajno izmijenjena u odnosu na prirodne uvjete. Brojnost heterotrofnih bakterija, koji su glavni razgrađivači organske tvari u moru, u onečišćenom području prelazila je granice prirodnih varijacija za rovinjsko priobalno more i bila je za red veličine veća u odnosu na kontrolne postaje. Pretpostavlja se da je većina zabilježenih bakterija alohtonog porijekla, odnosno da one potječu iz procesa obrade ribe.

Ostale izmjerene komponente mikrobne zajednice pokazale su suprotan trend u odnosu na bakterije, tj. broj cijanobakterija i heterotrofnih nanoflagelata bio je znatno manji na području oko industrijskog ispusta kao posljedica nepovoljnih uvjeta za njihovu fotosintetsku aktivnost i heterotrofnu ishranu. Enzimatske aktivnosti mikrobne zajednice na području industrijskog ispusta bile su izrazito visoke dok je vrijeme razgradnje organskog materijala bilo relativno kratko ukazujući na značajnu ulogu mikroorganizama u procesima razgradnje organskog materijala. Međutim mikrobna aktivnost nije bila dovoljno brza da razgradi sav uneseni materijal, stoga je zabilježeno znatno taloženje i akumulacija masnog organskog materijala u sedimentima oko industrijskog ispusta i u jugozapadnom dijelu uvale. Akumulacijom organske tvari oko ispusta, uključujući i fekalnu, nastali su izuzetno jaki anoksični uvjeti koji su pogodni za dugotrajno očuvanje organske tvari i preživljavanje fekalnih bakterija u sedimentu. Visoke koncentracije organskog materijala u sedimentima uvale mogle bi utjecati i na akumulaciju drugih antropogenih organskih zagađivala poput ugljikovodika koji imaju značajan utjecaj na zdravlje ljudi i ekosustava.

Antropogeni utjecaj bio je vidljiv i na zajednice makroalgi na obalnim zidovima na području od industrijskog ispusta tvornice za preradu ribe do gradske tržnice, gdje su prevladavale zelene alge roda Ulva i Cladophora, dok su u prirodnim staništima dominirale zajednice makroalgi roda Cystoseira, koje su karakteristične za područja izvan antropogenog utjecaja.

Dr.sc. PAOLO PALIAGA, dipl.ing. znanosti o okolišu

UREĐAJI ZA PROČIŠĆAVANJE KOMUNALNIH OTPADNIH VODA

U AGLOMERACIJAMA OD 2.000 ES

mr.sc. Zrinka Molak Milić, dipl.ing.biol., dr.sc. Mara Pavelić, dipl.ing.bioteh. Hrvatske vode, Sektor zaštite voda, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb

Sažetak Analiziran je broj uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda (UPOV) u aglomeracijama od 2.000 ES prema informacijama za izradu izvještaja za EK po čl. 17. Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (DOPKOV). Obuhvat granica aglomeracija nije stalan a njihova veličina izražava se kroz ekvivalent stanovnika (ES). U Republici Hrvatskoj ima 281 aglomeracija s 93 UPOV-a ukupno instaliranog kapaciteta 4.088.891 ES koji generiraju oko 5,1 mil. ES. Zahtijevani stupanj pročišćavanja prema DOPKOV-u ima 34 uređaja ukupno priključenog opterećenja od oko 4,6%. Od njih su 4 UPOV-a u aglomeracijama s rokom provedbe krajem 2018. godine: Karlovac-Duga Resa, Koprivnica, Zadar i Našice koji čine 3,4% ukupnog generiranog opterećenja svih aglomeracija RH. Na vodnom području Dunava ima 42 UPOV-a instaliranog kapaciteta 2.451.500 ES (59,9% u RH). Na jadranskom vodnom području je preostalih 51 uređaj instaliranog kapaciteta 1.637.391 ES (40,1% u RH). Rađene su analize, tj. podjela UPOV-a u aglomeracijama prema vodnogospodarskim odjelima i županijama. Izvan funkcije je ukupno 7 UPOV-a, a u probnom radu ih je 5. Izvještaj može poslužiti kao podloga za promišljanje kod donošenja odluka vezanih za daljnje aktivnosti na ispunjenju zahtjeva. KLJUČNE RIJEČI: UPOV-i, aglomeracije, kapaciteti, zahtjevi Direktive (DOPKOV), usklađenost


m3 neobrađenih otpadnih voda koje su izuzetno bogate organskim materijalom i fekalnim bakterijama. Na sjevernoj strani uvale, na 70 m od obale, nalazi se jedan od gradskih kanalizacijskih ispusta koji prima otpadne vode iz bolnice i bolničkog naselja te unosi oko 1.000 m3 neobrađenih otpadnih voda mjesečno. Na istočnoj strani uvale nalazi se kanal kroz koji se dio oborinskih voda grada slijeva u more, dok u južnom dijelu uvale kraj gradske tržnice postoji nekoliko manjih ispusta kanalizacije. Ova studija pokazala je da ispust tvornice za preradu ribe značajno utječe na sanitarnu kvalitetu mora do udaljenosti od 120 m. Na tom području registrirane su visoke razine fekalnog onečišćenja u vodenom stupcu i sedimentu koje su bile slične onima izmjerenima kraj glavnog gradskog kanalizacijskog ispusta unatoč deset puta manjoj ispuštenoj količini. Međutim, analize fekalnih sterola, koji se koriste za prepoznavanje porijekla izvora onečišćenja, pokazale su da industrijske otpadne vode ne sadrže znatne količine ljudskog fekalnog materijala. Prema tome, smatra se da visoke koncentracije fekalnih indikatora koje su zabilježene dolaze iz ribljih ostataka i njihove industrijske obrade. Dodatno, na tom području nalazi se i brojna populacija galebova koja svojim fiziološkim funkcijama pridonosi pogoršanju sanitarnih uvjeta. Na području oko kanalizacijskog ispusta bolničkog naselja koncentracije indikatora fekalnog onečišćenja prelazile su propisane granične vrijednosti, a profili sterola i njihovi omjeri potvrdili su da se radi konkretno o ljudskom fekalnom materijalu. Povremeno onečišćenje registrirano je i kraj gradske tržnice zbog direktnog ispuštanja kanalizacijskih voda iz dijela starogradske jezgre. Osim opterećenja alohtonim mikroorganizmima, uvala Valdibora prima velike količine partikulatne i otopljene organske tvari koje se bez odgovarajućeg tretmana ispuštaju u more. Zbog toga su u području u krugu od 300 m oko industrijskog ispusta zabilježeni neuobičajeni uvjeti obogaćenja organskim materijalom. Kao posljedica toga, brojnost i aktivnost mikrobne zajednice bila je značajno izmijenjena u odnosu na prirodne uvjete. Brojnost heterotrofnih bakterija, koji su glavni razgrađivači organske tvari u moru, u onečišćenom području prelazila je granice prirodnih varijacija za rovinjsko priobalno more i bila je za red veličine veća u odnosu na kontrolne postaje. Pretpostavlja se da je većina zabilježenih bakterija alohtonog porijekla, odnosno da one potječu iz procesa obrade ribe.

Ostale izmjerene komponente mikrobne zajednice pokazale su suprotan trend u odnosu na bakterije, tj. broj cijanobakterija i heterotrofnih nanoflagelata bio je znatno manji na području oko industrijskog ispusta kao posljedica nepovoljnih uvjeta za njihovu fotosintetsku aktivnost i heterotrofnu ishranu. Enzimatske aktivnosti mikrobne zajednice na području industrijskog ispusta bile su izrazito visoke dok je vrijeme razgradnje organskog materijala bilo relativno kratko ukazujući na značajnu ulogu mikroorganizama u procesima razgradnje organskog materijala. Međutim mikrobna aktivnost nije bila dovoljno brza da razgradi sav uneseni materijal, stoga je zabilježeno znatno taloženje i akumulacija masnog organskog materijala u sedimentima oko industrijskog ispusta i u jugozapadnom dijelu uvale. Akumulacijom organske tvari oko ispusta, uključujući i fekalnu, nastali su izuzetno jaki anoksični uvjeti koji su pogodni za dugotrajno očuvanje organske tvari i preživljavanje fekalnih bakterija u sedimentu. Visoke koncentracije organskog materijala u sedimentima uvale mogle bi utjecati i na akumulaciju drugih antropogenih organskih zagađivala poput ugljikovodika koji imaju značajan utjecaj na zdravlje ljudi i ekosustava.

Antropogeni utjecaj bio je vidljiv i na zajednice makroalgi na obalnim zidovima na području od industrijskog ispusta tvornice za preradu ribe do gradske tržnice, gdje su prevladavale zelene alge roda Ulva i Cladophora, dok su u prirodnim staništima dominirale zajednice makroalgi roda Cystoseira, koje su karakteristične za područja izvan antropogenog utjecaja.

Dr.sc. PAOLO PALIAGA, dipl.ing. znanosti o okolišu

UREĐAJI ZA PROČIŠĆAVANJE KOMUNALNIH OTPADNIH VODA

U AGLOMERACIJAMA OD 2.000 ES

mr.sc. Zrinka Molak Milić, dipl.ing.biol., dr.sc. Mara Pavelić, dipl.ing.bioteh. Hrvatske vode, Sektor zaštite voda, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb

Sažetak Analiziran je broj uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda (UPOV) u aglomeracijama od 2.000 ES prema informacijama za izradu izvještaja za EK po čl. 17. Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (DOPKOV). Obuhvat granica aglomeracija nije stalan a njihova veličina izražava se kroz ekvivalent stanovnika (ES). U Republici Hrvatskoj ima 281 aglomeracija s 93 UPOV-a ukupno instaliranog kapaciteta 4.088.891 ES koji generiraju oko 5,1 mil. ES. Zahtijevani stupanj pročišćavanja prema DOPKOV-u ima 34 uređaja ukupno priključenog opterećenja od oko 4,6%. Od njih su 4 UPOV-a u aglomeracijama s rokom provedbe krajem 2018. godine: Karlovac-Duga Resa, Koprivnica, Zadar i Našice koji čine 3,4% ukupnog generiranog opterećenja svih aglomeracija RH. Na vodnom području Dunava ima 42 UPOV-a instaliranog kapaciteta 2.451.500 ES (59,9% u RH). Na jadranskom vodnom području je preostalih 51 uređaj instaliranog kapaciteta 1.637.391 ES (40,1% u RH). Rađene su analize, tj. podjela UPOV-a u aglomeracijama prema vodnogospodarskim odjelima i županijama. Izvan funkcije je ukupno 7 UPOV-a, a u probnom radu ih je 5. Izvještaj može poslužiti kao podloga za promišljanje kod donošenja odluka vezanih za daljnje aktivnosti na ispunjenju zahtjeva. KLJUČNE RIJEČI: UPOV-i, aglomeracije, kapaciteti, zahtjevi Direktive (DOPKOV), usklađenost


UVOD Ispunjenje zahtjeva iz Direktive Vijeća (91/271/EEZ) o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda odnosi se na rješavanje pitanja odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda na području aglomeracija s generiranim opterećenjem od 2.000 ES. Izvještaj je izrađen u svrhu sagledavanja postojećeg stanja izgrađenosti UPOV-a u aglomeracijama generiranog opterećenja od 2.000 ES. Temelji se na informacijama koje su korištene prilikom izrade izvješća za EK po članku 17. Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, prema programu njene primjene. U izvještaju su obrađene osnovne dostupne informacije o izgrađenim komunalnim uređajima u postojećim aglomeracijama dobivene na osnovi podataka prikupljenih do 30. rujna 2015. godine od javnih isporučitelja vodnih usluga. To je interni dokument Hrvatskih voda koji može poslužiti kao baza za izradu cjelovitog izvješća prema članku 16. po kojem se izvješćuje javnost o postojećem stanju, što je također obveza Republike Hrvatske. OPĆENITO O AGLOMERACIJAMA I UREĐAJIMA Zakonom o vodama aglomeracija je definirana kao područje na kojem su stanovništvo i/ili gospodarske djelatnosti dovoljno koncentrirani da se komunalne otpadne vode mogu prikupljati i odvoditi do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili do krajnje točke ispuštanja. Iz toga proizlazi da je aglomeracija osnovna teritorijalna jedinica za definiranje količine organskog biorazgradivog onečišćenja. Veličina aglomeracije izražava se kroz ekvivalent stanovnika (ES), s tim da jedan ekvivalent stanovnika znači biorazgradivo organsko opterećenje koje ima petodnevnu biokemijsku potrošnju kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno. Opterećenje aglomeracije izraženo u ES izračunava se na temelju maksimalnog prosječnog tjednog opterećenja koje dolazi na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda tijekom godine, isključujući izvanredne situacije poput velikog intenziteta oborina. Podaci o opterećenju prikupljeni su za četiri osnovne kategorije: stanovništvo (podaci o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj iz 2011. godine, od Državnog zavoda za statistiku), industriju, turizam (nekomercijalni i komercijalni) te ostale ustanove i djelatnosti (npr. vojni kompleksi i sl.). Prema Revidiranom Planu provedbe vodno-komunalnih direktiva iz studenog 2010. godine, odabran koncept identifikacije aglomeracija u Republici Hrvatskoj podrazumijeva da se područje jedne aglomeracije opslužuje jednim sustavom za prikupljanje i jednim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda. Razina odnosno stupnjevi pročišćavanja komunalnih otpadnih voda definiraju se s obzirom na veličinu organskog biorazgradivog opterećenja aglomeracije (izraženo u ES), vrstu prihvatnog vodnog tijela i osjetljivost područja prihvata. AGLOMERACIJE I UREĐAJI NA PODRUČJU RH Na području RH nalazi se 281 aglomeracija koja ima generirano opterećenje jednako ili veće od 2.000 ES, s 93 uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ukupnog instaliranog kapaciteta 4.088.891 ES. Ovim aglomeracijama obuhvaćeno je oko 89% stanovništva RH, koji žive na oko 38% ukupnog broja naselja. Aglomeracije veće od 2.000 ES generiraju oko 5,1 mil. ES, s tim da ukupno priključeno opterećenje iznosi oko 4,6% u komunalnim uređajima zahtijevanog stupnja pročišćavanja. KAPACITETI UPOV-A Cijelo vodno područje rijeke Dunav osjetljivo je područje. Na njemu se nalaze prijemnici 152 aglomeracije (generiranog opterećenja 2.922.547 ES), dok je preostalih 129 na jadranskom vodnom području, od čega će 91 aglomeracija imati ispust u području normalne osjetljivosti (generiranog opterećenja 1.728.704 ES) a 38 u osjetljivo područje (generiranog opterećenja 425.129 ES). Na vodnom području rijeke Dunav nalaze se 42 uređaja instaliranog kapaciteta od 2.451.500 ES, što čini 59,9% ukupnog instaliranog kapaciteta uređaja u RH. Preostali 51 uređaj nalazi se na jadranskom vodnom području s instaliranim kapacitetom od 1.637.391 ES što čini 40,1% ukupnog instaliranog kapaciteta uređaja u Republici Hrvatskoj (Tablica 1.). Od 93 izgrađena uređaja, 5 ima kapacitet manji/jednak 2.000 ES, a 17 ih je kapaciteta jednakog/većeg od 50.000 ES, (od čega je 8 uređaja jednako/veće od 100.000 ES: Rijeka – Delta, Split – Solin – Stupe, Zagreb, Belišće, Varaždin, Zadar, Slavonski Brod i Koprivnica). Izgrađeno je najviše uređaja s 2. stupnjem pročišćavanja (37 uređaja), ali ih je 7 izvan funkcije. Najmanje je izgrađeno uređaja s 3. stupnjem pročišćavanja (10 uređaja) od kojih su tri veća od 50.000 ES (UPOV Koprivnica sa 100.000 ES, UPOV Karlovac-Duga Resa s 98.500 ES i UPOV Slavonski Brod sa 100.000 ES).

Tablica 1. Popis uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u aglomeracijama > 2.000 ES u RH

ID Naziv uređaja ES ID Naziv uređaja ES ID Naziv uređaja ES ID Naziv uređaja ES1116 Rijeka-Delta 540.000 4009 Zaprešić 61.000 4008 Zagreb 1.200.000 5021 Koprivnica (NP)* 100.000 1131 Split-Solin-Stupe 150.000 1081 Opatija-Lovran 58.100 7004 Belišće 240.000 6077 Slavonski Brod 100.000

101105 Rovinj-Kuvi 64.900 1124 Pula Centar-Valkane 50.000 5035 Varaždin 140.000 4040 Karlovac-Duga Resa (NP)* 98.500 1058 Makarska-Sv. Petar 50.100 1024 Dubrovnik 50.000 1171 Zadar-Centar 100.000

101339 Čakovec 91.000 6008 Bjelovar 50.000

1037 Kaštela-Trogir 40.000 6064 Požega 33.500 7050 Vinkovci-Jošine 43.000 5004 Našice 15.000 1107 Šibenik 35.000 1076 Novigrad 33.000 4010 Velika Gorica 35.000 1079 Omiš 32.210 1062 Malostonski zaljev 30.000 4002 Rugvica 25.000 1006 Biograd na moru-Kumenat 27.325 1111 Rab 24.500 6012 Daruvar 23.000 1094 Poreč Jug-Debeli rt 26.000 1169 Vrsar-Petalon 22.000 2052 Imotski 10.000 1027 Hvar 25.000 4048 Križevci 20.300 1156 Umag 20.000 4051 Kutina 20.000 1109 Punat 19.240 4037 Ivanić Grad 20.000 1126 Sinj 15.000 1074 Novalja-Vrtić 14.500 1121 Savudrija 15.000 6047 Lipik Pakrac-Dobrovac 13.500 1108 Pula Sjever-Peroj 14.000 1052 Lopar 14.000 1003 Baška-Zarok 12.000 1086 Pag 10.000 1084 Orebić 10.000 1015 Cavtat 9.928 5118 Pitomača 7.500 1123 Senj 9.900 5012 Đurđevac (NP)* 9.500 1017 Cres 9.928 2163 Delnice 6.660 4018 Brckovljani 8.500 5001 Donji Miholjac 8.000 1117 Rogoznica 9.000 7071 Nuštar 5.000 7034 Otok (Vinkovci) 8.500 3056 Kanfanar (NP)* 8.000 1082 Opuzen 9.000 4045 Krapinske Toplice 3.000 7003 Beli Manastir 8.000 2003 Ogulin 7.500 1001 Banjole-Bumbište 7.000 7060 Ilok 8.000 5060 Podturen 5.900 1144 Sutivan 2.000 7029 Ivankovo 8.000

3099 Pazin 8.000 3068 Labin 7.500 3026 Buzet 7.200 6025 Garešnica 7.000 7021 Cerna 6.000 2186 Gospić 5.200 2245 Otočac 5.000 5038 Virje 5.000 2137 Vrgorac 5.000 5045 Donji Kraljevec 4.500 3024 Buje 4.000 1150 Trilj 3.500 2011 Benkovac 3.500 5018 Jalžabet 3.000 7009 Kneževi Vinogradi 2.500 4075 Sveti Ivan Zelina 2.000 4036 Hum na Sutli 2.000

1.142 Supetarska Draga 1.900 6040 Kaptol-Komarovci 1.000 5031 Podravske Sesvete 1.8001164 Vis-Luka 1.800

101294 Primošten 1.000 101127 Križ-Novoselec 500

1031 Jadranovo 500

1. STUPANJ 2. STUPANJ 3. STUPANJPRELIMINARNI

U tablici su označeni uređaji koji su u probnom radu (zeleno) i koji nisu u funkciji (narančasto)

UPOV-I S OBZIROM NA ISPUNJENJE ZAHTJEVA IZ DIREKTIVE Samo 34 uređaja imaju zahtijevani stupanj pročišćavanja. Ove aglomeracije generiraju 567.700 ES, s tim da je ukupno priključeno opterećenje 233.840 ES (4,6% ukupnog generiranog opterećenja svih aglomeracija RH). Od toga samo je 4 uređaja u aglomeracijama s ispunjenim zahtjevima vezano za stupanj pročišćavanja otpadnih voda kod kojih je rok

provedbe 2018. godina (Karlovac-Duga Resa, Koprivnica, Zadar i Našice). Ove aglomeracije s priključenih 174.561 ES čine 3,4% ukupnog generiranog opterećenja svih aglomeracija RH. Na njima su izgrađena tri UPOV-a s 3. stupnjem pročišćavanja i jedan s 2. stupnjem. Za ostale aglomeracije na kojima su ispunjeni navedeni zahtjevi rok provedbe je 2023. godina (Slika 2.). Slika 2. Udio priključenog opterećenja uređaja sa zahtijevanim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda u odnosu na ukupno generirano opterećenje aglomeracija većih od 2.000 ES


UVOD Ispunjenje zahtjeva iz Direktive Vijeća (91/271/EEZ) o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda odnosi se na rješavanje pitanja odvodnje i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda na području aglomeracija s generiranim opterećenjem od 2.000 ES. Izvještaj je izrađen u svrhu sagledavanja postojećeg stanja izgrađenosti UPOV-a u aglomeracijama generiranog opterećenja od 2.000 ES. Temelji se na informacijama koje su korištene prilikom izrade izvješća za EK po članku 17. Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, prema programu njene primjene. U izvještaju su obrađene osnovne dostupne informacije o izgrađenim komunalnim uređajima u postojećim aglomeracijama dobivene na osnovi podataka prikupljenih do 30. rujna 2015. godine od javnih isporučitelja vodnih usluga. To je interni dokument Hrvatskih voda koji može poslužiti kao baza za izradu cjelovitog izvješća prema članku 16. po kojem se izvješćuje javnost o postojećem stanju, što je također obveza Republike Hrvatske. OPĆENITO O AGLOMERACIJAMA I UREĐAJIMA Zakonom o vodama aglomeracija je definirana kao područje na kojem su stanovništvo i/ili gospodarske djelatnosti dovoljno koncentrirani da se komunalne otpadne vode mogu prikupljati i odvoditi do uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili do krajnje točke ispuštanja. Iz toga proizlazi da je aglomeracija osnovna teritorijalna jedinica za definiranje količine organskog biorazgradivog onečišćenja. Veličina aglomeracije izražava se kroz ekvivalent stanovnika (ES), s tim da jedan ekvivalent stanovnika znači biorazgradivo organsko opterećenje koje ima petodnevnu biokemijsku potrošnju kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno. Opterećenje aglomeracije izraženo u ES izračunava se na temelju maksimalnog prosječnog tjednog opterećenja koje dolazi na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda tijekom godine, isključujući izvanredne situacije poput velikog intenziteta oborina. Podaci o opterećenju prikupljeni su za četiri osnovne kategorije: stanovništvo (podaci o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj iz 2011. godine, od Državnog zavoda za statistiku), industriju, turizam (nekomercijalni i komercijalni) te ostale ustanove i djelatnosti (npr. vojni kompleksi i sl.). Prema Revidiranom Planu provedbe vodno-komunalnih direktiva iz studenog 2010. godine, odabran koncept identifikacije aglomeracija u Republici Hrvatskoj podrazumijeva da se područje jedne aglomeracije opslužuje jednim sustavom za prikupljanje i jednim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda. Razina odnosno stupnjevi pročišćavanja komunalnih otpadnih voda definiraju se s obzirom na veličinu organskog biorazgradivog opterećenja aglomeracije (izraženo u ES), vrstu prihvatnog vodnog tijela i osjetljivost područja prihvata. AGLOMERACIJE I UREĐAJI NA PODRUČJU RH Na području RH nalazi se 281 aglomeracija koja ima generirano opterećenje jednako ili veće od 2.000 ES, s 93 uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ukupnog instaliranog kapaciteta 4.088.891 ES. Ovim aglomeracijama obuhvaćeno je oko 89% stanovništva RH, koji žive na oko 38% ukupnog broja naselja. Aglomeracije veće od 2.000 ES generiraju oko 5,1 mil. ES, s tim da ukupno priključeno opterećenje iznosi oko 4,6% u komunalnim uređajima zahtijevanog stupnja pročišćavanja. KAPACITETI UPOV-A Cijelo vodno područje rijeke Dunav osjetljivo je područje. Na njemu se nalaze prijemnici 152 aglomeracije (generiranog opterećenja 2.922.547 ES), dok je preostalih 129 na jadranskom vodnom području, od čega će 91 aglomeracija imati ispust u području normalne osjetljivosti (generiranog opterećenja 1.728.704 ES) a 38 u osjetljivo područje (generiranog opterećenja 425.129 ES). Na vodnom području rijeke Dunav nalaze se 42 uređaja instaliranog kapaciteta od 2.451.500 ES, što čini 59,9% ukupnog instaliranog kapaciteta uređaja u RH. Preostali 51 uređaj nalazi se na jadranskom vodnom području s instaliranim kapacitetom od 1.637.391 ES što čini 40,1% ukupnog instaliranog kapaciteta uređaja u Republici Hrvatskoj (Tablica 1.). Od 93 izgrađena uređaja, 5 ima kapacitet manji/jednak 2.000 ES, a 17 ih je kapaciteta jednakog/većeg od 50.000 ES, (od čega je 8 uređaja jednako/veće od 100.000 ES: Rijeka – Delta, Split – Solin – Stupe, Zagreb, Belišće, Varaždin, Zadar, Slavonski Brod i Koprivnica). Izgrađeno je najviše uređaja s 2. stupnjem pročišćavanja (37 uređaja), ali ih je 7 izvan funkcije. Najmanje je izgrađeno uređaja s 3. stupnjem pročišćavanja (10 uređaja) od kojih su tri veća od 50.000 ES (UPOV Koprivnica sa 100.000 ES, UPOV Karlovac-Duga Resa s 98.500 ES i UPOV Slavonski Brod sa 100.000 ES).

Tablica 1. Popis uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u aglomeracijama > 2.000 ES u RH

ID Naziv uređaja ES ID Naziv uređaja ES ID Naziv uređaja ES ID Naziv uređaja ES1116 Rijeka-Delta 540.000 4009 Zaprešić 61.000 4008 Zagreb 1.200.000 5021 Koprivnica (NP)* 100.000 1131 Split-Solin-Stupe 150.000 1081 Opatija-Lovran 58.100 7004 Belišće 240.000 6077 Slavonski Brod 100.000

101105 Rovinj-Kuvi 64.900 1124 Pula Centar-Valkane 50.000 5035 Varaždin 140.000 4040 Karlovac-Duga Resa (NP)* 98.500 1058 Makarska-Sv. Petar 50.100 1024 Dubrovnik 50.000 1171 Zadar-Centar 100.000

101339 Čakovec 91.000 6008 Bjelovar 50.000

1037 Kaštela-Trogir 40.000 6064 Požega 33.500 7050 Vinkovci-Jošine 43.000 5004 Našice 15.000 1107 Šibenik 35.000 1076 Novigrad 33.000 4010 Velika Gorica 35.000 1079 Omiš 32.210 1062 Malostonski zaljev 30.000 4002 Rugvica 25.000 1006 Biograd na moru-Kumenat 27.325 1111 Rab 24.500 6012 Daruvar 23.000 1094 Poreč Jug-Debeli rt 26.000 1169 Vrsar-Petalon 22.000 2052 Imotski 10.000 1027 Hvar 25.000 4048 Križevci 20.300 1156 Umag 20.000 4051 Kutina 20.000 1109 Punat 19.240 4037 Ivanić Grad 20.000 1126 Sinj 15.000 1074 Novalja-Vrtić 14.500 1121 Savudrija 15.000 6047 Lipik Pakrac-Dobrovac 13.500 1108 Pula Sjever-Peroj 14.000 1052 Lopar 14.000 1003 Baška-Zarok 12.000 1086 Pag 10.000 1084 Orebić 10.000 1015 Cavtat 9.928 5118 Pitomača 7.500 1123 Senj 9.900 5012 Đurđevac (NP)* 9.500 1017 Cres 9.928 2163 Delnice 6.660 4018 Brckovljani 8.500 5001 Donji Miholjac 8.000 1117 Rogoznica 9.000 7071 Nuštar 5.000 7034 Otok (Vinkovci) 8.500 3056 Kanfanar (NP)* 8.000 1082 Opuzen 9.000 4045 Krapinske Toplice 3.000 7003 Beli Manastir 8.000 2003 Ogulin 7.500 1001 Banjole-Bumbište 7.000 7060 Ilok 8.000 5060 Podturen 5.900 1144 Sutivan 2.000 7029 Ivankovo 8.000

3099 Pazin 8.000 3068 Labin 7.500 3026 Buzet 7.200 6025 Garešnica 7.000 7021 Cerna 6.000 2186 Gospić 5.200 2245 Otočac 5.000 5038 Virje 5.000 2137 Vrgorac 5.000 5045 Donji Kraljevec 4.500 3024 Buje 4.000 1150 Trilj 3.500 2011 Benkovac 3.500 5018 Jalžabet 3.000 7009 Kneževi Vinogradi 2.500 4075 Sveti Ivan Zelina 2.000 4036 Hum na Sutli 2.000

1.142 Supetarska Draga 1.900 6040 Kaptol-Komarovci 1.000 5031 Podravske Sesvete 1.8001164 Vis-Luka 1.800

101294 Primošten 1.000 101127 Križ-Novoselec 500

1031 Jadranovo 500

1. STUPANJ 2. STUPANJ 3. STUPANJPRELIMINARNI

U tablici su označeni uređaji koji su u probnom radu (zeleno) i koji nisu u funkciji (narančasto)

UPOV-I S OBZIROM NA ISPUNJENJE ZAHTJEVA IZ DIREKTIVE Samo 34 uređaja imaju zahtijevani stupanj pročišćavanja. Ove aglomeracije generiraju 567.700 ES, s tim da je ukupno priključeno opterećenje 233.840 ES (4,6% ukupnog generiranog opterećenja svih aglomeracija RH). Od toga samo je 4 uređaja u aglomeracijama s ispunjenim zahtjevima vezano za stupanj pročišćavanja otpadnih voda kod kojih je rok

provedbe 2018. godina (Karlovac-Duga Resa, Koprivnica, Zadar i Našice). Ove aglomeracije s priključenih 174.561 ES čine 3,4% ukupnog generiranog opterećenja svih aglomeracija RH. Na njima su izgrađena tri UPOV-a s 3. stupnjem pročišćavanja i jedan s 2. stupnjem. Za ostale aglomeracije na kojima su ispunjeni navedeni zahtjevi rok provedbe je 2023. godina (Slika 2.). Slika 2. Udio priključenog opterećenja uređaja sa zahtijevanim stupnjem pročišćavanja otpadnih voda u odnosu na ukupno generirano opterećenje aglomeracija većih od 2.000 ES


UREĐAJI I AGLOMERACIJE PO VODNOGOSPODARSKIM ODJELIMA Najveći broj izgrađenih uređaja u odnosu na broj aglomeracija je na području Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana (oko 48%), dok je najmanji broj na području Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu (oko 22%). Na području Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu najmanje ih je aktivnih. Najbolji je odnos izgrađenih uređaja i uređaja koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive na području Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu, dok je najmanji broj uređaja koji ispunjavaju zahtjeve na području Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu (Slike 3. i 4.).

Slika 3. Aglomeracije i uređaji za pročišćavanje otpadnih voda po VGO–ima

Slika 4. Biorazgradivo organsko opterećenje uređaja i aglomeracija po VGO-ima

Najmanje biorazgradivog opterećenja aglomeracije generira se na području Vodnogospodarskog odjela za Dunav i Donju Dravu, iako je na tom području jedan od četiri najvećih gradova RH. Ovo se može razmatrati kroz sporiji razvoj ratom zahvaćenog područja. UREĐAJI I AGLOMERACIJE PO ŽUPANIJAMA Broj aglomeracija i komunalnih uređaja nije ravnomjerno raspoređen. Najviše aglomeracija je na području Splitsko-dalmatinske županije (33 aglomeracije), što čini 11.7% svih aglomeracija u Republici Hrvatskoj. Slijede Primorsko-goranska županija (28 aglomeracija), Vukovarsko-srijemska (22 aglomeracije) te Zadarska županija (18 aglomeracija). Najviše uređaja izgrađeno je u Istarskoj županiji (14 uređaja) koja ujedno ima i najbolji odnos broja izgrađenih uređaja

i aglomeracija. Uređaji preliminarnog pročišćavanja izgrađeni su na području županija na jadranskom vodnom području, dok su u najvećoj mjeri uređaji višeg stupnja pročišćavanja (2. i 3.) izgrađeni na području županija na vodnom području rijeke Dunav. Aglomeracija Zagreb ima najveće biorazgradivo organsko opterećenje, a kapacitet uređaja doprinosi s 29,3% kapacitetu svih komunalnih uređaja na području Republike Hrvatske i 18,8% biorazgradivog organskog opterećenja svih aglomeracija. Zagrebački uređaj (kapaciteta 1.200.000 ES) čini 24% ukupnog biorazgradivog organskog opterećenja aglomeracija u RH. Slijedi Splitsko-dalmatinska županija s 11% opterećenja svih aglomeracija ali 7% kapaciteta svih uređaja u RH te Primorsko-goranska županija s 10% opterećenja svih aglomeracija i oko 17% kapaciteta svih uređaja Republike Hrvatske. U Istarskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji najveći broj uređaja ispunjava zahtjeve iz Direktive, dok je u Karlovačkoj županiji najveće biorazgradivo organsko opterećenje uređaja iznosa 98.500 ES koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive (Slika 5.).

Slika 5. Biorazgradivo organsko opterećenje uređaja i aglomeracija po županijama

ZAKLJUČAK U 2015. godini na području Republike Hrvatske nalazi se 281 aglomeracija veća od 2.000 ES. Generirano opterećenje iznosi oko 5,1 mil. ES, a samo se 4,6% pročišćava u komunalnim uređajima zahtijevanog stupnja pročišćavanja. Na području ovih aglomeracija izgrađeno je 93 uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ukupnog instaliranog kapaciteta 4.088.891 ES, od kojih 34 ispunjavaju zahtjeve Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Od toga, 30 uređaja koji ispunjavaju zahtjeve odnosi se na aglomeracije s rokom ispunjenja zahtjeva do kraja 2023. godine, dok ni jedna aglomeracija s rokom ispunjenja do kraja 2020. godine ne ispunjava zahtjeve. S obzirom na vrlo kratak rok (2018. i 2020. godina) ispunjenja zahtjeva, javni isporučitelji vodnih usluga i jedinice lokalne samouprave trebale bi intenzivirati aktivnosti u skladu s ugovorenim rokovima u pretpristupnim pregovorima. Potrebno je tehnički i financijski ojačati sadašnja trgovačka društva, tj. ubrzati reformu komunalnog sektora. U prijelaznom razdoblju Hrvatske vode trebaju pružiti financijsku i stručnu pomoć na način da javni isporučitelji budu nositelji aktivnosti radi praćenja realizacije projekta – izgradnje a kasnije i samog upravljanja cjelokupnim sustavom. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti kvaliteti dokumentacije, budući da u relativno kratkom roku veoma mali broj izrađivača treba isporučiti značajan broj projekata.

RELEVANTNI DOKUMENTI

Direktiva 91/271/EEZ Vijeća o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.05.1991.), Nacrt Višegodišnjeg programa gradnje komunalnih vodnih građevina 2014. – 2023. (srpanj 2014.), Odluka o određivanju osjetljivih područja (Narodne novine br. 81/2010), Plan upravljanja vodnim područjima (lipanj 2013.) Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (Narodne novine br. 80/2013 i 43/2014.), Revidirani Plan provedbe vodno – komunalnih direktiva (poglavlje 27. okoliš, studeni 2010.), Uredba o uslužnim područjima (Narodne novine br. 67/14), Zakon o vodama (Narodne novine br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013 i 14/2014).

UREĐAJIIAGLOMERACIJEPOŽUPANIJAMA

Broj aglomeracija i komunalnih uređaja nije ravnomjerno raspoređen. Najviše aglomeracija je na području Splitskodalmatinske županije (33 aglomeracije), što čini 11.7% svih aglomeracija u Republici Hrvatskoj. Slijede Primorsko-goranska županija (28 aglomeracija), Vukovarsko-srijemska (22 aglomeracije) te Zadarska županija (18 aglomeracija). Najviše uređaja izgrađeno je u Istarskoj županiji (14 uređaja) koja ujedno ima i najbolji odnos broja izgrađenih uređaja i aglomeracija. Uređaji preliminarnog pročišćavanja izgrađeni su na području županija na jadranskom vodnom


UREĐAJI I AGLOMERACIJE PO VODNOGOSPODARSKIM ODJELIMA Najveći broj izgrađenih uređaja u odnosu na broj aglomeracija je na području Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana (oko 48%), dok je najmanji broj na području Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu (oko 22%). Na području Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu najmanje ih je aktivnih. Najbolji je odnos izgrađenih uređaja i uređaja koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive na području Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu, dok je najmanji broj uređaja koji ispunjavaju zahtjeve na području Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu (Slike 3. i 4.).

Slika 3. Aglomeracije i uređaji za pročišćavanje otpadnih voda po VGO–ima

Slika 4. Biorazgradivo organsko opterećenje uređaja i aglomeracija po VGO-ima

Najmanje biorazgradivog opterećenja aglomeracije generira se na području Vodnogospodarskog odjela za Dunav i Donju Dravu, iako je na tom području jedan od četiri najvećih gradova RH. Ovo se može razmatrati kroz sporiji razvoj ratom zahvaćenog područja. UREĐAJI I AGLOMERACIJE PO ŽUPANIJAMA Broj aglomeracija i komunalnih uređaja nije ravnomjerno raspoređen. Najviše aglomeracija je na području Splitsko-dalmatinske županije (33 aglomeracije), što čini 11.7% svih aglomeracija u Republici Hrvatskoj. Slijede Primorsko-goranska županija (28 aglomeracija), Vukovarsko-srijemska (22 aglomeracije) te Zadarska županija (18 aglomeracija). Najviše uređaja izgrađeno je u Istarskoj županiji (14 uređaja) koja ujedno ima i najbolji odnos broja izgrađenih uređaja

i aglomeracija. Uređaji preliminarnog pročišćavanja izgrađeni su na području županija na jadranskom vodnom području, dok su u najvećoj mjeri uređaji višeg stupnja pročišćavanja (2. i 3.) izgrađeni na području županija na vodnom području rijeke Dunav. Aglomeracija Zagreb ima najveće biorazgradivo organsko opterećenje, a kapacitet uređaja doprinosi s 29,3% kapacitetu svih komunalnih uređaja na području Republike Hrvatske i 18,8% biorazgradivog organskog opterećenja svih aglomeracija. Zagrebački uređaj (kapaciteta 1.200.000 ES) čini 24% ukupnog biorazgradivog organskog opterećenja aglomeracija u RH. Slijedi Splitsko-dalmatinska županija s 11% opterećenja svih aglomeracija ali 7% kapaciteta svih uređaja u RH te Primorsko-goranska županija s 10% opterećenja svih aglomeracija i oko 17% kapaciteta svih uređaja Republike Hrvatske. U Istarskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji najveći broj uređaja ispunjava zahtjeve iz Direktive, dok je u Karlovačkoj županiji najveće biorazgradivo organsko opterećenje uređaja iznosa 98.500 ES koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive (Slika 5.).

Slika 5. Biorazgradivo organsko opterećenje uređaja i aglomeracija po županijama

ZAKLJUČAK U 2015. godini na području Republike Hrvatske nalazi se 281 aglomeracija veća od 2.000 ES. Generirano opterećenje iznosi oko 5,1 mil. ES, a samo se 4,6% pročišćava u komunalnim uređajima zahtijevanog stupnja pročišćavanja. Na području ovih aglomeracija izgrađeno je 93 uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ukupnog instaliranog kapaciteta 4.088.891 ES, od kojih 34 ispunjavaju zahtjeve Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Od toga, 30 uređaja koji ispunjavaju zahtjeve odnosi se na aglomeracije s rokom ispunjenja zahtjeva do kraja 2023. godine, dok ni jedna aglomeracija s rokom ispunjenja do kraja 2020. godine ne ispunjava zahtjeve. S obzirom na vrlo kratak rok (2018. i 2020. godina) ispunjenja zahtjeva, javni isporučitelji vodnih usluga i jedinice lokalne samouprave trebale bi intenzivirati aktivnosti u skladu s ugovorenim rokovima u pretpristupnim pregovorima. Potrebno je tehnički i financijski ojačati sadašnja trgovačka društva, tj. ubrzati reformu komunalnog sektora. U prijelaznom razdoblju Hrvatske vode trebaju pružiti financijsku i stručnu pomoć na način da javni isporučitelji budu nositelji aktivnosti radi praćenja realizacije projekta – izgradnje a kasnije i samog upravljanja cjelokupnim sustavom. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti kvaliteti dokumentacije, budući da u relativno kratkom roku veoma mali broj izrađivača treba isporučiti značajan broj projekata.

RELEVANTNI DOKUMENTI

Direktiva 91/271/EEZ Vijeća o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.05.1991.), Nacrt Višegodišnjeg programa gradnje komunalnih vodnih građevina 2014. – 2023. (srpanj 2014.), Odluka o određivanju osjetljivih područja (Narodne novine br. 81/2010), Plan upravljanja vodnim područjima (lipanj 2013.) Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (Narodne novine br. 80/2013 i 43/2014.), Revidirani Plan provedbe vodno – komunalnih direktiva (poglavlje 27. okoliš, studeni 2010.), Uredba o uslužnim područjima (Narodne novine br. 67/14), Zakon o vodama (Narodne novine br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013 i 14/2014).

••••••••


Korištenje mulja s UPOV-a u betonskoj industriji - projekt „RESCUE“

1 Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, Hrvatska. Email: [email protected] 2 Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, Hrvatska. Email: [email protected] 3 Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, Hrvatska. Email: [email protected]

Sažetak

Postupcima pročišćavanja otpadnih voda generira se mulj, neizbježan nusprodukt svih tehnoloških procesa na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV), te ga je u skladu sa zakonskom regulativom potrebno adekvatno obraditi i zbrinuti na ekološki prihvatljiv način. U većem dijelu Europske unije (EU) problem zbrinjavanja mulja nije cjelovito riješen, a nedostatak jedinstvene legislative dodatno otežava njegovo rješavanje. Među brojnim rješenjima nalazi se i spaljivanje mulja i daljnje korištenje nusprodukata (pepeo iz ložišta spalionica) u drugim industrijskim granama. Jedno od aktualnih rješenja iz ove skupine je i zamjena dijela cementa u proizvodima betonske industrije pepelom dobivenim spaljivanjem mulja. S obzirom na porijeklo otpadne vode i primijenjene postupke pročišćavanja te načine obrade i temperaturu samog spaljivanja mulja, a što dovodi do različitih kemijskih sastava i fizikalnih karakteristika generiranog pepela, u sklopu projekta „RESCUE“ se istražuje mogućnost korištenja pepela kao zamjene za dio cementa. Dobiveni pepeo pokazuje određena pucolanska svojstva te se stoga njegovo korištenje u cementnim materijalima čini prihvatljivim s tehničkog, ali također i s ekonomskog te okolišnog aspekta. 1. Uvod – o projektu „RESCUE“

Na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1. rujna 2014. godine provodi se istraživanje u sklopu uspostavnog istraživačkog projekta „RESCUE“ („Reuse of sewage sludge in concrete industry – from microstructure to innovative construction products“). Projekt je financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost (projektom 7927), a voditelj projekta je doc. dr. sc. Dražen Vouk s Građevinskog fakulteta. Osnovni cilj ovog projekta je istraživanje mogućnosti korištenja mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u pripremi inovativnih građevnih proizvoda u betonskoj industriji. Konkretno, ispituje se mogućnost i opravdanost ugradnje pepela, kao nusprodukta pri spaljivanju

Korištenje mulja s UPOV-a u betonskoj industriji - projekt „RESCUE“

1 Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, Hrvatska. Email: [email protected] 2 Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, Hrvatska. Email: [email protected] 3 Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, Hrvatska. Email: [email protected]

Sažetak

Postupcima pročišćavanja otpadnih voda generira se mulj, neizbježan nusprodukt svih tehnoloških procesa na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV), te ga je u skladu sa zakonskom regulativom potrebno adekvatno obraditi i zbrinuti na ekološki prihvatljiv način. U većem dijelu Europske unije (EU) problem zbrinjavanja mulja nije cjelovito riješen, a nedostatak jedinstvene legislative dodatno otežava njegovo rješavanje. Među brojnim rješenjima nalazi se i spaljivanje mulja i daljnje korištenje nusprodukata (pepeo iz ložišta spalionica) u drugim industrijskim granama. Jedno od aktualnih rješenja iz ove skupine je i zamjena dijela cementa u proizvodima betonske industrije pepelom dobivenim spaljivanjem mulja. S obzirom na porijeklo otpadne vode i primijenjene postupke pročišćavanja te načine obrade i temperaturu samog spaljivanja mulja, a što dovodi do različitih kemijskih sastava i fizikalnih karakteristika generiranog pepela, u sklopu projekta „RESCUE“ se istražuje mogućnost korištenja pepela kao zamjene za dio cementa. Dobiveni pepeo pokazuje određena pucolanska svojstva te se stoga njegovo korištenje u cementnim materijalima čini prihvatljivim s tehničkog, ali također i s ekonomskog te okolišnog aspekta. 1. Uvod – o projektu „RESCUE“

Na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1. rujna 2014. godine provodi se istraživanje u sklopu uspostavnog istraživačkog projekta „RESCUE“ („Reuse of sewage sludge in concrete industry – from microstructure to innovative construction products“). Projekt je financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost (projektom 7927), a voditelj projekta je doc. dr. sc. Dražen Vouk s Građevinskog fakulteta. Osnovni cilj ovog projekta je istraživanje mogućnosti korištenja mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u pripremi inovativnih građevnih proizvoda u betonskoj industriji. Konkretno, ispituje se mogućnost i opravdanost ugradnje pepela, kao nusprodukta pri spaljivanju

D. Vouk1, D. Nakić2, N. Štirmer3


mulja s UPOV-a (Karlovac, Koprivnica, Varaždin, Zagreb i dr.), u betonske proizvode. Između ostalog, cilj istraživanja je ispitati utjecaj različitih faktora pri termičkoj obradi mulja, poput temperature spaljivanja, dodatka drugih materijala i kemijskih sastojaka (aditiva) u svrhu dobivanja materijala pogodnih za dodavanje u beton i betonsku galanteriju radi poboljšanja njihovih svojstava.

Nastojanja projektnog tima usmjerena su prema definiranju optimalnih udjela pepela zamjenjući dio cementa u betonskim mješavinama. Ovakav pristup moguć je zahvaljujući pucolanskoj aktivnosti dobivenog pepela čime su stvoreni osnovni preduvjeti primjene ovog materijala u cilju zamjene određenih udjela cementa. Na ovaj način rješava se problem zbrinjavanja mulja generiranog u procesima pročišćavanja otpadnih voda, ali se i smanjuje korištenje prirodnih resursa u proizvodnji građevnih materijala. Uz dobivanje pozitivnih rezultata u sklopu projekta "RESCUE" mulj s UPOV-a dobio bi potpuno novu dimenziju pri čemu bi isti od problema i otpada postao vrijedna sirovina u pojedinim industrijskim granama. U projektnom timu okupljeni su stručnjaci s Građevinskog fakulteta u Zagrebu (Zavod za hidrotehniku i Zavod za materijale), ali i s drugih partnerskih institucija: Geotehnički fakultet u Varaždinu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu te Imperial College London u Londonu (Velika Britanija).

2. Generiranje i spaljivanje mulja te karakteristike dobivenog pepela

U postupku pročišćavanja otpadnih voda kao nusprodukt svakog tehnološkog procesa generiraju se određene količine mulja (prvenstveno kroz izdvajanje mulja iz prethodnih i naknadnih taložnika). Projekti izgradnje UPOV-a u kojima nije riješeno konačno zbrinjavanje mulja ne mogu se smatrati potpunim jer ne obuhvaćaju sva tehnološka rješenja i povezane troškove. Troškovi obrade i zbrinjavanja mulja kod većine UPOV-a iznose oko 50 % ukupnih troškova poslovanja (Nowak i dr., 2003.), a u određenim okolnostima uz odvoz i zbrinjavanje na većim udaljenostima mogu biti i znatno veći. Iako je izgradnja UPOV-a generalno pozitivno djelovanje na okoliš kroz smanjenje otpadne tvari koja se ispušta u prijemnike, istovremeno se kroz proces pročišćavanja pojavljuju novi problemi vezani uz nastanak značajnih količina mulja koji zahtijeva adekvatno zbrinjavanje.

Količine mulja kao nusprodukta pročišćavanja otpadnih voda na svjetskoj razini konstantno se povećavaju. Na razini Europske unije (EU 27) godišnja proizvodnja mulja 2000. godine bila je ispod 9 mil. t suhe tvari (ST), dok se prema procjenama 2020. godine očekuje generiranje od gotovo 13 mil. t ST mulja (Milieu Ltd, 2010.) (slika 1).

Slika 1. Godišnja proizvodnja suhe tvari mulja na razini EU-27 (Milieu Ltd, 2010.)

Rezultati pojedinih studijskih analiza (Kocks Consult GmbH, 2010.; WYG International Ltd, 2013.) ističu kako bi na UPOV-ima većeg kapaciteta u Hrvatskoj prihvatljiv koncept obrade mulja bio postupak spaljivanja.

Spaljivanje mulja je postupak njegove obrade koji uključuje sagorijevanje unutar zatvorene jedinice čime se generira pepeo koji ima znatno manju masu i volumen u odnosu na stabiliziran i dehidriran mulj, čime je olakšano njegovo konačno zbrinjavanje. Spaljivanjem se eliminiraju okolišni i zdravstveni problemi vezani uz mulj, prije svega uništavanjem patogena i toksičnih organskih spojeva. Važno je naglasiti da današnje spalionice udovoljavaju svim zahtjevima za očuvanjem ljudskog zdravlja i kvalitete okoliša. Na razini EU se oko 22 % generiranog mulja spaljuje (Lynn i dr., 2015.).

U slučaju usvajanja koncepta spaljivanja mulja na 4 do 5 regionalnih spalionica u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i potencijalno Varaždin) generirale bi se značajne količine pepela koji u konačnici treba zbrinuti na odgovarajući način. Prema literaturnim procjenama (Donatello i Cheeseman, 2013.), na globalnoj razini, u procesima termičke obrade muljeva s UPOV-a generira se oko 1.700.000 t pepela/godina, najvećim dijelom u zemljama EU-a, SAD-u i Japanu. Sve intenzivnijom izgradnjom novih, ali i rekonstrukcijom postojećih UPOV-a navedena brojka će se konstantno povećavati.

U odnosu na kospalionice (uz suspaljivanje komunalnog otpada), prednost se u većini slučajeva daje monospalionicama (Fytili i Zabaniotou, 2006.).

Slika 2. Integracija projekta "RESCUE" u cjeloživotni ciklus pročišćavanja otpadnih voda i zbrinjavanja mulja

Ipak, spaljivanje mulja s UPOV-a ne nudi konačno rješenje po pitanju odlaganja otpadne tvari budući da oko 30 % krute tvari preostaje u obliku pepela (Malerius i Werther, 2003.). Brojna istraživanja su pokazala da se zbog svojih karakteristika i kemijskog sastava nastali pepeo (iz ložišta spalionica) može reciklirati u određenim gospodarskim granama, prvenstveno u građevinskoj industriji: u proizvodnji cementa, betona, opeke, keramike, ugradnjom u asfaltne mješavine u cestogradnji, korištenjem u mješavinama za poboljšanje tla te dodatno, što je posebice značajno, za izdvajanje fosfora kao jednog od ograničenih resursa na Zemlji. Na ovaj način gotovo se u potpunosti zatvara ciklus pročišćavanja otpadnih voda pri čemu nastaju gotovo zanemarive količine otpadne tvari koja zahtijeva odlaganje, čime se opisana praksa može smatrati dijelom tzv. cirkularne ekonomije.

Zbog bolje energetske iskoristivosti, uobičajeno se stabiliziran i dehidriran mulj koji sadrži 18 – 35 % suhe tvari (ST) prije konačnog spaljivanja suši, a potom se mulj koji sadrži 75 – 95 % ST potom uvodi u peći za spaljivanje, te se dobiva pepeo iz ložišta (eng. sewage sludge ash – SSA). Kalorijska vrijednost organskog dijela mulja slična je onoj smeđeg ugljena, dok anorganski dio nema kalorijsku vrijednost. Upravo je ova činjenica razlog da je mulj potrebno dovesti do razine od 28 do 33 % ST kako bi moglo doći do auto-termičkog sagorijevanja (bez dodavanja vanjskog goriva) (Donatello i Cheeseman, 2013.). U stabiliziranom i dehidriranom stanju mulj ima kalorijsku vrijednost u rasponu 12 – 20 MJ/kg (Donatello i dr., 2004.). Za spaljivanje mulja najčešće su korištene peći s izgaranjem u vrtložnom sloju (eng. fluidised bed).


mulja s UPOV-a (Karlovac, Koprivnica, Varaždin, Zagreb i dr.), u betonske proizvode. Između ostalog, cilj istraživanja je ispitati utjecaj različitih faktora pri termičkoj obradi mulja, poput temperature spaljivanja, dodatka drugih materijala i kemijskih sastojaka (aditiva) u svrhu dobivanja materijala pogodnih za dodavanje u beton i betonsku galanteriju radi poboljšanja njihovih svojstava.

Nastojanja projektnog tima usmjerena su prema definiranju optimalnih udjela pepela zamjenjući dio cementa u betonskim mješavinama. Ovakav pristup moguć je zahvaljujući pucolanskoj aktivnosti dobivenog pepela čime su stvoreni osnovni preduvjeti primjene ovog materijala u cilju zamjene određenih udjela cementa. Na ovaj način rješava se problem zbrinjavanja mulja generiranog u procesima pročišćavanja otpadnih voda, ali se i smanjuje korištenje prirodnih resursa u proizvodnji građevnih materijala. Uz dobivanje pozitivnih rezultata u sklopu projekta "RESCUE" mulj s UPOV-a dobio bi potpuno novu dimenziju pri čemu bi isti od problema i otpada postao vrijedna sirovina u pojedinim industrijskim granama. U projektnom timu okupljeni su stručnjaci s Građevinskog fakulteta u Zagrebu (Zavod za hidrotehniku i Zavod za materijale), ali i s drugih partnerskih institucija: Geotehnički fakultet u Varaždinu, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu te Imperial College London u Londonu (Velika Britanija).

2. Generiranje i spaljivanje mulja te karakteristike dobivenog pepela

U postupku pročišćavanja otpadnih voda kao nusprodukt svakog tehnološkog procesa generiraju se određene količine mulja (prvenstveno kroz izdvajanje mulja iz prethodnih i naknadnih taložnika). Projekti izgradnje UPOV-a u kojima nije riješeno konačno zbrinjavanje mulja ne mogu se smatrati potpunim jer ne obuhvaćaju sva tehnološka rješenja i povezane troškove. Troškovi obrade i zbrinjavanja mulja kod većine UPOV-a iznose oko 50 % ukupnih troškova poslovanja (Nowak i dr., 2003.), a u određenim okolnostima uz odvoz i zbrinjavanje na većim udaljenostima mogu biti i znatno veći. Iako je izgradnja UPOV-a generalno pozitivno djelovanje na okoliš kroz smanjenje otpadne tvari koja se ispušta u prijemnike, istovremeno se kroz proces pročišćavanja pojavljuju novi problemi vezani uz nastanak značajnih količina mulja koji zahtijeva adekvatno zbrinjavanje.

Količine mulja kao nusprodukta pročišćavanja otpadnih voda na svjetskoj razini konstantno se povećavaju. Na razini Europske unije (EU 27) godišnja proizvodnja mulja 2000. godine bila je ispod 9 mil. t suhe tvari (ST), dok se prema procjenama 2020. godine očekuje generiranje od gotovo 13 mil. t ST mulja (Milieu Ltd, 2010.) (slika 1).

Slika 1. Godišnja proizvodnja suhe tvari mulja na razini EU-27 (Milieu Ltd, 2010.)

Rezultati pojedinih studijskih analiza (Kocks Consult GmbH, 2010.; WYG International Ltd, 2013.) ističu kako bi na UPOV-ima većeg kapaciteta u Hrvatskoj prihvatljiv koncept obrade mulja bio postupak spaljivanja.

Spaljivanje mulja je postupak njegove obrade koji uključuje sagorijevanje unutar zatvorene jedinice čime se generira pepeo koji ima znatno manju masu i volumen u odnosu na stabiliziran i dehidriran mulj, čime je olakšano njegovo konačno zbrinjavanje. Spaljivanjem se eliminiraju okolišni i zdravstveni problemi vezani uz mulj, prije svega uništavanjem patogena i toksičnih organskih spojeva. Važno je naglasiti da današnje spalionice udovoljavaju svim zahtjevima za očuvanjem ljudskog zdravlja i kvalitete okoliša. Na razini EU se oko 22 % generiranog mulja spaljuje (Lynn i dr., 2015.).

U slučaju usvajanja koncepta spaljivanja mulja na 4 do 5 regionalnih spalionica u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i potencijalno Varaždin) generirale bi se značajne količine pepela koji u konačnici treba zbrinuti na odgovarajući način. Prema literaturnim procjenama (Donatello i Cheeseman, 2013.), na globalnoj razini, u procesima termičke obrade muljeva s UPOV-a generira se oko 1.700.000 t pepela/godina, najvećim dijelom u zemljama EU-a, SAD-u i Japanu. Sve intenzivnijom izgradnjom novih, ali i rekonstrukcijom postojećih UPOV-a navedena brojka će se konstantno povećavati.

U odnosu na kospalionice (uz suspaljivanje komunalnog otpada), prednost se u većini slučajeva daje monospalionicama (Fytili i Zabaniotou, 2006.).

Slika 2. Integracija projekta "RESCUE" u cjeloživotni ciklus pročišćavanja otpadnih voda i zbrinjavanja mulja

Ipak, spaljivanje mulja s UPOV-a ne nudi konačno rješenje po pitanju odlaganja otpadne tvari budući da oko 30 % krute tvari preostaje u obliku pepela (Malerius i Werther, 2003.). Brojna istraživanja su pokazala da se zbog svojih karakteristika i kemijskog sastava nastali pepeo (iz ložišta spalionica) može reciklirati u određenim gospodarskim granama, prvenstveno u građevinskoj industriji: u proizvodnji cementa, betona, opeke, keramike, ugradnjom u asfaltne mješavine u cestogradnji, korištenjem u mješavinama za poboljšanje tla te dodatno, što je posebice značajno, za izdvajanje fosfora kao jednog od ograničenih resursa na Zemlji. Na ovaj način gotovo se u potpunosti zatvara ciklus pročišćavanja otpadnih voda pri čemu nastaju gotovo zanemarive količine otpadne tvari koja zahtijeva odlaganje, čime se opisana praksa može smatrati dijelom tzv. cirkularne ekonomije.

Zbog bolje energetske iskoristivosti, uobičajeno se stabiliziran i dehidriran mulj koji sadrži 18 – 35 % suhe tvari (ST) prije konačnog spaljivanja suši, a potom se mulj koji sadrži 75 – 95 % ST potom uvodi u peći za spaljivanje, te se dobiva pepeo iz ložišta (eng. sewage sludge ash – SSA). Kalorijska vrijednost organskog dijela mulja slična je onoj smeđeg ugljena, dok anorganski dio nema kalorijsku vrijednost. Upravo je ova činjenica razlog da je mulj potrebno dovesti do razine od 28 do 33 % ST kako bi moglo doći do auto-termičkog sagorijevanja (bez dodavanja vanjskog goriva) (Donatello i Cheeseman, 2013.). U stabiliziranom i dehidriranom stanju mulj ima kalorijsku vrijednost u rasponu 12 – 20 MJ/kg (Donatello i dr., 2004.). Za spaljivanje mulja najčešće su korištene peći s izgaranjem u vrtložnom sloju (eng. fluidised bed).


Glavni kemijski elementi sadržani u SSA su silicij (Si), kalcij (Ca), željezo (Fe), aluminij (Al) i fosfor (P). Kristalni oblici Si, Ca, i Fe su nepromjenjivi kvarc (SiO2), kalcij fosfat (Ca3(PO4)2) i hematit (Fe2O3). Često je u SSA prisutna povećana koncentracija sulfata što je direktna posljedica kemijskih spojeva korištenih u nekim postupcima pročišćavanja otpadne vode (Monzo i dr., 1997.).

Posebno je značajan utjecaj porijekla otpadnih voda te vrste i količine aditiva tijekom njihove obrade, kao i postupak obrade mulja na sastav pepela. Ukoliko se koristi i tercijarni mulj, potrebno je obratiti pažnju na soli za kemijsko obaranje (precipitaciju) fosfora na bazi željeza i aluminija kojima se udjeli ovih metala u pepelu u tom slučaju mogu značajno povećati. Čak i na UPOV-ima koji rade u stacionarnim uvjetima, udio glavnih kemijskih elemenata sadržanih u SSA može značajno varirati (Weisbusch i Seyfried, 1997.; Anderson i Skerratt, 1999.). Elementi prisutni u SSA s manjim udjelima mogu još značajnije varirati i biti pod značajnim utjecajem prirode industrijske aktivnosti na području koje gravitira sustavu odvodnje.

Slika 3. Svježi mulj s oko 20-25 % ST (lijevo) i užareni mulj tijekom spaljivanja u laboratorijskim uvjetima na temperaturama 800-1000°C (desno) (istraživanje u sklopu projekta „RESCUE“)

Teški metali poput žive (Hg), kadmija (Cd), antimona (Sb), arsena (As) i olova (Pb) trebali bi spaljivanjem sagorjeti (Elled i dr., 2007.). Ipak, prema nekim istraživanjima, u SSA se pronalaze ispareni metali u tragovima uslijed njihove kondenzacije na česticama SSA nakon smanjivanja temperature unutar spalionice. Ukoliko se pepeo nakon spaljivanja odlaže, glavni problem po pitanju izluživanja teških metala predstavljaju antimon (Sb), molibden (Mo) i selen (Se). Prema tom kriteriju takav SSA u većini zemalja ne bi bio pogodan za odlaganje na odlagališta neopasnog otpada (Donatello i dr., 2010., Chen i dr., 2013.).

Osnovni minerali koji čine SSA su SiO2 i Al2O3 što stvara dobre pretpostavke za korištenje u obliku mineralnog dodatka kompozitinim materijalima na bazi Portland cementa. Značajan je i udio CaO, SO3, P2O5 i Fe2O3 (Baeza-Broton i dr., 2014.) (slika 4). Donatello i Cheeseman (2013) ističu da SSA sadrži visoke udjele fosfata, uobičajeno 10 – 20 % masenog udjela u obliku P2O5.

Porijeklo i način obrade otpadne vode i mulja na UPOV-u, kao i primijenjeni postupak za dobivanje pepela (tip peći, temperatura i način spaljivanja) uvelike utječu na fizikalne i kemijske karakteristike pepela, a samim tim i na svojstva proizvoda dobivenih njegovim korištenjem.

3. Korištenje pepela u cementnim materijalima

Iz dosadašnje svjetske prakse proizlazi više mogućih rješenja recikliranja mulja i nusprodukata njegove obrade (npr. pepela), među kojima se ističe sljedeće:

Korištenje u poljoprivredi Izdvajanje fosfora Korištenje u građevinarstvu → U funkciji poboljšanja tla

→ Pri izgradnji prometnica → U opekarskoj industriji → U betonskoj industriji

Građevinska industrija je značajan potrošač prirodnih resursa i materijala, što je čini sektorom s enormnim potencijalom za korištenje otpadnih materijala generiranih unutar područja građevinarstva, ali i kroz aktivnosti u drugim sektorima. Korištenje takvih materijala omogućava smanjenje u potrošnji energije, pridonosi očuvanju prirodnih (ne)obnovljivih resursa te reducira ogromne količine otpadnog materijala koji se odlaže u okoliš (na odlagalištima). Najveći potencijal korištenja mulja/pepela u građevinskoj industriji odnosi se na mogućnosti primjene kao zamjene za dio originalnih sirovina u betonu. Pepeo se u betonu može koristiti kao pucolanski aktivan materijal i to djelomično zamjenjujući cement, ili kao inertni filer, koji zamjenjuje pijesak i/ili fini agregat.

Pri određivanju optimalnih udjela pepela u proizvodnji pojedinih građevinskih materijala potrebno je zadovoljiti tehničke, ali i ekološke kriterije, s posebnim naglaskom na zadovoljenje socijalnog kriterija. Tehnički kriteriji uobičajeno se vrednuju analizirajući svojstvo obradljivosti, vrijeme vezanja, mehanička svojstva (tlačna i/ili vlačna čvrstoća), trajnosna svojstva (vodopropusnost i dr.). Socijalni kriterij podrazumijeva spremnost tržišta i javnosti na prihvaćanje proizvoda s recikliranim sirovinama. Ekološki kriterij podrazumijeva kontroliranje izluživanja pojedinih kemijskih elemenata i spojeva (primjerice teški metali) iz dobivenih materijala.

Nakon spaljivanja pepeo se prije ugradnje u beton podvrgava procesu mljevenja pri čemu način i vrijeme mljevenja također utječu na finoću čestica pepela. Upravo utjecaj primijenjenog postupka za dobivanje pepela na njegove fizikalne i kemijske karakteristike, ali i karakteristike cementnih mortova i betona predstavljaju jedno od nedovoljno obrađenih područja i tu se nalazi širok prostor za daljnja istraživanja gdje svoje mjesto pronalazi i projekt „RESCUE“.

U nastavku će se opisati ključni utjecaji pepela na svojstva cementnog morta i betona, prema rezultatima objavljenih istraživanja i njihova usporedba s rezultatima prvih istraživanja provedenih u sklopu projekta „RESCUE“.

Slika 4. Prosječni udjeli pojedinih oksida u pepelu dobivenom spaljivanjem mulja s UPOV-a (Vouk i dr., 2015.)


Glavni kemijski elementi sadržani u SSA su silicij (Si), kalcij (Ca), željezo (Fe), aluminij (Al) i fosfor (P). Kristalni oblici Si, Ca, i Fe su nepromjenjivi kvarc (SiO2), kalcij fosfat (Ca3(PO4)2) i hematit (Fe2O3). Često je u SSA prisutna povećana koncentracija sulfata što je direktna posljedica kemijskih spojeva korištenih u nekim postupcima pročišćavanja otpadne vode (Monzo i dr., 1997.).

Posebno je značajan utjecaj porijekla otpadnih voda te vrste i količine aditiva tijekom njihove obrade, kao i postupak obrade mulja na sastav pepela. Ukoliko se koristi i tercijarni mulj, potrebno je obratiti pažnju na soli za kemijsko obaranje (precipitaciju) fosfora na bazi željeza i aluminija kojima se udjeli ovih metala u pepelu u tom slučaju mogu značajno povećati. Čak i na UPOV-ima koji rade u stacionarnim uvjetima, udio glavnih kemijskih elemenata sadržanih u SSA može značajno varirati (Weisbusch i Seyfried, 1997.; Anderson i Skerratt, 1999.). Elementi prisutni u SSA s manjim udjelima mogu još značajnije varirati i biti pod značajnim utjecajem prirode industrijske aktivnosti na području koje gravitira sustavu odvodnje.

Slika 3. Svježi mulj s oko 20-25 % ST (lijevo) i užareni mulj tijekom spaljivanja u laboratorijskim uvjetima na temperaturama 800-1000°C (desno) (istraživanje u sklopu projekta „RESCUE“)

Teški metali poput žive (Hg), kadmija (Cd), antimona (Sb), arsena (As) i olova (Pb) trebali bi spaljivanjem sagorjeti (Elled i dr., 2007.). Ipak, prema nekim istraživanjima, u SSA se pronalaze ispareni metali u tragovima uslijed njihove kondenzacije na česticama SSA nakon smanjivanja temperature unutar spalionice. Ukoliko se pepeo nakon spaljivanja odlaže, glavni problem po pitanju izluživanja teških metala predstavljaju antimon (Sb), molibden (Mo) i selen (Se). Prema tom kriteriju takav SSA u većini zemalja ne bi bio pogodan za odlaganje na odlagališta neopasnog otpada (Donatello i dr., 2010., Chen i dr., 2013.).

Osnovni minerali koji čine SSA su SiO2 i Al2O3 što stvara dobre pretpostavke za korištenje u obliku mineralnog dodatka kompozitinim materijalima na bazi Portland cementa. Značajan je i udio CaO, SO3, P2O5 i Fe2O3 (Baeza-Broton i dr., 2014.) (slika 4). Donatello i Cheeseman (2013) ističu da SSA sadrži visoke udjele fosfata, uobičajeno 10 – 20 % masenog udjela u obliku P2O5.

Porijeklo i način obrade otpadne vode i mulja na UPOV-u, kao i primijenjeni postupak za dobivanje pepela (tip peći, temperatura i način spaljivanja) uvelike utječu na fizikalne i kemijske karakteristike pepela, a samim tim i na svojstva proizvoda dobivenih njegovim korištenjem.

3. Korištenje pepela u cementnim materijalima

Iz dosadašnje svjetske prakse proizlazi više mogućih rješenja recikliranja mulja i nusprodukata njegove obrade (npr. pepela), među kojima se ističe sljedeće:

Korištenje u poljoprivredi Izdvajanje fosfora Korištenje u građevinarstvu → U funkciji poboljšanja tla

→ Pri izgradnji prometnica → U opekarskoj industriji → U betonskoj industriji

Građevinska industrija je značajan potrošač prirodnih resursa i materijala, što je čini sektorom s enormnim potencijalom za korištenje otpadnih materijala generiranih unutar područja građevinarstva, ali i kroz aktivnosti u drugim sektorima. Korištenje takvih materijala omogućava smanjenje u potrošnji energije, pridonosi očuvanju prirodnih (ne)obnovljivih resursa te reducira ogromne količine otpadnog materijala koji se odlaže u okoliš (na odlagalištima). Najveći potencijal korištenja mulja/pepela u građevinskoj industriji odnosi se na mogućnosti primjene kao zamjene za dio originalnih sirovina u betonu. Pepeo se u betonu može koristiti kao pucolanski aktivan materijal i to djelomično zamjenjujući cement, ili kao inertni filer, koji zamjenjuje pijesak i/ili fini agregat.

Pri određivanju optimalnih udjela pepela u proizvodnji pojedinih građevinskih materijala potrebno je zadovoljiti tehničke, ali i ekološke kriterije, s posebnim naglaskom na zadovoljenje socijalnog kriterija. Tehnički kriteriji uobičajeno se vrednuju analizirajući svojstvo obradljivosti, vrijeme vezanja, mehanička svojstva (tlačna i/ili vlačna čvrstoća), trajnosna svojstva (vodopropusnost i dr.). Socijalni kriterij podrazumijeva spremnost tržišta i javnosti na prihvaćanje proizvoda s recikliranim sirovinama. Ekološki kriterij podrazumijeva kontroliranje izluživanja pojedinih kemijskih elemenata i spojeva (primjerice teški metali) iz dobivenih materijala.

Nakon spaljivanja pepeo se prije ugradnje u beton podvrgava procesu mljevenja pri čemu način i vrijeme mljevenja također utječu na finoću čestica pepela. Upravo utjecaj primijenjenog postupka za dobivanje pepela na njegove fizikalne i kemijske karakteristike, ali i karakteristike cementnih mortova i betona predstavljaju jedno od nedovoljno obrađenih područja i tu se nalazi širok prostor za daljnja istraživanja gdje svoje mjesto pronalazi i projekt „RESCUE“.

U nastavku će se opisati ključni utjecaji pepela na svojstva cementnog morta i betona, prema rezultatima objavljenih istraživanja i njihova usporedba s rezultatima prvih istraživanja provedenih u sklopu projekta „RESCUE“.

•••

Slika 5. Njega uzoraka cementnog morta s ugrađenim pepelom (lijevo) i ispitivanje mehaničkih karakteristika na istim uzorcima (desno) u laboratoriju Zavoda za materijale na Građevinskom fakultetu u Zagrebu (projekt „RESCUE“)


Uobičajeni problemi koji se javljaju pri zamjeni dijela cementa s pepelom u cementnim mortovima i betonu su vezani uglavnom uz smanjenu obradivost i povećanu potrebu za vodom, odnosno obradivost cementnog morta (betona) opada s povećanjem udjela pepela (Monzo i dr., 2003.; Garces i dr., 2008.; Vouk i dr., 2015.) (slika 6).

Navedeni nedostatak se uspješno može nadoknaditi alternativnim kemijskim dodacima kao što su plastifikatori i superplastifikatori.

Slika 6. Obradivost cementnog morta u ovisnosti o udjelu ugrađenog pepela

Što se tiče poroznosti, rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da s povećanjem udjela pepela dolazi do povećanja ukupne poroznosti cementnog morta i betona. Također, pri povećanim udjelima pepela potreba za vodom naglo raste i postaje kritičan faktor koji dovodi do izrazito slabe kompaktnosti morta i betona. Također je zaključeno da poroznost morta i betona opada s povećanjem temperature spaljivanja (Vouk i dr., 2015.).

Slika 7. Savojna i tlačna čvrstoća cementnog morta u ovisnosti o udjelu ugrađenog pepela (rezultati dobiveni u sklopu projekta „RESCUE“) (Vouk i dr., 2015.)

Ekološki utjecaj pepela prilikom korištenja u betonu obrađen je od strane više autora, te je zaključeno da je promatrano izluživanje teških metala po svim parametrima unutar dopuštenih granica, za razliku od izluživanja iz samog pepela s odlagališta kada dolazi do prekomjernog izluživanja pojedinih teških metala, prvenstveno Mo, Sb i Se.

5. Zaključak

Pozitivni rezultati istraživanja provedenih kroz projekt „RESCUE“ u značajnoj bi mjeri otvorili put recikliranju muljeva koji će se termički obrađivati. Time bi se smanjilo odlaganje u okoliš velikih količina otpadne tvari koje nastaju kao nusprodukt u procesu pročišćavanja otpadnih voda, na način njihove ugradnje u građevinske proizvode. Za pretpostaviti je da bi se u slučaju ostvarivanja pozitivnih rezultata ovog istraživanja povećao interes proizvođača građevinskih proizvoda za primjenu tehnologija u kojima se nusprodukti spaljivanja mulja koriste u proizvodnim programima.

Dosadašnji rezultati pokazuju da cementni mortovi pripremljeni s dodatkom pepela pokazuju svojstva slična kontrolnim mješavinama. Djelomična zamjena cementa pepelom dovodi do smanjenja obradivosti, povećanja poroznosti i, generalno, blagog pada čvrstoća. Ipak, može se zaključiti da je ovakvo korištenje s tehničkog, ali i okolišnog stajališta opravdano i da uz određena ograničenja udjela pepela daje zadovoljavajuće rezultate.

U cilju postizanja održivosti projekta RESCUE i privlačenja potencijalno zainteresiranih tvrtki, proizvodi s ugrađenim pepelom se, uz stroge ekološke prednosti, moraju pokazati kompetitivnima i s ekonomskog uz tehničko stajalište. Stoga će se kroz projekt usporediti proizvodi dostupni na tržištu s inovativnim proizvodima na bazi današnjeg i budućeg tržišta građevinskih materijala. Projektom „RESCUE“ uspostavlja se primjer kontinuiranog lanca „od otpada do proizvoda“. Primjenjujući „RESCUE“ kao primjer dobre prakse, ostale vrste otpada također se mogu preusmjeriti s odlagališta u inovativne građevinske proizvode s dodanom vrijednosti.

Zahvala Ovaj rad je financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (7927): "Reuse of sewage sludge in concrete industry – from microstructure to innovative construction products".

Reference Anderson, M., Skerratt, G.: The use of sewage sludge incinerator ash in brickmaking. Wastes Management. Aug., page 36, 1999. Baeza-Brotons, F., Garces, P., Paya, J., Saval, J.M.: Portland cement systems with addition of sewage sludge ash. Application in concretes for the manufacture of blocks., Journal of Cleaner Production, http://dx.doi.org/10.1016/ j.clerpo.2014.06.072, 2014. Chen, M., Blanc, D., Gautier, M., Mehu, J., Gourdon, R.: Environmental and technical assessments of the potential utilization of sewage sludge ashes (SSAs) as secondary raw materials in construction. Waste Manage. 33, pp 1268-1275, 2013. Donatello, S., Cheeseman, C., Tyrer, M., Biggs; A.: Sustainable construction products containing sewage sludge ash., Department of Civil and Environmental Engineering, South Kensington campus, Imperial College London, SW7 2AZ. *Akristos Ltd., Innovation Centre 1, Keele University Business Park, Keele, Staffordshire, ST5 5NB, 2004. Donatello, S., Tyrer, M., Cheeseman, C.R.: Comparison of test methods to assess pozzolanic activity. Cem. Concr. Compos. 32, pp 63-71, 2010. Donatello, S., Cheeseman, C.R.: Recycling and recovery routes for incinerated sewage sludge ash (SSA): A review. Waste Manage. 33, pp 2328-2340, 2013. Elled, A.L., Amand, L.E., Leckner, B., Andersson, B.A., 2007. The fate of trace elements in fluidised bed combustion of sewage sludge and wood. Fuel 86, 843-852. Fytili, D., Zabaniotou, A.: Utilization of sewage sludge in EU aplication of old and new methods – A review. Renewable and Sustainable Energy Reviews, doi:10.1016/j.rser.2006.05.014, 2006. Garces P., Perez-Carrion, M., Garcia-Alcocel, E., Paya, J., Monzo, J., Borrachero, M.V.: Mechanical and physical properties of cement blended with sewage sludge ash. Waste Manage. 28, pp 2495-2502, 2008. Kocks Consult GmbH: Konceptualna studija zbrinjavanja otpadnog mulja - CUPOV Zagreb, Zagrebačke otpadne vode, Zagreb, 2010. Lynn, C.J., Dhir, R.K., Ghataora, G.S., West, R.P., 2015. Sewage sludge ash characteristics and potential for use in concrete. Construction and Building Materials. 98, 767-779, 2015. Malerius, O., Werther, J.: Modelling the adsorption of mercury in the flue gas of sewage sludge incineration. Chem. Eng. J. 96: 197-205, 2003. Milieu Ltd: Environmental, economic and social impacts of the use of sewage sludge on land, Final Report, Part III: Project Interim Reports, Brussels, 2010. Monzo, J., Paya, J., Borrachero, M.V., Bellver, A. Peris-Mora, E.: Study of cement-based mortars containing spanish ground sewage sludge ash. Stud. Environ. Sci. 71, pp 349-354, 1997. Monzo, J., Paya, J., Borrachero, M.V., Girbes, I.: Reuse of sewage sludge ashes (SSA) in cement mixtures: the effect of SSA on the workability of cement mortars. Waste Manage. 23, pp 373-381, 2003. Nowak, O.; Kuehn, V.; Zessner, M.: Sludge management of small water and wastewater treatment plants, Water Science and Technology, Vol 48, 11-12, 33-41, 2003. Pan, S.C., Tseng, D.H., Lee, C.C., Lee, C.: Influence of the fineness of sewage sludge ash on the mortar properties. Waste Manage. 33, pp 1749-1754, 2003. Tay, J.H.: Potential use of sewage sludge ash as construction material. Resour. Conserv. Recy. 13, 53-58, 1986. Vouk, D., Nakic, D., Stirmer, N., 2015a. Reuse of sewage sludge – problems and possibilities. Proceedings of the International Conference IWWATV 2015, Athens, Greece. <available on: http://iwwatv.uest.gr/ proceedings/pdf/Vouk_et_al.pdf> Weisbuch, B., Seyfried, C.F.: Utilization of sewage sludge ashes in the brick and tile industry. Water. Sci. Technol. 36 (11), pp 251-258, 1997. WYG International Ltd & WYG savjetovanje d.o.o. & WYG Ireland & FCG International Ltd: Obrada i zbrinjavanje otpada i mulja generiranog pročišćavanjem otpadnih voda na javnim sustavima odvodnje otpadnih voda gradova i općina u hrvatskim županijama, Tehničko-ekonomska studija, Projekt zaštite voda od onečišćenja na priobalnom području 2, 2013.

Unutar dosadašnjih istraživanja može se zamijetiti generalni trend smanjenja tlačne čvrstoće i čvrstoće na savijanje s povećanjem udjela SSA. Ipak, uspoređujući rezultate pojedinih autora, zamjetne su značajne razlike u apsolutnim vrijednostima dobivenih rezultata. Primjerice, zamjena 20 % Portland cementa s SSA dovodi do različitih smanjenja tlačne čvrstoće: 24 % (Donatello et al., 2010.), 52 % (Pan et al., 2003.), 32 % (Tay, 1986.).

Postoje i istraživanja u kojima su mortovi s dodatkom SSA (i do 20 %) pokazali jednakovrijedne ili čak veće čvrstoće u odnosu na referentne mješavine (Vouk i dr., 2015.) (slika 7).


Uobičajeni problemi koji se javljaju pri zamjeni dijela cementa s pepelom u cementnim mortovima i betonu su vezani uglavnom uz smanjenu obradivost i povećanu potrebu za vodom, odnosno obradivost cementnog morta (betona) opada s povećanjem udjela pepela (Monzo i dr., 2003.; Garces i dr., 2008.; Vouk i dr., 2015.) (slika 6).

Navedeni nedostatak se uspješno može nadoknaditi alternativnim kemijskim dodacima kao što su plastifikatori i superplastifikatori.

Slika 6. Obradivost cementnog morta u ovisnosti o udjelu ugrađenog pepela

Što se tiče poroznosti, rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da s povećanjem udjela pepela dolazi do povećanja ukupne poroznosti cementnog morta i betona. Također, pri povećanim udjelima pepela potreba za vodom naglo raste i postaje kritičan faktor koji dovodi do izrazito slabe kompaktnosti morta i betona. Također je zaključeno da poroznost morta i betona opada s povećanjem temperature spaljivanja (Vouk i dr., 2015.).

Slika 7. Savojna i tlačna čvrstoća cementnog morta u ovisnosti o udjelu ugrađenog pepela (rezultati dobiveni u sklopu projekta „RESCUE“) (Vouk i dr., 2015.)

Ekološki utjecaj pepela prilikom korištenja u betonu obrađen je od strane više autora, te je zaključeno da je promatrano izluživanje teških metala po svim parametrima unutar dopuštenih granica, za razliku od izluživanja iz samog pepela s odlagališta kada dolazi do prekomjernog izluživanja pojedinih teških metala, prvenstveno Mo, Sb i Se.

5. Zaključak

Pozitivni rezultati istraživanja provedenih kroz projekt „RESCUE“ u značajnoj bi mjeri otvorili put recikliranju muljeva koji će se termički obrađivati. Time bi se smanjilo odlaganje u okoliš velikih količina otpadne tvari koje nastaju kao nusprodukt u procesu pročišćavanja otpadnih voda, na način njihove ugradnje u građevinske proizvode. Za pretpostaviti je da bi se u slučaju ostvarivanja pozitivnih rezultata ovog istraživanja povećao interes proizvođača građevinskih proizvoda za primjenu tehnologija u kojima se nusprodukti spaljivanja mulja koriste u proizvodnim programima.

Dosadašnji rezultati pokazuju da cementni mortovi pripremljeni s dodatkom pepela pokazuju svojstva slična kontrolnim mješavinama. Djelomična zamjena cementa pepelom dovodi do smanjenja obradivosti, povećanja poroznosti i, generalno, blagog pada čvrstoća. Ipak, može se zaključiti da je ovakvo korištenje s tehničkog, ali i okolišnog stajališta opravdano i da uz određena ograničenja udjela pepela daje zadovoljavajuće rezultate.

U cilju postizanja održivosti projekta RESCUE i privlačenja potencijalno zainteresiranih tvrtki, proizvodi s ugrađenim pepelom se, uz stroge ekološke prednosti, moraju pokazati kompetitivnima i s ekonomskog uz tehničko stajalište. Stoga će se kroz projekt usporediti proizvodi dostupni na tržištu s inovativnim proizvodima na bazi današnjeg i budućeg tržišta građevinskih materijala. Projektom „RESCUE“ uspostavlja se primjer kontinuiranog lanca „od otpada do proizvoda“. Primjenjujući „RESCUE“ kao primjer dobre prakse, ostale vrste otpada također se mogu preusmjeriti s odlagališta u inovativne građevinske proizvode s dodanom vrijednosti.

Zahvala Ovaj rad je financirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (7927): "Reuse of sewage sludge in concrete industry – from microstructure to innovative construction products".

Reference Anderson, M., Skerratt, G.: The use of sewage sludge incinerator ash in brickmaking. Wastes Management. Aug., page 36, 1999. Baeza-Brotons, F., Garces, P., Paya, J., Saval, J.M.: Portland cement systems with addition of sewage sludge ash. Application in concretes for the manufacture of blocks., Journal of Cleaner Production, http://dx.doi.org/10.1016/ j.clerpo.2014.06.072, 2014. Chen, M., Blanc, D., Gautier, M., Mehu, J., Gourdon, R.: Environmental and technical assessments of the potential utilization of sewage sludge ashes (SSAs) as secondary raw materials in construction. Waste Manage. 33, pp 1268-1275, 2013. Donatello, S., Cheeseman, C., Tyrer, M., Biggs; A.: Sustainable construction products containing sewage sludge ash., Department of Civil and Environmental Engineering, South Kensington campus, Imperial College London, SW7 2AZ. *Akristos Ltd., Innovation Centre 1, Keele University Business Park, Keele, Staffordshire, ST5 5NB, 2004. Donatello, S., Tyrer, M., Cheeseman, C.R.: Comparison of test methods to assess pozzolanic activity. Cem. Concr. Compos. 32, pp 63-71, 2010. Donatello, S., Cheeseman, C.R.: Recycling and recovery routes for incinerated sewage sludge ash (SSA): A review. Waste Manage. 33, pp 2328-2340, 2013. Elled, A.L., Amand, L.E., Leckner, B., Andersson, B.A., 2007. The fate of trace elements in fluidised bed combustion of sewage sludge and wood. Fuel 86, 843-852. Fytili, D., Zabaniotou, A.: Utilization of sewage sludge in EU aplication of old and new methods – A review. Renewable and Sustainable Energy Reviews, doi:10.1016/j.rser.2006.05.014, 2006. Garces P., Perez-Carrion, M., Garcia-Alcocel, E., Paya, J., Monzo, J., Borrachero, M.V.: Mechanical and physical properties of cement blended with sewage sludge ash. Waste Manage. 28, pp 2495-2502, 2008. Kocks Consult GmbH: Konceptualna studija zbrinjavanja otpadnog mulja - CUPOV Zagreb, Zagrebačke otpadne vode, Zagreb, 2010. Lynn, C.J., Dhir, R.K., Ghataora, G.S., West, R.P., 2015. Sewage sludge ash characteristics and potential for use in concrete. Construction and Building Materials. 98, 767-779, 2015. Malerius, O., Werther, J.: Modelling the adsorption of mercury in the flue gas of sewage sludge incineration. Chem. Eng. J. 96: 197-205, 2003. Milieu Ltd: Environmental, economic and social impacts of the use of sewage sludge on land, Final Report, Part III: Project Interim Reports, Brussels, 2010. Monzo, J., Paya, J., Borrachero, M.V., Bellver, A. Peris-Mora, E.: Study of cement-based mortars containing spanish ground sewage sludge ash. Stud. Environ. Sci. 71, pp 349-354, 1997. Monzo, J., Paya, J., Borrachero, M.V., Girbes, I.: Reuse of sewage sludge ashes (SSA) in cement mixtures: the effect of SSA on the workability of cement mortars. Waste Manage. 23, pp 373-381, 2003. Nowak, O.; Kuehn, V.; Zessner, M.: Sludge management of small water and wastewater treatment plants, Water Science and Technology, Vol 48, 11-12, 33-41, 2003. Pan, S.C., Tseng, D.H., Lee, C.C., Lee, C.: Influence of the fineness of sewage sludge ash on the mortar properties. Waste Manage. 33, pp 1749-1754, 2003. Tay, J.H.: Potential use of sewage sludge ash as construction material. Resour. Conserv. Recy. 13, 53-58, 1986. Vouk, D., Nakic, D., Stirmer, N., 2015a. Reuse of sewage sludge – problems and possibilities. Proceedings of the International Conference IWWATV 2015, Athens, Greece. <available on: http://iwwatv.uest.gr/ proceedings/pdf/Vouk_et_al.pdf> Weisbuch, B., Seyfried, C.F.: Utilization of sewage sludge ashes in the brick and tile industry. Water. Sci. Technol. 36 (11), pp 251-258, 1997. WYG International Ltd & WYG savjetovanje d.o.o. & WYG Ireland & FCG International Ltd: Obrada i zbrinjavanje otpada i mulja generiranog pročišćavanjem otpadnih voda na javnim sustavima odvodnje otpadnih voda gradova i općina u hrvatskim županijama, Tehničko-ekonomska studija, Projekt zaštite voda od onečišćenja na priobalnom području 2, 2013.

••

•

•

••

•

•

•

••

••

•

•

•

•

••

••


PREGLED DOSADAŠNJIH HIDROGEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JUŽNOG DIJELA ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA

1. UVOD

Na širem području Zagreba sve veća potreba za vodom, ali i sve veća ugroženost podzemnih voda od onečišćenja nameću potrebu za stalnim istraživanjem i pridobivanjem novih količina podzemnih voda. Potencijalno područje novih rezerva podzemne vode prema regionalnim hidrogeološkim pokazateljima nalazi se u južnom dijelu zagrebačkog vodonosnika.

Zagrebački vodonosnik nalazi se u prostranom aluviju rijeke Save od "Podsusedskog praga" na zapadu prema Sisku na istoku (slika 1.). Prema istoku vodonosnik je otvoren i definiran zonom promjene granulometrijskog sastava, prijelazom šljunka u pijesak. Sjeverna granica vodonosnika vrlo je točno definirana i ide od Podsuseda te podnožjem južnih obronaka Medvednice sve do Dugog Sela. Južna granica vodonosnika preliminarno je definirana 1973. godine i povučena trasom terasnog ocrta na potezu Rakitje – Stupnički Obrež - Gornji Stupnik – Donji Stupnik – Demerje – Zadvorsko – Obrež – Lukavec – Turopoljska Petrovina – Okuje – Mraclin, budući da u to vrijeme nije bilo sustavnih hidrogeoloških istraživanja tog područja, kao ni bušotina južno od te linije, a postavljena je na temelju dotad dokazanog prostiranja šljunčanog vodonosnika. Sjeverno od te granice nalaze se sva crpilišta javne vodoopskrbe (Stara Loza, Prečko, Horvati, Vrbik, Žitnjak, Sašnjak, Petruševec i Ivanja Reka sjeverno od Save, te Mala Mlaka, Zapruđe, Velika Gorica i Črnkovec-Kosnica južno od Save).

Za razliku od južnog dijela zagrebačkog vodonosnika, ovo područje je zadnjih pola stoljeća intezivno istraživano s preko 500 strukturnih i piezometarskih bušotina i bušenih zdenaca. Zato brojne hidrogeološke studije i matematički modeli izrađeni tijekom zadnjih 30 godina navedenu liniju imaju kao granicu vodonosnika, odnosno kao "rubni uvjet s nultim dotokom". U međuvremenu je, zbog rješavanja problema lokalne vodoopskrbe, na području između Kerestinca na zapadu i Bune na istoku izvedeno tridesetak bušenih zdenaca i dvadesetak istraživačkih bušotina južno od navedene granice i većina je dokazala postojanje šljunčanih naslaga znatne debljine (i preko 40 m). Istraživano je područje od

KALKAN d.o.o., eksluzivni uvoznik za HR • Vida Došena 24 • HR-10090 Zagreb • Tel. +385 1 3816986Mobil +385 98 9688840 • Mobil +385 98 1936848 • [email protected] • [email protected]

Bilfinger Water Technologies GmbHGlobal Business Unit Vacuum Technology

Vakuumska kanalizacija predstavlja ekolo�ki, tehni�ki i ekonomski najpovoljnije rje�enje odvodnje otpadnih voda:

- na podru�jima za�tite izvori�ta vode za pi�e, odnosno vodoza�titnim podru�jima;- na ravni�arskim terenima i terenima sa visokim razinama podzemnih voda;

- u starim gradskim jezgrama;- na podru�jima male gusto�e naseljenosti;

- u turisti�kim mjestima s promjenjivim intenzitetom kori�tenja kanalizacijskog sustava i potrebom za odstranjenjem neugodnih mirisa;

- nepovoljnim topografskim uvjetima �mo�varni i/ili stjenoviti tereni);- u marinama;

- svugdje gdje odvodnja otpadnih voda zahtijeva elegantan pristup.

Na�a ROEDIGER® ekipa posjeduje vi�egodi�nje iskustvo u projektiranju i izvo�enju sustava prema normama EN 1091 + DWA-A 116-1.

Rado �emo meritorno savjetovati pri svakom projektu.

Vodeći svjetski proizvođač vakuumske tehnologije® ® Airvac i Roevac

PREGLED DOSADAŠNJIH HIDROGEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JUŽNOG DIJELA ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA

1. UVOD

Na širem području Zagreba sve veća potreba za vodom, ali i sve veća ugroženost podzemnih voda od onečišćenja nameću potrebu za stalnim istraživanjem i pridobivanjem novih količina podzemnih voda. Potencijalno područje novih rezerva podzemne vode prema regionalnim hidrogeološkim pokazateljima nalazi se u južnom dijelu zagrebačkog vodonosnika.

Zagrebački vodonosnik nalazi se u prostranom aluviju rijeke Save od "Podsusedskog praga" na zapadu prema Sisku na istoku (slika 1.). Prema istoku vodonosnik je otvoren i definiran zonom promjene granulometrijskog sastava, prijelazom šljunka u pijesak. Sjeverna granica vodonosnika vrlo je točno definirana i ide od Podsuseda te podnožjem južnih obronaka Medvednice sve do Dugog Sela. Južna granica vodonosnika preliminarno je definirana 1973. godine i povučena trasom terasnog ocrta na potezu Rakitje – Stupnički Obrež - Gornji Stupnik – Donji Stupnik – Demerje – Zadvorsko – Obrež – Lukavec – Turopoljska Petrovina – Okuje – Mraclin, budući da u to vrijeme nije bilo sustavnih hidrogeoloških istraživanja tog područja, kao ni bušotina južno od te linije, a postavljena je na temelju dotad dokazanog prostiranja šljunčanog vodonosnika. Sjeverno od te granice nalaze se sva crpilišta javne vodoopskrbe (Stara Loza, Prečko, Horvati, Vrbik, Žitnjak, Sašnjak, Petruševec i Ivanja Reka sjeverno od Save, te Mala Mlaka, Zapruđe, Velika Gorica i Črnkovec-Kosnica južno od Save).

Za razliku od južnog dijela zagrebačkog vodonosnika, ovo područje je zadnjih pola stoljeća intezivno istraživano s preko 500 strukturnih i piezometarskih bušotina i bušenih zdenaca. Zato brojne hidrogeološke studije i matematički modeli izrađeni tijekom zadnjih 30 godina navedenu liniju imaju kao granicu vodonosnika, odnosno kao "rubni uvjet s nultim dotokom". U međuvremenu je, zbog rješavanja problema lokalne vodoopskrbe, na području između Kerestinca na zapadu i Bune na istoku izvedeno tridesetak bušenih zdenaca i dvadesetak istraživačkih bušotina južno od navedene granice i većina je dokazala postojanje šljunčanih naslaga znatne debljine (i preko 40 m). Istraživano je područje od

mr.sc. Daria Čupić, dipl.ing.geol. i doc.dr.sc. Siniša Širac, dipl.ing.kem. Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, E-mail: [email protected]; [email protected]


oko 250 km2 na kojem postoji šljunčani vodonosnik koji do sada nije sustavno istražen. Ovaj rad sadrži dio rezultata istraživanja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta provedenih u okviru projekta „Hidrogeološka istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika“ čiji su investitor Hrvatske vode. 2. SUSTAVNA ISTRAŽIVANJA ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA KAO STRATEŠKE ZALIHE PODZEMNIH VODA Zagrebački vodonosnik pripada trećoj razini strateških zaliha podzemnih voda, a to su područja iz kojih se voda intenzivno, a negdje i skoro maksimalno crpi. S ciljem osiguranja dovoljnih količina pitke vode u širem području Zagreba postoji velik broj istraživanja. Prvo sustavno istraživanje karakteristika zagrebačkog vodonosnika provedeno je 1998. god. (Blašković i Dragičević, 1998). Prikazane su litološke značajke sedimenata koji izgrađuju zagrebački vodnosnik i njihova sveza s hidrogeološkim značajkama. Navedeno istraživanje predstavlja temelj za mnoga kasnija istraživanja. Prirodni hidrogeokemijski uvjeti u vodonosniku započinju se istraživati od 2000 god. pomoću prirodnih i radioaktivnih izotopa koji omogućuju ocjenu napajanja i dinamike podzemne vode u vodonosniku s ciljem povećanja hidrogeoloških saznanja u funkciji korištenja i zaštite aluvijalnog vodonosnika na širem području Zagreba (Brkić i dr., 2003). U prvoj fazi su prikupljeni podaci na oko 870 bušotina izvedenih tijekom proteklih 30-ak godina, na osnovi kojih je načinjena karta prostiranja šljunkovito-pjeskovitog vodonosnika, te uzdužni i karakteristični poprečni profili. Ovim istraživanjem obrađeni su i podaci o kakvoći podzemne vode, od 1999. do 2001. godine, na svim zagrebačkim crpilištima, uključivši i crpilište Velika Gorica i napuštene Gradske zdence. Zone sanitarne zaštite vodocrpilišta na području Grada Zagreba određene su tijekom 2005. godine za sedam vodocrpilišta: Mala Mlaka, Petruševec, Sašnjak, Žitnjak, Zapruđe, Stara Loza i Ivanja Reka, a u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/02) (Bačani i dr, 2005).

Slika 1. Zagrebački vodonosnik

U okviru vodoistražnih radova za potrebe implementacije Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na kvantitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području (grupirano podzemno vodno tijelo Zagreb u daljnjem tekstu GPVTZ) analizirane su stalne i obnovljive zalihe podzemne vode (Bačani i Posavec, 2009). Stalne zalihe

podzemnih voda analizirane su u razdoblju posljednjih 30 godina i to za godine 1977., 1987., 1997. i 2007., dok su obnovljive zalihe analizirane u razdoblju od 1997. do 2007. godine. Rezultati istraživanja kvantitativnog stanja podzemne vode na području grada Zagreba pokazale su da su se razine podzemne vode u razdoblju od 1950. godine do danas u prosjeku snižavale 1÷2 m svakih 10 godina. Razlozi opadanja razina su (1) snižavanje korita rijeke Save koje je najvećim dijelom uzrokovano izgradnjom akumulacija na Savi uzvodno od Zagreba, regulacijom pritoka i šljunčarenjem iz korita, (2) sve veća eksploatacija podzemne vode za potrebe vodoopskrbe Grada Zagreba, te (3) izgradnja nasipa za obranu od poplava duž rijeke Save koji su spriječili povremena plavljenja zaobalnog područja, a time i potencijalnu infiltraciju vode s poplavljenih područja u vodonosnik. Godišnje ukupne količine crpljenja svih zagrebačkih crpilišta premašuju godišnje obnovljive zalihe podzemnih voda što znači da se zagrebački vodonosnik „precrpljuje“. Volumen obnovljivih zaliha podzemne vode od 1997. do 2007. godine u prosjeku je iznosio oko 107 × 106 m3, dok je crpljenje u tom istom razdoblju u prosjeku iznosilo oko 125 × 106 m3. Dio crpne količine koji premašuje obnovljive zalihe nadoknađuje se iz stalnih, neobnovljivih zaliha. Volumen stalnih zaliha u zadnjih tridesetak godina smanjio se za oko 7 %. Za potrebe implementacije Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na kvalitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području (GPVTZ) analizirano je kemijsko stanje podzemne vode vodnog tijela Zagreb (Bačani i Posavec, 2011). Kemijsko stanje podzemne vode zagrebačkog i samoborskog vodonosnika određeno je analizom parametara kakvoće podzemne vode i usporedbom s Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08) odnosno Direktivom o kakvoći vode za piće (98/83/EZ). Analize parametara kakvoće podzemne vode zagrebačkoga i samoborskoga vodonosnika napravljene su za razdoblje od 2000. do 2010. godine (posljednjih 11, 5 i 3 godine) s ciljem identifikacije promjene kemijskog stanja podzemne vode od 2000. god. do danas. U razdoblju od 2000. do 2010. godine uzorci vode za kemijske analize uzimani su u 269 piezometara. Za ocjenu kemijskog stanja podzemne vode, kriterij srednje vrijednosti koncentracije, kako je definiran u Okvirnoj direktivi o vodama (2000/60/EC) i Uredbi o standardu kakvoće voda (NN 89/10), proširen je s dodatnim kriterijima. Rezultati analiza kemijskog stanja podzemne vode zagrebačkog i samoborskog vodonosnika ukazali su da je srednja ocjena kakvoće svih parametara uglavnom dobra i vrlo dobra, te da kroz analizirana razdoblja ne dolazi do značajnijeg poboljšanja niti pogoršanja srednje ocjene. Nadalje, gotovo da ne postoji piezometar na kojem barem jedan parametar nije ocijenjen lošom ili vrlo lošom ocjenom, a također kroz analizirana razdoblja ne postoji značajnija promjena ocjene. Analize kartografskih prikaza generalne ocjene kemijskog stanja podzemne vode ukazale su na nekoliko kritičnih područja. Na području zagrebačkog vodonosnika to su područje odlagališta otpada Jakuševec gdje je većina parametara kritična, područje ranžirnog kolodvora gdje značajnije iskaču policiklički aromatski ugljikovodici, benzen, nitrati, teški metali i detergenti, područje industrijske zone u priljevnom području vodocrpilišta Šibice gdje su posebno problematični tetrakloreten, trikloreten, kloridi i tetraklorugljik, te priljevno područje vodocrpilišta Mala Mlaka, a koje je značajnije pogođeno povećanim koncentracijama atrazina. Na području samoborskog vodonosnika, od područja kritičnih s obzirom na kemijsko stanje podzemne vode izdvojeno je priljevno područje vodocrpilišta Šibice gdje značajnije iskaču pesticidi i ukupni dušik te priljevno područje vodocrpilišta Strmec s povećanim koncentracijama amonija i u manjoj mjeri pesticida. Za područje zagrebačkog i samoborskog vodonosnika (GPVT Zagreb) načinjena je sistematizacija znanja o litološkim odnosima (Biondić i dr., 2011). U tom cilju su obrađeni, sistematizirani i objedinjeni litološki podaci više od 2000 bušotina pohranjenih u različitim bazama podataka prikupljenih iz provedenih istražnih radova na način koji omogućava automatiziranu izradu grafičkog prikaza litoloških stupova bušotina, interpretirani su litološki podaci bušotina potrebnih za izradu reprezentativnih hidrogeoloških profila sjever-jug te zapad-istok, te je načinjen GIS projekt čime su stvoreni preduvjeti za kvalitetnije upravljanje vodnim sustavom. U okviru nacionalnog monitoringa Hrvatskih voda prema zadnjem Izvještaju o kemijskom stanju podzemnih voda u Republici Hrvatskoj u 2012. god. (Hrvatske vode, 2012.), na području grada Zagreba nalazi se najveći broj nadzornih postaja na kojima se prati kvaliteta podzemnih voda sustavno od 2000. god. i to 148 na priljevnim područjima 12 vodocrpilišta. Pri tome se znatno veća pozornost posvećuje antropogenom utjecaju, pa se redovito prate pokazatelji koji mogu upućivati na neko onečišćenje, kao i kemijski elementi prema kojima se ocjenjuje stanje podzemnih voda prema Uredbi o standardu kakvoće (NN 73/2013). Prema istom Izvještaju u grupiranom podzemnom vodnom tijelu Zagreb nalazi se jedna mjerna postaja u području vodocrpilišta Mala Mlaka na kojoj je utvrđeno loše stanje zahvaljujući srednjoj godišnjoj koncetraciji herbicida atrazina od 0,12 μg/l, dok je na svim ostalim nadzornim postajama utvrđen linearan trend snižavanja srednjih godišnjih koncentracija herbicida atrazina i halogeniranog ugljikovodika tetrakloretilena. Ustanovljena je povišena koncentracija


oko 250 km2 na kojem postoji šljunčani vodonosnik koji do sada nije sustavno istražen. Ovaj rad sadrži dio rezultata istraživanja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta provedenih u okviru projekta „Hidrogeološka istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika“ čiji su investitor Hrvatske vode. 2. SUSTAVNA ISTRAŽIVANJA ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA KAO STRATEŠKE ZALIHE PODZEMNIH VODA Zagrebački vodonosnik pripada trećoj razini strateških zaliha podzemnih voda, a to su područja iz kojih se voda intenzivno, a negdje i skoro maksimalno crpi. S ciljem osiguranja dovoljnih količina pitke vode u širem području Zagreba postoji velik broj istraživanja. Prvo sustavno istraživanje karakteristika zagrebačkog vodonosnika provedeno je 1998. god. (Blašković i Dragičević, 1998). Prikazane su litološke značajke sedimenata koji izgrađuju zagrebački vodnosnik i njihova sveza s hidrogeološkim značajkama. Navedeno istraživanje predstavlja temelj za mnoga kasnija istraživanja. Prirodni hidrogeokemijski uvjeti u vodonosniku započinju se istraživati od 2000 god. pomoću prirodnih i radioaktivnih izotopa koji omogućuju ocjenu napajanja i dinamike podzemne vode u vodonosniku s ciljem povećanja hidrogeoloških saznanja u funkciji korištenja i zaštite aluvijalnog vodonosnika na širem području Zagreba (Brkić i dr., 2003). U prvoj fazi su prikupljeni podaci na oko 870 bušotina izvedenih tijekom proteklih 30-ak godina, na osnovi kojih je načinjena karta prostiranja šljunkovito-pjeskovitog vodonosnika, te uzdužni i karakteristični poprečni profili. Ovim istraživanjem obrađeni su i podaci o kakvoći podzemne vode, od 1999. do 2001. godine, na svim zagrebačkim crpilištima, uključivši i crpilište Velika Gorica i napuštene Gradske zdence. Zone sanitarne zaštite vodocrpilišta na području Grada Zagreba određene su tijekom 2005. godine za sedam vodocrpilišta: Mala Mlaka, Petruševec, Sašnjak, Žitnjak, Zapruđe, Stara Loza i Ivanja Reka, a u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/02) (Bačani i dr, 2005).

Slika 1. Zagrebački vodonosnik

U okviru vodoistražnih radova za potrebe implementacije Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na kvantitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području (grupirano podzemno vodno tijelo Zagreb u daljnjem tekstu GPVTZ) analizirane su stalne i obnovljive zalihe podzemne vode (Bačani i Posavec, 2009). Stalne zalihe

podzemnih voda analizirane su u razdoblju posljednjih 30 godina i to za godine 1977., 1987., 1997. i 2007., dok su obnovljive zalihe analizirane u razdoblju od 1997. do 2007. godine. Rezultati istraživanja kvantitativnog stanja podzemne vode na području grada Zagreba pokazale su da su se razine podzemne vode u razdoblju od 1950. godine do danas u prosjeku snižavale 1÷2 m svakih 10 godina. Razlozi opadanja razina su (1) snižavanje korita rijeke Save koje je najvećim dijelom uzrokovano izgradnjom akumulacija na Savi uzvodno od Zagreba, regulacijom pritoka i šljunčarenjem iz korita, (2) sve veća eksploatacija podzemne vode za potrebe vodoopskrbe Grada Zagreba, te (3) izgradnja nasipa za obranu od poplava duž rijeke Save koji su spriječili povremena plavljenja zaobalnog područja, a time i potencijalnu infiltraciju vode s poplavljenih područja u vodonosnik. Godišnje ukupne količine crpljenja svih zagrebačkih crpilišta premašuju godišnje obnovljive zalihe podzemnih voda što znači da se zagrebački vodonosnik „precrpljuje“. Volumen obnovljivih zaliha podzemne vode od 1997. do 2007. godine u prosjeku je iznosio oko 107 × 106 m3, dok je crpljenje u tom istom razdoblju u prosjeku iznosilo oko 125 × 106 m3. Dio crpne količine koji premašuje obnovljive zalihe nadoknađuje se iz stalnih, neobnovljivih zaliha. Volumen stalnih zaliha u zadnjih tridesetak godina smanjio se za oko 7 %. Za potrebe implementacije Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na kvalitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području (GPVTZ) analizirano je kemijsko stanje podzemne vode vodnog tijela Zagreb (Bačani i Posavec, 2011). Kemijsko stanje podzemne vode zagrebačkog i samoborskog vodonosnika određeno je analizom parametara kakvoće podzemne vode i usporedbom s Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08) odnosno Direktivom o kakvoći vode za piće (98/83/EZ). Analize parametara kakvoće podzemne vode zagrebačkoga i samoborskoga vodonosnika napravljene su za razdoblje od 2000. do 2010. godine (posljednjih 11, 5 i 3 godine) s ciljem identifikacije promjene kemijskog stanja podzemne vode od 2000. god. do danas. U razdoblju od 2000. do 2010. godine uzorci vode za kemijske analize uzimani su u 269 piezometara. Za ocjenu kemijskog stanja podzemne vode, kriterij srednje vrijednosti koncentracije, kako je definiran u Okvirnoj direktivi o vodama (2000/60/EC) i Uredbi o standardu kakvoće voda (NN 89/10), proširen je s dodatnim kriterijima. Rezultati analiza kemijskog stanja podzemne vode zagrebačkog i samoborskog vodonosnika ukazali su da je srednja ocjena kakvoće svih parametara uglavnom dobra i vrlo dobra, te da kroz analizirana razdoblja ne dolazi do značajnijeg poboljšanja niti pogoršanja srednje ocjene. Nadalje, gotovo da ne postoji piezometar na kojem barem jedan parametar nije ocijenjen lošom ili vrlo lošom ocjenom, a također kroz analizirana razdoblja ne postoji značajnija promjena ocjene. Analize kartografskih prikaza generalne ocjene kemijskog stanja podzemne vode ukazale su na nekoliko kritičnih područja. Na području zagrebačkog vodonosnika to su područje odlagališta otpada Jakuševec gdje je većina parametara kritična, područje ranžirnog kolodvora gdje značajnije iskaču policiklički aromatski ugljikovodici, benzen, nitrati, teški metali i detergenti, područje industrijske zone u priljevnom području vodocrpilišta Šibice gdje su posebno problematični tetrakloreten, trikloreten, kloridi i tetraklorugljik, te priljevno područje vodocrpilišta Mala Mlaka, a koje je značajnije pogođeno povećanim koncentracijama atrazina. Na području samoborskog vodonosnika, od područja kritičnih s obzirom na kemijsko stanje podzemne vode izdvojeno je priljevno područje vodocrpilišta Šibice gdje značajnije iskaču pesticidi i ukupni dušik te priljevno područje vodocrpilišta Strmec s povećanim koncentracijama amonija i u manjoj mjeri pesticida. Za područje zagrebačkog i samoborskog vodonosnika (GPVT Zagreb) načinjena je sistematizacija znanja o litološkim odnosima (Biondić i dr., 2011). U tom cilju su obrađeni, sistematizirani i objedinjeni litološki podaci više od 2000 bušotina pohranjenih u različitim bazama podataka prikupljenih iz provedenih istražnih radova na način koji omogućava automatiziranu izradu grafičkog prikaza litoloških stupova bušotina, interpretirani su litološki podaci bušotina potrebnih za izradu reprezentativnih hidrogeoloških profila sjever-jug te zapad-istok, te je načinjen GIS projekt čime su stvoreni preduvjeti za kvalitetnije upravljanje vodnim sustavom. U okviru nacionalnog monitoringa Hrvatskih voda prema zadnjem Izvještaju o kemijskom stanju podzemnih voda u Republici Hrvatskoj u 2012. god. (Hrvatske vode, 2012.), na području grada Zagreba nalazi se najveći broj nadzornih postaja na kojima se prati kvaliteta podzemnih voda sustavno od 2000. god. i to 148 na priljevnim područjima 12 vodocrpilišta. Pri tome se znatno veća pozornost posvećuje antropogenom utjecaju, pa se redovito prate pokazatelji koji mogu upućivati na neko onečišćenje, kao i kemijski elementi prema kojima se ocjenjuje stanje podzemnih voda prema Uredbi o standardu kakvoće (NN 73/2013). Prema istom Izvještaju u grupiranom podzemnom vodnom tijelu Zagreb nalazi se jedna mjerna postaja u području vodocrpilišta Mala Mlaka na kojoj je utvrđeno loše stanje zahvaljujući srednjoj godišnjoj koncetraciji herbicida atrazina od 0,12 μg/l, dok je na svim ostalim nadzornim postajama utvrđen linearan trend snižavanja srednjih godišnjih koncentracija herbicida atrazina i halogeniranog ugljikovodika tetrakloretilena. Ustanovljena je povišena koncentracija


lakohlapljivih halogeniranih ugljikovodika kroz višegodišnje razdoblje, posebice trikloretilena i tetrakloretilena na postajama vodocrpilišta Sašnjak – Žitnjak, koje su ujedno prelazile standarde kakvoće podzemnih voda ili 75 % SKPV (10 μg/l). U razdoblju od 2007. do 2012. godine utvrđen je trend porasta sume koncentracija trikloretilena i tetrakloretilena na dvije mjerne postaje vodocrpilišta Sašnjak – Žitnjak, dok je na drugim dvjema mjernim postajama istog crpilišta zabilježen trend opadanja. Obradom podataka i prikazom linearnog trenda prosječnih godišnjih vrijednosti koncentracija nitrata u razdoblju od 2007. do 2012. godine ustanovljeno je da je na nekim mjernim postajama Gradskih crpilišta i Male Mlake prisutan blagi trend porasta koncentracije nitrata od 0,86 do 1,2 mg NO3

-/l. Na području zagrebačkog vodonosnog sustava, potencijalno vodozaštitno područje Črnkovec je područje s najdebljim vodonosnim naslagama pa ga s aspekta količina podzemne vode čini najperspektivnijim područjem za eksploataciju podzemne vode za potrebe vodoopskrbe Grada Zagreba i šire regije. U svrhu određivanja lokacija razvoja vodocrpilišta na području potencijalnog vodozaštitnog područja Črnkovec (Posavec i dr., 2013.) izvedeni su istražni radovi koji su obuhvatili istočni dio zagrebačkog vodonosnog sustava. Na istraživanom području provedeno je proširenje sustava kontinuiranog praćenja kakvoće podzemne vode neophodno za pouzdanu ocjenu kakvoće podzemne vode odnosno njene zdravstvene ispravnosti. Sukladno provedenoj analizi, prijedlog daljnje koncepcije razvoja vodoopskrbe na planiranom vodocrpilištu Črnkovec osigurao bi sveukupne crpne količine od 4700 – 4900 l/s. Budući da razina podzemne vode na području zagrebačkog vodonosnika kontinuirano opada dinamikom od zaključno oko 1 do 2 m svakih 10 godina, na postojećim vodocrpilištima Grada Zagreba istražene su mogućnosti eksploatacije podzemne vode, odnosno načinjena je analiza današnjeg i prognoza budućeg stanja (Posavec, 2013.). Istraživanja mogućnosti eksploatacije podzemne vode na postojećim vodocrpilištima Grada Zagreba u uvjetima dugotrajnih nepovoljnih (sušnih) hidroloških razdoblja ukazala su da su povoljne mogućnosti na vodocrpilištima na kojima minimalna razina podzemne vode do danas nije postignuta, odnosno razine se nisu spustile do kota gornjih rubova filtra u zdencima, tj. na vodocrpilištima Petruševec, Velika Gorica i Žitnjak, dok su nepovoljne na vodocrpilištima na kojima je minimalna razina podzemne vode već postignuta, odnosno razina podzemne vode je ispod kota gornjih rubova filtra u zdencima, tj. na vodocrpilištima Mala Mlaka, Sašnjak i Zapruđe. No, s obzirom na postojeće mogućnosti preraspodjele crpnih količina u uvjetima dugotrajnih sušnih razdoblja, generalno se može zaključiti da u današnjem trenutku normalna vodoopskrba Grada Zagreba čak niti u takvim nepovoljnim uvjetima ne bi trebala biti dovedena u pitanje. Ipak treba istaknuti da bi mogućnost ovakve preraspodjele mogla biti dovedena u pitanje u slučaju eventualnog pogoršanja kakvoće podzemne vode na vodocrpilištima Petruševec, Velika Gorica i Žitnjak ili pak eventualnih tehničkih poteškoća u radu zdenaca tih vodocrpilišta. Stoga ključ budućeg razvoja javne vodoopskrbe, kao i ekosustava ovisnih o podzemnoj vodi leži u zaustavljanju ovih negativnih trendova razina podzemne vode. S obzirom na mogućnosti koje su na raspolaganju za osiguravanje stabilne vodoopskrbe Grada Zagreba izdvojena su privremena i trajna rješenja. Kao privremeno rješenje koje ne rješava problem produbljivanja korita Save i negativnog trenda razina podzemne vode u današnjem trenutku je razvoj budućeg vodocrpilišta Črnkovec kao i potencijalnog vodocrpilišta Ježdovec kao neophodan za osiguranje stabilnosti vodoopskrbe Grada Zagreba u uvjetima dugotrajnih sušnih razdoblja, te umjetna infiltracija za vrijeme visokih vodostaja Save, kao i mogućnost izgradnje novih crpilišta u južnom dijelu zagrebačkog vodonosnika. Trajno rješenje rješava problem produbljivanja korita Save i negativnog trenda razina podzemne vode, a ujedno je i rješenje za ekosustave koji ovise o podzemnoj vodi, a uključuje izgradnju brana na rijeci Savi na području zagrebačkog i samoborsko-zaprešićkog vodonosnika koje će trajno zaustaviti eroziju i produbljivanje korita rijeke Save i postojeći negativan trend razina podzemne vode. Kako bi se moglo na vrijeme dati preporuke za optimalizaciju tj. preraspodjelu crpnih količina na vodocrpilištima te tako umanjiti negativne posljedice naglih promjena crpnih količina na vodocrpilištima, kreiran je prognozni model vremena postizanja minimalnih razina podzemne vode. Ovim modelom omogućeno je predviđanje vremena nastupanja minimalnih razina podzemne vode u uvjetima dugotrajnih sušnih razdoblja, a što je neophodno da bi se na vrijeme mogle dati preporuke za optimalizaciju crpljenja na vodocrpilištima. Iz svega navedenoga zaključuje se da su ukupne količine podzemnih voda u zagrebačkom vodonosniku relativno velike, međutim prisutnost negativnog trenda razina podzemnih voda i precrpljivanje vodonosnika zahtijevaju oprez što podrazumijeva kvalitetan monitoring, ali i sustavnu analizu i interpretaciju rezultata monitoringa, čime se osiguravaju aktualne podloge za optimalno upravljanje ovim strateškim resursom Hrvatske.

3. JUŽNI DIO ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA KAO POTENCIJALNA EKSPLOATACIJSKA ZALIHA PODZEMNIH VODA Iz prethodnog poglavlja o zagrebačkom vodononosniku koji sadrži strateške zalihe podzemnih voda može se zaključiti da je „sjeverni dio“ zagrebačkog vodonosnika hidrogeološki izuzetno dobro istražen i definiran. Budući da su rezultati dosadašnjih matematičkih modela u pravilu ukazivali na „značajne dotoke s juga“ bili različito objašnjavani, a posebno zbog činjenice da je sjeverni dio zagrebačkog vodonosnika na lijevoj obali Save onečišćen, te da su slične tendencije uočene i na širem području Črnkovca, južni dio zagrebačkog vodonosnika postaje sve više interesantan za vodoopskrbu. Zbog rješavanja problema lokalne vodoopskrbe, na području između Kerestinca na zapadu i Bune na istoku izvedeno je tridesetak bušenih zdenaca i dvadesetak istraživačkih bušotina južno od navedene granice i većina je dokazala postojanje šljunčanih naslaga znatne debljine (i preko 40 m). Radi se o području površine od oko 250 km2 na kojem sigurno postoji šljunčani vodonosnik koji do sada nije sustavno istražen, a pojedinačni zdenci imaju izdašnost i preko 20 l/s. Stoga su A. Bačani i M. Šparica (2001.) postavili „granicu hidrogeološkog sustava“ bilom Vukomeričkih gorica, odnosno površinskom razvodnicom Sava-Kupa. To čini hidrogeološki zanimljivom Stupničku terasu koja sadrži pretežito grublje klastične sedimente koji su u kontaktu s naslagama gornje paludinskih slojeva. Paludinski slojevi ovog područja sastoje se od šljunaka, pijesaka i glina te izgrađuju blago nagnute sjeverne padine Vukomeričkih Gorica i pretpostavka je da se nalaze u hidrauličkoj vezi s ravničarskim vodonosnikom. Također je slabije istraženo područje između Save na sjeveru i Vukomeričkih gorica na jugu jugoistočno od crte Mraclin – Oborovo. Relativno mali broj podataka bušenja na tom površinski velikom prostoru ukazao je na dijelove sa značajnim debljinama vodonosnika povoljnog granulometrijskog sastava i hidrogeoloških značajki koji sadrže značajne eksploatacijske zalihe podzemne vode, koje mogu biti vodnogospodarski zanimljive, posebno za navodnjavanje. Zato su se daljnja istraživanja odnosila na južni i jugoistočni dio zagrebačkog vodonosnika, tj. područje koje je na sjeveru-sjeveroistoku omeđeno potokom Starča i kanalom Sava-Odra do Mraclina, a zatim crtom Mraclin – Oborovo, na istoku rijekom Savom od Oborova do Strelečkog, na jugu crtom Strelečko-Žažina i na zapadu-jugozapadu sjeveroistočnim obroncima Vukomeričkih gorica (slika 2).

Slika 2. Fotografija granice Vukomeričkih gorica i prostrane aluvijalne ravnice u području Male Bune (Dragičević, 2014.).


lakohlapljivih halogeniranih ugljikovodika kroz višegodišnje razdoblje, posebice trikloretilena i tetrakloretilena na postajama vodocrpilišta Sašnjak – Žitnjak, koje su ujedno prelazile standarde kakvoće podzemnih voda ili 75 % SKPV (10 μg/l). U razdoblju od 2007. do 2012. godine utvrđen je trend porasta sume koncentracija trikloretilena i tetrakloretilena na dvije mjerne postaje vodocrpilišta Sašnjak – Žitnjak, dok je na drugim dvjema mjernim postajama istog crpilišta zabilježen trend opadanja. Obradom podataka i prikazom linearnog trenda prosječnih godišnjih vrijednosti koncentracija nitrata u razdoblju od 2007. do 2012. godine ustanovljeno je da je na nekim mjernim postajama Gradskih crpilišta i Male Mlake prisutan blagi trend porasta koncentracije nitrata od 0,86 do 1,2 mg NO3

-/l. Na području zagrebačkog vodonosnog sustava, potencijalno vodozaštitno područje Črnkovec je područje s najdebljim vodonosnim naslagama pa ga s aspekta količina podzemne vode čini najperspektivnijim područjem za eksploataciju podzemne vode za potrebe vodoopskrbe Grada Zagreba i šire regije. U svrhu određivanja lokacija razvoja vodocrpilišta na području potencijalnog vodozaštitnog područja Črnkovec (Posavec i dr., 2013.) izvedeni su istražni radovi koji su obuhvatili istočni dio zagrebačkog vodonosnog sustava. Na istraživanom području provedeno je proširenje sustava kontinuiranog praćenja kakvoće podzemne vode neophodno za pouzdanu ocjenu kakvoće podzemne vode odnosno njene zdravstvene ispravnosti. Sukladno provedenoj analizi, prijedlog daljnje koncepcije razvoja vodoopskrbe na planiranom vodocrpilištu Črnkovec osigurao bi sveukupne crpne količine od 4700 – 4900 l/s. Budući da razina podzemne vode na području zagrebačkog vodonosnika kontinuirano opada dinamikom od zaključno oko 1 do 2 m svakih 10 godina, na postojećim vodocrpilištima Grada Zagreba istražene su mogućnosti eksploatacije podzemne vode, odnosno načinjena je analiza današnjeg i prognoza budućeg stanja (Posavec, 2013.). Istraživanja mogućnosti eksploatacije podzemne vode na postojećim vodocrpilištima Grada Zagreba u uvjetima dugotrajnih nepovoljnih (sušnih) hidroloških razdoblja ukazala su da su povoljne mogućnosti na vodocrpilištima na kojima minimalna razina podzemne vode do danas nije postignuta, odnosno razine se nisu spustile do kota gornjih rubova filtra u zdencima, tj. na vodocrpilištima Petruševec, Velika Gorica i Žitnjak, dok su nepovoljne na vodocrpilištima na kojima je minimalna razina podzemne vode već postignuta, odnosno razina podzemne vode je ispod kota gornjih rubova filtra u zdencima, tj. na vodocrpilištima Mala Mlaka, Sašnjak i Zapruđe. No, s obzirom na postojeće mogućnosti preraspodjele crpnih količina u uvjetima dugotrajnih sušnih razdoblja, generalno se može zaključiti da u današnjem trenutku normalna vodoopskrba Grada Zagreba čak niti u takvim nepovoljnim uvjetima ne bi trebala biti dovedena u pitanje. Ipak treba istaknuti da bi mogućnost ovakve preraspodjele mogla biti dovedena u pitanje u slučaju eventualnog pogoršanja kakvoće podzemne vode na vodocrpilištima Petruševec, Velika Gorica i Žitnjak ili pak eventualnih tehničkih poteškoća u radu zdenaca tih vodocrpilišta. Stoga ključ budućeg razvoja javne vodoopskrbe, kao i ekosustava ovisnih o podzemnoj vodi leži u zaustavljanju ovih negativnih trendova razina podzemne vode. S obzirom na mogućnosti koje su na raspolaganju za osiguravanje stabilne vodoopskrbe Grada Zagreba izdvojena su privremena i trajna rješenja. Kao privremeno rješenje koje ne rješava problem produbljivanja korita Save i negativnog trenda razina podzemne vode u današnjem trenutku je razvoj budućeg vodocrpilišta Črnkovec kao i potencijalnog vodocrpilišta Ježdovec kao neophodan za osiguranje stabilnosti vodoopskrbe Grada Zagreba u uvjetima dugotrajnih sušnih razdoblja, te umjetna infiltracija za vrijeme visokih vodostaja Save, kao i mogućnost izgradnje novih crpilišta u južnom dijelu zagrebačkog vodonosnika. Trajno rješenje rješava problem produbljivanja korita Save i negativnog trenda razina podzemne vode, a ujedno je i rješenje za ekosustave koji ovise o podzemnoj vodi, a uključuje izgradnju brana na rijeci Savi na području zagrebačkog i samoborsko-zaprešićkog vodonosnika koje će trajno zaustaviti eroziju i produbljivanje korita rijeke Save i postojeći negativan trend razina podzemne vode. Kako bi se moglo na vrijeme dati preporuke za optimalizaciju tj. preraspodjelu crpnih količina na vodocrpilištima te tako umanjiti negativne posljedice naglih promjena crpnih količina na vodocrpilištima, kreiran je prognozni model vremena postizanja minimalnih razina podzemne vode. Ovim modelom omogućeno je predviđanje vremena nastupanja minimalnih razina podzemne vode u uvjetima dugotrajnih sušnih razdoblja, a što je neophodno da bi se na vrijeme mogle dati preporuke za optimalizaciju crpljenja na vodocrpilištima. Iz svega navedenoga zaključuje se da su ukupne količine podzemnih voda u zagrebačkom vodonosniku relativno velike, međutim prisutnost negativnog trenda razina podzemnih voda i precrpljivanje vodonosnika zahtijevaju oprez što podrazumijeva kvalitetan monitoring, ali i sustavnu analizu i interpretaciju rezultata monitoringa, čime se osiguravaju aktualne podloge za optimalno upravljanje ovim strateškim resursom Hrvatske.

3. JUŽNI DIO ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA KAO POTENCIJALNA EKSPLOATACIJSKA ZALIHA PODZEMNIH VODA Iz prethodnog poglavlja o zagrebačkom vodononosniku koji sadrži strateške zalihe podzemnih voda može se zaključiti da je „sjeverni dio“ zagrebačkog vodonosnika hidrogeološki izuzetno dobro istražen i definiran. Budući da su rezultati dosadašnjih matematičkih modela u pravilu ukazivali na „značajne dotoke s juga“ bili različito objašnjavani, a posebno zbog činjenice da je sjeverni dio zagrebačkog vodonosnika na lijevoj obali Save onečišćen, te da su slične tendencije uočene i na širem području Črnkovca, južni dio zagrebačkog vodonosnika postaje sve više interesantan za vodoopskrbu. Zbog rješavanja problema lokalne vodoopskrbe, na području između Kerestinca na zapadu i Bune na istoku izvedeno je tridesetak bušenih zdenaca i dvadesetak istraživačkih bušotina južno od navedene granice i većina je dokazala postojanje šljunčanih naslaga znatne debljine (i preko 40 m). Radi se o području površine od oko 250 km2 na kojem sigurno postoji šljunčani vodonosnik koji do sada nije sustavno istražen, a pojedinačni zdenci imaju izdašnost i preko 20 l/s. Stoga su A. Bačani i M. Šparica (2001.) postavili „granicu hidrogeološkog sustava“ bilom Vukomeričkih gorica, odnosno površinskom razvodnicom Sava-Kupa. To čini hidrogeološki zanimljivom Stupničku terasu koja sadrži pretežito grublje klastične sedimente koji su u kontaktu s naslagama gornje paludinskih slojeva. Paludinski slojevi ovog područja sastoje se od šljunaka, pijesaka i glina te izgrađuju blago nagnute sjeverne padine Vukomeričkih Gorica i pretpostavka je da se nalaze u hidrauličkoj vezi s ravničarskim vodonosnikom. Također je slabije istraženo područje između Save na sjeveru i Vukomeričkih gorica na jugu jugoistočno od crte Mraclin – Oborovo. Relativno mali broj podataka bušenja na tom površinski velikom prostoru ukazao je na dijelove sa značajnim debljinama vodonosnika povoljnog granulometrijskog sastava i hidrogeoloških značajki koji sadrže značajne eksploatacijske zalihe podzemne vode, koje mogu biti vodnogospodarski zanimljive, posebno za navodnjavanje. Zato su se daljnja istraživanja odnosila na južni i jugoistočni dio zagrebačkog vodonosnika, tj. područje koje je na sjeveru-sjeveroistoku omeđeno potokom Starča i kanalom Sava-Odra do Mraclina, a zatim crtom Mraclin – Oborovo, na istoku rijekom Savom od Oborova do Strelečkog, na jugu crtom Strelečko-Žažina i na zapadu-jugozapadu sjeveroistočnim obroncima Vukomeričkih gorica (slika 2).

Slika 2. Fotografija granice Vukomeričkih gorica i prostrane aluvijalne ravnice u području Male Bune (Dragičević, 2014.).


Istraživanja su „imala za cilj istražiti moguće veze južnog dijela zagrebačkog vodonosnika na područje današnjih vodocrpilišta i moguće utjecaje na količinu i kakvoću podzemne vode u sjevernom dijelu vodonosnika na desnoj obali Save, a s druge strane istražiti i odrediti mogućnost značajnih novih zahvata podzemne vode (Rudarsko-geološko-naftni fakultet, 2014.). Pri tome se istražila geneza, prostorni raspored i dimenzije vodonosnika; hidrogeološki parametri vodonosnika; dinamika podzemnih voda i veze/interakcije sa sjevernim dijelom vodonosnika; kvaliteta podzemne vode i njezina ugroženost/zaštita; te eksploatacijske zalihe podzemne vode.

Istraživački radovi odvijali su se sljedećim redoslijedom: prikupljanjem, sistematizacijom i valorizacijom podataka, geomorfološkim rekognosciranjem područja gdje je razvijen vodonosnik, detaljnim pregledom terena i opisom stanja bušenih zdenaca i bušotina definiranjem geoloških okvira geneze vodonosnika, uspostavom baze relevantnih podataka u GIS okruženju, izračunom eksploatacijskih zaliha podzemnih voda u definiranom južnom dijelu „zagrebačkog vodonosnika“, te konačno odabirom najizglednijih lokaliteta za nova vodocrpilišta. Južni dio zagrebačkog vodonosnika na dijelu područja između Kerestinca na sjeverozapadu i Mraclina na jugoistoku čine klastični sedimenti Stupničke terase koji bočno prelaze u naslage gornje paludinskih slojeva koje izgrađuju sjeverne padine Vukomeričkih gorica.

Vodonosne naslage su, bez obzira na genezu, krupnoklastične tj. šljunkovito-pjeskovite do pjeskovito-šljunkovite s glinovitim i/ili glinovito-prašinastim proslojcima i/ili ulošcima koji nemaju kontinuirano veće prostiranje, te ne utječu bitno na hidrauličke odnose unutar vodonosnika. Debljina vodonosnih naslaga se mijenja idući od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu (slika 3).

Tako je u području Stupničkog Obreža, Gornjeg i Donjeg Stupnika, Hrvatskog Leskovaca i Zadvorskog debljina od 15 do 20 m, u području Obreža povećava se na 20, pa 30 m. Ukupna debljina vodonosnika raste i dalje idući prema jugoistoku i to na 40 do 45 m kod Turopoljske Petrovine, odnosno na 50 do 60 m kod Mraclina (slika 4, elipsa B).

A), mijenja i odvija se od zapada prema istoku, odnosno prema „glavnom“ dijelu vodonosnika, no to karte hidroizohipsa zbog malog broja piezometara i njihovog smještaja u graničnoj zoni s „glavnim“ dijelom vodonosnika ne pokazuju. Tako u tom dijelu postoje podzemni dotoci u „glavni“ dio vodonosnika koji su procijenjeni na oko 114×106 m/god, što znači da južni dio vodonosnog sustava u tome sudjeluje s oko 23 % u obnavljanju zaliha podzemne vode u „glavnom“ dijelu vodonosnika. S obzirom na to, ovo područje treba preventivno štititi.

Jugoistočno od crte Mraclin – Veleševec teren je u gornjem dijelu izgrađen od aluvijalnih naslaga koje leže na, ili su u bočnom kontaktu sa, starijim jezersko-barskim sedimentima. Tamo gdje su ti sedimenti krupnozrnatiji, tj. šljunkovito pjeskoviti, saturirani su podzemnom vodom i s aluvijalnim naslagama čine hidrauličku cjelinu. Riječ je o šljunkovito-pjeskovitom vodonosnom horizontu vrlo sličnih litoloških i hidrogeoloških značajki „glavnom“ dijelu zagrebačkog vodonosnika prema kojem nema čvrste litološke granice, već se idući prema jugoistoku postupno smanjuje veličina zrna šljunaka, povećava se udio pijesaka i raste lateralna i vertikalna heterogenost vodonosnih naslaga. Debljina veća od 50 m registrirana je duž desetak kilometara širokog poteza između Mraclina na zapadu i Posavskog Stružeca na istoku (slika 4, elipsa B). Južno od te crte debljina vodonosnika opada tako da kod Buševca iznosi oko 45 m, Peščenice 40 m, Lekenka 30 m, a najmanja je, samo desetak metara, oko 6 do 7 km istočno-sjeveroistočno od Lekenika, odnosno oko 3 km zapadno-jugozapadno od Desnog Željeznog. Južno i jugoistočno od tog područja debljina vodonosnih naslaga ponovno nešto raste, pa kod Grede iznosi oko 35 m, a kod Kaptola između 15 i 20 m. Vodonosnik je saturiran podzemnom vodom, koja je u južnom dijelu Odranskog polja, u uvjetima ekstremno visokih voda, pod tlakom. Na području Odranskog polja, za vrijeme niskih razina podzemna voda teče od jugozapada prema sjeveroistoku, tj. prema Savi. Lokalno, zbog meandriranja Save, u području između Suše (Jezera Posavskog) i Trebarjeva Desnog, tok podzemne vode za niskih vodostaja odvija se od sjeverozapada prema jugoistoku, tj. od uzvodnog prema nizvodnom meandru Save. Za visokih voda u području između Dreneka i Stružeca Posavskog podzemna voda teče od sjevera-sjeveroistoka prema jugu-jugozapadu, tj. prema Odri, što znači da u uvjetima visoke razine podzemne vode Sava intenzivno napaja vodonosnik. U ostalom dijelu Odranskog polja visoke razine podzemne vode su ujednačenije nego što je to slučaj s Vodonosnik je saturiran podzemnom vodom, koja prema kartama hidroizohipsa teče od sjeverozapada prema

jugoistoku. Realni smjer tečenja podzemne vode najvjerojatnije se, idući prema Vukomeričkim goricama (slika 4, elipsa

Slika 3. Karta izopaha vodonosnika (Dragičević, 2014.)


Istraživanja su „imala za cilj istražiti moguće veze južnog dijela zagrebačkog vodonosnika na područje današnjih vodocrpilišta i moguće utjecaje na količinu i kakvoću podzemne vode u sjevernom dijelu vodonosnika na desnoj obali Save, a s druge strane istražiti i odrediti mogućnost značajnih novih zahvata podzemne vode (Rudarsko-geološko-naftni fakultet, 2014.). Pri tome se istražila geneza, prostorni raspored i dimenzije vodonosnika; hidrogeološki parametri vodonosnika; dinamika podzemnih voda i veze/interakcije sa sjevernim dijelom vodonosnika; kvaliteta podzemne vode i njezina ugroženost/zaštita; te eksploatacijske zalihe podzemne vode.

Istraživački radovi odvijali su se sljedećim redoslijedom: prikupljanjem, sistematizacijom i valorizacijom podataka, geomorfološkim rekognosciranjem područja gdje je razvijen vodonosnik, detaljnim pregledom terena i opisom stanja bušenih zdenaca i bušotina definiranjem geoloških okvira geneze vodonosnika, uspostavom baze relevantnih podataka u GIS okruženju, izračunom eksploatacijskih zaliha podzemnih voda u definiranom južnom dijelu „zagrebačkog vodonosnika“, te konačno odabirom najizglednijih lokaliteta za nova vodocrpilišta. Južni dio zagrebačkog vodonosnika na dijelu područja između Kerestinca na sjeverozapadu i Mraclina na jugoistoku čine klastični sedimenti Stupničke terase koji bočno prelaze u naslage gornje paludinskih slojeva koje izgrađuju sjeverne padine Vukomeričkih gorica.

Vodonosne naslage su, bez obzira na genezu, krupnoklastične tj. šljunkovito-pjeskovite do pjeskovito-šljunkovite s glinovitim i/ili glinovito-prašinastim proslojcima i/ili ulošcima koji nemaju kontinuirano veće prostiranje, te ne utječu bitno na hidrauličke odnose unutar vodonosnika. Debljina vodonosnih naslaga se mijenja idući od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu (slika 3).

Tako je u području Stupničkog Obreža, Gornjeg i Donjeg Stupnika, Hrvatskog Leskovaca i Zadvorskog debljina od 15 do 20 m, u području Obreža povećava se na 20, pa 30 m. Ukupna debljina vodonosnika raste i dalje idući prema jugoistoku i to na 40 do 45 m kod Turopoljske Petrovine, odnosno na 50 do 60 m kod Mraclina (slika 4, elipsa B).

A), mijenja i odvija se od zapada prema istoku, odnosno prema „glavnom“ dijelu vodonosnika, no to karte hidroizohipsa zbog malog broja piezometara i njihovog smještaja u graničnoj zoni s „glavnim“ dijelom vodonosnika ne pokazuju. Tako u tom dijelu postoje podzemni dotoci u „glavni“ dio vodonosnika koji su procijenjeni na oko 114×106 m/god, što znači da južni dio vodonosnog sustava u tome sudjeluje s oko 23 % u obnavljanju zaliha podzemne vode u „glavnom“ dijelu vodonosnika. S obzirom na to, ovo područje treba preventivno štititi.

Jugoistočno od crte Mraclin – Veleševec teren je u gornjem dijelu izgrađen od aluvijalnih naslaga koje leže na, ili su u bočnom kontaktu sa, starijim jezersko-barskim sedimentima. Tamo gdje su ti sedimenti krupnozrnatiji, tj. šljunkovito pjeskoviti, saturirani su podzemnom vodom i s aluvijalnim naslagama čine hidrauličku cjelinu. Riječ je o šljunkovito-pjeskovitom vodonosnom horizontu vrlo sličnih litoloških i hidrogeoloških značajki „glavnom“ dijelu zagrebačkog vodonosnika prema kojem nema čvrste litološke granice, već se idući prema jugoistoku postupno smanjuje veličina zrna šljunaka, povećava se udio pijesaka i raste lateralna i vertikalna heterogenost vodonosnih naslaga. Debljina veća od 50 m registrirana je duž desetak kilometara širokog poteza između Mraclina na zapadu i Posavskog Stružeca na istoku (slika 4, elipsa B). Južno od te crte debljina vodonosnika opada tako da kod Buševca iznosi oko 45 m, Peščenice 40 m, Lekenka 30 m, a najmanja je, samo desetak metara, oko 6 do 7 km istočno-sjeveroistočno od Lekenika, odnosno oko 3 km zapadno-jugozapadno od Desnog Željeznog. Južno i jugoistočno od tog područja debljina vodonosnih naslaga ponovno nešto raste, pa kod Grede iznosi oko 35 m, a kod Kaptola između 15 i 20 m. Vodonosnik je saturiran podzemnom vodom, koja je u južnom dijelu Odranskog polja, u uvjetima ekstremno visokih voda, pod tlakom. Na području Odranskog polja, za vrijeme niskih razina podzemna voda teče od jugozapada prema sjeveroistoku, tj. prema Savi. Lokalno, zbog meandriranja Save, u području između Suše (Jezera Posavskog) i Trebarjeva Desnog, tok podzemne vode za niskih vodostaja odvija se od sjeverozapada prema jugoistoku, tj. od uzvodnog prema nizvodnom meandru Save. Za visokih voda u području između Dreneka i Stružeca Posavskog podzemna voda teče od sjevera-sjeveroistoka prema jugu-jugozapadu, tj. prema Odri, što znači da u uvjetima visoke razine podzemne vode Sava intenzivno napaja vodonosnik. U ostalom dijelu Odranskog polja visoke razine podzemne vode su ujednačenije nego što je to slučaj s niskim razinama. Osim dotocima iz Save tijekom visokih vodostaja, zalihe podzemne vode se obnavljaju i dotokom iz

Slika 4. Karta potencijalnih područja za buduća detaljija istraživanja unutar južnog dijela zagrebačkog vodonosnika (Dragičević, 2014.)


niskim razinama. Osim dotocima iz Save tijekom visokih vodostaja, zalihe podzemne vode se obnavljaju i dotokom iz „glavnog“ dijela vodonosnika, dotokom iz područja Vukomeričkih gorica i neposrednom infiltracijom oborina tako da se obnovljive zalihe podzemne vode u prirodnim uvjetima mogu procijeniti na oko 90×106 m3/god ili s oko 2,9 m3/s vode. To ukazuje na mogućnost eksploatacije značajnih količina podzemne vode.

4. KVALITETA PODZEMNE VODE JUŽNOG DIJELA ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA

O kvaliteti podzemne vode na sjeverozapadnom dijelu istraživanog područja, tj. za područje između Kerestinca i Mraclina (slika 4, elipsa C) uopće nema podataka, niti se na području jugoistočno od crte Mraclin – Veleševec kvaliteta podzemne vode ne prati sustavno. Postoje sporadični podaci stari i više desetljeća za dio vodonosnika u zoni Peščenice, te za područje Žabnog i Strelečkog, koji pokazuju da podzemna voda prirodno sadrži povećane koncentracije mangana, željeza i amonijaka u odnosu na maksimalno dozvoljene koncentracije za pitku vodu, što je posljedica sedimentacijskih uvjeta. Zbog potencijalno loše prirodne kvalitete podzemne vode u slučaju njezine eksploatacije za potrebe vodoopskrbe treba računati i na mogućnost njezine prerade. Podzemna voda je relativno dobro zaštićena od utjecaja s površine zbog debljine i karakteristika površinskog pokrivača, relativno slabe naseljenosti i korištenja prostora. Ipak, najveći potencijalni problem je nepostojanje sustava za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda.

5. ZAKLJUČAK

Iz svega navedenoga zaključuje se da su ukupne količine podzemnih voda u zagrebačkom vodonosniku relativno velike, međutim prisutnost negativnog trenda razina podzemnih voda i precrpljivanje vodonosnika zahtijevaju oprez, kao i zbog činjenice da je sjeverni dio zagrebačkog vodonosnika na lijevoj obali Save onečišćen, te da su slične tendencije uočene i na širem području Črnkovca, južni dio zagrebačkog vodonosnika postaje sve više interesantan za rješavanje problema vodoopskrbe. Rezultati istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika bitno su pripomogli razumijevanju geneze vodonosnika, njegove geometrije, kao i prostornog položaja. Na temelju prikupljenih dostupnih podataka o kakvoći podzemne vode, gdje ih u pojedinim područjima uopće nije bilo, na temelju navedenih spoznaja izdvojena su područja s kvalitetnijom podzemnom vodom. Brojni egzaktni podaci koji su dobiveni ovim istraživanjima poslužili su kao temelj za odabir najpovoljnijih područja za istraživanje i razvoj novih crpilišta kvalitetne podzemne vode za Zagreb i njegovo šire okruženje.

LITERATURA

Bačani A. i Šparica M. (2001): Geology of the Zagreb Aquifer System, International Congress of the Geological Society of Greece, Athena. Bačani, A. i Posavec, K. (2011): Implementacija okvirne direktive o vodama EU u dijelu koji se odnosi na kvalitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području ,RGN fakultet, Zagreb. Bačani, A. i Posavec, K. (2005): Prijedlog zaštitnih zona vodocrpilišta grada Zagreba, Zbornik radova: Godina pitke vode, Zagreb Bačani, A. i Posavec, K. (2009): Vodoistražni radovi za potrebe implementacije Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na kvantitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području, RGN fakultet, Zagreb. Biondić, R., Biondić, B., Meaški, H., Posavec, K. (2011): Sistematizacija znanja o litološkim odnosima zagrebačkog i samoborskog vodonosnika, Geotehnički fakultet, Varaždin. Blašković, I. & Dragičević, I. (1998): Studija prostornog rasporeda i geometrije sedimentnih tijela i njihov utjecaj na hidrogeološke odnose na području lijeve i desne obale Save od Bregane do Rugvice. RGN fakultet, Zagreb. Brkić i dr. (2003): Hidrogeološka interpretacija hidrogeokemijskih mjerenja u aluvijalnom vodonosniku i kakvoće podzemne vode na širem području Zagreba.,HGI, Zagreb. Direktiva o kakvoći vode za piće (98/83/EC) Dragičević, I., Mayer,D., Vranjković A., Pavićič I.. (2014): Hidrogeološka istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika, RGN fakultet, Zagreb. Hrvatske vode (2014), Izvještaj o kemijskom stanju podzemnih voda u Republici Hrvatskoj u 2012. god., Hrvatske vode, Zagreb Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EC) Posavec, K. (2013): Mogućnosti eksploatacije podzemne vode iz zagrebačkoga aluvijalnog vodonosnika na postojećim vodocrpilištima Grada Zagreba - analiza današnjeg i prognoza budućeg stanja. RGN fakultet, Zagreb. Posavec, K., Parlov, J., Trutin, M., Vlašić, I:, Vukojević, P., Krsnik, M., Kaurić, T., Tolić, S. (2013): Istražni radovi u svrhu određivanja lokacija razvoja vodocrpilišta na području potencijalnog vodozaštitnog područja Črnkovec, RGN fakultet, Zagreb. Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/02) Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN, 47/08) Uredba o standardu kakvoće (NN, 89/10 i NN 073/2013) Vlahović, T., (2014); Smjernice za daljnje aktivnosti na istraživanju strateških zaliha podzemne vode i pratećih mjera zaštite , Zagreb

ISTRAŽIVANJA KRŠKIH IZVORA MALI STABANJ, VELIKI STABANJ I PEĆINA U RAVNIM KOTARIMA

Sažetak Istraživana su tri krška izvora u zaleđu Biograda na Moru i to Mali Stabanj, Veliki Stabanj i Pećina. Slivno područje je smješteno u osjetljivom krškom području te pripada širem području Parka prirode Vransko jezero. Izvori se koriste za navodnjavanje. Voda je uzorkovana 2014. godine, a određivani su pokazatelji: fizikalno-kemijski pokazatelji, otopljeni metali, otopljeni anioni i kationi, te hranjive tvari i otopljeni organski ugljik i mikrobiološki pokazatelji. Prema Piperovom dijagramu voda istraživanih izvora je Ca-HCO3 tipa. Prema rezultatima analiza istraživanih izvora, vrijednosti koncentracija pokazatelja otopljeni kisik, KPK-Mn, otopljeni metali, otopljeni anioni i kationi, te hranjive tvari bile su manje od maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK) propisanih Pravilnikom o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (NN 125/2013). Ključne riječi: Ravni kotari (Dalmacija), krški izvori, analize uzoraka vode.

•

•

••

•

•

•

••

•••

•

•

••


niskim razinama. Osim dotocima iz Save tijekom visokih vodostaja, zalihe podzemne vode se obnavljaju i dotokom iz „glavnog“ dijela vodonosnika, dotokom iz područja Vukomeričkih gorica i neposrednom infiltracijom oborina tako da se obnovljive zalihe podzemne vode u prirodnim uvjetima mogu procijeniti na oko 90×106 m3/god ili s oko 2,9 m3/s vode. To ukazuje na mogućnost eksploatacije značajnih količina podzemne vode.

4. KVALITETA PODZEMNE VODE JUŽNOG DIJELA ZAGREBAČKOG VODONOSNIKA

O kvaliteti podzemne vode na sjeverozapadnom dijelu istraživanog područja, tj. za područje između Kerestinca i Mraclina (slika 4, elipsa C) uopće nema podataka, niti se na području jugoistočno od crte Mraclin – Veleševec kvaliteta podzemne vode ne prati sustavno. Postoje sporadični podaci stari i više desetljeća za dio vodonosnika u zoni Peščenice, te za područje Žabnog i Strelečkog, koji pokazuju da podzemna voda prirodno sadrži povećane koncentracije mangana, željeza i amonijaka u odnosu na maksimalno dozvoljene koncentracije za pitku vodu, što je posljedica sedimentacijskih uvjeta. Zbog potencijalno loše prirodne kvalitete podzemne vode u slučaju njezine eksploatacije za potrebe vodoopskrbe treba računati i na mogućnost njezine prerade. Podzemna voda je relativno dobro zaštićena od utjecaja s površine zbog debljine i karakteristika površinskog pokrivača, relativno slabe naseljenosti i korištenja prostora. Ipak, najveći potencijalni problem je nepostojanje sustava za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda.

5. ZAKLJUČAK

Iz svega navedenoga zaključuje se da su ukupne količine podzemnih voda u zagrebačkom vodonosniku relativno velike, međutim prisutnost negativnog trenda razina podzemnih voda i precrpljivanje vodonosnika zahtijevaju oprez, kao i zbog činjenice da je sjeverni dio zagrebačkog vodonosnika na lijevoj obali Save onečišćen, te da su slične tendencije uočene i na širem području Črnkovca, južni dio zagrebačkog vodonosnika postaje sve više interesantan za rješavanje problema vodoopskrbe. Rezultati istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika bitno su pripomogli razumijevanju geneze vodonosnika, njegove geometrije, kao i prostornog položaja. Na temelju prikupljenih dostupnih podataka o kakvoći podzemne vode, gdje ih u pojedinim područjima uopće nije bilo, na temelju navedenih spoznaja izdvojena su područja s kvalitetnijom podzemnom vodom. Brojni egzaktni podaci koji su dobiveni ovim istraživanjima poslužili su kao temelj za odabir najpovoljnijih područja za istraživanje i razvoj novih crpilišta kvalitetne podzemne vode za Zagreb i njegovo šire okruženje.

LITERATURA

Bačani A. i Šparica M. (2001): Geology of the Zagreb Aquifer System, International Congress of the Geological Society of Greece, Athena. Bačani, A. i Posavec, K. (2011): Implementacija okvirne direktive o vodama EU u dijelu koji se odnosi na kvalitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području ,RGN fakultet, Zagreb. Bačani, A. i Posavec, K. (2005): Prijedlog zaštitnih zona vodocrpilišta grada Zagreba, Zbornik radova: Godina pitke vode, Zagreb Bačani, A. i Posavec, K. (2009): Vodoistražni radovi za potrebe implementacije Okvirne direktive o vodama u dijelu koji se odnosi na kvantitativno stanje voda na zagrebačkom i samoborskom području, RGN fakultet, Zagreb. Biondić, R., Biondić, B., Meaški, H., Posavec, K. (2011): Sistematizacija znanja o litološkim odnosima zagrebačkog i samoborskog vodonosnika, Geotehnički fakultet, Varaždin. Blašković, I. & Dragičević, I. (1998): Studija prostornog rasporeda i geometrije sedimentnih tijela i njihov utjecaj na hidrogeološke odnose na području lijeve i desne obale Save od Bregane do Rugvice. RGN fakultet, Zagreb. Brkić i dr. (2003): Hidrogeološka interpretacija hidrogeokemijskih mjerenja u aluvijalnom vodonosniku i kakvoće podzemne vode na širem području Zagreba.,HGI, Zagreb. Direktiva o kakvoći vode za piće (98/83/EC) Dragičević, I., Mayer,D., Vranjković A., Pavićič I.. (2014): Hidrogeološka istraživanja južnog dijela zagrebačkog vodonosnika, RGN fakultet, Zagreb. Hrvatske vode (2014), Izvještaj o kemijskom stanju podzemnih voda u Republici Hrvatskoj u 2012. god., Hrvatske vode, Zagreb Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EC) Posavec, K. (2013): Mogućnosti eksploatacije podzemne vode iz zagrebačkoga aluvijalnog vodonosnika na postojećim vodocrpilištima Grada Zagreba - analiza današnjeg i prognoza budućeg stanja. RGN fakultet, Zagreb. Posavec, K., Parlov, J., Trutin, M., Vlašić, I:, Vukojević, P., Krsnik, M., Kaurić, T., Tolić, S. (2013): Istražni radovi u svrhu određivanja lokacija razvoja vodocrpilišta na području potencijalnog vodozaštitnog područja Črnkovec, RGN fakultet, Zagreb. Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 55/02) Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN, 47/08) Uredba o standardu kakvoće (NN, 89/10 i NN 073/2013) Vlahović, T., (2014); Smjernice za daljnje aktivnosti na istraživanju strateških zaliha podzemne vode i pratećih mjera zaštite , Zagreb

ISTRAŽIVANJA KRŠKIH IZVORA MALI STABANJ, VELIKI STABANJ I PEĆINA U RAVNIM KOTARIMA

Sažetak Istraživana su tri krška izvora u zaleđu Biograda na Moru i to Mali Stabanj, Veliki Stabanj i Pećina. Slivno područje je smješteno u osjetljivom krškom području te pripada širem području Parka prirode Vransko jezero. Izvori se koriste za navodnjavanje. Voda je uzorkovana 2014. godine, a određivani su pokazatelji: fizikalno-kemijski pokazatelji, otopljeni metali, otopljeni anioni i kationi, te hranjive tvari i otopljeni organski ugljik i mikrobiološki pokazatelji. Prema Piperovom dijagramu voda istraživanih izvora je Ca-HCO3 tipa. Prema rezultatima analiza istraživanih izvora, vrijednosti koncentracija pokazatelja otopljeni kisik, KPK-Mn, otopljeni metali, otopljeni anioni i kationi, te hranjive tvari bile su manje od maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK) propisanih Pravilnikom o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (NN 125/2013). Ključne riječi: Ravni kotari (Dalmacija), krški izvori, analize uzoraka vode.

dr.sc. Natalija Matić, dipl.ing.geol.1 i Krešimir Maldini, dipl.ing.kem.1

1Hrvatske vode, Sektor za projekte sufinancirane sredstvima EU i Glavni vodnogospodarski laboratorij (GVL), Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, E-mail: [email protected]; kresimir [email protected]


UVOD Istraživana su tri izvora koja se nalaze u zaleđu Biograda na Moru (Ravni kotari) i to Mali Stabanj, Veliki Stabanj i Pećina (Slika 1). Izvor Mali Stabanj je primitivno kaptirani i služi za navodnjavanje obradivih površina. Izvor Veliki Stabanj je kaptiran sa sustavom cijevi koji služi za zahvaćanje vode za potrebe navodnjavanja. Na izvoru Pećina postoje tragovi primitivne kaptaže te se voda koristi za navodnjavanje obradivih površina. U zaleđu izvora nalaze se onečišćivači kao što su nekontrolirano odlaganje komunalnog otpada u području ponora, tzv. „točkasti onečišćivači“, javna deponija općine Polača južno od Gornje Jagodnje, vapnara u Zapužanima, kamenolomi na lokaciji Kosmalj i Grbovača, autocesta Zagreb – Split u sjevernom dijelu sliva, te intenzivna poljoprivreda u krškim poljima. To su potencijalni su onečišćivači koji još uvijek nisu ugrozili kakvoću vode na navedenim izvorištima. Slivno područje istraživanih izvora izgrađeno je od sedimentnih stijena gornje krede, paleogena (eocena) i kvartara. Istraživani teren čine bore (antiklinale i sinklinale) dinarskog pravca pružanja sjeverozapad-jugoistok s najvišom nadmorskom visinom od 265 m n.m. Prisutna je izmjena propusnih jako okršenih karbonatnih stijena s flišom. Pojava izvora vezana je za rasjedni kontakt vodopropusnih vapnenaca i vodonepropusnog fliša. Reverzni rasjed smješten je na jugozapadnom dijelu terena uz sjeveroistočni rub Vranskog polja te sjeveroistočno od njega dolazi rasjed paralelan s njim, pružanja sjeverozapad-jugoistok. Dijagonalni i poprečni rasjedi koji presijecaju bore dinarskog pravca pružanja uvjetovali su stvaranje niza pukotinskih sustava duž kojih dolazi do migracije podzemnih voda prema izvorima koji dolaze uz sjeverni rub Vranskog polja. Istraživani izvori smješteni su u dijelu svjetski poznatog tipičnog lokaliteta dinaridskog krša. Podzemni sustav Ravnih kotara predstavlja specifičnu hidrogeološku sredinu i rezervoar je pitke vode koji je predmet geokemijskih istraživanja. Izvor Mali Stabanj smješten je u naselju Kakma. Primitivno je kaptiran kopanim zdencem s preljevom te je obzidan čvrstim objektom za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih dobara. Izdašnost izvora u sušnom razdoblju ne prelazi oko 1 Ls-1, a u kišnom razdoblju sveukupna izdašnost izvorišta ne prelazi oko 100 Ls-1. Izvor Veliki Stabanj je nekaptiran izvor te se koristi za navodnjavanje obradivih površina. Budući je izvor uzlaznog tipa te voda ispunjava krško okno nije moguće procijeniti izdašnost u sušnom periodu. Izdašnost za jakih oborina prelazi 1.000 Ls-1 jer voda ovoga izvora poplavljuje obradive površine. Velike oscilacije u izdašnosti dokaz su njegovoj pripadnosti tipičnim krškim izvorima. Izvor Pećina je krški izvor formiran u pukotinskom sustavu špilje na nadmorskoj visini od oko 50 m. Izvor je primitivno kaptiran s ostacima cijevi i betonskog kanala, a voda se zahvaća za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih dobara. Izdašnost u sušnom periodu iznosi 10-ak Ls-1 dok izdašnost za jakih oborina prelazi nekoliko stotina Ls-1. Velike oscilacije u izdašnosti dokaz su pripadnosti njegovog sliva krškom vodonosniku (Munda et al., 2005.).

Područje izvorišta obilježava mediteranska klima s izrazito suhim ljetima i blagim zimama. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15oC, prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca srpnja je 24 oC, a najhladnijeg siječnja je 12 oC. Broj dana s temperaturama nižim od 0 oC je zanemariv, a s visokim se kreće oko 16 dana u godini. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca siječnja nije niža od -3 oC. Godišnja srednja vlaga zraka kreće se oko 73%. Maksimalne vrijednosti ostvaruju se u studenom, a minimalne u srpnju. Dominantna oborina je kiša. Srednja godišnja količina oborina na istraženom području iznosi oko 1.100 mm/m2 s maksimumom u studenom od oko 1.000 mm/m2 i minimumom u srpnju od svega 30 mm/m2. Snijeg je vrlo rijetka pojava s vrlo kratkim zadržavanjem. Vjetrovitost karakteriziraju bura i jugo, a rjeđe se osjeća maestral.

Slika 1.

Prostorni položaj istraživanog područja

a) b) c)

Voda, koju čovjek prikuplja od pradavnoga doba, u obliku izvora te je domicilno stanovništvo koristi za vodoopskrbu i navodnjavanje svojih obradivih površina hrani Vransko jezero. Danas su izvori mjesta okupljanja stanovnika koji imaju svoju priču, prvi susreti sa svojim vilama, dok su mlađi inspirirani ratnim pričama s kojima su se susretali tijekom Domovinskog rata. REZULTATI I DISKUSIJA Mjerene vrijednosti fizikalno-kemijskih pokazatelja u uzorcima vode iz 2014. godine uspoređene su s maksimalno dozvoljenim koncentracijama (MDK vrijednostima) propisanima Pravilnikom o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (Tablica 1, Tablica 2, Tablica 3, Tablica 4, Tablica 5).


UVOD Istraživana su tri izvora koja se nalaze u zaleđu Biograda na Moru (Ravni kotari) i to Mali Stabanj, Veliki Stabanj i Pećina (Slika 1). Izvor Mali Stabanj je primitivno kaptirani i služi za navodnjavanje obradivih površina. Izvor Veliki Stabanj je kaptiran sa sustavom cijevi koji služi za zahvaćanje vode za potrebe navodnjavanja. Na izvoru Pećina postoje tragovi primitivne kaptaže te se voda koristi za navodnjavanje obradivih površina. U zaleđu izvora nalaze se onečišćivači kao što su nekontrolirano odlaganje komunalnog otpada u području ponora, tzv. „točkasti onečišćivači“, javna deponija općine Polača južno od Gornje Jagodnje, vapnara u Zapužanima, kamenolomi na lokaciji Kosmalj i Grbovača, autocesta Zagreb – Split u sjevernom dijelu sliva, te intenzivna poljoprivreda u krškim poljima. To su potencijalni su onečišćivači koji još uvijek nisu ugrozili kakvoću vode na navedenim izvorištima. Slivno područje istraživanih izvora izgrađeno je od sedimentnih stijena gornje krede, paleogena (eocena) i kvartara. Istraživani teren čine bore (antiklinale i sinklinale) dinarskog pravca pružanja sjeverozapad-jugoistok s najvišom nadmorskom visinom od 265 m n.m. Prisutna je izmjena propusnih jako okršenih karbonatnih stijena s flišom. Pojava izvora vezana je za rasjedni kontakt vodopropusnih vapnenaca i vodonepropusnog fliša. Reverzni rasjed smješten je na jugozapadnom dijelu terena uz sjeveroistočni rub Vranskog polja te sjeveroistočno od njega dolazi rasjed paralelan s njim, pružanja sjeverozapad-jugoistok. Dijagonalni i poprečni rasjedi koji presijecaju bore dinarskog pravca pružanja uvjetovali su stvaranje niza pukotinskih sustava duž kojih dolazi do migracije podzemnih voda prema izvorima koji dolaze uz sjeverni rub Vranskog polja. Istraživani izvori smješteni su u dijelu svjetski poznatog tipičnog lokaliteta dinaridskog krša. Podzemni sustav Ravnih kotara predstavlja specifičnu hidrogeološku sredinu i rezervoar je pitke vode koji je predmet geokemijskih istraživanja. Izvor Mali Stabanj smješten je u naselju Kakma. Primitivno je kaptiran kopanim zdencem s preljevom te je obzidan čvrstim objektom za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih dobara. Izdašnost izvora u sušnom razdoblju ne prelazi oko 1 Ls-1, a u kišnom razdoblju sveukupna izdašnost izvorišta ne prelazi oko 100 Ls-1. Izvor Veliki Stabanj je nekaptiran izvor te se koristi za navodnjavanje obradivih površina. Budući je izvor uzlaznog tipa te voda ispunjava krško okno nije moguće procijeniti izdašnost u sušnom periodu. Izdašnost za jakih oborina prelazi 1.000 Ls-1 jer voda ovoga izvora poplavljuje obradive površine. Velike oscilacije u izdašnosti dokaz su njegovoj pripadnosti tipičnim krškim izvorima. Izvor Pećina je krški izvor formiran u pukotinskom sustavu špilje na nadmorskoj visini od oko 50 m. Izvor je primitivno kaptiran s ostacima cijevi i betonskog kanala, a voda se zahvaća za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih dobara. Izdašnost u sušnom periodu iznosi 10-ak Ls-1 dok izdašnost za jakih oborina prelazi nekoliko stotina Ls-1. Velike oscilacije u izdašnosti dokaz su pripadnosti njegovog sliva krškom vodonosniku (Munda et al., 2005.).

Područje izvorišta obilježava mediteranska klima s izrazito suhim ljetima i blagim zimama. Prosječna godišnja temperatura iznosi 15oC, prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca srpnja je 24 oC, a najhladnijeg siječnja je 12 oC. Broj dana s temperaturama nižim od 0 oC je zanemariv, a s visokim se kreće oko 16 dana u godini. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca siječnja nije niža od -3 oC. Godišnja srednja vlaga zraka kreće se oko 73%. Maksimalne vrijednosti ostvaruju se u studenom, a minimalne u srpnju. Dominantna oborina je kiša. Srednja godišnja količina oborina na istraženom području iznosi oko 1.100 mm/m2 s maksimumom u studenom od oko 1.000 mm/m2 i minimumom u srpnju od svega 30 mm/m2. Snijeg je vrlo rijetka pojava s vrlo kratkim zadržavanjem. Vjetrovitost karakteriziraju bura i jugo, a rjeđe se osjeća maestral.

Slika 1.

Prostorni položaj istraživanog područja

a) b) c)

Voda, koju čovjek prikuplja od pradavnoga doba, u obliku izvora te je domicilno stanovništvo koristi za vodoopskrbu i navodnjavanje svojih obradivih površina hrani Vransko jezero. Danas su izvori mjesta okupljanja stanovnika koji imaju svoju priču, prvi susreti sa svojim vilama, dok su mlađi inspirirani ratnim pričama s kojima su se susretali tijekom Domovinskog rata. REZULTATI I DISKUSIJA Mjerene vrijednosti fizikalno-kemijskih pokazatelja u uzorcima vode iz 2014. godine uspoređene su s maksimalno dozvoljenim koncentracijama (MDK vrijednostima) propisanima Pravilnikom o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (Tablica 1, Tablica 2, Tablica 3, Tablica 4, Tablica 5).

Tablica 1. Vrijednosti fizikalno-kemijskih pokazatelja izmjerenih u podzemnoj vodi izvora

Parametri MDK izvorMali Stabanj

izvorVeliki Stabanj

izvorPećina

Elektrolitičkavodljivost(μScm-1) 2500 922 741 659

Ukupna otopljena tvar (mgL-1) n.p. 618 497 442

pH vrijednost 6,5-9,5 7.1 7.1 7.1

Mutnoća(NTU) 4 0.99 1.19 1.29

Alkalitet (mgCaCO3L-1) n.p. 332 376 349

Ukupnatvrdoća(mgCaCO3L-1) n.p. 385 392 353

HCO3 (mgL-1) n.p. 469 478 431

Tablica 2. Koncentracije otopljenih aniona i kationa u podzemnoj vodi

Anioniikationi(mgL-1) MDK izvor

Mali Stabanjizvor

Veliki StabanjizvorPećina

Fluoridi 1.5 0.028 0.033 0.036

Kloridi 250 88.7 14.3 5.71

Sulfati 250 19.6 8.30 6.40

Natrij 200 46.0 7.82 4.21

Kalij 12 2.59 0.51 0.74

Kalcij n.p. 141 147 136

Magnezij n.p. 7.8 5.9 3.2

Slika 2. Krški izvori u vrijeme velikih voda: a) Mali Stabanj, b) Veliki Stabanj i c) Pećina


Slika 3. Piperov dijagram Prema Piperovom dijagramu (Slika 3) podzemna voda svih izvora je Ca-HCO3 tipa. Dobivene vrijednosti koncentracija kalcija i magnezija u uzorcima podzemne vode svih izvora ukazuju na slivna područja koja izgrađuju uglavnom vapnenci. Izvor Mali Stabanj u hidrogeokemijskom pogledu malo odstupa od ostalih izvora (povišene koncentracije klorida, sulfata, natrija i kalija), što se može objasniti utjecajem mora (Maldini et al., 2014.; Maldini et al., 2015.).

TUMAČ

KATIONI ANIONI

ZAKLJUČAK Istraživani krški izvori Veliki Stabanj, Mali Stabanj i Pećina koriste se za navodnjavanje obradivih površina i napajanja stoke. Prema rezultatima analiza vode istraživanih izvora, vrijednosti mikrobioloških pokazatelja (Tablica 4) veće su od maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK) propisanih Pravilnikom. Rezultati analiza pokazuju da su povišene koncentracije aluminija u vodi istraživanih izvora, posebno izvora Veliki Stabanj, prirodnog porijekla. Podzemna voda svih izvora je Ca-HCO3 tipa. Dobivene vrijednosti koncentracija kalcija i magnezija (Tablica 2) u uzorcima podzemne vode svih izvora ukazuju na slivna područja koja izgrađuju uglavnom vapnenci. «Točkasti» onečišćivači kao što su javna deponija općine Polača, vapnara u Zapužanima, kamenolomi na lokaciji Kosmalj i Grbovača, autocesta Zagreb – Split, te intenzivna poljoprivreda još uvijek nisu ugrozili kakvoću vode na navedenim izvorištima. LITERATURA

Maldini, K., Tomas, D, Matić, N., Majić, D., Milović, S., Tot, I., Jena, V. i Vujević, M. (2014): Analize vode krških izvora u zaleđu Biograda na moru, XVIII Znanstveno-stručni skup Voda i javna vodoopskrba, Starigrad na Hvaru. Maldini, K., Tomas, D., Matić, N., Milović, S., Jena, V. i Gupta, S. (2015): Geokemijske karakteristike odabranih krških izvora u zaleđu Biograda na Moru. 6 . Hrvatska konferencija o vodama. Hrvatske vode na investicijskom valu, Opatija. Matić, N., Trutin, M. i Munda, B. (2007): Hidrogeološka istraživanja sliva izvorišta Kakma, južna Hrvatska. 15 međunarodna škola klasičnog krša "Upravljanje prekograničnim krškim vodonosnicima", Marie Curie (SMART-KARST projekt, MSCF-CT-2005-029674), Postojna, Slovenija. Munda, B., Trutin, M., Matić, N. i Kotaran Munda, M. (2005): Izrada elaborata zona sanitarne zaštite izvorišta Kakma – I faza. Arhiva Geoaqua, Zagreb. Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju, „Narodne novine“ br. 125/2013.

Tablica 3. Koncentracije hranjivih tvari i otopljenog organskog ugljika u podzemnoj vodi

Hranjive tvari i DOC MDK izvorMali Stabanj

izvorVeliki Stabanj

izvorPećina

Amonij (mgNL-1) 0.2 0.023 0.017 0.056

Nitriti(mgNO2L-1) 0.5 <0.003 <0.003 <0.003

Nitrati(mgNO3L-1) 50 9,72 3,27 2,70

Ukupni dušik (mgNL-1) n.p. 2.24 0.750 0.620

Ortofosfati(mgPL-1) 0.30 0.007 <0.005 <0.005

Ukupni fosfor (mgPL-1) n.p. 0.018 0.012 0.014

DOC (mgL-1) n.p. 0.600 0.570 0.790

Tablica 4. Mikrobiološki pokazatelji u podzemnoj vodi

Mikrobiološki pokazatelji MDK izvorMali Stabanj

izvorVeliki Stabanj

izvorPećina

Ukupni koliformi (UK/100mL) 0 612 56 480

Fekalni koliformi (FK/100mL) 0 541 32 190

E. Coli (BK/1mL) 0 92 2 88

Fekalni streptokoki (FS/100mL) 0 61 3 60

Ukupni broj bakterija 37°C (BK/1mL) 20 1500 62 580

Ukupni broj bakterija 22°C (BK/1mL) 100 1709 78 989


Slika 3. Piperov dijagram Prema Piperovom dijagramu (Slika 3) podzemna voda svih izvora je Ca-HCO3 tipa. Dobivene vrijednosti koncentracija kalcija i magnezija u uzorcima podzemne vode svih izvora ukazuju na slivna područja koja izgrađuju uglavnom vapnenci. Izvor Mali Stabanj u hidrogeokemijskom pogledu malo odstupa od ostalih izvora (povišene koncentracije klorida, sulfata, natrija i kalija), što se može objasniti utjecajem mora (Maldini et al., 2014.; Maldini et al., 2015.).

TUMAČ

KATIONI ANIONI

ZAKLJUČAK Istraživani krški izvori Veliki Stabanj, Mali Stabanj i Pećina koriste se za navodnjavanje obradivih površina i napajanja stoke. Prema rezultatima analiza vode istraživanih izvora, vrijednosti mikrobioloških pokazatelja (Tablica 4) veće su od maksimalno dozvoljenih koncentracija (MDK) propisanih Pravilnikom. Rezultati analiza pokazuju da su povišene koncentracije aluminija u vodi istraživanih izvora, posebno izvora Veliki Stabanj, prirodnog porijekla. Podzemna voda svih izvora je Ca-HCO3 tipa. Dobivene vrijednosti koncentracija kalcija i magnezija (Tablica 2) u uzorcima podzemne vode svih izvora ukazuju na slivna područja koja izgrađuju uglavnom vapnenci. «Točkasti» onečišćivači kao što su javna deponija općine Polača, vapnara u Zapužanima, kamenolomi na lokaciji Kosmalj i Grbovača, autocesta Zagreb – Split, te intenzivna poljoprivreda još uvijek nisu ugrozili kakvoću vode na navedenim izvorištima. LITERATURA

Maldini, K., Tomas, D, Matić, N., Majić, D., Milović, S., Tot, I., Jena, V. i Vujević, M. (2014): Analize vode krških izvora u zaleđu Biograda na moru, XVIII Znanstveno-stručni skup Voda i javna vodoopskrba, Starigrad na Hvaru. Maldini, K., Tomas, D., Matić, N., Milović, S., Jena, V. i Gupta, S. (2015): Geokemijske karakteristike odabranih krških izvora u zaleđu Biograda na Moru. 6 . Hrvatska konferencija o vodama. Hrvatske vode na investicijskom valu, Opatija. Matić, N., Trutin, M. i Munda, B. (2007): Hidrogeološka istraživanja sliva izvorišta Kakma, južna Hrvatska. 15 međunarodna škola klasičnog krša "Upravljanje prekograničnim krškim vodonosnicima", Marie Curie (SMART-KARST projekt, MSCF-CT-2005-029674), Postojna, Slovenija. Munda, B., Trutin, M., Matić, N. i Kotaran Munda, M. (2005): Izrada elaborata zona sanitarne zaštite izvorišta Kakma – I faza. Arhiva Geoaqua, Zagreb. Pravilnik o parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju, „Narodne novine“ br. 125/2013.

Tablica 5. Koncentracije otopljenih metala u tragovima u podzemnoj vodi

Metal(μgL-1) MDK izvor

Mali Stabanjizvor

Veliki StabanjizvorPećina

Al 200 309 335 1.05B 1000 48.5 46.4 7.23

Ba 700 11.6 10.7 10.3Be n.p. 0.012 0.010 <0.010Bi n.p. 0.042 0.038 <0.010Cd 5 0.025 0.028 0.010Co n.p. 0.281 0.273 0.248Cr 50 4.74 5.97 2.53Cu 2000 1.64 0.561 0.369Fe 200 21.3 19.7 4.77Li n.p. 0.65 0.379 0.222

Mo 70 5.50 6.71 2.30Mn 50 1.0 0.654 0.247Ni 20 12.7 16.7 6.54Pb 10 0.496 0.567 0.156Rb n.p. 0.877 0.503 0.321Sb 5 0.044 0.200 0.035Se 10 1.51 0.530 0.381Sn n.p. 0.116 0.084 <0.020Sr n.p. 103 86.4 76.6Te n.p. <0.015 0.035 <0.015Tl n.p. 0.026 0.034 0.008U 30 0.551 0.642 0.498V 5 1.11 0.889 0.684Zn 3000 3.71 4.55 3.165

•

•

•

•

•


Etanorm je tradicija koja se stalno usavršava u učinkovitosti. Već danas ispunjava zahtjeve ErP pravilnika o energetskoj učinkovitosti za 2015. godinu iz tri razloga:optimalna hidraulika pumpe s maksimalnom učinkovitosti, podešavanje radnog kola prema individualnim potrebama, kao i idealno odabrani pogon i automatika. Etanorm pumpa je raspoloživa u jako velikom broju izvedbi, dobavljiva u kratkom roku i nudi vrhunsku pouzdanost globalnog proizvoda. Više informacija dostupno je na www.etanorm.com

Najjaca na tržištuod sada štedi još više energije

Pumps Valves Service

Fokusirani smo na Vaš uspjeh.

Pomažemo Vam da ostvarite svoje ciljeve. To postižete našim pumpama i ventilima, kao i automatizacijom, koja je brzo dostupna i lako odaberiva. Proizvode konfiguriramo tako da optimalno odgovaraju Vašim zahtjevima. Bilo da ste u području zgradarstva, vodoopskrbe, odvodnje ili industrije. Radimo da bismo doprinijeli Vašem uspjehu.Više informacija dostupno je na www.ksb.com

Our technology. Your success.Pumps Valves Service

PONUDA I POTRAŽNJA ZA VODOM NA ZADARSKIM OTOCIMA KAO ELEMENTI ODRŽIVOG RAZVITKA

mr. sc. Alena Vlašić, dipl.ing.bioteh., doc. dr.sc. Siniša Širac, dipl ing.kem.

1. UVOD Voda je temeljni prirodni i strateški resurs. Jedan od osnovnih koncepata ekonomike prirodnih resursa i okoliša jest koncept održivog razvitka. Kad se govori o vodnim resursima, bit održivog razvitka je da se isti moraju koristiti na način da ih jednako ili bolje mogu koristiti buduće generacije. Temeljno načelo Mediteranske strategije (2005.) je da se održivost treba temeljiti na međusobnoj ovisnosti njena tri stupa: gospodarskom razvitku, socijalnoj pravednosti i zaštiti okoliša, kao i na unaprijeđenom upravljanju. U skladu s tim, održivi razvitak vodnih resursa zahtijeva poštivanje hidrološkog ciklusa tako da se kapacitet obnovljivih vodnih resursa ne smanji nakon dugotrajnog korištenja. Za održivost vodnog sustava nužna je ravnoteža između ponude i potražnje za vodom. U područjima gdje postoji nedostatak vode za ukupne potrebe jedno od rješenja može biti korištenje alternativnih izvora vode. To su uglavnom turistička područja koja u vrijeme sezonskog povećanja stanovništva imaju povećanu potražnju za vodom. Na primjerima nekih otoka s razvijenim turizmom, na kojima postoje navedeni problemi, dovođenje vode s kopna vrlo je skup tehnički poduhvat koji rješava potražnju za vodom u periodu od tri ljetna mjeseca. Izvan tog perioda tolika količina vode nije potrebna. Za postizanje ravnoteže između ponude i potražnje za vodom na tim područjima jedno od rješenja je korištenje alternativnih izvora vode kao što su desalinacija bočate i morske vode i ponovno korištenje pročišćenih otpadnih voda. Iste alternativne izvore vode moguće je koristiti i za potrebe individualne poljoprivredne proizvodnje. Na otocima i u priobalnim područjima, korištenje alternativnih izvora vode je u skladu s gospodarenjem vodama prema načelima održivog razvitka, a istovremeno je jedna od mjera očuvanja i poboljšanja kakvoće mora. U Strategiji upravljanja vodama (2008.) posebna pozornost dana je racionalnijem korištenju voda na otocima. Stoga se kao problem nameće

pitanje: Kako postići ravnotežu između ponude i potražnje za vodom odnosno njene raspoloživosti i potrošnje na otocima u vrijeme i nakon turističke sezone? 2. VODOOPSKRBA NA OTOCIMA U SUSTAVU ODRŽIVOG RAZVITKA Vodno gospodarstvo na otocima jedan je od ključnih čimbenika u ostvarivanju njihovog razvitka, budući da su osiguranje količina vode za stanovništvo i gospodarske djelatnosti, posebno turizam i poljoprivredu, uz očuvanje morskog okoliša strateški prioriteti za ostvarivanje željenih ciljeva. Vodoopskrba je svakako jedan od najvažnijih faktora održivoga razvitka turizma na otocima. Turizam igra ključnu ulogu u razvitku otoka ali ima i utjecaj na raspoložive vodne resurse pogotovo tijekom ljetne sezone. Zbog sve većeg broja turista i postizanja više kategorije turističkih usluga očekuje se povećanje potražnje za vodom. U vrijeme sezonskog povećanja stanovništva česte su situacije da su to i razdoblja minimalne ili niske obnove prirodnih resursa. Suše imaju važan utjecaj na regionalno gospodarstvo, okoliš i kvalitetu života. Mogu dovesti do gubitaka u poljoprivredi i problema s opskrbom vodom. Očekuje se da će se zbog klimatskih promjena smanjiti raspoloživost vode i povećati zahvaćanje vode za navodnjavanje u mediteranskim područjima.

Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, E-mail: [email protected]; [email protected]


PONUDA I POTRAŽNJA ZA VODOM NA ZADARSKIM OTOCIMA KAO ELEMENTI ODRŽIVOG RAZVITKA

mr. sc. Alena Vlašić, dipl.ing.bioteh., doc. dr.sc. Siniša Širac, dipl ing.kem.

1. UVOD Voda je temeljni prirodni i strateški resurs. Jedan od osnovnih koncepata ekonomike prirodnih resursa i okoliša jest koncept održivog razvitka. Kad se govori o vodnim resursima, bit održivog razvitka je da se isti moraju koristiti na način da ih jednako ili bolje mogu koristiti buduće generacije. Temeljno načelo Mediteranske strategije (2005.) je da se održivost treba temeljiti na međusobnoj ovisnosti njena tri stupa: gospodarskom razvitku, socijalnoj pravednosti i zaštiti okoliša, kao i na unaprijeđenom upravljanju. U skladu s tim, održivi razvitak vodnih resursa zahtijeva poštivanje hidrološkog ciklusa tako da se kapacitet obnovljivih vodnih resursa ne smanji nakon dugotrajnog korištenja. Za održivost vodnog sustava nužna je ravnoteža između ponude i potražnje za vodom. U područjima gdje postoji nedostatak vode za ukupne potrebe jedno od rješenja može biti korištenje alternativnih izvora vode. To su uglavnom turistička područja koja u vrijeme sezonskog povećanja stanovništva imaju povećanu potražnju za vodom. Na primjerima nekih otoka s razvijenim turizmom, na kojima postoje navedeni problemi, dovođenje vode s kopna vrlo je skup tehnički poduhvat koji rješava potražnju za vodom u periodu od tri ljetna mjeseca. Izvan tog perioda tolika količina vode nije potrebna. Za postizanje ravnoteže između ponude i potražnje za vodom na tim područjima jedno od rješenja je korištenje alternativnih izvora vode kao što su desalinacija bočate i morske vode i ponovno korištenje pročišćenih otpadnih voda. Iste alternativne izvore vode moguće je koristiti i za potrebe individualne poljoprivredne proizvodnje. Na otocima i u priobalnim područjima, korištenje alternativnih izvora vode je u skladu s gospodarenjem vodama prema načelima održivog razvitka, a istovremeno je jedna od mjera očuvanja i poboljšanja kakvoće mora. U Strategiji upravljanja vodama (2008.) posebna pozornost dana je racionalnijem korištenju voda na otocima. Stoga se kao problem nameće

pitanje: Kako postići ravnotežu između ponude i potražnje za vodom odnosno njene raspoloživosti i potrošnje na otocima u vrijeme i nakon turističke sezone? 2. VODOOPSKRBA NA OTOCIMA U SUSTAVU ODRŽIVOG RAZVITKA Vodno gospodarstvo na otocima jedan je od ključnih čimbenika u ostvarivanju njihovog razvitka, budući da su osiguranje količina vode za stanovništvo i gospodarske djelatnosti, posebno turizam i poljoprivredu, uz očuvanje morskog okoliša strateški prioriteti za ostvarivanje željenih ciljeva. Vodoopskrba je svakako jedan od najvažnijih faktora održivoga razvitka turizma na otocima. Turizam igra ključnu ulogu u razvitku otoka ali ima i utjecaj na raspoložive vodne resurse pogotovo tijekom ljetne sezone. Zbog sve većeg broja turista i postizanja više kategorije turističkih usluga očekuje se povećanje potražnje za vodom. U vrijeme sezonskog povećanja stanovništva česte su situacije da su to i razdoblja minimalne ili niske obnove prirodnih resursa. Suše imaju važan utjecaj na regionalno gospodarstvo, okoliš i kvalitetu života. Mogu dovesti do gubitaka u poljoprivredi i problema s opskrbom vodom. Očekuje se da će se zbog klimatskih promjena smanjiti raspoloživost vode i povećati zahvaćanje vode za navodnjavanje u mediteranskim područjima.

Veliki i kopnu bliži otoci uglavnom su povezani podmorskim cjevovodima na krške izvore na kopnu. U posebno nepovoljnom su položaju površinom manji i od kopna udaljeniji otoci zbog nedovoljno razvijene infrastrukture, što je razlog pojačane depopulacije. Razvitkom turizma na navedenim otocima dolazi do velike razlike u potražnji za vodom u ljetnom i zimskom periodu.

Održivi razvitak omogućuje skladno suglasje čovjeka i prirode u kojem će korištenje prirodnih bogatstava biti samo do one razine da ih ne ugrožava i ne iskorijeni. Kako su vodni resursi temeljni elementi kvalitete života, gospodarstva i turizma, potrebno je njima sustavno i odgovorno upravljati, pa tako i u složenim klimatskim uvjetima osigurati potrebne količine vode pogotovo u razdoblju turističke sezone.

Taj vrlo specifičan problem zahtijeva posebnu infrastrukturu i strategiju upravljanja vodnim resursima koja se može suočiti s navedenom situacijom. Zato je od izuzetne važnosti dobro planiranje vodnih resursa na otocima obzirom na potrebe turizma, a i prilagođavanje strategije razvoja turizma s obzirom na raspoloživost vodnih resursa.


3. KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH IZVORA VODE

3.1. Iskustva u zemljama Mediterana

U zemljama s nedovoljnim obnovljivim vodnim resursima alternativni izvori vode čine dio sustava ukupnih vodnih resursa. Posljednjih godina mediteranske zemlje se suočavaju s velikim pritiscima koji su pretežito od ljudskih aktivnosti, što se posebno odražava na obalnom području i otocima. Nedostatak vode i povećane potrebe za vodom povezani s nekontroliranim razvitkom, intenzivnom poljoprivredom, masovnim turizmom, prenapučenošću i prevelikom uporabom vode rezultirali su složenošću međusobno povezanih problema koji utječu na socijalne, ekonomske i prirodne aspekte svakodnevnoga života. U zemljama Mediterana najčešće se koriste dvije vrste alternativnih izvora vode: desalinacija bočate vode i morske vode te korištenje pročišćenih otpadnih voda. Postupci desalinacije poznati su već dugo, a njihova šira primjena počela je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća što je povezano s razvojem uređaja i postupaka kojima se iz slane vode može dobiti pitka voda na ekonomični način. Tako je morska i bočata podzemna voda postala najvažniji izvor vode za piće u nekoliko zemalja koje oskudijevaju vodnim resursima. Prema najnovijim podacima koje su objavili International Desalination Association (IDA) i Global Water inteligence (GWI), u zadnjih pet godina kapacitet uređaja za desalinaciju se povećao za 57 %. Kapacitet uređaja za desalinaciju u svijetu iznosi 78,4 milijuna m3/d u odnosu na 47,6 milijuna m3/d na kraju 2008. godine. Prema njihovom predviđanju očekuje se još veći porast kapaciteta uređaja tijekom sljedećih godina. Danas je desalinacija komercijalno u cijelosti primjenjiva metoda osiguranja potrebnih količina vode u mnogim područjima, a posebno na manjim, udaljenim otocima koje karakterizira oskudica vode u ljetnim mjesecima, kada je ujedno i najveća potreba za njom, kako za turizam tako i za poljoprivredu. Brzina gradnje, modularnost koja je sukladna gospodarskom razvitku, te znatno niži investicijski troškovi stavljaju proces desalinacije u prioritetni položaj zadnjih godina. Pomoću desalinacije problem opskrbe svojih otoka vodom za piće rješavaju mediteranske zemlje poput Grčke, Španjolske, Malte i Italije. Egejski otoci vrlo su slični hrvatskim otocima po površini, geologiji, geomorfologiji, reljefu, klimi, hidrologiji i biljnom pokrovu. Malta, s druge strane, odličan je primjer otoka koji nema dostatne vlastite resurse te pored bočate vode desalinira i morsku vodu. Na Malti i Egejskim otocima turizam se sve više razvija kao i u Hrvatskoj, pa u ljetnim mjesecima imaju povećanu potražnju za vodom. Korištenje pročišćenih otpadnih voda važna je sastavnica strategije očuvanja vodnih resursa. Buduća situacija s održivim vodnim resursima u osnovi će ovisiti o stanju obnove vodnih resursa na što će djelovati klimatske promjene i onečišćenje, kao i o pritisku na zahvaćanje vode koji ovisi o korištenju voda, turizmu, rastu broja stanovnika i razvoju industrije. Korištenje pročišćenih otpadnih voda važno je iz dva razloga. Prvo, predstavlja alternativni vodni resurs, a samim tim smanjuje se ispuštanje otpadnih voda te štiti okoliš. Praksu korištenja pročišćenih otpadnih voda slijede mnoge zemlje u Europi poput Francuske, Cipra, Italije, Grčke, Španjolske i Malte. Neke od njih imaju i smjernice o korištenju pročišćenih otpadnih voda za navodnjavanje. Nužne su europske smjernice kao pomoć u održivom korištenju vodnih resursa o čemu govori i Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Pročišćena otpadna voda može se koristiti u poljoprivredne svrhe za navodnjavanje, potrebe industrije, korištenje u naseljima u svrhe koje nisu za piće (poput pranja ulica, protupožarne zaštite), prihranjivanje podzemnih voda, rekreativne svrhe te za sanitarne potrebe. Primjena naprednijih tehnologija svakako je dobro rješenje i za korištenje pročišćenih otpadnih voda i za zaštitu vodnih resursa. 3.2. Stanje i mogućnosti korištenja voda na malim udaljenim otocima u Republici Hrvatskoj

Trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj pokazuje da unatoč pojedinim primjerima korištenja pročišćenih otpadnih voda i postupka desalinacije u turističkim područjima odnosno otocima, korištenje alternativnih izvora vode još uvijek nije dovoljno rašireno jer se voda još uvijek shvaća kao bezgraničan resurs. Budući da je desalinator na otoku Lastovu prvi takav uređaj u Republici Hrvatskoj te nije bilo prijašnjih iskustava s tom tehnologijom, susretalo se s većim troškovima a izgradnja je trajala duže od vremena potrebnog za to. Ali danas je situacija drugačija. Nakon dobrog iskustva u praksi, počele su se raditi analize isplativosti primjene postupka desalinacije.

Kod analize četiri različita načina opskrbe otoka Lastova pitkom vodom – dovođenja vode brodovima vodonoscima, dovođenja vode podmorskim cjevovodom, desalinacije bočate vode i desalinacije morske vode reverznom osmozom – pokazalo se da je najisplativiji i ekološki najprihvatljiviji način vodoopskrbe desalinacija bočate vode (Dobrović i drugi, 2011.). Vodoopskrba na otoku Lastovu dobar je primjer primjene postupka desalinacije na udaljenim otocima s velikom razlikom u potrošnji vode tijekom i van sezone zbog povećanog broja stanovnika. Na otoku M l j e t u postoje desalinatori na tri lokacije različitog kapaciteta.

Za vodoopskrbu malih, udaljenih, naseljenih otoka naročito su značajni vlastiti resursi kao i postojeći vodoopskrbni objekti-vodoospreme koje su u većini slučaja u lošem stanju. Prema Nacionalnom programu razvitka otoka, utvrđeno je da na njima postoji nedostatak vode (za piće, za sanitarne i poljoprivredne potrebe) i to osobito ljeti kada se i iskazuje najveća potreba za njom. Sagledavajući potrebe za vodom na malim i udaljenim otocima, nedvojbeno je utvrđeno da se tradicionalnim prikupljanjem kišnice ne mogu zadovoljiti postojeće potrebe, kao i to da se ovim načinom prikupljanja voda ne može temeljiti značajniji gospodarski razvitak otoka. Kao kvalitetno rješavanje vodoopskrbe otoka smatralo se isključivo rješenje priključivanjem na kopneni vodoopskrbni sustav tako da nisu razmatrani alternativni izvori voda kao što su desalinacija raspoloživih vodnih resursa i korištenje pročišćenih otpadnih voda za ostale potrebe. Kako se turizam sve više razvija, to je razlika u potrošnji u sezoni i van nje sve veća. U zimskim mjesecima potražnja za vodom vrlo je mala. Stvarne cijene isporuke vode brodovima vodonoscima su previsoke, pa država subvencionira veći dio za otočna domaćinstva. Ali pitanje je vremena do kada će država to moći subvencionirati. Neki od otoka imaju svoje vlastite izvore pitke vode, ali se oni slabo koriste ili se uopće ne koriste. Veliki otoci povezani su podmorskim cjevovodima na krške izvore na kopnu. Kako se turizam sve više razvija, to je razlika u potrošnji u sezoni i van nje sve veća. U zimskim mjesecima potražnja za vodom vrlo je mala, te se postavlja pitanje optimalnih rješenja vodoopskrbe na malim i udaljenim otocima. Preko projekta „Izgradnja objekata komunalne i društvene infrastrukture na hrvatskim otocima“ (2004.) kroz zajam Razvojne banke Vijeća Europe i Republike Hrvatske financirala se izgradnja dodatnog desalinatora na otoku Lastovu, dio otočnog cjevovoda na Mljetu, te izgradnja novih i rekonstrukcija starih vodospremnika na Silbi, Premudi i Molatu. Cilj Projekta bio je poboljšanje sveukupne kvalitete ž ivota na otocima i stvaranje preduvjeta za održivi razvitak na malim, slabo naseljenim i udaljenim otocima. Među većim problemima na otocima su i nepostojeća ili nedovoljno izgrađena vodoopskrba i odvodnja. Kroz poboljšanje životnih uvjeta na otocima prevladao bi se i problem koji je naročito prisutan na otocima - depopulacija koja je uglavnom posljedica loše prometne povezanosti, neriješene (nepostojeće ili nedovoljno izgrađene) komunalne, prometne i društvene infrastrukture, a samim tim i poteškoća u gospodarsko-socijalnom razvoju. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sve su stroži kriteriji za ispuštanje otpadnih voda. Otpadne vode iz svih objekata sakupljaju se u septičkim jamama koje su obično izgrađene nekvalitetno s propusnim stijenkama i dnom pa se otpadne vode gube u podzemlju i otječu prema moru. Iz svega rečenog, nužno je odrediti optimalni način odvodnje, lokaciju uređaja za pročišćavanje s prijedlogom tehnologije. Odvodnja otpadnih voda trebala bi se rješavati za svaki otok pojedinačno. U Hrvatskoj postoji nekoliko primjera korištenja otpadnih voda dobivenih pročišćavanjem membranskom tehnologijom u turističkim područjima poput kampova i hotela. Te vode služe za zalijevanje teniskih terena i zelenih površina, te kao sanitarna voda u auto kampu. 4. ANALIZA STANJA I POTREBA ZA VODOM NA ZADARSKIM OTOCIMA

Najveći problemi s vodoopskrbom javljaju se na manjim, slabo naseljenim i udaljenim otocima u ljetnim mjesecima s dolaskom turista i nedostatkom padalina. Zadarski otoci Silba, Premuda, Ist, Molat i Iž susreću se s tim problemima. Klima zadarskih otoka je mediteranska s izrazito suhim ljetom i blagom zimom. Radi se o malim naseljenim otocima na kojima se turizam intenzivno razvija zadnjih godina. Vodni resursi na otocima nisu dovoljni za potrebe stanovništva.


3. KORIŠTENJE ALTERNATIVNIH IZVORA VODE

3.1. Iskustva u zemljama Mediterana

U zemljama s nedovoljnim obnovljivim vodnim resursima alternativni izvori vode čine dio sustava ukupnih vodnih resursa. Posljednjih godina mediteranske zemlje se suočavaju s velikim pritiscima koji su pretežito od ljudskih aktivnosti, što se posebno odražava na obalnom području i otocima. Nedostatak vode i povećane potrebe za vodom povezani s nekontroliranim razvitkom, intenzivnom poljoprivredom, masovnim turizmom, prenapučenošću i prevelikom uporabom vode rezultirali su složenošću međusobno povezanih problema koji utječu na socijalne, ekonomske i prirodne aspekte svakodnevnoga života. U zemljama Mediterana najčešće se koriste dvije vrste alternativnih izvora vode: desalinacija bočate vode i morske vode te korištenje pročišćenih otpadnih voda. Postupci desalinacije poznati su već dugo, a njihova šira primjena počela je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća što je povezano s razvojem uređaja i postupaka kojima se iz slane vode može dobiti pitka voda na ekonomični način. Tako je morska i bočata podzemna voda postala najvažniji izvor vode za piće u nekoliko zemalja koje oskudijevaju vodnim resursima. Prema najnovijim podacima koje su objavili International Desalination Association (IDA) i Global Water inteligence (GWI), u zadnjih pet godina kapacitet uređaja za desalinaciju se povećao za 57 %. Kapacitet uređaja za desalinaciju u svijetu iznosi 78,4 milijuna m3/d u odnosu na 47,6 milijuna m3/d na kraju 2008. godine. Prema njihovom predviđanju očekuje se još veći porast kapaciteta uređaja tijekom sljedećih godina. Danas je desalinacija komercijalno u cijelosti primjenjiva metoda osiguranja potrebnih količina vode u mnogim područjima, a posebno na manjim, udaljenim otocima koje karakterizira oskudica vode u ljetnim mjesecima, kada je ujedno i najveća potreba za njom, kako za turizam tako i za poljoprivredu. Brzina gradnje, modularnost koja je sukladna gospodarskom razvitku, te znatno niži investicijski troškovi stavljaju proces desalinacije u prioritetni položaj zadnjih godina. Pomoću desalinacije problem opskrbe svojih otoka vodom za piće rješavaju mediteranske zemlje poput Grčke, Španjolske, Malte i Italije. Egejski otoci vrlo su slični hrvatskim otocima po površini, geologiji, geomorfologiji, reljefu, klimi, hidrologiji i biljnom pokrovu. Malta, s druge strane, odličan je primjer otoka koji nema dostatne vlastite resurse te pored bočate vode desalinira i morsku vodu. Na Malti i Egejskim otocima turizam se sve više razvija kao i u Hrvatskoj, pa u ljetnim mjesecima imaju povećanu potražnju za vodom. Korištenje pročišćenih otpadnih voda važna je sastavnica strategije očuvanja vodnih resursa. Buduća situacija s održivim vodnim resursima u osnovi će ovisiti o stanju obnove vodnih resursa na što će djelovati klimatske promjene i onečišćenje, kao i o pritisku na zahvaćanje vode koji ovisi o korištenju voda, turizmu, rastu broja stanovnika i razvoju industrije. Korištenje pročišćenih otpadnih voda važno je iz dva razloga. Prvo, predstavlja alternativni vodni resurs, a samim tim smanjuje se ispuštanje otpadnih voda te štiti okoliš. Praksu korištenja pročišćenih otpadnih voda slijede mnoge zemlje u Europi poput Francuske, Cipra, Italije, Grčke, Španjolske i Malte. Neke od njih imaju i smjernice o korištenju pročišćenih otpadnih voda za navodnjavanje. Nužne su europske smjernice kao pomoć u održivom korištenju vodnih resursa o čemu govori i Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Pročišćena otpadna voda može se koristiti u poljoprivredne svrhe za navodnjavanje, potrebe industrije, korištenje u naseljima u svrhe koje nisu za piće (poput pranja ulica, protupožarne zaštite), prihranjivanje podzemnih voda, rekreativne svrhe te za sanitarne potrebe. Primjena naprednijih tehnologija svakako je dobro rješenje i za korištenje pročišćenih otpadnih voda i za zaštitu vodnih resursa. 3.2. Stanje i mogućnosti korištenja voda na malim udaljenim otocima u Republici Hrvatskoj

Trenutačno stanje u Republici Hrvatskoj pokazuje da unatoč pojedinim primjerima korištenja pročišćenih otpadnih voda i postupka desalinacije u turističkim područjima odnosno otocima, korištenje alternativnih izvora vode još uvijek nije dovoljno rašireno jer se voda još uvijek shvaća kao bezgraničan resurs. Budući da je desalinator na otoku Lastovu prvi takav uređaj u Republici Hrvatskoj te nije bilo prijašnjih iskustava s tom tehnologijom, susretalo se s većim troškovima a izgradnja je trajala duže od vremena potrebnog za to. Ali danas je situacija drugačija. Nakon dobrog iskustva u praksi, počele su se raditi analize isplativosti primjene postupka desalinacije.

Kod analize četiri različita načina opskrbe otoka Lastova pitkom vodom – dovođenja vode brodovima vodonoscima, dovođenja vode podmorskim cjevovodom, desalinacije bočate vode i desalinacije morske vode reverznom osmozom – pokazalo se da je najisplativiji i ekološki najprihvatljiviji način vodoopskrbe desalinacija bočate vode (Dobrović i drugi, 2011.). Vodoopskrba na otoku Lastovu dobar je primjer primjene postupka desalinacije na udaljenim otocima s velikom razlikom u potrošnji vode tijekom i van sezone zbog povećanog broja stanovnika. Na otoku M l j e t u postoje desalinatori na tri lokacije različitog kapaciteta.

Za vodoopskrbu malih, udaljenih, naseljenih otoka naročito su značajni vlastiti resursi kao i postojeći vodoopskrbni objekti-vodoospreme koje su u većini slučaja u lošem stanju. Prema Nacionalnom programu razvitka otoka, utvrđeno je da na njima postoji nedostatak vode (za piće, za sanitarne i poljoprivredne potrebe) i to osobito ljeti kada se i iskazuje najveća potreba za njom. Sagledavajući potrebe za vodom na malim i udaljenim otocima, nedvojbeno je utvrđeno da se tradicionalnim prikupljanjem kišnice ne mogu zadovoljiti postojeće potrebe, kao i to da se ovim načinom prikupljanja voda ne može temeljiti značajniji gospodarski razvitak otoka. Kao kvalitetno rješavanje vodoopskrbe otoka smatralo se isključivo rješenje priključivanjem na kopneni vodoopskrbni sustav tako da nisu razmatrani alternativni izvori voda kao što su desalinacija raspoloživih vodnih resursa i korištenje pročišćenih otpadnih voda za ostale potrebe. Kako se turizam sve više razvija, to je razlika u potrošnji u sezoni i van nje sve veća. U zimskim mjesecima potražnja za vodom vrlo je mala. Stvarne cijene isporuke vode brodovima vodonoscima su previsoke, pa država subvencionira veći dio za otočna domaćinstva. Ali pitanje je vremena do kada će država to moći subvencionirati. Neki od otoka imaju svoje vlastite izvore pitke vode, ali se oni slabo koriste ili se uopće ne koriste. Veliki otoci povezani su podmorskim cjevovodima na krške izvore na kopnu. Kako se turizam sve više razvija, to je razlika u potrošnji u sezoni i van nje sve veća. U zimskim mjesecima potražnja za vodom vrlo je mala, te se postavlja pitanje optimalnih rješenja vodoopskrbe na malim i udaljenim otocima. Preko projekta „Izgradnja objekata komunalne i društvene infrastrukture na hrvatskim otocima“ (2004.) kroz zajam Razvojne banke Vijeća Europe i Republike Hrvatske financirala se izgradnja dodatnog desalinatora na otoku Lastovu, dio otočnog cjevovoda na Mljetu, te izgradnja novih i rekonstrukcija starih vodospremnika na Silbi, Premudi i Molatu. Cilj Projekta bio je poboljšanje sveukupne kvalitete ž ivota na otocima i stvaranje preduvjeta za održivi razvitak na malim, slabo naseljenim i udaljenim otocima. Među većim problemima na otocima su i nepostojeća ili nedovoljno izgrađena vodoopskrba i odvodnja. Kroz poboljšanje životnih uvjeta na otocima prevladao bi se i problem koji je naročito prisutan na otocima - depopulacija koja je uglavnom posljedica loše prometne povezanosti, neriješene (nepostojeće ili nedovoljno izgrađene) komunalne, prometne i društvene infrastrukture, a samim tim i poteškoća u gospodarsko-socijalnom razvoju. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sve su stroži kriteriji za ispuštanje otpadnih voda. Otpadne vode iz svih objekata sakupljaju se u septičkim jamama koje su obično izgrađene nekvalitetno s propusnim stijenkama i dnom pa se otpadne vode gube u podzemlju i otječu prema moru. Iz svega rečenog, nužno je odrediti optimalni način odvodnje, lokaciju uređaja za pročišćavanje s prijedlogom tehnologije. Odvodnja otpadnih voda trebala bi se rješavati za svaki otok pojedinačno. U Hrvatskoj postoji nekoliko primjera korištenja otpadnih voda dobivenih pročišćavanjem membranskom tehnologijom u turističkim područjima poput kampova i hotela. Te vode služe za zalijevanje teniskih terena i zelenih površina, te kao sanitarna voda u auto kampu. 4. ANALIZA STANJA I POTREBA ZA VODOM NA ZADARSKIM OTOCIMA


Za vodoopskrbu malih, udaljenih, naseljenih otoka naročito su značajni vlastiti resursi kao i postojeći vodoopskrbni objekti-vodoospreme koje su u većini slučaja u lošem stanju. Prema Nacionalnom programu razvitka otoka, utvrđeno je da na njima postoji nedostatak vode (za piće, za sanitarne i poljoprivredne potrebe) i to osobito ljeti kada se i iskazuje najveća potreba za njom.

Sagledavajući potrebe za vodom na malim i udaljenim otocima, nedvojbeno je utvrđeno da se tradicionalnim prikupljanjem kišnice ne mogu zadovoljiti postojeće potrebe, kao i to da se ovim načinom prikupljanja voda ne može temeljiti značajniji gospodarski razvitak otoka. Kao kvalitetno rješavanje vodoopskrbe otoka smatralo se isključivo rješenje priključivanjem na kopneni vodoopskrbni sustav tako da nisu razmatrani alternativni izvori voda kao što su desalinacija raspoloživih vodnih resursa i korištenje pročišćenih otpadnih voda za ostale potrebe. Kako se turizam sve više razvija, to je razlika u potrošnji u sezoni i van nje sve veća.

U zimskim mjesecima potražnja za vodom vrlo je mala. Stvarne cijene isporuke vode brodovima vodonoscima su previsoke, pa država subvencionira veći dio za otočna domaćinstva. Ali pitanje je vremena do kada će država to moći subvencionirati. Neki od otoka imaju svoje vlastite izvore pitke vode, ali se oni slabo koriste ili se uopće ne koriste. Veliki otoci povezani su podmorskim cjevovodima na krške izvore na kopnu. Kako se turizam sve više razvija, to je razlika u potrošnji u sezoni i van nje sve veća. U zimskim mjesecima potražnja za vodom vrlo je mala, te se postavlja pitanje optimalnih rješenja vodoopskrbe na malim i udaljenim otocima.

Preko projekta „Izgradnja objekata komunalne i društvene infrastrukture na hrvatskim otocima“ (2004.) kroz zajam Razvojne banke Vijeća Europe i Republike Hrvatske financirala se izgradnja dodatnog desalinatora na otoku Lastovu, dio otočnog cjevovoda na Mljetu, te izgradnja novih i rekonstrukcija starih vodospremnika na Silbi, Premudi i Molatu. Cilj Projekta bio je poboljšanje sveukupne kvalitete života na otocima i stvaranje preduvjeta za održivi razvitak na malim, slabo naseljenim i udaljenim otocima. Među većim problemima na otocima su i nepostojeća ili nedovoljno izgrađena vodoopskrba i odvodnja. Kroz poboljšanje životnih uvjeta na otocima prevladao bi se i problem koji je naročito prisutan na otocima - depopulacija koja je uglavnom posljedica loše prometne povezanosti, neriješene (nepostojeće ili nedovoljno izgrađene) komunalne, prometne i društvene infrastrukture, a samim tim i poteškoća u gospodarsko-socijalnom razvoju.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju sve su stroži kriteriji za ispuštanje otpadnih voda. Otpadne vode iz svih objekata sakupljaju se u septičkim jamama koje su obično izgrađene nekvalitetno s propusnim stijenkama i dnom pa se otpadne vode gube u podzemlju i otječu prema moru. Iz svega rečenog, nužno je odrediti optimalni način odvodnje, lokaciju uređaja za pročišćavanje s prijedlogom tehnologije. Odvodnja otpadnih voda trebala bi se rješavati za svaki otok pojedinačno. U Hrvatskoj postoji nekoliko primjera korištenja otpadnih voda dobivenih pročišćavanjem membranskom tehnologijom u turističkim područjima poput kampova i hotela. Te vode služe za zalijevanje teniskih terena i zelenih površina, te kao sanitarna voda u auto kampu.

4. ANALIZA STANJA I POTREBA ZA VODOM NA ZADARSKIM OTOCIMA



Problem je još izraženiji u sezoni kad se potrebe za vodom povećaju višestruko. Danas se taj nedostatak rješava dovozom vode brodovima vodonoscima iz grada Zadra. Ako je sušna godina kao što su to bile 2011. i 2012. godine, vodospremnici se moraju napuniti jer su se ispraznili zbog nedovoljnih padalina. Uvijek postoji problem da se u razdoblju vrha turističke sezone obustavi dovoz vode. Dakle, u vrijeme kad je voda najpotrebnija i za stanovnike i razvitak turizma kao i za poljoprivredu, vrlo je moguć njen nedostatak. Gospodarenje vodnim resursima odnosno potražnjom za vodom prioritetni je zadatak održivog razvitka na ovim otocima. U svrhu revitalizacije hrvatskih otoka, a posebice onih manjih kojima prijeti potpuna depopulacija, uvidjelo se da je jedan od glavnih uzroka nedostatak vode za piće. Zbog toga je 2000. godine tadašnje Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske u suradnji s Hrvatskim vodama pokrenulo istraživanja u svrhu pronalaženja rezervi slatke i bočate vode na otocima koje bi se mogle koristiti za javnu vodoopskrbu. Vodoistražni radovi su pokazali mogućnost zahvaćanja manjih količina podzemne vode za potrebe javne vodoopskrbe. Stoga je predviđeno da se za vodoopskrbu svakog otoka u prvom redu iskoriste postojeći resursi podzemnih voda. Kako se radi uglavnom o malim otocima na kojima vjerojatno ne postoje dovoljne količine slatke vode, mogu se koristiti i određene količine bočate vode koja se može desalinirati. Prema podacima nadležnog poduzeća, ukupna godišnja količina isporučene vode u 2012. godini na navednih pet zadarskih otoka iznosila je dvostruko više u odnosu na godinu ranije. Ovaj podatak samo govori o rastu potražnje za vodom tijekom cijele godine. Zapaža se velika neravnomjernost potražnje za vodom prema kvartalima tijekom godine. Važno je napomenuti da je potražnja za vodom u sezoni oko 60 – 70 % od ukupne godišnje količine. Sve navedeno pokazuje da je potrebno naći optimalno rješenje vodoopskrbe za male i udaljene otoke s velikom neravnomjernošću u potražnji za vodom tijekom godine.

Ukupne isporučene količine vode (m3) na predmetnim otocima po kvartalima

Isporučene količine vode (m3) na otocima po mjesecima

83

15.207

26.980

3.148 0

50001000015000200002500030000

0

1000

2000

3000

4000

5000

SIJEČA

NJ

VELJ

AČA

OŽU

JAK

TRAV

ANJ

SVIB

ANJ

LIPA

NJ

SRPA

NJ

KOLO

VOZ

RUJA

N

LIST

OPA

D

STU

DEN

I

PRO

SIN

AC

m3

SILBA MOLAT IŽ PREMUDA IST




83

15.207

26.980

3.148 0

50001000015000200002500030000

0

1000

2000

3000

4000

5000

SIJEČA

NJ

VELJ

AČA

OŽU

JAK

TRAV

ANJ

SVIB

ANJ

LIPA

NJ

SRPA

NJ

KOLO

VOZ

RUJA

N

LIST

OPA

D

STU

DEN

I

PRO

SIN

AC

m3


Na svim otocima izneseni podaci jasno govore o izrazitim sezonskim razlikama u potrošnji vode. Prema podacima iz nadležnog poduzeća u periodu od 2010. do 2012. godine isporučene količine vode na svim predmetnim otocima su povećane dva do tri puta u odnosu na godinu ranije, a taj trend se i dalje nastavlja. Uzevši tu činjenicu u obzir potrebno je pronaći najprihvatljivije rješenje vodoopskrbe u ekonomskom, okolišnom, a prvenstveno u pogledu održivog razvitka samih otoka.

ZAKLJUČAK Na osnovu navedenog Hrvatske vode su pokrenule projekt izrade studije „Valorizacija vodoopskrbnih rješenja na otocima“. Za svaki otok predložit će se optimalno rješenje vodoopskrbe s obzirom na vlastite resurse voda, infrastrukturu i potrebe na temelju detaljne analize svih prihvatljivih rješenja korištenja voda uzimajući u obzir razliku između potražnje za vodom u sezoni i van nje. Pri tome se vodi računa da je svaki otok poseban slučaj na koji se teško mogu primijeniti iskustva i rješenja s nekog drugog otočnog prostora. Prema načinu korištenja ovisno o potrebama Studija će razlučiti koje rješenje korištenja voda će se moći primijeniti na svakom od predmetnih otoka uzimajući u obzir što povoljnije tehničke, ekološke i ekonomske pokazatelje. Stručni doprinos ovog istraživanja je dobivanje smjernica za pronalaženje rješenja vodoopskrbe na manjim i udaljenim otocima s velikim turističkim potencijalom u vrijeme i nakon turističke sezone, a sve u cilju postizanja ravnoteže između ponude i potražnje za vodom, odnosno njene raspoloživosti i potrošnje. Rezultati ovog Projekta bit će i podloga za daljnje aktivnosti vezano uz ovu problematiku. Jedna od strateških odrednica u okviru upravljanja vodama je da treba težiti tome da se što više vodne infrastrukture izgradi uz potporu bespovratnih sredstava koja Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju kroz fondove Europske unije. Bogatstvo vodnih resursa svakako se odražava na grane gospodarstva poput turizma i poljoprivrede. Potražnja vode svake godine raste s povećanjem broja turista i nikako ne bi smjela predstavljati ograničavajući čimbenik u razvitku ovog gospodarskog sektora. Povećanje korištenja alternativnih izvora vode utječe na buduću ponudu vode u Republici Hrvatskoj. Upravljanje ponudom i potražnjom za vodom je metoda održivog razvitka vodnih resursa. Uporabom neke od naprednijih tehnologija pročišćavanja otpadnih voda riješilo bi se nekoliko problema: vodoopskrbe, zaštite voda, možda čak i depopulacije. Ne bi došlo do precrpljivanja izvorišta bočate vode jer bi se voda dobivena postupkom desalinacije koristila samo za kućanstva. Na mnogim otocima to je i jedina mogućnost razvitka značajnije poljoprivredne aktivnosti tijekom sušnog razdoblja. Voda, koja se ponekad dovodi s velike udaljenosti, nakon jednokratne uporabe ispušta se u more pa je za daljnju uporabu izgubljena voda. Na mnogim otocima ima poljoprivrednih zemljišta koja bi se mogla koristiti za pojačanu proizvodnju poljoprivrednih kultura, ali je nedostatak vode ograničavajući čimbenik. Korištenje pročišćenih otpadnih voda bilo bi u skladu s gospodarenjem vodama prema načelima održivog razvitka, a istovremeno bi bila jedna od mjera zaštite vodnih resursa od onečišćenja jer je učinkovito pročišćavanje otpadnih voda osnovni preduvjet za njihovo korištenje. Korištenje pročišćenih otpadnih voda smatra se najekonomičnijim dopunskim izvorom vode i očekuje se da će u budućnosti imati još veću primjenu. U Republici Hrvatskoj nema normi niti pravilnika za korištenje pročišćenih otpadnih voda. Postoje norme i standardi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), zatim Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), kao i drugih međunarodnih organizacija koji se primjenjuju u svijetu i služe kao referentni standardi za razvoj nacionalnih norma. Treba očekivati da će se i u Hrvatskoj u skoroj budućnosti u planove upravljanja vodama uključiti i ovaj način korištenja voda te tako slijediti politiku europskih zemalja koje svojim zakonodavstvom te mjerama i poticajima postižu iznimne rezultate u području vodoopskrbe iz alternativnih izvora. Razvitka pa prema tome i budućnosti hrvatskih otoka nema bez stabilne opskrbe vodom, koja doslovno život znači. Rješenja se nikako ne smiju a vjerojatno i ne mogu tražiti u izgradnji isključivo jednog sustava opskrbe vodom. Neophodno je istražiti doslovno sve moguće otočne vodne resurse te ih stalno uspoređivati i usuglašavati s potrebama razvitka, koji se sukladno rasploživim vodnim resursima mora pažljivo i znanstveno planirati. Pri tome se mora voditi računa da je svaki otok poseban slučaj na koji se teško mogu primijeniti iskustva i rješenja s nekog drugog otočnog prostora. LITERATURA

Dobrović, S. i drugi.(2011.): “Analiza mogućnosti opskrbe vodom otoka Lastova pitkom vodom korištenjem LCA metodologije, Zbornik radova, Peta hrvatska konferencija o vodama: Hrvatske vode pred izazovom promjena, Opatija, str.1031-1038. International Desalination Association (IDA) i Global Water Intelligence (GWI); www.globalwaterintel.com/desalination-industry, 10.03.2015. Mediteranska strategija održivog razvitka: Okvir za održivost okoliša i zajednički prosperitet/zajedničko blagostanje (2005.), UNEP/MAP, Atena. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (2009.), Narodne novine br. 30/09. Strategija upravljanja vodama (2008.), Narodne novine br. 91/08.






83

15.207

26.980

3.148 0

50001000015000200002500030000

0

1000

2000

3000

4000

5000

SIJEČA

NJ

VELJ

AČA

OŽU

JAK

TRAV

ANJ

SVIB

ANJ

LIPA

NJ

SRPA

NJ

KOLO

VOZ

RUJA

N

LIST

OPA

D

STU

DEN

I

PRO

SIN

AC

m3






83

15.207

26.980

3.148 0

50001000015000200002500030000

0

1000

2000

3000

4000

5000

SIJEČA

NJ

VELJ

AČA

OŽU

JAK

TRAV

ANJ

SVIB

ANJ

LIPA

NJ

SRPA

NJ

KOLO

VOZ

RUJA

N

LIST

OPA

D

STU

DEN

I

PRO

SIN

AC

m3


Na svim otocima izneseni podaci jasno govore o izrazitim sezonskim razlikama u potrošnji vode. Prema podacima iz nadležnog poduzeća u periodu od 2010. do 2012. godine isporučene količine vode na svim predmetnim otocima su povećane dva do tri puta u odnosu na godinu ranije, a taj trend se i dalje nastavlja. Uzevši tu činjenicu u obzir potrebno je pronaći najprihvatljivije rješenje vodoopskrbe u ekonomskom, okolišnom, a prvenstveno u pogledu održivog razvitka samih otoka.

ZAKLJUČAK Na osnovu navedenog Hrvatske vode su pokrenule projekt izrade studije „Valorizacija vodoopskrbnih rješenja na otocima“. Za svaki otok predložit će se optimalno rješenje vodoopskrbe s obzirom na vlastite resurse voda, infrastrukturu i potrebe na temelju detaljne analize svih prihvatljivih rješenja korištenja voda uzimajući u obzir razliku između potražnje za vodom u sezoni i van nje. Pri tome se vodi računa da je svaki otok poseban slučaj na koji se teško mogu primijeniti iskustva i rješenja s nekog drugog otočnog prostora. Prema načinu korištenja ovisno o potrebama Studija će razlučiti koje rješenje korištenja voda će se moći primijeniti na svakom od predmetnih otoka uzimajući u obzir što povoljnije tehničke, ekološke i ekonomske pokazatelje. Stručni doprinos ovog istraživanja je dobivanje smjernica za pronalaženje rješenja vodoopskrbe na manjim i udaljenim otocima s velikim turističkim potencijalom u vrijeme i nakon turističke sezone, a sve u cilju postizanja ravnoteže između ponude i potražnje za vodom, odnosno njene raspoloživosti i potrošnje. Rezultati ovog Projekta bit će i podloga za daljnje aktivnosti vezano uz ovu problematiku. Jedna od strateških odrednica u okviru upravljanja vodama je da treba težiti tome da se što više vodne infrastrukture izgradi uz potporu bespovratnih sredstava koja Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju kroz fondove Europske unije. Bogatstvo vodnih resursa svakako se odražava na grane gospodarstva poput turizma i poljoprivrede. Potražnja vode svake godine raste s povećanjem broja turista i nikako ne bi smjela predstavljati ograničavajući čimbenik u razvitku ovog gospodarskog sektora. Povećanje korištenja alternativnih izvora vode utječe na buduću ponudu vode u Republici Hrvatskoj. Upravljanje ponudom i potražnjom za vodom je metoda održivog razvitka vodnih resursa. Uporabom neke od naprednijih tehnologija pročišćavanja otpadnih voda riješilo bi se nekoliko problema: vodoopskrbe, zaštite voda, možda čak i depopulacije. Ne bi došlo do precrpljivanja izvorišta bočate vode jer bi se voda dobivena postupkom desalinacije koristila samo za kućanstva. Na mnogim otocima to je i jedina mogućnost razvitka značajnije poljoprivredne aktivnosti tijekom sušnog razdoblja. Voda, koja se ponekad dovodi s velike udaljenosti, nakon jednokratne uporabe ispušta se u more pa je za daljnju uporabu izgubljena voda. Na mnogim otocima ima poljoprivrednih zemljišta koja bi se mogla koristiti za pojačanu proizvodnju poljoprivrednih kultura, ali je nedostatak vode ograničavajući čimbenik. Korištenje pročišćenih otpadnih voda bilo bi u skladu s gospodarenjem vodama prema načelima održivog razvitka, a istovremeno bi bila jedna od mjera zaštite vodnih resursa od onečišćenja jer je učinkovito pročišćavanje otpadnih voda osnovni preduvjet za njihovo korištenje. Korištenje pročišćenih otpadnih voda smatra se najekonomičnijim dopunskim izvorom vode i očekuje se da će u budućnosti imati još veću primjenu. U Republici Hrvatskoj nema normi niti pravilnika za korištenje pročišćenih otpadnih voda. Postoje norme i standardi Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), zatim Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), kao i drugih međunarodnih organizacija koji se primjenjuju u svijetu i služe kao referentni standardi za razvoj nacionalnih norma. Treba očekivati da će se i u Hrvatskoj u skoroj budućnosti u planove upravljanja vodama uključiti i ovaj način korištenja voda te tako slijediti politiku europskih zemalja koje svojim zakonodavstvom te mjerama i poticajima postižu iznimne rezultate u području vodoopskrbe iz alternativnih izvora. Razvitka pa prema tome i budućnosti hrvatskih otoka nema bez stabilne opskrbe vodom, koja doslovno život znači. Rješenja se nikako ne smiju a vjerojatno i ne mogu tražiti u izgradnji isključivo jednog sustava opskrbe vodom. Neophodno je istražiti doslovno sve moguće otočne vodne resurse te ih stalno uspoređivati i usuglašavati s potrebama razvitka, koji se sukladno rasploživim vodnim resursima mora pažljivo i znanstveno planirati. Pri tome se mora voditi računa da je svaki otok poseban slučaj na koji se teško mogu primijeniti iskustva i rješenja s nekog drugog otočnog prostora. LITERATURA

Dobrović, S. i drugi.(2011.): “Analiza mogućnosti opskrbe vodom otoka Lastova pitkom vodom korištenjem LCA metodologije, Zbornik radova, Peta hrvatska konferencija o vodama: Hrvatske vode pred izazovom promjena, Opatija, str.1031-1038. International Desalination Association (IDA) i Global Water Intelligence (GWI); www.globalwaterintel.com/desalination-industry, 10.03.2015. Mediteranska strategija održivog razvitka: Okvir za održivost okoliša i zajednički prosperitet/zajedničko blagostanje (2005.), UNEP/MAP, Atena. Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (2009.), Narodne novine br. 30/09. Strategija upravljanja vodama (2008.), Narodne novine br. 91/08.

•

••

••


collect: clean: ProèišæavanjePrihvat i odvodnja

Kada je potrebno primijeniti površinsku odvodnju vode?

Uvijek kada je površina oblo ena:

Asfaltom Betonskim ili kamenim ploèama Betonom, itd.

Kada je potrebno proèišæavati vodu?

Uvijek kada se radi o objektima sa rizikom odizlijevanja naftnih derivata i kemikalija ili kod prisutnosti èestica teških metala u površinskim vodama:

Prometnice i parkirališta Benzinske postaje i praonice automobila

Manipulativne površine industrijskih postrojenja i odlagališta robe i otpada

Površinske vode je potrebno prikupiti što jeprije moguæe, sustavima za odvodnju kojiosiguravaju sigurnost i komfor za ljude,objekte i prometnice u neposrednoj blizini.ACO nudi širok program kanala za odvodnju,dizajniranih za optimalan uèinak u skladu sazahtjevima svakog pojedinaènog projekta.

ACO Combipoint PPtoèkasta odvodnja

ACO Multitop®poklopci revizionih okana

ACO Qmax®kanali za odvodnjuvelikih kapaciteta

ACO Multiline®kanali za linijsku odvodnjusa pokrovnom rešetkom

ACO Monoblockmonolitni kanali za odvodnju

ACO Kerbdrainrubnjaci sa integriranim

sustavom odvodnje

Površinske vode sa parkirališta, benzinskih postaja, praonica automobila

naftne derivate i mulj optereæen teškim metalima i drugim štetnim tvarima.Naftni derivati mogu proizvesti zapaljiva ili eksplozivna isparavanja u odvodnomsustavu, a ako se naftni derivati i muljoptereæen teškim metalima ispuštaju uokoliš, dolazi do zagaðenja tla i podzemnih voda a sljedno tome cjelokupnog ekosustava.

ww

w.a

co.h

r

hold and release: Retencija, infiltracija i prepumpavanje

Kada je potrebno zadr avati ili infiltrirati vodu?

Uvijek kada to okolnosti na terenu ili

Pogodno tlo za infiltriranje Retencija ili kontrola protoka zbog

ogranièenog kanalizacijskog sustava Ponovna upotreba zadr ane vode

regulative dozvoljavaju:

Inovativni ACO sustavi retencije osiguravaju da

adekvatno kontrolirati, dok sustavi za infiltriranjeomoguæavaju kontrolirano ispuštanje te vode uzemlju na mjestu gdje je nastala. Ovaj dio

unaprijeðuje zaštitu okoliša i sigurnost uekstremnim situacijama te omoguæava ponovnuupotrebu vodenih resursa.

ACO HMSseparator

teških metala

ACO Oleopator Cseparator

lakih tekuæina

ACO Stormbrixxsustav retencijesustav infiltracije

ACO Muli Max Fprepumpne stanice

ACO Q-Brake Vortexkontrola protoka

ACO Oleopator Pseparator lakih tekuæina

STANJE VODE POTOKA U SPILJI VETERNICA NA MEDVEDNICI

dr. sc. Nenad Buzjak Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek

Speleološki klub „Samobor“

Posjetitelji Medvednice, izletnici i planinari, se iznenade kada saznaju da na Medvednici ima krškog reljefa sa spiljama, jamama i ponikvama. Njegova je rasprostranjenost ograničena na nekoliko odvojenih cjelina. Najveća je na jugozapadnom dijelu Medvednice između Kamenitih svata, Podsuseda i Gornjeg Stenjevca. Drugo je područje u blizini popularnog izletišta Hunjka gdje se nalazi malo krško područje kroz koje prolaze Horvatove stube. Treće je područje na sjeveroistočnom dijelu kod Lipe i Zelingrada. Krški reljef Medvednice nastao je u karbonatnim stijenama: vapnencu, dolomitu, te brečama i konglomeratima. Među njima raširen je i okršavanju podložan litotamnijski vapnenac koji su graditelji nekada voljeli koristiti zbog njegove tople žućkaste boje i lake obrade pa ga možemo vidjeti u zidovima zagrebačke katedrale i brojnih gornjogradskih zgrada. Jedno od bitnih svojstava karbonatnih stijena je da ih voda može otapati i mehanički trošiti. Taj se proces odvija ako su ispresijecane pukotinama kroz koje se voda može procjeđivati i protjecati. Pukotine u stijenama posljedica su pokreta u Zemljinoj kori koji se javljaju zbog djelovanja unutarnjih sila. Drugi uvjet je voda. No da bi voda mogla otapati ove stijene potrebno je da se zakiseli. U prirodi ona otapa plin ugljikov-dioksid (CO2), manjim dijelom prolazeći kao padalina kroz atmosferu. Veći dio CO2 voda otapa procjeđujući se kroz tlo u kojem je njegova koncentracija višestruko veća nego u atmosferi zbog kemijskih procesa uslijed raspadanja organske tvari djelovanjem mikroorganizama. Otapanjem CO2 u vodi nastaje ugljična kiselina. Ona nije jaka i bezopasna je za biljke, životinje i ljude, ali u procesu koji traje tisućama godina može otopiti velike količine stijena. Kada takva, tzv. agresivna voda, protječe pukotinama ona ih postupno širi u sve veće šupljine kojima mogu protjecati veće količine vode koje ih kemijski i mehanički razaraju. Takve šupljine nazivamo speleološkim objektima. Njihove prostrane šupljine nazivamo kanalima, a široke kanale dvoranama. Speleološki objekti s pretežito vodoravnim kanalima su spilje, a oni koji su jako strmi i vertikalni poput bunara su jame.

Na Medvednici ne samo da ima speleoloških objekata, nego se u njoj iznad naselja Stenjevec u zapadnom dijelu Zagreba, svega 8,5 km od Trga bana Jelačića, nalazi jedna od najvećih spilja Hrvatske. To je spilja Veternica koja je dugačka 7128 m i po svojoj duljini se među hrvatskim spiljama nalazi na 6. mjestu. Istraživanja spilje počela su krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zašto tako kasno kad je spilja toliko blizu Zagreba, iz kojeg su speleolozi i znanstvenici već tada odlazili u udaljenije krajeve Hrvatske da bi istraživali spilje i jame? Razlog je taj što je ulaz dugo bio djelomično ili potpuno zatrpam tlom koje klizi sa strmih padina oko njega. Otkriven je zahvaljujući snažnom strujanju hladnog zraka iz spilje ljeti po kojem je i dobila svoje ime (veter=vjetar, Veternica). Prvi istraživači prodirali su u njene daleke kanale pod svjetlom svijeća, baklji i petrolejskih svjetiljaka, a kao dokaz svoje „hrabrosti“ trgali su sige koje su pokazivali kada su izašli na površinu. Na taj su način u ulaznim dijelovima Veternice počinili veliku štetu. Danas je takvo ponašanje neprihvatljivo i zakonom kažnjivo, a zaštiti spilja posvećuje se velika pažnja. Veternica je u sastavu Parka prirode Medvednica čija javna ustanova njome upravlja.

Na mrežnim stranicama Ustanove http://www.pp-medvednica.hr/ pronaći ćete brojne informacije o ovoj spilji – od posebnosti i vrijednosti do termina u kojima je možete posjetiti. Za turističke posjete uređeno je početnih 380 m velikih spiljskih kanala. Taj je dio zanimljiv jer su u njemu pronađene kosti brojnih izumrlih životinja među kojima je najveća bila spiljski medvjed. Tu su u pretpovijesti dolazili lovci i njegovali kult medvjeda. U stijenama duž kanala moguće je vidjeti okamine školjkaša koji su živjeli u dubinama pradavnih mora, a tu i tamo po stropu vise šišmiši koje treba poštedjeti uznemiravanja pa posjete nisu dozvoljene tijekom zimskog sna. Spilju Veternicu oblikovali su potoci koji pritječu sa sjeverne strane, uglavnom oko polja u kršu Ponikve. Tu se nalazi nekoliko malih i samo za vodu prolaznih ponora - šupljina u stijenama koje je proširila voda potoka koji u njih utječu ili poniru pa ih nazivamo ponornicama. Potoci nastavljaju teći podzemnim kanalima koje proširuju ili ih ispunjavaju do te mjere da za speleologe trenutno nisu prolazni. Nakon nekoliko kilometara podzemnog toka dio potoka istječe na izvoru 350 m južno od ulaza spilje. Kako bi se saznala kvaliteta ovih voda i njena pogodnost za piće djelatnici Parka prirode, speleolozi Speleološkog kluba „Samobor“ i stručnjaci Hrvatskih voda povremeno u spilji obavljaju mjerenja i uzimaju uzorke koji se analiziraju u laboratoriju.


STANJE VODE POTOKA U SPILJI VETERNICA NA MEDVEDNICI

dr. sc. Nenad Buzjak Sveučilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek

Speleološki klub „Samobor“

Posjetitelji Medvednice, izletnici i planinari, se iznenade kada saznaju da na Medvednici ima krškog reljefa sa spiljama, jamama i ponikvama. Njegova je rasprostranjenost ograničena na nekoliko odvojenih cjelina. Najveća je na jugozapadnom dijelu Medvednice između Kamenitih svata, Podsuseda i Gornjeg Stenjevca. Drugo je područje u blizini popularnog izletišta Hunjka gdje se nalazi malo krško područje kroz koje prolaze Horvatove stube. Treće je područje na sjeveroistočnom dijelu kod Lipe i Zelingrada. Krški reljef Medvednice nastao je u karbonatnim stijenama: vapnencu, dolomitu, te brečama i konglomeratima. Među njima raširen je i okršavanju podložan litotamnijski vapnenac koji su graditelji nekada voljeli koristiti zbog njegove tople žućkaste boje i lake obrade pa ga možemo vidjeti u zidovima zagrebačke katedrale i brojnih gornjogradskih zgrada. Jedno od bitnih svojstava karbonatnih stijena je da ih voda može otapati i mehanički trošiti. Taj se proces odvija ako su ispresijecane pukotinama kroz koje se voda može procjeđivati i protjecati. Pukotine u stijenama posljedica su pokreta u Zemljinoj kori koji se javljaju zbog djelovanja unutarnjih sila. Drugi uvjet je voda. No da bi voda mogla otapati ove stijene potrebno je da se zakiseli. U prirodi ona otapa plin ugljikov-dioksid (CO2), manjim dijelom prolazeći kao padalina kroz atmosferu. Veći dio CO2 voda otapa procjeđujući se kroz tlo u kojem je njegova koncentracija višestruko veća nego u atmosferi zbog kemijskih procesa uslijed raspadanja organske tvari djelovanjem mikroorganizama. Otapanjem CO2 u vodi nastaje ugljična kiselina. Ona nije jaka i bezopasna je za biljke, životinje i ljude, ali u procesu koji traje tisućama godina može otopiti velike količine stijena. Kada takva, tzv. agresivna voda, protječe pukotinama ona ih postupno širi u sve veće šupljine kojima mogu protjecati veće količine vode koje ih kemijski i mehanički razaraju. Takve šupljine nazivamo speleološkim objektima. Njihove prostrane šupljine nazivamo kanalima, a široke kanale dvoranama. Speleološki objekti s pretežito vodoravnim kanalima su spilje, a oni koji su jako strmi i vertikalni poput bunara su jame.

Na Medvednici ne samo da ima speleoloških objekata, nego se u njoj iznad naselja Stenjevec u zapadnom dijelu Zagreba, svega 8,5 km od Trga bana Jelačića, nalazi jedna od najvećih spilja Hrvatske. To je spilja Veternica koja je dugačka 7128 m i po svojoj duljini se među hrvatskim spiljama nalazi na 6. mjestu. Istraživanja spilje počela su krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zašto tako kasno kad je spilja toliko blizu Zagreba, iz kojeg su speleolozi i znanstvenici već tada odlazili u udaljenije krajeve Hrvatske da bi istraživali spilje i jame? Razlog je taj što je ulaz dugo bio djelomično ili potpuno zatrpam tlom koje klizi sa strmih padina oko njega. Otkriven je zahvaljujući snažnom strujanju hladnog zraka iz spilje ljeti po kojem je i dobila svoje ime (veter=vjetar, Veternica). Prvi istraživači prodirali su u njene daleke kanale pod svjetlom svijeća, baklji i petrolejskih svjetiljaka, a kao dokaz svoje „hrabrosti“ trgali su sige koje su pokazivali kada su izašli na površinu. Na taj su način u ulaznim dijelovima Veternice počinili veliku štetu. Danas je takvo ponašanje neprihvatljivo i zakonom kažnjivo, a zaštiti spilja posvećuje se velika pažnja. Veternica je u sastavu Parka prirode Medvednica čija javna ustanova njome upravlja.

Na mrežnim stranicama Ustanove http://www.pp-medvednica.hr/ pronaći ćete brojne informacije o ovoj spilji – od posebnosti i vrijednosti do termina u kojima je možete posjetiti. Za turističke posjete uređeno je početnih 380 m velikih spiljskih kanala. Taj je dio zanimljiv jer su u njemu pronađene kosti brojnih izumrlih životinja među kojima je najveća bila spiljski medvjed. Tu su u pretpovijesti dolazili lovci i njegovali kult medvjeda. U stijenama duž kanala moguće je vidjeti okamine školjkaša koji su živjeli u dubinama pradavnih mora, a tu i tamo po stropu vise šišmiši koje treba poštedjeti uznemiravanja pa posjete nisu dozvoljene tijekom zimskog sna. Spilju Veternicu oblikovali su potoci koji pritječu sa sjeverne strane, uglavnom oko polja u kršu Ponikve. Tu se nalazi nekoliko malih i samo za vodu prolaznih ponora - šupljina u stijenama koje je proširila voda potoka koji u njih utječu ili poniru pa ih nazivamo ponornicama. Potoci nastavljaju teći podzemnim kanalima koje proširuju ili ih ispunjavaju do te mjere da za speleologe trenutno nisu prolazni. Nakon nekoliko kilometara podzemnog toka dio potoka istječe na izvoru 350 m južno od ulaza spilje. Kako bi se saznala kvaliteta ovih voda i njena pogodnost za piće djelatnici Parka prirode, speleolozi Speleološkog kluba „Samobor“ i stručnjaci Hrvatskih voda povremeno u spilji obavljaju mjerenja i uzimaju uzorke koji se analiziraju u laboratoriju.


Mjerenjima je ustanovljeno da je prosječna temperatura vode glavnog veterničkog potoka najčešće oko 9°C tijekom cijele godine. To je za podzemne vode uobičajeno jer je njihova temperatura u ravnoteži s temperaturom stijena kroz koje teku. Kada zimi hladnija voda s površine uđe u podzemlje ona se u dodiru sa stijenama i drugom podzemnom vodom zagrije, a obrnuto je ljeti. Sljedeći važan pokazatelj je pH, čija vrijednost ovisi o količini otopljenog CO2 u vodi, a istraživačima govori otapa li voda stijenu ili će se u nekim kanalima iz vode taložiti mineral kalcit u obliku siga. Mjerenja pokazuju da u donjim dijelovima spilje voda više nije agresivna. Ona putem otapa vapnenac i dolomit i zasićuje se pa u donjim dijelovima spilje više ne otapa stijenu. No potok u svojoj vodi nosi pijesak i kamenčiće koji udaraju u stijenu, troše je i bruse pa se kanali i na taj način postupno proširuju. Slično kao i u površinskim potocima, tamo gdje u kanalu brzina potoka oslabi on taloži taj materijal pa mogu nastati deblje naslage pijeska i šljunka koje ponekad u potpunosti začepe kanal dok ih vodena struja, kad ojača nakon jakih kiša ili otapanja snijega, ponovno ne probije i odnese. Da voda nosi tvari koje nastaju otapanjem stijena i minerala dokazuje vrijednost EC (engleski electroconductivity ili elektrovodljivost).

Poznato je da voda provodi električnu struju. Povećanjem otopljenih soli u vodi ona će bolje provoditi struju pa će i vrijednost EC biti veća. U vodi glavnog potoka Veternice ona iznosi 300 – 400 μS (mikrosimensa) što je uobičajena vrijednost za vode u krškom reljefu gdje je otapanje intenzivno. No, elektrovodljivost može biti povećana i ako u vodi ima zagađivala pa je njena povišena vrijednost loš znak zbog kojeg uzorak vode treba nositi na analizu u specijalizirani laboratorij. Tvrdoća vode može biti nezgodno svojstvo ako se takva voda koristi za piće, u domaćinstvu ili proizvodnji jer kamenac koji se iz nje taloži može oštetiti dijelove strojeva. Za vode u krškom reljefu to je normalno svojstvo. Za njih su najvažnije kalcijeva i magnezijeva tvrdoća jer su kalcij i magnezij sastavni dio vapnenaca i dolomita. U veterničkom potoku se magnezijeva tvrdoća kreće od 36 – 111 mg/l, a kalcijeva od 163 – 170 mg/l.

Takav sastav je očekivan jer je Veternica nastala u stijenama koje u svom sastavu imaju vapnence i breče s visokim sadržajem kalcijevog karbonata (CaCO3). Oni pokrivaju naslage stijene dolomita u čijem sastavu prevladava istoimeni mineral dolomit s više magnezijevog karbonata.

Da bi se utvrdila čistoća vode potrebno je laboratorijski analizirati uzorke vode s obzirom na njen kemijski sastav i (mikro)biološke značajke, da se vidi ima li u vodi štetnih tvari ili opasnih mikroorganizama, uzročnika bolesti. Najčešće štetne tvari u naseljenim područjima potječu iz otpadnih voda, kanalizacije ili voda koje se slijevaju s prometnica i poljoprivrednih površina. Njihova pojava u kršu izuzetno je problematična jer se voda kreće sustavima pukotina bez sedimenata poput aluvijalnih naslaga u riječnim dolinama kroz koje se voda prirodnim putem filtrira.

To su dijelovi deterdženata, gnojiva, ulja, teški metali iz otpada i industrijskih proizvoda. U slučaju Veternice problematično je spomenuto područje Ponikava oko kojih nesavjesni građani ilegalno odlažu otpad koji često sadrži opasne tvari (kemikalije, ulja, stare boje, akumulatore i sl.). Nekad su na Ponikvama znali prati automobile pa su deterdženti potokom direktno otjecali u Veternicu. Problem je što su podzemni tokovi često nepoznatog smjera i značajki, opasne se tvari dugo zadržavaju u podzemlju i kad-tad će se pojaviti na izvorima koji na taj način postaju neupotrebljivi za piće.

Analiza fizikalno-kemijskih pokazatelja vode obavljena u veljači 2014. godine pokazala je dobru kvalitetu vode, no za pravo stanje trebalo bi obavljati istraživanje više puta godišnje te obaviti analizu sedimenata jer se u njima zagađivala zadržavaju dulje nego u vodi koja ih brzo može prenijeti nizvodno. Za potrebe ovog istraživanja mjerena je koncentracija nitrata, fluorida, klorida, sulfata, te teških metala. Nitrati su spojevi dušika i sastavni su dio umjetnih gnojiva. Mogu izazvati teške bolesti i smrt. Fluoridi su spojevi fluora i sastavni su dio brojnih industrijskih proizvoda (gnojiva, pesticida, elektroničkih komponenti za računala, plastike itd.). Izuzetno su opasni za prirodu i zdravlje. Kloridi ovise o slanosti tla i ne moraju nužno biti znak onečišćenja, ali pogoršavaju kvalitetu vode za piće. Sulfati mogu biti pokazatelj termomineralnih voda ili zagađenosti deterdžentima. Željezo i mangan u vrlo malim količinama sastavni su dio stijena, a povećane koncentracije znak su opasnih zagađenja. Na temelju analize uzoraka trenutno stanje kvalitete vode u špilji Veternici i na području polja u kršu Ponikve, odnosno na Ponoru potoka Jezeranec na Ponikvama koji nakon poniranja protječe Veternicom, utvrđeno je da je voda dobre kvalitete. No za potpuniju sliku u budućnosti bit će potrebno napraviti i mikrobiološke analize kako bi se utvrdilo postoje li u vodi štetni mikroorganizmi koji također utječu na ocjenu kvalitete vode.


Mjerenjima je ustanovljeno da je prosječna temperatura vode glavnog veterničkog potoka najčešće oko 9°C tijekom cijele godine. To je za podzemne vode uobičajeno jer je njihova temperatura u ravnoteži s temperaturom stijena kroz koje teku. Kada zimi hladnija voda s površine uđe u podzemlje ona se u dodiru sa stijenama i drugom podzemnom vodom zagrije, a obrnuto je ljeti. Sljedeći važan pokazatelj je pH, čija vrijednost ovisi o količini otopljenog CO2 u vodi, a istraživačima govori otapa li voda stijenu ili će se u nekim kanalima iz vode taložiti mineral kalcit u obliku siga. Mjerenja pokazuju da u donjim dijelovima spilje voda više nije agresivna. Ona putem otapa vapnenac i dolomit i zasićuje se pa u donjim dijelovima spilje više ne otapa stijenu. No potok u svojoj vodi nosi pijesak i kamenčiće koji udaraju u stijenu, troše je i bruse pa se kanali i na taj način postupno proširuju. Slično kao i u površinskim potocima, tamo gdje u kanalu brzina potoka oslabi on taloži taj materijal pa mogu nastati deblje naslage pijeska i šljunka koje ponekad u potpunosti začepe kanal dok ih vodena struja, kad ojača nakon jakih kiša ili otapanja snijega, ponovno ne probije i odnese. Da voda nosi tvari koje nastaju otapanjem stijena i minerala dokazuje vrijednost EC (engleski electroconductivity ili elektrovodljivost).

Poznato je da voda provodi električnu struju. Povećanjem otopljenih soli u vodi ona će bolje provoditi struju pa će i vrijednost EC biti veća. U vodi glavnog potoka Veternice ona iznosi 300 – 400 μS (mikrosimensa) što je uobičajena vrijednost za vode u krškom reljefu gdje je otapanje intenzivno. No, elektrovodljivost može biti povećana i ako u vodi ima zagađivala pa je njena povišena vrijednost loš znak zbog kojeg uzorak vode treba nositi na analizu u specijalizirani laboratorij. Tvrdoća vode može biti nezgodno svojstvo ako se takva voda koristi za piće, u domaćinstvu ili proizvodnji jer kamenac koji se iz nje taloži može oštetiti dijelove strojeva. Za vode u krškom reljefu to je normalno svojstvo. Za njih su najvažnije kalcijeva i magnezijeva tvrdoća jer su kalcij i magnezij sastavni dio vapnenaca i dolomita. U veterničkom potoku se magnezijeva tvrdoća kreće od 36 – 111 mg/l, a kalcijeva od 163 – 170 mg/l.

Takav sastav je očekivan jer je Veternica nastala u stijenama koje u svom sastavu imaju vapnence i breče s visokim sadržajem kalcijevog karbonata (CaCO3). Oni pokrivaju naslage stijene dolomita u čijem sastavu prevladava istoimeni mineral dolomit s više magnezijevog karbonata.

Da bi se utvrdila čistoća vode potrebno je laboratorijski analizirati uzorke vode s obzirom na njen kemijski sastav i (mikro)biološke značajke, da se vidi ima li u vodi štetnih tvari ili opasnih mikroorganizama, uzročnika bolesti. Najčešće štetne tvari u naseljenim područjima potječu iz otpadnih voda, kanalizacije ili voda koje se slijevaju s prometnica i poljoprivrednih površina. Njihova pojava u kršu izuzetno je problematična jer se voda kreće sustavima pukotina bez sedimenata poput aluvijalnih naslaga u riječnim dolinama kroz koje se voda prirodnim putem filtrira.

To su dijelovi deterdženata, gnojiva, ulja, teški metali iz otpada i industrijskih proizvoda. U slučaju Veternice problematično je spomenuto područje Ponikava oko kojih nesavjesni građani ilegalno odlažu otpad koji često sadrži opasne tvari (kemikalije, ulja, stare boje, akumulatore i sl.). Nekad su na Ponikvama znali prati automobile pa su deterdženti potokom direktno otjecali u Veternicu. Problem je što su podzemni tokovi često nepoznatog smjera i značajki, opasne se tvari dugo zadržavaju u podzemlju i kad-tad će se pojaviti na izvorima koji na taj način postaju neupotrebljivi za piće.

Analiza fizikalno-kemijskih pokazatelja vode obavljena u veljači 2014. godine pokazala je dobru kvalitetu vode, no za pravo stanje trebalo bi obavljati istraživanje više puta godišnje te obaviti analizu sedimenata jer se u njima zagađivala zadržavaju dulje nego u vodi koja ih brzo može prenijeti nizvodno. Za potrebe ovog istraživanja mjerena je koncentracija nitrata, fluorida, klorida, sulfata, te teških metala. Nitrati su spojevi dušika i sastavni su dio umjetnih gnojiva. Mogu izazvati teške bolesti i smrt. Fluoridi su spojevi fluora i sastavni su dio brojnih industrijskih proizvoda (gnojiva, pesticida, elektroničkih komponenti za računala, plastike itd.). Izuzetno su opasni za prirodu i zdravlje. Kloridi ovise o slanosti tla i ne moraju nužno biti znak onečišćenja, ali pogoršavaju kvalitetu vode za piće. Sulfati mogu biti pokazatelj termomineralnih voda ili zagađenosti deterdžentima. Željezo i mangan u vrlo malim količinama sastavni su dio stijena, a povećane koncentracije znak su opasnih zagađenja. Na temelju analize uzoraka trenutno stanje kvalitete vode u špilji Veternici i na području polja u kršu Ponikve, odnosno na Ponoru potoka Jezeranec na Ponikvama koji nakon poniranja protječe Veternicom, utvrđeno je da je voda dobre kvalitete. No za potpuniju sliku u budućnosti bit će potrebno napraviti i mikrobiološke analize kako bi se utvrdilo postoje li u vodi štetni mikroorganizmi koji također utječu na ocjenu kvalitete vode.

Pokazatelji(jedinica) Mlin PlažaI PlažaII Viktorijin

slap Ponor IzvorG.Stenjevec

Jambrišakovovrelo

Nitrati mgN/L 4,96 11,07 6,37 4,74 5,71 4,25 2,21

Fluoridi mg/L 0,041 0,025 0,035 0,018 0,036 0,049 0,068

Kloridi mg/L 1,7 1,77 1,79 1,77 1,76 1,5 1,33

Sulfati mg/L 9,2 7 9,1 10,7 9 9 10,5

Mn µg/L 0,449 0,219 0,545 0,200 0,607 0,923 0,547

Fe µg/L 5,16 2,70 19,3 3,80 3,04 4,66 2,52


PROJEKT ŽIVO! „ŽIVLJENJE-VODA! ŽIVOT-VODA“ Projekt ŽIVO! „Življenje-Voda! Život-Voda!“ proveden je u periodu između 1. siječnja 2014. i 19. rujna 2015. Projekt je sufinanciran sredstvima EU kroz Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) u sklopu Operativnog programa Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013. U projektu je sudjelovalo 5 projektnih partnera iz dviju susjednih zemalja: Istarska županija kao vodeći partner, Natura Histrica, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Nacionalni laboratorij za zdravlje okoliš i hranu iz Kopra i Institut za istraživanje krša ZRS SAZU iz Postojne.

Projektne aktivnosti odnose se na pogranični prostor sjeverne Istre s vodnim resursima koji vodom opskrbljuju Istarsku županiju i Slovensko primorje. Opći ciljevi projekta obuhvaćaju osiguranje znanstveno-istraživačkih podloga za očuvanje krških vodonosnika i vodnih resursa, umrežavanje regionalnih institucija za zaštitu prirode i okoliša i smanjenje ekoloških rizika kroz programe monitoringa. Poseban cilj projekta bio je da se u svrhu unaprjeđenja monitoringa vodnih resursa u

kršu osiguraju dodatna saznanja o dinamici pronosa voda i onečišćenja u krškim vodonosnicima prilikom pojava vodnih valova nakon dugotrajnijeg sušnog razdoblja. Projekt nosi i edukacijsku komponentu širenja spoznaja o krškim vodonosnicima i prekograničnom upravljanju vodnim resursima adresirajući lokalno stanovništvo, širu javnost, jedinice regionalne i lokalne samouprave, znanstvene i obrazovne institucije te nevladine udruge. U sklopu projekta opremljen je „Znanstveno edukativni centar Speleo kuća“ u Vodicama kao centar djelovanja svih ustanova koje se bave kršem i zaštitom prirode. ZEC Speleo kuća zamišljen je kao prostor moguće održivosti projektnih aktivnosti kroz interdisciplinarni rad znanstvenika, stručnjaka i mladih istraživača različitih uzrasta, i kao mjesto za aktivan odmor i boravak u prirodi.

Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci sudjelovao je u znanstveno-istraživačkim djelatnostima u suradnji sa slovenskim partnerima. Istraživanje je bilo usmjereno na tri krška izvora čiji slivovi imaju prekogranični karakter – Sv. Ivan, Rižane i Bulaž. Na navedenim izvorima važnim za vodoopskrbu, te na više povremenih izvora istog izvorišnog sustava vršen je monitoring kakvoće vode i pojavnosti istjecanja, uz analizu klimatoloških parametara.

Rezultati projektnih aktivnosti objedinjeni su u monografiji Life and Water on Karst – Monitoring of transboundary water resources of Northern Istria, i stručnoj studiji: Značajke vodnih resursa prekograničnog područja sjeverne Istre. U sklopu projektnih aktivnosti snimljen je i kratki edukativni dokumentarni film Živo – Život i voda u kršu namijenjen široj javnosti te školskoj populaciji. Monografiju je moguće pregledati na sljedećem linku: http://www.speleo-house.eu/monograph/index.html a film na https://www.youtube.com/watch?v=GoZElGPzoXs

TAMARA CRNKO, mag.cult.


PROJEKT ŽIVO! „ŽIVLJENJE-VODA! ŽIVOT-VODA“ Projekt ŽIVO! „Življenje-Voda! Život-Voda!“ proveden je u periodu između 1. siječnja 2014. i 19. rujna 2015. Projekt je sufinanciran sredstvima EU kroz Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) u sklopu Operativnog programa Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013. U projektu je sudjelovalo 5 projektnih partnera iz dviju susjednih zemalja: Istarska županija kao vodeći partner, Natura Histrica, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Nacionalni laboratorij za zdravlje okoliš i hranu iz Kopra i Institut za istraživanje krša ZRS SAZU iz Postojne.

Projektne aktivnosti odnose se na pogranični prostor sjeverne Istre s vodnim resursima koji vodom opskrbljuju Istarsku županiju i Slovensko primorje. Opći ciljevi projekta obuhvaćaju osiguranje znanstveno-istraživačkih podloga za očuvanje krških vodonosnika i vodnih resursa, umrežavanje regionalnih institucija za zaštitu prirode i okoliša i smanjenje ekoloških rizika kroz programe monitoringa. Poseban cilj projekta bio je da se u svrhu unaprjeđenja monitoringa vodnih resursa u

kršu osiguraju dodatna saznanja o dinamici pronosa voda i onečišćenja u krškim vodonosnicima prilikom pojava vodnih valova nakon dugotrajnijeg sušnog razdoblja. Projekt nosi i edukacijsku komponentu širenja spoznaja o krškim vodonosnicima i prekograničnom upravljanju vodnim resursima adresirajući lokalno stanovništvo, širu javnost, jedinice regionalne i lokalne samouprave, znanstvene i obrazovne institucije te nevladine udruge. U sklopu projekta opremljen je „Znanstveno edukativni centar Speleo kuća“ u Vodicama kao centar djelovanja svih ustanova koje se bave kršem i zaštitom prirode. ZEC Speleo kuća zamišljen je kao prostor moguće održivosti projektnih aktivnosti kroz interdisciplinarni rad znanstvenika, stručnjaka i mladih istraživača različitih uzrasta, i kao mjesto za aktivan odmor i boravak u prirodi.

Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci sudjelovao je u znanstveno-istraživačkim djelatnostima u suradnji sa slovenskim partnerima. Istraživanje je bilo usmjereno na tri krška izvora čiji slivovi imaju prekogranični karakter – Sv. Ivan, Rižane i Bulaž. Na navedenim izvorima važnim za vodoopskrbu, te na više povremenih izvora istog izvorišnog sustava vršen je monitoring kakvoće vode i pojavnosti istjecanja, uz analizu klimatoloških parametara.

Rezultati projektnih aktivnosti objedinjeni su u monografiji Life and Water on Karst – Monitoring of transboundary water resources of Northern Istria, i stručnoj studiji: Značajke vodnih resursa prekograničnog područja sjeverne Istre. U sklopu projektnih aktivnosti snimljen je i kratki edukativni dokumentarni film Živo – Život i voda u kršu namijenjen široj javnosti te školskoj populaciji. Monografiju je moguće pregledati na sljedećem linku: http://www.speleo-house.eu/monograph/index.html a film na https://www.youtube.com/watch?v=GoZElGPzoXs

TAMARA CRNKO, mag.cult.


ISTRAŽIVANJAIEDUKACIJA–ISKUSTVAUPRAKTIČNOMRADU

Početkom sedamdesetih zaposlio sam se u Laboratoriju za vode Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba. Laboratorij je bio dio Odjela za sanitarnu hidrotehniku koji su vodili sanitarni inženjeri građevinari. Za mladog inženjera svakodnevni tereni, uzimanje uzoraka pitkih i otpadnih voda, mjerenje protoke, pregled uređaja, fizikalno-kemijske i biološke analize bili su dobra praksa i veliki izazov.

Uključivanjem u nastavu sanitarne hidrotehnike na kulturnom smjeru Geodetskog fakulteta kod prof. Bernta, kao honorarni asistent obavljao sam vježbe i predavanja iz kemije i biologije. Tako sam imao priliku prenijeti studentima praktična iskustva s terena i laboratorija. Najinteresantnije su bile posjete uređajima za pročišćavanje u okolici Zagreba te Plitvičkim jezerima gdje su im tadašnji voditelji parka (Brnek-Kostić) objašnjavali nastanak jezera te probleme sa zaštitom. Iz tog vremena postoje kontakti s prof. Borisom Novakom iz EAWAG-a u Zürichu, bivšeg asistenta na Građevinskom fakultetu i suradniku prof. Petrika.

Stariji kolege pamte prof. Petrika, a mlađim kolegama je taj izniman čovjek poznat najviše iz literature. A radi se o sljedbeniku i suradniku dr. Andrije Štampara, organizatora moderne zdravstvene službe i jednog od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koji je smatrao da je preventiva osnova javnog zdravstva, a kontrola voda i edukacija stanovništva o njenoj zaštiti jedna od najvažnijih aktivnosti.

Prof. Petrik, kojeg je krajem tridesetih dr. Štampar poslao na specijalizaciju u SAD, magistrirao je na Harvardu i vratio se s novim idejama i saznanjima koja su se počela realizirati preko Škole narodnog zdravlja i Građevinskog fakulteta. Promovirao je javnu edukaciju, izgrađivao pilot sela s novim sanitarnim rješenjima i organizirao treninge za osoblje na uređajima. Kao konzultant WHO-a pripremio je uputstva za edukaciju sanitarnih inženjera u Europi i Americi.

Upravo on preporučio mi je postdiplomski studij na međunarodnom Institutu za hidrauliku i sanitarno inženjerstvo u Delftu (Nizozemska), koji mi je otvorio potpuno nove vidike kako o edukaciji, tako i o istraživačkim radovima nužnim u svim oblicima zaštite voda.

To je omogućilo i brojne kontakte s vodećim svjetskim stručnjacima te iniciralo daljnje aktivnosti u Međunarodnom društvu za zaštitu voda (IWA) i Europskom društvu za zaštitu voda (EWA). Kao član radne grupe EWA-e sudjelovao sam u izradi pregleda vodne legislative europskih zemalja za potrebe EK. 1990. sam postao član Komisije za stručni i znanstveni rad EWA-e te od 2003. gotovo deset godina bio njen predsjednik.

Od 1978. g. pa sve do odlaska u mirovinu bio sam zaposlen kao stručni suradnik na Građevinskom institutu u Zavodu za hidrotehniku. Aktivnosti su uglavnom bile vezane uz uređaje za pročišćavanje otpadnih voda (prikupljanje podloga, istražni radovi na pilot uređajima, projektiranje, izgradnja te funkcija i održavanje). Tokom tih aktivnosti upoznao sam probleme gotovo svih važnijih uređaja u Hrvatskoj kao što su Zagreb, Varaždin, Rijeka, Karlovac, Pula, Buzet, Labin, Bjelovar, Daruvar, V. Gorica i sl. Također sam bio uključen u niz istraživanja voda rijeka, jezera i mora.

Nakon što se tako provede čitav radni vijek u istraživanjima i edukaciji vezanima uz vode, a gledajući što se danas događa, čovjek se može zapitati:

• Je li takav pristup uopće potreban?• Je li moguće rezultate dugotrajnih mukotrpnih terenskih ispitivanja i mjerenja zamijeniti procjenama koje se

baziraju na teoretskim i literaturnim podacima? • Jesmo li toliko napredovali da je moguće uz nekoliko klikova mišem prikupiti potrebna znanja, pa uz vješto

rukovanje kompjuterom prilagoditi ranije projekte novim zahtjevima?


• Jesu li brojna patentirana i komercijalizirana rješenja koja nude poznate firme sigurnija od daleko jednostavnijih i jeftinijih, provjerenih vlastitim pilot ispitivanjima?

• Može li se obuka kadrova koji rade na uređajima može svesti na kratkotrajne instrukcije proizvođača opreme tako da se osposobe da pritiskom dugmeta mogu uključivati i isključivati pojedine elemente i faze rada uređaja, a za sve složenije probleme koji se pojave zvati strane servisere?

• Je li moguće sve složene i zavisne fizikalno-kemijske i biološke procese na uređaju voditi bez vlastitih tehnoloških ispitivanja oslanjajući se na kontrolna ispitivanja vanjskih laboratorija koji o tim procesima ništa ne znaju?

• Što se stvarno može znati o radu uređaja na temelju izlaznih (i eventualno ulaznih) podataka čija ispitivanja se mogu naručiti onda kada uređaj zadovoljavajuće radi?

Sa svim tim pitanjima susreli su se u većini razvijenijih zemalja još prije tridesetak godina. Neka su efikasno riješili, a neka su u manjoj mjeri prisutna i danas. Zahvaljujući dobroj međunarodnoj suradnji i mi smo nastojali usmjeriti naše aktivnosti u tom smjeru.

Edukacija

Zahvaljujući Borisu Novaku potaknuta je ideja o Trakoščanskim seminarima. Mnogi naši članovi i danas se rado sjećaju njegovih fenomenalnih i zanimljivih predavanja. Bili su to seminari za koje se tražila „karta više“ zbog zanimljivosti tema i sjajnog stručnjaka koji je svoju ljubav prema struci umio prenijeti na mnoge tada mlade inženjere od kojih su mnogi danas priznati i vodeći stručnjaci na tom području.

Cilj tih seminara bio je da se okupe inženjeri i tehničko osoblje vezano za rad uređaja za pročišćavanje, upoznaju sa suvremenim pristupom aktualnim problemima zaštite voda te u otvorenoj diskusiji izmijene praktična iskustva. Pored glavnih predavanja Borisa Novaka, svoja stručna izlaganja iznosili su i domaći stručnjaci koji nisu napravili „copy/paste“ i „reciklirali“ svoja predavanja, nego su se itekako dobro pripremali za taj stručni događaj godine!

Seminari su se odvijali u organizaciji HDZV-a u periodu od 1993. do 2000. g. Ostavili su duboki trag na rad HDZV-a povezujući stručnjake i stvarajući čvrstu bazu za daljnje aktivnosti.

Kasnije je nastavljen nizom kolokvija koji su se održavali u svim regijama Hrvatske na uređajima za pročišćavanje, gdje su se uz stručna predavanja obilazili objekti i izmjenjivala iskustva. Konačno u nekoliko zadnjih godina u suradnji s DWA-om (Njemačko društvo za zaštitu voda) i TCC-a vršena je edukacija na principu „susjedske suradnje“ (neighbourhood) u Koprivnici, Pazinu i Našicama. Uz vrhunske svjetske predavače osoblje s uređaja iznosilo je svoja iskustva i probleme s kojima se svakodnevno susreću.

Značajnu ulogu u edukaciji imao je niz seminara te posebno serija konferencija vezanih za problematiku zaštićenih područja (Primošten, Dubrovnik, Zagreb), organizirane uz svesrdnu pomoć Europskog društva za zaštitu voda i


Međunarodnog društva za zaštitu voda. A treba naglasiti i značaj terenske edukacije školske djece koje su provodili mladi biolozi.

Istraživanja

Edukacija koju ne prate praktični istraživački radovi, terenska mjerenja, ispitivanja, uzimanja uzoraka, laboratorijska i pilot ispitivanja može se vrlo lako izroditi u formalno prepričavanje dobro poznatih literaturnih podataka ili često komercijalno predstavljanje raznih neprovjerenih tehnoloških rješenja. Sigurno je međutim da nema bolje škole od praktičnog rada u laboratoriju i na terenu. Laboratorij za vode IGH vršio je brojne istraživačke radove potaknute dobrim dijelom idejama Borisa Novaka. Među najznačajnijima treba naglasiti istraživanja u Zagrebu i Varaždinu vezana uz projekte odvodnje i pročišćavanja.

Uzdužni sustav aeracije i usmjerivač na kolektoru u Varaždinu

Nakon intenzivnih ispitivanja na konvencionalnom pilot uređaju za grad Zagreb, sredinom osamdesetih počela se razmatrati ideja da se volumen desetak kilometara otvorenog GOK-a iskoristi kao uzdužni fizikalno-kemijski i biološki reaktor čime bi se uz minimalna ulaganja mogao ukloniti značajan dio tereta koji odlazi u Savu.

Aeracijom izdvojene flotirane masnoće te uklanjanje suspenzija centrifugalnim koncentratorom



Na postojećem kolektoru u Varaždinu na dionici od oko 1 km ugrađeni su aeratori i usmjerivači toka i ostali elementi kojima se mogao kontrolirati sustav i procesi pročišćavanja. Detaljno je praćeno ponašanje sedimenta, procesi aeracije te smanjenje opterećenja. Pokazali su se dobri efekti, pa je započeta izgradnja dijelova takvog pilot uređaja na GOK-u u Zagrebu.

Izloženo rješenje izazvalo je veliki interes stručnjaka na Konferenciji IWA-e u Vancouveru i specijaliziranom skupu u Ålborgu. Radovi međutim nisu nastavljeni, već se prišlo konvencionalnom pristupu projektiranja pri čemu nisu značajnije korištena dosadašnja ispitivanja.

Vršena su i brojna ispitivanja procesa pročišćavanja industrijskih pogona kao što je pivovara Buzet.

Pilot uređaj za visoko opterećeni biološki prokapnik u pivovari u Buzetu izrađen od pivskih bačava

Pilot uređaji na UPOV-u u Weimaru – svakodnevna slika na većim uređajima u Europi

Danas su to kod nas vrlo rijetke situacije. Ne vjerujem da na našim uređajima nema problema, a sasvim sam siguran da se ne mogu rješavati čarobnim štapićem. Stoga posvetimo punu pažnju edukaciji i istraživačkim radovima čiji značaj su tako davno prepoznali naši prethodnici.

Znanje i iskustvo oduvijek su bili dobitna kombinacija. A želimo li da naša djeca, unuci, buduće generacije, u zemlji još uvijek punoj nezagađene i pitke vode, ne postanu žedni, svoju pažnju dužni smo im pokloniti kroz edukaciju već u najranijoj dobi, kroz prijenos znanja, ulaganje u njihovo obrazovanje, stručno usavršavanje, ali i ulaganja u istraživanja, te osobito poticati rad na terenu, tamo gdje žive ljudi sa stvarnim problemima koje stručnjaci trebaju znati, ali i željeti riješiti, na dobrobit svih.

mr.sc. BOJAN ZMAIĆ, dipl.ing.kem.teh.

ZAGREBAČKI AKVAREL

(U KOJEM USPAVANA LJEPOTICA SAVA ČEKA DA KRALJ FINANCIJER ODOBRI NJEZINU VEZU S PRINCOM PROJEKTANTOM, NA RADOST I ZADOVOLJSTVO PUKA KOJI ŽIVI NA NJEZINIM OBALAMA)

Kada je čovjek u dalekoj prošlosti prestao lutati u potrazi za lovinom, skrasio se na nekom mjestu u blizini vodotoka ili jezera. Voda mu je trebala za piće, napajanje pripitomljenih životinja te skromno natapanje obrađenog zemljišta na kojem je uzgajao biljke za prehranu. Vodu je osim toga koristio i za prijevoz drva i lovine i sl. splavima. Korištenje vode proširilo se do danas do neslućenih razmjera, za najrazličitije potrebe, pa navodim barem neke. Graz ima Muru bujičnog karaktera, pa je na njoj 2004. izgrađen otok/most s kavanom kako bi građani i turisti mogli uživati ispijajući „kapuciner“ i pritom uživati u slušanju huka rijeke, mirisu vode te cvrkutu ptica. Kako to izgleda možete vidjeti na fotografiji iznad naslova ovoga članka.

Ljubljana je Ljubljanicu iskoristila za raj na vodi izgradnjom zapornice prije uljeva u Savu, pa tamo dobiva struju i omogućava skoro ustaljenu razinu vode usred grada (detaljnije o tome možete pročitati u časopisu „Hrvatska vodoprivreda“). Brodovi koji tuda plove omogućavaju domaćima i turistima ugodnu i tihu plovidbu te razgled okoliša, dok okolne terase nude lijep pogled i ugodan boravak svima koji na njima borave.


Ulm na Dunavu nakon izgradnje pregrade (nizvodno) te dizanja razine rijeke ima donekle stabilnu vodu, te usporen tok Dunava, što omogućava ugodne plovidbe svima koji vole boraviti na vodi.

Izgradili su katamarane (dvotrupce) plitkoga gaza nosivosti 16 putnika pokretane sunčanom energijom. Kroz plovila je fleksibilna solarna ploha koja sunčanu energiju sprema u brojne akumulatore smještene ispod palube. Brzina do 14 km/sat ugodna je i nečujna po „lijepom plavom Dunavu“.

Velšani su stare kanale nekad za transport rude do obale otoka iskoristili u Llangollenu za plovidbu brodicama koje vuče konj, a okolo patke zabavljaju putnike očekujući malo kruha ili peciva.

Nabrajanje korištenja rijeke završimo Baselom na Rajni u kojem unatoč brojnim mostovima plove još tri skele namijenjene turistima, ali i svim svojim građanima koji vole broditi…

A što je s našom siroticom SAVOM? Nekada je bila živa od prometa splavi koje su dovozile drvo za ogrjev i gradnju na Trnju. Brojne skele te čamci manji i veći prevozili su ljude na sajmove, proštenja, trgovinu…


Vodenice (plovni mlinovi) o kojima nema ni slova u Leksikonu Zagreba koristile su snagu vode za mljevenje krušarica, a ljudi su lovili ribu kao dio prehrane obitelji. Kupanje u Savi bilo je masovno pa je čak ljetni tramvaj dovozio ljude na obalu (14) do mosta. Poznati „babinjak“ bio je ponos grada, a onda je spaljen kao i vila Rebar, veslači su „utekli“ na Jarunsko jezero, a Gospodarićevog kupališta na

kojem su brojni građani naučili plivati također nema. Čamci kojih je nekada na obalama bilo puno nestali su. A s njima je nestala i vedra živost na obalama tog dijela grada.

Sve je netragom nestalo, kao npr. plivajući restorani, od kojih je najugodniji bio onaj u obliku broda na kraju Petrovaradinske ulice u kojem su posluživali najbolji fiš u gradu. Moglo se uživati na vodi (a ne pokraj nje!) u ugodnoj atmosferi, te dobroj ponudi i podvorbi, ali izgorio je i on??? Drugi slični brodovi s restoranskom ponudom nisu mogli izdržati stalnu seobu u korito rijeke te povrat u inundaciju svaki put kad Sava naraste, te je ostao samo onaj na Trnjanskoj cesti (nekad pristanište skele). On se ne seli, ali ima problema kod svake veće vode.

Izgradnjom mostova nekad brojne skele nestale su, a ideja grupe autora da se izgradi manja skela za pješake i bicikliste između Trnja i Bundeka (izvedbeni projekt) nije od vlasti prihvaćena! Skela na dva gumenjaka kao sjećanje na „trnjansku skelu“ nije zaživjela, te su jedino preživjele skele kod Samoborskog otoka te Medsave, kao veza sa Zaprešićem jer mosta nema! Ideja da se po Savi plovi kao ni katamaran za tu svrhu nisu ostvareni, jer je dno rijeke oko „zelenog“ te Jadranskog mosta neprikladno kao i gabariti mostova. Kod male vode rijeka je preplitka, a kod velike to ne dopuštaju

donje konstrukcije mostova. Šteta! Jedino se plovi kajacima i kanuima u vrijeme novogodišnjeg spusta, a između mostova treniraju veslači kajaka „na divljim vodama“. Ako danas zastanete na bilo kojem od mostova i promotrite oko sebe život na rijeci primjetit ćete da nema niti jednog čamca, labuda, galeba, pa ni ribiča. Tišina kao u grobnici i prava pustoš (isto je i nizvodno od grada), iako je nestankom industrije rijeka postala prozirna do dna te se vide ribe. Ponekad možete vidjeti i par pataka „ronilica“ koje tu borave neko vrijeme dok ne izvedu mlade, a onda opet nestanu.

O energetskom iskorištavanju Save struka i „struka“ lamentiraju više od pola stoljeća, a da se baš ništa nije pokrenulo. U vrijeme SVIZ-a postojala je i Direkcija za izgradnju savske luke, no njezin direktor je otišao u mirovinu, a od luke ni „L“. O hidroelektranama se govori još od Stipe Reštarovića iz vremena mojeg studija na AGG-u. Savjetovanja, simpoziji, okrugli (i ćoškasti) stolovi, studije i da ne nabrajam dosadili su svima. Dok mi pametujemo, susjedi u Sloveniji grade od Medvoda do Sutle, a planiraju i dalje. Pa kad sami nismo u stanju nešto po tom pitanju napraviti, dajmo onda nekome koncesiju da nam kod toplane izgradi barem pilot elektranu! U časopisu „Građevinar“ br. 12/2014 opisao sam svoje viđenje jedne od HE na Savi kod Zagreba, koja bi se mogla brzo i jeftino izgraditi na pregradi kraj toplane barem kao pilot objekt, čak i montažno. Svoj prilog završio sam pitanjem: „Hoće li ovaj tekst pročitati i hoće li se netko od kolega odvažiti te nastaviti raspravu, pa me i dopuniti?“ Ali, osim časne iznimke – udruge „Slap“, nitko drugi nije niti riječ izgovorio, niti slova napisao, što me uistinu rastužilo, pa se pitam je li to: strah, neznanje, ili…? Šteta što naši papirnati eksperti bježe od mjerila 1:1, tj. izgradnje barem nečega što bi koristilo građanima.

Ovako Sava i dalje već 30-ak godina neiskorištena teče kraj toplane, a koliko je megavata mogla dati, to se nitko ne usudi izračunati. Pa završimo ovu sagu sumraka o Savi u nadi da će se napokon nešto učiniti. Uzdam se u razum onih koji odlučuju, mlade snage i sretan kraj „akvarela“ iz naslova, koji bi mogao postati pravi europski hit!

RADOSLAV KARLEUŠA, dipl. ing. građ. „PENZIĆ“


Vodenice (plovni mlinovi) o kojima nema ni slova u Leksikonu Zagreba koristile su snagu vode za mljevenje krušarica, a ljudi su lovili ribu kao dio prehrane obitelji. Kupanje u Savi bilo je masovno pa je čak ljetni tramvaj dovozio ljude na obalu (14) do mosta. Poznati „babinjak“ bio je ponos grada, a onda je spaljen kao i vila Rebar, veslači su „utekli“ na Jarunsko jezero, a Gospodarićevog kupališta na

kojem su brojni građani naučili plivati također nema. Čamci kojih je nekada na obalama bilo puno nestali su. A s njima je nestala i vedra živost na obalama tog dijela grada.

Sve je netragom nestalo, kao npr. plivajući restorani, od kojih je najugodniji bio onaj u obliku broda na kraju Petrovaradinske ulice u kojem su posluživali najbolji fiš u gradu. Moglo se uživati na vodi (a ne pokraj nje!) u ugodnoj atmosferi, te dobroj ponudi i podvorbi, ali izgorio je i on??? Drugi slični brodovi s restoranskom ponudom nisu mogli izdržati stalnu seobu u korito rijeke te povrat u inundaciju svaki put kad Sava naraste, te je ostao samo onaj na Trnjanskoj cesti (nekad pristanište skele). On se ne seli, ali ima problema kod svake veće vode.

Izgradnjom mostova nekad brojne skele nestale su, a ideja grupe autora da se izgradi manja skela za pješake i bicikliste između Trnja i Bundeka (izvedbeni projekt) nije od vlasti prihvaćena! Skela na dva gumenjaka kao sjećanje na „trnjansku skelu“ nije zaživjela, te su jedino preživjele skele kod Samoborskog otoka te Medsave, kao veza sa Zaprešićem jer mosta nema! Ideja da se po Savi plovi kao ni katamaran za tu svrhu nisu ostvareni, jer je dno rijeke oko „zelenog“ te Jadranskog mosta neprikladno kao i gabariti mostova. Kod male vode rijeka je preplitka, a kod velike to ne dopuštaju

donje konstrukcije mostova. Šteta! Jedino se plovi kajacima i kanuima u vrijeme novogodišnjeg spusta, a između mostova treniraju veslači kajaka „na divljim vodama“. Ako danas zastanete na bilo kojem od mostova i promotrite oko sebe život na rijeci primjetit ćete da nema niti jednog čamca, labuda, galeba, pa ni ribiča. Tišina kao u grobnici i prava pustoš (isto je i nizvodno od grada), iako je nestankom industrije rijeka postala prozirna do dna te se vide ribe. Ponekad možete vidjeti i par pataka „ronilica“ koje tu borave neko vrijeme dok ne izvedu mlade, a onda opet nestanu.

O energetskom iskorištavanju Save struka i „struka“ lamentiraju više od pola stoljeća, a da se baš ništa nije pokrenulo. U vrijeme SVIZ-a postojala je i Direkcija za izgradnju savske luke, no njezin direktor je otišao u mirovinu, a od luke ni „L“. O hidroelektranama se govori još od Stipe Reštarovića iz vremena mojeg studija na AGG-u. Savjetovanja, simpoziji, okrugli (i ćoškasti) stolovi, studije i da ne nabrajam dosadili su svima. Dok mi pametujemo, susjedi u Sloveniji grade od Medvoda do Sutle, a planiraju i dalje. Pa kad sami nismo u stanju nešto po tom pitanju napraviti, dajmo onda nekome koncesiju da nam kod toplane izgradi barem pilot elektranu! U časopisu „Građevinar“ br. 12/2014 opisao sam svoje viđenje jedne od HE na Savi kod Zagreba, koja bi se mogla brzo i jeftino izgraditi na pregradi kraj toplane barem kao pilot objekt, čak i montažno. Svoj prilog završio sam pitanjem: „Hoće li ovaj tekst pročitati i hoće li se netko od kolega odvažiti te nastaviti raspravu, pa me i dopuniti?“ Ali, osim časne iznimke – udruge „Slap“, nitko drugi nije niti riječ izgovorio, niti slova napisao, što me uistinu rastužilo, pa se pitam je li to: strah, neznanje, ili…? Šteta što naši papirnati eksperti bježe od mjerila 1:1, tj. izgradnje barem nečega što bi koristilo građanima.

Ovako Sava i dalje već 30-ak godina neiskorištena teče kraj toplane, a koliko je megavata mogla dati, to se nitko ne usudi izračunati. Pa završimo ovu sagu sumraka o Savi u nadi da će se napokon nešto učiniti. Uzdam se u razum onih koji odlučuju, mlade snage i sretan kraj „akvarela“ iz naslova, koji bi mogao postati pravi europski hit!

RADOSLAV KARLEUŠA, dipl. ing. građ. „PENZIĆ“


„Plesao bih s tobom kroz najprometnije ceste, jedan tango kroz crveno, tamo gdje nitko ne bi plesao,

na vrhu Hendrixovog mosta ...“

Ivan Dečak, Tango

ROCK ON THE WATER

(„ZELENI MOST“ NA SAVI POSTAJE „HENDRIXOV MOST“?)

Ljubitelje rock glazbe zasigurno je razveselila vijest da je HŽ Infrastruktura podržala Facebook inicijativu preimenovanja željezničkog mosta Sava – Zeleni most u Hendrixov most, te je Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom uputila prijedlog za promjenu naziva mosta. Naime, zahvaljujući grafitu s prezimenom legendarnog rock-glazbenika Jimija Hendrixa (1942. – 1970.) taj most dobio je gotovo kultni status i postao jednim od simbola urbane pop-kulture grada Zagreba te dijelom kolektivne svijesti Zagrepčana.

Hendrix je postao jedan od najprepoznatljivijih i najvažnijih osoba u povijesti moderne glazbe, gitarist kojeg Rock and Roll Hall of Fame opisuje kao „možda i najvećeg rock instrumentalista“. Sa samo tri službena studijska albuma i relativno kratkom karijerom naprasno prekinutom 1970. u 27. godini života Hendrix je uspio redefinirati rock glazbu i postati globalni superstar.

Impresivna niska bezvremenskih skladbi poput Hey Joe, Crosstown Traffic, Wind Cries Mary, Purple Haze, Stone Free, Little Wing, Manic Depression, Foxy Lady, uz obradu Dylanove All Along The Watchtower, i glasovite interpretacije The Star Spangled Banner s Woodstocka ’69. zauvijek su osigurala Hendrixu istaknuto mjesto u kolektivnoj memoriji svih ljubitelja glazbe.


„Plesao bih s tobom kroz najprometnije ceste, jedan tango kroz crveno, tamo gdje nitko ne bi plesao,

na vrhu Hendrixovog mosta ...“

Ivan Dečak, Tango

ROCK ON THE WATER

(„ZELENI MOST“ NA SAVI POSTAJE „HENDRIXOV MOST“?)

Ljubitelje rock glazbe zasigurno je razveselila vijest da je HŽ Infrastruktura podržala Facebook inicijativu preimenovanja željezničkog mosta Sava – Zeleni most u Hendrixov most, te je Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom uputila prijedlog za promjenu naziva mosta. Naime, zahvaljujući grafitu s prezimenom legendarnog rock-glazbenika Jimija Hendrixa (1942. – 1970.) taj most dobio je gotovo kultni status i postao jednim od simbola urbane pop-kulture grada Zagreba te dijelom kolektivne svijesti Zagrepčana.

Hendrix je postao jedan od najprepoznatljivijih i najvažnijih osoba u povijesti moderne glazbe, gitarist kojeg Rock and Roll Hall of Fame opisuje kao „možda i najvećeg rock instrumentalista“. Sa samo tri službena studijska albuma i relativno kratkom karijerom naprasno prekinutom 1970. u 27. godini života Hendrix je uspio redefinirati rock glazbu i postati globalni superstar.

Impresivna niska bezvremenskih skladbi poput Hey Joe, Crosstown Traffic, Wind Cries Mary, Purple Haze, Stone Free, Little Wing, Manic Depression, Foxy Lady, uz obradu Dylanove All Along The Watchtower, i glasovite interpretacije The Star Spangled Banner s Woodstocka ’69. zauvijek su osigurala Hendrixu istaknuto mjesto u kolektivnoj memoriji svih ljubitelja glazbe.

A da je veza Zageba i Hendrixa uistinu jaka, govori i činjenica da je na prvoj stranici Hendrixove biografije Room Full Of Mirrors objavljena upravo fotografija zagrebačkog mosta, dok je u akciji Legendarni europski grafiti jednog njemačkog underground foruma grafit našeg Hendrixa svrstan na drugo mjesto. Na žalost, ova građevina poznata je i po tome što se na tom mjestu dogodilo više samoubojstava negoli na svim zagrebačkim mostovima :( Po njegovom luku često se penju ovisnici o adrenalinu, a viđeni su i skejteri, pa čak i biciklisti!

Ovaj most je pod imenom Zeleni most na Savi od 2011. godine preventivno zaštićeno kulturno dobro.

U odluci se posebno ističe njegova karakteristična zelena boja i lučna parabola koja se uzvisila iznad rijeke i kao da upućuje posjetitelje prema središtu grada.

Jedna od zanimljivosti jest i to da je poštanska marka s motivom mosta iz serije Mostovi i vijadukti prema glasovima građana iz zemlje i inozemstva 2013. godine proglašena našom najljepšom markom.

Riječ je o najstarijem mostu u Zagrebu koji je u funkciji prometa vozila. Naime, na tome je mjestu još davne 1862. izgrađen jednokolosiječni čelični rešetkasti željeznički most.

Zbog dotrajalosti i činjenice da više nije udovoljavao prometnim potrebama, 30-ih godina prošlog stoljeća odlučeno je da se korito Save premosti konstrukcijom s jednim velikim rasponom od 135 metara te da se most izdigne za 2,5 metra u odnosu na stari željeznički most radi denivelacije s cestovnim priobalnim prolazima.

U doba izgradnje to je bio mosni luk (Langerova greda) najvećeg raspona na željezničkim mostovima u Europi. Čelična konstrukcija bila je više od 90 posto domaći proizvod, a izradila ju je i montirala prva domaća tvornica mostova, vagona i strojeva iz Slavonskog Broda.

Tijekom godina most je obnavljan nekoliko puta. U netom dovršenoj obnovi znatno su poboljšane performanse, most je ojačan pa vlakovi mogu voziti dvostruko većom brzinom nego do sada (do 80


kilometara na sat). Vrijednost obnove iznosila je 38,5 milijuna kuna, a svoj doprinos dao je i Grad Zagreb koji nastavlja provoditi projekt osvjetljavanja mosta, čime će njegova ljepota biti dodatno naglašena.

S obzirom da je nakon nedavne obnove početkom studenoga na mostu ponovno ispisan veliki grafit „Hendrix“, građani su potaknuti činjenicom da će nakon svakog farbanja na mostu ponovno osvanuti isti grafit, pokrenuli inicijativu za preimenovanje kao jedino trajno rješenje u dugogodišnjoj borbi grafitera i zaštitara na mostu koji ljude treba spajati, a ne razdvajati.

Uostalom, da se rock kultura ponovo vraća u Zagreb govori i činjenica da u Hatzovoj ulici već postoji tematski park u kojem se nalaze skulpture Joea Strummera, Nicka Cavea, Jimija Hendrixa, Johna Lennona, Amy Winehouse, Jacka Whitea, grupe Ramones te instalacije Bands of the Decade i Queens of R'N'R .

I tako … dok mi punimo galerije, podižemo spomenike, veremo se po mostovima i brišemo pa pišemo grafite, stvaramo brandove, možda se netko sjeti i Johnnya Mercera, američkog Hrvata, jednog od utemeljitelja Capital Recordsa, koji je u životu napisao oko 1500 pjesama, usput dobio i četiri Oscara (1946., 1951., 1961. i 1962.). Jednog od njih dobio je zajedno s Mancinijem za jednu od najromantičnijih pjesama svih vremena. Vjerujem da ćete, gledajući ovu prekrasnu vizuru na donjoj fotografiji svi pogoditi o kojoj je pjesmi riječ. A ako ipak ne pogodite, prisjetite se Audrey Hepburn i pročitajte odgovor na kraju teksta .

Foto: Ana Jarić

“Moon river, wider than a mile / I’m crossin’ you in style someday / Old dream maker, you heartbreaker / Wherever you’re goin’, I’m goin’ your way / Two drifters, off to see the world / There’s such a lot of world to see / We’re after the same rainbow’s end, waitin’ ‘round the bend / My huckleberry friend, Moon River, and me / Two drifters, off to see the world /There’s such a lot of world to see / We’re after the same rainbow’s end, waitin’ ‘round the bend / My huckleberry friend, Moon River, and me.” (Johnny Mercer, Moon River, 1961.)


Kuster + HagerIngenieurbüro AGZürich, Switzerland

novat vnKNOW-HOW

KALKAN d.o.o., predstavnik za jugoistočnu Evropu • Vida Došena 24 • HR-10090 Zagreb • Tel. +385 1 3816986Mobil +385 98 9688840 • Mobil +385 98 1936848 • [email protected] • [email protected]

Kuster � �a�er raspola�e vrhunskim stru�nim znanjem i iskustvom u

realizaciji ure�aja za pro�i��avanje otpadnih voda:

�0 godina mehani�ko�biolo�ki UPOV

50 godina anaerobna razgradnja mulja

35 godina uklanjanje fosfora

20 godina SBR tehnologija

15 godina membranska �ltracija

2 godine , od 2014 u primjeni po CH zakonu, eliminacija mikroone�i��enja

�a� svakodnevni rad sastoji se u kreiranju i optimizaciji ure�aja za

pro�i��avanje otpadnih voda u odnosu na funkcionalnost, proizvodnju

energije, ekologiju i najni�e mogu�e godi�nje tro�kove.

NAJAVLJUJEMO

IFAT 2016.

(PREDBILJEŽITE SE ZA JEDNOKRATNE BESPLATNE ULAZNICE!)

Hrvatsko društvo za zaštitu voda kao član Europske organizacije za vodu (EWA), poziva sve zainteresirane na najveći svjetski sajam tehnologija za okoliš, IFAT 2016., koji se održava od 30. svibnja do 03. lipnja 2016. godine u Münchenu, a na kojem će biti prezentirane strategije i rješenja u sektoru za vodnu politiku, odvodnju, otpad i sirove materijale u sklopu glavne premise održivog razvoja. Godine 2014. na njemu je sudjelovao 3081 izlagač iz 59 zemalja na više od 230000 kvadratnih metara izložbenog prostora, a preko 130000 posjetilaca iz 168 zemalja prisustvovalo je otkrivanju najnovijih trendova u industriji okoliša.

Izložbeni prostori na IFAT-u 2016. godine obuhvaćaju:

Crpljenje i korištenje vode Kondicioniranje vode i pročišćavanje otpadnih voda Distribucija vode i kanalizacija Zaštita obala i drugih vodnih tijela i zaštita od poplava Mjerenje, kontrola i laboratorijska tehnologija Odlaganje i recikliranje otpada Energija iz otpadnih materijala Čišćenje ulica i održavanje cesta Dekontaminacija i obrada tla Kontrola zagađenja zraka Zvučna izolacija, suspenzija buke Ostale usluge, znanost, istraživanje i tehnologija

S obzirom da smo od organizatora dobili određeni broj jednokratnih besplatnih ulaznica, molimo sve zainteresirane da se jave e-mailom na [email protected] radi dogovora i uputa u vezi korištenja istih.

NAJAVLJUJEMO U 2016. GODINI


KONZALTING - ISPORUKA - PROJEKTIRANJE - INSTALIRANJE

Suvremena instrumentacija i automatizacija sustava vodoopskrbe i odvodnje.Mjerenja razina, pH, protoka na otvorenim kanalima i cijevima, tlaka ……..

N I V E L C O

Za dodatne informacije molimo kontaktirajte:NIVELCO MJERNA TEHNIKA D.O.O.PROLAZ M.K.KOZULI 2/4, 51000 RIJEKATel: 051/ 587 034, Fax: 051 / 587 447Mob : 091 / 4000 545E-mail: [email protected]

Naši inženjering partneri u RIJECI, AKOVCU,

SLAVONSKOM BRODU I SPLITUpružaju lokalni tehni ki support, isporuku, savjetovanje, ugradnju,

programiranje ...

Čestit Božić i Sretna Nova 2016.

Nakon održanih prezentacija hrvatskih i inozemnih znanstvenika i stručnjaka održat će se okrugli stol na temu: Upravljanje prekograničnim vodnim resursima i prekograničnim vodoopskrbnim sustavima. Službeni jezik Simpozija je engleski, a izdat će se i Zbornik radova Simpozija. Sudjelovanje je BEZ KOTIZACIJE. Svi zainteresirani mogu zatražiti detalje o Simpoziju i prijaviti se za sudjelovanje na Simpoziju slanjem e-maila s osnovnim podatcima (ime i prezime, tvrtka, kontakt e-mail i telefon) na e-mail adresu [email protected] OKVIRNI PROGRAM SIMPOZIJA

9:00 -10:00 Registracija sudionika 10:00-10:30 Otvaranje Simpozija 10:30-12:30 Predavanja:

Barbara Karleuša: ABOUT DRINKADRIA PROJECT

Branislava Matić; Marijana Miletić-Radić: DRINKADRIA PROJECT CAPITALIZATION AND SUSTAINABILITY AND CONNECTION WITH GOOD PRACTICE OF DISSEMINATION AND COMMUNICATION ACTIVITIES

Branislava Matić; Pravoslav Marjanović; Marko Marjanović; Dejan Dimkić; Dragana Pejović: LEGAL AND POLICIES IMPLICATIONS OF ECOSYSTEM SERVICES INCLUSION IN DWSS ANALYSES AT THE TRANSNATIONAL LEVEL

Barbara Čencur Curk; Mircea Margarit Nistor: VULNERABILITY OF WATER RESOURCES IN THE ADRIATIC AREA

Barbara Karleuša; Josip Rubinić; Ivana Radman; Goran Volf; Nino Krvavica: CROSS-BORDER WATER RESOURCES MANAGEMENT IN PRESENT CONDITIONS AND FOR FUTURE SCENARIOS

Nevenka Ožanić; Nataša Jakominić Marot: PREPARATION AND IMPLEMENTATION OF the EU PROJECT: RESEARCH INFRASTRUCTURE FOR CAMPUS-BASED LABORATORIES AT THE UNIVERSITY OF RIJEKA CAMPUS

12:30 – 14:00 Pauza za ručak i obilazak laboratorija Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

14:00 – 15:30 Predavanja:

Natalija Matić; Bruno Kostelić: APPROACH TO DEVELOPING OF A “PROGRAM OF THE REHABILITATION MEASURES WITHIN THE SANITARY PROTECTION ZONES IN REGION OF ISTRIA FOR EXISTING BUILDINGS AND EXISTING ACTIVITIES”

Marijuča Nemarnik: SPRINGS AND RESERVOIR WATER QUALITY IN THE WATER UTILITY OF ISTRIA, BUZET

Jasmina Lukač Reberski; Josip Terzić; Marina Filipović; Tihomir Frangen; Tamara Marković: IMPACT OF LAND USE ON GROUNDWATER QUALITY IN SOUTH DALMATIA TEST AREA

Primož Banovec; Mohor Gartner: CONTRACTUAL FRAMEWORK FOR CROSS-BORDER DRINKING WATER DELIVERY

Marija Brajković; Melita Čohilj; Alen Sprčić; Vanja Totman; Kristjan Gašperin: IMPLEMENTING THE REMOTE CONTROL WATER METERS AT ISTARSKI VODOVOD BUZET, WATER UTILITY OF ISTRIA, FOR THE PURPOSE OF DECREASING AND CONTROLLING LOSSES

15:30 – 16:30 Okrugli stol na temu:

Upravljanje prekograničnim vodnim resursima i prekograničnim vodoopskrbnim sustavima Lokacija održavanja Simpozija: Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Radmile Matejčić 3, 51000 Rijeka Dvorana G-003 (https://mapsengine.google.com/map/edit?mid=z1wEjsOE14Qc.k0mo1JmZ-TBU) Kontakt izv. prof. dr. sc. Barbara Karleuša – predsjednica Znanstvenog odbora tel.: +385 51/265-925 Ivana Sušanj, mag. ing. aedif. – predsjednica Organizacijskog odbora e-mail: [email protected] tel.: +385 51/265-942

NAJAVLJUJEMO

MEĐUNARODNI SIMPOZIJ CROSS-BORDER DRINKING WATER MANAGEMENT

Rijeka, 29. siječnja 2016.

Dana 29. siječnja 2016. godine na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci održat će se međunarodni simpozij pod naslovom Cross-border drinking water management.

Cilj je Simpozija prezentirati dosadašnje rezultate projekta DRINKADRIA koji se bavi problematikom upravljanja prekograničnim vodnim resursima koji se koriste za piće i upravljanja prekograničnim vodoopskrbnim sustavima u jadranskoj regiji. Projekt DRINKADRIA (Networking for drinking water supply in Adriatic region) sufinanciran je sredstvima EU kroz program IPA Adriatic CBC 2007-2013. U projektu sudjeluje 17 partnera iz osam zemalja jadranske regije: Italija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Albanija i Grčka. Ukupni budžet iznosi 6.600.000 eura, a Projekt traje od 11/2013 do 03/2016. Detalje o projektu DRINKADRIA možete pročitati na: http://www.drinkadria.eu/ i http://drinkadria.fgg.uni-lj.si/ Simpozij organizira Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci - partner u Projektu. Suorganizatori su Istarska županija, Istarski vodovod d.o.o. i Hrvatski geološki institut, također partnerske institucije u Projektu. Simpozij je namijenjen znanstvenicima i stručnjacima iz područja vodnog gospodarstva i vodoopskrbe.



Nakon održanih prezentacija hrvatskih i inozemnih znanstvenika i stručnjaka održat će se okrugli stol na temu: Upravljanje prekograničnim vodnim resursima i prekograničnim vodoopskrbnim sustavima. Službeni jezik Simpozija je engleski, a izdat će se i Zbornik radova Simpozija. Sudjelovanje je BEZ KOTIZACIJE. Svi zainteresirani mogu zatražiti detalje o Simpoziju i prijaviti se za sudjelovanje na Simpoziju slanjem e-maila s osnovnim podatcima (ime i prezime, tvrtka, kontakt e-mail i telefon) na e-mail adresu [email protected] OKVIRNI PROGRAM SIMPOZIJA

9:00 -10:00 Registracija sudionika 10:00-10:30 Otvaranje Simpozija 10:30-12:30 Predavanja:

Barbara Karleuša: ABOUT DRINKADRIA PROJECT

Branislava Matić; Marijana Miletić-Radić: DRINKADRIA PROJECT CAPITALIZATION AND SUSTAINABILITY AND CONNECTION WITH GOOD PRACTICE OF DISSEMINATION AND COMMUNICATION ACTIVITIES

Branislava Matić; Pravoslav Marjanović; Marko Marjanović; Dejan Dimkić; Dragana Pejović: LEGAL AND POLICIES IMPLICATIONS OF ECOSYSTEM SERVICES INCLUSION IN DWSS ANALYSES AT THE TRANSNATIONAL LEVEL

Barbara Čencur Curk; Mircea Margarit Nistor: VULNERABILITY OF WATER RESOURCES IN THE ADRIATIC AREA

Barbara Karleuša; Josip Rubinić; Ivana Radman; Goran Volf; Nino Krvavica: CROSS-BORDER WATER RESOURCES MANAGEMENT IN PRESENT CONDITIONS AND FOR FUTURE SCENARIOS

Nevenka Ožanić; Nataša Jakominić Marot: PREPARATION AND IMPLEMENTATION OF the EU PROJECT: RESEARCH INFRASTRUCTURE FOR CAMPUS-BASED LABORATORIES AT THE UNIVERSITY OF RIJEKA CAMPUS

12:30 – 14:00 Pauza za ručak i obilazak laboratorija Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

14:00 – 15:30 Predavanja:

Natalija Matić; Bruno Kostelić: APPROACH TO DEVELOPING OF A “PROGRAM OF THE REHABILITATION MEASURES WITHIN THE SANITARY PROTECTION ZONES IN REGION OF ISTRIA FOR EXISTING BUILDINGS AND EXISTING ACTIVITIES”

Marijuča Nemarnik: SPRINGS AND RESERVOIR WATER QUALITY IN THE WATER UTILITY OF ISTRIA, BUZET

Jasmina Lukač Reberski; Josip Terzić; Marina Filipović; Tihomir Frangen; Tamara Marković: IMPACT OF LAND USE ON GROUNDWATER QUALITY IN SOUTH DALMATIA TEST AREA

Primož Banovec; Mohor Gartner: CONTRACTUAL FRAMEWORK FOR CROSS-BORDER DRINKING WATER DELIVERY

Marija Brajković; Melita Čohilj; Alen Sprčić; Vanja Totman; Kristjan Gašperin: IMPLEMENTING THE REMOTE CONTROL WATER METERS AT ISTARSKI VODOVOD BUZET, WATER UTILITY OF ISTRIA, FOR THE PURPOSE OF DECREASING AND CONTROLLING LOSSES

15:30 – 16:30 Okrugli stol na temu:

Upravljanje prekograničnim vodnim resursima i prekograničnim vodoopskrbnim sustavima Lokacija održavanja Simpozija: Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Radmile Matejčić 3, 51000 Rijeka Dvorana G-003 (https://mapsengine.google.com/map/edit?mid=z1wEjsOE14Qc.k0mo1JmZ-TBU) Kontakt izv. prof. dr. sc. Barbara Karleuša – predsjednica Znanstvenog odbora tel.: +385 51/265-925 Ivana Sušanj, mag. ing. aedif. – predsjednica Organizacijskog odbora e-mail: [email protected] tel.: +385 51/265-942


Tko može sudjelovati? Ciljna skupina za ovaj osnovni tečaj je osoblje koje već radi u sektoru pročišćavanja otpadnih voda kao voditelj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili kao jedan od glavnih inženjera (elektro, strojarske struke). Također osoblje koje će raditi na UPOV-ima koji su sada u izgradnji jer će steći kvalitetno predznanje za svoj budući posao. Kandidati za osnovni tečaj za tehničko osoblje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda moraju imati kvalifikaciju u tehničkoj struci (eletričar, mehaničar, ...) ili tehničku sveučilišnu diplomu (graditeljstvo, biologija, kemija, ...) s najmanje 3 godine radnog iskustva u sektoru voda.

Treneri TCC Danubius će organizirati tečaj u uskoj suradnji s komunalnim tvrtkama. Treneri su regrutirani uglavnom iz komunalnih poduzeća, te su prošli kroz dodatni trening za trenere sa završenim ispitom koji je vrednovao DWA. Osim toga, neki od trenera su stručnjaci iz vodećih globalnih tvrtki i institucija s dugogodišnjim iskustvom u ovom području rada, te donose dodatno iskustvo temeljeno na vlastitom iskustvu u radu s opremom i brojnim uređajima iz cijelog svijeta. Također sudjeluje i voditelj UPOV-a iz Njemačke u prijenosu praktičnog znanja.

Trajanje Tečaj je modularan s ukupnim trajanjem od 30 dana ili 240 sati obuke (1 trening sat = 45 minuta). Svaki dan treninga ima 8 sati treninga i 120 minuta pauze: ujutro 30 minuta pauze, za ručak 60 minuta, a u poslijepodnevnom dijelu još 30 minuta. Moduli imaju različita trajanja zbog raznih sadržaja. Glavni fokus je na tehničkim pitanjima koja pokrivaju 19 od ukupnih 30 dana.

Vrijeme održavanja




Vrijeme održavanja

NAJAVLJUJEMO

Edukacija za tehničko osoblje na UPOV-u

Program Osposobljavanje osoba zaduženih za rad i održavanje je preduvjet za postizanje ciljeva postavljenih od strane Europske unije za poboljšanje standarda zaštite okoliša za sektor voda u Podunavlju. Ovaj osnovni tečaj od 30 dana za tehničko osoblje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda će pružiti tehnički i praktični uvid za rad i održavanje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Ovaj osnovni tečaj podržava uslužni sektor da razvija i osposobljava osobe zadužene za rad i održavanje o sigurnom i ekonomičnom radu složenih UPOV-a. Ovaj tečaj nudi komunalnim poduzećima hitno rješenje za bolju kvalifikaciju tih zaduženih osoba. Tečaj je organiziran u nekoliko modula i može se ostvariti kao djelatnost pored redovnog posla pošto je maksimalno trajanje modula 5 dana. Mjesto treninga je na različitim uređajima za pročišćavanje otpadnih voda, ovisno o sadržaju modula i specifičnim lokalnim uvjetima svakog uređaja.

Korisnost edukacije Sa završetkom ovog programa osposobljavanja, polaznici stječu stručna znanja i praktičnu kompetenciju u glavnim područjima predviđenih aktivnosti kako bi mogli razumjeti, analizirati i rješavati probleme na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda:

Primaju napredno znanje iz svih povezanih tema tako da razumiju kontekst i složenost rada uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Polaznici stječu znanje u području obrade otpadnih voda i praktična iskustva standardiziranih zadataka vezanih za rad UPOV-a.

Također dobivaju uvid u pregled interakcija u prirodnom ciklusu vode s ostalim komunalnim instalacijama, poput kanalizacijske mreže i koji se utjecaj može očekivati.

Pristup Tijekom 30 dana osnovnog tečaja, polaznici koji sudjeluju steći će posebna znanja iz:

- Procesa tehnologija za obradu otpadnih voda (fizički, biološki, kemijski) - Upravljanju i praćenju rada - Kako postupati kada je UPOV u režimu nestandardnog rada i mjere ublažavanja te situacije - Održavanje sastavnih dijelova uređaja - Radovi u laboratoriju i dokumentiranje procesa - Zdravlju i sigurnosti na radu - Upravljanje troškovima - Alatima i metodama za upravljanje - Pravna pitanja vezana uz uporabnu dozvolu i rad UPOV-a - Upravljanju ljudskim resursima i stručno usavršavanje






Vrijeme održavanja




Vrijeme održavanja

Kod modula Naziv modula Vrijeme u

danima Datum

P267 Procesi tehnologija za obradu otpadnih voda (fiz., biol., kem.) 5,0 18.-22.01.2016C100 Upravljanje i praćenje rada 5,0 15.-19.02.2016AN100 Radovi u laboratoriju i dokumentiranje procesa 3,0 08.-10.03.2016MT167 Održavanje sastavnih dijelova uređaja 5,0 11.-15.04.2016HS83 Zdravlje i sigurnost na radu 2,5 19.-21.04.2016MG17 Alati i metode za upravljanje 0,5 21.04.2016HR67 Upravljanje ljudskim resursima i usavršavanje osoblja 2,0 03.05.2016C67 Upravljanje troškovima 1,0 18.05.2016L33 Pravna pitanja vezana uz uporabnu dozvolu i rad UPOV-a 1,0 19.05.2016F100 Iznimke u standardnom radu uređaja i mjere ublažavanja 5,0 06.-10.06.2016

REGISTRACIJAwww.tcc-danubius.eu

[email protected]


VRIJEDNE KNJIGE - PREPORUKA

Knjiga pruža objašnjenja i informacije povezane s glavnim konceptima profesionalne geologije, koji uključuju kvantitativnu analizu prostornih podataka, vizualizaciju podataka i izradu karata. Ono što knjigu čini jedinstvenom je da objedinjuje nove računalne tehnologije i standardne metode istraživanja.

Teme uključuju konceptualni model terena, upravljanje podacima i GIS, modeliranje podzemnih voda, trodimenzionalnu vizualizaciju, terenska istraživanja i dr. Uz primjere iz stvarnog života, knjiga sadrži i brojne slike i prikaze u boji.

Primjeri vizualizacije predstavljeni u knjizi i priloženi DVD pomažu u izradi grafikona, karata, prikaza i animiranih primjera rezultata modeliranja. Time se ne samo olakšava razumijevanje problema kroz tehnički održiva rješenja i zaključke, već se i stručnjacima i laicima lakše predstavljaju rezultati i preporuke.

Ovaj priručnik za tehničke voditelje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda star je 45 godina. No, o starosti kod ove knjige ne može biti govora jer je po sadržaju ostala mlada. A to je moguće samo zbog toga što autori prije svakog novog izdanja pregledaju čitav priručnik kako bi provjerili u kojem se odlomku moraju dodati nove spoznaje – što je veliki izazov jer se tehnika otpadnih voda stalno razvija.

Od posljednjeg je izdanja prošlo pet godina, a i u tom razdoblju tehnički napredak i iskustva iz prakse su doveli do toga da su se morala preraditi sva poglavlja ovoga izdanja. Priručnik za tehničke voditelje UPOV-a je postao neizostavna pomoć koja se može pronaći na svakom uređaju za pročišćavanje. Tehnički voditelji na UPOV-u, projektanti, tijela državne uprave u ovoj knjizi traže savjet i pomoć. Zbog toga ne čudi da je ova stručna knjiga postala najuspješnije djelo na njemačkom jeziku na području otpadnih voda. Prevedena je na francuski, poljski, ruski i kineski, a od sada i na hrvatski jezik.


NevenKrešić&AlexMikszewski:HydrogeologicalConceptualSiteModels

HannesFelber;ManfredFischer:Priručnikzatehničkevoditeljeuređaja zapročišćavanje(17.izdanje)


Hidrokonzalt d.o.o. Frana Alfi revića 2, 10000 Zagrebtel. 385 (0)1 23 14 765 • fax: 385 (0)1 23 65 871

www.hidrokonzalt.hre-mail: [email protected], [email protected]

Hidrokonzalt projek� ranje d.o.o.Hvarska 11/6, 10000 Zagrebtel. 385 (0)1 61 80 801fax: 385 (0)1 61 80 951e-mail: [email protected]

Hidrokonzalt projek� ranje d.o.o.Kralja Zvonimira 60, 21210 Solintel. 385 (0)21 326 286fax: 385 (0)21 458 228e-mail: [email protected]

Obaloutvrda Zadobarje

Vodosprema i Klorna stanica RovanjskaV = 1000 m3

Tehničko rješenje Nove luke Sisak

UPOV RAB


MarijaBerakovićVODA:Vječnatajnaprirode

Zbornik radovaRIJEKA SAVA U POVIJESTI

VladimiraKezele,HrvojeRužić,doc.dr.sc.DubravkaZima„KakojeDoricaizliječilavodu“


HDZV je strukovna, nevladina udruga koja okuplja znanstvenike, stručnjake i druge građane i pravne osobe koje se bave zaštitom voda te potiče njihovo aktivno sudjelovanje u očuvanju vodnih resursa za buduće naraštaje. Organiziranjem znanstvenih i stručnih skupova, savjetovanja, seminara, rasprava o aktualnim pitanjima, obukom kadrova, sudjelovanjem u izradi propisa, planova, smjernica i drugih akata koji se odnose na zaštitu voda, sudjelovanjem u međunarodnim aktivnostima, objavljivanjem glasila i publikacija, društvo je dalo značajan doprinos u unapređenju ove djelatnosti. Osim toga, HDZV je neprofitna udruga koja veći dio svojih troškova namiruje pojedinačnim i kolektivnim članarinama, a dio donacijama, naknadama za edukaciju, stručnim predstavljanjima te kotizacijama većih stručnih skupova.

Članarina

Individualna članarina za zaposlene pojedince iznosi 100,00 kuna (nezaposleni, studenti, učenici i umirovljenici oslobođeni su plačanja članarine).

Kolektivna članarina iznosi 2.000,00 kuna godišnje (300.- € za inozemstvo), a prema mogućnostima i interesu pojedine organizacije i više (kao donacija društvu).

Što pokriva članarina?

INDIVIDUALNI ČLANOVI

Primaju besplatno 1 primjerak časopisa Glasnik te obavijesti putem web stranice www.hdzv.hr Redovito primaju pozive na sve stručne skupove i manifestacije koje organizira HDZV (prisustvo većini skupova, stručnim predstavljanjima, okruglim stolovima je besplatno) Primaju obavijesti o međunarodnim skupovima u organizaciji Svjetske organizacije za zaštitu voda (IWA), Europske organizacije za zaštitu voda (EWA), Njemačke organizacije za vode (DWA), UNESCO-IHE i drugim srodnim organizacijama s kojima održavamo bliske kontakte i suradnju Kroz članstvo imaju mogućnost kontaktiranja i suradnje s vodećim svjetskim stručnjacima, specijalistima za pojedina područja Sudjeluju u stručnim posjetima komunalnim i industrijskim uređajima za pročišćavanje, specijaliziranim sajmovima opreme te zaštićenim područjima u organizaciji HDZV Imaju mogućnost sudjelovanja u praktičnoj edukaciji osoblja koje radi na uređajima za pročišćavanje Imaju mogućnost sudjelovanja u provedbi edukacije i praktične nastave u školama kroz Projekt „Upoznajmo naše vode“

KOLEKTIVNI ČLANOVI (pored navedenog za individualne članove)

Putem HDZV zainteresirani kolektivni članovi dobivaju besplatne ulaznice za najveći međunarodni sajam opreme (IFAT) u Münchenu (cca 100 kom), koje uključuju prisustvovanje Specijaliziranoj konferenciji Europske udruge za vode (EWA-e) Imaju mogućnost (uz poziv svim članovima HDZV) obaviti stručno predstavljanje i raspravu iz svog kruga djelovanja (uz odgovarajuću naknadu) Imaju popust u oglašavanju od 15% na web stranici HDZV Besplatno oglašavanje na web stranici HDZV u trajanju od mjesec dana Izradu i objavu sponzorirane reportaže o kolektivnom članu i njegovoj djelatnosti (uz odgovarajuću naknadu) Organiziranje i vođenje konferencija za novinare (uz odgovarajuću naknadu) na kojima kolektivni članovi predstavljaju medijima interesantne novosti u poslovanju kao i ostale vrste pomoći u kontaktima s medijima (savjetovanje, priprema priopćenja itd.)

Hrvatsko društvo za zaštitu vodaUlica grada Vukovara 220, 10000 ZagrebTelefon 01/ 6307-303 | [email protected] 01/ 6307-337 | www.hdzv.hr RADNI KALENDAR

GODIŠNJI FOND SATI: 2088SLOBODNI DANI DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI

S I J EČ A N JP U S Č P S N

1 2 34 5 6 7 8 9 10

11 12 13 14 15 16 1718 19 20 21 22 23 2425 26 27 28 29 30 31

blagdani 16 h 168 h

T R AVA N JP U S Č P S N

1 2 34 5 6 7 8 9 10

11 12 13 14 15 16 1718 19 20 21 22 23 2425 26 27 28 29 30

168 h

S R PA N JP U S Č P S N

1 2 34 5 6 7 8 9 10

11 12 13 14 15 16 1718 19 20 21 22 23 2425 26 27 28 29 30 31

168 h

L I STO PA DP U S Č P S N

1 23 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 1617 18 19 20 21 22 2324 25 26 27 28 29 3031

168 h

V E L JAČ AP U S Č P S N1 2 3 4 5 6 78 9 10 11 12 13 14

15 16 17 18 19 20 2122 23 24 25 26 27 2829

168 h

SV I BA N JP U S Č P S N

12 3 4 5 6 7 89 10 11 12 13 14 15

16 17 18 19 20 21 2223 24 25 26 27 28 2930 31blagdani 8 h 176 h

KO LOVOZP U S Č P S N1 2 3 4 5 6 78 9 10 11 12 13 14

15 16 17 18 19 20 2122 23 24 25 26 27 2829 30 31

blagdani 16 h 184 h

ST U D E N IP U S Č P S N

1 2 3 4 5 67 8 9 10 11 12 13

14 15 16 17 18 19 2021 22 23 24 25 26 2728 29 30

blagdani 8 h 176 h

OŽ UJA KP U S Č P S N

1 2 3 4 5 67 8 9 10 11 12 13

14 15 16 17 18 19 2021 22 23 24 25 26 2728 29 30 31

22.3. Svjetski dan voda 184 h

L I PA N JP U S Č P S N

1 2 3 4 56 7 8 9 10 11 12

13 14 15 16 17 18 1920 21 22 23 24 25 2627 28 29 30

blagdani 8 h 176 h

R UJA NP U S Č P S N

1 2 3 45 6 7 8 9 10 11

12 13 14 15 16 17 1819 20 21 22 23 24 2526 27 28 29 30

176 h

P RO S I N ACP U S Č P S N

1 2 3 45 6 7 8 9 10 11

12 13 14 15 16 17 1819 20 21 22 23 24 2526 27 28 29 30 31

blagdani 8 h 176 h

2016.

01. SIJEČNJA NOVA GODINA06. SIJEČNJA SVETA TRI KRALJA27. OŽUJKA USKRS28. OŽUJKA USKRSNI PONEDJELJAK01. SVIBNJA PRAZNIK RADA26. SVIBNJA TIJELOVO22. LIPNJA DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE

25. LIPNJA DAN DRŽAVNOSTI05. KOLOVOZA DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DAN HRVATSKIH BRANITELJA15. KOLOVOZA VELIKA GOSPA08. LISTOPADA DAN NEOVISNOSTI01. STUDENOG SVI SVETI25. PROSINCA BOŽIĆ26. PROSINCA SVETI STJEPAN

HDZV je strukovna, nevladina udruga koja okuplja znanstvenike, stručnjake i druge građane i pravne osobe koje se bave zaštitom voda te potiče njihovo aktivno sudjelovanje u očuvanju vodnih resursa za buduće naraštaje. Organiziranjem znanstvenih i stručnih skupova, savjetovanja, seminara, rasprava o aktualnim pitanjima, obukom kadrova, sudjelovanjem u izradi propisa, planova, smjernica i drugih akata koji se odnose na zaštitu voda, sudjelovanjem u međunarodnim aktivnostima, objavljivanjem glasila i publikacija, društvo je dalo značajan doprinos u unapređenju ove djelatnosti. Osim toga, HDZV je neprofitna udruga koja veći dio svojih troškova namiruje pojedinačnim i kolektivnim članarinama, a dio donacijama, naknadama za edukaciju, stručnim predstavljanjima te kotizacijama većih stručnih skupova.

Članarina

Individualna članarina za zaposlene pojedince iznosi 100,00 kuna (nezaposleni, studenti, učenici i umirovljenici oslobođeni su plačanja članarine).

Kolektivna članarina iznosi 2.000,00 kuna godišnje (300.- € za inozemstvo), a prema mogućnostima i interesu pojedine organizacije i više (kao donacija društvu).

Što pokriva članarina?

INDIVIDUALNI ČLANOVI

Primaju besplatno 1 primjerak časopisa Glasnik te obavijesti putem web stranice www.hdzv.hr Redovito primaju pozive na sve stručne skupove i manifestacije koje organizira HDZV (prisustvo većini skupova, stručnim predstavljanjima, okruglim stolovima je besplatno) Primaju obavijesti o međunarodnim skupovima u organizaciji Svjetske organizacije za zaštitu voda (IWA), Europske organizacije za zaštitu voda (EWA), Njemačke organizacije za vode (DWA), UNESCO-IHE i drugim srodnim organizacijama s kojima održavamo bliske kontakte i suradnju Kroz članstvo imaju mogućnost kontaktiranja i suradnje s vodećim svjetskim stručnjacima, specijalistima za pojedina područja Sudjeluju u stručnim posjetima komunalnim i industrijskim uređajima za pročišćavanje, specijaliziranim sajmovima opreme te zaštićenim područjima u organizaciji HDZV Imaju mogućnost sudjelovanja u praktičnoj edukaciji osoblja koje radi na uređajima za pročišćavanje Imaju mogućnost sudjelovanja u provedbi edukacije i praktične nastave u školama kroz Projekt „Upoznajmo naše vode“

KOLEKTIVNI ČLANOVI (pored navedenog za individualne članove)

Putem HDZV zainteresirani kolektivni članovi dobivaju besplatne ulaznice za najveći međunarodni sajam opreme (IFAT) u Münchenu (cca 100 kom), koje uključuju prisustvovanje Specijaliziranoj konferenciji Europske udruge za vode (EWA-e) Imaju mogućnost (uz poziv svim članovima HDZV) obaviti stručno predstavljanje i raspravu iz svog kruga djelovanja (uz odgovarajuću naknadu) Imaju popust u oglašavanju od 15% na web stranici HDZV Besplatno oglašavanje na web stranici HDZV u trajanju od mjesec dana Izradu i objavu sponzorirane reportaže o kolektivnom članu i njegovoj djelatnosti (uz odgovarajuću naknadu) Organiziranje i vođenje konferencija za novinare (uz odgovarajuću naknadu) na kojima kolektivni članovi predstavljaju medijima interesantne novosti u poslovanju kao i ostale vrste pomoći u kontaktima s medijima (savjetovanje, priprema priopćenja itd.)

••

•

•

•

••

•

•

••••

POSTANITEČLANHRVATSKOG DRUŠTVA ZA ZAŠTITU VODA


HRVATSKO DRUŠTVO ZA ZAŠTITU VODAZAGREB, ULICA GRADA VUKOVARA 220

OSOBNI PODACI

Ime i prezime člana

Adresa stanovanja

OIB

Datum i mjesto rođenja

Zvanje

Zanimanje

Telefon

Mobitel

E-mail

ČLANSKI PODACI

ID-broj* 1- (popunjavaju članovi koji ažuriraju svoje podatke)

Status zaposlen nezaposlen student u mirovini

Potvrđujem članstvo u 2016. DA NE

Obavijesti želim primati na: kućnu adresu službenu adresu tvrtke / institucije

PODACI O ZAPOSLENJU (studenti upisuju podatke ustanove u kojoj studiraju)

Naziv tvrtke/ustanove

Adresa

OIB

MS

Telefon

Telefax

Mobitel

E-mail

Web stranica

Godina upisa na fakultet* *(popunjavaju samo studenti)

Ovim potvrđujem točnost navedenih podatake koji se smiju koristiti isključivo za potrebe informiranja o aktivnostima Društva te reguliranje mojih članskih obveza. Također izjavljujem da ću se pridržavati Statuta HDZV-a i redovito plaćati članarinu.

Mjesto i datum: Vlastoručni potpis

Popunjeni obrazac poslati e-mailom na [email protected], faxom na broj 01/ 6307-337 ili poštom na adresu: Hrvatsko društvo za zaštitu voda, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb. Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati na 01/ 6307-303.

- INDIVIDUALNI ČLANOVI -

PRISTUPNICA

AŽURIRANJE PODATAKA ZA 2016.


HRVATSKO DRUŠTVO ZA ZAŠTITU VODAZAGREB, ULICA GRADA VUKOVARA 220

PODACI O KOLEKTIVNOM ČLANU

Naziv tvrtke

Adresa tvrtke

OIB tvrtke

Djelatnost tvrtke

Odgovorna osoba

Zvanje

Zanimanje

Telefon

Mobitel

E-mail

PODACI O ČLANSTVU

ID-broj* 2- (popunjavaju članovi koji ažuriraju svoje podatke)

Potvrđujemo članstvo u 2016. DA NE

KONTAKTI S HRVATSKIM DRUŠTVOM ZA ZAŠTITU VODA

Za kontakte sa HDZV zadužena je: odgovorna osoba osoba ovlaštena od strane odgovorne osobe

PODACI O OSOBI OVLAŠTENOJ ZA KONTAKTE

Ime i prezime

Zvanje

Zanimanje

Telefon

Mobitel

E-mail

Ovim potvrđujemo točnost navedenih podataka koji se smiju koristiti isključivo za potrebe informiranja o aktivnostima Društva te reguliranje naših članskih obveza. Također izjavljujemo da ćemo se pridržavati Statuta HDZV-a i redovito plaćati članarinu.

Mjesto i datum: Vlastoručni potpis

Popunjeni obrazac poslati e-mailom na [email protected], faxom na broj 01/ 6307-337 ili poštom na adresu: Hrvatsko društvo za zaštitu voda, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb. Za sve dodatne informacije možete nas kontaktirati na 01/ 6307-303.

- KOLEKTIVNI ČLANOVI -

PRISTUPNICA

AŽURIRANJE PODATAKA ZA 2016.


POSLJEDNJI POZDRAV VLATKU BAREZI(17.2.1930. - 15.12.2015.)

S velikom tugom javljamo svim članovim i prijateljima vijest da je 15.12.2015., blago u Gospodinu preminuo Vlatko Bareza, dipl.ing., tajnik Hrvatskog društva za zaštitu voda u mandatu 2005. – 2009. godine i prvi glavni urednik Glasnika, čiji mandat pamtimo kao razdoblje u kojemu su ostvareni veliki rezultati i uvedene mnoge pozitivne promjene u organizaciji i načinu rada Društva.

Tom razdoblju nesumnjivo je najveći doprinos dao inženjer Vlatko Bareza, pripadnik slavne dubrovačke generacije koja je maturirala 1948. godine, a koja je unatoč svim siromašnim godinama ostavila veliki trag u društvenom životu Dubrovnika i Hrvatske. Stoga je sasvim prirodno da je jedan takav intelektualac osim svojih redovnih poslova smatrao da svojim radom i djelovanjem treba utjecati i na pozitivne promjene u društvu, te određeni dio svoga vremena posvetiti s istim ciljem i u radu udruge, bliske njegovoj struci. Kao svaki pravi Dubrovčanin, uvijek je i na svakom mjestu promicao ime svoga grada i svoje domovine, pa je tako za svojega mandata u Dubrovniku organizirao čak dvije konferencije, od kojih je jedna bila međunarodna, a obje vrlo uspješne.

Vlatko Bareza bio je osobit i vrlo druželjubiv čovjek. Mnogi koji su ga poznavali, složit će se da je bio čovjek velikog znanja i širokih interesa, te odličan organizator koji je bio u stanju rješavati najhitnije i najkompleksnije probleme, jer osim znanja stečenog obrazovanjem krasila ga je prirodna inteligencija i brzina misli. Naš Gospar bio je pravi pokretač mnogih događanja i akcija te je zbog svojih ljudskih i stručnih kvaliteta bio poštovan i cijenjen član našega Društva i vodnogospodarske zajednice.

Ponosni što je upravo takav uzoriti čovjek bio naš član, izražavamo našu duboku sućut njegovoj obitelji i prijateljima, ali i još jednom zahvaljujemo našem dobrom i dragom tajniku što je svoje znanje, energiju i entuzijazam prenio na nas i uložio ih u temelje budućeg razvoja našega Društva.

Hrvatsko društvo za zaštitu voda

Foto: Željko Tutnjević


Documents

GLASNIK - hdzv.hrhdzv.hr/wp-content/uploads/2019/06/Glasnik_Hrvatskog_drustva_za_zastitu_voda/Glasnik...za pročišćavanje otpadnih voda u betonskoj industriji u sklopu projekta RESCUE