GLASNIK POSTULATURE SLUGE BOÆJEGA JOSIPA STADLERA …josip-stadler.org/doc/stadler_14.pdf · U Puli smo 24. rujna ove godine ra-dosno bili dionici pro-slave uzdignuća na čast oltara

Sestra Ana i sestra Liberija polaze u misije na Haiti.Neka ih prati Božji blagoslov i zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera!

GLASNIK POSTULATURE SLUGE BOÆJEGA JOSIPA STADLERA GODINA XIV. (2013.) • BROJ 14.

Već stotinu godinaVeć stotinu ljeta

Stadlerova Družba U Metkoviću cvjeta.

Djetinjim srcem Isusa ljube.

Majčinskom brigom Bližnjemu služe.

Iz jaslica Isus, Maleno dijete,

Na blagoslov pružasvoje ruke svete.

Valovi s mora, Vjetrovi s gora,

Neretva tihi svjedok je bila,Ne tako davnih bezbožnih sila.

Vjera i nada tješile ih tada Jer “Bog je veći od svih naših jada”.

I ponovno su Služavke male Djetetu i starcu pod svojim krovom

Zaklon dale.

Već stotinu ljeta Stadlerova DružbaU Metkoviću cvjeta.

Djetinjim srcem Isusa ljube.

Majčinskom brigom Bližnjemu služe.

Iz jaslica Isus, maleno dijete

Na blagoslov pružasvoje ruke svete.

S. Vesna Mateljan

godina XIV. broj 14. 3

UVODNIK

vodi me blaga svjetlosti!

U Puli smo 24. rujna ove godine ra-dosno bili dionici pro-slave uzdignuća na čast oltara još jednog hrvatskog mučenika, svjedoka vjere i lju-bavi u vrijeme kada je mržnja sijala zlo i nesreću u našoj ze-mlji. Bio je to mladi svećenik Miroslav Bu-lešić koji je s nepunih 27 godina dovoljno sazrio da dadne plod ustrajnosti. Sjeme koje je 24. kolovoza 1947. posijano u zemlju i zaliveno njegovom krvlju i suzama onih koju su patili zajedno s njim, posebno njegove majke Lucije, urodilo je dobrim plodom. Zato Crkva u hrvatskom narodu i mučenikova rodna Istra s ponosom gledaju na ovoga blaženika te se slade njegovim plodovima u svom vlastitom uzrastu.

Blaženi Miroslav Bulešić rodio se 13. svibn-ja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župa Sve-tvinčenat, od roditelja Mihe i Lucije rođ. Butko-vić. Osnovnu školu završio je u Juršićima, gdje mu je kateheta bio uzoran i vrijedan svećenik don Ivan Pavić. Ovaj svećenik je djelovao na dječaka Miroslava da je klica zvanja koju je Bog usadio u njegovo srce isklijala, tako da se on od-lučio poći u sjemenište. Školuje se u Kopru, a za-tim u Rimu, da bi u vrijeme vihora Drugog svjet-skog rata 1943. bio zaređen za svećenika. Nakon ređenja povjeravane su mu odmah odgovorne službe župnika i odgojitelja u Porečkoj biskupiji. U kolovozu 1947. u Buzetu bio je službeni prati-telj izaslanika Svete Stolice mons. Jakoba Ukma-ra kod dijeljenja sakramenta Svete krizme u žu-pama u ovom dijelu Istre. U subotu 23. kolovoza

1947. godine bila je krizma u Buzetu. Toga su dana razulareni ko-munisti upali u župnu crkvu s namjerom da spriječe krizmu, a Bu-lešić je svojim tijelom branio svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakrament. „Ovamo možete pro-ći samo preko mene mrtvoga“, rekao im je, blijed u licu, ali po-sve smiren, stojeći na gornjoj stepenica olta-

ra, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Tada nisu uspjeli izvršiti što su naumili.

Sutradan, 24. kolovoza 1947., bila je krizma u Lanišću. Komunistički agitatori „udruženi u zloči-načkom pothvatu“, naumili su svakako omesti kri-zmu u župi, pa se nisu uzdržavali ni od ubojstva. Te će događaje kasnije u svome izvješću Biskup-skom ordinarijatu u Trstu opisati mons. Ukmar 12. studenoga 1947. ovako: „Nakon završetka kri-zme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bu-lešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunje-nici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti.“ Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog

STADLER4

U tom nam je smislu bl. Miroslav uzor, dok nam pred slutnjom zla i mržnje svjedoči: „Moj Bože, tu sam. Bojim se. Možda više za druge nego za sebe. Isuse, ohrabri me. Prosvijetli me. Došli su po mene da idem k ranjenom partizanu u šumu. I on, hvala Ti i dika budi, i on se želi pomiriti s Tobom prije nego umre. Svi su oni – i partizani i Njemci i Talijani pred situacijom smrti samo ljudi potrebni pomirenja s Onim kome idu i s onima od kojih se dijele. Ali kad sam duhovno pomogao Nijemce ili fašiste prijetili su mi partizani, a ako me sad uhvate Nijemci i shvate da idem partizanu, nema mi spasa. Ah, nije mi lako, ali sam spreman dati svoj život, ako Ti to hoćeš, ako je to Tvoja volja – moj Bože! Ali strah me je za druge, strah me je za ovo moje stado malo, ove moje sirote župljane. Ti znaš kako se Nijemci osvećuju, kako je strašna njihova odmazda, kako su kadri postrijeljati sve mještane, popaliti cijelo mjesto. Ako me uhvate što ću reći. Ne smijem lagati, ali kako da zaštitim svoje – zapravo Tvoje stado, koje si mi povjerio?! Uzdam se Isuse u onu tvoju riječ: ‘Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti’ (Mk 13,11). Ja sam, Gospodine Bože, Tvoj svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu. A oni se međusobno mrze. Ali ne svi. Neki su pravi vjernici, slušaju Tvoj glas, ali moraju tu biti. Bože moj, u Tvoje ruke predajem sve: i moj život, i moju pastvu… Vodi me Ti! Vodi nas Ti! I neka se vrši volja Tvoja. A moja osveta za ovaj strah i moguće zlostavljanje i moguću smrt i Nijemcu i Talijanu i Hrvatu bit će oprost. Tako neka bude. Amen. Idem!“

Kako ovaj broj „Glasnika“ izlazi u vrijeme došašća, želim svima blagoslovljeno vrijeme priprave u iščekivanju Gospodnjeg dolaska. Neka nam bude na spasenje! Svima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu!

Pavo Jurišić

UVODNIK

ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osje-tivši da umire, zazivao: „Isuse, primi dušu moju!“ Komunističke vlasti nisu dopustile da svećenik Bulešić bude pokopan u rodnoj župi u Svetvi-nčentu, pa je pokopan u Lanišću. Njegovo je tijelo tek 1958. preneseno na groblje u Svetvinčenat, a 2003. u posebnu kriptu u zidu župne crkve.

Kako Gospodin i po krivim crtama piše pravo, tako je i u povijesti života ovoga mladog svećenika i mučenika pisao povijest Istre i hrvatskog naroda, te je dao pravorijek preko sadašnjeg rimskog biskupa, pape Franje, koji u svom apostolskom pismu piše: „Posavjetovavši se sa Zborom za proglašenje svetih i apostolskom vlašću dopušta da se časni sluga Božji Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik, revan pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti evanđelja, od sada naziva blaženikom te da se njegov blagdan slavi svake godine, 24. kolovoza kada se uzdigao na nebo.” To je pismo pročitano u pulskoj areni pred nazočnim pukom, a i pred cijelom hrvatskom javnošću 24. rujna ove godine. Kardinal Angelo Amato koji je kao pročelnik Kongregacije za kauze svetaca predslavio misno slavlje u povodu beatifikacije bl. Miroslava Bulešića u Puli, jasno je prenio smisao duha ove beatifikacije i poruku blaženika rekavši da je ona „svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom, te božanske ljubavi nad ljudskom zlobom ... Kroz život Miroslava Bulešića možemo iščitati da je bio ponosan što je svećenik i što pripada svojem hrvatskom narodu“, dodavši kako Crkva slaveći beatifikaciju Miroslava Bulešića ne želi pozivati na osvetu, već „promicati civilizaciju ljubavi i milosrđa.“

5

DOGAÐAJI

godina XIV. broj 14.

Stadlerov grob u mjesecu lipnju, 8. lipnja 2012. godine, bio je okićen mladima iz 11 nad/biskupija iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji su toga dana započeli devetu završnicu Katoličke malonogometne lige Crkve u Hrvata. Večernje misno slavlje u sarajevskoj prvostolnici predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje 22 svećenika. Na početku misnog slavlja kardinal je podsjetio mlade da se ovim danom, kao i svakog osmog u mjesecu, Vrhbosanska nadbiskupija nadahnjuje na liku svoga prvog nadbiskupa sluge Božjega Stadlera. Pozvao je sve vjernike, a posebno mlade, da se ugledaju u taj svijetli lik biskupa kao čovjeka vjere, srca i plemenitosti. Pozvao je mlade da se ugledaju u slugu Božjega Stadlera i da uče od njega koji je bio svjedok praktične, življene i karitativne vjere. Ukazao im je na hrabrost nadbiskupa Stadlera koji je u ona teška vremena kao mladi nadbiskup došao iz Zagreba i svjedočio svoju vjeru ovdje u Bosni – u Sarajevu. Podsjetio je da Crkva i danas treba svjedoka koji će ovdje u Bosni i u njezinom glavnom gradu Sarajevu posvjedočiti u što vjeruju i kome pripadaju. Na kraju misnog slavlja, kardinal se u procesiji uputio na Stadlerov grob gdje je sa svećenicima i svim vjernicima izmolio molitvu za njegovo proglašenje blaženim, a potom je sa Stadlerovog groba podijelio svoj blagoslov.

Oko Stadlerovog se groba u mjesecu srpnju, 8. srpnja 2012., okupilo pedesetak vjernika iz župe Imena Marijina s Gromiljaka koje je predvodila s. M. Marinela Zeko. Istoga je dana iz te župe na Stadlerov grob pješice hodočastio gospodin Jadranko Pušić. Misno slavlje u sarajevskoj prvostolnici predslavio je mons. dr. Pavo Jurišić, postulator Stadlerove kauze, a pod misom je pjevao zbor iz župe Imena Marijina pod vodstvom s. M. Marinele Zeko. Tema propovijedi bila je: „Ne mogaše ondje učiniti nijedno čudo“. Mons. Pavo se najprije osvrnuo na evanđeoski

prizor u kojemu Isus u svom zavičaju nailazi na otpor. Progovorio je o opasnosti manjka vjere i sklonosti diviti se spektakularnim stvarima, dok se maleno i neznatno zanemaruje. Citirao je zatim slugu Božjega nadbiskupa Stadlera koji u poslanici od 2. veljače 1899. napisa: „Znam ja dobro da ovaj svijet ne samo da o dobrima zlo sudi, nego ih još i smijehu izvrgava, rugajući se njihovoj čednosti i sramežljivosti, njihovoj poniznosti i krotkosti, njihovoj pobožnosti i drugim njihovim krjepostima. A što za to? Ako ima takvih nevaljanih ljudi koji vam se smiju kad dobro radite, zar nema i dobrih ljudi, koji vas štuju, koji vas hvale i koji vas uzimaju u zaštitu? Zašto dakle da se bojite onih, koji protiv vas govore, a ne obazirete se na one, koji su puno bolji, a tu su za vas?[…] Nije li svijet jednako postupao i s našim Gospodinom, pa zato nije on odustao od svoga djelovanja. […] Radimo mi dakle savjesno, što od nas traže razum, krjepost, savjest i vjera, a onda pustimo svijet, neka o nama misli i sudi što ga je volja.“ Potaknuti riječima sluge Božjega nadbiskupa Stadlera svi zajedno su na kraju mise pošli na Stadlerov grob moliti za Stadlerovu vjeru i ustrajnost u dobru.

Slavlje Stadlerovog dana 8. kolovoza 2012. započelo je jutarnjim misnim slavljem u 8. sati. Svetoj misi u sarajevskoj prvostolnici nazočile su sestre Služavke Maloga Isusa koje su na grobu svoga Utemeljitelja započele duhovne vježbe. Misno slavlje je predslavio kanonik Vrhbosanske nadbiskupije – mons. Bosiljko Rajić, uz koncelebraciju preč. dr. Pere Pranjića i fra Vuka Buljana – predvoditelja duhovnih vježbi. Tema propovijedi za kolovoz 2012. bila je: „Velika je vjera tvoja“. U svojoj propovijedi mons. Bosiljko se osvrnuo na misno evanđelje vjere jedne žene koja je ganula Isusa, a potom je progovorio o Stadleru i o siromasima iz Bosne za koje je Stadler uvijek nalazio nove načine pomoći.

U mjesecu rujnu 8. rujna 2012. večernjim misnim slavljem Stadlerovog dana započela je

stadleRovi daNi U saRajevsKoj PRvostolNiCi2012./2013. godiNe

STADLER6

DOGAÐAJI

molitva za mir pred početak Međunarodnog susreta za mir koji se održavao od 9. do 11. rujna 2012. u Sarajevu na temu “Naša je budućnost živjeti zajedno – Religije i kulture u dijalogu”. Tom su se prigodom u sarajevskoj katedrali okupili kardinali, nadbiskupi, biskupi, redovnici, redovnice i brojni katolici, ne samo iz Sarajeva nego i iz drugih zemalja Europe i svijeta među kojima najveći broj iz Italije.

Na Stadlerov su dan 8. listopada 2012. hodočastili Prijatelji Maloga Isusa iz župe Maglaj, te vjernici sarajevskih župa, bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa i časne sestre, na poseban način Stadlerove duhovne kćeri – Služavke Maloga Isusa. Misno slavlje je predslavio katedralni kapelan – vlč. David Lenin Trujilio Regalado, uz koncelebraciju preč. Ilije Orkića – kancelara Vrhbosanske nadbiskupije, preč. Marka Zubaka – rektora Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, vlč. Žarka Ošapa – duhovnika u VBS-u, vlč. Damira Ivanovića – ekonoma i prefekta VBS-a i vlč. Davora Topića – tajnika kardinala Vinka Puljića. Bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa uveličali su misno slavlje svojim sviranjem i pjevanjem. U svojoj propovijedi vlč. David se osvrnuo na misna čitanja i na uzorni život sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

U mjesecu studenom – 8. studenoga 2012. okupili su se oko Stadlerovog groba vjernici sarajevskih župa. Misno slavlje predslavio je postulator Stadlerove kauze – mons. dr. Pavo Jurišić, uz koncelebraciju preč. Marka Zubaka – rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, preč. Pave Šekerije – katedralnog župnika, vlč. Žarka Ošapa – duhovnika u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, vlč. Davida Lenina Trujila Regalada – katedralnog kapelana, vlč. Ive Jezidžića – ravnatelja Radio Marije i đakona vlč. Marina Marića. Misno slavlje su svojim sviranjem i pjevanjem uveličali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Tema o kojoj je govorio mons. Jurišić bila je: „Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega“. Mons. Jurišić je najprije progovorio o Pavlovoj vjeri i zauzetosti za evanđelje, te o Stadlerovoj vjeri o kojoj svjedoče njegovi suvremenici i konkretna djela

ljubavi. Pri kraju propovijedi mons. Jurišić je citirao don Ivana Tomasa koji napisa: „Stadlerova vjera nije poznavala teških časova, ni razdoblja sumnje, neodlučnosti, mlakosti: on kao da je trajno imao pred očima svoje duše Isusovu misao da jaka vjera premješta i brda. […] U toj snažnoj vjeri Stadler se nije plašio borbe... Čudili su se vlastodršci u Sarajevu i Beču, odakle ona muževna neslomljivost nadbiskupu Stadleru, skromnom klobučarskom sinu.“ S usmjerenošću na Stadlerovu vjeru nastavljeno je misno slavlje i molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

Na sam dan Bezgrješne 8. prosinca 2012. grob sluge Božjega nadbiskupa Stadlera sličio je magnetu koji privlači vjernika, bogoslove i časne sestre, posebno Stadlerove duhovne kćeri. Sarajevska je katedrala bila prepuna. Misno slavlje predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju 14 svećenika. Na početku misnog slavlja postulator Stadlerove kauze mons. dr. Pavo Jurišić, pozdravio je sve nazočne, a na poseban način časnu majku sestara Služavki Maloga Isusa s. M. Radoslavu Radek, članove Uprave, sestre i hodočasnike iz župe Prozor. Nakon što je mons. Jurišić kao postulator Stadlerove kauze pozdravio sve hodočasnike, predsjedatelj misnog slavlja, kardinal Puljić, uputio je svoju pastirsku riječ pozdravljajući sve nazočne, a na poseban način provincijsku glavaricu sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije – s. M. Admiratu Lučić, kao i sve njezine sestre koje slave svoj patron i Dan Provincije. Redovnicama svih družbi, kojih je na misi bio veliki broj, kao i svim vjernicima, kardinal je zaželio da slavlje Bezgrješne učvrsti njihovu vjeru i da izmole da što prije doživimo slugu Božjega nadbiskupa Stadlera uzdignuta na čast oltara. Tijekom mise pjevao je Bogoslovski zbor Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. U svojoj propovijedi kardinal je najprije progovorio o stvaranju čovjeka, o slobodi i o grijehu koji je oskvrnuo Božju sliku. Govorio je također o tome kako Bog traži čovjeka, o inicijativama koje je Bog poduzimao, o Bezgrješnom začeću BD Marije i o prvom nadbiskupu – sluzi Božjem nadbiskupu Stadleru – koji ju je toliko štovao. Kardinal je izrazio divljenje prvom vrhbosanskom

7

DOGAÐAJI


nadbiskupu sluzi Božjem Josipu Stadleru koji je pokazao herojsku vjeru nakon što je došao „na ledinu“ u vremenima burnim te doživio brojne ljudske intrige. Naglasio je Stadlerovu snagu vjere kojom je svakog svećenika, s kojih god strana dolazio, uspio dovesti do toga da zavoli ovu zemlju i Vrhbosansku nadbiskupiju. Kao pastir ove Crkve, kazao je kardinal, molim da mi Gospodin daruje Duha kako bi u svim strukturama mjesne Crkve uspio probuditi ljubav prema Crkvi kakvu je imao sluga Božji Josip Stadler. Kardinal je uputio svoju riječ Stadlerovim duhovnim kćerima rekavši: Vas, drage sestre Služavke Malog Isusa, koje slugu Božjeg Josipa Stadlera častite kao svog Utemeljitelja, želim ohrabriti u toj vjeri. Vi ste nastale iz vjere i konkretne djelotvorne ljubavi. Kako ćete živjeti danas svoju karizmu? Na način da jednostavno volite Isusa, a Isus je tražio da ga prepoznamo u ljudima. Dok vam čestitam blagdan i zajedno s vama slavim otajstvo Bezgrješne i spominjem se smrti sluge Božjeg Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa i vašeg Utemeljitelja, želim da se svi nadahnjujemo na toj ljubavi za Krista, za evanđelje, za čovjeka na ovim prostorima. Na kraju misnog slavlja svi su pošli na grob sluge Božjega nadbiskupa Stadlera i izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Dok se pjevala završna pjesma, Stadlerove su duhovne kćeri poput živog vijenca okitile grob svoga Utemeljitelja.

U godini 2013. slavlje Stadlerovih dana započelo je misnim slavljem koje je 8. siječnja 2013. predslavio mons. dr. Pavo Jurišić, postulator Stadlerove kauze. S njime su u koncelebraciji bili preč. Pavo Šekerija – katedralni župnik, preč. Marko Zubak – rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, vlč. Žarko Ošap – duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, vlč. Ivo Jezidžić – tadašnji ravnatelj Radio Marije, vlč. Marijan Kopić i đakon vlč. Marin Marić. Kao i svakog osmog u mjesecu Stadlerov su grob pohodili vjernici sarajevskih župa, bogoslovi i časne sestre. Tijekom misnog slavlja svirali su i pjevali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Govoreći na temu „Podajte im vi jesti“ mons. Jurišić je citirao Stadlerovog životopisca p. Hammerla koji o Stadleru piše:

„Da bi za svoje siromahe mogao što više učiniti, sam se odricao koliko je više mogao. Jednom je pripovijedao: ‘Kad sam bio profesor teologije u Zagrebu, nosio sam talar od 80 kruna a sada mi sestre sašiju jedan od 38 kruna i prišiju mi još na njega crvenu dugmad. Kad je talar iznošen, ja im ga poklonim da bi od njega mogle praviti haljinice za siromašnu djecu’.“ Nakon propovijedi nastavljeno je svečano euharistijsko slavlje, na koncu kojega smo svi zajedno pošli na grob sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

Na Stadlerov dan 8. veljače 2013. misno slavlje u sarajevskoj prvostolnici predslavio je mons. dr. Pavo Jurišić, postulator Stadlerove kauze, uz koncelebraciju preč. Marka Zubaka – rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, preč. Pave Šekerije – katedralnog župnika, vlč. Davida Lenina Trujila Regalada – katedralnog kapelana, vlč. Ive Jezidžića – ravnatelja Radio

Marije, vlč. Damira Ivanovića – ekonoma i prefekta VBS-a, te predvoditelja hodočasnika iz župe Duha Svetoga i đakona vlč. Marina Marića. Kao i svakoga osmog u mjesecu, misnom slavlju su nazočili vjernici sarajevskih župa, bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, te časne sestre, a u najvećem broju Služavke Maloga Isusa. Misno slavlje su svojim sviranjem i pjevanjem uveličali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Tema propovijedi bila je „Gostoljublja ne zaboravljajte“. Govoreći o toj temi mons. Jurišić se dotaknuo i Stadlerovog gostoljublja o kojemu p. Hammerl zapisa: „Njegova je gostoljubivost bila poslovična. Gotovo uvijek je imao jednog ili dva gosta kod ručka. […] Njegovi su izlasci imali uvijek neku svrhu; bili su to, dakle, poslovni

STADLER8

DOGAÐAJI

izlasci. ‘Idemo kod ovog ili onog bolesnika’, rekao bi, te bi poimenice spomenuo bolesnika, ako bi bio netko tko se nije htio ispovjediti. ‘Pogledajmo onaj građevinski plac’ itd. Jedan njegov tajnik pripovijeda: ‘Nadbiskup bi uvijek našao nešto na svojim šetnjama, bilo neki novi plac, bilo nekog novog gosta za večeru’.“ Imajući pred očima svijetli primjer Stadlerovog života nastavili smo s misnim slavljem, na koncu kojega je slijedila molitva na grobu sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

Stadlerov dan 8. ožujka 2013. godine podudarao se s korizmenim petkom tijekom kojeg se u Godini vjere razmišljalo na temu Apostolskog vjerovanja. Misno slavlje u sarajevskoj prvostolnici predslavio je vlč. Drago Župarić – profesor na KBF-u – uz suslavlje kanonika mons. Ante Meštrovića i mons. Bosiljka

Rajića, preč. Ilije Orkića – kancelara Vrhbosanske nadbiskupije, preč. Marka Zubaka – rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, vlč. Žarka Ošapa – duhovnika u VBS-u, preč. Pave Šekerije – katedralnog župnika, vlč. Davida Lenina Trujila Regalada – katedralnog kapelana, vlč. Davora Topića – tajnika kardinala Puljića i đakona vlč. Marina Marića. Misno slavlje su i ovaj puta uveličali svojim sviranjem i pjevanjem bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnoga sjemeništa. Tema propovijedi bila je „Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu“. Uz mnogobrojne vjernike, bogoslove i redovnice misnom slavlju je nazočio velik broj sestara Služavki Maloga Isusa koje su na grobu svoga Utemeljitelja započele šestodnevne duhovne vježbe.

Na Stadlerov dan 8. travnja 2013. godine u sarajevskoj je prvostolnici upriličen liturgijski spomen Blagovijesti – patron Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Svečano misno slavlje predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje 26 svećenika. Na početku misnog slavlja nazočnima se obratio rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa – preč. Marko Zubak koji je izrazio radost zbog zajedničkog slavlja patrona VBS-a i Stadlerovog dana. Kardinal Puljić se, također, osvrnuo na ljepotu povezanosti slavlja VBS-a i Stadlerovog dana, te dodao: „Želimo njega moliti u ovoj Godini vjere, da i mi rastemo u vjeri, nadahnuti njegovim životom.“ U svojoj propovijedi kardinal se osvrnuo na nadbiskupa Stadlera stavljajući ga svima, a posebno

bogoslovima, za primjer. Istaknuo je kako se kao Stadlerov nasljednik na vrhbosanskoj nadbiskupskoj stolici i sam nadahnjuje Stadlerovom hrabrošću, ustrajnošću, vjernošću i blagošću. Zaželio je da svi imamo onakvu pobožnost prema Mariji kakvu je imao sluga Božji nadbiskup Stadler. Pozvao je sve da, poput sluge Božjega Stadlera, dozvole Bogu da se proslavi u njihovim i po njihovim životima. Zaželio je da se, nasljedujući Stadlerov primjer, svi možemo utkati u taj divni trag koji je utkao nadbiskup Stadler. Na koncu misnog slavlja kardinal je pozvao sve, a posebno bogoslove, da pođu na Stadlerov grob i da tu dadnu zavjet da žele slijediti slugu

Božjega nadbiskupa Stadlera u ljubavi prema mjesnoj Crkvi.

U mjesecu svibnju Stadlerov je grob bio posebno „okićen“ Stadlerovim duhovnim kćerima sestrama Služavkama Maloga Isusa koje su na grobu svoga Utemeljitelja započele šestodnevne duhovne vježbe. Večernje misno slavlje 8. svibnja 2013. predslavio je mons. dr. Pavo Jurišić – postulator Stadlerove kauze, uz koncelebraciju preč. Marka Zubaka – rektora Vrhbosanskoga bogoslovnoga sjemeništa, vlč. Žarka Ošapa – duhovnika u VBS-u, vlč. Damira Ivanovića – ekonoma i prefekta u VBS-u, vlč. Ive Jezidžića – ravnatelja Radio Marije BiH, vlč. Davida Lenina Trujila Regalada – katedralnog kapelana, te vlč. Marina Marića – đakona. Uz mnogobrojne sestre

9

DOGAÐAJI


Služavke Maloga Isusa misnom slavlju su nazočile i sestre drugih redovničkih zajednica, te vjernici sarajevskih župa. Svojim sviranjem i pjevanjem misno slavlje su uveličali bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa. Govoreći na temu „Bog ni od koga nije daleko“, mons. Jurišić je najprije progovorio o svjedočanstvu koje je za Isusa dao Petar i Pavao, a potom se osvrnuo na lik i riječi sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

U ranim jutarnjim satima 8. lipnja 2013. godine stigle su u sarajevsku prvostolnicu sestre Služavke Maloga Isusa Zagrebačke provincije, kao i Prijatelji Maloga Isusa. Oni su prethodnu večer oko 24 sata krenuli iz Zagreba prema Sarajevu na hodočašće koje su nazvali „Stopama sluge Božjega Josipa Stadlera“. Misno slavlje u 9 sati u sarajevskoj je katedrali predslavio preč. Marko Zubak – rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa – uz suslavlje vlč. Dragutina Cerovečkog – župnika župe sv. Pavla u Retkovcu – koji je sa sestrama i PMI došao na hodočašće. Uz preč. Marka i vlč. Dragutina, misi je asistirao đakon – vlč. Marin Marić. Uz pedesetak hodočasnika misnom slavlju su nazočile sestre Služavke Maloga Isusa iz Sarajeva. Na početku misnog slavlja preč. Marko je pozdravio sve hodočasnike, te je govoreći o sluzi Božjem nadbiskupu Stadleru rekao: „Zagreb je dao Sarajevu nadbiskupa, a nadamo se da će Sarajevo dati Zagrebu i cijeloj Crkvi blaženika.“ Preč. Zubak je pohvalio molitvu i hodočašća sestara i Prijatelja Maloga Isusa na Stadlerov grob, te dodao: „Ovdje je sve počelo! Ova katedrala je izvor duhovnosti nadbiskupa Stadlera.“ Misno slavlje su svojim sviranjem i pjevanjem uveličale sestre i PMI. Tijekom propovijedi đakon vlč. Marin je pročitao propovijed koju je za Stadlerov dan mjeseca lipnja pripremio postulator Stadlerove kauze mons. dr. Pavo Jurišić. Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratila s. M. Katarina Penić-Sirak – provincijska glavarica Zagrebačke provincije zahvaljujući preč. Marku i svim svećenicima za ljubav prema prvom nadbiskupu i Utemeljitelju sestara Služavki Maloga Isusa – Stadleru. Pošli smo zatim svi zajedno na grob nadbiskupa Stadlera i izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Istoga je dana večernjim misnim slavljem u 18 sati obilježen Stadlerov dan. Misno slavlje je predslavio katedralni župnik

– preč. Pavo Šekerija. Pod misom su svirali i pjevali bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa, a uz vjernike sarajevskih župa misnom su slavlju nazočile sestre i djeca iz Stadlerova dječjeg doma Egipat. Budući da se na taj dan slavilo Bezgrješno srce Marijino, propovijed je bila posvećena Stadlerovom štovanju Blažene Djevice Marije.

Stadlerov je grob i u mjesecu srpnju, 8. srpnja 2013., okupio svoje stalne posjetitelje i molitelje – vjernike sarajevskih župa. Misno slavlje u sarajevskoj je prvostolnici predslavio preč. Pavo Šekerija – katedralni župnik, uz suslavlje don Ivana Štironje – nacionalnog ravnatelja PMD-a i vlč. Davida Lenina Trujila Regalada – katedralnog kapelana. U svojoj propovijedi preč. Pavo se prisjetio što o pravom kršćaninu i o duševnom miru piše sluga Božji nadbiskup Stadler. Pri kraju propovijedi citirao je Stadlera koji napisa vjernicima: „I tako je, bogoljubni kršćani, najveće dobro, što ljudi mogu postići na ovome svijetu, pravo zadovoljstvo, duševni mir; taj pak mir postiže trajno samo onaj, koji se u svemu podvrgava Božjoj volji. O kako je zaista presretan svaki pravednik, koji se u svim zgodama i nezgodama po njoj ravna!“ S tim mislima nastavljeno je misno slavlje i molitva za skoro proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Stadlera.

Na Stadlerov dan 8. kolovoza 2013. godine na Stadlerov su grob hodočastile njegove duhovne kćeri sestre Služavke Maloga Isusa koje su na grobu svoga Utemeljitelja započele šestodnevne duhovne vježbe. Tog su dana u Stadlerovoj katedrali molili i vjernici sarajevskih župa, te redovnice drugih družbi. Misno slavlje je predslavio vlč. David Lenin Trujilo Regalado – katedralni kapelan, uz suslavlje predvoditelja duhovnih vježbi p. Vinka Maslaća i još trojice svećenika. U svojoj propovijedi vlč. David se najprije osvrnuo na važnost slušanja Božje Riječi, a potom je pozvao nazočne da se zagledaju u slugu Božjega nadbiskupa Stadlera i da se mole njemu, jer je on bio ispunjen Isusovim Duhom. Dao Bog da nam ove riječi budu poticaj da vjerničkim srcem gledamo u slugu Božjega nadbiskupa Stadlera, jer je on uvijek i u svemu gledao u Isusa.

s. M. Ljilja Marinčić

STADLER10

DOGAÐAJI

stadleRovim stoPama U saRajevo,tRavNiK, viteZ, maglaj

Vjerujem da smo svi prijavljeni hodočasnici, već tjedan dana unaprijed, u mislima pomalo bili na putu koji je bio pred nama. I došao je trenutak polaska, na kraju divnog dana, posvećenog najljepšem i najboljem srcu svih srdaca, Srcu Isusovu, a slijedio ga je drugi najljepši dan, posvećen Srcu Marijinu… Dakle u ponoć, dana 9.6.2013.g. krenusmo na put, put koji je vodio putevima sluge Božjega, Utemeljitelja Služavki Malog Isusa, vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera, put u Bosnu. Lijepo stado Božje, Prijatelji Malog Isusa iz župa u kojima djeluju sestre Služavke Malog Isusa i svi koji su se tako osjećali. Posebni ukras tog stada bile su sestre Služavke Malog Isusa na čelu sa provincijalnom glavaricom s. Katarinom Penić-Sirak.

Dakle, u jutarnje sate, oko 8 sati, radosni i ne baš pospani, s molitvom Jutarnje i pjesmom, stigosmo u Sarajevo, i zaputismo se, a kamo drugamo, nego li k našem Gospodinu na poklon i na svetu misu u katedralu, gdje nas je čekao i dočekao i naš dragi sluga Božji Josip Stadler, na čijem smo se grobu kratko zadržali u molitvi, i radosno se vratili na svoja mjesta, zapjevavši ulaznu pjesmu praćenu lijepom svirkom orgulja s. Emanuele za svetu misu koja je upravo započela. Po završetku Euharistije, koju je predvodio rektor bogoslovnog sjemeništa, vlč. Marko Zubak, u koncelebraciji s vlč. Dragutinom Cerovečkim iz župe sv. Pavla iz Zagreba i đakonom Marinom Marićem, svi zajedno uputismo se do groba sluge Božjega Josipa Stadlera i pomolismo se jednoglasno, okitivši grob lijepim srcem od crvenih ruža i svijećama koje su darovale sestre. I krenula je rijeka molitava u tišini ponaosob… Neizostavna je

bila i zajednička fotografija na kraju. Iz katedrale smo otišli u bogoslovno sjemenište koje na svoj jedinstven način govori o Stadlerovoj brizi za svećenike. Iz bogoslovije smo se uputili u Nadbiskupski dvor. Po ulasku u kuću zastali smo u molitvi u kapeli Srca Isusova gdje se sluga Božji svakodnevno molio. Nakon podnevne pauze za objed, neki pješice, a neki taksijem, uputili smo se do „Egipta“, Stadlerova dječjeg doma za napuštenu djecu. Svi smo bili dirnuti dočekom tih radosnih dječjih štićenika doma. Naime, doček su nam priredili pjesmom dobrodošlice,

njih sedamnaestak, u dobi od najmlađe Matee od 8 mjeseci do srednjoškolskih djevojčica. Razmijenili smo dobrodošlicu, mi donesenim darovima i radosnim licima, a oni kolačima, sokovima i dječjim veseljem… Nakon obilja obostrane radosti, krenuli smo nazad i svratili u crkvu Svete krunice, gdje djeluju redovnice iz reda Drinskih mučenica, Kćeri Božje ljubavi. Tu smo se pomolili i fotografirali kod slike, koja je bila izložena i blagoslovljena za njihova proglašenja blaženima.

Puni dojmova, u poslijepodnevnim satima,

krenuli smo do Gromiljaka, novoizgrađenog duhovnog centra za održavanje seminara. Divno je to zdanje, jednako lijepo izvana, ukrašeno njegovanim perivojem punim odabranog cvijeća, ukrasnog raslinja, ogromnog vrta punog zasađenog povrća, koje uzgajaju vrijedne ruke Stadlerovih sestara, Služavki Malog Isusa. Iznutra, s puno ukusa uređene svrsishodne prostorije, i prelijepa kapela. Iznad svega, osjeća se prisutnost Božje topline, i spontano se „ote“ rečenica iz usta

11

DOGAÐAJI


jedne hodočasnice: „Dobro nam je ovdje biti!“ Ipak, okrijepljeni lijepim prijemom, osvježeni posluženim sokovima, kolačima i sladoledom, krenusmo dalje, put Busovače, na noćenje. Stigli smo u predvečerje subotnjeg dana, u lijepi hotel „Tisa“. Nakon smještaja u sobe, koje su ukusno opremljene, prošetasmo lijepim okolnim perivojem koji je plijenio čistoćom, urednošću i ukusom, kako izvana, tako i iznutra, s ljubaznom i profesionalnom poslugom. Ujutro, u nedjelju, okrijepljeni snom i dobrim doručkom, krenusmo prema Travniku. I dođosmo u Travnik, pred čuveno Stadlerovo sjemenište. Nitko nije ostao ravnodušan, ni onaj tko je tu prvi put, ni onaj tko je već bio. Velebno je to zdanje, velebnog graditelja. Da može, ta gimnazija, imala bi što govoriti, od ponosa, ljubavi, dobročinstava, znanja, stručnosti, do krika i bola ljudske zloće i izopačenosti, koja ne poznaje granice. I osjeća se tu jedna tuga ukorijenjene nepravde, koja je još na snazi jer je dio zgrade odijeljen žičanom ogradom, oronule fasade i u „vlasti“ općine. Vlasnik, kome je sve ovo nasilno i brutalno oduzeto, ne može svoje dobiti nazad. A naš Božji vjernik, tiho i samozatajno pokazuje, kako Božjom snagom i ljubavlju oprašta i najgore nepravde i opet, ni iz čega, stvara novo… O Bože, koliko si velik, koliko si darežljiv onome tko u tebe vjeruje. Zadivljeni, puni bolnih emocija, uputismo se u sjemenišnu crkvu, na poklon našem Stvoritelju, zatim na grob mučeniku, sjemeništarcu, sluzi Božjemu Petru Barbariću. U sjemenišnoj crkvi slavili smo euharistijsko slavlje koje je predvodio župnik iz Retkovca vlč. Dragutin Cerovečki s nadahnutom propovijedi u koncelebraciji s tajnikom Katoličkog školskog centra vlč. Markom Majstorovićem. Za mene je posebno potresna i uzvišena bila milost, što sam tu, u čuvenom Travničkom sjemeništu, iz kojeg su izišli toliki vrsni, i Bogu mili svećenici, dobila čast čitanja Božje Riječi na Euharistijskom slavlju. To nikada neću zaboraviti i zahvaljujem dragom Bogu za tu milost koju mi je udijelio po s. Emanueli! Okrijepljeni Božjom hranom, tijelom Kristovim, saslušasmo još povijesno izlaganje vlč. Marka Majstorovića, o znamenitostima Sjemeništa, o njegovu čuvenom graditelju J. Stadleru i zanimljivostima vezanim uz povijesne činjenice.

Poslije molitve upućene Petru Barbariću, čiji se grob nalazi u crkvi na štovanju, uputismo se u podrum, na mjesto gdje je bio prvo pokopan i na mjesto gdje je bio uklonjen i sakriven od strane partizana, u blato i vodu, gdje je boravio njegov lijes punih 50 godina, da nitko nije za to znao i nitko nije smio spomenuti njegovo ime. „Slučajno“ je pronađen, (iako kod Boga nema slučajnosti), vjerodostojno ispraćen i pokopan u crkvi. Na njegovom grobu stalno gore svijeće i stalno se posjećuje grob od mnoštva vjernika, posebno učenika, koji se dođu njemu uteći u molitve za ispite i dobar uspjeh. Puni dojmova i ponosa pripadanja Božjoj crkvi i hrvatskom narodu, krenusmo do Viteza, do kuće Stadlerovih sestara, u kojoj se nalazi čuveni i po europskim standardima vođen, Montessori dječji vrtić.

Zadivljeni radošću i ljubaznošću s. Andreje, iz koje pršti Božje veselje i razdraganost, pomislimo jesu li roditelji te djece koju ona i njene sestre odgajaju i paze, svjesni bogatstva koje njihova djeca dobivaju po tim Božjim odgojiteljicama?! Svuda se osjeća toplina ljubavi koja se tu nastanila, no moralo se poći dalje, ali pješice. Čekalo nas je novo iznenađenje! Dom za stare i nemoćne, pod nazivom Dom svetog Josipa, koji se ne bi sramio da je usred Europe, usred naprednog svijeta, dapače, mislim, da bi trebao biti ogledni primjer cijelom svijetu, to odgovorno potvrđujem. Ne zna se što je ovdje ljepše, kvalitetnije. Kao da se sve strukture i sve što tamo postoji, nadmeće u kvaliteti, kako od boljeg ima još bolje. Susretali smo posvuda nasmijana lica starih štićenika Doma, iz kojih viri mlada, radosna, nasmijana,

STADLER12

DOGAÐAJI

vedra i zadovoljna duša. I naravno, uputismo se u domsku kapelu, k našem Prijatelju iz Nazareta, i začas je bila puna nas hodočasnika, sestara iz Doma i štićenika. Tu nas je izvijestila o zanimljivostima vezanih uz izgradnju, djelovanje i funkcioniranje doma i njegove djelatnosti, s. Rudolfa. Točka na „i“ bila je pjesma o Stadleru, koju je prelijepo, sigurno i punim srcem, otpjevala sama autorica, stogodišnjakinja, s. Virgina Ninić, ustavši iz kolica, plijeneći naše divljenje. Kažu da i dalje stvara, piše pjesme. Opijeni oduševljenjem, bogatiji za puno toga, krenusmo prema Maglaju. U radosti doživljenog, i duhovitih doskočica provincijalne glavarice s. Katarine, „ubrzo“ stigosmo u Maglaj, do svetišta Leopolda Bogdana Mandića. Nađosmo u poslijepodnevnom nedjeljnom vremenu zatvorenu crkvu, pa se uputismo u vrt s tisuću ruža iza crkve, gdje smo lako dočekali dolazak župnika vlč. Josipa Jelića, kojeg je mobitelom dozvala ljubazna susjeda, koja je pretpostavila gdje bi mogao biti. I došao je u „tili čas“ sa sjemeništarcem Josipom, radosno se pozdravivši sa svima nama. Uveo nas je u svetište, bogato nas upoznavši sa svim vrijednim informacijama vezanim uz svetište. A i tu se proslavio kao i Stadler, izgradnjom svetišta, svećenik, koji je isključivo vjerovao u Božju providnost, jer u trenutku početka izgradnje, gotovo nije imao „prebijene pare“, a svetište je završeno za samo 2 godine. Naš dragi, don Anto Baković, prekaljeni i čvrsti svećenik, mučen i zatvaran od strane komunista, koji je prkosio neprijateljima, čvrstoćom i obnavljajućom snagom koju mu je u izobilju davao dragi Bog. I promijeni on, po nadahnuću Božjem, patrona,

zaštitnika župe, kojoj je nekada bio sv. Antun Padovanski, a sada sv. Leopold Mandić. I tu su na štovanju moći, dijelovi svečeve ruke, a na gornjem dijelu svetišta, tzv. balkonu, kopija ispovjedaonice iz Padove, s velikim uspjehom sakramenta ispovijedi kojom se i danas čuveni svetac proslavlja po svjedočenju župnika, gdje svake srijede dolaze rijeke hodočasnika na misno slavlje u 11 sati, a posebno zbog neizostavne i kvalitetne ispovijedi. Je li don Anto „slučajno“ napravio koincidenciju zamjene zaštitnika ove župe, koji su obojica vezani uz Padovu? Slijedila je žarka molitva koju je, kleknuvši pred moći svečeve ruke, poveo župnik, voditelj svetišta, vlč. Josip Jelić. I svi smo žarko, jednoglasno i gorljivo molili s njim. Tada, opet rastanak i put Zagreba… Vedri, puni dojmova, u molitvi i pjesmi lako stigosmo do Slavonskoga Broda, rodnog grada sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je bio razlogom ovog bogatog hodočašća. I odosmo do trga gdje se nalazi čuveni kip sveca, i tu izmolismo krunicu Djetetu Isusu, a zatim još jedna poklonjena milost, što smo mogli ući u otvorenu crkvu u kojoj se nalazi kip Gospe od Brze pomoći. I tu se zahvalismo našoj nebeskoj Majci i krenusmo u Zagreb. Putem smo se polako opraštali od hodočasnika, od kojih su prvi izišli upravo u Slavonskome Brodu, dvije sestre iz Vinkovaca, netom poslije prijelaza granice između Bosne i Hrvatske. I tako do Zagreba, polako se to čudesno hodočasničko stado smanjivalo i vraćalo svojim kućama, bogato i prebogato za sve doživljene milosti na ovom plodonosnom putu, koji smo posvetili uzoru Božje vrijednosti, Utemeljitelju reda sestara Služavki Malog Isusa, našem vođi PMI Josipu Stadleru. Lijepo je biti Prijatelj Malog Isusa, lijepo je biti u društvu sestara Služavki Malog Isusa, jer biti s njima znači doživjeti životne vrjednote, besprijekornu organizaciju, stručnost, nesebičnost, toplinu i samozatajnost… Hvala Vam drage miljenice Božje, za sva Vaša nesebična darivanja, jer Vi ste itekako svjesne da darujući bližnjem najbolje od sebe, zapravo dajete Isusu sve, bez zadrške. Neka bude završeno ovo izvješće s usklikom: ŽIVIO MALI ISUS, UVIJEK U NAŠIM SRCIMA !

Marija Lukač,PMI iz župe sv. Jeronima, Zagreb

13

DOGAÐAJI


Na XVIII. redovnom Generalnom kapitulu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa (od 9. do 18. travnja 2012.) promišljalo se o Identitetu Služavke Maloga Isusa. Kroz referate i rasprave sestre su se često osvrtale na lik i djelo Utemeljitelja - sluge Božjega Josipa Stadlera i karizmu koju im je Duh Sveti preko njega namijenio. Preispitivale su svoje služenje Bogu kroz nesebično služenje bližnjemu i tako se pripremale za slavlje Godine vjere.

Upućene su Poruke sestrama s XVIII. redovitog Generalnog kapitula u kojima u Uvodnom dijelu, između ostaloga, stoji : Potaknute referatima, promišljale smo vlastiti identitet koji izvire iz otajstva Isusovog utjelovljenja, rođenja i djetinjstva. Tražile smo lice sestre Služavke u svim službama koje su nam po Božjem naumu povjerene, lice koje se oblikuje u školi Nazareta, Betlehema i Egipta.

U 1. točki kaže se: U daljnjem hodu naše Družbe njegujmo izvornu karizmu. Istinski smo vjerne karizmi Utemeljitelja kada smo osjetljive na potrebe sadašnjeg trenutka i kada služimo najpotrebnijima.

A u 5. točki: Kapitul potiče na daljnje upoznavanje krjeposnog lika našeg oca Utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera. U tu svrhu neka se u svim našim zajednicama i dalje moli i slavi sv. misa svakog 8. u mjesecu, te neka se hodočasti na njegov grob. Po mogućnosti neka se uključuju Prijatelji Maloga Isusa, te ostali vjernici.

Kroz ovu godinu 2013. bila su i dva provincijalna kapitula (Zagrebačke i Splitske provincije) na temu Vjera u životu Služavke Maloga Isusa danas. Kroz izlaganja sestara u referatima i radnim tijelima stavljen je naglasak na riječi Utemeljitelja: Vjera je dragocjeno blago. Promišljale su o vjeri Utemeljitelja i pokojnih sestara, a osobito onih s početka Družbe. Vjera, koja treba danas resiti svaku Služavku Maloga Isusa, morala bi se oslanjati na Stadlerove riječi iz poslanice vjernicima od 1. veljače 1893. gdje

kaže: Imajmo vjeru tvrdu, ali ne mrtvu, nego nadahnutu ljubavlju, koja tvori dobra djela.

U Vrhovnoj upravi, a tako i u svim provincijalnim upravama, postoji Vijeće za promicanje duhovne baštine oca Utemeljitelja, koje sa svojih sjednica preporučuje, pogotovo tamo gdje su prisutne sestre na župama ili Prijatelji Maloga Isusa (PMI) da se s narodom svakog 8. u mjesecu slavi sv. misa i moli za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera, da se dijele sličice, knjige i drugi propagandni materijali ne samo u našim kućama, nego i u raznim crkvama, školama i ustanovama gdje sestre rade, da ponovno ožive hodočašća ne samo sestara

nego i laika na Stadlerov grob, te da naše kuće, pogotovo u kojima njegujemo bolesnike, djecu i starce, budu otvorene volonterima i drugim posjetiteljima. Ovo Vijeće preporučuje sestrama i PMI da se na svaki mogući način u susretu s ljudima promovira lik i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera. Vijeće preporučuje da se u tu svrhu koriste mediji, kao Radio Marija i druge lokalne radio i TV postaje, osobito prigodom nekih slavlja ili jubileja. Preporučuje se da se u duhovnim obnovama i duhovnim vježbama koristi duhovna baština oca Utemeljitelja. Bilo bi lijepo s narodom obilježiti dane vezane za Stadlerov život: rođenje, smrt, godišnjice dolaska u Sarajevo, osnutka

iZ KU∆e vRhovNe UPRave dRUžbe sestaRa slUžavKi maloga isUsa U ZagRebU

STADLER14

DOGAÐAJI

Družbe i sl. Sestre s Prijateljima Maloga Isusa mogle bi se za tu prigodu poslužiti već napisanim pjesama i igrokazima.

U glasilu Družbe U službi Maloga Isusa otvorile smo posebnu rubriku Utemeljiteve stranice, u kojoj donosimo ne samo zanimljive zgode iz Utemeljiteljeva života povezane s Družbom, nego i osvrte, razmišljanja i prijedloge za življenje sestara danas u Stadlerovu duhu.

Vrhovna glavarica u svakom svom pismu, tj. prigodnoj poslanici sestrama (za Godinu vjere, došašće, Božić, korizmu, Uskrs, dan utemeljenja Družbe, slavlje zaštitnika Družbe, posebne jubileje i slično) potiče sestre da nastoje u svom svagdanjem služenju slijediti stope vjere svoga Utemeljitelja.

U svakom susretu sa sestrama, prilikom neslužbenih posjeta i službenih kanonskih vizitacija, vrhovna glavarica također potiče sestre na život u duhu karizme.

Svaka provincija jednom godišnje upriliči susret kućnih poglavarica. Na svim susretima bila je prisutna vrhovna glavarica i ponovno poticala sestre na ponizno služenje malenima i siromasima, zbog čega smo i ustanovljene, a na što nas poziva i papa Franjo. Posebno na godišnjim susretima sestara katehistica stavlja se naglasak na vjeru koja treba davati radosno svjedočanstvo, osobito mladima u školama i na župama gdje one djeluju.

U Generalnoj kući je 12.5.2013. bio i susret svih sestara juniorki naše Družbe gdje je s. Vesna Mateljan, osvrćući se na Apostolsko pismo pape

Benedikta XVI. Porta fidei imala predavanje o Stadlerovoj vjeri koja je bila plodna djelima ljubavi, a koja bi trebala biti i putokaz mladim sestrama kroz njihovo svakodnevno služenje Malom Isusu u braći.

Ovoga ljeta, od 23. do 26. kolovoza 2013., u Generalnoj kući u Zagrebu bio je susret sestara koje su ove i prošle godine slavile svoj srebrni jubilej, tj. 25. godišnjicu zavjeta. Njihov program bio je pod geslom: Moj korak na Stadlerovim putovima. Još jednom su obnovile svoje zavjete na svetoj misi u kapelici sv. Josipa u Generalnoj kući. Dr. Josip Baloban se u propovijedi osvrnuo također na poslanje sestara u duhu karizme koju im je prenio Utemeljitelj. Sestre su posjetile zagrebačku katedralu i pomolile se na grobu bl. Al.

Stepinca za Družbu s kojom je bio, osobito kroz svoje tamničke dane, povezan. Obišle su mjesta gdje je bio Stadler za vrijeme svoga školovanja u Zagrebu: nekadašnje sirotište, a danas zgrada teološkog fakulteta u Vlaškoj ulici, zatim Gornjogradsku gimnaziju koju je pohađao, te crkvu i samostan sestara milosrdnica u Frankopanskoj gdje je bio kateheta. Tog dana posjetile su naše zajednice u Novoj Vesi, te novicijat i zajednicu na Kraljevcu.

Profesorica dr. Agneza Szabo imala je jubilarkama predavanje na temu: Bistrički hodočasnik nadbiskup Josip Stadler. Uz mnoga druga Gospina svetišta, Stadler je posjetio Mariju Bistricu gdje je sa svojim kolegama proslavio 40. godinu misništva. Nakon

predavanja sestre su dr. Agnezi postavljale mnoga pitanja u svezi sa Stadlerovim djelovanjem, ne samo kao duhovnog nego i kulturnog i političkog vođe u svome vremenu.

Sestre jubilarke su sutradan 25. kolovoza krenule u Mariju Bistricu kao hodočasnice Stadlerovim stopama. Vlakom su poput Stadlera putovale iz Zagreba do Zlatar Bistrice, a tamo još 7 km pješke do Marije Bistrice, moleći, pjevajući i razmišljajući kako je to bilo kad je Stadler 16. rujna 1907. došao vlakom u Zlatar Bistricu gdje su ga svećenici i narod svečano dočekali. A onda nakon svečane mise u Mariji Bistrici sebe i svoje kolege posvetio Gospi.

Na sv. misi u Gospinu svetištu u Mariji Bistrici sestre su zahvalile Malom Isusu i njegovoj

15

DOGAÐAJI


Majci Mariji na daru zvanja i ustrajnosti, na daru služenja Družbi, Crkvi i hrvatskom narodu kroz 25. godina redovništva te molile za nova duhovna zvanja i proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera. Na ovom svom hodočašću posjetile su i samostan karmelićanki u Mariji Bistrici gdje su susrele s. Natanaelu Šiljeg kojoj je baš ove godine 25. godina da je iz naše Družbe prešla u Karmel. Bio je to srdačan susret. Na povratku u Zagreb kratko su se zaustavile u Maksimiru gdje je bio naš samostan, a sada nogometni stadion. Stadler je 1917. poslao naše prve sestre u Zagreb.

Jedan drugi susret ove godine u Generalnoj kući dogodio se od 2. do 5. rujna 2013. Sestre iz cijele Družbe koje su slavile svoj zlatni jubilej, tj. 50. godina zavjeta, nakon toliko godina našle su se zajedno. One su bile u istom novicijatu dok još Družba nije bila podijeljena na provincije.

O. Niko Bilić, DI, imao je za njih predavanje o zavjetima svetopisamskih likova i redovničkim zavjetima. Zahvalio je sestrama na služenju Malom Isusu u Stadlerovu duhu kroz 50 godina. Potaknuo ih je na novi početak u radosti i zanosu, kako bi bile svjedoci mladima da se može plodno živjeti u potpunom predanju Isusu. Kod svete mise, vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac govorio je o zavjetima kako ih je tumačio papa Franjo na svom nedavnom susretu s višim redovničkim poglavaricama u Vatikanu. Biskup se, također, osvrnuo na svetački lik SB J. Stadlera i poslanje Služavke danas.

U programu ovog susreta sestre su posjetile grob blaženog Alojzija Stepinca i muzej te pogledale film o Stepincu. Prisjetile su se hrabrih sestara koje su za vrijeme Stepinčeva tamnovanja u Krašiću bile njegovi anđeli čuvari. I ove su sestre obišle naše zajednice u Zagrebu, mjesta gdje su bile kao kandidatice i novakinje, te s vrhovnom glavaricom s. Radoslavom i splitskom provinvcijalkom s. Anemarie Radan 4.9.2013. obavile zahvalno hodočašće u Mariju Bistricu. Posjetile su samostan karmelićanki u Mariji Bistrici, gdje je bio srdačan susret s našom bivšom s. Natanaelom koja je bila na filijalama s nekima od njih i nakon 25 godina se ponovno s njima susrela. Zatim su posjetile Krašić, a dan završile u našoj zajednici u Samoboru. Sva ta mjesta budila su lijepe uspomene na proteklih

50 godina redovničkoga života.Članice Vrhovne uprave Družbe su više

puta kroz proteklu godinu bile u Sarajevu i tamo posjetila Stadlerov grob i mjesta gdje je Stadler živio i radio, te zajednice naših sestara. U svim tim susretima, bili su prisutni poticaji vrhovne glavarice na predano služenje Bogu u malenima i potrebnima duhovne i materijalne pomoći, po uzoru na Utemeljitelja.

Također je vrhovna glavarica sa svojom savjetnicom 8.6.2013. hodočastila u Slavonski Brod u crkvu Gospe od Brze pomoći, crkvu Stadlerova krštenja, gdje je postulator dr. Pavo Jurišić u homiliji govorio o Stadlerovu štovanju Bezgrješnog Srca Marijina.

Članice Vrhovne uprave Družbe sudjelovale su na godišnjim susretima Prijatelja Maloga Isusa koji su bili 26.5.2012. u Metkoviću, 9.6.2012.u Velikom Trgovišću, 20.4.2013. u Sl. Brodu, 27.4.2013. u Travniku i 25.5.2013. u Splitu. Ovi susreti okupili su svaki put po više stotina laika, članova DPMI i njihovih simpatizera. Tu se govorilo o sudjelovanju u karizmi Družbe u duhu sluge Božjega Josipa Stadlera. Kroz prigodni program duhovnog i rekreativnog sadržaja, te humanitarnu akciju za pomoć potrebnima i u praksi se pokazalo da Prijatelji Maloga Isusa slijede Stadlerovo geslo: Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce materinje, a prema sebi srce sudačko. Svi sudionici ovih skupova mogli su osjetiti kako je lijepo biti u zajedništvu, okupljeni oko Maloga Isusa pod geslom susreta, Stadlerovim usklikom: Vjera je dragocjeno blago!

Svake godine u Generalnoj kući održava se susret pročelnica i animatora Društva Prijatelja Maloga Isusa. Tu oni preispituju svoj protekli rad, te donose program za sljedeću godinu. Generalna kuća im kroz više dana ustupa svjedočanstvo gostoljubivosti, na što Stadler često poziva sestre u svojim pismima.

Kroz ovu Godinu vjere u svim našim zajednicama i susretima preispitujemo svoju vjeru koja se očituje u vjernosti karizmi, tj. u služenju siromasima.

Vijeće za promicanje duhovne baštine oca Utemeljitelja pri Vrhovnoj upravi u svom programu ima za ovu Godinu vjere i preporuku sestrama, osobito članicama Vijeća da po uputama Porta

STADLER16

DOGAÐAJI

fidei bolje upoznaju svjedoke vjere, a jedan od tih u našem narodu je zasigurno sluga Božji Josip Stadler. Tako je s. Vesna Mateljan, kao članica ovoga Vijeća držala šestodnevne duhovne vježbe sestrama Služavkama Maloga Isusa u Livnu od 19.8. 2012. u kojima se oslanjala na Ap. pismo pape Benedikta XVI. Porta fidei, kao pripremu za Godinu vjere. Pred očima je imala Stadlerovu vjeru koja se očitovala u njegovim poslanicama, pismima i svjedočanstvima prvih sestara. Bila je to vjera nošena potpunim predanjem u Božju volju i oslonjena na Božju providnost. Zato je tako snažno urodila djelima ljubavi. Ove duhovne vježbe u Stadlerovu duhu bile su poticaj sestrama da kroz Godinu vjere preispitaju i osnaže vjeru u svojim osobnim životima i životima svojih zajednica, te budu svjedoci čvrste vjere ljudima s kojima se svakodnevno susreću.

S. Vesna je na župama, osobito tamo gdje su naše sestre imala duhovne obnove, bilo za PMI, bilo za sve župljane o Stadleru kao svjedoku vjere, o vjeri koja je, kako on kaže: dragocjeno blago i poticajima za našu djelotvornu vjeru: u Dugopolju 17. i 18. 5. 2012; u Essenu 7.10.2012.; u Voćinu 16.11.2012.; u Ćeralijama 17.11.2012.; u Stenjevcu - Zagreb 25 i 27.1.2013.; u provincijalnoj kući u Zagrebu za animatore Prijatelja Maloga Isusa s područja Zagrebačke provincije 4.5.2013.

U samostanu Presvetog Trojstva i župi sv. Vida kod otaca kapucina u Varaždinu, u nizu korizmenih tribina posvećenih hrvatskim uzorima življene vjere, vrhovna glavarica Družbe s. Radoslava Radek imala je 20.2.2013. tribinu na temu: Sluga Božji Josip Stadler – život i djelo s posebnim osvrtom na Stadlera kao čovjeka vjere i potpunog predanja i pouzdanja u Božju providnost.

Vrhovna glavarica s. Radoslava Radek i s. Ana Marija Kesten bile su pozvane u talijansko mjesto San Siro u pokrajini Como, na obilježavanje 15 obljetnice udruge Cerino koja je započela svoj humanitarni rad za vrijeme Domovinskog rata i preko naših sestara pružala pomoć stradalima u Bosni. Sestre su i na ovoj proslavi govorile o poslanju naše Družbe, o vjeri i djelotvornoj ljubavi sluge Božjega J. Stadlera i našem zauzimanju za njegovo proglašenje blaženim.

Vrhovna glavarica i članice Vrhovne uprave

sudjeluju i na humanitarnim koncertima koje organiziraju sestre ili PMI i doprinose misijskoj izložbi te na taj način pokazuju svoju djelotvornu ljubav prema potrebitima.

Svaki dan naša Generalna kuća dijeli hranu siromasima koji dolaze na naša vrata. Za to ne dobivamo nikakvu pomoć izvan zajednice. Nedjeljom ih bude i do trideset, a ostalim danima oko petnaest, kojima je potreban ne samo kruh nego i lijepa riječ, a njom se, poput Stadlera, jer on nikada nije škrtario osmjehom ni prijaznošću, najbolje prenosi svjedočanstvo vjere.

Generalna kuća naše Družbe je otvorena za gostoprimstvo bolesnika i njihovih obitelji te siromašnih studenata. Članice Generalne kuće gotovo svakodnevno posjećuju bolesnike u bolnicama, pogotovo one koji dolaze izvan Zagreba ili iz udaljenih dijelova Hrvatske i BiH, a ovdje nemaju svojih.

Tako Vrhovna uprava Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u ovoj Godini vjere ne samo da riječima potiče na vjeru djelotvornu ljubavlju, nego i svojim djelima svjedoči da slijedimo svoga Utemeljitelja na putu vjere i ljubavi, jer to je dragocjeno blago koje nas čini sretnima.

s. Vesna Mateljan

17

DOGAÐAJI


U zagrebačkoj župi sv. Pavla – Retkovec sestre Služavke Malog Isusa djeluju već gotovo pedeset godina. To je vrlo živa i raznim aktivnostima bogata gradska župa.

Jedna od najaktivnijih župnih skupina su i Prijatelji Malog Isusa koju vodi s. Emanuela Pečnik. Sastaju se na svojim redovitim tjednim i mjesečnim susretima i radionicama. Jedan od susreta koji se nikad ne preskače je i svaki 8. u mjesecu, dan kad se spominjemo rođenja za Nebo sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.

Posebno je svečano bilo 8. prosinca 2012. godine, na sam dan preminuća, kad smo proveli lijepu molitveno-meditativnu večer u spomen na Utemeljitelja, nadbiskupa Stadlera. Iako je bio izuzetno hladan i snijegom zameten zimski dan, srca su nam gorjela nadahnjujući se na životu i primjeru svetosti ovog velikana naše Crkve i naroda. Program je pripremila s. Emanuela, a razmatranja za krunicu napisala je s. Samuela koristeći Stadlerove zapisane misli.

Ono po čemu su Prijatelji Malog Isusa u Retkovcu poznati je i igrokaz „ODAZVAN KRISTU“. Igrokaz uprizoruje životni put nadbiskupa Josipa Stadlera. Mladi i PMI pripremili su ga

Odlukom odgojitelja u Travničkom sjemeništu, svakoga četvrtka tijekom korizme 2013. godine u Nadbiskupskom sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku prikazivan je po jedan dokumentarni film o katoličkim velikanima vjere. Filmovi na velikom platnu u auli „Dr. Josip Stadler“ travničkoga katoličkog školskog centra bili su vrlo rado gledani i dobro posjećeni, a razlog za to je bio i prikladan termin, tj. nakon zavjetne svete mise za beatifikaciju sluge Božjega Petra Barbarića. Tako je prvoga korizmenog četvrtka, 14. veljače 2013., prikazan film o papi Benediktu XVI., koji je tri dana prije toga najavio svoje odreknuće od papinske službe. Okupljeni vjernici su se nakon filma razišli u šutnji jer je film na njih ostavio

snažan emotivni dojam. Sljedećeg četvrtka, 21. veljače, prikazan je film o sluzi Božjemu Josipu Stadleru koji je sagradio sjemenište u kojemu su prikazivani filmovi. Autor filma gosp. Stjepan Šarić potrudio se u dokumentarcu prikazati što više podataka o sluzi Božjem, te je čak probio vremenski okvir dokumentarca, snimivši zanimljiv uradak od 50 minuta. Gledatelji su s čuđenjem slušali i gledali što je sve dobroga Stadler učinio za lašvansku dolinu i Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Sljedećih četvrtaka prikazivani su filmovi o s. B. Miroslavu Bulešiću, s. B. Petru Barbariću, bl. Ivanu Pavlu II. i blaženim Drinskim mučenicama.

Branko Jurić

U tRavNiKU PRiKaZaN Film i o josiPU stadleRU

veliKo ime: josiP stadleR

pod vodstvom s. Emanuele i gosp. Dominika Brajkovića. Gospodin. Mario Habajec, župljanin župe sv. Pavla, napisao je tekst, a kostimografiju je osmislila i pripremila gđa Ivanka Novak, tajnica Društva PMI, također župljanka spomenute župe.

Prošle godine igrokaz je izveden nekoliko puta, a ove godine jednom u Slavonskom Brodu u sklopu Stadlerovih dana kad se krajem siječnja prisjećamo njegovog rođendana, a drugi put u župi Pregrada gdje ih je pozvao vlč. Tomislav Kralj, tadašnji župni vikar u župi sv. Pavla u Retkovcu.

Kako kažu svi koji su sudjelovali u procesu stvaranja igrokaza, želja im je bila dati svoj doprinos u procesu beatifikacije sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera.

Inače, svakog 8. u mjesecu prije večernje svete mise, u Retkovcu se održava prigodni program i molitva u kojima se prisjećamo divnog primjera nadbiskupa Stadlera i crpimo snagu u ovim kaotičnim vremenima na putu vjere.

Dao Bog da se u ovoj zagrebačkoj župi još uvijek osjeća živim i prisutnim duh nadbiskupa Stadlera i njegovih sestara!

s. M. Samuela Grozaj

STADLER18

DOGAÐAJIDOGAÐAJI

Kroz 2012. godinu o. Luka Lučić, isusovac, ispovjednik u samostanu sv. Ane, svakog 25. u mjesecu, na dan duhovne obnove, imao nam je razmatranje na temelju poslanica sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, koje je prevodio na današnji suvremeni hrvatski jezik, i dao nam osuvremenjeni tekst Stadlerovih poslanica u ruke da ga iščitavamo. Dana 13. kolovoza 2012. U duhovnom centru Djeteta Isusa u Livnu, sestara Služavki Malog Isusa Splitske provincije sv. Josipa, banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, u sklopu slavlja redovničkih zavjeta, u koncelebraciji s više od dvadeset svećenika, posvetio je i blagoslovio kapelicu i kuću. U kapelici se među vitrajima nalazi i vitraj sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je darovala Hrvatska kapucinska provincija sv. Lepoloda Bogdana Mandića. Dana 21., 22. i 23. listopada 2012., trodnevnicu za blagdan Sv. Rafaela, u samostanu sv. Ane u Splitu, dominikanac o. Luka Prcela predvodio je na temelju duhovne baštine sluge Božjeg Josipa Stadlera.

Dana 11. prosinca 2012. s. Maneta Mijoč, na Radiopostaji Mir Međugorje, govorila je o 100. godišnjem životu i djelovanja sestara u samostanu u Metkoviću, te o sluzi Božjem nadbiskupu Josipu Stadleru koji je sestre poslao u ovaj grad.

U prigodi 100. obljetnice samostana Sv. Obitelji sestara Služavki Malog Isusa u Metkoviću, 20. listopada 2012., u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću, predstavljena je monografija o ovom stoljetnom životu i djelovanju sestara u Metkoviću s naslovom: Sestre Služavke Malog Isusa u Metkoviću (1912.-2012.), autorice s. Manete Mijoč.

Znanstveni simpozij o životu i radu splitsko-makarskog nadbiskupa Frane Franića: U prigodi 100. obljetnice rođenja splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Franića Splitsko-makarska nadbiskupija, KBF u Splitu i Grad Kaštela priredili su znanstveni simpozij o njegovu životu

i radu. Simpozij se održavao od 29. studenoga do 2. prosinca 2012. u Splitu i u Kaštelima. Simpoziju su nazočili brojni javni i kulturni djelatnici, predstavnici crkvene i društvene vlasti, među njima splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, dubrovački biskup Mate Uzinić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, kaštelanski gradonačelnik Joško Berket i prorektorica Sveučilišta u Splitu prof. dr. Branka Ramljak, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta, svećenici i bogoslovi, te više redovnica, osobito sestara Služavki Malog Isusa.

Između dvadesetak predavača s. Maneta Mijoč održala je izlaganje s naslovom “Nadbiskupova suradnja s redovnicima˝. Istaknula je nadbiskupovu otvorenost i njegovo veliko poštivanje prema redovnicama, koje je smatrao istinskim duhovnim blagom svoje mjesne Crkve, svjestan da je redovnički stalež dar Duha Svetoga Crkvi, da pripada životu i svetosti Crkve. Sestra Maneta je između ostalog istaknula: “Za nadbiskupa Franića redovnice su bile Božji dar u Crkvi, ljubav u srcu Nadbiskupije, kako molitvom tako i služenjem. U njima je gledao svoje drage sestre, suradnice i pomagačice u ispunjava nju biskupskog služenja, one koje uvelike po mažu svećenicima u pastoralnom i apostolskom služenju, posebno u katehetskom i karitativnom djelovanju. Stoga je vodio trajnu brigu o redovnicama i iskazivao im poštovanje.” Posebno se osvrnula na Franićev odnos prema sestrama Služavkama Malog Isusa. Nadbiskup Franić životno je povezan s Družbom sestara Služavki Malog Isusa, pune 84 godine, od desete godine života: kroz sjemenište, bogosloviju, te nakon povratka sa studija u Rimu kao odgojitelj i profesor, kao biskup i nadbiskup, sve do smrti. Utemeljitelja Družbe nadbiskupa Josipa Stadlera, Franić naziva svetim čovjekom, mužem Božjim. Sa zahvalnošću ističe da su dalmatinski biskupi bili istinski prijatelji nadbiskupa Stadlera,

stadleR, UZoR dUhovNosti sestaRa

19

DOGAÐAJI


DOGAÐAJI

boreći se zajedno za Božju stvar. Pojedini svećenici iz Splitske biskupije Stadlerovi su bliži suradnici. Na molbu splitskih biskupa, Stadler šalje služavke Malog Isusa u Split. Franić često s ponosom ističe kako je baštinik časne povezanosti svojih predšasnika i nadbiskupa Stadlera. Sestra Maneta podsjeća, na temelju arhivskih podataka, neke zgode pažnje nadbiskupa Franića prema životu i djelu, duhu i svetosti sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, koji mu je bio nadahnuće i uzor svetog pastira. Izlaganje s. Manete, zajedno s drugim izlaganjima, u širem obliku bit će tiskano u Zborniku radova ovog simpozija.

Dana 24. siječnja 2013., u Splitu smo svečano obilježili 170. obljetnicu rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera. U Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, povodom ove obljetnice, u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt predstavljena je knjiga Nikada umorna ljubav,

mlade pjesnikinje Branke Mlinar, Prijateljice Malog Isusa, iz Omiša. Zbirku je posvetila bl. Ivanu Pavlu II. i svojoj baki Mariji Lidiji Lelas. Zbirku je predstavio prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić i sama pjesnikinja. Na predstavljanju su nazočile provincijalka s. Sandra Midenjak, te više naših sestara.

U sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture u Splitu, dana 23. ožujka 2013., s početkom u 18,50 sati, u kinu Zlatna vrata prikazan je dokumentarni film o životu i djelu prvog vrhbosanskog nadbiskupa, Utemeljitelja Družbe Služavki Malog Isusa, sluge Božjeg Josipa Stadlera, redatelja Stjepana Šarića. U filmu Stjepana Šarića prikazano je djetinjstvo, školovanje i odlazak u Bosnu dr. Josipa Stadlera, te djelo ovog neumornog sluge Božjega koji je na osobit način obilježio vrijeme u kojem je djelovao.

s. maNeta mijo», sestRe slUžavKe malog isUsa U metKovi∆U (1912.-2012.)

U prigodi 100. obljetnice samostana Svete Obitelji sestara Služavki Malog Isusa u Metkoviću, s. Maneta Mijoč napisala je knjigu-monografiju o ovom stoljetnom životu i djelovanju sestara u Metkoviću s naslovom: Sestre Služavke Malog Isusa u Metkoviću (1912.-2012.)

Knjiga autorice s. Manete Mijoč Sestre Služavke Malog Isusa u Metkoviću (1912.-2012.), predstavljena je u subotu, 20. listopada 2012., u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću. Predstavljanju su nazočili: provincijalna glavarica Splitske provincije sv. Josipa s. Sandra Midenjak, zamjenica vrhovne glavarice s. Vesna Mateljan, župnik župe sv. Ilije u Metkoviću fra Petar Gulić, župnik župe sv. Nikole u Metkoviću don Senko Antunović, dobročinitelj samostana u Metkoviću mons. Fabijan Veraja iz Rima, mons. don Mile Vidović, gvardijan samostana u Sinju fra Petar Klapež, prof. fra Blaž Toplak, fra Marijo Jurišić, fra Vinko Prlić, gradonačelnik grada Metkovića gospodin Stipe Gabrić, dožupanica Dubrovačko-neretvanske županije gospođa Marija Vučković, sestre dominikanke iz Korčule i sestre karmelićanke

Božanskog Srca Isusova iz Gabela Polja, sestre Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije iz Neuma, sestre Služavke Malog Isusa Splitske provincije iz više zajednica, uglednici iz političkog i kulturnog života i stanovnici Metkovića.

O knjizi su govorili: s. Vesna Mateljan, dr. don Mile Vidović i autorica knjige s. Maneta Mijoč. U programu su nastupili zborovi župa sv. Ilije i sv. Nikole iz Metkovića, zbor župe sv. Stjepana iz Opuzena, te klapa Sveti Nikola iz Metkovića, pod vodstvom svojih voditeljica: s. Vedrane Krstičević, s. Marijane Cvitanović i s. Marinele Delonga, a kroz program je vodila s. Lucija Jaganjac.

Sestra Vesna Mateljan je u uvodnom izlaganju progovorila o strukturi knjige, njezinom sadržaju i uvodnom dijelu. Približila je lik i duh sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera, utemeljitelja Družbe sestara Služavki Malog Isusa, za kojeg se crkveni postupak za proglašenje blaženim i svetim od 2008. godine vodi u Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Dr. don Mile Vidović, svećenik Splitsko-makarske

STADLER20

DOGAÐAJI

nadbiskupije i izvrstan poznavatelj crkvene povijesti, prikazao je stogodišnji život i rad sestara u samostanu Svete Obitelji u Metkoviću, koji u svojim žilama krije i grije stoljetnu materijalnu, duhovnu i milosnu baštinu, opisanu laganim stilom i logičkim povezivanjem. Zaključio je da ova knjiga ima veliko značenje kako za samostan u Metkoviću, grad Metković i našu Družbu, tako i za našu opću i crkvenu povijest, tim više što je stoljetna baština samostana pisana na temelju arhivskih izvora i potkrijepljena dokumentima, te ima znanstvenu razinu. Na kraju se autorica knjige, s. Maneta Mijoč, zahvalila Bogu na stoljetnom daru života i rada sestara u Metkoviću, onima koji živjeli i oblikovali stoljetni život samostana u Metkoviću, te svima koji su doprinijeli nastanku ove knjige. Istaknula je da ova knjiga, nije samo svjedočanstvo prošlosti, nego i svjedočanstvo i poticaj kako je uvijek dobro živjeti po Božju, moliti i požrtvovnom ljubavlju služiti Bogu u bližnjima. Zamolila je da Božji blagoslov prati sestre i u novom stoljeću, da, s obnovljenom vjerom i nadom, budu dar Bogu i Crkvi, redovničkoj zajednici i ljudima u Metkoviću, kroz djela služenja, svetosti i milosti.

Knjiga Sestre Služavke Malog Isusa u Metkoviću (1912.-2012.) sadrži 344 stranice. Podijeljena je u tri poglavlja, i bogato je opremljena s više preslika dokumenata, te preko 190 fotografija iz svih razdoblja života samostana u Metkoviću.

Prva dva poglavlja knjige kratko govore o sluzi Božjem nadbiskupu Josipu Stadleru i Družbi sestara Služavki Malog Isusa. U trećem, većem poglavlju, prikazan je život i rad sestara u Metkoviću i to kroz tri vremenske cjeline: od 1912. do 1945., od 1945. do 1990., od 1990. do 2012. U knjizi se jasno vidi da sestre nastoje, u svakom tom razdoblju, i u svim okolnostima, odgovoriti na Božja nadahnuća i potrebe vremena i ljudi ovoga grada. Zadnja tri naslova u trećem poglavlju prožimaju sva tri vremenska

razdoblja u kojima sestre tijekom sto godina djeluju. U prvom naslovu o duhovnom životu samostana istaknuto je ono temeljno što hrani i pokreće djelovanje sestara, a to je duhovni život prožet molitvom, što je, kako im je Utemeljitelj rekao, njihov najvažniji posao. U drugom naslovu očito je da su molitva i primjer sestara poticaj za nova zvanja, što su nam posvjedočile s. Tekla Vrnoga i mnoge druge djevojke iz neretvanske doline koje su došle u Družbu sestara Služavki Malog Isusa, a i u druge redovničke družbe. Kroz duhovnost sestara zrači Božja ljubav i dobrota na sve koje u svom poslanju susreću. Posebno

mjesto u povijesti samostana u Metkoviću ima otac Ante Gabrić, o čemu nam govori posljednji naslov u trećem poglavlju knjige. Otac Ante i blažena Majka Terezija zajedno su u ožujku 1987. godine pohodili ovaj grad, pa tako i samostan sestara, a na dan predstavljanja knjige bila je 24. obljetnica smrti o. Ante Gabrića. Na kraju knjige doneseno je devet vrijednih priloga: Popis sestara koje su tijekom 100 godina živjele i djelovale u Metkoviću, sa zaduženjima koja su obavljale; Pripravnice koje su bile u kandidaturi u samostanu u Metkoviću; Sestre koje danas žive u samostanu u Metkoviću; Sestre koje

su bile predstojnice u Metkoviću; Sestre koje su umrle i pokopane u Metkoviću; Sestre Služavke Malog Isusa rodom iz Metkovića; Župnici župa sv. Ilije za vrijeme stogodišnjeg djelovanja sestara u Metkoviću (1912.-2012.) i sv. Nikole za vrijeme djelovanja sestara u toj župi od 1971. do 2012., i na kraju jubilarna pjesma napisana za 100. obljetnicu samostana Već stotinu ljeta, tekst s. Vesne Mateljan, a note mo don Šime Marović. Tu je i kazalo osobnih imena, te popis korištene literature.

Stoljetni životopis samostana u Metkoviću pisan je u prvom redu na temelju istraživanja povijesne građe i rekonstruiranja povijesnih činjenica i okolnosti važnih događaja, te znanstvenom metodom, pa knjiga tim više zaslužuje svaku pohvalu. Dokumentirano je opisana ne samo kronologija samostana, nego

21

DOGAÐAJI


DOGAÐAJI

i sve ono što je vezano uz taj stogodišnji život sestara, a to su vrijeme i okolnosti u kojima žive, ljudi i događaji koji ih okružuju. Uz imena sestara pojavljuju se mnoge osobe na koje su sestre bile upućene, kao i imena onih koji su vezani uz život i rad sestara, župnici i župski pomoćnici župe sv. Ilije u Metkoviću i župe sv. Nikole biskupa, ispovjednici, voditelji duhovnih obnova i duhovnih vježbi, okolni župnici, vjernici i mještani Metkovića, mnogi dobročinitelji samostana, vanjski suradnici sestara Prijatelji Malog Isusa, osobe iz crkvenog, kulturnog, prosvjetnog, političkog, vojnog i svekolikog društvenog života. Sve to je ukomponirano u stoljetna povijesna zbivanja na ovim našim prostorima. Stoga je ova povijest sestara Služavki Malog Isusa u Metkoviću na neki način ucijepljena u našu cjelokupnu crkvenu, nacionalnu, mjesnu i redovničku povijest.

Svoje predstavljanje knjige s. Vesna je završila riječima: ˝Željela bih i sa svoje strane

zahvaliti s. Maneti što nam je podarila ovaj lijepi dar. Znam koliko ju je truda stajalo ovo djelo, a isto tako znam da je ono i plod njezine vjere koja se ne plaši žrtve.˝ Nadamo se da će nam i ova knjiga pomoći, na što nas papa Benedikt XVI. poziva u ovoj Godini vjere, ponovno otkriti dar vjere i radosno je javno svjedočiti u svojoj sredini i u svom pozivu, te je potvrditi djelima ljubavi kako je to činio i naš uzor vjere sluga Božji nadbiskup Josip Stadler. Tako ćemo biti vrata vjere za ljude koji i danas traže Boga tražeći smisao svoga postojanja.

Na predstavljanju knjige udruženi zborovi župe sv. Ilije, župe sv. Nikole iz Metkovića i župe Opuzen otpjevali su pjesmu Već stotinu ljeta, napisanu i skladanu prigodom proslave stogodišnjice dolaska sestara Služavki Malog Isusa u Metković. Riječi pjesme je napisala s. Vesna Mateljan, a uglazbio don Šime Marović.

s. Vesna Mateljan

slUga božji josiP stadleR U medijima

Dobro je poznato da tijekom 2013. godine slavimo 170. obljetnicu rođenja prvog vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadalera, koji je rođen u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. godine, ali i 95. obljetnicu njegove blažene smrti u Sarajevu 8. prosinca 1918. na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Upravo ove činjenice su i s pravom razlozi da je ovim Stadlerovim spomendanima posvećeno više mjesta u javnim medijima. To su ponajprije knjige i različita javna glasila, odnosno tiskovine, zatim i u elektronički mediji, odnosno radijske ili televizijske emisije.

U nizu brojnih i vrijednih tiskovina po-najprije ističemo jubilarnu povijesnu knjigu pod naslovom Sestre Služavke Maloga Isusa u Met-koviću (1912.-2012.) koju je napisala s. Maneta Mijoč, i koja je objavljena u Splitu u nakladi Cr-kve u svijetu i Družbe sestara SMI Provincije sv. Josipa. Osim što je knjiga napisana na solidnim stručnim i znanstvenim temeljima, što svjedoče brojne stručne bilješke, te popis izvora kao i lite-rature, autorica uz temeljitu i zanimljivu povijest

kao i prikaz doista zaslužnog djelovanje sestara u Metkoviću u posljednjih stotinu godina, prva dva poglavlja posvećuje Utemeljitelju Družbe, pod na naslovima: I. Nadbiskup Stadler i Druž-ba sestara Služavki Maloga Isusa (str. 13-34); II. Stadler i Metković (str. 35-40). Osim toga, knjiga je dopunjena također vrijednim likovnim prilo-zima, i kao takova zasigurno će vrlo dobro doći mnogim župnicima pa i katehetema u svrhu pro-mocije duhovnih zvanja.

Cjelokupni sadržaj knjige svjedoči o broj-nim oblicima služenja sestara u Metkoviću, po-učavanju djece i brizi za starije i nemoćne, kao i osnivanju kuće u Metkoviću zahvaljujući i oso-bitim naporima utemeljitelja Stadlera, ali i širem njihovu djelovanju u zemlji i svijetu. Bit je sadrža-ja knjige: Sestre su velikodušno ustrajale i služile Bogu, Crkvi i svome narodu, i svim ljudima dobre volje, bez razlike vjere i nacije, i nikada nisu pitale za cijenu žrtava koje su pridonosile, i u tome i jest tajna njihova uspjeha.

A što se tiče prvoga poglavlja, koje ovdje osobito ističem zbog spomenutih Stadlerovih

STADLER22

DOGAÐAJI

obljetnica, autorica s. Maneta Mijoč pomno je i sažeto opisala mladost i školovanje i studije sluge Božjega Josipa Stadlera, kao i njegovo djelovanje u Zagrebu u čijem je žarištu i utemeljivanje Gla-snika sv. Josipa (1873.) koji izlazi i danas, i koji ta-kođer slavi svoju 140. obljetnicu izlaženja. S pra-vom je težište stavila na Stadlerovo djelovanje u Bosni i Hercegovini nakon što ga je papa Lav XIII. imenovao prvim vrhbosanskim nadbiskupom (1881.). Navela je najvažnije djelatnosti, kako je to u jednom sažetom životopisu i moguće. Uz Stadlerovu nepokolebljivu vjernost Svetoj Stolici i štovanje Srca Isusova i Bl. Djevice Marije, koji-ma posvećuje svoju nadbiskupiju, kao i sv. Josipu, istaknula je osobito utemeljenje Glasnika Srca Isusova i časopisa Vrhbosna, koja glasila također izlaze i danas, zatim i časopisa Balkan, namijenjen ujedinjenju crkava, te Hrvatski dnevnik, zapravo političke novine za vjersku i nacionalnu orijenta-ciju tamošnjih Hrvata. Istaknula je i Stadlerovu gradnju katedrale, osnivanje bogoslovije i drugih škola, i crkava također, te njegov karitativni, ali i spisateljski rad. Istaknula je i prevažnu činjenicu da je Krist bio središte svega Stadlerova života i rada, te da je iz ljubavi prema siromašnome Isusu utemeljio i Družbu sestara Služavki Maloga Isusa. I na kraju, nemoguće je u ovako sažetom prikazu iznijeti sve vrijednosti ove knjige. Među njima je i dragocjeni Popis sestara koje su služile u Metko-viću, i onih koje su i danas tamo. Stoga čestitke i zahvalnost autorici s. Maneti Mijoč, Provinciji sv. Josipa i samostanu u Metkoviću.

Postulator kauze, prof. dr. sc. Pavo Jurišić, napisao je za trogodišnji svezak zbornika Kačić (Split, 2009.-2011., str. 1013.-1031.) izvorni znanstveni članak pod naslovom Posljednji pobornici glagoljice, u kojem je pokazao osobito važnu, i malo poznatu ulogu prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera u spašavanju glagoljice u hrvatskome narodu. Značajna Stadlerova uloga u pogledu oživljavanja i proširenja glagoljaškog bogoslužja osobito je došla do izražaja nakon enciklike pape Lava XIII. „Grande munus“, koja je objavljena 1880. godine. Pri tome se, piše dr. sc. Jurišić, uloga sluge Božjega Josipa Stadlera u ovoj misiji može iščitati iz arhivske građe i pisama njegovih suradnika, posebno splitskoga svećenika i arheologa don

Frane Bulića. Njega je Stadler, uz krčkog kanonika Franju Volarića, izabrao za suradnju u izvršavanju zadaće na očuvanju glagoljice, a koja je Stadleru bila povjerena od Svete Stolice. Posao i muke i žrtve ove dvojice svećenika, koje su podnijeli na tome poslu, vide se iz pisama don Frane Bulića koja je pisao Stadleru, a i njegovih kasnijih spisa u svezi s glagoljicom.

Premda na kraju stvar glagoljice nije u Rimu riješena na najpovoljniji način za hrvatski narod, dr. Jurišić ističe da je ipak bio osiguran prostor za njezino očuvanje tamo gdje je bila u uporabi. Štoviše, na strani glagoljaške baštine zacijelo su bile i simpatije pape Lava XIII., jer je na ovo bogoslužje gledao kao „ukras Crkve“, ali su radi mira u nepovoljnim političkim vremenima učinjeni neki ustupci koji nisu išli sasvim u prilog

glagoljici. Ipak, ovaj papa nije dopustio da se s ovom hrvatskom baštinom dogodi ono što su njezini protivnici željeli. Ona nije nestala, već je ovo starohrvatsko bogoslužje očuvano od nasrtaja austrougarske diplomacije i u obliku kako su dopuštale odluke Kongregacije za bogoslužje.

Uvod u 170. obljetnicu Stadlerova jubileja, odnosno obljetnice njegova rođenja, najprije je otvorila svakodnevna emisija Vremeplov Hrvatskog katoličkoga radija, 24. siječnja 2013. godine, u kojoj je njegova stalna suradnica dr. sc. Agneza Szabo govorila o slugi Božjemu Josipu Stadleru. Istaknuvši da se radi o 170. obljetnici njegova rođenja, autorica je kratko prikazala odabrane teme iz njegova života. A za kraj izlaganja pročitala je za slušatelje odabrani odlomak iz Stadlerove poslanice koju je on napisao 15. siječnja 1894. i uputio vjernicima pod

23

POGLEDI


DOGAÐAJI

naslovom Duh Sveti i dostojanstvo našega tijela.Naime, Stadler je, pozivajući se na Sveto

pismo, napisao i sljedeće: „Tijelo je naše sveti hram, hram Duha Svetoga. Treba, dakle, da ga takovim smatramo, i takovim poštujemo. U koliko u našem tijelu prebiva Duh Sveti, od potrebe je da poštujemo svoje tijelo, držimo ga urednim, te čuvamo od svakoga grijeha: mislima, riječima i djelima. Stoga smo dužni služiti se našim tijelom za vršenje kreposnih djela ljubavi i milosrđa. Zato nam je potreban i strah Božji, ali i dar mudrosti Duha Svetoga.“ Potom je nastavio: „Upravo ta sveta istina, da je našemu tijelu kao i njegovim udovima glava sam Krist, treba da nas odvrati od svakoga grijeha, kojim se skvrni naše tijelo. Svoju je poslanicu o ovim uvijek aktualnim pitanjima Stadler zaključio riječima: Da Duh Sveti stanuje u nama, temeljna je vjerska istina za svakoga kršćanina.“

Samo tri dana poslije, to jest 27. siječnja 2013. godine, objavljen je Katolički tjednik koji izlazi u Sarajevu, i koji je također svečano pro-movirao spomenutu 170. obljetnicu Stadlerova rođenja, ponajprije time što je naslovna strani-ca Tjednika uz jubilejski napis ukrašena i lijepim Stadlerovim likom.

U ovome, ustvari jubilarnome Tjedniku od 27. siječnja 2013., najprije ističemo prilog iz pera S. Anemarie Radan, pod naslovom „Sluga Božji Josip Stadler nije me iznevjerio“ (str. 26.-27.). Budući da je s. Anemarie bila kroz niz godi-na bilježnik u dijecezanskom postupku za kano-nizaciju sluge Božjega Josipa Stadlera, u kojem se radu, kako redom ističu svi njezini suradnici, upravo odlikovala, ona ističe i osobitu pomoć i zagovor sluge Božjega koju je osjetila na tome za-htjevnome poslu, unatoč brojnim iskušenjima. I kako nam je otkrila baš u tome članku, ona je sav posao povjerila njegovu zagovoru, i on je, kako stoji u glavnome naslovu članka, „nije iznevjerio“. Bilo bi dobro da uvažimo i slijedimo primjere s. Anemarie i molimo zagovor sluge Božjega.

U istome broju Katoličkoga tjednika, koji je, kako smo spomenuli, posvećen 170. obljetni-ci rođenja Josipa Stadlera, objavljen je i opširan intervju koji je s povjesničarkom dr. sc. Agnezom Szabo vodio glavni urednik toga lista vlč. Josip Vajdner (str. 8-9; 35). Cijeli razgovor prožet je i

glavnim naslovom intervjua koji glasi: Stadler je želio Bosnu ‘’preobraziti u Kristu.’’ Kako također iz cijeloga razgovora proizlazi, Stadler je znao no-siti i Gospodinov križ, koji je često bio označen teškim i nepravednim osporavanjima, ali i unatoč tome herojskim djelima ljubavi i služenja svima u otajstvu svakidašnjice. To vrlo dobro potvrđu-je i nezaboravna homilija pape Ivana Pavla II. u sarajevskoj prvostolnici 12. travnja 1997. kad je nazočnima istaknuo nadbiskupa Stadlera kao uzor dobroga pastira i pastoralne zauzetosti, ali i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. I unatoč još uvijek brojnim protivljenjima, o nadbiskupu Stadleru zauvijek će ostati i trajno svjedočanstvo najvišega crkvenog autoriteta o veličini i zaslugama njegova pastirskoga služenja, kojega nam je upravo Ivan Pavao II. stavio za uzor i u našem daljnjem povijesnom hodu. Dr. Szabo je svoj razgovor s glavnim urednikom Katoličkoga tjednika vlč. Vajdnerom završila riječima bl. Ivana Merza. On je, naime, još za Stadlerova života za-pisao kratko u svome Dnevniku i sljedeće: „Mora da je Stadler veliki čovjek kad ga toliko napadaju.“ Mislio je na agresivne liberale, njihove medije i suradnike.

Recimo, također, da se u istom broju Ka-toličkog tjednika od 27. siječnja 2013. nalazi još jedan prilog, ustvari reportaža, pod naslovom „U gradu Stadlerova djetinjstva“ (str. 12.-14.) koji potpisuje Brankica Lukačević. Autorica donosi brojne zanimljive crtice iz povijesti Slavonskoga Broda – grada Stadlerova djetinjstva, ali i života sluge Božjega Josipa Stadlera. Također, navodi da je Stadlerova prisutnost danas prepoznatljiva u Slavonskom Brodu kroz djelovanje sestara Služav-ki Maloga Isusa, koje i danas znaju Maloga Isusa prepoznavati u najsiromašnijima, te za ovu tvrd-nju navodi niz primjera iz svakidašnjega života i rada sestara. Govori i o plodnoj suradnji sestara i njihovih suradnika s domom Egipat iz Sarajeva, zatim o javnim spomenicima postavljenima u Sla-vonskom Brodu u čast nadbiskupa Stadlera, kao i hodočasničkim putovanjima Prijatelja Maloga Isusa iz Broda u Sarajevo. I oni, slično kao i Stad-ler, s ljubavlju obnašaju svoje dužnosti i radosno služe u bližnjima Malome Isusu.

Budući da ove kalendarske godine, kako je u uvodu i spomenuto, slavimo dvije važne obljet-

STADLER24

DOGAÐAJI

nice sluge Božjega Josipa Stadlera, od osobite je vrijednosti da je i časopis Gorući grm, koji je list Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Saraje-vu, ovogodišnji broj VII./2013. godine, posvetio veći dio svojih priloga životu i radu nadbiskupa Stadlera. Riječ je o rubrici Aktualna tema (str. 1258) u kojoj se nalazi sedam vrijednih priloga iz pera ovih autora: Josip Šimić: „Kratki životopis nadbiskupa Stadlera“ u kojem je naglasio osniva-nje Družbe sestara Služavki Maloga Isusa i Stad-lerov krjeposni život; slijedi autor Ante Vrhovac: „Josip Stadler – promicatelj pobožnosti“ u kojem ističe Stadlerovu pobožnost prema Srcu Isusovu, Bl. Djevici Mariji i sv. slavenskim apostolima Ćirilu i Metodiju; zatim Dražen Kustura: „Stadler gradi-telj“ u čijem su žarištu sarajevska prvostolnica, Travničko sjemenište, Bogoslovija u Đakovu i, da-kako, sestre Služavke Maloga Isussa i Dječji dom „Egipat“. Vrijedan prilog je napisao Dražen Boban pod naslovom „Spisi dr. Josipa Stadlera“, u čijem su žarištu Stadlerove pastirske poslanice koje je mons. dr. Pavo Jurišić sabrao i objavio u zname-nitoj knjizi Pod zastavom Srca Isusova (Sarajevo, 2001.). Autor je priložio i Popis najvažnijih radova koje je objavio nadbiskup Stadler.

U časopisu Gorući grm nalazimo i vrlo zanimljiv intervju što ga je s postulatorom kauze sluge Božjega Josipa Stadlera prof. dr. sc. Pavom Jurišićem, dekanom KBF-a u Sarajevu, vodio već spomenuti Dražen Kustura, a koji je posvećen 170. obljetnici rođenja nadbiskupa Stadlera. Uz dragocjene povijesne i duhovne vrijednosti koje nalazimo u riječima postulatora dr. Jurišića, ovdje ističemo njegov odgovor na pitanje: „Kada mo-žemo očekivati beatifikaciju sluge Božjega Josipa Stadlera?“ Iz odgovora prof. dr. sc. Pave Jurišića izdvajamo sljedeće: „To ovisi o Božjoj volji i nama. Za proglašenje sluge Božjega koji nije mučenik blaženim, potrebno je jedno čudo koje se kao takovo može dokazati i koje je pokazatelj Božje volje. Zato kažem da ovisi o nama svima, ne o po-stulatoru ni o Kongregaciji za kauze svetaca. Kult sluge Božjega živ je u zajednici sestara Služavki Maloga Isusa. Znam da neki svećenici po župa-ma njeguju pobožnost čašćenja sluge Božjega za Stadlerove dane (...)“ Zanimanje za beatifikaciju „vidi se po dolascima na Stadlerov grob i materi-jalnoj pomoći koju daju za kauzu.“

S. Anemarie Radan u prilogu „Vjera lju-bavlju djelotvorna“ pomno je prikazala Stadlero-vo karitativno djelovanje, i pri tome upozorila na bitne elemente Stadlerova sveukupnoga djelova-nja, ističući da je Stadler bio „svećenik i biskup po Srcu Božjem, ures Crkve i čovjek providnosti, koji je znao i poput BD Marije, Isusove i naše Majke u srcu prebirati“ i stoga dobro prepoznavati potre-be vremena, također i u pogledu karitativnog dje-lovanja, koje je jedna od velikih odlika nadbisku-pa Stadlera. Na temelju izvorne povijesne građe autorica s. Anemarie Radan pomno dokumentira „Stadlerovu gorljivost za duše“, kao i za sve njiho-ve potrebe u čijem su žarištu i štovanje sv. Josipa, kao i osnivanje Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, matične kuće „Betlehem“ i još mnoga toga, s kojim djelima sluga Božji Josip Stadler i danas služi svima nama.

Dražen Kustura autor je i priloga „Hrvat-ska katolička udruga“ u kojemu donosi razloge zbog kojih je Stadler poticao rad i osnivanje ove, ustvari, političke udruge. Bilo je to teško političko i društveno stanje u BiH nakon izvršene aneksi-je 1908. godine, a koja je, nažalost, i ne htijući, utjecala i na velike političke podvojenosti i u ka-toličkim redovima. Premda se udruga nije uspjela snažnije organizirati, također i zbog skorog izbi-janja Prvoga svjetskoga rata, autor s pravom isti-če da se vrijednost osnivanja „Hrvatske katoličke udruge“ osobito potvrđuje i u tome, što je „ona poticala katoličke vrijednosti i što je odvažno sta-la u obranu hrvatskih katoličkih interesa u BiH.“

Spomenut ćemo još dva ugledna časopisa u kojima je riječ o nadbiskupu Josipu Stadleru. Dr. sc. Agneza Szabo pisala je o Stadleru u dva kato-lička mjesečnika, u Našim ognjištima koja se ure-đuju u Tomislavgradu, te u Glasniku Srca Isusova i Marijina koji izlazi u Zagrebu, a oba opisuju živote i djela hrvatskih velikana u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U njima često ističe njihovu suradnju s nadbiskupom Stadlerom.

U mjesečniku Naša ognjišta (Tomislavgrad, god. 2012., br. 7-8, str. 22.) u serijalu Hrvatski velikani u Bosni i Hercegovini, dr. Szabo, opisujući život i djelo zaslužnoga franjevca Mije Vjenceslava Batinića, koji je uz druge službe bio i župnik u Brestovskom, iznosi da je on lijepo surađivao i s nadbiskupom Stadlerom. Naime, fra

25

POGLEDI


DOGAÐAJI

Batinić je uz druga apostolska služenja radio i na suzbijanju alkoholizma u narodu, U tu je svrhu, uz suglasnost i službeno odobrenje nadbiskupa Stadlera, napisao i glasovita Pravila Društva umjerenosti, koja su u cijelosti bila objavljena i u nadbiskupskom službenom glasilu Vrhbosna. Njihov je cilj suzbijanje prekomjernoga trošenja alkohola u narodu, ponajprije u obiteljima, i kod mladih, i to pod zaštitom Presv. Srca Isusova i sv. Ivana Krstitelja. Pravilima je preporučeno da se takav plemeniti cilj ponajprije postiže međusobnim dobrim primjerom i molitvom, te prijateljskim razgovorom i predavanjima.

Opisujući, pak, život i djelo svećenika Andrije Aničića, također u Našim ognjištima (god. 2012., br. 12, str. 22), dr. Szabo ističe da je Aničić zahvaljujući i Stadlerovoj materijalnoj pomoći, završio bogosloviju u Sarajevu. Nadbiskup Stadler zaredio ga je za svećenika na blagdan sv. apostola Petra i Pavla, 29. lipnja svete godine 1900. koja je bila posvećena obljetnici našega spasenja, u katedrali Presv. Srca Isusova u Sarajevu

U ovogodišnjim, pak, brojevima Naših ognjišta (god. 2013, br. 1-2, str. 22) također u serijalima „Hrvatski velikani u Bosni i Hercegovini“, Agneza Szabo opisujući život i rad svećenika Ante Alaupovića, ističe da je on bio jedan od najužih suradnika nadbiskupa Josipa Stadlera. Po primanju svećeničkoga reda, Anto Alaupović radio je kraće vrijeme u nadbiskupskom uredu u Sarajevu, potom je kraće vrijeme bio kapelan u katedrali Presv. Srca Isusova u istome gradu (1900.-1901.). Zatim je poslan na službu u Goražde radi osnivanja nove župe, ali mu već 1902. godine njegov Ordinarij, nadbiskup Stadler, povjerava novu službu: osnivanje i gradnju nove župe u čast Presv. Trojstva u Novom Sarajevu, gdje uz manje prekide ostaje do kraja života. Uz to je Ante Alaupović do kraja Stadlerova života (1918.) bio i njegov najuži suradnik.

I sada ono osobito važno, također objavljeno u istim Našim ognjištima. Župnik Anto

Alaupović hrabro je stajao uz nadbiskupa Josipa Stadlera, i u doba njegovih najtežih progona, kada su ga protivnici optuživali teškim političkim intrigama Svetoj Stolici i htjeli ga maknuti s nadbiskupske stolice, a time i iz Sarajeva. I tada je, godine 1913., župnik Anto Alaupović pratio Stadlera u Rim na susret s papom Piom X., koji je nakon razgovora sa Stadlerom čvrsto ostao na strani nadbiskupa Stadlera. Tada je Papa Pio X. poznatim riječima: Manet et manebit - Ostaje i ostat

će – u Sarajevu, zauvijek okončao te intrige. Iste godine 1913., dakle prije stotinu godina, Anto Alaupović tiskao je u Sarajevu znamenitu knjižicu pod naslovom: Nasrtaji protiv Stadlera, u kojoj govori o progonima koje je proživljavao Stadler, i iz koje donosimo odabrani odlomak:

„Pratimo Stadlera na njegovom križnom putu. Progone ga kao krvoločni vukovi nedužno janje (...). Kolike je podigao na noge, odgojio, a baš ti podižu bodež na njega. To on zna i to ga boli. Što im je mogao učiniti dobra, a da nije učinio? Mogao je s psalmistom bolno opetovati: ‘Postao sam tuđinac braći svojoj (...). Složili se neprijatelji moji (...). Dođite, i izbrišimo njega i uspomenu njegovu iz zemlje živih!’ A zašto? S Grgurom Velikim VII. mogao je Stadler odgovoriti: ‘Zato što sam ljubio pravdu, a mrzio nepravdu.’ Čista savjest i neograničeno

pouzdanje u Boga davali su Stadleru snagu i jačali mu nadu u konačnu pobjedu“, što je, kako smo i spomenuli, izrekao i sam Papa Pio X.

Ove Stadlerove jubilarne godine, ali i ranije, dr. Agneza Szabo često spominje slugu Božjega Josipa Stadlera, ali i prije u Glasniku Srca Isusova i Marijina.

Tako već godine 2012. u br. 6. istoga Glasnika u članku pod naslovom Srce Isusovo u povijesnome hodu hrvatskoga naroda (str. 6.-7.), autorica u poglavlju Prva hrvatska katedrala u čast Srca Isusova podignuta je u Sarajevu, piše, da je „prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler cijeloga života štovao i nasljedovao krjeposti Presv. Srca Isusova, i njegovo je štovanje ustrajno širio u narodu. Bio je uvjeren da bi se

STADLER26

DOGAÐAJI

krjepostima Isusovog Presv. Srca trebao ukrasiti svaki vjernik, od najmlađih do najstarijih“. Nadalje, da je „po dolasku u Sarajevo 1882. god., posvetio je i cijelu nadbiskupiju Presv. Srcu Isusovom“ i da je Stadleru bila prva briga podignuti u Sarajevu katedralu u čast Srca Isusova koja će i svojom vanjštinom govoriti o Isusovoj ljubavi, ali i katoličkoj prisut nosti u tome gradu. Također, navodi da je u ljeto 1884. započela gradnja katedrale u neogotičkom stilu pod vodstvom arhitekta Josipa Vancaša. Uz pomoć dobrotvora, također i iz Hrvatske, poslovi gradnje i ukrašavanje katedrale uglavnom su dovršeni 1889. A posveti katedrale nazočio je i biskup Strossmayer, koji je Stadlera, videći što je sve on učinio, nazvao „čudotvorcem“.

I u Glasniku Srca Isusova i Marijina za mjesec ožujak 2013. pod naslovom Socijalna pitanja u svjetlu življenja korizme (str. 6.-7.), dr. Szabo cijelo je drugo poglavlje Društvo umjerenosti u čast Presv. Srca Isusova također posvetila nadbiskupu Stadleru, navodeći, slično kao i u Našim ognjištima, kako je poznati franjevac Mijo Batinić, župnik u Brestovskom, uz odobrenje nadbiskupa Josipa Stadlera, godine 1907. napisao glasovita Pravila Društva umjerenosti u čast Presv. Srca Isusova i pod zaštitom sv. Ivana Krstitetelja. Ona su, uz ostalo, tražila da svaki član nastoji rođake, susjede i znance privesti u to društvo, gdje će dobiti upute kako će uz dnevnu osobnu i obiteljsku molitvu, i posvetom Srcu Isusovom svladavati prekomjerno uživanje alkohola (...).

U Glasniku Srca Isusova i Marijina za mje-sec listopad godine 2013. u članku pod naslovom Uvijek hodočastimo prema sigurnoj kršćanskoj nadi (str. 6.-7.), autorica dr. Szabo tri poglavlja po-svećuje slugi Božjemu Josipu Stadleru. U poglav-lju Odabrani primjeri iz novije povijesti, ona piše doslovno: „Prvi vrhbosanski nadbiskup i sluga Božji Josip Stadler, kojega ove kalendarske godine slavimo 170. obljetnicu rođenja, bio je također i primjerni štovatelj Majke Božje i njezin hodoča-snik. Hodočastio je Gospi širom zemlje, i Europe, u Lourdes, Loreto, i drugdje (...).“ Godine 1907. Stadler je hodočastio u Mariju Bistricu, kamo je pošao moliti za sve potrebe hrvatskoga naroda, i pod Gospinim okriljem proslaviti 40. obljetni-cu misništva – svećeničkog ređenja, zajedno sa

svojim suškolarcima. Autorica donosi i i druge zanimljivosti iz Stadlerova putovanja u Mariju Bi-stricu (...).Tako, „stigavši 16. rujna jutarnjim vla-kom iz Broda u Zagreb, odsjeo je kod nadbiskupa Jurja Posilovića. Prije podne posjetio je katoličke ustanove, te znance i prijatelje (...). Poslije podne otputovao je nadbiskup Stadler preko Zlatara u Mariju Bistricu.“

U sljedećem poglavlju Nadbiskup Stadler „Bistrički hodočasnik“ dr. Szabo ističe pisanje „katoličkih medija, da se u utorak, 17. rujna sastadoše u Mariji Bistrici kod tamošnjeg župnika gosp. Jurja Žerjavića, gospoda nekoć u bogosloviji konškolarci, sada već četrdeset godina svećenici, da se u svetištu Bogorodičinu zahvale Bogu, za svoj poziv i dar svećeništva, i da joj preporuče svoje daljnje služenje i ostatak života, i sve potrebe napaćenoga hrvatskoga naroda.“

„Svečanu sv. Misu zahvalnicu uz veliku asistenciju u glasovitoj i krasnoj zavjetnoj crkvi vodio je nadbiskup dr. Josip Stadler (...). Ganutljiv je bio prizor kad je nadbiskup Stadler pod sv. misom svakome od prisutnih svećenika dao mir, i kada je poslije svete mise i sebe i svoje konškolarce posvetio Bl. Djevici Mariji, Majci milosti i utočištu grješnih. U propovijedi je isticao osobitu milost Božju, kroz 40 godina njihova služenja, te zamolio za sve blagoslov Svevišnjega i zagovor prečiste Djeve Marije. A posebno i za napaćeni hrvatski narod.“

Kratko je dr. Szabo opisala i Stadlerov doček na putu iz Zagreba do Marije Bistrice: „U predvečerje 16. rujna na željezničkoj postaji Zlatar Bistrica dočekaše svečano Stadlera i njegove suradnike Zlatarčani i Bistričani. Upravitelj župe g. Ivan Mihelčić pozdravio ih je oduševljeno, osobito nadbiskupa Stadlera. U Mariji Bistrici dočekalo ih je mnoštvo naroda. Svi se oni raduju što mogu u svojoj sredini pozdraviti nadbiskupa Stadlera, koji je diljem naše domovine poznat, kao pravi apostol sv. naše katoličke vjere, i kao pravi i neustrašivi zagovornik i branitelj svoga hrvatskog naroda. Nadamo se da je to i sada, s onu stranu ovozemaljskoga života“, također stoji u istome tekstu. Uz tekst je priložen i lijepi portret (bista) nadbiskupa Stadlera, rad koji je izradio akademski kipar Vid Vučak.

Dr. sc. Agneza Szabo

27

POGLEDI


POGLEDI

Godinu vjere, koju je za cijelu Katoličku crkvu otvorio papa Benedikt XVI. 11. listopada 2012., Radiopostaja Mir Međugorje shvatila je kao ozbiljan poziv na ponovno otkrivanje, njegovanje i svjedočenje dara vjere, na što nas je papa i pozvao. Jedan od načina kako ostvariti taj poziv sigurno je i upoznavanje onih koji su taj poziv u svom životu već ostvarili. Stoga, rodila se emisija „Svjedoci vjere“ u kojoj se predstavljaju sluge i službenice Božje u Hrvata. Svoje mjesto u toj emisiji zauzeo je i sluga Božji Josip Stadler, i to 26. siječnja 2013. Trideset i tri minute nedovoljne su da bi se ispričao život toga brodskog dječaka i pružile dostojan prostor svim njegovim djelima. Od Broda na Savi, preko Požege, Zagreba, Rima, Božja mudrost dovodi ga do Sarajeva. U 37 godina, prvi vrhbosanski nadbiskup ostavlja duboki trag u povjerenoj mu Crkvi, kao graditelj,

pisac, dobri pastir, velikodušni otac siromašnih, utemeljitelj Družbe Služavki Maloga Isusa... Ovaj sluga Božji ostavio je zasigurno i dubok trag u srcima onih slušatelja koji su imali priliku čuti emisiju posvećenu njemu. Jer, rijetko koga može ostaviti ravnodušnim toliko vidljivoga dobra koje je napravio, a čije plodove njegova nadbiskupija i danas uživa. A koliko je tek nevidljivog dobra koje je samo Gospodinu poznato, Gospodinu kojemu je služio i u kojeg se pouzdao. Crkva u Hrvata ima se doista čime ponositi, a Vrhbosanska nadbiskupija upućivati molitve zahvale Gospodinu za vjeru i ustrajnost svoga prvog nadbiskupa.

O, slugo Božji Josipe Stadlere, moli i dalje za svoj narod. Neka Godina vjere donese barem dio onog ploda kojeg si ti ubirao pouzdajući se u Presveto Srce Isusovo!

Ana – Marija Prskalo

međUgoRsKi Radio o stadleRU U emisiji„svjedoCi vjeRe“

iZ Povijesti ŠtovaNja sv. josiPa U hRvatsKome NaRodUi doPRiNosima slUge božjega josiPa stadleRa

Prije nego što sažeto iznesem najvažnije povijesne činjenice o štovanju sv. Josipa u hrvatskome narodu kao najvažnije doprinose sluge Božjega Josipa Stadlera njegovu štovanju, donosim najprije kratki osvrt o povijesti štovanja sv. Josipa u općoj Crkvi, potom i u hrvatskome narodu. No, pođimo redom.

Iz povijesti štovanja sv. Josipau općoj Crkvi

Vjernici su zacijelo štovali sv. Josipa već u vrijeme kada su napisana evanđelja u kojima se njegove zasluge i primjeri izrijekom spominju. No, štovao se sv. Josip i prije, već za života Sv. nazaretske Obitelji. Uz to se štovanje sv. Josipa snažnije širilo u Crkvi od 9. st. Promicali su ga i pojedini pape, ali i sveci, primjerice sv. Bernard iz Clairvauxa u 12. stoljeću. A papa Siksto IV. (1471.- 1484.) koji je upravljao Crkvom u najteže

doba njezine povijesti, uz „vjerske pobune“ imao je i uspon provala Osmanlija, osobito opasnih za Hrvatsku. U takovim okolnostima papa je uveo blagdan Sv. Josipa za cijelu Crkvu i odredio da se slavi svake godine na dan 19. ožujka. Zauzimao se i za jedinstvo kršćanske vojske u obrani od Osmanlija, ali zbog njihova nemara nije uspio.

U Rimu je našla utočište i prognana hrvatska kraljica Katarini Kosača od Osmanlija (1463.) i ondje je ostala do smrti 1478. Od Siksta IV. primala je i godišnju pomoć. Molila je papu da hrvatskoj koloniji daruje zemljište uz Tiber što je on učinio. Obdarila je crkvu sv. Jeronima u kojoj su Hrvati oduvijek nalazili zaštitu. Oporučno je ostavila zaštiti Svete Stolice Bosansko kraljevstvo, ako se njezina djeca ne oslobode turskoga sužanjstva i vrate katoličkoj vjeri.

STADLER28

POGLEDI

U doba pravedne hrvatske obraneod turskoosmanlijskih prodora

U Hrvatskoj uključujući i Bosnu od sredine 15. st. pa sve do pred kraj 17. st. trajali su izuzetno teški obrambeni ratovi s Osmanlijama, koji postaju osobito opasni porazom ugarsko-hrvatske vojske u bitci na Mohačkom polju (29. kolovoza 1527.). Dokončani su teškim porazom osmanlijske vojske pod Bečom 12. rujna 1683. godine. Za Hrvatsku je u međuvremenu bila osobito važna odlučna pobjeda nad Osmanlijama kod Siska 22. lipnja 1593. koju je vodio hrvatski ban Tomo II. Erdödy i kada je izjavio: U Bogu pobjedih. Ta rečenica i danas stoji na banovoj spomen-ploči u zagrebačkoj katedrali. I papa Klement VII. pismeno je čestitao „ljubljenome sinu“ hrvatskome banu Tomi II. Erdödyju. Ova je bitka bila i prekretnica u dosadašnjem obrambenom ratovanju i dala je nadu Europi da se osmanlijska sila može i mora slomiti. Obrana zajedno s molitvama, također i sv. Josipu, potrajala još punih stotinu godina, do pred kraj 17. st.

Nakon što je godišnji blagdan Sv. Josipa uveden za cijelu Crkvu, štovanje sv. Josipa još je više poraslo među vjernicima. I vlada Dubrovačke Republike donijela je 20. ožujka 1521. godine odluku da se na njezinome teritoriju svetkovina Sv. Josipa, 19. ožujka, ima slaviti kao zapovjedni blagdan. Štovanje sv. Josipa i utjecanje njegovu zagovoru, kao i nasljedovanje njegovih primjera u svakidašnjem životu, preporučivali su u tijeku 16. i 17. st. i brojni učitelji Crkve. Sv. Ignacije Lojolski u 16. st., također i sv. Terezija Avilska, naučiteljica Crkve, u 17. st. sv. Franjo Saleški, i drugi. Isto su štovanje preporučivali isusovci i drugi redovnici, pa su i hrvatski vjernici počeli davati svojoj djeci imena Josip i Josipa, i s varijacijama Jozo, Pepica, i sl. Gradili su crkve i kapele i samostane u čast sv. Josipu, kasnije i školske zavode, i osnivali brojne bratovštine s imenom sv. Josipa. Osim toga i hrvatski je narod

sve više ukrašavao i svoje domove Josipovim kipovima i slikama. A razvojem tiskarstva i hrvatski je narod tiskao molitvenike i knjige, javna glasila kao i pjesme u čast sv. Josipa, što čini i danas.

Najstariji školski zavodi i crkveposvećeni sv. Josipu

Svi se, vjerojatno, još uvijek sjećamo da smo godine 2007. slavili 400. obljetnicu osnivanja Prve klasične gimnazije na Gornjem gradu u Zagrebu (1607.-2007.), koju su utemeljili isusovci. Već godine 1632. oni su uz istu gimnaziju, i uz pomoć brojnih dobrotvora, utemeljili i najstariji đački dom ponajprije za siromašne učenike, koji se zvao Seminarium sv. Josipa, u hrvatskome

prijevodu Đački dom sv. Josipa. Upravitelji Đačkoga doma odabrali su za zaštitnika sv. Josipa „hranitelja i branitelja Sv. Obitelji“ s molbom da se on brine za duhovno i materijalno dobro Đačkoga doma i svih njegovih stanovnika – učenika i studenata, i njihovih odgojitelja.

Na ulazno stubište Doma stavili su lijepu slika sv. Josipa, a u prostoru iznad glavnih ulaznih vrata s ulične strane bio je kip sv. Josipa u naravnoj veličini koji vodi dijete Isusa. Kip je ondje stajao više od dva i pol stoljeća, također i kada je zgrada služila kao Plemićki konvikt, koji je početkom 20. st. ukinut. Ondje su smještene

različite državne ustanove. Godine 1945. uklonjen je i kip sv. Josipa. Zgrada Plemićkog konvikta danas služi za potrebe gimnazije Tituš Brezovački.

Među dobrotvorima spomenutog Đačkog doma sv. Josipa u Zagrebu, osobito se isticala i dobrotvorka Helena Patačić, udata po drugi puta Ručić. Budući da nije mogla biti majka niti u prvom niti u drugom kršćanskom braku, ona se nakon smrti drugoga muža, više nije udavala, već se i kao udovica kroz još 34 godine života posvetila duhovnome životu i djelima kršćanske ljubavi, pomaganju crkava i samostana, te osobito brizi za siromašne đake i studente.

Saznavši da Hrvatskoj zbog carskog uhićenja hrvatskih velikana bana Nikole Zrinskoga

29

DOGAÐAJI


POGLEDI

i Krste Frankopana u proljeće 1670. prijeti još i gubitak unutarnje suverenosti i državnosti, ona se zavjetovala da će „za spas Hrvatske“ o svome trošku sagraditi u čast sv. Josipa crkvu na susjednom brežuljku od Gornjega grada. To je učinila, pa je već u jesen godine 1670. crkva u čast sv. Josipa bila gotova. Crkva je imala, osim glavnog oltara, još dva oltara i sva tri su bila posvećena sv. Josipu. Jedan pokrajni oltar imao je sliku koja je prikazavala smrt sv. Josipa, a drugi oltar sliku sv. Josipa učitelja djece. Kod izbora ove druge slike mislilo se na sjemenišnu mladež, koja je nakon posvete crkve u čast sv. Josipa često onamo hodočastila radi odmora, ali i pobožnosti. Helena je crkvu u čast sv. Josipa obdarila i potrebnim inventarom, te crkvenim, i misnim ruhom.

Crkva sv. Josipa, na susjednom brežuljku izvan zidina Gornjega grada utjecala je da je gradski predio dobio po toj crkvi ime Josipovac, a to ime u narodu nosi i danas. Poznati vjerski pisac, isusovac Baltzar Milovec, i suvremenik gradnje prve crkve u čast sv. Josipa u Hrvatskoj, nazvao je ovu crkvu u njihovoj kronici elegantnom, a njezin glavni oltar krasnim. Sljedeće godine, na svetkovinu Sv. Ane, 26. srpnja 1671., zagrebački biskup Martin Borković, u nazočnosti mnoštva vjernika, posvetio je prvu crkvu u čast sv. Josipa kod nas, te odredio da se dan posvete crkve slavi svake godine u nedjelju iza svetkovine Sv. Ane. Do pred kraj 18. st. crkvom su upravljali isusovci, i bila je hodočasničko mjesto za đake i studente. Od tada pa do sredine 19. st. bila je pod upravom župne crkve sv. Marka. Kako se crkva već jako urušavala, Zemaljska vlada je na njezinome mjestu godine 1879. sagradila sirotište za djecu i povjerila ga sestrama sv. Magdalene. Bivša crkva sv. Josipa uređena je u kapelicu u sirotištu. Ona je poslije 1945. preuređena, i danas je to zgrada Visoke socijalne akademije, u sastavu Pravnoga fakulteta. U tornjiću zgrade nalazi se zvono nekadašnje kapele, a u niši tornjića i lijepi kip sv. Josipa iz nekadašnje crkve.

Hrvatski sabor izabrao sv. Josipa zaštitnikom Kraljevine Hrvatske (1687.)

Poslije sjajne pobjede udružene kršćanske vojske nad Turcima pod Bečom 12. rujna 1683. godine, u kojoj sudjeluje i hrvatska vojska,

započeo je i konačni rat za oslobođenje hrvatskih zemalja od višestoljetne tursko-osmanlijske vlasti. Budući da se poražena turska vojska pod Bečom u rasulu povlačila i preko Hrvatske, bila je to prava prilika da se nastavi rat za konačno oslobođenje Hrvatske i Bosne od njihove vlasti. U odlučnoj namjeri da oslobodi cijelu Hrvatsku kao i Bosnu od Turaka, ban Nikola III. Erdődy obratio se u studenome 1683., zajedno s biskupom Martinom Borkovićem i Hrvatskim saborom, papi Inocentu XI. moleći financijsku pomoć za konačnu obranu Hrvatske od turske vlasti. Papa je udovoljio njihovoj molbi, i žurno im je poslao 25.000 forinti za opremu vojske, na čemu su se papi pismeno zahvalili i Hrvatski sabor i ban Nikola III. Erdödy.

Na početku rata za oslobođenje, koji je trajao više od deset godina (1683.-1699.), ban Nikola Erdödy hodočastio je Franji Ksaverskome u crkvu u Zagrebu i molio za pomoć u obrani zemlje. Potom je krenuo u obrambeni rat i postizavao je sjajne vojne pobjede. U proljeće 1684. porazio Turke kraj Slatine, te uz pomoć carsko-kršćanske vojske oslobodio od turske vlasti i Viroviticu (1684).

Daljnju obranu zemlje ban Nikola III. Erdödy hrabro je nastavio u dolini rijeke Une (1685.-1686.), te do početka 1687. oslobodio Kostajnicu, Novi na Uni, Zrin i Bužim. Valjalo je osloboditi ostalu Slavoniju, osobito Požeštinu zajedno s Podunavljem, te Liku i Krbavu. U međuvremenu su Osijek Turci napustili bijegom, čuvši za pobjedu kršćanske vojske kod Nagy Hársanyja početkom rujna 1686. Ističem da je upravo u tijeku ovih ratnih operacija, i kad su one išle prema svome vrhuncu, i kad su oslobođeni Valpovo i Orahovica, u Podunavlju Ilok, zatim Brod i Gradiška, zagrebački biskup Martin Borković održao 12. svibnja 1687. godine IV. crkvenu sinodu Zagrebačke biskupije na kojoj se govorilo o čašćenju Bl. Djevice Marije i štovanju svetaca. Određeno je da se od sada blagdan Sv. Josipa u Zagrebačkoj biskupiji slavi svake godine 19. ožujka kao zapovjedni blagdan, a zabranjeni su težački poslovi i sudske rasprave.

A mjesec dana poslije spomenute odluke Sinode Zagrebačke biskupije, Hrvatski je sabor na prijedlog biskupa Martina Borkovića za svoga

STADLER30

POGLEDI

dvodnevnoga zasjedanja u Zagrebu 9. i 10. lipnja iste godine 1687. i pod predsjedanjem bana Nikole III. Erdödyja jednoglasno izabrao sv. Josipa posebnim zaštitnikom Kraljevine Hrvatske, što je, dakako vrijedilo i za okupiranu Bosnu. Prijevod latinskoga izvornika glasi: Sveti Josip kao zaštitnik od slavnih je Staleža i Redova jednoglasno od sviju je prihvaćen. (čl. 5). Četiri mjeseca poslije, 30. listopada iste godine 1687. umro je u Zagrebu zaslužni biskup Martin Borković.

Vratimo se još u 17. st. Ban Nikola Erdödy je s hrvatskom vojskom, i uz pomoć carske vojske nastavio još pune četiri godine ratovati i oslobađati zemlju, sada i pod osobitom zaštitom sv. Josipa. Do kraja 1687. oslobođena je zapadna Slavonija, također i ona mjesta u koja su se u međuvremenu Turci pokušali ponovno vratiti. Sljedećih godina oslobođeni su i oni dijelove Like i Krbave (1689.), koji nisu bili oslobođeni ranije: Perušić, Budak, Bilaj, Ribnik i Udbina. Ban Nikola Erdödy želio je tada osloboditi i Bosnu, jer kako je govorio, „mene srce u Bosnu vuče“. Međutim kralj Leopold nije dozvolio da tu operaciju preuzme hrvatski ban, već je tu vojnu povjerio šest godina poslije princu Eugenu Savojskom, i ona je završila neuspješno. Ali tada ban Nikola Erdödy više nije bio živ. Umro je 7. lipnja 1693. u svom dvoru Aranyosmarótu u Ugarskoj gdje se iscrpljen u obrani zemlje nalazio na oporavku. Prema vlastitoj želji pokopan je u zagrebačkoj katedrali u grobnici uz oltar Majke Božje, o čemu

svjedoči nadgrobna ploča. U riznici zagrebačke katedrale pohranjeni su i danas njegova banska zastava, kaciga, oklop, mač i žezlo - simboli banske podkraljevske vlasti u Hrvatskoj.

Štovanje sv. Josipa u Crkvi, kao i u Hrvata je nastavljeno. A odluka Hrvatskoga sabora o pro-glašenju sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskoga naro-da nije nikada zaboravljena. Tako se od kraja 17. st., kao i kasnijih stoljeća, grade u čast sv. Josipa crkve i kapele širom oslobođene zemlje. I nekoja nova naselja kitila su se imenom, ali i zaštitom sv. Josipa. Tako mjesto Josipovac, nedaleko Osijeka, ili slovačko naselje Josipovac na području općine Punitovci (kod Đakova, i sl.).

Sluga Božji Josip Stadler obnovitelj štovanja sv. Josipa u 19. stoljeću

Kad je godine 1870. izbila krvava Pariška komuna, i teško progonila Crkvu i vjernike, njoj su se priklonili i talijanski revolucionari pod vodstvom Giuseppea Garibaldija, koji je u odsutnosti izbaran za člana Centralnog komiteta Pariške narodne garde. Potom je Garibaldi već 20. rujna iste godine (1870.) osvojio Rim, a ujedinjeni Talijani proglasili su Rim glavnim gradom. Bilo je to vrijeme kad su talijanska država, a osobito slobodni zidari, bili neprijateljski raspoloženi prema Crkvi i papinstvu. U takvim okolnostima papa Pio IX., videći kako revolucionari žele zavladati Italijom, pa i svijetom, proglasio je 8. prosinca 1870. sv. Josipa zaštitnikom svete Crkve. A godinu dana poslije, isti je papa, još posebnim pismom od 27. srpnja 1871. preporučio svim vjernicima sv. Josipa zaštitnikom i vrijednim štovanja, koji nadvisuje sve ostale svece, jer je zbog uzornoga služenja Isusu i Mariji primio od Boga izvanredne milosti.

U to vrijeme prihvatio je Hrvatski sabor Hrvatsko-ugarsku nagodbu (1868.) s kojom nitko nije bio zadovoljan, pa niti nakon njezine revizije (1873.). Tada je stigao iz Rima u Zagreb Josip Stadler (1869.) i odmah primio odgovorne službe u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Bio je odgojitelj i profesor (1869.-1874.), te profesor Bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1874.-1881.), na kojem je Stadler kroz dvije akademske godine bio dekan i prodekan. Istovremeno, bavio se Stadler stručnim

31

DOGAÐAJI


POGLEDI

književnim radom i socijalnim radom, sve do imenovanja prvim vrhbosanskim nadbiskupom (1881.) i odlaskom u Sarajevo.

Stadler je po povratku u Zagreb (1869.) postao i ugledni član Književnog društva sv. Jeronima (1870.), kraće vrijeme urednik njegova Koledara i ljetopisa Danica (1872.) i njegov blagajnik (1874.-1877). Društvo je tiskalo vrijedne knjige o kršćanskoj duhovnosti i temeljnim vjerskim pitanjima, gorućim radničkim, i socijalnim pitanjima. Također o vrijednostima i značenju kršćanske obitelji i braka, o časti i dostojanstvu materinstva, o primjerima iz života svetaca, osobito o štovanju sv. Josipa; o potrebi razvoja gospodarstva, opasnostima od pijanstva, i drugih poroka koji su razarali obitelj, i na štetu djece.

Surađivao je Stadler i u Zagrebačkom katoličkom listu u kojem je objavljivao aktualne teme o pitanjima slobode vjere i moralnim pitanjima, premda ipak nije bio u cijelosti zadovoljan s tim listom. Možda je potaknut i spomenutim papinim pismima, razmišljao o pokretanju novoga lista, i to u čast sv. Josipa.

Josip Stadler utemeljiteljGlasnika sv. Josipa u Zagrebu

U ovako teškim socijalnim i političkim okolnostima, Josip Stadler odlučio je u narodu obnoviti štovanje sv. Josipa. Zato je godine 1872., i uz suglasnost zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Mihalovića, poradio na osnivanju Glasnika sv. Josipa, kojega je ponajprije namijenio siromašnijim dijelovima pučanstva, jer su oni najviše bili pogođeni socijalnim nedaćama, ali i nepravdama. Uz Glasnik sv. Josipa, koji je počeo izlaziti sljedeće godine 1873., Stadler je uveo i Bratovštinu sv. Josipa, a njeni su članovi uz dnevne molitve, darivali i dobrovoljne financijske priloge, koliko i kako su mogli, u cilju pomaganja i školovanja djece iz najsiromašnijih obitelji potom i gradnje Dječačkog sjemeništa, za koje se osobito zauzimao Stadler. Članovi Bratovštine, također, su promicali Glasnik sv. Josipa i drugi katolički tisak u narodu. Kao što znamo, obje ove ustanove djeluju i danas, i njihovo je sjedište pri Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.

Glasnik sv. Josipa bavio se aktualnim

vjerskim i moralnim pitanjima, obiteljskim problemima i problemima mladih, i bio je namijenjen općoj obnovi naroda. Ističem, da je Glasnik, zahvaljujući i svojim narodu pristupačnim sadržajima kao i likovnim prilozima, uskoro postigao i održavao najveću nakladu među ondašnjim tiskanim glasilima u Hrvatskoj. Stadler je ovu visoku nakladu tumačio zainteresiranošću čitatelja, ali i blagoslovom sv. Josipa.

U Glasniku sv. Josipa Stadler je tumačio narodu značenje vjere i potrebu kršćanskoga morala, jednostavno i razgovjetno, da bi ga svatko mogao razumjeti, u kratkim člancima, kao i zanimljivim povjesticama. Glasnik, koji je mnogo dobra učinio čitateljima, uređivao je Stadler preko osam godina bez plaće i samo zato da učini što više dobra narodu svome. Prištedu, što je pritekla, po namirenju troškova, uložio je kao glavnicu za potrebe budućega urednika.

Zacijelo i pod utjecajem Glasnika sv. Josipa, utemeljeno je iste godine u Zagrebu Prvo hrvatsko zagrebačko radničko i obrtničko društvo (1873.), koje je izabralo je sv. Josipa zaštitnikom Društva. Osnovano je sa svrhom uzajamne pripomoći u slučaju bolesti, ili pak neimanja posla, ili nesposobnosti za rad, za udovice i djecu u slučaju smrti oca obitelji. Okupljalo je tvorničke i obrtničke radnike i male obrtnike. Zagrebački su nadbiskupi bili i stalni pokrovitelji toga Društva. Poslije je društvo imalo i svoju stalnu središnjicu – dom, u Krajiškoj ulici u Zagrebu, i tako sve do godine 1948. kada je zabranjeno. Društvo je kod sestara Milosrdnica u Zagrebu, gdje se nalazilo i uredništvo Glasnika sv. Josipa, dalo izraditi i svoju službenu zastavu. Sav potreban materijal financirala je kuma zastave, banica Gabrijela Pejačević, supruga bana Ladislava Pejačevića, s kojim je Josip Stadler odlično surađivao sve do odlaska Sarajeva. Osobito i u pogledu sadržaja školskih udžbenika, ali i poslije.

Ističemo i likovni izgled zastave Prvog hrvatskog zagrebačkog radničkog i obrtničkog društva, koja se čuva u Muzeju Grada Zagreba. Na prvoj strani zastave izvezen je u stilu secesije, amblem radničkog društva: stilizirani cvijet lipe s viticom lišća, a iznad njega natpis: Prvo zagrebačko radničko društvo. Na drugoj strani zastave: izvezen je u središtu lik sv. Josipa zaštitnika društva, koji

STADLER32

POGLEDI

je okružen vijencem violetnih cvjetova ciklame. Uz vertikalne strane zastave ističu se bordure s amblemima više obrtničkih zanata.

Navedene činjenice zacijelo su potaknuli i zagrebačkog nadbiskupa Josipa Mihalovića da je u zagrebačkoj katedrali, i to na vlastiti trošak, dao podignuti lijepi oltar u čast sv. Josipa (1888.), prema nacrtima Hermana Bolléa. O tome svjedoči nadbiskupov grb s natpisom na podnožju istoga oltara.

Nakon što je papa Lav XIII. početkom srpnja 1881. imenovao sveučilišnoga profesora dr. Josipa Stadlera prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu, Stadler se pobrinuo i za novoga urednika Glasnika sv. Josipa. Dana 1. kolovoza 1881. povjerio je uredništvo Glasnika svećeniku Miji Filetiću, ranije vjeroučitelju u školama sestara Milosrdnica u Zagrebu, sada i njihovu duhovniku.

Nadbiskup Stadler i u Sarajevuje promicao štovanje sv. Josipa

Stigavši u Sarajevo početkom 1882. godi-ne, Stadler je našao u gradu daleko težu socijalnu situaciju nego u Hrvatskoj i za vrijeme služenja u Zagrebu. U Sarajevu, osim franjevaca i njihove male crkve sv. Antuna Padovanskoga, te sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskoga koje su iz Zagre-ba došle u Sarajevo deset godina ranije (1871.), Stadler nije našao niti katedrale, niti bolnica, niti bogoslovije, niti biskupske rezidencije, osim mnoštvo sirotinje, koja je sada postala njegova baština. Ali, Stadler je prepoznavao nove izazove vremenena.

Po dolasku u Sarajevo, nadbiskup Stad-ler posebnom je poslanicom već 15. siječnja 1882. pod naslovom Pod zastavom Srca Isusova, proglasio Presv. Srce Isusovo „glavnim čuvarom i patronom“ obnovljene Vrhbosanske nadbisku-pije. A Blaženu Djevicu Mariju zajedno sa svetim Josipom, njezinim drugim zaštitnicima. Na kraju iste poslanice objavio je i posvetnu molitvu Srcu Isusovu, te odredio da se ona ima moliti javno u svim crkvama Nadbiskupije tri puta godišnje: u nedjelju iza blagdana Srca Isusova, na blagdan Sv. Josipa i na Veliku Gospu.

U Stadlerovom životu i radu, sv. Josip štovan je kao čovjek pravedan i svet i kao zaručnik

i zaštitnik Bl. Djevice Marije, kao čovjek brižljivosti i srca za druge, i koji u otvorenosti Providnosti, ali i znoju svoga lica zarađuje svagdašnji kruh. Svjedoči o tome i kratka molitva sv. Josipu, koju je Stadler objavio na kraju već spomenute i svoje prve pastirske poslanice, koja glasi: „Veliki ti patriarho Josipe, sine Davidov, zaštitniče ciele Crkve, vierni slugo, koga je Bog za čuvara dao Blaženoj Djevici Mariji i za odhranitelja Sinu svomu, budi i naš čuvar odhranitelj i otac, i vodi nas putem krieposti da postignemo život vječni.“

Stadler je i uz nesebičnu pomoć vjernika, osobito iz susjednih zemalja, dao širom svoje nadbiskupije graditi samostane i škole, a uz njih kapele i crkve u čast sv. Josipa. Jedna od najstarijih škola jest školski Zavod sv. Josipa koji su na Stadlerov poziv sagradile sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje su iz Beča došle u Sarajevo već 1882. godine. U Zavodu sv. Josipa odmah je započela s radom Osnovna škola, a uskoro i Ženska učiteljska škola, prva takova u Bosni i Hercegovini, i s više tečajeva, među kojima ističemo tečaj za odgojiteljice u dječjem zabavištu. Zavod sv. Josipa odgajao je i obrazovao mnoge građane grada Sarajeva sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada su ga zauzele jugokomunističke vlasti (1945.). Danas je to obnovljeni Katolički školski centar „Sv. Josip“ koji je svečano otvoren 1994. godine. Godine 1911. sestre su kupile na Palama kraj Sarajeva kompleks s crnogoričnom šumom, i ondje uredile samostan Marjiin dvor, a nedaleko od njega sagradile drvenu kuću u koju su smjestile i osnovnu školu. Na Palama su u planinskom stilu, zbog brojnih radnika u šumarstvu, sagradile 1911. godine lijepu drvenu crkvu u čast sv. Josipa. Više je puta obnavljana, osobito krov. Vjernicima služi i danas.

Na nadbiskupa Stadlera osobito je djelovala i nova enciklika pape Lava XIII. O štovanju sv. Josipa u Crkvi, objavljena 15. kolovoza 1889. godine. Nadbiskup Stadler često se vraćao na njezin sadržaj i poruke, o njima je pisao i govorio vjernicima. Također i zajednici sestara, koje će sam uskoro utemeljiti, želeći njihovim služenjem ublažiti bijedu onih najpotrebnijih.

Već godine 1890. utemeljio je Stadler u Sarajevu novu redovničku zajednicu sestara

33

DOGAÐAJI


POGLEDI

– Družba Služavki Maloga Isusa, koja je uskoro dobila konačno odobrenje od Sv. Stolice u Rimu (1912.). I njima je Stadler uz Srce Isusovo i Bl. Djevicu Mariju stavio za uzor i osobitog zaštitnika sv. Josipa. Tako je i sv. Josip našao i izričito mjesto i u njihovim Pravilima. Uz velikodušno nastojanje oko vlastitog posvećenja i sudjelovanja u životu Crkve, služeći Kristu u siromašnoj djeci, starijima i nemoćnima, ne pitajući niti za njihovu vjersku, niti za nacionalnu pripadnost, sestre su od samoga početka živeći karizmu nadbiskupa Stadlera, koji je u Bosni prozvan „ocem i majkom sirotinje“, izgradile dvije znamenite kuće, ili dva zavoda, u Sarajevu „Betlehem“ i „Egipat“. I u njihovu je žarištu uz Srce Isusovo i Bl. Djevicu Mariju, bio i sv. Josip. One su potaknule gradnju novog većeg Zavoda za siromašne, koji je imao i Đački dom za odrasliju žensku mladež, te uskoro i Osnovnu školu. Stadler je uz pomoć dobročinitelja kupio god. 1907. sestrama zemljišno imanje Han-Kumpaniju kod grada Viteza s nakanom da se od plodova zemlje hrane i uzdržavaju one i siromasi, a nazvao ga je „Polje svetog Josipa“. I unatoč osobito teškim prvim danima, sestre su ustrajale, molile i radile, i sagradile malu kapelicu, potom i crkvicu, koju su posvetile sv. Josipu.

A kad su sestre Služavke Maloga Isusa godine 1915. slavile svoj srebrni jubilej osnivanja, ali i služenja bližnjima, Stadler im je, između ostaloga, napisao i sljedeće: „Svi su sveci veliki i treba ih štovati (...). A posve je naravno, da onoga sveca moramo mi svi, osobito štovati, kojega su Gospodin Isus i Njegova Sveta Majka već na zemlji štovali, a to je sv. Josip.“ Stadler je naveo i riječi iz papine poslanice od 15. kolovoza 1889. „Posebni razlozi zašto se sv. Josip zaziva zaštitnik Katoličke crkve, i zašto opet Crkva do njegove zaštite i toliko drži jesu ovi: što je on muž Marijin i poočim Isusa Krista.“ Iz tih razloga proizlazi, „da su zaštiti sv.

Josipa preporučeni svi kršćani (...). I kao što se je nekoć za sve potrebe obiteljske u Nazaretu skrbio, tako i sada Crkvu Kristovu nebeskim okriljem štiti i brani. I tako je sv. Josip upravo dužan za svaku od Vas brinuti, osobito na času Vaše smrti, jer je on osobiti zaštitnik umirućih.“

O štovanju sv. Josipau modernome vremenu

I najnoviji su hrvatski biskupi promicali štovanje sv. Josipa u narodu, što je nastavljeno sve do danas. Tako je i zagrebački nadbiskup i kardinal bl. Alojzije Stepinac, u povodu 250. obljetnice znamenite odluke Hrvatskoga sabora

(1687.-1937.) svečano utemeljio župu sv. Josipa na Trešnjevki u Zagrebu. U toj je župi svečano proslavljena i 325. obljetnica spomenute saborske odluke (1687.-2012.).

I Hrvatska biskupska konferencija na svome je proljetnom zasjedanju u Splitu (1972.) izjavila „da je odluka Hrvatskoga sabora iz 1687. godine i sada na snazi, jer je Sabor imao u vidu cijeli hrvatski narod.“ A godine 1974. proglašeno je Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu. Onamo je iz Zagreba preneseno i uredništvo Glasnika sv. Josipa! A u povodu 300. obljetnice odluke Hrvatskoga

sabora (1687.-1987.), zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić proglasio je godinu 1987. Godinom sv. Josipa u hrvatskome narodu. A u povodu njezina zaključenja o blagdanu Sv. Josipa (1988.), nadbiskup Kuharić je prvi je put javno izmolio u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu na Dubovcu i dobro poznatu molitvu sv. Josipa za Domovinu koja završava riječima: U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj crkvi, prolazeći zemljom čineći dobro. Amen.

Dr. sc. Agneza Szabo

STADLER34

POGLEDI

Papa Benedikt XVI., apostolskim pismom Vrata vjere, od 11. listopada 2011., u br. 13., potiče nas da što bolje upoznamo i Božje ugodnike, blaženike i svece, kao istinske svjedoke i uzore vjere koji su živjeli i djelovali na našim prostorima. Kongregacija za

nauk vjere, 6. siječnja 2012., u Noti s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere (br. 2. i 3.) potiče vjernike da tijekom Godine vjere hodočaste u Rim i u Svetu zemlju, te u nacionalna marijanska svetišta, kako bi ispovjedili svoju vjeru u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, sjedinjujući se sa Svetim Ocem, koji je danas pozvan učvrstiti svoju braću u vjeri (usp. Lk 22, 32). U Godini vjere treba ohrabriti svaku inicijativu koja pomaže vjernicima prepoznati posebnu ulogu Marije u otajstvu spasenja, sinovski je ljubiti i nasljedovati njezinu vjeru i krjeposti. U tu svrhu korisno je organizirati hodočašća, proslave i susrete u najvećim marijanskim svetištima.

Marijin hodočasnik i dobročinitelj

Sluga Božji nadbiskup Josip Stadler zasigurno je Božji ugodnik, čovjek sveta života, uzor vjere. On je vjerni štovatelj Blažene Djevice Marije, hodočasnik u više Marijinih svetišta, hodočasnik življene vjere na putu prema Kraljevstvu nebeskom. On je 1894. godine prvi preveo na hrvatski jezik Raspravu o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji od sv. Ljudevita M. Grigniona Montfortskog, napisanu 1712. godine. U uvodu Rasprave piše: „Čitaj često ove istine, pogotovu prigodom Marijinih blagdana, i nemoj misliti da će ti postati dosadne. Vjeruj mi, što je više budeš čitao postat će ti to draže. Nećeš lako ostaviti iz ruke ovu malu

knjižicu.“ O Stadleru kao vjernom Marijinom štovatelju svjedoče nam crkve i kapele koje je podigao u čast Marije, njegova ljubav prema Marijinim svetištima, pastirske poslanice i spisi koje je pisao o štovanju Blažene Djevice Marije. Svjedoče nam to i njegova hodočašća u Marijina svetišta, primjerice Gospi Stupskoj, u Kondžilo, Dolorozu, Ramu, Mariju Bistricu, Perast, Sinj, Trsat, Loreto, Lourdes, na koja je išao iz osobnih duhovnih poticaja, kao i iz pastoralnih razloga. Uvijek je imao određenu hodočasničku nakanu. Nastojao je svoj život potpuno posvetiti Djevici Mariji, ali i moliti za povjereno stado da raste u svetosti kršćanskoga života.

Stadler je sagradio u Čardaku na Dolorozi prekrasnu crkvu posvećenoj Gospi Žalosnoj, gdje je podigao i veliki samostan sestara Služavki Malog Isusa sa školom. U pismu s. Brigiti, predstojnici na Dolorozi u Čardaku, 1. srpnja 1914., piše: „Hvala Bogu i žalosnoj Majci Mariji: škola će se graditi. Tako će se tri kamena blagosloviti: jedan za crkvu, jedan za samostan, a jedan za školu.“ U nekim mjestima, u kojima se posebno i štuje Majka Božja, nadbiskup Stadler pomogao je u opremi svetišta ili da se naprave slike u čast Majke Božje na štovanje vjernicima. Tako je 1888. godine dao obnoviti u Grazu Čudotvornu sliku Djevice Marije na nebo uznesene Gospe od Kondžila. Slika Gospe Kondžilske u travnju 1997. godine je bila postavljena iznad oltara na kojem je slavio svetu misu papa blaženi Ivan Pavao II. za svog pastoralnog pohoda u Sarajevu. U pismu kotorskom biskupu Franji Ucceliniju, 22. prosinca 1903., u svezi s dolaskom sestara u Perast, piše: „Mene vrlo veseli, da ste nam pripravni dati na čuvanje Gospu Škrpjelsku; ja je nikada ne ću zaboraviti, tako mi je omiljela.“ Početkom prosinca 1904. godine u pratnji nadbiskupa Stadlera i njegova tajnika vlč. Marka Tvrtkovića, došle su prve sestre Služavke Malog Isusa u samostan sv. Antuna u Perast. Knjiga posjetitelja svetišta na otočiću Gospe od Škrpjela u Perastu

stadleR maRijiN hodo»asNiK

35

DOGAÐAJI


POGLEDI

bilježi da je nadbiskup Stadler ovo svetište prvi put posjetio 13. svibnja 1897., zatim 4. prosinca 1904., te 20. veljače 1911. godine. Svetištu Gospe od Škrpjela darovao je dvije izrezbarene klupe, koje se i danas nalaze u tom svetištu, a u svojoj sobi u Sarajevu je imao sliku Gospe od Škrpjela i pred njom klecalo, na kojem je svaki dan molio. Ovo nam svjedoči bilješka župnika u Perastu don Gracija Brajkovića, koja se čuva u arhivu župskog ureda Perast, Pozicija Stadler i sestre Služavke Malog Isusa u Perastu s nazivom Bilješka - Stadler dr. Josip, nadbiskup - Gospa od Škrpjela.

Nadbiskup Stadler je godine 1897. hodočastio i u poznato marijansko svetište Loretto. Tom prigodom vodio je veliko hrvatsko nacionalno hodočašće i u nazočnosti tisuća hrvatskih vjernika, kao i brojnih hrvatskih svećenika, 5. srpnja 1897., na blagdan svetih slavenskih apostola Ćirila i Metodija, u istoj bazilici posvetio posebnu kapelu u čast sv. Ćirila i Metodija. U izgradnji ove prekrasne kapelice financijsku pomoć od sto tisuća kruna dao je đakovački biskup Strossmayer. Stadler je bio osobiti štovatelj Gospe Lurdske i Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, svoje omiljene Imakulate. U rujnu 1906. godine hodočastio je u Marijino svetište u Lourdes, u znak zahvalnosti Gospodinu i Mariji prigodom svog srebrnog biskupskog jubileja. Iz Lourdesa je hodočastio i Srcu Isusovu u Paray le Monial, a zatim produžio u Rim, u posjet ad limina novome Papi Piju X. Na ovo hodočašće koje je započeo 16. rujna 1906. a završio 8. studenoga iste godine, Stadler je pošao s dvojicom svećenika, svojim tajnikom Antunom Buljanom i sarajevskim župnikom Andrijom Predmerskim. S ovog hodočašća poslao je razglednice i časnoj majci sestara Služavki Malog Isusa u „Betlehem“, u Sarajevo, kao i sestrama po drugim zajednicama. Na razglednicama piše riječ pouke i poticaja, iz čega iščitavamo njegove duhovne bisere. Tako, 7. listopada 1906., iz Lourdesa piše časnoj majci Izidori u Sarajevo: „Vas i sve časne sestre i novakinje i kandidatkinje i djecu i sve ostale pozdravljam i blagoslivam sa ovoga sv. mjesta milosti, gdje sam se svih Vas već spomenuo i opet ću se ako Bog da spomenuti osobito sutra, kad ću u sv. špilji misu čitati, u kojoj se draga Gospa ukazivala maloj Bernardici.

Molite se za me.“ Istog dana iz Lourdesa uputio je kartu i s. Melkiori predstojnici u ženskoj ubožnici u Splitu. Dana 18. listopada 1906., iz Paray le Moniala, gdje se posebno štuje bl. Margarita Alacoque, piše časnoj majci Izidori Tresić-Pavičić: „Na grobu bl. Margarite Alacoque pomolio sam se za Vas sve Presv. Srcu Isusovu, koje sve i sestre i kandidatice i novakinje i djecu: sve, sve upravo od srca u Presv. Srcu Isusovu pozdravljam i blagoslivam.“ Stadler je 1907. godine slavio 40. obljetnicu svećeničkog ređenja. Tu je obljetnicu želio proslaviti u Hrvatskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici, kao pravi Marijin hodočasnik od Sarajeva, Slavonskog Broda, Zagreba do Marije Bistrice i natrag do Sarajeva. Svetu Misu zahvalnicu, on i njegovi školski kolege svećenici, slavili su u bistričkoj crkvi 17. rujna 1907. godine. Ganutljiv je bio prizor kad je nadbiskup Stadler pod svetom misom svakome od prisutnih svećenika dao mir i kada je poslije svete mise i sebe i svoje kolege svećenike posvetio Blaženoj Djevici Mariji, Majci milosti i utočištu grešnih. (A. Sazbo, Josip Stadler-Marijin hodočasnik u povodu 150. obljetnice lurdskih ukazivanja Gospe, u: Bilten Stadler, Sarajevo, 2008., br. 9., str. 27.)

Ljubav prema Gospi Ramskoji zavjet Čudotvornoj Gospi Sinjskoj

Posebno se osvrćemo na Stadlerovu ljubav prema Gospi Ramskoj i njegov pohod svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske i zavjet Gospi u Sinju. Tim više što se nalazimo u susret jubileju 300. obljetnice obrane Sinja (1715.-2015.), koju su izvojevali hrabri hrvatski branitelji molitvom, zagovorom i zaštitom Majke Marije Majke od Milosti, koju su od tada počeli nazivati Čudotvorna Gospa Sinjska. Lijep i značajan spomen-članak donosi Spomenica vrhbosanska, 1882.-1932., iz 1932., str. 268-269., potpisan od dr. fra Vitomira Jeličića, pod nazivom „Plemenito djelo velikog muža“, u kojem opisuje ljubav nadbiskupa Stadlera prema Gospi Ramskoj. Na početku članka fra Vitomir donosi da „u nekada tihom i zabitnom mjestancu Šćitu u ramskoj kotlini postojao je negdje od godine 1438. franjevački samostan s crkvom sv. Petra, gdje se kroz mnogo stoljeća čuvala i štovala čudotvorna slika Majke Božje, koja se i danas čuva i štuje u

STADLER36

POGLEDI

Sinju pod imenom Čudotvorne Gospe Sinjske.“ Ovoj lijepi ramski kraj godine 1687. doživio je tešku sudbinu, jer je „pred udarcima zuluma veći dio naroda toga kraja zajedno s franjevcima pod vodstvom Stojana Jankovića ostavio to mučeničkom krvlju natopljeno staro sjedište i iselio u Sinj, ponesavši sa sobom čudotvornu sliku Gospinu.“ U Rami je preostali mali dio naroda ostao bez crkve i bez svećenika sve do 1708. godine, kada se u povijesnim dokumentima spominje župnik fra Bariša Ivanović. Franjevci su na spomen čudotvorne Gospine slike, prema kojoj je narod sačuvao trajnu uspomenu i nježnu pobožnost nabavili jednu Gospinu sliku na platnu, koju je 1849. zamijenila druga veća slika Blažene Djevice Marije na nebo uzete, koju je kao zavjetni dar iz Mletaka nabavio fra Franjo Ivekić. Godine 1883. podignuli su ramski franjevci na starom sjedištu novu kamenu, lijepu i prostranu crkvu s tri lađe, u koju su na veliki oltar stavili Gospinu sliku koja nije odgovarala ni stilu ni veličini crkve. Kronika ramskog franjevačkog samostana bilježi da „sveđer se mislilo kao bi se pristojna slika veličini crkve odgovarajuća nabavila, ali nije bilo s čim.“ Fra Vitomir Jeličić u spomenutom članku svjedoči: „Tu je pomogla velikodušnost prema ramskoj crkvi pobožnost prema Ramskoj Gospi prvoga sarajevskog metropolite dra Josipa Stadlera. Volio je on dobri ramski narod, cijenio je njegove žrtve i patnje, a volio je i Ramsku Gospu. Zato je htio, da crkva Ramske Gospe dobije doličnu sliku, koja će za sva vremena biti glavnim i najljepšim ukrasom Gospine crkve. Kad je godine 1889. na poziv nadbiskupa Stadlera došao u Sarajevo rimski slikar Alberto de Rhoden, da u sarajevskoj katedrali dovrši četiri slike a fresco, koje je započeo Seitz stariji, pa ga smrt prekinula u radu, ponudio nadbiskup Stadler ramskim franjevcima da za ramsku crkvu napravi De Rhoden veliku sliku.“ Franjevci tu ponudu nisu prihvatili, zbog oskudice novca. Nadbiskup Stadler obeća „da će on sam sliku platiti, ali samo pod uvjetom, da se izvede po njegovu nacrtu“, zapisuje fra Vitomir. Nadbiskup je želio da slika prikazuje povezanost povijesti Rame i Ramske Gospe. Kod ramskog puka koji je ostao nakon selidbe u Rami ostala je živa uspomena na seljenje njihove braće, a osobito njihove drage

Gospe, i bol nad gubitkom te dragocjenosti, pa je slikar sve te momente imao da prikaže na slici, bol naime i žalost što ih je ostavila njihova najveća svetinja, s kojom je vezana njihova tužna prošlost i želja da im se ona opet povrati. Uz to je trebalo, da se za sva vremena na slici sačuvaju oblici lijepe ramske narodne nošnje. „Umjetnik je uistinu uspio, da tu misao sretno prikaže. Na putu iz Rima u Sarajevo g. 1889. boravio je neko vrijeme u Sinju, gdje je vjerno snimio sliku Gospinu, a u Rami je iste godine snimio sve osobe koje se na slici vide. Da pogodi šarolike boje odijela, uzeo je sa sobom po jedan komad od svake vrste, koja na slici dolazi dapače je ta odijela i kasnije za sebe zadržao. Slika je svojim ogromnim dimenzijama bila gotova već godine 1892., a stajala je 1.000 forinti ili 2.000 kruna, što je u ono vrijeme predstavljalo ogromni imutak. Cijelu tu svotu platio je pok. nadbiskup Stadler, a ‘njemu platila Gospa’, tako završava kronika o toj slici“, zapisuje fra Vitomir. Ovaj spomen-članak fra Vitomir Jeličić završava riječima: „Ovim svojim velikodušnim darom blagopokojni je nadbiskup uvelike zadužio ramsku crkvu i ramski narod. Kad je prigodom prošlogodišnje krizme u Rami nasljednik pok. nadbiskupa Stadlera na metropolitanskoj stolici nadbiskup dr. Ivan Šarić spomenuo pred narodom ovo djelo pokojnoga nadbiskupa, narod mu je tom prilikom odao zahvalnost koju je u srcu nosio, i bio je razdragan izjavom nadbiskupa dra Šarića, da¸je ovu ljubav prema Ramskoj Gospi on naslijedio od svoga pretšasnika. I on je dao fotografirati današnju Ramsku Gospu, i umnožiti je, i potpisanog je (fra Vitomira) zamolio da napiše ovaj spomen-članak za Vrhbosansku spomenicu, te tako ostane u trajnoj uspomeni plemenito djelo pokojnoga metropolite vrhbosanskog, jer o njemu dosad u javnosti nije bilo nigdje spomena, osim što su mu harna srca u sebi tu zahvalnost u sebi nosila.“ Godine 1893., na Svi Svete, vrhbosanski kanonik dr. Andrija Jagatić blagoslovio je ramsku crkvu i De Rohdenovu sliku. Nadbiskup Stadler posvetio je crkvu 15. kolovoza 1903. godine. Iako su prvašnji samostan i crkva bili posvećeni sv. Petru apostolu, zbog značenja Gospine slike, patronom je postalo Gospino Uznesenje.

Veliki potres, 2. srpnja 1898., bio je u

37

DOGAÐAJI


POGLEDI

Sinju i okolici. U tom potresu bilo je šest mrtvih i osamnaest ranjenih, te velikih materijalnih stradanja. Mnogi su ostali bez krova nad glavom, a dosta kuća bilo je u ruševnom stanju. Nadbiskup Stadler, 21. srpnja 1898., piše Okružnicu župskim uredima u Nadbiskupiji. U okružnici izvještava o potresu u Sinju i nevolji koja je zadesila ovaj kraj, te piše: „Dira to i tvrdo i tuđe srce, pa da ne dirne i naše amo u Bosni, koja je već od starine toli uzko spojena sa Sinjem i njegovom krajinom. Pritecimo stoga braći u pomoć prema svojim makar i slabašnim silam! Sirote smo, ali ništa ljepše, nego kad sirota od svojih usta otkida i daje siroti. Pa zato ovaj ordinarijat dopušta, pače i želi, da veleč. dušobrižno svećenstvo u mjesecu kolovozu, jedne nedjelje ili blagdana, može milostinju u crkvi sabranu namieniti za potresom nastradale Sinjane. Nedjelju prije toga na koncu propoviedi neka u nekoliko riječi ocrta tešku biedu i nesgodu sinjske sirotinje, što ostala eto u čas bez kuće i kućišta, ne bi li naša pomoć braći što izdašnija bila. Štogod se ovako sabere, neka se pošalje smo na ordinarijat, a mi ćemo novac opremiti u pomoć Sinjanom.“ (Vrhbosna, br. 15/1898., str. 246.) Nadbiskup Stadler i tada je pokazao i posvjedočio je da je čovjek žive vjere i djelotvorne ljubavi.

Za nekoliko dana, 28. i 29. srpnja 1898., Stadler je pošao u Sinj na hodočašće, na zavjet Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u Sinj, o čemu zapisuje župnik i dekan župe Trilj don Šimun Simunić, u dopisu od 29. srpnja 1898., pisanog iz Trilja splitskom biskupu Filipu Franji Nakiću. U dopisu don Šimun izvještava biskupa Nakića o posjetu i zavjetu nadbiskupa Stadlera u Sinju (Nadbiskupski arhiv Split, Signatura NAS, S-M, Prezidijalni spisi biskupa Nakića, sv. 2, g. 1898.). U dopisu don Šimun potanko navodi: „Jučer sam na ime Vaše Presvietlosti prestavio se metropoliti Stadleru izručujuć mu Vaš pozdrav i ugovor pored neposjećenja. On je ugodno sa zahvalnosti primio predstavku i naložio mi, da Vas u velike pozdravim od Njegove strane. Spomenuo sam mu i ono pismo da je od njega Vaša Presvietlost primila. Izišao sam mu na susret na Han; sa

mnom bio je don Ante, Škarica i Vozila. Ondje ga je jušter dočekao poglavar i načelnik; a gvardijan pričekao ga je na Bilom briegu. Oko 2 ure p. p. bio je ručak u manastiru, a popodne u 5 urih oprostio sam se sa Njihovom Peuzvišenosti, izrazujuć mi se, da mu nije što potreba, i da će jutros kako zavjetnu misu izreče vratit se. Preporučujuć se Vašim svetim molitvama, najmilije pozdravljam Vaš u Isukrstu Don Šimun.“ Don Šimun Simunić bio je župnik Trilja i dekan Cetinskog dekanata. Don Ante Matijaca bio je župnik župe Dicmo Gornje, don Ivo Škarica bio je župnik župe Dicmo Donje, a don Don Ivo Vozila, župnik župe Tijarice. Prigodom ovog zavjeta Gospi u Sinju, Stadler je zasigurno u sv. misi i u molitvi pred milim likom Čudotvorne Gospe Sinjske preporučio, uz osobne

potrebe i potrebe Nadbiskupije i svoje sestre Služavke Malog Isusa. U njegovu mladu Družbu sestara Služavki Malog Isusa, koju je osnovao 1890. godine, već je došlo nekoliko mladih sestara i kandidatica rodom iz Cetinske krajine, koje su od 1900. godine slijedile mnoge djevojke rodom iz Bitelića, Zelova, Hrvaca, Sinja, Otoka, Gale, Rude, Voštana, Trilja. Mnoge od njih nosile su dragi i trajni spomen na milost zvanja isprošenu po zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske. Primjerice, pomoćni splitski biskup Vicko Palunko, koji je jedno vrijeme bio kanonik nadbiskupa Stadlera

u Sarajevu i duhovni upravitelj Družbe, u Družbu u Sarajevo je doveo, 3. veljače 1905., deset djevojaka iz Bitelića Gornjeg i okolice Sinja. (Usp. Matična knjiga sestara Služavki Malog Isusa, str. 19., Arhiv Družbe, Zagreb.)

Ljubav nadbiskupa Stadlera prema Mariji i nama je poziv i nadahnuće da težimo visokom stupnju svetosti, da istinski ljubimo i nasljedujemo Mariju, njezinu vjeru i krjeposti. Trudimo se da istinski s Marijom po poslušnosti svog posvećenja i obnovljenim žarom vjere potpuno pripadamo Gospodinu, kako bi cijelim bićem mogli reći: „Marijo sva/sva sam Tvoja! Isuse sav sam Tvoj!“ Zahvaljujući Gospodinu za velika djela koja nam učini i mi s Marijom razmišljajmo o Božjim djelima i prenosimo otajstvo Božje ljubavi i drugima živeći evangelizaciju ljubavi.

s. Maneta Mijoč

STADLER38

POGLEDI

U ovom broju Stadlera donosimo sažetak članka koji je objavljen u zborniku kojeg su priredili Z. Majić – B. Goluža pod naslovom Mnogolikost vjere. Različiti pristupi istoj stvarnosti, a koji je objavljen u Rimu 2012., te u kojem se nastojalo iščitati život nadbiskupa Stadlera kroz vjeru, te kolikog i kakvog odjeka je imala u njegovu životu i kako se očitovala u njegovim djelima, jer ako nema djela, vjera je mrtva u samoj sebi (Jak 24,17). S obzirom da smo svi dio društva, itekako je važan utjecaj naše vjere na socijalno djelovanje jer smo na poseban način pozvani u tom istom društvu prepoznati Krista koji je gladan, žedan, gol, bolestan i u tamnici.

Stadlerov način djelovanja jest bezvremenski poziv, pa i program socijalno-karitativnog djelovanja jer svakog vjernika stavlja ispred identičnog evanđeoskog poziva: prepoznati gladne i žedne, strance, gole, bolesne i utamničene u suvremenom svijetu da bi mogli adekvatno odgovoriti na njihove potrebe. Taj poziv nama je veliki izazov jer se potrebe čovjeka uvelike mijenjanju u prostoru i vremenu, ali ako tim putom krenemo, ne trebamo se bojati jer ćemo uvijek pronaći istinske odgovore na čovjekove potrebe jer ćemo u njemu otkrivati lice trpećeg Krista. Prema Stadleru, vidjeli smo da čovjek duboke vjere uvijek pronalazi način konkretnoga socijalno-karitativnog djelovanja.

Odnos vjerei socijalno-karitativnog djelovanja

Odnos vjere i socijalnog-karitativnog djelovanja Crkve proizlazi iz Isusovih riječi: „Jer sam bio gladan i dali ste mi jesti; žedan i dali ste mi piti. Bio sam stranac i primili ste me na konak; gol i zaodjenuli ste me. Bio sam bolestan i pohodili ste me; bio sam u tamnici i došli ste k meni. Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili“ (Mt 25,35-36.40). Očigledno je da vjera uvjetuje socijalno djelovanje vjernika jer nas upućuje na susret i pomoć drugomu koji je u potrebi. Socijalna

dimenzija vjere proizlazi iz osjećaja za drugoga, iz poticaja da se ide drugome u susret, da se pronađe i susretne drugoga. Stoga lice Krista možemo prepoznati u različitim vidovima siromaštva, boli, napuštenosti, ostavljenosti, patnje, iznemoglosti, osamljenosti. Govoreći socijalnim jezikom siromaštvo jest rezultat dinamičnoga procesa u koji su uključeni različiti elementi: osobni, obiteljski, odgojno-obrazovni, socijalno-ekonomski i društveno-politički. Nije lako definirati tko je siromašan, zato što se definicija siromaštva i ono što se smatra siromaštvom mijenja kroz povijest. Pojam siromaštvo oduvijek je asocirao na ljude bez materijalnih sredstava, ali suvremena višedimenzionalnost siromaštva postavlja nove izazove i poteškoće u djelovanju. Danas različiti autori govore i o novoj vrsti siromaštva. Stoga siromašan je onaj tko se dugoročno ili jedno određeno vrijeme nalazi u stanju slabosti, ovisnosti, koji je obilježen nedostatkom instrumenata moći i društvenoga statusa, odnosno manjkom i nedostatkom novčanih sredstava, oslabljenih međuljudskih odnosa, manjkom tehničkih vještina, slabom fizičkom snagom, nedostatkom kapaciteta, kulture, slobode i osobnoga dostojanstva. Izazovi u suvremenom svijetu za nas vjernike su u otkrivanju i prepoznavanju Krista koji u tijelu današnjega siromaha trpi marginaliziranost, napuštenost, nezaposlenost, odgojnu i moralnu zapuštenost, neprepoznatljivost, osamljenost, depresiju, ovisnost o drogama i novim vrstama tehnologije koje ga sve više čine nesretnim i nezadovoljnim, siromašnim u međuljudskim odnosima, te u raznim vrstama psiholoških poteškoća.

Odnos nadbiskupa Josipa Stadleraprema vjeri

S obzirom da vjera pojedinca potiče i vodi u socijalnom djelovanju, pokušali smo predstaviti kakav je bio odnos prvog vrhbosanskog nadbiskupa i sluge Božjega Josipa Stadlera

vjeRa beZ djela je mRtva

39

DOGAÐAJI


POGLEDI

prema vjeri, koja je uvjetovala i njegovo socijalno djelovanje u društvu ali i njegov karitativni rad prema čovjeku pojedincu. Specifičnost njegova životnog puta kao i povijesni uvjeti sveukupnog društvenog života u Bosni tijekom njegova pastirskog djelovanja, pokazuju nam i razloge njegova socijalno-karitativnog rada i sveukupnog zalaganja. Nakon otomanske vladavine u Bosni je bilo prisutno veliko siromaštvo, a u širokim slojevima velika nepismenost. Iz tih je razloga Stadler svojim apostolskim radom nastojao odgovoriti potrebama na vjerskom, kulturnom, nacionalnom i socijalnom polju kroz razne inicijative. Njegova osjetljivost za čovjeka i osjećaj prepuštenosti ljubavi drugih ima svoj izvor u njegovom ranom djetinjstvu kada je ostavši bez roditelja bio prisiljen oslanjati se na dobrotu drugih i Božju providnost. Gledao je to kao djelo Božje koje se oslikavalo u njegovoj izreci: „Bog je davao, daje i davat će.“

Iščitavajući njegov životopis s pravom možemo reći da je s vjerom tumačio Božje planove za svoj život, ali i povjerenih mu vjernika. Njegova socijalna osjetljivost rasla je s osjećam i iskustvom da nije sam, da Bog daje sve potrebno preko ljudi i da je samo pitanje zna li se to prepoznati kako bismo znali odgovoriti na potrebe gdje jesmo. Stadlerova vjera bila je prožeta djelima, bilo da čitamo njegove spise, posebno poslanice koje je upućivao svake godine za korizmu svećenstvu i puku, bilo da se osvrnemo na sve njegove inicijative vezane uz tiskanje knjiga, molitvenika, na prijevod Svetoga pisma, ili pak na inicijative za osnivanje knjižnica po župama.

Kroz Stadlerove misli o vjeri možemo vidjeti značaj vjere u njegovu životu, jer njega vjera uči, vodi, razrješuje, oslobađa, jača i podiže. Ona je pokretač djelovanja i usmjeravanja na životnom putu prema poniznosti, darežljivosti, podnošenju teškoća i neimaštine, vodi k istinskim vrijednostima, duhovnom bogatstvu i služenju Bogu. Uloga vjere u Stadlerovu životu jasno se očituje u ovim mislima u jednoj od svojih pastoralnih poslanica koje su sabrane i objavljene u knjizi Pod zastavom Srca Isusova: „Vjera je dragocjeno dobro, dragocjenije od svih dobara na zemlji!“ (str. 276). Vjera vodi u svemu putom spasa k istini, k svjetlu i k životu ona „uređuje

naše želje, naše težnje i nade, jer ih upravlja na samoga Boga kao na jedini im dostojni cilj.“ (str. 277.)

Za njega je vjera putokaz kroz život, te je nastojao živjeti i oživljavati svoju vjeru kroz djela. On se zajedno sa sv. Jakovom pitao: „Što koristi, braćo moja, ako tko kaže da ima vjeru, a djelâ nema? Zar ga može vjera spasiti? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi“ (Jak 2,14.17).

Vjera - temelj socijalno-karitativnog djelovanja nadbiskupa Stadlera

Stadler je bio svjestan gorljivosti socijalnih pitanja svoga vremena (nezaposlenost, siromaštvo, pravedne plaće, odmor, prava djece i žena), te je o njima i pisao tražeći načina

kako se ona mogu riješiti. „Može li se socijalno pitanje riješiti ne obazirući se na vjeru? To nije moguće. Dvie značajke sačinjavaju socijalno pitanje: pravednost i ljubav; pravednost, u koju utječu carevi i kraljevi, parlamenti i sabori, veleposjednici, poslodavci i posloprimci, radnici. A mogu li svi ti pravdu krojiti ne obazirući se na etički momenat, na pravi moral? A ima li morala bez Boga i vjere u Boga? Nema. Kamo ne dostiže pravda, dostiže ljubav. A ima li prave požrtvovne ljubavi k bližnjemu bez ljubavi k Bogu, na kojoj se ljubav k bližnjemu temelji? Bez kršćanske vjere ne da se kako treba riešiti socijalno pitanje.“ (str. 570). Sve su ovo potvrde kako je Stadlerova vjera koja mu je obuzimala srce i s kojom je hodio kroz život osnažena u molitvi davala konkretne

STADLER40

POGLEDI

plodove za druge. Znao je da „u molitvi dobiva se upravo jakost i uspjeh za našu raznovrsnu službu“ što je svima nama dobra smjernica u našem djelovanju. Kao što je Stadler rekao da nam sveto evanđelje propisuje putove i staze, i sam članak je nastojao prikazati njegov socijalno-karitativni rad kroz Matejevo evanđelje (Mt 25,35-36.40).

Bio sam gladan i dali ste mi jesti;žedan i dali ste mi piti.

Stadler je konkretno odgovarao na temeljne ljudske potrebe za stanom, hranom, odjećom, krovom nad glavom. Odgovarao je i na duhovne potrebe čovjeka gladnog Božje Riječi i žednog znanja. Iako živi u trošnoj kući, najprije se pobrinuo za najnužnije strukture (katedralu, sjemeništa, kaptol) kako bi Nadbiskupija mogla funkcionirati. U isto vrijeme diljem Nadbiskupije gradi više crkava i ženskih samostana, tako da se o njemu s pravom može reći da je preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne. Osobito je bio osjetljiv na nezaštićenu žensku čeljad, posebno starice te za njih iznajmljuje jednu staru kuću u Mjedenici (u današnjem kontekstu to bi bilo prihvatilište za žene), gdje starice nalaze svoj krov nad glavom. U tu istu kuću dovodi nezaštićenu i napuštenu djecu s ulica Sarajeva, te brigu o njima preuzimaju dobre kršćanske djevojke. Uvidjevši da kuća u Mjedenici postaje premala, s obzirom na broj onih kojima je potreban smještaj, gradi prvu ubožnicu 1898. god. koju naziva „Betlehem“,

a ubrzo otvara i drugu 1899. god. ali za mušku djecu koja se naziva „Egipat“. Kad je bio siromah u pitanju, Stadler nije gledao koje je vjere ili nacije jer je pred sobom vidio konkretnu osobu kojoj je pomoć potrebna.

Bio sam stranac i primili ste me;gol i zaodjenuli ste me.

Teško je pojedinačno popisati sva djela milosrđa nadbiskupa Stadlera, jer je zaista mnogima osigurao smještaj i pružio život dostojan čovjeka. Često je znao dovesti siromahe s ulice u nadbiskupski dvor da se malo ugriju i okrijepe. Nikada nije dopustio da siromah s njegovih vrata ode praznih ruke. Kada nije imao novca davao je vlastitu odjeću, obuću ili stvari.

Bio sam bolestan i pohodili ste me;bio sam u tamnici i došli ste k meni.

Obilazio je bolesnike kao i svaki svećenik na župi dijeleći sv. sakramente. Na to ga je silila ljubav da u svakom bolesnom vidi Krista patnika. Nije bilo kuće u koju on nije zašao da bi utješio i pomogao siromašnomu i gladnomu čovjeku.

Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.

Da je Stadler siromasima išao ususret kao samom Gospodinu govore ne samo konkretna djela, nego i njegovi spisi kojima je želio poučiti i potaknuti da svaki kršćanin živi od vjere, po

vjeri i za vjeru. Snaga njegove vjere i ljubavi prema bližnjemu nije se dala pokolebati nego je pružao pomoć ponavljajući: „Radije, da se ja prevarim na desetorici krivih, nego da odbijem jednoga pravoga siromaha.“ U životu i djelu nadbiskupa Stadlera jasno se uočava da su vjera i socijalno zalaganje itekako povezani jer je svojim radom pisao stranice povijesti socijalnoga rada Crkve u Bosni i Hercegovini i u hrvatskom narodu kroz 37 godina, a koji se i danas nastavlja kroz djelo sestara Služavki Maloga Isusa.

s. Ana Uložnik

41

DOGAÐAJI


NEOBJAVLJENI ŽIVOTOPIS

U toj snažnoj vjeri Stadler se nije plašio borbe, znao je da vojuje Gospodnji boj i ne provodi svoje samovolje. Čudili su se vlastodršci u Sarajevu i Beču odakle ona muževna neslomljivost nadbiskupu Stadleru, skromnom klobučarskom sinu. Nisu naime uvijek računali na njegovu vjeru u Boga i na svijest odgovornosti za čistoću, sigurnost i napredak te vjere u Herceg-Bosni i drugdje. Kad bi osjetio da mu u borbi za vjeru možda malakšu sile i slabi oduševljenje, znao bi poći u Rim do Kristova namjesnika, da se ondje na mjestima koja su posvetila njegovu idealnu mladost, okrijepi vjerom apostola, mučenika, svetaca i crkvenih učitelja. Znao bi se zaletjeti i u znamenita Gospina svetišta. Tražio bi po svijetu Bogom nadahnute duše i njih molio da Bogu preporučuju potrebe njegove nadbiskupije i hrvatskoga naroda. Njegova pobožnost bijaše iskrena, pa je veoma dobro djelovala na sve koji su imali sreću s njim obavljati duhovne vježbe, moliti, slušati njegove propovijedi, motriti ga, kako ponizno obavlja pokornička djela. Ništa u toj Stadlerovoj pobožnosti ne bijaše namješteno ni hinjeno. Obični vjernici, svećenici, biskupi i najviši crkveni dostojanstvenici mogli su se uvjeriti u njegovu iskrenu vjeru i pobožnost. Ta njegova produhovljenost blagoslovno djelovaše na vjernike, osobito prigodom krizmenih pohoda, kad je puk mogao dulje motriti svoga nadpastira, s njim razgovarati, slušati njegove propovijedi i pouke, biti svjedokom njegovih molitava i pobožnosti. Biskup Strossmayer bijaše iskren vjernik i crkveni pastir, ali je o biskupima, kardinalima i papama znao izgovoriti i napisati riječi i mišljenja koja nisu uvijek bila laskava. Značajno je da je Strossmayer ispočetka, dok Stadlera nije bolje upoznao, smatrao da će on biti osrednjih umnih i ćudorednih oznaka i jedva dorastao za zadaće u Bosni. Ali kada se odmah u prvim godinama Stadlerova biskupovanja uvjerio

o njegovim stvarnim odlikama, Strossmayer, kako je bio čovjek okretna duha i otvorene besjede, u pismima i govorima prigodom svečanih zgoda divio se Stadlerovoj vjeri i svetosti, nazivao ga je svecem i čudotvorcem, thaumaturgom, koji je snagom svoje vjere ostvario velika crkvena djela u Bosni. Strossmayer je u svojem udivljenju prema Stadleru išao i dalje i svom se dušom zalagao za to da Stadler nakon smrti kardinala Mihajlovića dođe u Zagreb za nadbiskupa, pa da tako vjera i Crkva u hrvatskom narodu dobiju dostojna predvodnika. I u drugim važnijim zgodama, kako smo već vidjeli, Strossmayer je imao potpuno povjerenje u krjepost i nadnaravnu mudrost nadbiskupa Stadlera, nazivajući ga Božjim odabranikom, koji je nadahnut nebeskim darovima Svetoga Duha. Stadlerova vjera prelazila je i na njegovo svećenstvo, koje je primalo obrazovanje u njegovim sjemeništima u Travniku i u Sarajevu. Bosanskohercegovačko biskupijsko svećenstvo upravo zaslugom Stadlerova uzorna života i njegove očinske pažnje uživalo je veoma dobar glas u Stadlerovo doba. Taj spasonosni Stadlerov upliv osjeća se i u vrijeme njegovih nasljednika, koji svaki prema svojim silama i prilikama nastoje nasljedovati prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa i metropolita i njegovim duhom prožimati svoj kler i narod. Iz njegove žive vjere slijedilo je neograničeno pouzdanje u Božju providnost. Bez toga pouzdanja ne bismo imali ni Stadlera ni njegovih djela u Bosni i izvan nje. U svojem je djetinjstvu i mladosti iskusio istinitost misli J. P. Richtera, da su siromaština i nada mati i kćerka: dok se tko zabavljao s kćerkom, zaboravlja na majku. Stadler se uvijek živo sjećao svoga teškoga djetinjstva i mladosti. Nije se stidio svoga siromašnoga podrijetla. Nije sebi pripisivao zasluga za uspjehe koje je postigao u životu i u Crkvi: za sve je zahvaljivo Božjoj milosti i daru. U školi života temeljito je iskusio što može očekivati od

KaRaKteR i dUhovNa baŠtiNa (ii.)nastavak

Mato Bražnjak *

* Životopis pisao Ivan Tomas pod pseudonimom Mato Bražnjak

STADLER42


svojih sposobnosti i sredstava. U mladosti i kasnije u svećeničkom i biskupskom životu oduševljavao se mislima francuskih propovjednika, pisaca i mislilaca Bossueta, Fenelona i drugih. Fenelon je u životu iskusio ulogu trpljenja i opisao kako ne može imati plemenita srca tko ne zna trpjeti. Tko nije strpljivo podnosio nevolje života, ništa ne zna: ni dobra ni zla, ne može dobro poznati ni sebe ni ljudi. Snagu i upliv trpljenja uviđali su i mudraci prije kršćanstva. Ruski pisac Dostojevski, koji je umro iste godine kad je Stadler imenovan nadbiskupom, zabilježio je u svojem značajnom djelu Zločin i kazna: da je ljudski život trpljenje i plač, što uče i krijepe čovjeka. Stadlera život nije mazio: od rana djetinjstva do posljednjeg daha morao je trpjeti, pa se krijepljen vjerom i Božjom milošću uvjerio, da su mu svi patnici kao rođaci. Nije rado govorio o sebi ni o svojim nevoljama, ali je znao spomenuti kako mu je Providnost bila milostiva spasivši ga iz bijede, kad je s nekoliko nejake braće i sestara ostao siroče, bez igdje ičega. Kao siroče Stadler bijaše upućen na svoj trud i nebesku zaštitu. I osjetio je istinitost Lacordairove misli, da nevolja duši otkriva svjetlo koje blagostanje i sreća ne mogu vidjeti.

Čvrsta vjera i teškoće života stalno su pratile Stadlera i kao nadbiskupa ta ga uputile na nadnaravne izvore milosti, blagoslova i nadahnuća, što mu bijahu potrebna za onako velike i raznolike pothvate u siromašnoj novoj nadbiskupiji. Njegovi suradnici i podložnici nisu lako shvaćali kako se smiono upuštao u poslove i gradnje, za koje nisu bili osigurani potrebni uvjeti. Stadler se nije razbacivao velikim mislima ni izrekama, nije bio preuzetan ni sklon padati u malodušnost. Kad bi ga pitali kako će početi i izvesti što je nakanio, najčešće bi navodio latinski zaziv koji je molio u časoslovu: „Adiutorium nostrum in nomine Domini!“ – „Pomoć je naša u imenu Gospodnjem!“ Kad bi ga sa svih strana saletjele neprilike, kad bi vjerovnici i poduzetnici gomilali svoje račune i zahtjeve za isplatu, Stadler bi prije tražio rasvjetljenje i pomoć u poniznoj i zaufanoj molitvi pred Isusom u oltarskom otajstvu. Vjerovao je u Božju dobrotu, uzdao se u nebesku zaštitu Prečiste Bogorodice. Obavljao je trodnevnice i devetnice. Svoje bi suradnike sokolio da i oni s njim sudjeluju u onim svetim jurišima

na Nebo i nadnaravne izvore okrjepe i pomoći. Znao bi reći svojim pouzdanim svećenicima i suradnicima: „Kad bih bio siguran da bih na lutriji dobio zgoditak kojim bih mogao isplatiti sve svoje dugove, ne bih igrao na lutriju jer sve svoje ufanje stavljam u Boga!“ Dosljedan je bio u vjeri i pouzdanju u Providnost, ustrajan je bio u radu i žrtvi, prema misli koju je slijedio kao svoje geslo: „Svemu se od Boga nadaj, a sam se ne boj nikakva truda!“ Iz ove njegove duhovne povezanosti s Bogom i nebeskim milostima nicalo je i njegovo pouzdanje u Božje djelovanje u ljudskim dušama. Obraćao se plemenitim pojedincima i dobrotvornim ustanovama: doista je imao velikodušnih dobrotvora koji su s udivljenjem pratili njegove svete pothvate i pružali mu pomoć u kritičnim časovima. Za Boga i za Božju slavu sav se žrtvovao, za se i za svoju udobnost nikad nije mario. Zato je iz svoga programa ispočetka isključio gradnju nadbiskupskoga dvora, to je ostavio svom nasljedniku. Nije se stidio na ulici od znanca tražiti priloge za gradnju crkava. Svaku bi zgodu vješto iskoristio u slične svrhe. Kad bi mu na Josipovo dolazili čestitari, zaufano bi ih zamolio da svaki prema svojim sredstvima daruje prilog za određene crkvene svrhe. Duhovito bi se služio postignutim uspjesima i sokolio darovatelje: „Eno, taj i taj poklonio mi je za gradnju sjemenišne crkve toliko i toliko opeka, a zašto Vi ne biste mogli dati dvostruko, kad Vas je Bog obdario obilatijim sredstvima?“ Uopće ga njegova vedra i optimistična narav nije izdavala, i kada časovito ne bi znao kako će se osloboditi dugova ili namaknuti sredstva za koju potrebu, uskliknuo bi: „Što je to Gospodinu Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju?“ Ili bi se obratio svojem nebeskom zatitniku svetom Josipu: „Što je sto tisuća forinti za svetog Josipa?“ Svoje je svećenike pozvao da svaki dan mole svetog Josipa za potrebe Vrhbosanske nadbiskupije.

I kad bi ga zlobni ljudi, trgovci i novčari prevarili i oštetili, kad bi ga i koji njegov upravitelj dobara opljačkao i oklevetao u novinama, pa i kad bi sam svojom neopreznošću zapao u gospodarske neprilike, dolazila bi mu u pomoć nadnaravna snaga vjere i pouzdanja u Boga. Dogodilo se neke godine na Badnjak da je doznao za veliki gubitak koji ga je zadesio. Ispočetka se silno uzrujao,

43godina XIV. broj 14.


pošao je s tajnikom na šetnju, i premda je bila jaka zima, kako je bio u brizi zbog nesreće, šešir je čitavo vrijeme nosio u ruci, mjesto da ga je stavio na glavu. Za večeru je duboku uzdahnuo: „Moj Isuse, evo, kad se svi vesele, Ti si mi pripremio gorki kalež!“ No, uzeo je čašu vina i s osmjehom na licu odmah je uskliknuo: „Živio Isus!“ Misao ga na tu štetu nije ostavljala: i na sam Božić, kad je čekao glas velikoga zvona s prvostolne crkve da krene pjevati svečanu pontifikalnu misu, suze mu obliše lice, ali se i tom zgodom brzo sabra i odlučno reče: „Živio Isus!“

Pouzdanje u Boga prožimalo mu je naravne i nadnaravne odlike. Poput Abrahama znao se uzdati i protiv uzdanja, kada ljudski govoreći ne bijaše nikakve nade u uspjeh. Dok su ga nekada sa svih strana napadali, a svjetovne i duhovne vlasti bile spremne poniziti i žrtvovati njegovu osobu, imao je dovoljno duhovne snage i nije zapao u očaj. Kad ne bi vidio nikakva izlaza iz teškoća, posve bi se prepustio Božjoj volji, da ga vodi i određuje, kako je najbolje po Crkvu i vjernike, bez obzira na njegove osobne muke i stradanja. Nikada u osobama protivnika i neprijatelja nije htio gledati predmat mržnje ni osvete: Kao da je bio nesposoban mrziti ili se osvećivati. Nije pamtio uvreda, kleveta ni napadaja najpodlije vrste. Kada bi mu dolazila uvredljiva nepotpisana pisma, pokazao bi ih tajniku i odmah naredio, da se spale. U grčkoj starini bijaše velikih duša, koje su s Platonom držale, da je bolje nepravde trpjeti nego ih činiti. Stadler je ojačan primjerom i milošću Spasiteljeve muke daleko iznad ovih starih odabranika: on je s kršćanskim mučenicima i svecima u neprijateljima i progoniteljima gledao Božja sredstva, molio se za njih i želio im dobro, žrtvovao se za njihovo obraćanje i spasenje. Nije mu ova kršćanska savršenost došla sama od sebe; on se za nju odlučno i ustrajano borio svaki dan. Nećemo, nažalost, nikada doznati njegovih unutarnjih borba, o kojima je nerado govorio, da ne žalosti svojih podlonika, prijatelja i suradnika.

Pošto je svoj karakter izgradio na dubokim temeljima vjere i pouzdanja u Gospodina, oplemenio ga je i ljubavlju, kojom se odlikovao Isusov miljenik apostol Ivan. U Bogu, koji je sama ljubav i milosrđe, Stadler je tražio i nalazio nadahnuća za svoju ljubav prema Bogu i čovjeku.

O njegovoj ljubavi prema Bogu govore sva njegova djela, knjige, poslanice, propovijedi. Jamačno je i sam ponekad osjetio u svojoj duši, kako je srodan Ivanu i njegovu bratu Jakovu Zabedejevu, kojima zbog njihove početne žestoke naravi dođe nadimak Boanerges, to Sveto Pismo kao da tumači izrazom: sinovi groma, Gromovići. Stadler je živio samo za Boga i za Crkvu. Vjerom, nadom i ljubavlju oplemenio je sve svoje čovječanske i biskupske odlike. Bio je svjestan ljudske ništetnosti i nemoći, koju je iskusio u svojem teškom usponu u Crkvi i u društvu. Zato je nastojao sve svoje sposobnosti, vrijeme, darove i sredstva što savjesnije staviti u službu Crkve i na duhovno dobro svoga naroda. Da su mu bili drukčiji uvjeti i prilike djelovanja, imali bismo u njemu drugoga Karla Boromejskoga, Franju Saleškoga ili kojega znamenitoga crkvenog učitelja. Kao što je sve apostole grijala i poticala Božja ljubav, od Ivana, koji je Boga proglasio ljubavlju, Pavla, koji je želio sav izgorjeti u Gospodnjoj službi i što prije biti s Kristom, tako je ista ljubav vodila i nadahnjivala sve Stadlerove odlike i pothvate na onako različnim područjima djelovanja. Obdaren sretnim odlikama europske kršćanske predaje i vedre hrvatske naravi i sposobnosti, pokazao je neobičnu duhovnu gipkost i mladenački radosno prelazio s jednoga radnoga područja na drugo. Izjutra bi rano dušu krijepio molitvom, razmatranjem, misom i zahvalom. Onda bi mu dolazili siromasi i nevoljnici, za koje je uvijek imao otvorena vrata i srce puno razumijevanja i nesebične spremnosti da im pomogne, dok je išta imao davati. Tajnici su se njegovi trudili uvesti neki red za ove pohode siromaha i bijednika, koji bi dolazili k Stadleru. Nije bilo moguće ostvariti, što su kanili, jer je Nadbiskupova očinska ljubav tražila, da siromasi ne čekaju. I kad bi ih imao pred sobom, nije pazio na razlike u vjeroispovijesti ili narodnosti, na to su kanonici nekada znali upozoravati. U svakom je čovjeku Stadler gledao Krista patnika. Kada bi razdao svoj novac, pozajmljivao bi u tajnika i davao siromasima.

Nakon objeda bi marljivo čitao, razmišljao i pisao djela, koja smo već spomenuli. Iz onoga, to je uz onolike svoje brige i poslove uspio napisati, mogao bi se prirediti vrijedan izbor pastirskog i duhovnog bogoslovskoga štiva.

STADLER44


Crkvenim odličnicima ponekad se predbacuje, da nemaju izrazita karaktera, da su poput svjetovnih službenika vršitelji primljenih naloga i uredski radnici, činovnici. Stadler ne ide u niz takvih bezličnih biskupa. Njegove ljudske odlike izrazito su njegove, on je iskren kršćanin, koji vjeruje, ljubi i prašta uvrede, kad se tiču njegove osobe, ali ako se što oko njega čini protiv Božje časti i napretka Crkve, odmah junački ustaje, čini svoju pastirsku dužnost, ne pazi na nezgode, koje ga mogu zadesiti u borbi za Božju slavu i dobro duše. On ponizno sluša svoje duhovne glavare, vrši svoje građanske dužnosti, ali kada mu savjest načaše, on pred carem i papom dosljedno zastupa svoje mišljenje, opravdava svoj stav, odbija protivne prijedloge i ne misleći, da bi u takovim časovima mogao biti ponižen i izgubiti službu. Kad je u najteže doba svoga biskupovanja bio sa svih strana opkoljen nevoljama, protivnicima i neprijateljima, bio je svijestan svojih prava, ali u svojoj poniznosti nije isključivo ni najgorih rješenja, pa su njegovi prijatelji bili doznali, da je tražio obavijesti, u koju bi misijsku družbu stupio, da ostatak života posveti tom obliku apostolskoga rada, ako bi ga lišili nadbiskupske službe.

Herceg-Bosna bijaše teško područje rada. Stadlerova je snaga karaktera bila tako ukorjenjena u nadnaravnosti, da je on nastupao kao svoj na svome, kao da mu je starina bila iz Bosne, kao da se sam u Bosni rodio, u njoj primio obrazovanje i proveo sve godine svoga službovanja. Osobno skroman i ponizan, ali kad se radilo o slobodi i pravima Crkve i naroda, nastupao bi kao ponosan Božji borac i ne bi mnogo pazio na službu protivnika ili stepen vlasti, protiv kojih se morao boriti. A kad ne bi uspio, nije se preveć žalostio: znao je, da se Providnost služi poniženjima, kako bi svoje odabranike učvrstila u dobru i osposobila ih za odlučnije pobjede. Stadler je u svakom udarcu sudbine motrio dokaz Božje dobrote. Na križnom putu svoga života slijedio je Spasitelja, sjećao se, kako je Otkupitelj tri puta pao pod križem, i kad god se Stadler rušio pod težinom svoga križa i trpljenja, kao da je dolazio u neposrednu vezu s Isusovim križem, od njega primao nevidljivu snagu i ponovo se dizao stupajući do nove križne postaje i vodeći duhovne borbe, peo se na

vrhunac kršćanske savršenosti. Bosansko je tlo stoljećima natapano mučeničkom krvlju znanih i neznanih Božjih ugodnika, ono je nosilo brojne i velike Kristove sljedbenike i patnike: Stadler je samo nastavljao njihovu sjajnu tradiciju i svojim znojem, molitvama, radom i trpljenjem udarao temelje razvoju kršćanstva Bosne i Hercegovine.

Protivnici i neprijatelji nijesu ga puštali na miru: blatili su njegov svijetli lik, klevetali su ga, sumnjičili njegove nakane, rušili njegova djela. Klevetnici, protivnici i neprijatelji samo su časovito uspijeli stvoriti zabunu i dovesti u sumnju i pitanje Stadlerovo djelo, ali je vrijeme najbolje dokazalo njegove vrijednosti, dok je zlonamjernost njegovih neprijatelja i protivnika odavno raskrinkana. Francuski je katolički mislilac Mounier zgodno opisao ovisnost karaktera i značaja duhovnosti i pobožnosti od obiteljskih prilika i tradicija, od životnih razdoblja, koje tko bijaše prisiljen podnositi za vjeru i osobnu duhovnu izgradnju. Moglo bi se na Stadlera primijeniti, što Mounier piše o vjeri zajednice, koja se nalazi kao manjina u progonstvu ili pod pritiskom većine. U takvim neprilikama vjera ili prelazi u zanesenu odbranu svoje istine i načela pa ne može uvijek dovoljno otkrivati bogatstvo ni sjaj svoga sadržaja, ili, ako joj manjka snage i izdržljivosti, stidljivo se nastoji prikriti, prosjači samilost i razvodnjuje svoju nauku. Mounier dodaje, da i jedno i držanje ima svoje opasnosti, no da se Duh Božji javlja, gdje Ga je volja. U Stadlerovu slučaju nipošto se ne može govoriti o razvodnjavanju vjere u Herceg-Bosni, a ne da bi bilo pravedno tvrditi, da je Stadler bio samo borben apologet, branitelj vjere, koji bi bio zanemario poztivno bogatstvo katoličke nauke i njezina upliva na vjernike i one, koji s njima skupa živu.

45godina XIV. broj 14.

NAŠI POKOJNICI

O Bože, ti si Bog moj: gorljivo Tebe tražim;Tebe žeđa duša moja, Tebe želi tijelo moje,Kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam Tebe motrila, Gledajuć Ti moć i slavu.Ljubav je Tvoja bolja od životaMoje će Te usne slaviti.

Ti postade meni pomoć,Kličem u sjeni krila Tvojih.Duša se moja k Tebi privija,Desnica me Tvoja drži.

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Vera Štimac1928. - 2013.IN MEMORIAM

Gospođa Vera Štimac je rođena 17. rujna 1928. u Sarajevu, od oca Ivana i majke Lucije r. Raguž.

Dana 9. ožujka 2013. godine, okrijepljena svetim sakramentima, spremno je pošla u susret svome Gospodinu komu je vjerno služila.

Pokopana je 11. ožujka 2013. godine na groblju Bare u Sarajevu. Našu dragu tetu Veru, kako smo je zvali, na vječni počinak su ispratili prijatelji i kolege iz Državnog arhiva u Sarajevu, te više sestara i svećenika. Na sprovodu su bili i dr. don Pavo Jurišić, postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera i s. Anemarie, s kojima je teta Vera od početka zdušno radila na pronalaženju dokumenata i transkripciji istih s njemačke gotice. A to nije bilo lako ni jednostavno. Ona je to sve radila strpljivo, iz ljubavi prema Bogu i

sluzi Božjem Stadleru, i potpuno besplatno.

Nakon sprovoda sv. misu zadušnicu u katedrali predvodio je katedralni župnik don Pavo Šekerija. Don Pavo je je pozvao prisutne da ispovjede svoju vjeru da ovozemna smrt život ne oduzima, nego ga Kristovim uskrsnućem mijenja na novi život, jer živimo li ili umiremo, Gospodinovi smo!

Vjerujem da je naša draga Vera svim svojim srcem i svom svojom dušom sa psalmistom govorila ove riječi:

Vjerujemo da se naša teta Vera nalazi u zajedništvu s Gospodinom, da slavi Gospodina i moli za nas. Gospodin joj udijelio vječni pokoj u rajskoj slavi!

s. Anemarie Radan

STADLER46

Zahvaljujemo- župi Hrvatskih mučenika iz Mississauge,- molitvenoj zajednici "Maranatha" i - Udruzi umirovljenika pri Hrvatskom

katoličkom centru Sv. Duha u Springvalu

- dr. Robertu Anhofu iz Bozena

za nesebiËnu potporu Stadlerove kauze!

Svakoga 8. u mjesecu, na dan Stadlerove smrti, slavimo svetu misu za dobročinitelje i podupiratelje Postulature.

Poštovani,prilažem svjedočanstvo da je blaženik Josip

Stadler pomogao mojem ocu dok je bio u bol-nici na operaciji srca. Molila sam svakodnevno blaženika da svojega imenjaka zagovara kod Boga. Operacija je uspješno prošla u travnju 2012. godine. Nakon što se tata dobro oporavio s ugrađenom premosnicom, one začepljene žile postale su opet prohodne. Primite srdačan po-zdrav iz Labina u Hrvatskoj.

Sanja Franković

- U svojoj sam obitelji doživjela da su se dva brata posvađala, te nisu razgovarali. To me je po-čelo mučiti i dolučila sam moliti „blaženog“ Josi-pa S. Molitva mi je uslišana. Velika hvala!

N.N.

- Poštovano uredništvo,Ovdje je jedna starica od 93 godine. Opro-

stite na rukopisu i stilu. Ovom sam Vam prilikom htjela saopćiti da sam moleći dvetnicu blaženog nadbiskupa Josipa Stadlera dobila milost. Usliše-na je molitva. Neka mi i dalje bude u pomoći. Li-jepo Vas pozdravljam. Hvaljen Isus!

Zagreb 15.4.2013.

Baka Jelka Samardžija, Zagreb-Dubrava

- Gospođa Jadranka Knežević iz Gromiljaka javila se podužim pismom i kronološkim slijedom događaja u obitelji opisala povijest proživljene patnje i prihvaćanja Božje volje. Daje svjedočan-stvo o svojoj vjeri usprkos udarcima koji su za-desili obitelj iznenadnom smrću muža Šime. Za-hvaljuje Slugi Božjemu za zagovor i pomoći kod ozdravljenja sina Filipa, a Bogu za milost što se osjetila sa svojom obitelji izabranom da ponesu svoj križ i budu svjedoci Božje ljubavi u svijetu. (Pismo je u Postulaturi)

ZAHVALE

- Zahvaljujem slugi Božjem, nadbiskupu Josi-pu Stadleru, na milosti koju je izmolio od dobroga Boga. Uslišila se molitva po njegovu zagovoru.

Ruža Barišić, Đakovo

- Hvala na ispunjenu molitve! S poštovanjem

Snježana iz Osjeka

- Zahvala i molitva Slugu Božjemu za vlastito posvećenje i služenje u redovničkoj zajednici Slu-žavki Malog Isusa.

(Pismo u Postulaturi) Ivana

- Nikola H. zahvaljuje za pomoć u duhovnom vodstvu, te moli i dalje zagovor Sluge Božjega Jo-sipa Stadlera za zdravlje i sreću svoje obitelji.

(Pismo u Postulaturi)

Prilozi

Marija Barundić Špoljar ................... 300 EURTerezija Ivasić.................................... 100 HRKPrijatelji Maloga Isusa iz Krašića .....500 HRKTomislav Ladan .................................... 50 KMMarijana Burje ................................... 40 EURSestre iz Zagrebaprilikom dolaska na grob SB ............ 500 USDSestre i Prijatelji Malog Isusaiz Krašića (lipanj) ............. 1000 HRK + 50 EUR

godina XIV. broj 14. 47

Glasnik Stadler list je Postulature Sluge Božjega Josipa Stadlera i svih onih koji štuju uspo menu na život i djelo blagopokojnoga nadbiskupa Josipa Stadlera.

God. XIV (2013.) Broj 14

Glasnik izlazi povremeno s dozvolom crkvenih vlasti

Izdavač: Postulatura Sluge Božjega Josipa Stadlera

Glavni i odgovorni urednik:Dr. Pavo Jurišić,

[email protected]

Uredničko vijeće:s. M. Anemarie Radan, s. M. Ljilja Marinčić,s. M. Gordana Miškićs. M. Vesna Mateljani s. M. Maneta Mijoč

Adresa uredništva:Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo

[email protected]

[email protected]

Lektura:Nataša Mandić

Tiraž:3500 primjeraka

Tisak:Graforad Zenica

Kazalo

Vicepostulatura,Naumovac 12

10000 ZAGREB

UVODNIKVodi me blaga svjetlost! .................................... 3

DOGAĐAJIStadlerovi dani u sarajevskoj prvostolnici2012./2013. godine ........................................... 5

Stadlerovim stopama u Sarajevo,Travnik, Vitez, Maglaj ...................................... 10

Iz kuće vrhovne uprave Družbe sestara

služavki Maloga Isusa u Zagrebu ..................... 13

U Travniku prikazan film o Josipu Stadleru .......17

Veliko ime: Josip Stadler ...................................17

Stadler, uzor duhovnosti sestara ..................... 18

S. Maneta Mijoč, Sestre služavke Malog Isusau Metkoviću (1912.-2012.) ............................... 19

Sluga Božji Josip Stadler u medijima ............... 21

POGLEDIMeđugorski radio o Stadleru u emisiji„Svjedoci vjere“ ............................................... 27

Iz povijesti štovanja sv. Josipa u hrvatskomenarodu, i doprinosima sluge BožjegaJosipa Stadlera ................................................ 27

Stadler Marijin hodočasnik ............................. 34

Vjera bez djela je mrtva .................................. 38

NEOBJAVLJENI ŽIVOTOPISKarakter i duhovna baština (II.) ........................41

NAŠI POKOJNICI .............................................. 45

ZAHVALE ......................................................... 46

Sestra Ana i sestra Liberija polaze u misije na Haiti.Neka ih prati Božji blagoslov i zagovor sluge Božjega Josipa Stadlera!

GLASNIK POSTULATURE SLUGE BOÆJEGA JOSIPA STADLERA GODINA XIV. (2013.) • BROJ 14.

Documents

GLASNIK POSTULATURE SLUGE BOÆJEGA JOSIPA STADLERA …josip-stadler.org/doc/stadler_14.pdf · U Puli smo 24. rujna ove godine ra-dosno bili dionici pro-slave uzdignuća na čast oltara