ISSN 1332-2036

StudenciGOD. XXIX. BOŽIć, 2014. BR. 1. (53.)

www.studenci.hr

ISSN 1332-2036

Uredništvo lista Studenci svim čitateljima

želi sretan i blagoslovljen Božić!

1

Bog

s na

ma

Božić 2014.

Studenci 53

StudenciLIST ŽUPE SV. ILIJE U STUDENCIMA

GOD. XXIX. BOŽIć, 2014. BR. 1. (53.)

Bog s nama

K ako je neobično mjesto za rođenje Mesije u štali. Njezini mirisi i zvu-kovi bili su prvo iskustvo našega

Spasitelja. To je prvi susret našega Gospo-dina Isusa s realnošću zemaljskog života. To je početak svega onoga zašto je Sin Božji došao na Zemlju. On sam je morao iskusi-ti život siromaštva, poniznosti, solidarnosti među ljudima, potpune predanosti Ocu Ne-beskom kako bi to nama predao u baštinu. Zbog ljubavi prema vama i meni Isus je postao čovjekom. To što je bio čovjekom omogućilo mu je poistovjetiti se s nama. Zato više nikada ne možemo reći da nas nitko ne razumije. Isus nas razumije. Neka ovoga Božića svjetlo, koje je ušlo u svijet te noći, rasvijetli najskrovitije kutke naše duše i dadne mir na zemlji koji su nagovijestili anđeli prije dvije tisuće godina.

I dok ponavljamo priču o anđelima, pa-stirima i štali, ufamo se da će veličina ono-ga što je Bog učinio prvog Božića, uslišiti sve naše pokušaje da pokažemo ljubav jedni prema drugima.

Ništa se ne može mjeriti s darom koji nam je Bog dao u svome Sinu. To je upra-vo ono o čemu Pavao piše crkvi u Korintu: „Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru.“

Krist Gospodin upravo se zauzima za nas, a svoje će prepoznati po njihovoj

zauzetosti za čovjeka „sve što učiniste jed-nom od moje najmanje braće, meni učiniste“.

Dragi Studenčani, dopustite da vas za-hvati Duh Isusa Krista te da svoju vjeru u Boga i ljubav prema dragoj nam Domovini pokazujete upravo zauzetošću za čovjeka i njegovo dostojanstvo.

Vama želim obilje Božjeg blagoslova i neka nas Gospodin sačuva da uvijek mu budemo vjerni.

Svima od srca želim sretan Božić i Novu 2015. godinu.

2

Izgu

blje

ni B

ožić

Studenci 53

Božić 2014.

Izgubljeni Božić

K ao što svako godišnje doba nosi sa sobom svoje prirodne zakonitosti, tako i Crkva u svojoj liturgijskoj go-

dini ima svoje zakonitosti koje stavlja pred vjernika. Crkva u svom vremenu, posebi-ce jačim vremenima, traži od vjernika da razmišlja o tome što Crkva, a i mi s njom, slavimo i što to slavlje treba predstavljati za svakoga od nas. Na početku liturgijske godine nalazi se došašće koje bi trebalo pri-premiti vjernika na rođenje Isusa Krista. Ro-đenje Isusa Krista, po evanđeljima, nije se

dogodilo kao nešto senzacionalno već u tiši-ni štalice. Tu tišinu su razbijali Josip, Marija i životinje koje su ih okruživale.

Čovjeku današnjice zabranjuje se da bude u tišini i da se pripremi u svom doša-šću. Zabranjuje mu se da živi u sjećanju da slučajno ne bi shvatio da mu je bilo bolje, da je bilo više sloge, da su ljudi bili druželju-biviji, da se pomagalo u potrebama itd. Za-branjuje mu se da bude svoj i da ima svoje stavove, jer takav čovjek nije potreban niti jednoj opciji i nitko ga ne želi kraj sebe u ime slobode izbora. Takvom čovjeku „bez mjesta“ zabranjuje se uspjeh ili, ako uspije, taj put biva pun prepreka samo da bi se de-gradirao i „opametio“ da opcija mora stati iza njega. Ne smije se dopustiti čovjeku tiši-na da ne bi preispitao svoje čine i shvatio da je prolaznost života jedina prava čovjekova sudbina. Veliku ulogu zabranjivanja imaju i mediji koji propagiraju konzumerizam kao jedini smisao života. Kao da se vode mo-tom: Tko ne troši, i ne živi. Taj svijet posebi-ce zaživi prije velikih kršćanskih blagdana, imajući u vidu da se odvuče čovjekov priori-tet, a to je priprema za blagdan kako svatko najbolje može, i nameću mu se druge vrijed-nosti koji nemaju veze s blagdanom. Tako gotovo mjesec dana prije došašća, u vrijeme blagdana Svi svetih, mediji već propagiraju konzumerizam kao da je smisao došašća da se mora potrošiti što više novca na sebe ili na druge. Čovjek ne može unići u nutrinu i pokušati se u miru sjetiti svojih mrtvih, sje-titi se svoje prolaznosti i u toj prolaznosti mijenjati sebe i druge. Međutim, društvo kao da želi poručiti pojedincu da troši i ako troši, bit će cijenjen, a ako nemaš novaca, nisi dobrodošao u probrana društva. Me-diji i društvo o tom pitanju su u sukobu s Prošlogodišnje jaslice

3

Izgu

blje

ni B

ožić

Božić 2014.

Studenci 53

Crkvom. Crkva u svojoj biti bježi od mate-rijalizma. Materijalizam zarobljuje ljudsko srce. Zarobljeno se srce zatvara u egoizam i sve gleda kroz materiju, a došašće i blagdan kojemu on ide, Božiću, sve je osim materije.

Možemo reći da Crkva od svojih vjer-nika traži povratak u prošlost, ali ne da živi u prošlosti, već da vjernici ili zajednica oži-ve običaje koji su polagano pali u zaborav, a vrijedni su. Vjernici ili zajednica trebaju skinuti s njih prašinu i udahnuti im život koji će vratiti „stari“ sjaj Božića. Ne treba ići daleko u prošlost da bismo se prisjetili tih događaja. Stariji ljudi će i potvrditi kako se „miris“ Božića i danas osjeća u njihovim uspomenama. Kao što na adventskom vijen-cu palimo svijeću po svijeću da bi dale više svijetla koje bi osvijetlilo tamu, tako su se u vremenu došašća obilježavali posebni dani koji bi nagovještavali koliko je blizu Božić. Crkva kroz došašće posebice slavi tri sveca, pa čak četiri, a to su: sv. Barbara, sv. Nikola, sv. Lucija i sv. Toma.

U našem se kraju posebice slavi sv. Ni-kola koji je djeci donosio darove stavljajući ih u čizmice. Poseban je bio ritual čišćenja čizmica da se sjaje i da sv. Nikola vidi da su bili dobri ove godine. Međutim, ovaj blag-dan se također polagano komercijalizira pa djeca manje čiste čizmice, a više iščekuju lik sv. Nikole koji će svakome dati dar ma kakva ona bila. Nekoć su se djeca koja nisu dobila dar, trebala potruditi kako bi za ostale blagdane štogod dobili. Blagdan sv. Lucije ostao je gotovo nepromijenjen. Na sami blagdan i danas je ostalo da se sije božićna pšenica. Ova je pšenica bila simbol plodno-sti, simbol novog života i njegove obnove. Nažalost, pod teretom komercijalizacije ne-stali su materice i očići. Na materice se tra-žila otkupnina od žena, a na očiće otkupnina od muškaraca. Otkupninu su većinom činili slatkiši.

Zabrinjavajuće je, također, što se po-sebice gube običaji Badnjaka. Prije se sva

energija usmjeravala na proslavu Kristova rođenja. Na Badnjak su se završavali kolači, počeo se spremati božićni ručak. Osim spre-manja objeda spremala se i kuća. Osim spre-manja objeda pekao bi se kruh s kojeg bi se uzeo komadić i njime gasile svijeće koje bi gorjele za vrijeme blagdanskih objeda. Prije nego bi se svijeće ugasile, nazdravljalo bi se, ukućani iz bukare, a poslije bi se koma-dić kruha umočio u vino te se njime gasile svijeće. U prošlosti se u kući stavljala slama po kojoj su se djeca rado igrala. Danas go-tovo nema kuće u kojoj se može naći slama. Prije mraka stariji član s blagoslovljenom vodom hoda po imanju, blagoslivlja i moli se. Vremenu još odolijeva paljenje badnjaka koje se odvija u kužini i dok badnjaci gore, moli se krunica.

Međutim, svi su ovi događaju u napasti da se izgube iz više razloga. Mnogi ostav-ljaju kupovinu za zadnji tren. Mnogi više ne znaju koja je simbolika svih tih čina i doga-đaja. Mnogima je molitva naporna i na te se dane više ne moli svaku večer u našim obi-teljima. Mnogima vjera ne predstavlja ništa i formalnost obavljaju bez imalo emocija, a ponekad i bez imalo volje. Svaka ova pri-prema kroz došašće u sebi sadrži puno emo-cija. Bez emocija došašće kao da ne postoji i zato konzumerizam želi uništiti emocije. Uništavanjem emocija otvorena su vrata uništenju vjere, ali i svoje svijesti, odnosno otvaramo vrata zaboravu tko smo i kojem narodu pripadamo.

Kad zaboravimo potrošački mentali-tet, zatamnit će ljubav koju donosi Isusovo rođenje. Zatamnit će se svjetlo, jer lažno blještavilo materijalizma ne može ispuni-ti ljudsko srce. Materijalizam nije ljubav i ne može se ljubav njime kupiti. Ljubav se nalazi u malim stvarima. Ljubav se, za nas kršćane, rodila u štalici i mi smo je dužni slijediti.

Ljudevit Cikojević

4

Opr

ošte

nje

Studenci 53

Božić 2014.

Oproštenje

N akon prvog grijeha čovjek okreće leđa Bogu, ali i svome bližnjemu. Vođen svojim egoizmom, često svoj

životni interes želi postići preko leđa „slabi-jeg“ od sebe. Taj isti čovjek kao da misli da mu Bog i povrijeđeni čovjek moraju opro-stiti. Bog mu „mora“ oprostiti jer se pokajao i ispovjedio te Njega ne bi trebalo biti briga što će opet pogriješiti. Drugim riječima, dok traje njegov život, može se kajati i ne po-pravljati, a Bog će mu oprostiti zbog toga što je On dobar. Kad je riječ o čovjeku koji je povrijeđen, on „mora“ oprostiti iz prosto-ga razloga zato što je slabiji jer da nije, ne bi u većini slučajeva bio povrijeđen. I sla-biji i jači, naravno, mogu biti povrijeđeni samo što su slabiji češće podložni da ih se povrijedi.

Kako čovjek može oprostiti onomu tko mu je nanio štetu? Po rimskom filozofu Se-neki kod oproštenja je bitna samilost prema drugome zato što je slabiji i prema samom sebi, zato što smo slabiji. Kad bolje pogleda-mo Senekine tvrdnje, možemo lako zaklju-čiti da to nije oproštenje. U prvom slučaju kad opraštamo zato što je netko slabiji, mi često želimo eksponirati sebe hraneći svoj egoizam, posebice kada drugi s oduševlje-njem prihvate naš postupak i uz to nas nepre-stance hvale. U tom vrtlogu mi se osjećamo veliki, pa zaboravljamo da smo uvrijedili, i smatramo da se nismo dužni mijenjati kako bismo iskreno oprostili. U drugom slučaju kada opraštamo iz razloga što smo slabiji, mi pokazujemo strah i bojazan da nam se što gorega ne desi pa ćemo „oprostiti“, a u našoj nutrini će se voditi bitka kako da prekrijemo iskrene osjećanje. Seneka zapravo zagovara pomirenje, a ne oproštenje. Međutim, pomi-renje nije isto kao oproštenje. Za razliku od pomirenja oproštenje od čovjeka traži dugo-trajni proces.

Kako je oproštenje dugotrajni proces, mnogi smatraju da je oproštenje pridržano samo Bogu. Čovjek koji ne želi ili ne umije oprostiti, živi s negativnom energijom koja djeluje na njegov cjelokupni život, jer čo-vjek živi u prošlosti. Tko živi u prošlosti, ne može shvatiti stvarnost i uvidjeti nje-govu ljepotu. Životnu ljepotu zatamnjuje želja za osvetom. U procesu oproštenja čovjek treba shvatiti što nije oproštenje. Jean Monbourquette u svojoj knjizi „Kako oprostiti“ navodi devet točaka kako ne bi-smo smjeli shvatiti oproštenje, a to su: 1) oprostiti ne znači zaboraviti, 2) oprostiti ne znači nijekati, 3) oproštenje traži više no što je voljni čin, 4) oproštenje se ne može nare-diti, 5) oprostiti ne znači biti kao prije uvre-de, 6) oproštenje ne traži da se odreknemo svojih prava, 7) oprostiti drugome ne znači opravdati ga, 8) oproštenje nije dokazivanje moralne nadmoćnosti i 9) oproštenje nije prebacivanje odgovornosti na Boga.

Iz ovih točaka koje je Jean nabrojio čovjek se mora zapitati što je oproštenje. Današnji čovjek kao da ne zna više iskre-no oprostiti ili se njegovo oproštenje vrti u krugu ovih Jeanovih navoda. Često kod go-vora o oproštenju mi tražimo zaborav sve-ga što nam je učinjeno, ili čak nijekanje da se uopće nešto dogodilo, ako se i dogodi-lo, da smo mi sami tome krivi. Iako čovjek želi oprostiti, oproštenje ne može biti samo voljni čin. Koliko god čovjek imao volje, ne može oprostiti. Srce je jače od razuma. Kako oproštenje izvire iz srca, ono se ne može narediti. Kao i sve u životu, tako i kad smo uvrijeđeni pa kad oprostimo, ne može biti isto jer ožiljak od nanesene rane uvijek ostaje. Onaj koji nas je ranio, ne smije od nas tražiti da se odreknemo svojih prava i ako je potrebno, treba nadoknaditi nanesenu štetu. Tko koristi svoje pravo, ne ugrožava

5

Opr

ošte

nje

Božić 2014.

Studenci 53

tuđe. Ako se dogodi da se odreknemo svojih prava, možemo upasti u sferu kojom oprav-davamo onoga tko je učinio nešto loše. I onaj čovjek koji može oprostiti, nije moral-no bolji od onoga koji ne može oprostiti, a onaj koji ne može oprostiti, ne može opro-štenje prebacivati na Boga.

Čitajući Bibliju, uviđamo da nas i ona poziva na opraštanje i to ono iskreno, bez maski na licu. Evanđelist Luka tako piše: „Nemojte suditi, pa sigurno nećete biti su-đeni! Ne osuđujte, pa sigurno nećete biti osuđeni! Opraštajte, pa će vam biti opro-šteno!" (Lk 6,37) „Pazite na se! Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i re-kne 'kajem se' – oprosti mu!“ (Lk 17,3-4) Sam Luka u svom evanđelju naglašava da u iskrenom opraštanju nema mjesta osveti i suđenju, jer suđenje je pridržano Bogu. Na-ravno, na putu iskrenog opraštanja mi ne smijemo tajiti da smo povrijeđeni i da nas je povrijeđenost osiromašila te da nam je potreban netko tko će nam pomoći taj teret

nositi. Ta osoba nam treba kao voditelj da se ne zatvorimo u sebe, već da nam pomo-gne shvatiti što smo izgubili i taj gubitak prežalimo. Gubitak ne smijemo tražiti pre-ko osvete. Sam Sirah u svojoj knjizi kaže: „Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji opro-stiti. Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravlje-nje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje gri-jehe?“ (Sir 28,2-4) Put oproštenja traži da oprostimo samom sebi i da nismo krivi što nas je netko uvrijedio i da je svaki čovjek vrijedan oproštenja, ali ono ne smije biti vođeno silom nego milošću. Luka i Sirah u svojim tekstovima naglašavaju da ako mi, tražeći od Gospodina ozdravljenje, tre-bamo dati oproštenje onima koji to od nas traže. Obojica ovih pisaca i te kako su svje-sni tko je uistinu čovjek te da on ne može opraštati sam svojim snagama, već da mu je potrebna milost i vjera.

Ljudevit Cikojević

6

Štov

anje

Src

a Is

usov

aStudenci 53

Božić 2014.

Štovanje Srca IsusovaPobožnost prvih petaka

U zmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete pokoj dušama svojim.

(Mt 11,28-30)Govoreći o bitnim duševnim i duhov-

nim odlikama čovjeka, nerijetko spominje-mo riječ srce. U Staromu se zavjetu, pri-mjerice, riječ srce uvijek rabi umjesto riječi savjest. Srce tako nije ponajprije samo dio ili organ ljudskoga tijela nego je nositelj svih dobrih i vrijednih svojstava koja postaju vr-linama: plemenitost, gorljivost, nesebičnost, ali i nositelj svih loših, nevrijednih svojstava koja predstavljaju mane ili manjkavosti: mr-žnje, zavisti, prijetvornosti. Kao da su u srcu skupljene duševne sile čovjekova bića.

U Novomu se zavjetu također govori o srcu čovjekovu, ali i o srcu Sina Božjega. Čovjekovo je srce izvor i središte njegove savjesti, povezano je s njegovim osjećajnim (afektivnim) životom, njegovom nutrinom, mislima i rasuđivanjem. Naše je srce, uz to, i središte najosobnijega susreta, odnosno sje-dinjenja s Bogom. Da bi Boga uistinu moglo ljubiti „svom snagom svojom“, ljudsko srce mora biti čisto, tj. očišćeno od grijeha, mora oprost tražiti i oprost dobiti jer zakoni po kojima će čovjeku biti suđeno, upisani su u srce svakog čovjeka.

Grijehe naših srdaca može oprostiti i svojom ljubavlju uništiti samo jedno drugo srce: Srce Sina Božjega, koje ne predstav-lja samo puninu Kristove ljubavi, praštanja,

nježnosti i milosrđa nego i čitavu Isusovu osobu, njegovu dušu i neizmjernu dobrotu našega božanskoga Spasitelja, njegovu žr-tvu učinjenu iz beskrajne, nepojmljive lju-bavi prema nama ljudima.

Krist je Srce Isusovo, utjelovljena i spasiteljska Riječ, počelo spasenja i posve-ćenja za čitav ljudski rod.

Svijest o Srcu Isusovu seže od početaka Crkve, od onoga trenutka kad je evanđelist Ivan svjedočio kako Isusu „jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda (Iv,19,34). Već u srednjovjekovnih mi-stika nailazimo na pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu (Julijana iz Norwicha, Fran-cisca Rimska i sv. Bonaventura), a istu su pobožnost njegovali kartuzijanci i članovi Družbe Isusove u 16. st. Od sv. Bernarda i sv. Gertrude sve do 17. st. pobožnost Srcu Isusovu bila je isključivo osobne, privatne naravi. Skupno su je prakticirale tek male redovničke skupine.

Među mnogim apostolima širenja ove pobožnosti ističe se sv. Ivan Eudes (1601. – 1680.), gorljivi promicatelj liturgijskog štovanja Srca Isusova i Marijina, te sv. Mar-gareta Marija Alacoque (1647. – 1690.) ko-joj se Gospodin opetovano ukazivao, a po tim će ukazanjima pobožnost Srca Isusova zahvatiti sav kršćanski svijet. Obdržavanje devet prvih petaka tijekom godine potječe od tzv. velikog obećanja što ga je Isus dao sv. Margareti Mariji Alacoque [alakok],

7

Štov

anje

Src

a Is

usov

a

Božić 2014.

Studenci 53

skromnoj redovnici u Samostanu sestara od Pohođenja u Paray le Monialu [pare l moni-al] u Francuskoj.

Naime, u to je vrijeme sakramentalna sveta pričest među vjernicima bila veoma rijetka, pa je pobožnost prvih petaka prido-nijela češćem pristupanju sakramentima po-kore i euharistije. U dvije je godine (1673. – 1675.) sveta Margareta Marija imala mno-ga viđenja Srca Isusova, a ovdje ćemo se usredotočiti na nekoliko viđenja ključnih za nastajanje pobožnosti devet prvih peta-ka koju je prigrlio vjerski puk u proteklim stoljećima, a ona i danas u dušama onih jednostavnih, i bez predrasuda, živi i donosi obilne duhovne plodove.

Prvo je viđenje bilo na blagdan sv. Iva-na Evanđelista, 27. prosinca 1673. g., dok je sestra Margareta Marija klečala pred rešet-kama kora, gdje su inače klauzurne redovni-ce od Pohođenja obavljale svoje molitve. Tu joj se ukazao Gospodin i ona je posve jasno i razgovijetno čula riječi: „Moje Božansko Srce tako izgara ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam, kao ponor nevrijednosti i nezna-nja, odabrao da ispuniš taj veliki naum da bi sve bilo od mene učinjeno, da bi plamen moga Srca obasjao sve ljude i oni dobili sve milosti potrebne za spasenje.“

Nakon više drugih ukazanja manjega značenja, početkom 1674. g., vjerojatno jednoga petka, sestra Margareta Marija ima-la je novo viđenje. Gospodin joj se ukazao „rastvorenih grudi, sa Srcem na prijestolju od plamenova što bijahu sjajniji od sunca i prozirniji od najfinijeg kristala, okrunje-nim trnovom krunom, s ranama što mu ih zadavahu naši grijesi“. Nad Srcem se nala-zio križ pun svake gorčine, koji ondje bijaše od prvog časa njegova utjelovljenja, istog onog časa u kojem je oblikovano i njegovo presveto Srce – kako navodi sestra Marga-reta Marija. Njezin je opis tih objava – kažu znalci – težak, nezgrapan i hrapav. Nije bila

vješta peru. No iz onoga što je teško izrazila, jasno proizlazi dvoje: neizmjerna Otkupite-ljeva ljubav prema čovjeku i ljudski grijesi kojima se ta ljubav neprestano vrijeđa.

U jednom od sljedećih ukazanja Isus joj se potužio na ljudsku nezahvalnost: „Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni.“ Za tu nezahvalnost Isus traži zadovoljštinu od Margarete: „Primat ćeš me u Presvetom Sakramentu svaki put kad ti poslušnost bude to dopustila. Pričešći-vat ćeš se svakoga prvoga petka u mjesecu, a kao pripravu za to u noći između četvrtka na petak klanjat ćeš se preda mnom prostr-ta na zemlji jednu uru, od jedanaest sati do ponoći.“ Tražeći to, iz Srca je Isusova izla-zio plamen takva žara da je mislila da će ju spaliti. I tako su u pobožnost Srcu Isusovu uvedene dvije glavne naknadne vježbe: sve-ta ura i sveta pričest svakoga prvoga petka u mjesecu.

Posljednja velika objava zbila se 16. lipnja 1675. g. tijekom tijelovske osmine. Isus se potužio na rane što mu ih vjernici zadaju svojim nepoštovanjem, a nevjernici svetogrđem pa dodao: „Najveću mi bol i najdublju ranu zadaje što to isto čine i meni posvećena srca.“

Kao naknadu za riječi i postupke ko-jima ljudi – vjernici, nevjernici ili Bogu posvećene osobe – vrijeđaju Isusa, za gri-jehe nemara i svetogrđa prema sakramentu euharistije, Isus je zatražio da se u petak po tijelovskoj osmini uvede poseban blagdan posvećen njegovu Srcu. To se ima učiniti

8

Štov

anje

Src

a Is

usov

a Studenci 53

Božić 2014.

javnom otprošnjom kako bi se naknadilo za uvrede nanesene Gospodinu i potom svetom pričešću, a sve dok je Presveto izloženo na oltaru.

Primijeni li se ta objava na sadašnje stanje i praksu u Crkvi, na činjenicu koli-ko se u današnjem svijetu, posebice u Crkvi – narodu Božjemu, griješi te koliko je opu-stošenja na svetim mjestima gdje prebivaju Bogu posvećene duše, onda blagdan Srca Isusova, kao dan javnoga kajanja, naknade i zadovoljštine ima upravo danas svoj na-ročiti smisao. Pobožnost Presvetomu Srcu Isusovu, uključujući i obdržavanje devet pr-vih petaka u mjesecu, istaknuto je obilježje suvremenoga katoličanstva. Prvi je petak za milijune vjernika postao malim blagdanom Srca Isusova, blagdanom duše, svojevrsna mjesečna duhovna obnova. Tu devetnicu, koja se još naziva i „devetnicom spasa“, do-voljno je obaviti jednom u životu. No onaj tko ju jednom obavi, teško će zaboraviti njezine blagoslovne učinke, pa će osjećati čežnju i potrebu da ju nastavi.

S primanjem zadovoljštinske svete pri-česti na prve petke u mjesecu sam se Spasi-telj, u ljubavi svojega presvetoga Srca, ob-vezao da će štovatelje Srca Isusova obasuti mnogim vremenitim i duhovnim milostima. On ih je više puta i u raznim prigodama očitovao sv. Margareti Mariji, a ona ih je, kao dostojna baštinica i djeliteljica blaga njegova Srca, revno zapisivala i svim se ža-rom posvetila širenju ove pobožnosti. Ta su obećanja kasnije sabrana iz njezinih spisa. Obično se navodi ovih dvanaest obećanja štovateljima koji će obdržavati pobožnost devet prvih petaka:

1. Dat ću im sve milosti koje su im po-trebne u njihovu staležu.

2. Unijet ću mir u njihove obitelji.3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.4. Bit ću im sigurno utočište za života, a

osobito na času smrti.5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njiho-

ve pothvate.6. Grješnici će naći u mojemu Srcu izvor

i beskrajno more milosrđa.7. Mlake će duše postati revne.8. Revne će se duše uzdići do velike

savršenosti.9. Blagoslovit ću kuće gdje bude izlože-

na i čašćena slika mojega Presvetoga Srca.

10. Svećenicima ću dati dar da taknu i naj-okorjelija srca.

11. Imena onih koji budu širili ovu pobož-nost, bit će upisana u mojemu Srcu i nikada neće biti izbrisana.

12. Obećajem svima koji se na prve petke tijekom devet uzastopnih mjeseci ispo-vjede i pričeste, i budu na svetoj misi s nakanom da mi pruže zadovoljštinu za sve uvrede, nemarnosti i prijezir što mi ih ljudi nanose u Presvetomu Sakra-mentu, da neće umrijeti u mojoj nemi-losti niti bez sakramenata, a moje će im

9

Štov

anje

Src

a Is

usov

a

Božić 2014.

Studenci 53

božansko Srce biti sigurno utočište u času smrti.Ovo posljednje obećanje naziva se i

„velikim obećanjem“, i uistinu je takvo.Zar ima veće milosti i sreće nego da u

času odlaska s ovoga svijeta budemo pomi-reni s Bogom?!

Zar ima veće milosti i sreće od one da će svi naši grijesi „pa bili crveni kao grimiz, pobijeljeti poput snijega“?!

Zar bi itko drugi, osim Isusa Krista, htio i mogao obećati vječni život i vječno spasenje za tako mali napor s naše strane?!

Nažalost, i sramotu nas vjernika, ne-rijetko se događa da se prema „velikomu obećanju“ odnosimo po trgovačkim – ku-poprodajnim načelima: „Evo, dragi Isuse, ja ću obaviti prve petke, a ti ćeš meni osigurati nebo!“

Naravno da je takvo razmišljanje dale-ko od istine i od prave vjere. Isus bi svakako htio da nas vode dobra nakana i ljubav pre-ma njemu, a ne računica. Kad istinski voli-mo koju osobu, zauvijek želimo biti bliski s njom, ne želimo se udaljavati ili odjeljivati. Je li naša ljubav takva kad je o Isusu riječ?

Ljubimo li Isusa, želimo li da on uvijek bude s nama i mi s njim, devet petaka je tek prvi korak u našoj ljubavi.

Budemo li na dostojan način obdržava-li pobožnost prvih petaka u mjesecu, u ovo-mu našemu vremenu, zacijelo nećemo ostati

Prilozi:

Sveta Margareta Marija AlacoqueRođena 22. srpnja 1647.Preminula 17. listopada 1690.Proglašena blaženom 24. travnja 1864., u Rimu (od Pija IX.)Proglašena svetom 13. svibnja 1920., u Rimu (od Benedikta XV.)Spomendan 16. ili 17. listopadaZaštitnica štovatelja Presvetoga Srca Isusova, oboljelih od dječ-

je paralize i siročadi

bez duhovnih plodova – ni mi, niti članovi naše obitelji (ma gdje bili), niti naša župa.

Stoga je nužno da vjernici budu priklad-no poučeni o činjenici da se u prakticiranju ove (i inih) pobožnosti ne smije polagati po-uzdanje koje odiše ispraznim vjerovanjem koje bi zbog želje i cilja spasenja, dokinulo ili zanemarilo nedokidive zahtjeve djelatne vjere i obveze da se živi životom po Evan-đelju. To u vjerskom životu znači da nedje-lja ima apsolutno prevladavajuću vrijednost kao „praizvorni blagdan“ koji se treba ži-vjeti i svjedočiti punim sudjelovanjem svih vjernika u euharistijskom slavlju.

Priredila Marija (Mika) Babić

10

Sino

da o

obi

telj

iStudenci 53

Božić 2014.

Sinoda o obiteljiSinoda o obitelji trajala je dva tjedna. Počela je 5. listopada i trajala do 14. listopada, a sam je papa Franjo na molitvenom bdijenju 4. listopada na Trgu svetog Petra na jednostavan i kon-kretan način podsjetio na središnje mjesto obiteljskog iskustva u životu sviju.

Z a vrijeme trajanja sinode cijeli svijet javnosti upro je poglede što će ona donijeti, a mediji su tražili ekskluzive

samo da bi podigli svoju gledanost i potra-žnju. Danas, s kratkim odmakom i kad su se ugasila svjetla ekskluzive, s tekstom sinode u rukama možemo lakše govoriti kakvu nam poruku oci žele poslati u govoru o braku i

obitelji. Dokument koji je izašao pred jav-nost, dijeli se u tri dijela:

1. Slušanje: kontekst i izazovi o obitelji.2. Pogled na Krista: Evanđelje obitelji.3. Suočavanje: pastoralne perspektive.

U uvodu se naglašava kako je želja za obitelji i dalje živa bez obzira koliko su brak i obitelj u krizi. Posebice veseli činjenica da obitelj živi u mladima. U prvom dijelu za Crkvu je obitelj važna samim tim što čovjek u obitelji mora izići iz sebe, a sama obitelj mora shvatiti i otkriti da je bitan predmet u evangelizaciji koji je imala u prošlosti. Sva-ka obitelj živi u svojoj stvarnosti i svaka obi-telj ima svojih poteškoća, a da bi se te poteš-koće mogle razumjeti, potrebno je shvatiti njihov društveno-kulturni kontekst. U svije-tu relativizma individualizam je najbolja op-cija za čovjeka. Međutim, čovjek nije otok i taj individualizam ne dopušta sklad. Osim individualizma danas je raširena kriza vjere koja u sebi ima korijen i krize obitelji.(Usp. RS 6.) Kriza vjere i individualizam dovode do osamljenosti koja je sve raširenija kod suvremenog čovjeka. Taj čovjek ne može sklopiti čvrste odnose. Osim emocionalne osamljenosti koja utječe na obitelj, tu se po-javljuje još jedan faktor, a to je ekonomska stvarnost radi koje se mnoge obitelji drobe, a mnogi mladi ne žele stupiti u brak upravo zbog takve situacije. I kada nastane obitelj, Mihael Cikojević

11

Sino

da o

obi

telj

i

Božić 2014.

Studenci 53

očevi su često u nemogućnosti preuzeti bri-gu za djecu kako se od njih traži jer su često odsutni zbog ekonomskih razloga. Crkva posebice naglašava da treba štititi dostojan-stvo žene jer je često predmet diskriminaci-je, a sam dar majčinstva je kažnjen umjesto da se predstavlja kao vrijednost. (Usp. RS 8) Zbog ekonomskih razloga i djeca pate jer postoje mnoga djeca koja su rođena van braka ili pak žive s jednim roditeljem zbog porasta rastava. Osim ekonomskih čimbe-nika obitelj uništava i širenje pornografije i marketinga tijela. Ta i takva propaganda ne dopušta potpuno sazrijevanje osobe, a pad stanovnika je potpomognut antinatalitetnim mentalitetom i poticanjem svjetskih politika reproduktivnog zdravlja. (Usp. RS 10)

U drugome dijelu Crkva se okreće Evanđelju i iz njegove perspektive razgla-ba o braku i obitelji. Na početku ovog po-glavlja sinodalni oci su citirali samog papu Franju i njegov govor uoči sinode. Naime, svaki put kad se vratimo na izvore kršćan-skog iskustva, otvaraju se novi putovi i ne-zamislive mogućnosti. (RS 12) Crkva, kad je govor o braku u evanđelju, ne odstupa od nauka da je brak neraskidivo jedinstvo muš-karca i žene. Osim toga za Crkvu je od neiz-mjerne važnosti Isusov život jer je On sam živio u obitelji i svoje prvo čudo je učinio na svadbi u Kani. Isus je navijestio poruku koja se odnosi na značenja braka kao punine objave koja uspostavlja Božji plan. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituci-ji Gaudium et spes u jednom od poglavlja se bavi brakom i obitelji i u njemu promiče dostojanstvo braka i obitelji te definira brak kao zajednicu života i ljubavi stavljajući lju-bav u središte obitelji. (Usp. RS 17) Crkva je na Drugom vatikanskom koncilu govorila da cijeni naravni brak i naravne elemente u drugim religijama i kulturama unatoč ogra-ničenjima i nedostacima.

Kad je riječ o ljudima koji su sklopili građanski brak, koji su razvedeni i ponov-no vjenčani ili koji žive izvanbračno, Crkva im treba pomoći shvatiti Božji plan u nji-ma. Međutim, ne samo njima nego Crkva sa zebnjom gleda na mlade koji s nepovjere-njem gledaju prema bračnim obvezama te lako prekidaju staru vezu i stupaju u novu. Crkva treba pratiti svoju djecu vraćajući im povjerenje i nadu.

U trećem poglavlju govori o pastoral-nim perspektivama. Sinodalni oci su nagla-sili da je navještaj evanđelja obitelji hitna potreba nove evangelizacije. (Usp. RS 29) U toj evangelizaciji sami su bračni drugovi pozvani da budu, po sakramentu krštenja, aktivni sudionici. Sama kriza vjere dovela je do krize obitelji, a u krizi se zaboravlja na prenošenje vjere djeci. Da bi se izbjegla vjerska ravnodušnost, Crkva treba svoje snage usmjerit na formiranje djelatnika koji

Ana Kaša

12

Sino

da o

obi

telj

iStudenci 53

Božić 2014.

će se posvetiti obiteljima Također je ista-knuto da se javila potreba posebnog progra-miranja pripreme za brak koje će biti usmje-reno prema istinskom iskustvu sudjelovanja u crkvenom životu.

Kad je riječ o obitelji, crkveni oci su svjesni u kakvom su izazovu brak i obitelj i njihovih stvarnosti kao što su rastavljeni, razvedeni nevjenčani, razvedeni ponovno vjenčani i jednoroditeljske obitelji. Zadaća je Crkve vratiti ljude na pravi put, a pravi put je u pomirenju i posredovanju onoga što Cr-kva može pomoći kroz osnivanje specijali-ziranih savjetovališta u biskupiji. Naglašava se da se posebna pozornost posveti jednoro-diteljskim obiteljima, a na poseban način da bi se pomoglo ženama koje na svojim leđi-ma imaju teret kuće i odgoja djece. (Usp. RS 47) Osim „vanjskih“ razloga koji negativno utječu na obitelj, često se zanemaruje onaj „unutarnji“, a to je mentalitet koji teži sma-njenju stvaranja života. Otvorenost životu je

bit bračne ljubavi. Na kraju ovoga poglavlja se kaže: „Pastoral i marijanska pobožnost su prikladno polazište za naviještanje Evanđe-lja obitelji.“ (RS 61)

Sinoda je samo prividno završena na 19. listopada jer će ona imati svoj nasta-vak i 2015. godine kao što se napominje u zaključku. Značajno je to da je ova sinoda završila na dan beatifikacije pape Pavla VI., koji je sam utemeljio sinodu 1965. godine. Sinoda o obitelji će biti prva koja će biti u dva dijela. Unatoč tome što su mnogi hr-vatski mediji izvještavali o zaokretu Crkve, posebice o pastoralu osoba homoseksualne orijentacije, do toga nije došlo jer nije izgla-sana točka koja govori o toj temi. Crkva će i dalje osluškivati situaciju u vezi s obitelji da bi lakše znala odgovoriti potrebama na sljedećoj sinodi.

Priredio Ljudevit Cikojević

Grgo Šakić

Branimir Udiljak

13

Dan

i kru

ha

Božić 2014.

Studenci 53

Dani kruha

Kruh naš svagdašnji daj nam danas – ovu rečenicu čitamo i molimo svaki put kada na usne stavimo Oče naš. Na-

izgled, ova rečenica izgleda jednostavno, međutim pred suvremenog čovjeka stavlja

puno veću odgovornost negoli je njegov odnos prema kruhu.

K ruh je hrana koja je čovjeku potreb-na svakodnevno i gotovo da čovjek ne može zamisliti jelo bez kruha.

Zato čovjek i moli Boga da nam da kruha da može živjeti. Unatoč molitvi taj isti čovjek razasipa kruh kad ga ima, a da mu na um ne padaju svi oni koji ga nemaju i umiru u toj neimaštini. Zar solidarnost svakog čovjeka, posebice nas kršćana, nije da damo kruha drugome u potrebi? Zar i oni ne mole: Kruh naš svagdašnji daj nam danas? Zar Bog od nas ne traži da damo kruha onima koji su u

potrebi? Da! Traži. Samo se čovjek zatvara u svoj egoizam i ne vidi drugoga, kao da je zaboravio što znači ljubav prema drugima, a svatko od nas može pridonijeti širenju ljuba-vi pomoću malih djela milosrđa.

Čovjek današnjice, osim što je izgubio sluh za drugoga, izgubio je sluh za samoga sebe jer je zaboravio na riječi zahvalnost i zahvaljivanje. Zaboravio je zahvaliti Bogu na svemu što mu pruža, posebice što je da-nas živ i što ima toliko potrebiti kruh koji mu daje život. Da čovjek ne bi potpuno za-boravio što znači zahvalnost, Crkva pred nas stavlja dan u kojem posebice zahva-ljujemo Bogu na plodovima zemlje. Ti nas plodovi drže na životu i bez Božje dobrote naš bi život bio bez perspektive. I zato ne smijemo biti kamena srca za drugoga, ali i za sebe da uvijek zahvaljujemo Bogu što je on dobar prema nama i unatoč tome što ga mi možemo zanijekati, On nas neće zanije-kati i vjeran ostaje.

Ljudevit Cikojević

14

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi

„zab

orav

ljen

i“ s

veci

Studenci 53

Božić 2014.

Hrvatska marijanska svetišta i njihovi „zaboravljeni“ sveciSvetište Majke Božje Molvarske Sv. Filomena – zaštitnica ljudi u bespomoćnim situacijama

D vadesetak kilometara od Koprivnice smjestile su se Molve, plinsko nala-zište s najmodernijim pogonom za

preradu plina u ovom dijelu Europe, koje proizvodi 30 % plina za potrebe Hrvatske.

Ime Molve dolazi od mlinova na rijeci Dravi i njenim pritocima. Iako se posrednim putem može saznati da su Molve postojale u 13. stoljeću, prvi put se pouzdano spominju 1330.

U 16. stoljeću selo Molve proživljava svoje najteže dane, zato što Turci, nakon pada Virovitice 1552. godine, prodiru i u središte Podravine i pritom uništavaju sva materijalna dobra, pale kuće i crkve, a lju-de odvode u ropstvo. U paničnom strahu ljudi bježe tražeći sigurnija prebivališta. U crkvi Blažene Djevice Marije nalazio se kip Majke Božje Molvarske koji je načinjen od lipovog drveta, a predstavlja Majku Božju s Djetetom. Kip je nastao oko 1470., a Mol-varci su ga dobili od redovnika iz samostana preko Drave. Kad su napuštali selo, zako-pali su kip u zemlju blizu kapelice vjerujući da će se ubrzo vratiti i opet ga iskopati. Ali njihovo progonstvo se odužilo tako da su oni koji su ga zakopali u progonstvu i umr-li. Kip je bio zaboravljen, a u međuvremenu naraslo raslinje sakrilo je mjesto na kojem je zakopan.

Prema legendi, vol gazde Škripelja svojim je rogom zaparao zemlju i iskopao Bogorodičin kip. Glas o čudesnom prona-lasku kipa ubrzo se proširio krajem, pa je narod već u 17. stoljeću počeo hodočastiti kipu i svetištu. Podravci rado dolaze svojoj Majci Božjoj i to ne samo pojedinačno već u velikim procesijama. Zapisano je da su vjernici đurđevačke i virovske župe 1806. godine, kada je među ljudima vladala kuga, učinili zavjet da će svake godine hodočasti-ti k Majci Božjoj u Molve iz zahvalnosti za primljene milosti.

Staru proštenjarsku župnu crkvu koja se spominje od 1501., srušio je oko 1890. godine župnik Blaž Tomašić. Imala je 3 oltara a bila je duga 25 i široka 8 metara. Da je kojim slučajem crkva bila sačuvana, predstavljala bi najstariju crkvu srednje Po-dravine. Uvidjevši grešku koju je počinio, na njezinom mjestu isti župnik sagradit će 1900. kapelu koja postoji i danas, a u njoj se tijekom godine čuva kip Majke Božje Molvarske. Svake godine kip se, u velikoj procesiji 15. kolovoza, na svetkovinu Veli-ke Gospe ili Velike Meše, donosi u župnu crkvu. Pet godina kasnije prezidana joj je sakristija, a na krovište postavljen kameni kip Majke Božje Lurdske. Sljedeće godine, 7. srpnja 1901., čudotvorni kip Majke Božje

15

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Božić 2014.

Studenci 53

Molvarske u svečanoj djevojačkoj procesiji prenesen je duž Marijanske ulice iz župne crkve u novosagrađenu kapelu, uz prisutnost 10 000 vjernika iz cijele Podravine, Zagre-ba, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Viro-vitice i susjednih mađarskih krajeva, što je zabilježio Katolički list od 25. srpnja 1901. godine. Ovisno o prigodi i dobu godine kip je obučen u odjeću prigodne boje. Haljine koje nose Majka Božija i Isus zavjetni su da-rovi vjernika i ima ih oko 20 komada.

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevi-ce Marije na nebo sagrađena je zahvaljujući nastojanjima generala Ignaca Čivića prema projektima arhitekta Franje Kleina. Riječ je o jednoj od najvećih i najreprezentativnijih crkava podignutih u Hrvatskoj u 19. stoljeću uopće. Najveći dio inventara crkve nastao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća za župni-ka Blaža Tomašića. Glavni oltar naručen je u Tirolu i izgrađen u radionicama čuvenog kipara Ferdinanda Stuflessera (St. Ulrich, 1855., Ortisei/St. Ulrich, 1926.) i dopre-mljen u Molve 1897. godine zajedno s četiri velika kipa sv. Lucije, sv. Barbare, sv. Roka i sv. Florijana.

Gradnja crkve započela je 1853. godi-ne, a završena je nakon gotovo 10 godina gradnje – crkva je blagoslovljena 9. stude-nog 1862. godine. Oslikana je s 26 freski čiji

autor je zagrebački slikar Antonini, a svoj posao završio je 1890. godine.

Osnova crkve je sagrađena u obliku latinskog križa s transeptom i izdvojenom polukružnom apsidom u kojoj je smješten

Kip Majke Božje Molvarske

Oltar s kipom Majke Božje Molvarske

Svod kapele Majke Božje Molvarske

Crkva Uznešenja Blažene Djevice Marije

16

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Studenci 53

Božić 2014.

glavni oltar. Uz glavni oltar u crkvi su po-stavljena četiri pobočna oltara, dva u glav-nom brodu i dva u transeptu.

Prostor crkve zadivljuje svojom veliči-nom i velebnim mjerama: duljina iznosi 43 metra, visina 15 metara, širina transepta 27 metara, dok je visina zvonika 45 metara. S obzirom na činjenicu da je sagrađena u mje-stu koje je u vrijeme izgradnje brojilo samo 140 kuća, molvarska župna crkva predstav-lja izuzetan graditeljski poduhvat.

Kraj slike Majke Božje na nebo uzne-sene, na glavnom oltaru, postavljeni su kra-sni kipovi sv. Josipa i sv. Ivana krstitelja te kipovi sv. Ćirila i sv. Metoda. Na vrhu oltara nad slikom Marije na nebo uzete postavljen je velik križ s tijelom Spasitelja, ispod ko-jeg stoji njegova Žalosna Majka Marija i sv. Ivan apostol.

U pokrajnjoj lađi prema istočnom izla-zu nalazi se oltar sv. Nikole, a iznad samog

Glavni oltar Orgulje

Oltar sv. Nikole

17

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Božić 2014.

Studenci 53

oltara prikazano je uskrsnuće Isusovo. Na svodu se vide slike Isus iscjeljuje slijepca od rođenja i Isusova besjeda na gori. Iznad pokrajnjih vrata naslikana je slika Posljed-nja večera. Uz kip sv. Nikole nalaze se još dva kipa – sv. Valentina i sv. Katarine. Ispod menze toga oltara nalazi se kip presvetoga tijela Isusova u ležećem položaju, koje ujed-no služi kao Isusov grob. Iznad svetohra-ništa oltara nalazi se slika koja predstavlja Janje Božje.

U pokrajnjoj lađi prema zapadnom izlazu nalazi se oltar sv. Antuna Padovan-skog. Nad samim oltarom prikazano je uza-šašće Gospodinovo na nebo. Na svodu se vide slike Isus uskrisuje Jairovu kćer i Žena Kananajka pred Isusom. Iznad pokrajnjih vrata naslikana je slika Isus na večeri kod farizeja Šimuna. Uz kip sv. Antuna nalaze se još dva kipa – sv. Izidora seljaka i sv. Notburge. Ispod menze tog oltara postav-ljen je kip sv. Filomene u ležećem stavu.

Ispod svetohraništa oltara nalazi se slika koja predstavlja nebeskog Pelikana. Desno do oltara nalazi se kipić sv. Franje Asiškoga.

U glavnoj lađi, na zapadnoj strani, oltar je Srca Isusova. Uz kip Srca Isusova smje-štena su još dva kipa. Lijevo je kip sv. Doro-teje, a desno kip sv. Terezije od djeteta Isusa i Božjeg Lica. Iznad kipa Srca Isusova nala-zi se mali kip sv. Franje Ksaverskog. Desno u glavnoj lađi nalazi se oltar Gospe Lurd-ske. Na oltaru su smještena još dva kipa. Lijevo je kip sv. Šimuna apostola, a desno kip sv. Jude Tadeja apostola. Ispod pećine i kipa Gospe Lurdske smješten je mali kip sv. Ivana Nepomuka. Iznad glavnog ulaza, u središnjoj lađi nalazi se kor za pjevače s orguljama, koje su izrađene za vrijeme 1. svjetskog rata. Orgulje imaju 17 registara. Na pročelju kora naslikane su slike koje predstavljaju presvetu euharistiju. U sredi-ni je Janje Božje, desno Križ i sulica s pro-bodenim Isusovim srcem, a lijevo Presveti

Oltar sv. Ante Padovanskog

18

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Studenci 53

Božić 2014.

Oltarski Sakrament s križem, štolom, knji-gom i novim plodovima, što su simboli kr-šćanskog ufanja, vjere i ljubavi.

Sveta Filomena u MolvamaŠtovanje sv. Filomene počelo je u 19.

stoljeću, nakon što su arheološkim istraživa-njima pronašli njen grob, 25. svibnja 1802. u katakombama sv. Priscile u Rimu. Uz nje-ne posmrtne ostatke bile su tri glinene plo-čice s epitafom ispisanim crvenim slovima. Pronađena je i razbijena bočica s tamnim prahom nalik na krv.

Na drugoj glinenoj pločici bio je ure-zan palmin list, što je pored bočice s krvi, znak kojim se označava grob mučenika. Na prvoj pločici pisalo je „lumena”, na drugoj „pax“ te na trećoj „cum fi”. Antički je obi-čaj bio da se natpis započne od druge ploče. Prema tome, pisalo je „pax tecum filumena” što na latinskom jeziku znači - „mir s tobom Filumena”. Od pronalaska 1802. do 1805. relikvije su čuvane u Rimu, u jednoj dvo-rani, gdje su bile relikvije i drugih svetaca i mučenika.

Prijenos relikvija

Don Francesco de Lucia, obrazovani i pobožni svećenik, želio je za kapelu u svom rodnom mjestu relikvije nekog sveca. U srpnju 1805. spontano je između mnogih re-likvija izabrao relikvije sv. Filomene. Prije prijenosa relikvija dao je izraditi u Napulju

Oltar Srca Isusova Oltar Gospe Lurdske

19

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Božić 2014.

Studenci 53

voštanu figuru sv. Filomene. Gospođa, koja je izradila figuru, ozdravila je od teške bo-lesti i svjedočila o čudesnom mirisu koji je ispunio njenu kuću pri susretu s relikvijama. Don Francesco je želio skromni prijenos, no bilo je drugačije, narod je u velikom broju sudjelovao u svečanoj procesiji. Relikvije su unijete u crkvu Majke Milosti u Mugna-nu del Cardinale (na slici) kod Napulja 10. kolovoza 1805. Sljedećega dana slavila se svečana sveta misa. Istoga dana ozdravio je bolesnik koji se obratio sv. Filomeni.

MučeništvoO životu sv. Filomene nije se znalo

gotovo ništa. Troje ljudi iz različitih dije-lova svijeta (svećenik, časna sestra i umjet-nik), koji su štovali sv. Filomenu neovisno o drugima, dobili su vrlo slična ukazanja o životu i mučeništvu sv. Filomene. Prema njihovim svjedočenjima Filomena je grčka princeza iz Nikomedije. Njeni roditelji, koji su članovi grčke kraljevske kuće, dugo vre-mena nisu mogli imati djecu. Molili su se poganskim bogovima da dobiju dijete. Kra-ljevski liječnik Publije poručio im je da se mole kršćanskom Bogu i da će im se tako

ispuniti želja. Tako se i dogodilo, te su prešli na kršćanstvo. Uskoro im se rodila djevojči-ca koju su nazvali Filomena. Odgojili su je u kršćanskom duhu. Kada je imala 13 godina, rimski car Dioklecijan pozvao je njene ro-ditelje u Rim jer je želio pripojiti Rimskom Carstvu njihov polis. Dioklecijan se zalju-bio u Filomenu zbog njene tjelesne ljepote i lijepog ponašanja i želio ju je oženiti nudeći njenim roditeljima veliko bogatstvo i slo-bodu njihove države, ako pristanu. Pristali su, ali Filomena je odbila jer se prije toga zavjetovala na djevičanstvo Isusu Kristu. Usprkos učestalim nagovaranjima Filomena nije promijenila mišljenje, poslana je u ta-mnicu gdje je čekala pogubljenje. Tamo joj se ukazala Djevica Marija i poručila joj da izdrži patnje jer je čeka vječni život. Nakon više od mjesec dana u tamnici pokušali su je pogubiti, ali im je tek nakon nekoliko poku-šaja to i uspjelo jer su se događala čuda koja su sprečavala njeno pogubljenje.

ŠtovanjeNarod je počeo štovati Filomenu i mo-

liti je za zagovor. Blažena Pauline Jaricot, mlada Francuskinja, tvrdila je da je ozdra-vila od bolesti srca zbog Filomene. Sv. Ivan Maria Vianney, francuski svećenik, mnoga ozdravljenja pripisao je Filomeni. Otac Da-mien, koji je brinuo o gubavcima, posvetio je kapelicu Filomeni nakon više ozdravlje-nja. Franjevac, sluga Božji, Andrés García Acosta iz Čilea jako je štovao Filomenu, posvetio joj je oltar te je po njoj nazvana i ulica uz svetište. Bilo je još mnogo čuda ve-zanih uz Filomenu, pa je papa Grgur XVI. dozvolio da se Filomena slavi kao svetica i ustanovio je blagdan 9. rujna.

Od 1961. sv. Filomena više nije u litur-gijskom kalendaru svetaca zbog reorganiza-cije liturgije, ali se i dalje smatra sveticom. U Italiji se brzo širilo štovanje ove svetice. U Mugnanu del Cardinale nalazi se svetište sv. Filomene gdje su prenijete njezine relikvije

20

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Studenci 53

Božić 2014.

1805. U Dalmaciji postoji više bratovština svete Filomene. U Molvama, u crkvi Uzne-senja Blažene Djevice Marije na nebo, nalazi se jedini kip sv. Filomene u Hrvatskoj.

Molvanski župnik fra Ivan Poleto pro-našao ga je 2007. zazidanoga ispod pokraj-njeg oltara sv. Antuna. Organizirano je prvo hodočašće 26. siječnja 2008. na dan kada se vjeruje da joj je rođendan.

Kip sv. Filomene u Molvama

Kip sv. Filomene u ležećem stavu po-stavljen je ispod menze oltara sv. Antuna. U svetohraništu ispod kipa čuvaju se moći sv. Antuna. Moći sv. Filomene koje je crkva dobila, otuđene su tijekom provale u crkvu.

Sv. Filomena zaštitnica je posebno či-stoće i djevičanstva, upravo rođene djece, mladih, napose malih i velikih djevojčica, mladih bračnih parova, tješiteljica žalosnih i uhićenih, utjeha i olakšanje bolesnicima i patnicima, pomoćnica siromašnih i siročadi, pomoćnica studentima i svima što pristupaju ispitima, pomoćnica majki za potrebe njiho-ve djece, pomoćnica nerotkinja da postanu majke, velika zagovornica da ljudi više ljube Isusa i Mariju.

Molitva u čast sv. Filomeni

O sveta Filomeno, ljubljena kćeri Ne-beske Kraljice, majka se tvoja raduje ljepoti tvojoj; hvali se milošću snage svoje i veseli

se palmama i vijencima koje ti, natječući se, nude svi narodi!

O sveta Filomeno, narodi ti kliču zbog tvojih stalnih dobročinstava i tvog ime-na koje oživljuje u dušama najslađu nadu. Ljubljena svetice, pokaži svoju moć i dođi nam u pomoć. O plemenita djevice i hrabra mučenice, učini osobito to da dok razmišlja-mo o otajstvima vjere poput tebe, ostanemo vjerni Isusu Kristu. Amen.

(Molitvu sastavila blažena Paolina Filomena Jasricot.)

Molitva krunice svete Filomene

Krunica sv. Filomene ima 13 zrnaca, obično crvene boje, koja predstavljaju 13 godina mučeničkog života svetice. Krunica ima i 3 bijela zrnca koja predstavljaju njenu čistoću i neoskvrnjenost.

Na samom početku krunice sv. Filome-ne moli se:

Pozdravljam te, sveta Filomeno, draga moja zaštitnice, budi moja zastupnica kod svog Božanskog Zaručnika. Molim te zauzmi se za mene, sada i na času smrti moje. Amen.

21

Hrv

atsk

a m

arij

ansk

a sv

etiš

ta i

njih

ovi „

zabo

ravl

jeni

“ sv

eci

Božić 2014.

Studenci 53

Na križu ili medaljici se moli Vjerova-nje da bismo dobili dar vjere.

Na 13 zrnaca se moli Zdravo Marija i zaziv Sv. Filomeno, moli za nas. Na tri bije-la zrnca se moli Očenaš.

Na medaljici se moli sljedeće: Zdravo, slavna sveta Filomeno, koja si hrabro pro-lila krv za Krista, blagoslivljam Gospodina za sve milosti koje ti je darovao za života, a posebno na času smrti. Hvalim i slavim Gospodina za čast i moć kojom te okrunio i molim te, izmoli mi milost od Boga. Amen.

Iz molitvenika Svete FILOMENE: Izdavač Bra-tovština Svete Filomene, 21256 Cista Provo/Hrvatska/ i Santuario di Santa Filomena, 83027 Mugnano del Avellino, Italia

Ulje sv. FilomenePrilikom prijenosa relikvija sv. Filo-

mene u Mugnano (Italija) neka je žena iz Avelle, puna vjere u Božju svemoć, umočila jedan prst u ulje svjetiljke koja je plamtjela ispred svetičinog oltara. Ulje žena prinese kapcima svoje slijepe kćerkice kojoj se od-mah povrati vid na čuđenje svih prisutnih. Od toga vremena ulje se iz svjetiljke sv. Filomene smatra čudesnim lijekom za sve vrste bolesti. Milosti postignute ovim sred-stvom nikada ne prestaju.

Pobožnost triju vjerovanja - MOLITVA SVETOJ FILOMENI

(Napisala sestra Lujza od Isusa kako joj je priopćila sveta

Filomena.)

1. Pozdravljam te, Filomeno, djevice i mučenice Isusa Krista, i zaklinjem te da moliš Boga za pravedne kako bi se očuvali u svojoj pravednost i rasli svakodnevno u kreposti. Vjerujem u Boga…

2. Pozdravljam te, Filomeno, djevice i mučenice Isusa Krista, i zaklinjem te da moliš Boga za grešnike kako bi se obratili i živjeli u milosti. Vjerujem u Boga…

3. Pozdravljam te, Filomeno, djevice i mučenice Isusa Krista, i zaklinjem te da moliš Boga za nevjerne kako bi pri-stupili pravoj crkvi i služili Gospodinu u Duhu i Istini. Vjerujem u Boga…. Slava Ocu… (kao zahvala na milosti-ma ovoj velikoj junakinji evanđelja)

4. Zdravo Kraljice,... (Žalosnoj Djevici Mariji kao zahvala na čudesnoj snazi koju je sveta Filomena dobila u broj-nim i okrutnim mučenjima.)

Bratovština sv. Filomene za Hrvatsku Cista Provo b.b. 21256 Cista Provo e-mail: mirela8@gmail.com Mob. 091-3085670

Ukoliko želite nabaviti nabožne pred-mete za privatnu pobožnost (sličice s pri-godnim molitvama), molitvenik, krunice, svijeće, možete se obratiti na Župni ured, Virovska 21, 48327 MOLVE, info@zupa-molve.com; 048/892-103

Mira Babić

22

“Na

slob

odu

poz

vani

!”Studenci 53

Božić 2014.

“Na slobodu pozvani!”„Na slobodu pozvani!“ – pod ovim geslom održao se susret mla-dih u Dubrovniku 26. i 27. travnja 2014. godine. Domaćin ovoga susreta je bio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Susretu je prisustvovalo 35 000 mladih, tj. onih od 16 do 30 godina i ovaj susret u Dubrovniku bio je najbrojniji od 9 dosad održanih susreta.

P ripreme za susret započele su 2012. god. kad je biskup Mate od sisačkog biskupa primio križ susreta hrvat-

ske katoličke mladeži. Službeno otvaranje susreta bilo je u subotu 26. travnja. Unatoč tome što je kiša neumorno padala, a i ne-ispavanost onih koji su putovali iz daljih mjesta, nije mogla pokvariti raspoloženje mladih. Sam biskup na otvaranju nije zabo-ravio spomenuti križ koji je dobio kao znak da Dubrovačka biskupija na čelu s Dubrov-nikom ima čast pripremiti susret. Tako je bi-skup na otvaranju poručio mladima: „Prije dvije godine preuzeli smo križ u Sisku. Ali pokazalo se da taj križ nije križ nego bla-goslov. A taj naš blagoslov ste zapravo vi, naši mladi – dobro došli! Pozdravljamo vas u zidinama starog Dubrovnika, a kad se vra-tite kući, pričajte svima o slobodi u Isusu Kristu.“

Nakon otvaranja susreta mladih mladi su mogli na više lokacija uživati i sudjelo-vati u programu koji je trajao do 14 sati. Na-kon toga mladi su se ponovno skupili ispred katedrale. Tada se iznio križ iz crkve i izno-šenjem križa krenula je povorka od Straduna

do Gruža gdje je u 17 sati dubrovački biskup mons. Mate Uzinić započeo sa slavljem sve-te mise pred trideset pet tisuća mladih. Osim domaćina biskupa Mate Uzinića u koncele-braciji su još prisustvovali apostolski nuncij Alessandra D’Errica, tri nadbiskupa: mons. Želimir Puljić, mons. Marin Barišć i mons. Đuro Hranić, 13 biskupa i 500 svećenika. U gruškoj luci, upravo na istom mjestu, papa Ivan Pavao II. je slavio svetu misu na ko-joj je proglasio blaženicom Mariju Propetog Petković.

Na početku svoje propovijedi biskup je zahvalio svima koji su pomogli oko susreta. U nastavku je biskup prokomentirao anke-tu zašto mladi idu na susret u Dubrovnik i zašto je velika većina onih koji žele upo-znati svoju vjeru. Biskup za to kaže: „Ispred mene stoji hrvatska katolička mladež koja želi da je se i prepozna kao hrvatsku katolič-ku mladež i ja vas kao takve prepoznajem, ja vam kao takvima govorim: Dobro došli!“ U propovijedi je biskup naglasio da je Krist onaj koji nas poziva na slobodu. Ipak slobo-da ima svoje granice u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Bog nas je stvorio kao slobodna

23

“Na

slob

odu

pozv

ani!

”

Božić 2014.

Studenci 53

bića i ne želi da budemo robovi i Bog nas ljubi ne prisiljavajući nas ni na šta.

Biskup poziva mlade da moraju ljubiti same sebe i da se moraju cijeniti. Da mo-raju cijeniti svoje dostojanstvo jer „ti takav kakav jesi, zaslužuješ najvišu pažnju koju ti Bog može dati i dao ti ju je u Isusu Kristu“. Svaki pojedinac mora se truditi da shvati svoje dostojanstvo. Osim uvažavanja svojeg dostojanstva poziva ih da se aktivno uključe u život Crkve. Mladi trebaju Crkvu, a Cr-kva treba mlade. Uzajamnim radom Crkva se izgrađuje. Mladi nisu pozvani samo da se uključe u život Crkve već su pozvani da se uključe i u društveni život. I na kraju svoje propovijedi biskup je pozvao mlade da ču-vaju prirodu i kulturnu baštinu, jer imamo najljepšu zemlju na svijetu i trebamo je ču-vati sa svim njezinim prirodnim bogatstvi-ma. Sačuvat ćemo je ako se budemo brinuli, a najvažnije ako ne budemo prodavali. No-vac nas, naglašava biskup, čini robovima, a mi to nismo kao što nismo ni roba koja se

prodaje. Svoju propovijed biskup je završio rečenicom koju je izrekao Ivan Pavao II. u Gružu mladima: „Blagoslivljam vas mlade i kažem vam: Hrabro!“ Na kraju svečanog misnog slavlja mladi su oduševljenim pokli-cima pozdravili najavu Vukovara kao mje-sta sljedećeg SHKM-a 2017. godine.

Poslije euharistijskog slavlja mladi su se uputili prema svojim odredištima koja su se nalazila po cijeloj biskupiji. Za one koji su ostali u Dubrovniku, priređen je prigodni program na Stradunu, a program je obilje-žen Ivanom Pavlom II. koji se proglašavao 27. IV. svetim.

U nedjelju 27. IV. mladi su sudjelovali na misama u župama koje su ih u gostili. Na tim euharistijskim slavljima mladi su animi-rali službu Božju. Susret mladih je završio poslije okrepe koju je svaka zajednica pri-premila. Na oproštaju se mogla čuti poruka: Vidimo se u Vukovaru!

Ljudevit Cikojević

Radosti, naša lipa mladosti

24

Iz ž

upne

kro

nike

Studenci 53

Božić 2014.

Iz župne kronike2013. godina Gospodnja

(događaji poslije izlaska 52. broja lista Studenci)

28. 11. Referendum „U ime obitelji“. Na svetoj misi svi župljani molili za uspjeh.2. 12. Prva nedjelja došašća. Župni zbor, mladi iz župe i ministranti predvođeni vje-roučiteljem Ljudevitom animirali misno slavlje.6. 12. Proslavljen blagdan sv. Nikole. Žu-pnik darovao djecu, a sada već tradicionalna svečana priredba održana u školi. Župnik posjetio školu i školarce, a u školi kao i uvi-jek ugodna i prijateljska atmosfera.

17. 12. Božićna ispovijed u župi. Na ispo-vijedi veliki broj vjernika i u prijepodnev-nim i poslijepodnevnim satima. Župniku pripomogli u ispovijedanju župnici okolnih župa.20. 12. U postavljanju jaslica i božićnih jelki i u crkvi sv. Ilije i u kapeli sv. Roka Podgredom sudjelovali mladi i roditelji iz župe. Jaslice iznimno lijepe i dojmljive za-hvaljujući Marijani, Blaženki, Luciji, Sanji i Zvonku. Župnik oduševljen njihovom pre-danošću i trudom. Neka ih Bog blagoslovi! (Više u prilogu)23. 12. Ispovijed bolesnika u župi. Za žu-pnika posebno dojmljivi trenutci. Bogu hva-la, svi su u svojim obiteljima.

Zvizda i snigu prkosi

25

Iz ž

upne

kro

nike

Božić 2014.

Studenci 53

25. 12. Misa ponoćka svečana i dostojan-stvena kao i svake godine. Zbor prije mise održao mali koncert kao uvod u misno slav-lje. Na misi veliki broj mladih ne samo iz naše već i iz okolnih župa. Župniku poma-gao domorodac fra Ivica Udovičić, koji mu je uvijek pri ruci. (Više u prilogu)26. 12. Sveti Stjepan. U neka davna vre-mena još jedan od brojnih derneka na Stu-dencima. No i sada iznimno velik broj vjer-nika na slavljenju svetih misa i u kapeli sv. Roka i u crkvi sv. Ilije.27. 12. Po običaju sv. misa u kapelici Pod-gredom. Kapelica dupkom puna, a ono što iznenađuje i raduje župnika veliki broj slav-ljenika imendana! Bilo im blagoslovljeno! Započeo je blagoslov obitelji u našoj župi. Župniku pomagali ministranti i Ljudevit Cikojević. Pri blagoslovu nazočni svi čla-novi obitelji koji su župnika dočekali srdač-no i s poštovanjem na čemu od srca svima zahvaljujem.

2014. godina Gospodnja

31. 12. U predvečerje slavljena misa za-hvalnica za proteklu godinu. Nakon sv. mise pročitana statistika za 2013. godinu te izvje-šće o materijalnim aktivnostima u župi kao i potrebe za iduću godinu. Na misi nazočan priličan broj mladih i roditelja.6. 1. Bogojavljenje. Blagoslov vode i sveta misa u 10.30. Veliki broj vjernika sudjelo-vao u molitvi.12. 1. Krštenje Gospodinovo. Završetak božićnog vremena.25. 1. Prvi snijeg. Župljani kažu da otkad je župnik na Studencima nema velike zime pa je i snijeg rijetkost. Prošle se zime zadr-žao samo dva dana. Nadati se da će i ove godine biti tako.2. 2. Svijećnica. Misa u 10.30. Blagoslov svijeća.5. 2. Blagoslov župne kuće. Nazočili sveće-nici iz imotskog samostana i župa. Župniku

Fratri Imotskog dekanata sudjeluju u blagoslovu

Blagoslov župne kuće

26

Iz ž

upne

kro

nike

Studenci 53

Božić 2014.

27

Iz ž

upne

kro

nike

Božić 2014.

Studenci 53

pomagali Stipe, Anđelka, Ivana i Zvonko. Bilo svima na radost.9. 2. Preko svete mise župnik obavio „grli-čanje“. Ovoj se pobožnosti Studenčani rado odazivlju. (Više u prilogu) Tijekom proteklog razdoblja župljani se uključili u akciju priku-pljanja sredstava za gradnju crkve Gospe Ve-likog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu.12. 2. Prvi samostanski kapitul. U 10 sati u samostanskoj kapeli molitva srednjeg časa, a nakon toga razmatranje koje je održao fra Jakov Udovičić. U 11 sati sjednica. Posebno se raspravljalo o pastoralu u župama samo-stanskog okružja, a uz to su se dogovarale i obveze u predstojećoj korizmi.2. 3. U župu se vratio don Jakov Cikoje-vić. Župljani i župnik ne kriju radost.(Više u prilogu)5. 3. Pepelnica, početak korizme. Misa i blagoslov pepela u crkvi u 10.30.29. 3. Korizmena duhovna obnova za uče-nike osmih razreda u Franjevačkom samo-stanu u Imotskom. U obnovi su sudjelovali i naši osmaši. Susret počeo u 15 sati prigod-nom svetom misom koju je predvodio fra Vinko Gudelj, župnik Prološca. U 16 sati održan je drugi dio programa u samostan-skoj dvorani. Uvodnu je molitvu pripremila s. Filipa Smoljo, a zatim je predavanje o od-goju savjesti održao fra Kristian Stipanović. U organizaciji odlaska pomogli Miljkovi i Ljudevit. Od srca im hvala!

30. 3. Križni put za mlade. Uz župnika sudjelovali mladi, djeca i roditelji iz naše župe. Križonoša Zdravko Šakić. Križni je put predvodio fra Zoran Kutleša, samo-stanski i župni vikar Imotskog, a animirao fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan i župnik. Na kraju križnog puta fra Zoran je blagoslovio mlade i obitelji Imotske krajine.5. 4. Župnika nakon vjeronauka, kao i obično, posjetili mladi i krizmanici. Pomo-gli u pripremanju za Veliki tjedan. Hvala im od srca!10. 4. Uskrsna ispovijed za župljane. Sve-ćenici okolnih župa na ispomoći. I prije i po-slijepodne nazočan velik broj vjernika.11. 4. Započela Uskrsna ispovijed za stare i nemoćne u župi.12. 4. Župnika posjetili roditelji ministra-nata i mladi iz STUD-e te pomogli u uređi-vanju okoliša i pripremanju za procesiju Ve-likog petka. Bog ih blagoslovio u njihovom maru za župu.13. 4. Cvjetnica. Euharistijska slavlja u 9 i 10.30 sati. Tradicionalno nazočan velik broj vjernika. U svetoj je misi po običaju sveča-no ispjevana Muka. Pripovjedača je pjevao Mario Cikojević, Isusove riječi župnik, a ostale uloge članovi zbora pod ravnanjem Ante Babića.17. 4. Na Veliki četvrtak misom veče-re Gospodnje u 18 sati u župi je počela

Molitva na osmoj postaji Mnoštvo mladih i naš križonoša Zdravko Šakić

28

Iz ž

upne

kro

nike

Studenci 53

Božić 2014.

proslava najvećeg otajstva naše vjere – Isu-sove muke, smrti i uskrsnuća. Župniku po-magao fra Ivica Udovičić. Nakon homilije obavljen je obred pranja nogu „apostolima“. U Studencima po običaju sudjeluje veliki broj mladih. Poslije svete mise „apostoli“ kod župnika Podgredom. (Više u prilogu)18. 4. Veliki petak. Obredima Velikog petka proslavili smo Isusovu otkupiteljsku muku i smrt. Obrede predvodio župnik, a pomagao fra Ivica. Tradicionalno obavljen Križni put od kapele sv. Roka Podgredom do crkve. Križonoše mladi. Ove godine ve-liki broj prijavljenih kao i ranijih godina. Kontala se studenačka Muka. Postaje uređi-vali mladi i djeca. Obredi u crkvi započeli molitvom u šutnji, nakon čega je održana služba riječi, a središnji dio Muka po Ivanu. Zbor skladno i uvježbano otpjevao uloge i zborske dionice, a voditelj Mario ulogu pri-povjedača. Osim župljana prisutni i vjernici iz okolnih župa. (Više u prilogu)19. 4. Velika subota. Vazmeno bdijenje za-počeli smo s blagoslovom ognja ispred cr-kve u 20 h. Misno slavlje animirali mladi iz župe. Prisutan velik broj vjernika iz naše, a i iz okolnih prekograničnih župa. Nakon mise obavljen je blagoslov uskrsnih jela. (Više u prilogu)20. 4. Uskrs – najveći kršćanski blagdan. Svete mise u 9 i 10.30 sati.1. 5. Početak svibanjske pobožnosti. Moli-tvu krunice predvode mladi i djeca.21. 5. Župnik na susretu u Vepricu s o. nadbiskupom.29. 5. Uzašaće Gospodinovo. Zbog lo-šeg vremena misa u crkvi, a ne na Jovi kao obično.31. 5. Zbog školskih obveza ministranti nisu mogli sudjelovati na susretu u Imot-skom. Završetak svibanjske pobožnosti. Sveta misa i blagoslov obitelji.25. 5. Krizma. (Više u prilogu)

1. 6. Sveta misa i blagoslov vozila i vozača kod kapele sv. Nikole u Dvorinama. Velik broj svijeta ne samo sa Studenaca već i su-sjednih Subašića, Vinice, Podjarma, Babića. Lijep običaj koji poštuju i iseljeni sa Stude-naca pa dolaze iz Makarske, Splita, Omiša itd. (Više u prilogu)4. 6. Kapitul imotskog samostanskog okružja. U 10 sati molitva srednjeg časa, a zatim razmatranje koje je održao fra Ivan Vuletić, župni vikar iz Imotskog. U 11 sati sjednica na kojoj je uz osvrte i izvješća o prošlom razdoblju dogovoren slijed prosla-va po župama samostanskog okružja u slje-dećim mjesecima.7. 6. U Imotskom održan susret invalida, bolesnika i osoba s posebnim potrebama iz Splita, Makarske, Otoka kod Sinja, Trogi-ra, Vrlike i Imotskog. Euharistijsko slavlje predvodio fra Zoran Kutleša uz koncele-braciju don Pavla Banića, župnika župe sv. Marka u Makarskoj. Studenčani s osobitom pažnjom i poštovanjem sudjeluju i prate rad Udruge invalida iz Imotskog zahvaljujući vrijednom predsjedniku-voditelju Josipu Biliću Pavlinoviću.13. 6. Blagdan sv. Ante. Svečana sve-ta misa, procesija i blagoslov djece u 18 sati. Misu animirali mladi iz župe. Župnik obaviješten o preminuću don Ivana Bilića. Don Ivan je uvijek župniku i župljanima bio pri ruci - nesebični humanitarac. (Više u prilogu)16. 6. Sprovod don Ivana Bilića. (Više u prilogu)18. 6. Dekanatski sastanak za svećenike Imotskog dekanata u Franjevačkom samo-stanu u Imotskom. Sastanak počeo u 10 sati molitvom srednjeg časa i razmatranjem, koje je održao prof. dr. Ante Mateljan. U 11 sati počela sjednica na kojoj je don Ante održao predavanje „Pravo-tvorenje i krivo-tvorenje vjere“. Nakon predavanja primili smo obavijesti za iduće razdoblje.

29

Iz ž

upne

kro

nike

Božić 2014.

Studenci 53

Hodočasnici u Sinj u fra Anđelovom zagrljaju

19. 6. Blagdan Tijelova. Svečana sveta misa i procesija u 10.30. Misu animirali roditelji s djecom. Djeca pratila Presveto s laticama cvijeća.22. 6. Ljetni raspored svetih misa u 9 i 10.30 sati.29. 6. Župnik na proslavi stogodišnjice po-svete crkve u Cisti Provi.11. 7. Župnik na sprovodu fra Vjeke Vrčića u Imotskom.14. 7. Počele pripreme na obnovi krovišta župne kuće. Crijep potpuno dotrajao. Akciji se odazvali brojni Studenčani. (Više u prilogu)16. 7. Župnik na proslavi Gospe Karmel-ske u Runoviću. Počele pripreme za pro-slavu Sv. Ilije. Kod župne kuće uređenje organizirali mladi i zboraši, a pomogli kao i uvijek dobri i dragi susjedi.19. 7. Sveta misa i ispovijed – priprava za Sv. Iliju. Nakon mise Treći susret klapa Dal-matinske zagore - manifestacija, koje se ne bi posramila ni veća gradska središta. Izvrsna or-ganizacija Udruge STUDA. (Više u prilogu)20. 7. Proslava zaštitnika Župe sv. Ilije. Na misi nazočan veliki broj Studenčana, mješta-na okolnih župa i gostiju. U koncelebraciji

svećenici okolnih župa, a sv. misu predvodi i propovijeda don Jakov Cikojević. Sveće-nici i gosti na objedu kod župnika. Poslije-podne izveden bogat kulturno-umjetnički program. Sve prošlo mirno i dostojanstveno. (Više u prilogu)23. 7. Župnika posjetili Ivan Alduk, vo-ditelj Konzervatosrkog odjela u Imotskom, Katarina Cvitanić, arheologinja, i Zvonko Babić. Razgledali kapelicu sv. Roka, crkve-no posuđe i svijećnjake te evidentirali natpis na kamenim stepenicama pisan bosančicom. Druženje bilo ugodno i poučno.30. 7. Hodočasnički dan Župe sv. Ilije - Studenci u prigodi devetnice Gospi od An-đela. Misu predslavio don Tomislav Čubelić, a sudjelovao naš zbor, čitači i ministranti. Poslije mise druženje i zakuska u samostan-skom vrtu. Sve organizirao ambiciozni fra Kristian Stipanović. (Više u prilogu)2. 8. Proslava Gospe Anđela u Imotskom. U slavlju sudjelovao naš zbor kao dio velikog zbora sastavljenog od pjevača iz župa imot-skog samostanskog okružja. (Više u prilogu)9. 8. Tradicionalno hodočašće Gospi Sinjskoj. U 18 sati molitva i blagoslov hodočasnika.

30

Iz ž

upne

kro

nike

Studenci 53

Božić 2014.

14. 8. Kod župne kuće okupio se veliki broj mladih koji su pomogli župniku u uređenju kapelice sv. Roka i okoliša. Sve proteklo u radosnoj atmosferi.15. 8. Proslava Velike Gospe u Prološcu. U našoj crkvi sveta misa u 18 sati. Nazočan velik broj vjernika. Mladi tradicionalno ho-dočastili u jutarnjim satima.16. 8. Proslava Sv. Roka. Ove godine svečanije nego obično. Sveta misa prema želji mladih u poslijepodnevnim satima, a predvodi je fra Ivan Vuletić, župni vikar u Imotskom. U koncelebraciji sudjelovali do-morodac fra Ante Tonko Bilić, koji redovi-to u ljetnom razdoblju pomogne župniku, i sada već prijatelj Studenčana pater Diethard Ziels. Na misi pjevala klapa Sv. Nikola iz Metkovića. Poslije druženje ispod drev-nog oraha. Odavno se Podgredom ne okupi

Pod budnim Markovim okom i drinjak je ukras

ovoliko svijeta. I župnik i mještani nisu krili oduševljenje! (Više u prilogu)8. 9. Započela nova školska godina. Sveta misa, ispovijed i blagoslov djece, učitelja i roditelja. Poslijepodne proslava Male Gos-pe. Sveta misa u poslijepodnevnim satima kod Bekavčeve kapele prvi put nije održa-na zbog nevremena već u crkvi. Velik broj vjernika ne samo iz Studenaca već i Dra-guna, Metera, Lažeta i tradiconalno obitelji Bekavaca, koje su odselile u Imotski. Lijep običaj! Župnika obavijestili o smrti Tome Bilića Kovačevića – dobrog čovjeka i u Stu-dencima omiljenog učitelja!10. 9. Održan je Prvi kapitul imotskoga samostanskoga okružja u novoj pastoralnoj-vjeronaučnoj godini. Prigodno razmatranje održao je fra Frano Laco, župnik Zmijava-ca. Na sjednici, koja je održana u 11 sati,

31

Iz ž

upne

kro

nike

Božić 2014.

Studenci 53

dogovorena je proslava Sv. Franje te ostale pastoralne i bratske obveze.13. 9. Početak župnog vjeronauka. Župni-ku vrijedno pomaže Ljudevit Cikojević, koji vodi i grupu ministranata.21. 9. Župnik na sv. misi u Imotskom za pobijene fratre Provincije u Drugom svjet-skom ratu i poraću.1. 10. Početak listopadskih pobožnosti u 16.30 sati. Krunicu predmole učenici.3. 10. Župnik sudjelovao na obredu premi-nuća sv. Franje u Imotskom.4. 10. Svečano proslavljena svetkovina sv. Franje Asiškog, zaštitnika imotske župe.19. 10. Molitva i razmatranja o misijama. Blagoslov studenata u prigodi početka aka-demske godine. Bogu hvala na Studencima je velik broj studenata koji su aktivni u žu-pnim događanjima.20. 10. Svečana proslavljen Dan kruha i plodova u školi. Župnik udijelio blagoslov.21. 10. U crkvi Gospe od Zdravlja održan susret studenata Imotske krajine koji stu-diraju na splitskom sveučilištu. U 19 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Kristian Stipanović, a studente među kojima su bili i naši studenački studenti pozdra-vio je župnik Gospe od Zdravlja fra Ante Udovičić.25. 10. Župnika posjetili mladi s Kašina Okrajka zajedno sa s. Perpetuom. Pomogli u uređenju župne kuće i kapelice.1. 11. Blagdan Svih svetih svečano pro-slavljen misama u kapelici sv. Roka i u cr-kvi. Poslijepodne u 15 sati misa i odrješenje kod križa u groblju. Nazočan velik broj vjer-nika. (Više u prilogu)2. 11. Dušni dan. Svete mise u kapelici sv. Roka i u crkvi. Župnika posjetili brojni žu-pljani i odseljeni Studenčani.29. 11. Krizmanici i mladi započeli radio-nice u svrhu humanitarnih aktivnosti. Vodi-telji Ljudevit i Ivana. Ravnatelj Ante Češljar

dozvolio korištenje učionice za potrebe ra-dionica. Hvala mu od srca! (Više u prilogu)30. 11. Prva nedjelja došašća. Svetu misu animirali mladi i krizmanici, a predvodio je don Jakov Cikojević. Nakon mise mladi organizirali prodajnu izložbu čiji će prihod biti doniran potrebnima u mjestu. Župnik oduševljen njihovim radom i entuzijazmom. Bilo svima na blagoslov!1. 12. Župnik dovršava poslove u svezi s pripremom lista Studenci i župnu statistiku. Ove godine je statistika obećavajuća u od-nosu na ranije.

U župi je do 1. 12. bilo:

• krštenja 4• vjenčanja 2• umrlih 27 (od toga broja je 7 živjelo na

Studencima, a 20 su bili odseljeni)• rečeno je 250 svetih misa• ispovjeđeno 500• krizmanih 12• 67 puta pohodio bolesnike.

Ono što me posebno raduje jest da u župi aktivno i s velikom predanošću djeluje:

• Crkveni zbor• Vokalno instrumentalni sastav mladih• Ministrantska radionica• Vjeronauk i radionice za krizmanike i

mlade• Uredničko vijeće lista Studenci (ko-

jemu se svake godine pridružuju novi članovi), a postoje velike inicijative:

♦ za Roditeljsko vijeće ♦ za molitvene i karitativne skupine.

Župljani su aktivni i uvijek bez poti-caja župniku spremni pomoći! Bilo svima blagoslovljeno!

32

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Od Božića do BožićaUređivanje božićnih jaslica

Pred kraj došašća, uoči Božića, nema obitelji u Studencima koja na poseban na-čin ne uredi svoj dom i okoliš. U današnje vrijeme uređenje mjesta postaje tradicija. Za cijelu zajednicu to znači doprinos Božiću, blagdanu mira, zajedništva i ljubavi. Jaslice u crkvi svetoga Ilije svake nas godine izne-nade svojom posebnošću i ljepotom.

Uvijek se rodi nova ideja za izgled ja-slica koja plijeni pozornost svih vjernika, a najviše djece. Figurice koje simboliziraju Mariju, Josipa i maloga Isusa čine središ-nji dio jaslica, a iza njih su sveta tri kralja,

pastiri, ovce, vol i magarac. Ova tradicija izrade jaslica u Studencima datira od šez-desetih godina, točnije od 1962. godine za vrijeme župnikovanja fra Julijana Ramlja-ka. Ove godine jaslice je osmislila Marija-na Trogrlić, a u izradi su pomogli Zvonko Babić, Lucija Udiljak, Blaženka Udovičić i Sanja Babić. Neobične i lijepe na poseban način dočaravaju Isusovo rođenje. Jaslice zapravo ulaze u prostor u kojem sjede vjer-nici, pa se čini kao da su se vjernici kao i pastiri došli pokloniti novorođenom Kralju.

Ovaj prikaz Isusova rođenja još više zbližava vjernike, a blagdan Božića kojem

Sveto Tvoje rođenje bilo svim na spasenje

33

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

se na Studencima posebno veselimo zbog naše domovinske i iseljene Hrvatske, čini ovaj blagdan najvećim obiteljskim blagda-nom. Blagdanom mira, zajedništva, oprašta-nja i ljubavi.

Proslava Božića

Blagdan Božića svečano je proslavljen u Župi svetoga Ilije u Studencima. Na Badnju noć iz mnogih se kužina dimilo paleći bad-njake, a molilo se Vjerovanje i pjevale su se božićne pjesme. Bio je to uvod u najsvečaniji čin božićne ponoćke koju je predvodio fra Danko Glibota, a u koncelebraciji su sudje-lovali msgr. don Ivan Bilić i fra Ivica Udovi-čić. Uz orguljsku pratnju Marija Cikojevića i korištenje registara salicionala i portunala zbor je održao mali koncert kao uvod u misno slavlje. Svečano okićena crkva i jaslice koje su mamile najmlađe da u ovoj noći budu po-red Isusa. Pred jaslicama osjetimo pozvanost na ljepotu poniznosti, blagosti i jednostavno-sti i tražimo u svojem srcu mjesto gdje smo najranjiviji. Molimo Isusa da nas on izliječi od naše manjkavosti, od naših ograničenja, od našeg egoizma. Prepuštamo se milovanju Božjem i shvaćamo i više od onoga što je jed-nostavnost, poniznost i jedinstvo.O tome je u svojoj homiliji govorio i naš župnik radostan što kao zajednica živimo svoju vjeru i volimo svoje mjesto. Crkva je bila pretijesna primiti sve vjernike a iznimno toplo vrijeme za ovo doba godine godilo je i svima onima koji su ostali u predvorju crkve pjevajući božićne pjesme.

Zato smo večeras molili novorođenog Spasitelja da dođe u naša srca i ispuni ih svojim darovima mira i veselja; da Gos-podin dođe u naše Studence i da ih ispuni novom nadom i napretkom; za naše obite-lji da ih obdari ljubavlju i razumijevanjem i da se vesele svakom novorođenom djetetu za kojim vapimo u našemu mjestu. Poseb-no smo molili za našu domovinu Hrvatsku,

za obitelji koji ne znaju za grobove svojih najmilijih, za naše ponižene branitelje i sve ljude koji su poniženi da budu prihvaćeni. Neka svi ljudi dobre volje osjete Božić i ne budu zakinuti u svojim pravima, a novoro-đeni Isus donese istinsku radost i veselje!

Župnik i misni koncelebranti su na kra-ju uputili božićne čestitke svima koji zbog bolesti nisu mogli doći na svetu misu i oni-ma koji diljem svijeta nisu ovu noć bili s nama. Kako je to i običaj u našemu mjestu, nakon ponoćke naši ugostiteljski objekti su se napunili prijateljima, rodbinom i znanci-ma koji, razasuti po svijetu, dolaze u - njima najdraži kutak domovine - Studence i uz ča-šicu zdravice evociraju uspomene.

Prvi snijeg

Topla jesen i još toplija zima poreme-tila je odnose u prirodi, a južina koja traje gotovo dva mjeseca meteopatima je priči-njavala velike probleme. 25. siječnja zima je konačno došla u Studence koji su se preko noći zabijelili. Temperatura se spustila ispod i do -5 C. Je li ova zima došla prekasno i uči-nila da je meso koje se sušilo na južini poka-zalo svoju kvarljivost, vidjet će se. Sigurno je da je potrajalo onako toplo vrijeme da ne bi bilo dobro kako za ljude tako i za prirodu. U Studencima kažu neka ide i bude sve u svoje vrijeme. Svi oni koji su u svojim do-maćinstvima sušili meso, ovakve klimatske promjene priželjkuju više od mjesec dana. Nadamo se da su uspjeli sačuvati meso.

Grličanje

U nedjelju 9. veljače nakon župne sve-te mise načinjen je blagoslov grla. Župnik fra Danko Glibota je premjestio obred koji se inače vrši na blagdan sv. Blaža kako bi obredu prisustvovao što veći broj vjernika. Preko 250 župljana je pristupilo blagoslovu.

34

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Među studenačkim pukom obred je poznatiji pod imenom „grličanje“. Tada svećenik položi ukrštene svijeće na grlo vjernika i riječima: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ zazove blagoslov na svakog vjernika. Predaja govo-ri kako je sv. Blaž čudesno izliječio dječaka kojemu je u grlu zastala riblja kost. Nema mnogo podataka o životu sv. Blaža. Pozna-to je kako je bio biskup u Maloj Armeniji (današnja Turska) za vrijeme Dioklecija-nove vladavine i velikog progona kršćana. Skrivao se od progonitelja u brdima živeći zajedno s divljim zvijerima u skrovitim pe-ćinama. Kršćani su ga posjećivali i tražili njegovu pomoć kada bi bolest ugrozila nji-hovo zdravlje. Rimska vlast ga ipak uspijeva zatočiti. Nije se htio odreći vjere, pa mu je nakon okrutnog mučenja odrubljena glava. Zaštitnik je Dubrovnika i povijesne Dubro-vačke Republike. Prije više od tisuću godina (972.) njegova je glava kao relikvija dospje-la u Dubrovnik, a Dubrovčani ga uzimaju za

svog zaštitnika. Kasnije mu podižu crkvu, a njegovi se kipovi nalaze diljem stare grad-ske jezgre. Na blagdan sv. Vlaha njegova re-likvija prolazi gradom u svečanoj procesiji pred mnoštvom vjernika.

Vratio nam se don Jakov

Godine gospodnje 1948. u Musincu zaplakalo je muško dijete u obitelji Ivana i Milice kojemu dadoše ime Jakov. Rastao je Jakov u siromaštvu i teškim uvjetima, ali uvijek vedar i radišan. Ove vrline u zrelijoj dobi dodatno će se učvrstiti i iskristalizirati za vrijeme njegove svećeničke službe koja se odvijala po Dalmaciji i Njemačkoj. Nje-govo djetinjstvo i odrastanje manje-više su poznati, ali ne i njegovo svećeničko djelo-vanje. Moto njegove mlade mise Ti si sve-ćenik iz naroda za narod, odredila je njegov životni put jer je uvijek išao za izazovima koji su se stavljali pred svećenike, a osobito u komunističko vrijeme. Gorljiv govornik,

Don Jakovljeva mlada misa

35

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

neumoran radnik, poduzetan i konkretan u planiranjima i realizaciji životne su don Jakovljeve odlike. Iza njega je dvadesetak crkava, kapelica, župnih kuća i drugih obje-kata koje je ili izgradio nove ili rekonstrui-rao stare i dotrajale za vrijeme službovanja po raznim župama. Njegova poduzetnost i gorljivost odnijela ga je u Njemačku gdje je proveo 14 godina službe za njemačke vjer-nike. Pred početak Domovinskog rata vratio se u domovinu aktivno se uključivši i kao duhovnik i hrabar branitelj Lijepe Naše. U to vrijeme služba mu je dodijeljena u Zve-čanjama s Ostrvicama i Smolonjima pa je redovito obilazio 114. omišku brigadu u Po-povu polju.

Neposredno nakon povratka iz Nje-mačke don Jakov je završio u zatvoru na 90 dana jer su ga tadašnje komunističke vlasti optužile i hitno poslale na zatvorsku kaznu s optužbom da je surađivao s emigracijom, širio protudržavne i antikomunističke ide-je, zagovarao slobodnu Hrvatsku i sličnim monstruoznim i ustaljenim inkriminacijama. Drskost komunista bila je toliko velika da su od njega tražili da služi misu za „hrabro

poginule“ drugove partizane. Kako je to od-bio s obrazloženjem da ti „hrabri drugovi“ nisu niti pomislili a kamoli pokušali zaštiti susjede pred četničkim pokoljem u omiš-kom zaleđu, ponovo ga zatvoriše, sada na 60 dana. Nije se don Jakov dao zastrašiti ili slomiti pred tim zlotvorima i opsjenarima, nego je još gorljivije i strastvenije stajao na braniku vjere i istine. Po tko zna koji put ostvarila se njegova poruka s mladomisnič-ke sličice do smrti se bori za istinu i Gospod Bog će se boriti za tebe.

Nije svaki svećenik tražio problema-tične župe. Veliko povjerenje u snagu Duha Svetoga i predanost službi nagnale su ga da zatraži postavljenje za župnika u Vinišću. Tamo je zatekao oronule i crkvu i župnu kuću, razrušenu i gotovo ugaslu župnu za-jednicu u kojoj je tek 32 vjernika nazočilo njegovoj nastupnoj misi. Nakon petogodiš-njeg župnikovanja ostavio je župu u kojoj na župne mise dolazi preko 400 vjernika, novu crkvu, novi pastoralni centar, novu župnu kuću, povraćenu nacionalnu svijest i, što je najvrednije, povratio je vjernike nazad u Crkvu.

Njegov dugogodišnji boravak i pasto-ralni rad u Njemačkoj za njemačke vjerni-ke u okolici Stuttgarta oplodio je i kao po-srednik za donacije kod obnove i izgradnje mnogih crkava i samostana diljem Hrvat-ske. Njegovim posredovanjem prikupljena su značajna sredstva za obnovu ili izgradnju preko dvadesetak sakralnih objekata. Na-brojat će tek nekoliko: nova crkva u Makar-skoj, obnovljen Benediktinski samostan u Trogiru, crkve u Metkoviću i Pločama itd. Nikakve nedaće i prepreke nisu ga mogle omesti u njegovu svećeničkom djelovanju pa niti dvije operacije i pobjede nad dvama tumorima. Ta silna energija i požrtvovnost ipak nisu mogle trajati dovijeka. Tijelo se izmorilo od bolesti i napora, te nije više mo-glo podnositi tempo kakvim je don Jakov živio. Od nadbiskupa Marina Barišića do-bio je dopuštenje za odlazak u prijevremenu

Don Jakov Cikojević

36

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

mirovinu. Srdačno ga je pozdravio naš žu-pnik fra Danko Glibota riječima: „Tvoj duh optimizma i pastoralna radišnost našem će mjestu dati novu dimenziju, osobito kad je riječ o djeci, mladeži i mladim obiteljima. Poznata je izreka koja veli kako u mirovi-nu ne idu oni koji su Kristovi svjedoci. U to ime neka te Bog poživi i blagoslovi! Dobro nam došao!”

Vidno ganut don Jakov se obratio stu-denačkim vjernicima:

“Dragi moji Studenčani, dragi člano-vi crkvenog zbora sv. Ilije, draga remetska obitelji, dragi ministranti! Nakon točno 50 godina, s 15 godina života, otkada sam po pozivu Isusa, Sina Božjega, pošao u sjeme-nište, a nakon toga i na bogoslovni fakul-tet te nakon 40 godina svećeničke službe, evo me natrag na svoje rodno ognjište. Sve vrijeme ste mi bili u srcu i duši, a napose

u mojim molitvama. Iako sam u miru, moja narav je takva da nikada ne mogu biti pot-puno miran. U miru s Bogom i ljudima, ali nipošto miran kad je riječ o radu u pastvi. Tu ću pokušati biti maksimalno aktivan po-mažući u svako doba i na svaki način stu-denačkom fratru. Danas, po prvi put nakon 1974. godine i svoje prve svete mise, slavim kao umirovljeni svećenik župnu sv. misu zajedno s vama. Iako sam u ovoj crkvi više puta slavio sv. mise, ova današnja mi izgle-da kao ona otprije kojih 40 godina. Prošle nedjelje, u posljednjoj propovijedi župlja-nima Zagvozda, svima sam zahvalio jer sam u mnogima naišao na Šimune Cirence i upoznao tolike Veronike koje su mi pružile rubac. Dragi moji Studenčani, nadam se da ću i među vama ovdje na Studencima, ako mi ustreba, ako padnem ili klonem, osjetiti ruku pomoćnicu, ruku razumijevanja, široko

Sv. misa u prigodi povratka don Jakova Cikojevića

37

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

srce, osjetiti da ste pravi Kristovi učeni-ci, kao onaj Samaritanac, Šimun Cirenac i Veronika. Ovu sv. misu prikazujem na čast Trojedinoga Boga, Blažene Djevice Marije i studenačkog zaštitnika sv. Ilije da nad svi-ma vama Studenčanima, ovdje, diljem naše Hrvatske i tuđega svijeta, bude Božji blago-slov, svim našim pokojnicima dade vječni mir.”

Dragi don Jakove, dobro došli natrag u svoje Studence, na svoje ognjište. Neka se vatra s tog ognjišta još dugo ne ugasi, neka se rasplamsa i gori još jače i svijetli još da-lje. Neka razgoni tminu još dugo godina.

Studenački puk je oduvijek slijedio i bio uz svoje pastire. Radujemo se vašem povratku i želimo Vam pregršt dobre volje, zdravlja, mira i Božjeg blagoslova.

Zvonko Babić

Veliki četvrtak

U katedralnoj crkvi svetoga Duje jutros je splitsko-makarski nadbiskup Marin Bari-šić u nazočnosti velikog broja svećenika blagoslovio sveto ulje koje će se upotreblja-vati kod slavljenja sakramenata.

Obredi Velikog četvrtka

38

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

U crkvi svetoga Ilije danas su vjernici slavili svetu misu posljednje Isusove večere. „Nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale njemu, stvoritelju i

spasitelju. Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio,“ reče Isus. Ove večeri Isus je ustanovio sakrament svoga tijela i svo-je krvi. Oporuka koju nam je ostavio uoči svoje smrti. Dvanaestorici apostola fra Dan-ko je simbolično oprao kod oltara noge na sjećanje kada je Gospodin apostolima oprao noge. Za vrijeme ovoga čina zbor je pjevao Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog. Kod svečanog prijenosa i pohrane svetootaj-stva za sutrašnju svetu pričest svi vjernici su u dubokoj tišini molili ispred Presvetog.

Veliki petak

Katolici svugdje u svijetu pa tako i u Studencima na Veliki petak spominju se Kristove muke. Studenčani pridošli sa svih strana, kako je tko mogao, pješačili su do kapelice svetoga Roka. U proljetnom ali

Križonoše s fra Dankom

Izvršit ću Gospodinu sve zavjete svoje...

39

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

prohladnom petku sakupljali su se na moli-tvu. Križonoše naše koje su u jutarnjim sa-tima postavljali postaje križnoga puta, došli su ranije kako bi „bacili kocku“ za nošenje velikog križa po postajama. Zbog brdovitog terena i težine križa nije isto nositi prvu ili dvanaestu postaju. Zajedništvo mladih lju-di na Studencima jest nešto što treba uvijek iznova njegovati jer oni to zaslužuju svojim radom i ponašanjem.

Njihov angažman u crkvi je nemjer-ljiv, a zapravo je rezultat odgoja u njihovim obiteljima.

Odgoj mladih ljudi i uloga njihovih ro-ditelja kroz socijalni nauk Crkve daje obilat plod u njihovoj odgovornosti i radu.Molitva na prvoj postaji

Izvlačenje postaja

40

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

To ova mladost pokazuje i dokazuje svakodnevno. Gledajući njih, ne trebamo se bojati za našu budućnosti. Treba ih još više podržavati i nagrađivati.

Fra Danko i fra Ivica započeli su s mo-litvama križnoga puta prateći Krista na nje-govu putu u smrt. Od Podgrede preko uvijek vjetrovite Kazdrme do žuborenja Albegovca i burovite Gradine nizale su se postaje kroz Drage do ulaza u crkvu svetoga Ilije.

U prvom čitanju koje prethodi Muci Marija Šakić je preko poruka proroka Izai-je čitala o trpljenju i pobjedi sluge Božjega. Za nas ostaje tajnom naročito trpljenje lju-di koji su nevini. Krist je umro zbog naših

grijeha. Potrebno nam je shvatiti da križni put može i mora postati put života.

Izvještaj križnoga puta svetoga Ivana pjevao je studenački slavuj Mario Cikoje-vić. Ivan je bio jedini učenik koji je uz Kri-sta ostao na Kalvariji pa je njegov izvještaj najvjerodostojniji. Za njega je raspeti Isus Kralj, vječni Božji Sin. On je svjetlo koje ra-svjetljava sve one koji traže istinu. On nam razotkriva srce Boga koji nas ne želi osuditi, već spasiti.

Uloge sluškinje (Marija Babić), sluge (Matej Cikojević), Petra (Marko Udovičić) i Pilata (Ante Babić) uz pratnju našega zbora

Blagoslov ognja

41

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Neka Duh Sveti naše mlade čuva dostojnima svoje očinske ljubavi

uhu ugodno uklopile su se u razmatranje Muke po Ivanu.

Zajednički, i s cijelom crkvom, molili smo za sve one koji svojim trpljenjem na-stavljaju Isusovu muku, za one koji još ne poznaju neizrecivu ljubav Božju koju nam je posvjedočio u svom Sinu, za sav svijet koji je Isus došao spasiti.

Razotkrivajući križ, to sredstvo muče-nja i smrti, vjernici su odgovarali: Dođite, poklonimo se! Ljubljenjem križa uz prijeko-re Puče moj svi vjernici su se poklonili Gos-podinu i molili da rasvijetli svoje lice nad nama i da nam se smiluje.

Na svetoj pričesti Mario i Matej pjevali su Ispovjedite se, a puk je odgovarao jer je preveliko milosrđe tvoje.

Ovom pjesmom uronili smo u misterij Uskrsnuća čije će bogoslužje započeti na Veliku subotu u 20 sati.

Veliki tjedan

Smisao je Uskrsa da svako stvorenje osjeti kako je „nestalo po čitavom svijetu mraka“. Prije toga vjernici naše župe ušli su u Veliki tjedan. Od ponedjeljka do srijede stariji i nemoćni imali su prigodu ispovjediti se i pričestiti za blagdan Uskrsa. Župnik fra Danko posjetio ih je u njihovim domovima. Na Veliki je četvrtak sveta misa započela u 18 sati, a noge na pranje stavili su apo-stoli koji će dan poslije nositi križ Velikoga petka i uspomene na muku Gospodina Isusa Krista.

Pobožnost Velikog petka započela je ispred kapelice svetoga Roka Podgredom u 15 sati. Samo prihvaćajući istinu Isusova križa, možemo proniknuti u otajstvo uskr-snuća. Zagledajmo se u Kristove rane da bi-smo prepoznali lice Uskrsloga.

42

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Velika je subota započela paljenjem ognja i uskrsnom svijećom ispred crkve sve-toga Ilije u 20 sati. Uskrsnuće je središnja točka vjere u Krista. To nije trenutni doga-đaj, nego novo stanje u koje je Krist stupio i prema kojem je nama otvorio put. Nije nam moguće razumjeti uskrsni događaj, ali u vje-ri možemo motriti život uskrsnuća, život u božanskom svjetlu, u novosti koja stoji on-kraj praga smrti.

Na sam blagdan Uskrsa vjernici su imali prigodu sudjelovati na svetim misa-ma: u 9 sati koju je predvodio svećenik u miru don Jakov Cikojević i na župnoj svetoj misi u 10.30 sati koju je predvodio fra Dan-ko Glibota.

Jubilarna XV. utakmica CACT-HR 2014.

26. travnja je u organizaciji Kinološ-kog društva „Imotski“ i Lovačke udruge “Golub” iz Ciste Provo, uz odobrenje Hrvat-skog kinološkog saveza, po dosta kišovitom

vremenu održana jubilarna 15. utakmica pasa goniča i jamara u radu na divlje svinje.

Na ovoj utakmici mogli su sudjelovati čistokrvni psi goniči i jamari stariji od devet mjeseci s rodovnicom od FCI-a i s pozitiv-nom ocjenom oblika te položenim ispitom prirođenih osobina ili radnim ispitom na divljoj svinji.

Svi su psi morali biti cijepljeni protiv bjesnoće i zdravi. Prijavljena su bila dvade-set i tri psa, a pravo na sudjelovanje izborila su dvadeset i dva iz tri države (Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija). Program je započeo ždrijebanjem pod šatorom gdje svaki vlasnik ispija čašicu dobrodošlice u kojoj je broj pod kojim nastupa. Nakon toga je uslijedio ispit na pucanj.

Jedini pas koji je polagao odloživost na pucanj, bio je pas Riki u vlasništvu Mate Balića iz Šestanovca te je dobio maksimalan broj bodova.

Odloživost na pucanje je kategorija u kojoj se pas nezavezan, ne smije na pucanj pomaknuti s mjesta niti odazvati u razmaci-ma od po pet minuta.

Natjecatelji u Gateru

43

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Voditelj ove utakmice bio je Jure Puljiz uz tehničko vodstvo Stjepana Udiljka.

Dežurni veterinar na utakmici bio je dr. Luka Gudelj. Kinološki suci su bili Damir Kok, fra Petar Krasić i Ante Udovičić, a su-dili su po Pravilniku HKS-a i FCI-a.

To smo mi mladi - kapi dobrote na Studencima

Početkom našeg srednjoškolskog obra-zovanja počele su i pripreme za sv. krizmu. Satove vjeronauka smo pohađali subotom u 10.30 ponekad u crkvi, a ponekad i u žu-pnoj kući. Vodili su ih naš župnik fra Danko Glibota i vjeroučitelj Ljudevit Cikojević. Uz teoretske spoznaje kroz radionice, vježbali smo rješavanje problema u svakodnevnim

životnim situacijama, razgovarali smo i dru-žili se. Svi su naši susreti protekli u radosti i iščekivanju.

24. svibnja smo se upoznali s krizma-vateljem don Marinkom Vidovićem koji nam je održao ispitivanje i još jedno preda-vanje. Zanimljivo je kako je to ispitivanje bilo suprotno onom školskom u kojem svi imamo tremu i očekujemo dobru ocjenu. Zapravo smo u ispitivanju učili jer nam je don Marinko, saslušavši naše odgovore, da-vao savjete koji su baš bili prikladni našim godinama. Osnaženi i pripremljeni sutradan smo slavili sv. misu koja je počela u 9 sati. Misa je počela pjesmom „O, dođi, Stvorče, Duše Svet“. Ja sam dobila, i od srca prihva-tila zadaću, pozdraviti našeg krizmavatelja. Posebno nam je dojmljivo bilo polaganje ruke kumova na naša ramena i primanje pe-čata dara Duha Svetoga od krizmavatelja.

44

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Tim činom naša uloga u crkvi nije završila, nego je zapravo tek započelo pravo ispovi-jedanje naše vjere.

I ovim putem u ime nas krizmanika od srca zahvaljujem našem dobrom fra Danku i Ljutku na njihovom trudu u pripremu za krizmu te svima onima koji su omogućili da taj dan nama krizmanicima bude radostan i svečan.

No, naše slavlje i radost smo nastavili tijekom cijele godine zajedno s novim kriz-manicima. Naime, kako nemamo FRAMU mi smo odlučili zajedno s našim voditeljem raditi kao da je imamo. Vikendom imamo vjeronauk, radionice i slično. Ovoga smo došašća odlučili biti „Mala kap dobrote“ na našim Studencima. Organizirali smo kre-ativne radionice u kojima smo izrađivali svijećnjake, anđele, ukrase za bor, stolne aranžmane, a naši voditelji Ljudevit i Ivana su se potrudili da nam bude zabavno. Škol-ske nam je prostorije dao na korištenje naš

dragi ravnatelj Ante Češljar, koji je uvijek spreman izići nam u susret.

Gotove uratke prodavali smo ispred crkve, a sav prihod ćemo donirati u huma-nitarne svrhe – potrebnima u našem mjestu.

Sada već imamo planove za cijelu godi-nu i žarko se nadamo da nam neće biti malo vremena kako bismo sve ostvarili. Svoj rad stavljamo pod zaštitu drage nam Gospe, a vas koji ovo čitate i želite nam se pridružiti, poručujemo kako vas s radošću očekujemo!

Marija Šakić

Kod svetog Nikole na blagoslovu vozila i vozača

Na posljednju sedmu uskrsnu nedjelju kod kapelice svetoga Nikole u Dvorinama održana je sveta misa i nakon nje blago-slov vozila i vozača. Fra Danko Glibota,

Prodajna izložba

45

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Od umišljene vlasti nad volanom, oslobodi nas, Gospodine!

predvodeći svetu misu, zazivao je božji blagoslov na vozače kao i veću prometnu kulturu i ponašanje u vožnji. Danas kada se svijet žuri i ubrzano napreduje, sve su veće pogreške vozača zbog kojih stradava-ju ljudi i imovina. Molitvama da nas Bog sačuva u prometu nepotrebne agresivnosti i želje za dokazivanjem, pomažemo i sebi i drugima da smanjimo mogućnost promet-nih nezgoda.

Danas svaka obitelj u našem mjestu ima barem jedno vozilo. Svi smo u prometu i na nama je da svojim primjerom upozora-vamo i druge kako se trebaju ponašati.

Preko stotinu automobila i drugih vo-zila ispred kapelice svetoga Nikole sudjelo-valo je u blagoslovu. Ova kapelica postala je tradicionalno okupljalište svih Studenča-na kao i suseljana iz okolnih mjesta gdje se udjeljuje božji blagoslov vozačima.

Ovom prigodom posebno ističemo mještane zaseoka Dvorine koji su se pobri-nuli da slavlje bude dostojanstveno, a po-sebno obitelj Ljube Bilića Perića.

Sveti Ante u znaku najmlađih

13. lipnja u 18 sati u crkvi sv. Ilije sve-tom misom je proslavljena svetkovina sv. Ante. Prisustvovao je velik broj vjernika. Kao i svake godine osobitu su ljepotu i draž proslavi dali oni najmanji. Svi mještani će se složiti kako je na Sv. Antu misa najbuč-nija i najveselija. Dječja grla su svojim smi-jehom, vikom i plačem ispunila zvukovnu kulisu naše crkve. Molimo sv. Antu da iz-moli Božju milost da u budućnosti bude sve više malih i veselih glasića koji će nevinim srcima veličati Stvoritelja.

46

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Oko četrdesetero djece predškolske i školske dobi s ljiljanima u rukama primi-lo je Božji blagoslov preko ruku župnika fra Danka. Župnik je u propovijedi između ostalog spomenuo kako treba poštovati i pri-hvatiti Božju volju i onda kada ju ne može-mo shvatiti, baš kao i sv. Antun Padovanski. Svetac je to kojem je bilo potrebno samo 30-ak godina života da ispuni Božji plan i time zasluži vječnost. On je primjer svakom vjerniku na koji način živjeti vlastitu vjeru bez straha od svih teškoća na koje kroz ovo-zemaljski život nailazio.

Obnova župne kuće

Današnja župna kuća u Studencima prvi se put spominje 1891. godine i od tada je nekoliko puta rekonstruirana i obnavlja-na. Osim kamene fasade i kamenih skalina u kući je sve drugo promijenjeno. U početku je vjerojatno bila pokrivena pločom kao i ostale kuće s drvenim podovima na nosivim

gredama da bi se ti materijali zamijenili gli-nenim crijepom i betonskim pločama.

Prije 40-ak godina izvršena je teme-ljita rekonstrukcija cijele kuće za vrijeme župnikovanja fra Frane Mirkovića. Tada je fra Frano uredio temelje kuće, postavio be-tonske podove s parketima, postavio novu električnu i vodovodnu instalaciju i cijelu je kuću ponovo ožbukao. I fra Frano Biloka-pić izvršio je manje intervencije i popravke u kući. Ali vrijeme je učinilo svoje i crijep je propao, a i vanjski zidovi počeli su pro-puštati vlagu. Stoga je sadašnji župnik fra Danko odlučio da se nešto treba poduzeti te je angažirao firmu Mira Šakića na izvođenju krovarskih i ostalih zidarskih radova. Kako je na krovu postojala kosa deka, postavila se hidro-izolacija, drvena konstrukcija, po-trebite folije i novi crijep. Meštri su uklo-nili i plijesan s kamena, pa kuća sada blista te svi ukrasi uz finu izradu kamena dolaze do izražaja. Bilo bi potrebita i neophodna i dodatna temeljita zaštita kamena kako bi se

Postavljanje krova i pjeskarenje kamene ljepotice

47

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

u potpunosti spriječio prodor vlage u kuću. Ali i ovi obavljeni radovi jamče duže vri-jeme suhu kuću u kojoj je ugodno boraviti.

Fra Danko planira urediti i potkrovlje kuće kao bi se što bolje iskoristio veliki pro-stor za potrebe održavanja sastanaka, vjero-nauka i radionica mladih te okupljanja u ra-znim prigodama. S Božjom pomoći i našim prilozima i taj će se naum ostvariti.

Z. Babić

Sveti Ilija, čuvaj i brani Studence svoje

Svetom ispovijedi za sve vjernike dan uoči Svetoga Ilije završila je priprava za blagdan koji je započeo procesijom oko

cijeloga mjesta. Svećenici domoroci predvo-đeni don Jakovom Cikojevićem, velečasnim u mirovini, pjevajući litanije u svečanoj pro-cesiji i ophodom oko mjesta, započeli su mi-sno slavlje pred mnoštvom vjernika.

S blagdanskim ilinskim čitanjima „Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte!“ homi-ličar don Jakov Cikojević na vrlo slikovit način usporedio je vrijeme svetoga Ilije s današnjim, pojašnjavajući svim društvenim skupinama njihovu ulogu u društvu.

Dugo čekana sloboda ne smije se pro-kockati, a ključ očuvanja slobode je život i djelo svetoga Ilije. Pozorno slušajući pro-povjednika, vjernici su spontano zapljeskali slažući se s njegovim pogledima na odgo-vore društvenih zbivanja. Vjernicima i ho-dočasnicima podijeljen je blagoslov i revniji

Ljudikanje nakon sv. mise

48

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Zamiranje sa zidića

U Stipinom vrtlu magarci su bili atrakcija

49

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

poziv na odgoj mladeži, ljubav prema bli-žnjima i budnost na vjekovnim ognjištima.Poslije svete mise u kraćem zadržavanju s rodbinom, prijateljima i znancima vjernici su se zaputili na blagdanski ručak. Program proslave Svetoga Ilije u organizaciji Kultur-ne i športske udruge Studa odvijao se ispred Osnovne škole s turnirom u praćkanju i za-vršnicom malonogometnog turnira.

3. susret klapa Dalmatinske zagore

3. susret klapa Dalmatinske zagore svakako je bio najljepši dar uoči proslave blagdana sv. Ilije u Studencima. Izvorna dal-matinska klapska pjesma, što tekstualno, što po izvedbi, privlači svojom umjetničkom vrijednosti.

Ovogodišnji su izvođači svojim pje-smama i izvedbama mnogobrojnoj publici

50

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

približili izvornu klapsku pjesmu. Stoga i ne treba čuditi silno zalaganje svih klapa koje su ove godine gostovale u našoj crkvi. Sve češće se pojavljuju vokalne skupine koje pri-daju veliku pozornost kompoziciji i tehnič-koj izvedbi same pjesme, stvarajući snažan, skladan i harmoničan zvuk nerijetko praćen modernom instrumentalnom pratnjom. No upečatljiv dojam, koji ostavlja matematič-ka preciznost pjevačkih dionica, nerijetko prekrije emotivni aspekt. Takvi izvođači često „odrađuju“ pjesme i ne dijele pjesmu zajedno sa slušateljima. Na taj je način klap-ska pjesma umanjena za svoj emotivni dio, a upravo taj dio upotpunjuje i zaokružuje

klapsku pjesmu. Pjesma bez poruke i bez emocije postaje roba. Ona time gubi ne samo svoj smisao i vrijednost nego se i uda-ljuje od izvora iz kojeg je potekla. Ipak je riječ o vrijednom naslijeđu koje je neobično važno prenijeti budućim pokoljenjima.

Naši su se gosti oduprli zovu tržišnog uspjeha ostavši na izvorištu klapske pje-sme. Oni žive klapsku pjesmu i to se moglo osjetiti tijekom cijeloga susreta. Vrlo vješto i s mnogo pažnje su nam otkrili djeliće pre-bogate baštine. Zato ovo i jest susret koji, lišen natjecateljskog elementa, sam po sebi ne nosi velik teret. Kad se pak susretnete pa zajedno zapjevate, onda druženje poprima drugačije konotacije i postaje zadovoljstvo koje želite podijeliti sa svima. Tada sluša-teljevo uho ne traži i ne čeka pogrešku. Po-staje opijeno spojem glasova koji „pričaju beskrajne priče“. Susret je i prilika svima da uz pjesme ožive uspomene na događaje iz vlastitog života.

51

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Izvrsni izvođači kroz gotovo sat i pol druženja uspjeli su publiku nasmijati i ra-zveseliti, rastužiti i rasplakati, potaknuti i ohrabriti. Ženska klapa Mindula (Okrug-Čiovo) je donijela zvukove srednjodalma-tinskog klapskog melosa, a dopunila ih je Kolura iz Splita, čije su djevojke vrsnim glasovima obojile prepunu crkvu. Njiho-ve kolegice, klapa Murtela iz Dugopolja su, među ostalim, zapjevale simpatičnu i zvukom prepoznatljivu pjesmu „Dugopo-lje, selo na zavojke“. Vrlo zanimljiva nova kompozicija njihovog voditelja maestra Vite Balića kombinira klapsko višeglasje s deseteračkim elementima ojkalice svojstve-nih Dalmatinskoj zagori. Čast muških klapa branila je klapa Kamerlengo iz Trogira koja je zbog skladnog zvuka i raznolikog reper-toara osvojila simpatije mnogih. Za među-narodni karakter Susreta pobrinula se muška

klapa Zvizdan iz Posušja i pokazala kako je klapsko pjevanje izrazito kvalitetno među Hrvatima u BIH. Dovoljno je istaknuti kako su ovogodišnji debitanti Omiškog festivala. Kao posljednji izvođač nastupila je muška klapa Sv. Mihovil iz Prološca, ujedno i suor-ganizator susreta. Publiku su počastili mla-denačkom narodnom pjesmom „Murtilica, lipo cviće“, nakon koje su otpjevali „Sutra će te ponit njih šest“, koju je napisao Jak-ša Fiamengo a uglazbio Krešimir Magdić. Pjesma koja govori o promišljanjima i po-sljednjem oproštaju djeteta koje stoji nad očevim odrom, uvijek rastuži i pobudi sjetu kod slušatelja. Proložani su nastup završili poletnom i energičnom „Šijavicom“ Pere Picukarića i Dušana Šarca.

A kako bi druženje bilo potpuno, klape su na kraju susreta zajedno otpjevale pje-smu „Pismo moja, hrli tamo“, svojevrsnu

Svi sudionici Trećeg susreta klapa

52

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

klapsku himnu. Za trajnu uspomenu izvođa-čima pobrinula se Udruga Studa − njen im je predsjednik Zdeslav Bilić-Centić uručio prigodne darove i zahvalnice. Valja naglasiti svesrdnu pomoć lokalnih crkvenih i svjetov-nih vlasti u organizaciji susreta. Posebnu za-hvalu organizatori duguju studenačkim do-maćicama koje su priredile domaće delicije.

Bogati repertoar prikazale su klape na-kon koncerta u vrtu ispred crkve kada su uz domaću zakusku nastavili svoje pjevanje do kasno u noć. Gotovo tri sata spontana i uhu ugodna tradicijska klapska pjesma mamila je mještane i prolaznike kroz Studence.

Mario Cikojević

Natjecanje u praćkanju

Turnir u praćkanju zamišljen je kao ljetna razonoda i športski nadomjestak po-vodom blagdana svetoga Ilije.

Danas je on postao natjecateljski turnir u kojem pobjeđuju samo pripremljeni prać-kaši s dobrim praćkama koji slučajnim prać-kašima ne daju baš nikakvu šansu za prolaz.

I ove je godine bilo zanimljivo do sa-moga kraja, posebice pripetavanja.

Mlađi i oni najmlađi uče draži ovoga turnira i vjerojatno će za koju godinu biti su-dionici s velikim iskustvom, a stariji moraju potvrditi da su, dok su bili mlađi, suvereno vladali ovim oružjem.

Izmjenjujući pozicije, u pripetavanju su ostali najbolji: Mario Udiljak, Vladimir

Maša i Antonela, nove praćkaške nade

Praćkaški veterani na djelu

53

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Trogrlić i Ante Babić. Precizniji, strpljiviji i najsigurniji u gađanju bio je Ante Babić.

Drugo mjesto osvojio je standardni igrač Mario Udiljak, a treći, Vladimir Trogr-lić, ljutit je bio jer je došao s uvjerenjem da je najbolji praćkaš. U samoj završnici ostao je uskraćen za tri boda.

Ante Babić otac je našega pokojnog Mirka Babića, redovitog sudionika turnira i osvajača turnira. Danas je to pošlo za rukom njegovu ocu, iako je sin pok. Marinkice, Roko Babić, bio jako dobar do same konač-nice. Očito je iskustvo presudilo.

Prijelazni pehar i nagradu od tristo kuna dobivenu od predsjednika Udruge Zdeslava Bilića-Centića, Ante je podijelio s ostalim sudionicima turnira.

Praća

Komad drveta u obliku slova Y, dva duža i četiri kraća i tanja komadića gume i malo kože spojite u jednu cjelinu i dobit ćete praću. Tako bi se ukratko mogla opisati pra-ća kakvu pamtimo iz doba djetinjstva.

Sam proces izrade praće ipak traži malo više vremena i malo vještine u prstima kako

Strikan podučava netjaka

Finalisti Vlade Trogrlić, Ante Babić i Marijo Udiljak

54

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Vezanje traka ispod prsta Povezana guma na rašlje Gotova praća

bi izgledala dobro i bila precizna. Počinje se odabirom rašalja – komada drveta od kljena, jasena, drinka ili kojega drugog drveta. Ve-ralo se po drveću i tankim krošnjama jer su se dobre rašlje uvijek pronalazile u tankim kitama drveta. Poželjno je da rašlje budu simetrične i gornji krakovi široki 5 – 7 cen-timetara, a donji dio u kojem se drži praća treba biti dugačak 10 – 15 centimetara ili još bolje prilagođen ruci. Netko bi ogulio koru s rašalja, a poneki su radili kojekakve rezba-rije želeći impresionirati prijatelje izgledom praće šaljući poruku da su „velemajstori“ zanata. Sad je trebalo nabaviti dobru gumu i kvalitetnu kožu kako bi se dogotovilo oružje jer je praća pravo ubojito oružje, koje može usmrtiti pticu veličine goluba ili vrane, a mački ili psu zadat će ozbiljne poteškoće po-godi li ih se u osjetljivo mjesto. Niti čovjeku neće biti svejedno dobije li praćom u glavu, u ruku ili koji drugi dio tijela. Bilo je raskrvav-ljenih glava, razderanih nogu i ruku. Dobar strijelac bio je opasan na udaljenostima i do 50 metara. Nekada su odlične gume bile od zračnica bicikla i to crvene gume, pa smo ot-krili zračnice nogometnih lopti koje su ipak bile preskupe i rijetke, ali zato najubojitije. U nedostatku ovako dobre gume koristili smo i gume kamionskih zračnica, ali to je bila krajnja nužda jer su te gume bile prekrute i teško rastezljive. Dobra guma morala je biti dobro rastezljiva, ali ne prelagano jer inače nije stvarala dovoljno energije za jak izbačaj kamena. Dužina i širina gume koja se vezala na rašlje i kožu, zavisila je o njenoj elastično-sti i dužini ruku, ali može se reći da bi dobre

dimenzije bile: dužina 25 – 35 centimetara i širina 2 – 3 centimetra. Koža je morala biti čvrsta kako je snaga gume ne bi potrgala i dovoljno mekana da se kamen što bolje drži među prstima. Još se izrade tanki komadići gume kojima se povežu gume na rašlje i kožu i praća je gotova. Vezivanje se radi tako da se kraj gume uz rašlje ili kožu malo zategne i oko njega namota narezana gumica koja se svakim zamotajem zateže i završi podveziva-njem ispod prsta. Dobri majstori izrade praće nastojali su da im oružje ima i estetski dojam pa su na rašlje dodavali kojekakve ukrase rezbarijama, djelomičnim guljenjem kore s rašalja ili dodavanjem kojekakvih ukrasa od kože i gume.

Pored ove klasične radili smo i davi-dovu praću koje nije trebala rašlje i gumu. Izrađivala se od malo debljega špaga i ko-mada kože. Ova je praća imala dva komada špaga ili slična materijala i komad kože u koji se stavljao kamen. U ove praće mogao se staviti kamen veličine osrednje breskve i izbaciti daleko preko 50 metara. Davidova praća nije bila ni približno precizna kao kla-sična, ali je bila znatno opasnija jer je mogla izbaciti znatno veći kamen. Put od kuće do škole bio je nezamisliv bez praće jer smo se natjecali tko će biti bolji strijelac, a lov na ptice bio je neizostavan. Zmije, zelembaći i ostali gušteri bili su nezaobilazne mete, a niti žabe nisu bile pošteđene. Ipak su nam omiljenije mete bile porculanske „čašice“ na električnim stupovima. Možda je i to bio jedan od razloga zašto je komunizam nazi-van i mračnim dobom. Jer dvije razbijene

55

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

čašice na jednom stupu, često su uzrokova-le kratke spojeve, a posljedično i nestanke električne energije. Susjedi koji su nam se zamjerili, mogli su biti sigurni da će osta-ti bez kokošiju u kratkom vremenu. Kokoš manje značila je nekoliko punih stomaka. Kasnije smo otkrili da postoje i lovačke pra-će za koje se koriste metalne kugle umjesto kamena. Mi smo radije ostali vjerni klasič-noj praći i okruglom kamenu veličine nokta na palcu. Danas su nam mete komadi metal-ne ploče postavljene na udaljenost 10 – 15 metara jer radije gledamo i slušamo ptice nego da ih gađamo.

Zvonko Babić

Završnica malonogometnog Ilinskog turnira

Završnica malonogometnog turnira pripala je momčadi Lažete-Ričice koji su na ovome turniru bili najsretniji te su zasluženo odnijeli prvo mjesto.

Druga momčad TO MERI iznenadila je drugim mjestom, a favoriti turnira Ćilin Ćemer morali su se zadovoljiti trećim mje-stom. Malonogometni turnir ispunio je sva očekivanja, a utakmice je pogledalo više od dvije tisuće gledatelja. Zbog odlične organi-zacije i dosljednog suđenja nije bilo niti jed-nog incidenta, a strasti su uvijek na vrijeme smirivali suci-profesionalci.

Revijalnu utakmicu odigrali su genera-cije mlađih (do 80 kg) i starijih (preko 100 kg) Studenčana. Ne treba niti spominjati da su mršaviji deklasirali stokilaše.

Zbor Sv. Ilije pjevao Gospi od Anđela

Župni zbor Svetoga Ilije nastupio je u programu devetnice blagdana Gospe od An-đela u Imotskom te na sam blagdan, koji se

slavi 2. kolovoza. Gospa od Anđela je za-štitnica Imotskog i Imotske krajine pa je svaki dan devetnice zavjetni dan pojedinih dijelova imotske župe te ujedno i hodoča-snički dan neke od župa iz imotskoga samo-stanskoga okružja.

Naša je župa hodočastila 30. srpnja, a svetu je misu u crkvi sv. Franje predvodio katedralni župnik iz Splita don Tomislav Ču-belić. Misa je tri dana prije samog blagdana iznimno zbog kišnog nevremena održana u crkvi, a ne u zavjetnoj crkvici na Topani kao što je običaj. Iako su ljetni praznici i odmori, prisutni su bili svi članovi Zbora, naš župnik fra Danko, čitači, a svećenike su posluživali ministranti sa Studenaca. Poslije svete mise zboraše je zakuskom ugostio gvardijan fra Kristian Stipanović.

Nakon devetodnevne priprave, u subo-tu 2. kolovoza, svečano je proslavljena svet-kovina Gospe od Anđela. Središnje je slav-lje započelo u 18 sati procesijom od crkve sv. Frane do imotske tvrđave Topane gdje je euharistijsko slavlje predvodio mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski i me-tropolit. Procesiju je animirao fra Kristian Stipanović, a glazbeno su je pratili članovi Gradske glazbe Imotski. U koncelebraciji s ocem nadbiskupom je bilo 20 svećenika.

Muški dio zbora u Imotskom

56

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Pjevanje je na središnjem slavlju izvodio veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskoga okružja među kojima su bili i članovi našega zbora. Zborom su ravnale s. Sofija Vuković i gos-pođa Maja Biočić.

U propovijedi je o. nadbiskup povezao korijene proslave Gospe od Anđela u Imot-skom s Porcijunkulom, crkvicom Marije Anđeoske u Asizu. U toj je crkvici sv. Fra-njo imao viđenje Isusa i Marije te isprosio od Gospodina porcijunkulski oprost. Nad-biskup je naveo riječi sv. Franje fratrima kako bi oni uvijek trebali biti prisutni na tom mjestu jer je ono za čitav Red sveto mjesto. Danas je mala crkva Marije Anđe-oske sastavni dio velike bazilike, a mi vjer-nici danas gradimo veliku baziliku u čijem bi središtu trebali biti brak i obitelj. Otac nadbiskup je potaknuo sve vjernike, a oso-bito one koji su u braku, da njeguju kulturu međusobne komunikacije te da budu ljudi molitve. Mi se po molitvenom zajedništvu s Bogom preobražavamo u anđele na zemlji te tako odražavamo Božju ljepotu i ljubav u svijetu. Na kraju misnog slavlja otac gvardi-jan je čestitao nazočnima svetkovinu Gospe od Anđela te zahvalio svima koji su doprini-jeli da ovogodišnja proslava bude svečana i dostojanstvena.

Članovi zborova su nakon misnog slavlja nastavili druženje uz pjesmu pod drevnim cedrom u samostanskom vrtu.

M.C i I.B.

Ljeto u znaku biciklijada

Ovo je ljeto na našem području bilo u znaku biciklijada. Bicikl se ne vozi samo profesionalno već i amaterski, više rekrea-tivno. Sigurno zdrava i poželjna rekreacija koju i naša Općina sve više promovira i ima je u svom programu obilježavanja Dana op-ćine Lovreć. Prigoda je to da su 2. kolovoza naše mjesto posjetili i članovi Biciklističkog

kluba Poštar iz Splita, BK Marjan kao i amateri-biciklisti iz Splitsko-dalmatinske županije. Svojom vožnjom kroz Imotsku krajinu žele pokazati ljepote ovoga kraja, netaknutu prirodu i sve to povezati s mo-gućim biciklističkim rutama i ponudom za iduće ljeto. Članovi KUŠU Studa pripremili su im okrepu u crkvenom dvorištu, a to je bila prigoda da progovorimo i koju riječ o našemu mjestu koje svakako zaslužuje biti na budućoj biciklističkoj karti Splitsko-dal-matinske županije.

Proslava blagdana sv. Roka

Župna kuća Podgredom s kapelicom sv. Roka u svakom Studenčaninu budi lijepe i drage uspomene. O ovom pomalo mistič-nom komadiću Studenaca, koji zakriljuje Greda, kamena litica, a hladi Stari orah na-pisano je i prepričano toliko toga da su to stablo i čari njegovih ogranaka gotovo pre-rasli u legendu i dobili simbolično značenje.

Potaknuti željom očuvanja i oživljava-nja dragog nam dila Studenaca, mnogi su se naši sumještani zadnjih dvadesetak godina vjenčali i krstili djecu u kapelici sv. Roka. Ljudi srednjih i starijih godišta još uvi-jek pamte derneke u Dvorinama o Svetom Roku. Mi koji imamo 40-ak i manje godina

57

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

ne pamtimo vjenčanja ponedjeljkom, konj-ske utrke po velikoj Kazdrmi ili prikopolja te mnoštva koje se okupljalo kako bi gleda-lo svate hvatajući bajame, orahe, bombone i ostale slastice koje je mlada bacala nakon vjenčanja.

Ove smo godine zamolili našega župni-ka da misno slavlje u čast sv. Roku pomakne u poslijepodnevne sate i tako promijeni do-sadašnje navike jer bi se prijašnjih godina ljudi uglavnom brzo razilazili nakon slavlja žureći kućama gdje su ih čekali rodbina i gosti. Naš fra Danko je udovoljio našim že-ljama i najavio održavanje misnog slavlja u poslijepodnevnim satima umjesto u uobiča-jeno vrijeme. Sumještani su se s nevjericom i pomalo negodujući zapitkivali kakva je to sada „moda“ misu kod Roka držati poslije umjesto prije podneva.

Na poziv župnika i Kulturno-umjetnič-ke i športske udruge Studa misno je slavlje

uveličala klapa Sveti Nikola iz Metkovića. U prekrasnom ambijentu na visini od goto-vo sedam stotina metara svetu misu predvo-dio je župni vikar Samostana sv. Franje iz Imotskog, fra Ivan Vuletić, a koncelebrirali su župnik fra Danko, dominikanac Diethard Ziels iz Njemačke i fra Ante Bilić, voditelj Hrvatske katoličke misije iz Meinza.

Fra Ivan je u nadahnutoj propovjedi naglasio kako je sveti Roko svojim djelima potvrđivao svoju vjeru. Bez obzira na status koji je tada imao, nije se libio pomoći najpo-trebitijima uvijek imajući na umu da je dragi Bog u njegovoj prisutnosti. O tim i sličnim djelima ne možemo samo govoriti, njih na jedan drugačiji način treba provoditi u obi-telji kako bismo gradili bolje i pravednije društvo. Na to smo svi pozvani.

Okupljeno i razdragano mnoštvo nije krilo oduševljenje dobrom besjedom pro-povjednika i skladnim pjevanjem klape

Molitvom i pjesmom u zajedništvu

58

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Sveti Nikola. Stoga je ovogodišnja proslava blagdana svetoga Roka bila svečanija nego inače.

Mladi iz Udruge Studa nekoliko su dana prije Svetoga Roka očistili okoliš i ure-dili kapelicu kako bi svetkovina protekla što svečanije i dostojanstvenije.

Poslije svete mise napravljena je mala zakuska za sve koji su nazočili misnom slavlju. Ovom se prigodom zahvaljujemo svim našim djevojkama i ženama koje su se potrudile donijeti kolače na zajednički stol, a Josipu Biliću Prciću što je svojom dona-cijom omogućio druženje nakon svete mise koje se nastavilo uz klapsku pjesmu. Poseb-no zahvaljujemo našem Ljudevitu Cikoje-viću, koji je župi i župniku na raspolaganju kad može i koliko može, a zahvaljujući nje-mu, klapa Sv. Nikola s voditeljem Vicom Šiljegom rado nam je došla u goste jer se Ljudevit dobro oće s metkovskom čeljadi. Želja je svih nas da naši Studenci u svakom djeliću odišu životom i radošću, pa ćemo nastojati ovakva lijepa druženja i nadalje održavati.

Mario i Zvonko

Aktivni članovi udruge Studa

Udruga STUDA osnovana je 2001. go-dine s ciljem očuvanja baštine i okoliša u našemu mjestu, promicanja zdravoga živo-ta i bavljenja športom. Početni entuzijazam potrajao je nekoliko godina i onda kao da su se članovi povukli u sebe i gotovo su presta-li djelovati kroz udrugu. Sve se svodilo na pojedinačne inicijative. Ne želeći ostvarene rezultate baciti u vjetar i ne dopustiti stihiji zamaha, nekoliko se mladih okupilo te od-lučiše stvari pokrenuti s mrtve točke. Oku-pljeni na Skupštini udruge, izabrali su novo vodstvo i postavili nove zadatke i ciljeve koje će zajedničkim naporima i dobrom or-ganizacijom i ostvariti.

Valja priznati da je glavna pokretačica bila Marijana Trogrlić koja je uspjela moti-virati studente i srednjoškolce koji su s ve-seljem i uspjehom organizirali nekoliko do-gađanja. Kako je izborna Skupština održana malo prije Iline, tako je i prva aktivnost bila usmjerena na događanja oko proslave blag-dana našega nebeskoga zaštitnika. Tako su članovi Udruge u čast sv. Iliji organizirali

Mladost i lipota u jednom

59

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

želeći sumještanima pokazati da za radost i veselje treba samo malo otvorena srca i čovjekoljubivosti.

Uistinu možemo biti ponosni našom mladeži jer su pokazali entuzijazam, radi-nost, organiziranost, privrženost rodnoj gru-di i želju da naše mjesto pokažu što ljepšim i zanimljivijim. Svoju privrženost Studenci-ma iskazali su i donacijom našoj Osnovnoj školi darujući nova ulazna vrata od sredsta-va prikupljenih donacijama i prodajom pića i hrane za vrijeme malonogometnog turnira.

Nemaju namjeru stati na postignutom jer žele Studence promovirati kao mjesto poželjno za život, ugodno za odmor, zani-mljivo za istraživanje… Ukratko, kao neza-obilaznu destinaciju. Želimo im da nastave istim poletom pronalazeći nove ideje i moti-vaciju ostanka na rodnoj grudi.

Z. B.

Jedino zajedno možemo učiniti Studence još boljima

Razgovor s predsjednikom KUŠU STUDA u prigodi Studenačkog

kulturnog ljeta

Ljetni mjeseci u Studencima su neobič-no životni i prepuni događanja. Ta činjenica i ne čudi pošto se kroz to vrijeme u mjestu skupljaju Studenčani iz svih krajeva Lijepe Naše i čitavog svijeta. Osobito važno vrije-me u životu Studenčana je mjesec srpanj u kojem se slavi zaštitnik župe sv. Ilija. Povo-dom proslave tog blagdana održao se čitav niz kulturnih i sportskih manifestacija. Uz tradicionalni „Dernek“ ovogodišnji organi-zator Kulturno-umjetnička i športska udruga (KUŠU) „Studa“ organizirala je Malonogo-metni turnir, Turnir u praćkanju - popularnu „Praćkijadu“, te Susret klapa Dalmatinske zagore. U pomoć Udruzi su pritekli Split-sko-dalmatinska županija, Općina Lovreć,

malonogometni turnir, praćkanje i 3. susret klapa Dalmatinske zagore. Okupili su se i očistili okoliš župne kuće kako bi se gosti i subraća našega župnika što ugodnije osje-ćali na svečanom ručku. Djevojke i mladići iznenadili su sami sebe zanosom s kojim su odrađivali dogovorene i isplanirane zadaće.

Praćkanje je postalo nezaobilazno ljetno događanje omiljeno među mlađima i starijima. Gosti koji nas posjete, oduševe se povratkom u djetinjstvo rastežući praću s istim žarom kao da su djeca od 10-ak go-dina. Naše gostoprimstvo nastojimo njego-vati, pa su se članovi STUD-e iskazali i kao domaćini 3. susreta klapa. Malo je susreta klapa koji se održavaju u tako opuštenu i ugodnu ambijentu kao na našim Studenci-ma. Sve klape koje smo jednom ugostili, preporučuju se i za sljedeću godinu. Koliko smo zanimljivi slučajnim prolaznicima ili onima koji nas posjećuju iz osobnih razloga, tek ćemo otkrivati, ali svi koji jednom dođu na Studence, uvijek se rado navraćaju.

U novije doba sve je popularniji bicikli-zam, pa su nas posjetili članovi Biciklistič-kog kluba Poštar iz Splita, BK Marjan kao i amateri-biciklisti iz Splitsko-dalmatinske županije kako bi promovirali ljepote Dalma-tinske zagore. Članovi udruge pripremili su im osvježenje i okrepu na vožnji po Imotskoj krajini. Ugodno iznenađeni dočekom i am-bijentom u hladovini lipa crkvenog dvorišta, nisu dvojili da će se Studenci naći na „bici-klističkoj karti“ kao nezaobilazna destinacija.

Život na Studencima i sličnim malim mjestima neraskidivo je vezan s crkvom i crkvenim događanjima pa su se članovi STUD-e okupili i pripremili okoliš župne kuće i kapelice sv. Roka za proslavu njego-va blagdana. Želeći što svečanije proslaviti blagdan sv. Roka, u goste su pozvali klapu Sv. Nikola iz Metkovića koji su uveličali liturgijsko pjevanje i nakon sv mise nasta-vili se družiti s pukom ugađajući im klap-skom pjesmom. Na opće iznenađenje za sve vjernike organizirali su malu zakusku

60

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Župni ured Studenci te skroman broj spon-zora, uglavnom Studenčana obrtnika i pri-vatnih donacija. Bio je to dovoljan razlog da porazgovaramo s novoizabranim pred-sjednikom KUŠU „STUDA“ Zdeslavom Bilićem-Centićem.

Dragi Zdeslave, prije svega čestit-ke na izboru za predsjednika! Jeste li zadovoljni ovogodišnjom organizaci-jom i uspjehom kulturnih i športskih događaja u Studencima?

Zahvaljujem na čestitci! Titula pred-sjednika je laskava, ali sa sobom nosi veliki teret odgovornosti. Neobično mi je drago da sam u mogućnosti i kroz ovu funkciju dopri-nositi rastu našega mjesta, kako kulturnom tako i športskom. Dopustite mi da najprije u svoje ime i u ime članova Udruge pozdravim sve Studenčane i prijatelje Studenaca, ovdje u domovini i u tuđini! Isto tako bih se za-hvalio, ako dopustite, prethodnom vodstvu

Udruge na trudu koji su do sada uložili. Kao što znate, cilj naše Udruge je okupiti sve Studenčane oko jednog zajedničkog intere-sa, ne dopustiti da Studenci izgube svoj duh i pozitivne vrijednosti naših predaka. Po-znato je kroz povijest kako su sloga i jedin-stvo među Studenčanima bili glavna snaga i pokretač velikih i pozitivnih stvari. Kako bismo to postigli, važno je upravo to jedin-stvo i pozitivan pristup prema svim onim aktivnostima i događanjima koje će naše mjesto učiniti ljepšim, boljim i ugodnijim mjestom za život. A sada i odgovor na Vaše pitanje: Vrlo sam zadovoljan organizacijom svih aktivnosti koje smo priredili u ljetnim mjesecima.

Postavili ste pred sebe i Udrugu nešto više ciljeve u odnosu na protekle godine?

Istina. Kroz ovu godinu smo odlučili kako ćemo na višu razinu podići cjelokupni

Kad se vridne ruke slože

61

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

rad i funkcioniranje Udruge. Tako smo uz svesrdnu pomoć Općine dobili novi prostor (u Domu, uz prostorije Pošte, op.p.), aktiv-nije uređujemo administrativne dužnosti te na puno transparentniji način obavljamo planirane aktivnosti.

Malonogometni turnir svake godi-ne privlači sve veći broj posjetitelja?

Potpuno se slažem. Iako sva susjedna mjesta organiziraju slične turnire, interesa ne manjka. Ove godine smo došli na ideju da organiziramo tzv. prijavni turnir pa je bilo dovoljno prijaviti ekipu uz simboličan kotizacijski iznos i tako se akumulirao nov-čani nagradni fond. Bio je to pun pogodak: najviše prijavljenih ekipa dosad, angažiran, natjecateljski i atraktivan nogomet i mnogo posjetitelja. Na kraju su pobjedu odnijeli po mom mišljenju najbolji, momčad Lokviči-ći. Prava je šteta što nam vremenske prilike nisu bile potpuno sklone pa bi posjećenost bila još i veća.

Već se lijep niz godina održava Praćkijada. Odlučili ste maksimalno podržati tu manifestaciju?

Praćkijada polako postaje zaštitni znak našeg mjesta i zavičaja. Koliko mi je pozna-to, u čitavoj domovini, pa i šire, ne postoji slično natjecanje. Stoga ne treba čuditi i naš angažman u toj čitavoj priči. Upravo je to smisao i cilj Udruge. Ove godine smo pre-mjestili sportsko borilište na jugoistočni dio školskog dvorišta, na majice postavili logo turnira, dopremili „municiju“ iz okolice vre-la Zvizde te formirali sudačko povjerenstvo koja vodi računa da natjecanje prođe bez nepravilnosti. Također, planiramo uvesti još neke inovacije za iduću godinu kako bi na-tjecanje bilo što zanimljivije i napetije.

3. susret klapa Dalmatinske za-gore ove je godine imao najveći broj sudionika?

Da, njih šest! Točnije, tri muške i tri ženske klape. Potrudili smo se pružiti i ove godine lijepu zvukovnu priču našim sumje-štanima, njihovoj rodbini i prijateljima. Sudionici su nadmašili moja očekivanja i zaista je bilo divno slušati izvornu klapsku pjesmu u našoj crkvi. S nestrpljenjem išče-kujem 4. susret. Osobito mi je drago što smo uspjeli osigurati sredstva za prigodne poklo-ne zahvale i zakusku.

Spomenuli ste sredstva. Kako ste ove godine uspjeli namaknuti sve potrebno?

Zahvaljujem dragom Bogu što smo ove godine uspjeli zatvoriti ljudski, materijalni i financijski okvir i ostati, kako se to popular-no kaže, na pozitivnoj nuli. Mnogi ne znaju da je KUŠU Studa neprofitna udruga i kao takva se mora držati pripadajućih zakon-skih ograničenja, kao i to da se u nju mogu učlaniti svi Studenčani, ali i ostali ljudi do-bre volje. Moram se zahvaliti svima koji su potpomogli rad KUŠU Studa na bilo koji način. Osobito se ovim putem zahvaljujem

Nova školska vrata - dar studenačke mladosti

62

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

županijskim i lokalnim vlastima koje su pre-poznale kvalitetnu inicijativu i značajnim novčanim i materijalnim sredstvima potpo-mogli naš rad. Nikako ne smijem zaboraviti Studenčane, vlasnike obrta i poduzeća koji su i u ovim kriznim vremenima odvojili lije-pa sredstva kako bi uljepšali ljetni ugođaj u Studencima. Isto tako se zahvaljujem i svim donatorima koji su htjeli ostati anonimni. Članovima Udruge, volonterima koji su iz-dvojili veliki dio svog vremena kako bi pot-pomogli Udruzi, upućujem veliko HVALA!

Naše čitatelje će zasigurno zani-mati kakvi su planovi za iduću godinu?

Primarni cilj je održati sve manifesta-cije koje su se odvijale i ove godine, po-boljšati njihovu kvalitetu i prepoznatljivost te aktivirati što više volontera. Upravo smo govorili o sredstvima i tu leži najveći pro-blem o kojem, nažalost, sve ovisi. Nadamo se kako ćemo uz pomoć donatora i dobrih ljudi uspjeti namaknuti onoliko koliko je potrebno. Volje i ruku imamo napretek.

Nekoliko završnih misli?!

Dragi sumještani, dragi prijatelji! Pri-ključite nam se! Zajedno dajmo sve od sebe da Studenci postanu još bolje mjesto za ži-vot. Predlažite nam svoja razmišljanja i ide-je. Civilizirano i kvalitetno kritizirajte naše aktivnosti jer i na taj način pridonosite rastu našeg mjesta. Jedino zajedno možemo uči-niti Studence još boljima.

Dragi Zdeslave, nadam se da će tvoje riječi potaknuti naše sumještane i prijatelje Studenaca. Hvala ti na raz-govoru! U svoje ime i u ime Uredništva lista želim ti uspjeh u daljnjem vođe-nju Udruge.

Hvala vam! Još jedan veliki pozdrav svim Studenčanima!

Svi koji su zainteresirani za članstvo ili aktivnosti u Udruzi, mogu se javiti na

adresu e-pošte: kusustuda@gmail.com ili na broj mobitela 098/9190980, a oni koji žele materijalno i novčano potpomoći rad Udruge, mogu to također dogovoriti na gore navedenim adresama.

Razgovarao Mario Cikojević

Jesenska idila

Konjička udruga u osnivanju iz Stude-naca promovirala je 19. listopada poslije-podnevno jahanje po studenačkim poljima. Konji arapske pasmine AlFatih, Hurem, Said i Menis galopirali su Aljevcem prema Glavici. Prekrasni prizori jeseni ispod sa-mog središta mjesta razigrali su maštu šeta-ča koji su toplu jesensku nedjelju iskoristili za šetnju poljem skupljajući gljive i berući kupine. Prvo konjsko pojilo jahači su imali na Zvizdi, a nakon toga su krenuli u pravcu Velikog i Šakića polja. Što kasom, a što ga-lopom, u stopu ih je pratilo dvoje ždrjeba-di. Idilični jesenski prizori smjenjivali su se od Glavice, Kašina Okrajka i poljem prema Dvorinama. Priroda u svoj svojoj ljepoti pri-vukla je i dva stada ovaca koji su upotpuni-li ovu jesenju bajku. Na povratku su jahači svratili na Franjevački trg napojiti konje i spremiti ih u štalu.

Konjička udruga u osnivanju ima za cilj svu djecu naučiti jahačkim vještinama i omogućiti djeci druženje s ovim plemenitim životinjama.

Burobran za mrtvačnicu

Ispred mrtvačnice je 20. listopada po-stavljen burobran. Sa sjeverne strane mr-tvačnicu štiti red gusto posađenih borova. Za vrijeme sprovoda, a posebno kada je jaka bura i kiša, sa sjeverne strane bilo je otežano vršiti obred i izražavati sućut. Postavljanjem ovog burobrana moći će se nesmetano pri-stupati mrtvačnici.

63

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Biciklisti na Trgu fra Anđela Udiljka

Nesvakidašnji prizor na Trgu

Na Aljevcu

64

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

Ovozemni tjelesni život čovjeka zavr-šava smrću. Ljudima je određeno jedanput umrijeti. Taj zakon zahvaća svakog čovjeka jer je smrt posljedica istočnoga grijeha. Njoj nitko ne može umaći. U svjetlu vjere smrt

nije jednostavno činjenica po kojoj čovjek nestaje nego istinska vrednota ovozemnog života.

Smrt za kršćanina ima dva aspekta. S jedne strane on u tom času osjeća tegobu što se ruši tijelo, a s druge strane živo očekuje nerukotvoren dom na nebesima, vječni ži-vot koji guta ono što je smrtno. Zato, duše sviju pokojnika, pusti u svoj sveti raj! Za njih Crkva i sveti mole, prosti njima teške bole, svjetlost vječnu njima daj. Tako se molilo na studenačkom groblju u prigodi Dušnog dana, a odrješenje za sve vjerne mr-tve je obavljeno kod Križa na novom dijelu groblja.

Onaj koji zaboravlja svoju prošlost, osuđen je ponoviti ju u budućnosti!

Ovo je izreka koju smo često čuli, a o kojoj zapravo jako malo razmišljamo.

Ispred Spomen-doma hrvatskih branitelja

Novoizgrađeni burobran

65

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Božić 2014.

Studenci 53

Zaboraviti Vukovar?Zaboraviti Vukovar i strahote koje mu

je donijela JNA s pridruženim vojnim i para-vojnim srbočetničkim postrojbama, značilo bi osuditi svoj narod na novu Ovčaru, Ška-brnju i sva ostala stratišta hrvatskog naroda u ionako krvavoj, teškoj i okrutnoj nam na-cionalnoj povijesti.

Vješti sofisti i demagozi hrvatskog po-litičkog prostora kažu kako će vrijeme izlije-čiti sve rane, pa tako i one vukovarske. Reći će kako je budućnost u suživotu i zajedniš-tvu te kako je potrebno prijeći preko ratnih rana kako bi nove generacije bile neoptere-ćene krvavom prošlošću. Ali tko može pri-jeći preko činjenice da ne znate gdje vam je dijete? Tko može izliječiti i izbrisati sjeća-nja logoraša, silovanih žena, ubijenih trud-nica i djece? Zar netko može nadomjestiti mrtvog oca, majku, brata, sestru?

Na memorijalnom groblju

Ili, kako vrijeme može izliječiti rane kada u istom gradu prepoznate svog silova-telja dok na šalteru plaćate račune? Je li to “nova pravda i pravednost”?

Bol ostajeSlušati ispovijesti sudionika događanja

u Vukovaru otprije 23 godine je zanimljivo i lijepo, no razumjeti ih u potpunosti - nije moguće. Ali zato je moguće osjetiti veliki osjećaj ponosa, hrabrosti i snage ljudi koji-ma danas moramo biti neizmjerno zahvalni. Kada je bilo najpotrebnije, ti su ljudi htjeli i znali braniti svoje i pod cijenu vlastitog ži-vota. Pokazali su kako se voli svoje. I kada bismo svi mi to htjeli i željeli, naša bi domo-vina bila kudikamo ljepše mjesto za život.

Povodom obilježavanja Dana sjećanja mještani naše općine posjetili su hrvatski grad Vukovar i obišli mjesta stradanja naših

66

Od

Boži

ća d

o Bo

žića

Studenci 53

Božić 2014.

sunarodnjaka: vukovarsku Opću bolnicu, gradsko groblje, Ovčaru i Trpinjsku cestu. U Vukovaru ih je dočekao Ivan Lukić (Zo-lja), umirovljeni pukovnik HV, branitelj koji je proživio i preživio sve strahote rata i srbijanskih logora. Bila je povlastica i čast iz prve ruke čuti što se sve događalo prije gotovo četvrt stoljeća u Vukovaru i okolici. Nije nedostajalo ni suza u tim trenucima. U povratku su svratili u Đakovo i na zagre-bački Mirogoj gdje su posjetili počivališta hrvatskih velikana.

Svaki Hrvat koji voli i poštuje svoju domovinu, mora voljeti i poštivati Vukovar i njegovu žrtvu.

Vukovarska žrtva nije i ne smije biti uzaludna

Ne gasimo svjetlo!

Vukovar je Hrvatska i Hrvatska je Vukovar!

Dragi Studenčani, prijatelji Studenaca, dragi Hrvati, ne zaboravite Vukovar.

Odvojite nekoliko trenutaka svog vre-mena i u tišini se spomenite svih onih koji su tada dali svoju mladost, zdravlje i živote kako bismo svi mi danas mogli slobodno i ponosno reći da smo Hrvati i da je Hrvatska naša domovina.

S L AVA I M I V J E Č N I P O K O J ! ! !

Mario Cikojević

67

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2014.

Studenci 53

Božićne čarolije

Božić u StudencimaNoćna tišina. Pod narančastim svjetlom ulične svjetiljke bijele pahulje pokušavaju

prekriti velike stope. Povjetarac se javi tu i tamo da malo naruši tišinu. Snjegovići ra-

znobojnih lončića na glavi i zaglađeni tuneli radosno čekaju svoje umjetnike. Svi borići

su već okićeni, svaki na svoj način. Ispod borića božićni darovi čekaju da se otvore.

Pred ranu zoru roditelji zagriju mali prostor, a zatim im se pridruži i onaj najuzbuđeniji

dio obitelji. Misa je obo-

gaćena veselim božićnim

pjesmama. Nakon obilnog

ručka djeca se hvale svo-

jim darovima. Mnogo dje-

ce ide po selu čestitati Bo-

žić. U cijelim Studencima

osjeća se božićni ugođaj.

Zrinka Babić, 8. r.Antonia Bilić Matišić, 6. r.

68

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Studenci 53

Božić 2014.

BožićNajljepši trenutak Božića je bio kad bi se svi oko stola skupili,

kad bi djed govorio važno kao Pio; svaku njegovu riječ bi upili.

Zemlji je poželio da bude plodnija, da više rađa,

da u kući vlada ljubav i mir, da nestane svađa.

Trsju je poželio da se više trsi da bi bila plodnija loza,

da bi svinja bila tusta, a bremenita koza.

Poželio je da se od ploda grane savijaju od voćaka,

da više pilića bude u kvočaka.

Obitelji je poželio čestitost i svako blagostanje,

da bi bilo manje životnih tegoba, da bi se nabolje promijenilo stanje.

Nije zaboravio spomenuti kako nema života bez rada

i strepnju da bolest, rat i bezumlje svijetom ne zavlada.

Nabrojio je kojih se moramo čuvati poroka,

dao nam je savjet kako se obraniti od bijesna šarova.

Potom se prešlo na podjelu darova.

Netko bi dobio crvenu jabuku, toliko žuđenu božićnicu,

netko suhu šljivu, posrebreni orah i sličnu sitnicu.

Onaj kome nije doteklo, dobio je poljubac

i par toplih riječi mu se reklo.

Poslije smo se mi djeca zavukla u slamu pod stol.

Najmlađi brat je glumio Isusa, stariji magarca,

a ja sam hukao na Isusa - bio sam vol.

Zvonimir Balog

BožićNekoliko dana uoči Božića moja obitelj i ja kitimo bor. Uz zvuk božićnih pjesama

moja mama priprema kolače. Na Badnjak, blagdan posta i nemrsi, moja obitelj obično jede ribu ili bakalar. Malo prije noći palimo badnjake i baka priča kako je bilo kad je ona bila dijete. U ponoć idemo na ponoćku gdje se molimo i veselimo Isusovu rođenju. Kada se vratimo s ponoćke, večeramo slatke kolače. Na Božić jedni drugima čestita-mo, a zatim otvaramo darove. Svi se veselimo. Zajedno ručamo i gasimo svijeće. Tako nam taj svečani blagdan prođe za čas.

Eh, da je Božić svaki dan!Ivan Udiljak, 5. r.

69

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2014.

Studenci 53

Božić u mojoj obiteljiUpaljena je prva adventska mirisna svijeća. Veselim se jer je još ostalo četiri tjedna

do početka zimskih praznika. Dan prije Svetog Nikole djeca su očistila svoje čizmice i stavila ih pod prozor. Ujutro, kada su se ustali, neki su dobili zanimljive darove, a neki po šibu. Tjedan dana prije Božića okitili smo umjetno božićno drvce i postavili jaslice ispod bora. Drvce sam kitila sa sestrama. To mi je jedan od najdražih dana u godini. Na Badnjak palimo badnjake. Ja s obitelji idem na ponoćku gdje se slavi rođenje Isusa Krista. Kada ponoćka završi, jedni drugima čestitamo Božić i vraćamo se svojim toplim domovima gdje nas čeka toplo i ukusno božićno jelo.

Nakon božićnog jela otišli smo kasno spavati. Nestrpljivo smo čekali jutro da vidi-mo što smo dobili ispod bora. Ustali smo se i odmah otvarali darove. Svi smo bili jako sretni jer je cijela obitelj bila na okupu. Nakon Božića dolazi nam Nova godina. Godina za koju vjerujemo da će se sve naše želje ostvariti, a svi problemi nestati. Svaki čovjek očekuje da mu Nova godina bude sretna. Lijep je novogodišnji vatromet. Neke nebitne i ružne stvari moramo zaboraviti i ostaviti ih iza sebe, a u novoj godini započeti novi život. Nekim ljudima treba progledati kroz prste jer u Novu godinu moramo ući vedri i raspoloženi. Moramo godine prihvatiti kao stubište. Stubište ispred nas su nove, nove godine, a one iza nas stare već prijeđene. Nova godina, nova iskustva, novi ljudi, novi problemi, ali i nova nada i nove radosti.

Josipa Maras, 7. r.

Hrvatski zid plača

70

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Studenci 53

Božić 2014.

Majkama VukovaraOva cigla crna

sve je što mi osta, oči tvoje modre

dva su vrela gorska.

Uzavrela Vuka teška moja muka, moj ljubljeni sine, tugo moja trpka.

Čekam te u noći, dok me bol ne slomi, glas tvoj dalek čujem hukom vihra zvoni.

Sjenu vidim tvoju kako mi se šulja, uz noć bi se svila u cjelov da skutri.

Na krilu te njišem gdje mi sad počivaš;

kamo da ti pišem gdje da krin ti stavim?

Koji brod me uklet tvojoj raki ljulja?

Ne znam i ne mogu pred Bogom se skriti.

A ljudi me rane, kako li me boli, tvoje srce puklo,

praskozorje smrti.Sva svjetlost je ovdje,

već mi ruke drži, vodiš me u dvore

prema blagoj smrti.Drago Štambuk

Dušni dan

Stipe Babić, 6. r. Pred grobom predaka

Svjetlost vječna svjetlila njima

SVI SVETIJoš malo pa Svi sveti. Na taj dan sje-

ćamo se naših milih pokojnih. Na grobove

im stavljamo cvijeće i palimo svijeće. Taj je

dan svečan. Volim slušati zvuk zvona koje

cijelu noć zvoni. Kada pogledam kroz pro-

zor u sumrak, vidim tisuće i tisuće lampi-

ona. Osjećam se sretno kao da su sada svi

naši pokojnici među nama. Onda odem mir-

no u krevet jer znam da su oni sretni u raju.

Sretni s Bogom.

Petra Babić, 3. r.

71

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2014.

Studenci 53

Kruh naš svagdanji daj nam danas…

Matej Trogrlić, 5. r. Dani kruha

Proljeće – jesen

PROLJEĆEProljeće je stiglo u moje selo. Promatrao sam ga kroz prozor. Ugledao sam ptice

koje su se vratile s juga. Sva su stabla zelena, a zelene se i livade. Otvorio sam prozor. U

sobu mi je ušao prelijepi miris žutih jaglaca. Uživao sam u ptičjoj pjevanci na obližnjem

stablu. Lagani povjetarac ljuljao je stablo. Proljeće je najljepše doba u godini. U meni

budi sreću i ljubav. Volio bih da nikada ne prođe.

Ivan Udiljak, 5. r.

72

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Studenci 53

Božić 2014.

Zrinka Babić, 8. r., Ljeto

Lidrano 2014.

Slika s ljetnih praznikaSunčeve tople zrake

miluju more i bajnu uvalu. Sjedim sama

na zlatnom žalu i gledam brodice

kako plove širokom modrinom. Bijela jedra

dižu se visoko u nebesko plavetnilo,

a oko njih kruže i klikću galebovi.

Uz glazbu valova i pjesmu cvrčaka javlja se žudnja za ljubavlju… za srećom…

za djevojačkim snovima…

Noćima, kad sklopim usnule oči, izranja uvala bajna… rađa se rajska slika s ljetnih praznika.

Zrinka Babić, VII. r.

73

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2014.

Studenci 53

Izlet u TriljPrvi izlet u 2014. godini. Išli smo u Trilj. Najprije smo išli u staru mlinicu, a tamo

smo naučili od čega se pravi brašno. Veliki mlin star je šesto godina! Bilo nam je lije-po. Još ljepše nam je bilo kada nam je jedan gospodin, koji radi od drveta razne figure, postavljao razna pitanja. Zatim smo išli u ribogojilište. Vidjeli smo mnogo malih ribica, a i velikih. Zatim smo otišli u Muzej. Vidjeli smo kako su se djeca igrala u stara doba.

Vidjeli smo kako prije nije bilo pločica, nego su od kamenja klesali ukrasne figure. Vidjeli smo kako su bake plele čarape i košulje od ovčje vune. To je bilo jako zanimljivo. Idemo u pekarnicu. Tamo je bila velika pećnica s velikim vratima. U njoj se peku kruh i raznorazni pekarski proizvodi. Na kraju smo posjetili Osnovnu školu Trilj. U njoj su nas lijepo počastili kolačima i sokovima. Nakon toga slijedio je povratak u naše Studence.

Petra Babić, 3. r.

Županijsko natjecanjeJesen u mom selu

Otišle su ptice daleko na jug. Voće je već zrelo, a zimnica spremna za dugu zimu. Sve je manje ljudi na ulicama. Iz svakog dimnjaka vije se dim. Sve je hlad-nije i hladnije. Kiše sve češće padaju. Li-šće je požutjelo i otpalo jer ga je vjetar otpuhao. Uskoro će i snijeg. Životinje se spremaju za zimu. Potok je sve bujniji i bujniji. Dani su sve kraći, a noći sve duže.

Ivan Udiljak, 5. r.

JesenJesen je u Studence došla tiho i to-

plo. Bilo je malo sunca pa malo kiše i vjetra. Danas sunce grije, a i bura puše. Tako dan za danom jesen hoda po mom selu. Lišće otpada, stabla su gola, sko-ro pa nigdje, osim na cesti, nema lišća. Bura vani puše, a u kući se osjeti miris domaćeg kruha. Vani nema života. Sve je tiho, samo se čuje fijuk vjetra. Neki ljudi još pripremaju drva za ogrjev, dok se neki već griju u svojim domovima.

Jakov Babić, 5. r.

Drage nam osobeUčiteljica

Moja se učiteljica zove Matija. Ona je vesela i lijepa. Najdraže mi je na satu hrvat-skog jezika. Ja nju volim.

Antonija Udiljak, 2. r.

74

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Studenci 53

Božić 2014.

Seocka idila

did drvo dilja

i smije se

baba k štuvi biži

i grije se

unuk vrepčiće plaši

i krije se

mujsa mliko lapće

i mije se

s kampanela zvono kucka

- mrije se

Ivan Babić

Sestra IvanaNajdraža mi je osoba sestra Ivana. Ja

je volim zato što joj mogu povjeriti tajne, a ona ih neće nikome odati. Kupuje mi slatkiše i igračke te me savjetuje kad sam u nevolji. Ona ima kosu poput jesenskog meda, a oči boje zrele masline. Ima njež-ne ruke kao svila, a najljepša mi je kad je vesela i kad se smije. Ona se zna toliko lijepo obući da bi mogla biti modna krea-torica za odjeću.

Njena najdraža životinja je mačka. Voli učiti, bavi se raznim hobijima i voli čitati knjige. Jako dobro govori strane je-zike. Ima toplo srce i nikad ne odbija po-moći drugima. Kad je zamolim za uslugu, ona mi je ispuni. Ivana je radišna i poma-že mami oko svih kućanskih poslova. Ja s njom mogu razgovarati kao s najboljom prijateljicom. Ivana je moj veliki uzor i ja se nadam da ću jednog dana biti kao ona.

Antonija Bilić Matišić, 5. r.

75

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Božić 2014.

Studenci 53

Moja učiteljicaMoja učiteljica je jako zagonetna. Nekad nam daje vrlo teške zadatke, zabavna je

na tjelesnom. Ona voli kad smo dobri i raspoloženi za nastavu. Želim joj sretan Dan učitelja i zahvaljujem svim učiteljima zato što su svi jako dobri prema meni.

Drago Šakić, 3. r.

PsićJedan dječak se vozio bi-

ciklom. Nije vidio psića. Brzo je odjurio kući. Psić je trčao za njim. Dječakova mama ga je vidjela na cesti. Uzela ga je i unijela u kuću. Ona ga je pripitomila i uvijek se igrala s njim. Išli su prošetati i odjed-nom naletio je jedan čovjek automobilom. Slomio je psiću nogu. Nakon kraćeg vremena psić je uginuo.

Antonija Udiljak, 2. r.

Moja domovinaRiječ domovina zvuči tako blago i nježno, a

istovremeno snažno i jako. Hrvatska je najveći i najljepši dragulj na svijetu. Moje srce kuca za Hr-vatsku, za plavo more, za divlje planine i prekrasne livade. Moja je domovina uvijek u mom oku, divim se njenim visokim planinama i zelenim ravnicama. Najviše me veseli široko plavo Jadransko more s prelijepim gradovima: Splitom, Dubrovnikom, Za-drom, Pulom, Opatijom, Trogirom…

Hrvatski jezik je melodija za uši. Hrvatska je jedinstvena i posebna, a njene prirodne ljepote neponovljive.

Zrinka Babić, 8. r.

PredškolciRazgovor o higijeni

Što najprije napravite ujutro kad se

probudite?

LUKA: Marendu.

MIHAEL: Popijem mlijeko, gledam crtiće i

obučem se.

Kada peremo ruke?

LUKA: Kad se dignemo, kad igramo, kad

idemo leći, kad nam je blato po ruci.

Pričamo o jeseni, promjenama u

prirodi, o dozrijevanju ujesen

LUKA: Ujesen pada lišće. Pripremamo drva i šiške. Imamo orase i lješnjake. Ujesen je nogomet u dugim rukavima.

Koji su jesenski plodovi?

LUKA I MIHAEL: Kruške, jabuke, grožđe, kupus, mrkvica, tikva, kukuruz…

Gdje su nam ptice ujesen?

LUKA: Idu ća. U gnijezdo.

76

Istr

gnut

o iz

ško

lski

h za

daća

Studenci 53

Božić 2014.

Razgovor o higijeni zubića i odlasku zubaru

Pomaže li vam netko prati zube?

MIHAEL: Četkica.

Koliko često pereš zube?

MIHAEL: Previše. Kad se pripremam za u školu, kad se pripremam spavat.

Zašto peremo zube?

MIHAEL: Da nam ne budu žuti zubi, samo da budu bijeli.

LUKA: Radi Gricka - Gricka, i da ti budu čisti.

MIHAEL: Zato što grickamo grickalice ili slatkiše. Da bi nam bili čisti i bijeli.

Dan sjećanja na Vukovar

Zašto palimo svijeće?

LUKA: Radi Vukovara. Palili smo ispred cr-kve sviće.

MIHAEL: Puno ljudi, puno auta, puno svića.

LUKA: Malo ljudi.

Tko je sveti Nikola?

LUKA: Umro je, a duhovi donose poklone zato jer je sveti Nikola umro. Sveti Nikola je dao Djedu Božićnjaku pare i onda je umro.

Hoće li vam sveti Nikola donijeti darove?

LUKA: Ne, zato što je on umro.

Tko nas je stvorio?

LUKA: Isus nas je stvorio, Bog. Stvorio je životinje, ptice i papige, lavove.

MIHAEL: I ribe, jelene i tigrove, ptice.

LUKA: Deve, nosoroga i medvjede.

MIHAEL: Zebre i slonove.

LUKA: I stabla, i cvijeće, leptire i lava.

Kad si sretan?

LUKA: Samo kad mi bude logoped i škola. Šta smo dobili tablet.

MIHAEL: Kad mi tata daje da igram tablet. Kad vidim pasa. Kad mi bude Božić i kad mi bude rođendan.

Kad si tužan?

LUKA: Svaki dan što ne radi kompjuter. Zbog ljeta, i životinje koje su krepale. Kad su mama i tata ljuti.

MIHAEL: Kad me tata stavi u kaznu i kad mi krepaju ribice.

Dobra djela

LUKA: Ja, Anica i Iva, mi smo pomagali no-siti Franki drva.

MIHAEL: Ja pomažem mami kad joj treba pomoći.

LUKA: Ja pomažem tati čuvati kafić.

Loša djela

LUKA: Da nikome ne pomažeš, da nećeš pomoći.

MIHAEL: Neću ti nikad pomoći. Kad neko-ga guraš i nešto se razbije.

LUKA: Kad netko šiba velike. Kad nekome proliješ juhu kad ruča.

Kad smo bogati?

LUKA: Kad imaš puno para. Kad smo kralj i kraljica. I kad radiš u kafiću.

Kad smo siromašni?

LUKA: Nikad.

Ana Katić, voditeljica

77

Škol

ska

kron

ika

Božić 2014.

Studenci 53

Školska kronika

Maškare

Učenici razredne nastave su u petak (28. veljače) održali integrirani nastavni dan na temu Maskenbal u školi. U školu su nam stigli majstor, lopov, mesar, znanstvenik, ci-ganka, ribar, vojnik, djed, vampir, vještica i mačka. Pridružili su im se i namaškarani predškolci - mačkice, spiderman i starac. Učenici su glumom i pokretom vjerno pri-kazali masku koju su nosili.

Bilo je vrlo teško odabrati najbolje maske jer su se svi potrudili i odlično na-maškarali. Maškare su se i okrijepile toplim fritulama i čajem, nakon čega su uslijedili ples i igre pod maskama.

Najzabavnija igra bila je viteška Sinj-ska alka, u kojoj su maškare pogađale u sri-du trčeći bez konja. Ovim načinom pridono-simo održavanju tradicije, a djeca se tome uvijek rado odazovu i vesele.

Klokani bez granica

Već je postala tradicija da se u našoj školi je održava “Matematički klokan”, ma-tematičko natjecanje koje ima međunarodni karakter.

Ove su se godine 21 učenik i učenica (od drugog do osmog razreda) prijavili na natjecanje, a voditeljica natjecanja za našu školu učiteljica Ivana Mandić pripremila je krafne i sokove kao i nagradnu igru za naše natjecatelje.

Udruga “Klokani bez granica” među-narodnog je karaktera i okuplja predstavni-ke velikog broja europskih zemalja. Njezin je cilj popularizirati matematiku i omogućiti širenje osnovne matematičke kulture. Glav-na joj je zadaća organizacija igre - natjeca-nja “Matematički klokan” koja popularizi-ra matematiku među mladima. Namjera je motivirati učenike da se bave matematikom izvan redovitih školskih programa.

Izlet u NP Paklenicu

U 7:30 već smo svi bili ispred ško-le, dolazi autobus i za koji trenutak smo na

78

Škol

ska

kron

ika

Studenci 53

Božić 2014.

svojim mjestima. Upoznajemo se s pratite-ljicom putovanja i vozačem autobusa te se upućujemo prema NP Paklenica.

Put do Paklenice je bio dug i zabavan. Dok smo se vozili, naša pratiteljica Marce-la pričala nam je zanimljivosti o gradovi-ma uz koja smo prolazili, o vjetrenjačama planinama i otocima te Masleničkom mo-stu. Odmorište nam je bilo na rijeci Krki gdje smo se okrijepili, bacili pogled na grad Skradin u kojem smo bili prije godi-nu dana. Napokon dolazak u NP. Vrijeme idealno, u parku turista ko u priči, svi se vežu sigurnosnim konopima i penju se po strmim stijenama. Nažalost, mi se nismo imali priliku penjati po stijenama, ali smo se zato uputili kroz kanjon u 4,5 km uda-ljenu lugarnicu. Rendžer, koji nas je pra-tio u parku, dok smo hodali do lugarnice, pričao nam je o parku i što se sve u njemu može vidjeti i doživjeti. Neki uz sendvič i colu, neki uz čavrljanje, a neki pak uz ne-prestane padove i posrtanja napokon smo uspjeli doći do cilja - lugarnice. Uz nadu da će spuštanje biti brže i jednostavnije sje-li smo u hladovinu i odmarali se, osvježili smo se hladnom, bistrom vodom iz potoka koji teče kroz cijeli kanjon parka. Silazak u podnožje parka je bio lakši i brži, ali opet i zahtjevan hod. Svi “mirišljavi” i iscrpljeni umjesto da se ispružimo na sjedala i pod autobusa, nama nije bilo dosta, već smo na-stavili s pričama i smijehom.

Nakon ručka u obližnjem restora-nu uputili smo se prema našim Studencima. Opet smo svratili na odmorište Krka, pomo-lili se i zahvalili Gospi od Puta na sretnom putovanju koje smo proveli.

Majčin dan

Povodom Majčinog dana učenici razredne nastave su imali integrirani nastav-ni dan prepun različitih timskih aktivnosti. Osmišljavanje i uglazbljivanje stihova za

mame; izrada neobičnog buketa za mamu i odgovori mama na prethodno im postav-ljena pitanja bili su najzanimljiviji dio dana.

Izdvojili smo neka učenička pitanja i odgovore njihovih mama:

Zašto je teško biti mama?

- Meni nije teško jer me moja djeca ispu-njavaju ljubavlju.

- Mama je teško biti zato što imam puno obveza.

- Nikad nema odmora.

Što ti je najteže od svega?

- Najteže mi je kad se derete.

- Nikad nema odmora.

- Najteže mi je kad moram tvom tati po-moći sjeći drva.

- Ne volim s djecom ići kod doktora jer mi je toga puna kapa.

Što te veseli?

- Veseli me kad su djeca dobra.

- Kuhati za svoju dječicu.

- Šetati, igrati se s djecom i s njima se kupati u moru.

- Volim s djecom igrati graničara i Čovječe.

Odmaraš li se ikad?

- Jesam, do sada 10 puta.

Bi li voljela da tata sve čisti po kući dok ti gledaš TV?

- Ne daj, Bože!

Mnoge će se mame prepoznati u ova-kvim odgovorima, stoga im svima od srca čestitamo sretan Majčin dan!

79

Škol

ska

kron

ika

Božić 2014.

Studenci 53

Boćanje

1. županijsko natjecanje u boćanju osnovnih škola održalo se sredinom svibnja u boćarskoj dvorani na Gripama u Splitu.

Prijavilo se 8 škola iz cijele županije koje su bile podijeljene u dvije skupine.

U skupini A natjecala se i naša škola sa školama iz Komiže, Baške Vode i Split 3.

Natjecanje se odvijalo u dvije kategori-je: bližanje i precizno izbijanje. U kategoriji bližanje nastupili su Ivan Cikojević, Franjo Šakić, Stipe Babić i Ante Bilić, a u katego-riji precizno izbijanje nastupali su: Karlo Cikojević, Mate Šakić, Tomislav Udiljak i Marko Udiljak.

Sweet 4

... a u plesanju uživaju Antonija, Kata, Matea i Tonka.

Olimpijada malih škola

U Radošiću je prvi put održana sport-ska manifestacija “Olimpijada malih škola” koja je okupila oko 150 natjecatelja iz deset malih škola Splitsko-dalmatinske županije.

Deset malih škola iz Dalmatinske za-gore te otoka Brača i Šolte ovom je mani-festacijom dalo poruku odgovornima da u malim mjestima ne treba zatvarati osnovne škole.

S malim natjecateljima su pristigle i njihove školske kolege. Njih čak petstoti-njak ih je gromoglasno bodrilo.

Mali su se školarci natjecali u pet dis-ciplina, a najviše pozornosti privuklo je ska-kanje u vrećama i potezanje konopa.

Tako su učenici iz Tijarice, Aržana, Lo-vreća, Studenaca, Gornjih Poljica, Srijana, Grohota na Šolti, Bola i Milne na Braču, uz sportsko druženje, scenskim nastupima predstavili svoje škole.

80

Škol

ska

kron

ika

Studenci 53

Božić 2014.

Sigurno u prometu

Učenici 4. i 5. razreda naše škole sa svojim su vršnjacima iz škola Lovreć, Arža-no i Cista Velika bili na poligonu Autokluba Split gdje su u organizaciji Splitsko-dalma-tinske županije i Odjela za sigurnost u pro-metu Policijske uprave Splitsko-dalmatin-ske učili kako se sigurno i pravilno ponašati u prometu.

Dodjela nagrade “Zeleni korak”

U utorak 17. lipnja učitelj Marijo, rav-natelj Ante te Kata Šakić i Antonija Maras uputili su se u Zagreb na dodjelu nagrade za osvojeno prvo mjesto u skupljanju sta-rog papira. Naša škola u kategoriji od 250 učenika skupila je 2620 kg papira, odnosno 88,5 kg po učeniku. Nagrada je pametna ploča i kante za recikliranje.

Terenska nastava

17. listopada 2014. učenici razredne nastave su sa svojim učiteljicama ostvarili terensku nastavu prigodom Dana kruha i za-hvalnosti za plodove zemlje.

Posjetili smo Grapske mlinice gdje su učenici mogli vidjeti kako se od pšenice, ku-kuruza, zobi i ostalih žitarica pravi brašno. Sve viđeno bilo je popraćeno zanimljivim pričama i zagonetkama gospodina Ike Sa-mardžića, vlasnika mlinice stare 600 godina.

Da bi učenici upoznali cijeli proces od zrna do kruha, posjetili smo i pekaru Klas u Vedrinama.

Muzej triljskog kraja bila je sljedeća stanica koja je oduševila djecu. Vidjeli su razno oružje, vojnu opremu, ali i starinske stvari koje su se koristile u domaćinstvima.

Naposljetku smo posjetili triljsku Osnovnu školu gdje smo toplo dočekani i počašćeni.

Zahvaljujemo svima koji su nam učini-li ovu terensku nastavu iznimno uspješnom i zanimljivom.

Napokon u jednoj smjeni

Od ove školske godine napokon u jed-noj smjeni. Iako godinama imamo sve manji broj učenika, u našoj smo školi radili u dvije smjene. Nakon nekoliko zahtjeva Županija

81

Škol

ska

kron

ika

Božić 2014.

Studenci 53

nam je odobrila sredstva za adaptaciju po-stojećih učionica na katu škole. Rušenjem pregradnog zida između dviju učionica te ugradnjom dvaju knauf zidova smo dobili tri manje učionice. Na ovaj smo način osi-gurali dovoljno prostora za nesmetano odvi-janje nastave u jednoj smjeni na radost kako učenika i učitelja tako i roditelja.

Dani kruha

Kolika je važnost kruha u našim ži-votima i kako nas kruh ujedinjuje i budi u nama osjećaj sitosti, kako fizičke tako i one duhovne, ponovno smo se uvjerili na Dani-ma kruha u našoj školi. Vrijedne ruke naših mama, baka, a i samih učenika, postigle su prava mala umjetnička djela. Nije samo domaći kruh mamio poglede nego i razna peciva, slatka i slana, pa i oživljeni likovi izrađeni od povrća voća. Mirisi toplih peci-va ispunili su učionice, ali i toplina osmijeha i radosti svih prisutnih jer kako Miguel de Cervantes kaže: Kad se ima kruha, tad je i tuga lakša!

Učenici su recitirali pjesme o kruhu, plesalo se i pjevalo, a nakon svećeniko-vog blagoslova svi su uživali u prekrasnim zalogajima.

Hvala svim dragim roditeljima i pri-jateljima koji su se i ove godine s radošću odazvali ovom uvijek lijepom događaju.

Pametna ploča našoj školi

Pametna školska ploča namijenjena je nastavno-edukativnom procesu, od dječjeg vrtića do najviših stupnjeva edukacije, za proces cjeloživotnog obrazovanja.

Tehnologija pametnih školskih ploča u punom smislu je tehnologija integracije ra-čunalne i audiovizualne tehnologije s klasič-nom školskom pločom.

U nastavno-edukativnom procesu je korištenjem pametne školske ploče moguće tijekom izvođenja nastave i izravno interve-nirati na unaprijed pripremljenom edukativ-nom materijalu: povećavati značajne dije-love radi njihova isticanja, rotirati objekte, dopisivati tekst ili formule, pa čak i mije-njati dio unaprijed pripremljenog materijala. Naravno, sve se ove aktivnosti odvijaju na tabli, dakle nema potrebe posebno «skakati» između table i računala. Jednostavno, učitelj - predavač se nalazi ispred table koja je inte-raktivna ploha na kojoj se sve odvija, a odr-žano predavanje može se pratiti iz učionice preko te iste table, preko neke druge table, s udaljenog mjesta ili uz vremenski odmak s nekog drugog mjesta.

82

Vije

sti i

z op

ćine

Studenci 53

Božić 2014.

Vijesti iz općineStudentske stipendije

Tijekom siječnja 2014. godine na kuć-ne adrese su dodijeljena rješenja za student-ske stipendije. Sve stipendije isplaćene su početkom drugoga semestra akademske go-dine 2014./2015.

Poboljšanje prometnica

Na županijskoj cesti Studenci – Pro-ložac postavljeni su signalni stupovi s obje strane ceste zbog sigurnosti u prometu. Ova cesta je ujesen i zimi dosta opasna za vožnju jer se nalazi na nadmorskoj visini višoj od 700 metara te ostane u maglenom oblaku i smanjenoj vidljivosti. Signalni stupići su velika pomoć u takvim uvjetima. Nažalost,

ovi stupići su često meta nesavjesnih građa-na koji ih uništavaju.

Djelatnici Županijske uprave za ceste tjedan dana su postavljali signalne stupiće. Iz sredstava održavanja postavit će se i signalne fluorescentne smjernice na većim zavojima.

Isto tako se uz cestu Lovreć – Studenci čiste predjeli na zavojima koji su obrasli tra-vom i zemljanim nanosima kako se na tim mjestima ne bi stvarale vodene površine, što bi u zimskim mjesecima dovodilo do smrza-vanja te tako i ugrožavanja prometa.

Novo vozilo za odvoz smeća

Sve općine s područja Imotske krajine i grad Imotski zajedno s Fondom za zaštitu

Novo komunalno vozilo

83

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2014.

Studenci 53

okoliša nabavile su novo radno vozilo za od-voz smeća s područja Imotske krajine. Ovo vozilo je bilo potrebno zbog velike površine Imotske krajine i nemogućnosti redovnog otkupa i odvoza smeća.

Vozilo marke MAN je jedno od naj-suvremenijih vozila uvezenih u Republiku Hrvatsku iz Njemačke. Novo i opremljeno tehničkim pomagalima za očitavanje, pre-gled i snimanje umnogome će pomoći za održavanje čistoće i sakupljanja smeća na našemu području. Cilj je svih općina i grada Imotskoga poboljšanje suradnje između ti-jela jedinica lokalne samouprave i građana u očuvanju boljeg okoliša. Svima nam je u cilju dostići veći standard očuvanja okoliša sa što manje truda i većih troškova.

Dovršenje lovrećke zaobilaznice

Nakon raspisanog natječaja za dovrše-tak lovrećke zaobilaznice, ponuda Poduze-ća za ceste bila je najpovoljnija. Izvođač bi

trebao (najkasnije početkom mjeseca stude-noga) otpočeti s radovima.

Poslije izgradnje obilaznice provest će se i novi prometni režim na području općine u vezi s državnom cestom D-60 i županij-skom cestom Lovreć – Studenci.

Općina Lovreć će intenzivirati preko Županijske uprave za ceste dva pravca koja su značajna za Imotsku krajinu, a posebno za općinu Lovreć. To su: Ričice – Studenci i Dolića Draga – Nikolići – Lovreć.

Cjelonoćna javna rasvjeta

Zbog velikih troškova javne rasvje-te kao i održavanja javne rasvjete do sada je bio režim gašenja u ponoć te ponovnog uključivanja u pet sati u ujutro.

Veći je dio građana negodovao zbog ovakve odluke, ali smo bili prisiljeni pri-hvatiti ovu mjeru kako se ne bi dogodilo da se rasvjeta zbog nepodmirivanja duga ne isključi na području cijele općine jer HEP d.d. neplaćanje rasvjete u bilo kojem

Razmatranje Prostornog plana

84

Vije

sti i

z op

ćine

Studenci 53

Božić 2014.

naselju tretira kao nepodmirenje računa za sva naselja.

Općina Lovreć je za 2014. godinu predvidjela sredstva za kupnju štednih žaru-lja u rubnim naseljima kako bismo omogu-ćili cjelonoćnu javnu rasvjetu.

Tijekom veljače i ožujka koncesionar će promijeniti štedne žarulje, zamijeniti dotrajale stupove i postaviti nove lampe na mjestima koja je odredilo Općinsko vijeće.

Izmjene i dopune Prostornog plana

Deset godina nakon donošenja Pro-stornog plana sazrelo je vrijeme za izmjene i dopune Općinskog prostornog plana, što zbog usklađenja sa stanjem u prostoru, što zbog izmjena Županijskoga prostornog pla-na na području općine Lovreć. S obzirom na učestali broj zahtjeva građana i specifičnosti terena na području općine Lovreć, Općinsko vijeće je pokrenulo proceduru donošenjem Odluke o izmjeni dopuni Prostornog plana.

Svi zainteresirani građani mogli su svoje zahtjeve dostaviti do 31. ožujka 2014. godine.

Kako dobiti pograničnu propusnicu

Stupanjem Republike Hrvatske u EU 1. srpnja 2013. godine stupio je na snagu Spo-razum o pograničnom prometu koji regulira

prelazak stanovnika iz pograničnog pod-ručja između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u dubini od 5 kilometara od granice, prekograničnih prijelaza za pogra-nični promet i prijelaznih mjesta.

Takva se mjesta mogu prelaziti isklju-čivo s pograničnim propusnicama. Pogra-nična propusnica izdaje se na neposredni osobni zahtjev.

Pogranični promet znači redoviti prela-zak zajedničke državne granice stanovnika pograničnog područja. Stanovnici pogra-ničnog područja jesu sve osobe koje imaju boravište u pograničnom području najkraće jednu godinu uključujući njihove supružni-ke i djecu.

Za pogranična područja Dvorine-Ba-bići II zahtjev za izdavanje pogranične pro-pusnice podnosi se postaji granične policije Kamensko.

Zahtjevi za izdavanje pograničnih pro-pusnica mogu se podnositi i u nadležnim diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ljubav na djelu – solidarizirani u nevolji

S ljubavlju, solidarnošću i suosjeća-njem za žrtve poplava Slavonije i Banije mještani općine Lovreć (Medov Dolac, Stu-denci, Dobrinče i Lovreć-Opanci) odazvali su se preko Crvenog križa u prikupljanju do-nacija za pomoć u akciji nazvanoj ČOVJEK ZA ČOVJEKA. Mještani su se u kratkom roku odazvali znajući da je pomoć u prvim trenucima jako bitna kako bi se prevladao prvotni šok zbog gubitka imovine koju su stjecali cijeli svoj život.

Hvala svima koji su sudjelovali u po-četnoj humanitarnoj akciji. Ova akcija traje i dalje te pozivamo sve koji mogu da joj se odazovu.Granični prijelaz

85

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2014.

Studenci 53

Svima koji su sudjelovali u prikuplja-nju pomoći i uplatama kao i onima koji će se ubuduće uključiti u akcije humanitarne pomoći, unaprijed zahvaljujemo!

21. Raosovi dani

5. srpnja održani su 21. Raosovi dani u Medovu Docu. U srpanjsko predvečerje okupilo se petstotinjak štovatelja lika i djela Ivana Raosa pod vječno nasmijanim nebom dragog mu medovačkog kraja. Nije nedo-stajalo smijeha, pjesme, recitiranja, glume, plesa…

Kroz raznovrstan program publiku je vodila gospođa Edita Štrljić. Nadahnutim govorom prisutne je pozdravio i poželio dobrodošlicu gospodin Bogoslav Džaja, predsjednik Udruge građana Medov Dolac, organizatora ovogodišnje priredbe. Od srca je zahvalio pokroviteljima Općini Lovreć i Splitsko-dalmatinskoj županiji te ostalim sponzorima, osobito tiskari Bendić koja po-maže već niz godina, te svim volonterima koji su i ove godine utrošili svoje vrijeme i znanje kako bi se Raosovi dani održali na zavidnoj razini. Naglasio je važnost povezi-vanja udruga Imotske krajine te njihovo za-jedničko djelovanje za dobrobit svih naših stanovnika.

Okupljene je ohrabrujućim riječima pozdravio i Antun Babić, načelnik Općine Lovreć i saborski zastupnik.

Nakon svete mise i polaganja cvijeća na književnikovu grobu počeo je bogat kul-turno-umjetnički program.

Brojni pjesnici potekli su upravo s ovoga škrtoga kamenjara Zagore. Stihove odabranih pjesnika Imotske krajine svojim su nam upečatljivim izvedbama predstavi-li MARINA, IVANA, ANA, MARIJANA, MATE i PETAR.

Publiku je posebno dirnuo izbor iz Ra-osove proze naslovljen Ne daj da žile čupa,

ne daj mu da umre… u izvedbi ove mlade ekipe. Raosove poruke pokazale su se aktu-alnima i danas što je publika popratila veli-kim pljeskom.

Da smijeh dugo odzvanja toplom me-dovačkom noći, pobrinuli su se mladi Me-dova Doca i Dobrinača te oni malo stariji, koji su pripremili dramsku izvedbu Raoso-vih Šest pučkoškolskih zadaća. Publika je bila oduševljena njihovom izvedbom, a čuli su se komentari kako se Raos napokon vra-tio među svoje!

Potaknuti dobrim prihvaćanjem pu-blike, i ove smo godine ugostili amatersku glumačku družinu iz Prološca s predstavom Večer komedije. Nisu nas iznevjerili i pru-žili su gledateljima obilje smijeha i dobre zabave!

Na kraju večeri svi su prisutni mogli uživati u domaćim specijalitetima uz glaz-bu uživo te nastupe kulturno-umjetničkih društava iz Vinjana, Runovića te Katuna i Kreševa.

Nadamo se da će ovako uspješni, ili još uspješniji, biti i sljedeći 22. Raosovi dani!

Lovrećko lito 2014.

Uz proslavu Dana općine Lovreć i za-vjetnog blagdana Gospe Lurdske održale su se sportske, kulturne i zabavne manife-stacije. U suradnji s Kulturnom i športskom udrugom Lovreć pripremljen je program tako da su sve dobne skupine mogle uživati u sadržajima Lovrećkog lita 2014.

Ovogodišnje je Lito otvoreno Bici-klijadom i nastavljeno malonogometnim turnirom.

Na školskom igralištu održano je, sada već tradicionalno, gorštačko obaranje ruku za nekoliko kategorija.

Lovrećko pisano stvaralaštvo i ove je godine ostavilo svoj duboki trag. U jutarnjim

86

Vije

sti i

z op

ćine

Studenci 53

Božić 2014.

satima 4. kolovoza bili su predstavljeni naši zavičajni autori i njihovo stvaralaštvo.

Naravno, bilo je tu i gospodarskih tema i okruglih stolova o razvoju naše općine.

Na sam Dan domovinske zahvalnosti i zavjetni blagdan slavila se sveta misa u crkvi Svetoga Duha kojoj je prethodila procesija.

Održana svečana sjednica

Povodom Dana općine Lovreć koji se kao i zavjetni blagdan Gospe Lurdske u Lo-vreću slavi 5. kolovoza održana je Svečana sjednica.

Sjednici, priređenoj u auli sportske dvorane, nazočilo je oko stotinjak gostiju. Izaslanik predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka bio je saborski zastupnik Ante Sanader, a u ime Splitsko-dalmatinske žu-panije dožupan Ante Šošić. Bili su tu pred-stavnici svih općina Imotske krajine i grada Imotskoga te naših susjednih općina Šesta-novca i Zadvarja. Nazočili su također i pred-stavnici javnih poduzeća Vodovoda, Topa-ne, Županijskih cesta i Županijske uprave za ceste.

Svečanoj sjednici odazvali su se i pred-stavnici Udruge roditelja poginulih branite-lja, HVIDRE i ostalih udruga proizišlih iz

Svečana sjednica Općine Lovreć

87

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2014.

Studenci 53

Domovinskog rata. Nazočan je bio i pred-stavnik Društva Lovrećana iz Zagreba kao i bivši i sadašnji vijećnici općine Lovreć te lauerat za ovu godinu brigadir HV-a pilot Matko-Mate Raos.

Prije same sjednice položeni su vijenci na grob bivšeg predsjednika Vijeća Marja-na Sekeleza i ispred biste Prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Potpredsjednica Vijeća prof. Melanija Brstilo pozdravila je sve nazočne te minu-tom šutnje otvorila Svečanu sjednicu.

„Godinu dana nekome je puno, a onima koji rade sa svojim narodom prođe u trenu. Općina Lovreć je uz ispunjenje svih svojih obveza kroz proteklu godinu dana radila i određene bitne projekte za život na ovome području. Od sanacije nerazvrstanih cesta, programa i projekata za županijske ceste, izgradnje mrtvačnice, groblja, izmjene ra-svjetnih tijela i sanacije vodovoda do soci-jalnih programa i pomoći u demografskoj obnovi stojeći na usluzi svim građanima“, rekao je općinski načelnik.

U ime Splitsko-dalmatinske županije dožupan Ante Šošić je naglasio vrlo tijesnu suradnju s Općinom Lovreć kao i projekti-ma koji mogu pomoći stanovnicima ovoga kraja te zaključio: „Naravno da je nemogu-će u kratkom vremenu zadovoljiti sve, i to bez pomoći i razumijevanja središnje vlasti. Koliko je to teško govori i činjenica prola-ska milijuntog vozila kroz tunel Sveti Ilija a da se nije smanjila tunelarina iako je tunel napravljen kao projekt gospodarskog razvit-ka za Imotsku krajinu. Što se pak općine Lovreć tiče, i ove smo godine pomogli po zahtjevima općinskog načelnika što ćemo i ubuduće činiti jer je to i želja župana Zlatka Ževrnje.

Izaslanik predsjednika HDZ-a Tomi-slava Karamarka, Ante Sanader, posebno je apostrofirao značaj malih općina naglasivši kako „svoje probleme rješavaju na neposre-dan način i uspješno ondje gdje je najtješnja

povezanost naroda i vlasti. Što bi bilo i o čemu bismo mi govorili danas u Lovreću da nije bilo Općine kao institucije?! Naravno da naš prioritet mora biti sinergija poljo-privrede i demografije na ovim područjima koja su jako raseljena. To vidim i s razine središnje vlasti jer je to pitanje svih pitanja opstanka ovih krajeva.“

Za ovu godinu zahvalnicu općine Lo-vreć dobio je umirovljeni brigadir HV-a pilot Matko Raos za svoje zasluge u promi-canju interesa općine Lovreć izvan njenih granica. Zahvalnicu i prigodni poklon uru-čio mu je općinski načelnik.

U svojoj zahvali pilot Matko Raos re-kao je da je počašćen ovim priznanjem koje mu je jedno od najdražih koje je dobio. Apelirao je na mlade ljude da stalno njeguju uspomenu na stvaranje moderne Hrvatske države i da opstanu na ovim prostorima koji su mu u srcu i s kojima živi.

Za sve nazočne priređena je zakuska i osvježenje.

Pilot Mate (Matko) Raos

Rođen 1951. godine u Medovu Docu na kominu svojih djedova. Kao dijete ma-štao je o avionima i sanjao da se nekada vine u visine, što mu se kasnije i ostvarilo.

Nakon dva razreda škole u Medovu Docu seli se s roditeljima, bratom i sestrama u Split. Završio srednju školu mehaničara.

Odlazi služiti bivšu vojsku, ali i tamo kroz služenje nije mogao nikako postati ono što je sanjao – biti"pilot" a samo zato što nije bio politički podoban.

Postaje pilot preko Aerokluba Split.Matko i njegovi prijatelji iz Aerokluba

u Sinju 17. 10. 1990. osnivaju Hrvatsku voj-sku na ovim područjima.

U četvrtom mjesecu 1991. godine osni-vaju Prvi samostalni zrakoplovni vod koji

88

Vije

sti i

z op

ćine

Studenci 53

Božić 2014.

poslije osnivanja 4. gardijske brigade ulazi u njen sastav i to su prvi počeci osnivanja HRZ-a.

Akcija "Šolta" (14. 8. 1991.) prva je značajna akcija Matka i njegovih kolega u kojoj je izvučena velika količina gra-nata i odmah otpremljena na Vukovarsku bojišnicu.

Slijedi poznata akcija "Zbrojevka" Male Bare kojom i sam zapovijeda. U njoj su izvukli 130 tona razne municije i 2000 kalašnjikovâ. Četiri dana poslije u akciji Ploče izvlači 500 tona topovskog baruta i tako pomalo ojačava Hrvatska vojska.

Potom prelaze na južno bojište, pripre-maju se, izviđaju, planiraju akcije.

U srpnju 1991. po zapovjedi generala Janka Bobetka dobiva zadaću pomoći pri-padnicima naše legendarne Treće imotske bojne osvojiti Golubov kamen u čemu i uspijeva.

Oslobađaju južni dio Hrvatske. Slijedi akcija "Maslinica", a zatim ak-

cije Zima-94,Skok-1, Skok-2.U međuvremenu prelazi u sastav heli-

kopterske eskadrile i kroz to ratno vrijeme odrađuje preko 2000 letova, a među onim najgorima je izvlačenje ranjenika te odlazak po ranjenike u srednju Bosnu iako je bila zabrana od strane UNPROFOR-a, na što se nisu toliko obazirali.

Napokon dolazi oslobodilačka pono-sna akcija OLUJA.

Po završetku rata nastavlja svoje vojne zadaće, postaje zapovjednikom zračne baze Divulje u činu brigadira kada biva prisilno umirovljen od ondašnjeg predsjednika Stipe Mesića.

Posvećuje se opet civilnom zrakoplov-stvu, a nedavno je kupio i obnovio avion star 83 godine. Sada je to sedmi avion u voznom stanju u svijetu.

Pilotu Matku-Mati Raosu od srca čestitamo!

Cirkuska predstava

8. kolovoza 2014. održana je cirkuska predstava u Lovreću. Iako ovo nije bila kla-sična cirkuska predstava s lavovima, tigro-vima, slonovima… no, s obzirom na prostor na kojem je izvedena (školsko igralište), zadovoljila je ne samo najmlađe posjetitelje već i one malo starije.

Prednost ovakve priredbe bila je bli-zina gledatelja i korelacija s izvođačima. Najmlađi su bez kompleksa izlazili na po-zornicu i kao pravi asistenti sudjelovali u programu. Po riječima voditelja cirkusa bili su odlična i neponovljiva publika.

Da je predstava uspjela, pokazali su najmlađi dugotrajnim pljeskom sudionici-ma, a artisti i iluzionisti zahvalili su lovreć-koj publici na najbolji mogući način – odlič-nim izvođenjem.

Sufinanciranje školskih udžbenika

Na redovnoj sjednici održanoj 28. srp-nja 2014. godine Općinsko vijeće donijelo je odluku o sufinanciranju udžbenika za djecu koja pohađuju osnovnu školu u mje-stima: Lovreć, Studenci, Dobrinče i Medov Dolac u iznosu:

I. – IV. razreda – 400,00 knV. – VIII. razreda – 700,00 kn.

Cestovna rješenja na području općine Lovreć

Tijekom godišnjih odmora iskoristili smo prigodu te s predstavnicima Hrvatskih cesta, Županijske uprave za ceste kao i ko-legama iz susjedne Bosne i Hercegovine iz Tomislavgrada i Posušja razgovarali o ce-stovnoj povezanosti za Hrvate s jedne i dru-ge strane granice.

89

Vije

sti i

z op

ćine

Božić 2014.

Studenci 53

Najbliži put do mora iz tog djela Bosne i Hercegovine je pravac Tomislavgrad – Vi-nica – Studenci – Lovreć – Grabovac. Na tu se cestu na predjelu Vučipolja nadovezuje cesta Posušje – Vinica – Studenci – Lovreć. Za obje ove ceste veliki je dio građevinskih radova odrađen. Predio Vučipolje je i pred-viđen kao industrijska zona i gospodarski „inkubator“ jer je na samo kilometar od dr-žavne granice.

Ovaj dio državne granice jest logična i potrebna veza Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine svejedno radi li se o poljopri-vredi, turizmu ili razvoju gospodarstva. Isto tako je nelogično da od Prisike do Gornjih Vinjana tridesetak je kilometara bez granič-nog prijelaza iako se dio Hrvata iz BIH uka-pa na području Republike Hrvatske.

To je bio dovoljan razlog da s kolega-ma iz BiH intenziviramo razgovore i zajed-nički odrađujemo prometne pravce koji su potrebni za bolju komunikaciju i gospodar-ski razvitak. Kolege će poduprijeti ove pro-jekte i u svojim proračunima.

S predstavnicima ŽUC-a razgovaralo se o dovršetku cesta Ričice – Studenci – Lo-vreć, Dolića Draga – Nikolići kao i uređenju ceste Dobrinče – Medov Dolac – Grabovac.

Prijevoz srednjoškolskih učenika

Općina Lovreć i ove je godine ugovori-la s imotskim Autopoduzećem prijevoz sred-njoškolskih učenika. Srednjoškolci će biti prevoženi u dvije smjene po već ustaljenom rasporedu od prošle godine.

Nanovo upozoravamo roditelje da skrenu pozornost svojoj djeci da ne uništa-vaju autobuse za prijevoz i uljudno se pona-šaju u vožnji.

Prema dogovoru s prijevoznikom onoj djeci koja budu radila štetu na autobusima,

bit će ukinuto sufinanciranje prijevoza, a njihovi će roditelji namiriti nastalu štetu.

Pravo na prijevoz učenika imaju sva srednjoškolska djeca čiji su roditelji pod-mirili komunalne obaveze prema Općini Lovreć.

Našim je srednjoškolcima upućena že-lja za uspješnu školsku godinu i dobro pred-stavljanje općine Lovreć u novoj sredini.

Mala školaMala je škola počela s radom kada i

nastava za osnovnu školu. U dogovoru s od-gajateljicom djeca su dobila raspored poha-đanja, a program će se provoditi svih devet mjeseci.

Budući da se rad odvija na dvije loka-cije, roditelji su se prilagodili okolnostima u dogovoru s odgajateljicom Anom Katić.

Javni poziv za zainteresiranost korištenja obnovljivih izvora

energije, fasada i stolarijeOpćina Lovreć, u suradnji s Fondom

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), poziva sve stanovnike koji su za-interesirani za sufinanciranje pri ugrađivanju stolarije, zamjene krovišta i obnove fasade da dostave podatke u elektronskom obliku putem elektroničke pošte: opcina.lovrec@st.t-com.hr ili osobno u Općini Lovreć.

Obrasci se mogu predignuti u prostori-jama Općine ili putem interneta na stranica-ma FZOEU-a.

Pravilnik za provedbu programa poti-canja korištenja obnovljivih izvora energi-je u obiteljskim kućama Zelena energija u mome domu također možete skinuti sa stra-nica Fonda.

Pravno na korištenje nepovratnih sred-stava Fonda i Općine Lovreć može ostvariti

90

Vije

sti i

z op

ćine

Studenci 53

Božić 2014.

fizička osoba na postojećoj obiteljskoj kući na području općine Lovreć u kojoj ima pre-bivalište, ako je ista u njegovom vlasništvu ili u vlasništvu članova uže obitelji sukladno odredbama Zakona o gradnji (NN 153/13).

Predmetom subvencioniranja ne mogu biti obiteljske kuće za koje je pokrenut po-stupak legalizacije.

Obiteljska kuća u smislu ovog Pravil-nika je: izgrađena na zasebnoj građevinskoj čestici; građevinske bruto površine do 400 m2; s najmanje 50 % bruto podne površine namijenjene stanovanju i s najviše dvije stambene jedinice.

Studentske putne karte

Za akademsku godinu 2014./2015. s imotskim Autopoduzećem postignut je do-govor o prijevozu studenata koji imaju stal-ni boravak na našem području.

Općina Lovreć dogovorila je sljedeći model:

1. STUDIRANJE U ZAGREBU. Svi stu-denti imaju pravo na pet (5) povratnih karata. Godišnja cijena koju su dužni sufinancirati iznosi 615,00 kn.

2. STUDIRANJE U SPLITU. Svi stu-denti imaju pravo na dvadeset (20) po-vratnih karata. Godišnja cijena koju su dužni participirati iznosi 623,00 kn.Studenti koji studiraju izvan navedenih

gradova u Hrvatskoj, mogu su se također ja-viti u Općinu Lovreć kako bismo pronašli zajedničko rješenje za njihov prijevoz.

Studentima koji studiraju izvan gra-nica Republike Hrvatske, nije omogućen prijevoz.

3. Općina Lovreć će svim redovnim stu-dentima uplatiti 50 % za korištenje povratnih karata u Zagreb (5 povratnih karata) te u Split (20 povratnih karata).

4. Svi redovni studenti su dužni javiti se putem elektroničke pošte ili telefona u Općinu Lovreć, navesti ime i grad u kojem studiraju te priložiti potvrdu o redovnom studiranju.

5. Studenti (njihove obitelji) koji imaju nepodmirene komunalne obveze, neće biti sufinancirani.

Policija - nove osobne iskaznice

Ministarstvo unutarnjih poslova upu-tilo je obavijest svim građanima općina Lovreć i Cista Provo za izmjenu osobnih iskaznica po Zakonu o prebivalištu čije pro-longiranje ističe 29. 12. 2014.

Svi građani koji u osobnim ispravama imaju evidentiranu adresu „00“ ili „bb“ tre-baju zamijeniti osobnu iskaznicu.

To nogu učini svaki dan u Policijskoj postaji Imotski, a građani koji ne mogu doći do Imotskoga, MUP će imati pokretni šalter-vozilo 26. 11. 2014 (srijeda) ispred zgrade u općini Cista Provo od 8 sati.

Za osobnu iskaznicu potrebno je:

- stara osobna iskaznica

- uplatnica u iznosu od 48,50 kn

- 1 fotografija (35mm x 45mm)

- podatak o kućnoj adresi.

91

Kako

„m

irno

i ti

ho lo

viti

“

Božić 2014.

Studenci 53

G ljivarstvo, kao relativno mlada gra-na primarne poljoprivredne proi-zvodnje, još uvijek nije doživjelo

svoj razvoj na području Splitsko-dalmatinske županije iako je postotak potrošnje gljiva u prehrani sve veći. Ogromno područje rada gljivarstva ne podrazumijeva samo branje, odnosno skupljanje gljiva, koje je poznatije kao mirni ili tihi lov, već obuhvaća i proi-zvodnju gljiva, tehnologiju prerade te oču-vanje okoliša. U svijetu se danas proizvode milijarde tona različitih gljiva koje se velikim dijelom prerađuju, konzerviraju ili koriste kao sastojak u industriji prerade mesa, sirar-stvu i u proizvodnji raznih gotovih jela.

Gljive su nezaobilazne i u farmaceut-skoj industriji jer od ukupno proizvedenih antibiotika, antivirusnih i antikanceroge-nih tvari na gljive otpada veliki postotak. Uz pojačanu dinamiku života i na našim

Studencima sve je više ljudi spremno baviti se tihim lovom. No, prije polaska u branje gljiva, osim vrsta koje rastu na našem po-dručju, treba poznavati pravila skupljanja, biološko-geografske čimbenike te je nužno upoznati zakonske regulative o branju - sku-pljanju gljiva.

Za skupljanje gljiva potreban vam je oštar nožić i pletena košara. Gljive se nikada ne slažu u plastične vrećice ili torbe. Gljive koje rastu iz tla, beru se laganim uvrtanjem stručka. Ako dio stručka ostane u zemlji, može se za vađenje upotrijebiti nož. Gljive koje rastu na panju ili stablu, odrežu se no-žem. Pravilo je da pri branju što manja po-vršina ostane izložena vanjskim utjecajima. Nepoznate i otrovne gljive se nikada ne sla-žu u istu košaru s jestivim (poznatim) gljiva-ma. Izrazito mlade gljive se ne beru kao ni stari osušeni primjerci. Uvijek je pri branju važno voditi računa o tome da barem 10 % primjeraka ostane na staništu. Ako slučajno uberemo neupotrebljivu gljivu (npr. crvlji-vu), onda ju je nužno usitniti i razbacati po staništu. Gljive ne treba skupljati po kišnom vremenu ili u vrijeme velikih ljetnih vrućina jer se tada najbrže kvare. Idealno doba za branje je rano jutro. Odrasli ljudi ne bi tre-bali konzumirati više od 1.5 kg gljiva tjed-no. Sakupljene gljive potrebno je što prije skuhati ili konzervirati dok im je biološka vrijednost najveća.

Prisutnost pojedinih vrsta gljiva ovisi: o geografskoj širini i dužini te nadmorskoj visini, podneblju na kojem rastu kao i okol-nom raslinju, lokalnoj klimi te kratkoročnim

Kako „mirno i tiho loviti“

92

Kako

„m

irno

i ti

ho lo

viti

“Studenci 53

Božić 2014.

meteorološkim uvjetima, šumskim životi-njama i utjecaju čovjeka na okolinu.

Prije nego se s košarom uputimo u po-tragu za gljivama, važno je upoznati i za-konsku regulativu o branju gljiva. Hrvatske šume u suradnji s policijom primjenjuju Za-kon o šumama, a koji u jednom dijelu govori o Osnovama gospodarenja, odnosno o spo-rednim šumskim plodovima u koje spadaju i gljive. Na snazi je i Pravilnik o zaštiti gljiva koji je donijela Državna uprava za zaštitu prirode u kojemu je regulirano tko, kada, gdje i u kojim količinama smije brati gljive. Pravilnik uključuje i popis zaštićenih vrsta gljiva koje se ne smiju brati osim u znan-stvenoistraživačke svrhe.

Članak 5. Pravilnika propisuje kako svaka građanska ili pravna osoba mora od organizacijske jedinice (šumarije) Hrvatskih šuma ishoditi dozvolu ili ugovorom reguli-rati mogućnost korištenja šumskih plodova. Dnevna dozvola za branje iznosi 25 kuna, tjedna 125 kuna, a mjesečna 250 kuna. Za osobne potrebe smijete skupiti najviše 2 kg nadzemnih gljiva dnevno i 0.1 kg podze-mnih vrsta gljiva. Cijena gljiva stoji 5 kuna

po kilogramu te se naplaćuje po izdavanju dozvole na blagajni šumarije. S obzirom na okolnost da je sve više skupljača gljiva, oče-kivati je da će kontrole biti povećane. Kazne su od 1000 kuna pa naviše.

Od 20. ožujka 2014. godine na snazi je i Pravilnik o korištenju nedrvnih šum-skih proizvoda prema kojem se članovima Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza prilikom kupnje dozvola za sakupljanje gljiva odobrava popust od 40 %, što znači da im dozvola za jednu sezonu iznosi 150 kuna. Hrvatski mikološko-gljivarski savez (HMGS) je neprofitna udruga osnovana i registrirana 2006. godine. Sjedište udruge je u Zagrebu, a prvi je predsjednik udruge prof. dr. sc. Romano Božac, koji je u svom dugogodišnjem radu puno doprinio razvoju gljivarstva i mikologije u Hrvatskoj. Učla-njenjem u HMGS dobiva se gljivarska iska-znica - unificirani identifikacijski dokument gljivara. Gljivarska iskaznica uz osobnu iskaznicu vrijedi skupljaču gljiva za vlastite potrebe te mu omogućava skupljanje gljiva u šumama kojima upravljaju Hrvatske šume bez plaćanja naknade. Uplata godišnje čla-narine upisuje se na poleđini iskaznice „glji-vicom“ u određenoj godini.

Članovi HMGS-a mogu položiti i is-pite o poznavanju gljiva te tako postati „determinatori“ gljiva različitih stupnjeva. U Savez je uključeno desetak udruga na području cijele Hrvatske koje zajedničkim radom doprinose promicanju gljivarstva u Hrvatskoj, razvoju gljivarske etike te oču-vanju biološke raznolikosti. Na području Splitsko-dalmatinske županije, a u sastavu HMGS-a, djeluje samo udruga „Sunčanica“ iz Sinja. Podatke o aktivnostima Udruge i mogućnostima učlanjena moguće je vidjeti na web stranici www.guss.hr.

Priredila I. Babić

93

Čezn

uće

dugo

sto

tinu

god

ina

Božić 2014.

Studenci 53

Iz starih novina (Objavljeno u Novom dobu. Split, četvrtak, 13. augusta 1925. godine. Broj 191)

Čeznuće dugo stotinu godina

Za jednu potrebnu dalmatinsko-bosansku cestu

Mnogo se piše i govori o potrebi že-ljezničkog spoja Dalmacije sa zaledjem. I zato je sjeverna Dalmacija već spojena ličkom željeznicom sa širokim svijetom, a po svoj prilici provest će doskora i unsku; u južnoj pak Dalmaciji vozi ona paralelno s obalom od Metkovića pa sve do Zelenike. Samo srednja Dalmacija (crta Sinj – Split te Imotski – Metković) nema željeznice ni ceste, koja je veže s Bosnom. A ona bi bila neophodno potrebna za stanovništvo srednje Dalmacije i Bosne. Od Sinja do Imotskog proteže se cesta 70 km što su je izgradili sta-ri Rimljani, a Napoleon je temeljito popra-vio. Uz nju živi po krševitim krajevima na-rod vrlo oskudno. On se bavi njegovanjem žita, marve i nešto malo vrtova. Ali mu sve slabo rodi, te je malo slučajeva da koja obi-telj može da poveže kraj jedne godine s kra-jem druge. Računa se da je potrebno na gla-vu tamo 3 q žitija za kruh, a rodi samo 1.5q. Polovicu, dakle, otprilike moraju stanovnici kupiti kod trgovaca koji prevoze žito iz Ma-karske, Omiša ili Splita, gdje dolazi iz naših državnih žitnica preko Metkovića ili Sušaka. Žito je tako radi prevoza tamo skupo. Slič-no je i sa krumpirom „kruhom siromaha“ – kako je rekao Raleigh, jer u plitkoj zemlji malo mu kad pogoduju godišnje padaline da dobro rodi; dok žega lako osuši vlat i korijen biljci u krševitoj zemlji bez dobra humusa.

A po tim ljutima nije ni trava za marvu, već je narod mora da kupuje u Bosni kamo iđu karavanama od 5 do 15 konja. Ali i tu ga ubija kirija. I dok zagora srednje Dalmacije trpi s pomanjkanja bliže veze sa Bosnom, trpi i primorje (Split, Omiš osobito Makar-ska) jer radi daljnjeg puta što gonjači mar-ve naprave, skuplje je u gradovima meso, a trgovina je manja između srednje Bosne i Primorja. Stanovništvo srednje Dalmacije, osobito zagore, sa domaćim blagom gladu-je, dakle - paradoksno ali istinito - kod žit-nica i staja, punih dobrom travom zapadne Bosne koje su 20 – 25 km od njih udaljene.

U Bosni pak ljudi se satiru u siromaš-tvu radi slaba prometa iako ih je priroda bogato nadarila. Livanjsko, Duvanjsko po-lje i Buško blato dijeli od Dalmacije Visoki prolog, Svibača i Zavelin. Preko ovih gora ne prelaze kolni putevi. Samo na ekstremi-tetima bosanskih polja vodi cesta iz Livna na Sinj te iz Duvna u Imotski. Kada, dakle, hoće Bosanci da izvezu svoje agrarne pro-dukte, moraju da prevale preko 100 km dok dodju do mjesta koje će kupiti njihove pro-dukte (sijeno, žito, krumpir). A taj put nosi i svojih troškova, te kirija poveća cijenu robi i Bosanac ne može cijenje da je proda, a Dalmatinac mora skupo da kupi. Bosanac, dakle, radi pomanjkanja cesta ne može da postane trgovac svojih dobara. Još veća je njemu muka kad mora da kupuje kolonija-lija, manufakturu ili vino. Iz Duvna je još i danas najzgodniji i najbolji put na more

94

Čezn

uće

dugo

sto

tinu

god

ina

Studenci 53

Božić 2014.

preko Imotskog na Makarsku. Tu opet mora da prevozači prevale preko 100 km, a radi toga narod u Bosni ne može da kupi ove predmete i zato živi u primitivnom stanju jer ne može da kupi ono što kultura name-će svakom čovjeku u ovo doba. Kad bi pak iz srednje Dalmacije bila izradjena cesta do polja bogate Bosne, ona bi koristila narodu od 150 hiljada stanovnika.

Zato je razumljivo što narod u Dalma-ciji i Bosni odavna govori o potrebi takove ceste. Tu želju su ljudi javljali zastupnicima dok su bili u Beču. I već oko god. 1900. inži-niri su imali da prouče teren te predlože nacrt kuda bi cesta imala ići. Mišljenja su se raz-dvojila. Jedni su tvrdili da bi bilo bolje kada bi cesta išla od Lovreća preko Studenaca na Aržano i Vinicu, a drugi su držali da je bolje da ide od Miš-Madunića na Svib, Aržano i Buško blato, odakle bi preko Bukove gore vodila jugoistočnim ogrankom u Duvno a sjeverozapadnim u Livno. Ovaj zadnji proje-kat izradio je točno inž. Rosenek 1902. On je daleko bolji od prvoga. Sa tarase Katuna u srednju Dalmaciju vodi sada lijepa cesta do Miš-Madunića. Tu se spaja sa vertikalnom staro-rimskom cestom što vodi iz Sinja u Imotski. Od te spojne točke do Bosne ne bi trebalo nego 20 km koja bi, radi sedla što pra-vi Svilača sa Zavelinom, imala da se penje uz malenu apsolutnu visinu. Radi toga su tuda bili projektovali i željeznicu što je imala vo-ziti Sinj – Aržano – Bugojno. Kad bi pak išla cesta od Lovreća u Bosnu, ona bi se morala penjati na treću terasu Dalmacije (I. Katuni, II. Lovreć, III: Studenci) te praviti veći zavoj da dodje do Vinice, a tim bi trošak za nju bio veći, a za promet ona nezgodnija. U Austriji je bilo pobijedilo mišljenje Roseneka. I poče-lo se bilo raditi u Bosni, ali u Dalmaciji je rad zapinjao. A narod je čekao i vapio za cestom. Godine su odmicale, a rat pitanje zabašurio. Ali čim je naša država nastavila, narod je opet počeo da na svoju ruku radi. Zato su go-dine 1921. zastupniku Franiću dali podatke da iznese interpelaciju u Skupštini o potrebi

te ceste, uputili su dapače i molbu, a vlasti su kimnule glavom i odobravale potrebu, ali na-rodu nisu dale novca da izgradi potrebnu ce-stu. Kuluk je prisilio ljude da rade i u kratko vrijeme izradili su oko 5 km, još bi preostalo dakle samih 15 km da dovrše tu cestu koja bi narod zapadne Bosne i srednje Dalmacije pomogla. I dok se govori o potrebi željeznica, jer one brzinom približuju dalske krajeve, ne smijemo zaboraviti na potrebu cesta, jer one služe prostom narodu za prevoz robe kolima, a ostalom svijetu za automobile i druga pre-vozna sredstva. Kad se narod uzalud načekao pomoći, sam se sada prihvatio posla, te su iz Bosne do Aržana sami izgradili cestu. Ali po ravnu bilo je lako, teško je sada kroz Svilaču probijati. I zato bi vlada imala pomoći jed-nom i ostvariti svoje davno obećanje i zado-voljiti narodno čeznuće.-x

Priredila Ivana B.

Hoću li ja u rajHoću li, Gospode, i ja u raj?

Želim, al’ sve se bojim. Jer tamo će biti slava i sjaj, a ja na niskom

stojim. Već ako imaš gdjekoji kutić i to je mnogo za me.

Stisnut ću tamo se suhi ko prutić, Usko je moje rame.

Nikomu neću praviti sjene, bez buke bi to bilo. Gospode, ne zaboravi mene

ako to ti je milo. Ako Ti nije milo prisuće takova odrpanca,

Pusti da bar na vratima kuće Čekam kod Tvojeg znanca,

Da ga zamolim da se za me moli. Ako se ni to ne da,

Ja ću svejedno čekati doli Već i poradi reda

Pa kada uđu kojim je dato, i mjesta biti neće: Nebo je malo, al’ ništa zato...

Srce je tvoje veće... Fra Bonaventura Ćuk

95

Prvi

svj

etsk

i rat

(1)

Božić 2014.

Studenci 53

Prvi svjetski rat (1)

S to godina prošlo je od početka rata koji je trajao na svjetskoj pozornici od 1914. do 1918. godine, koji danas

nazivamo Prvim svjetskim ratom, no u vre-menu kada se odvijao, nazivali su ga Veli-kim ratom. Po mnogočemu je on upravo i prvi i veliki. Zbilja je to prvi rat u kojem su bile uključene sve svjetske velesile i njihovi ratni saveznici. Prvi je ovo moderni rat ili, možda bolje rečeno, rat koji će u potpunosti redizajnirati izgled svakog sljedećeg rata i konačno oblikovati potpuno suvremene ra-tove današnjice. U Prvom svjetskom ratu predstavljene su inovacije poput tenka i boj-nog otrova (iperit). Količine upotrjebljenog materijala, naoružanja, ali, nažalost, i broj ljudskih žrtava nadmašile su sve do tada po-znate ratove. U ovom prvom dijelu o Prvom svjetskom ratu predstavit ću događaje koji su se zbivali u 1914. godini, s naglaskom na austrougarsku vojsku u čijem su sastavu bili i Hrvati.

Atentat na prijestolonasljednika Au-stro-Ugarske Monarhije Franja Ferdinanda u Sarajevu krajem mjeseca lipnja 1914. bio je jedan od povoda izbijanju rata. Vijest o ubojstvu Franje Ferdinanda dočekana je ra-zličito u različitim zemljama. Dok su jedni osudili atentat (Velika Britanija, Francuska, Rusija), drugi su primili vijest s dozom olak-šanja (sam car i kralj Franjo Josip I., Mađa-ri), a u Srbiji je vijest o uspješnom atentatu dočekana s odobravanjem. U Zagrebu se od-vijala, dok se još nije znalo za atentat, prava mala demonstracija, bolje rečeno proslava, kojom su dočekani Hrvati iz Rijeke, a među njima i Supilo. Tek će popodne doći vijest o

ubojstvu prijestolonasljednika i postavljene trobojnice od jutarnje proslave bit će zami-jenjene crnim zastavama.

Nakon što Srbija nije pozitivno od-govorila na ultimatum koji joj je postavila Austro-Ugarska Monarhija, krajem srpnja objavljen je rat između ovih dviju zemalja. Tada su proradili mehanizmi tajnih sporazu-ma između zemalja na Starom kontinentu i u treptaju oka sve važne vojne i političke sile našle su se u ratnom stanju (Italija, koja je bila u sporazumu s Njemačkom i Austro-Ugarskom, ostala je neutralna i u rat ulazi tek na proljeće 1915. godine).

Opća mobilizacija u Austro-Ugar-skoj Monarhiji proglašena je 31. srpnja 1914. godine. Ustroj austrougarske vojske bio je specifičan zbog specifičnog ustroja

Hrvatski vojnici u rovu u Galiciji

96

Prvi

svj

etsk

i rat

(1)

Studenci 53

Božić 2014.

austrougarske države. Postojala je zajed-nička vojska (Kaiserliche und Königliche/K.u.K. gemainsame Armee) te posebna voj-ska za Cislajtaniju (austrijski dio monarhije) i Translajtaniju (mađarski dio monarhije) koja se pak dijelila na mađarsko i hrvatsko domobranstvo. Dvije su glavne bojišnice na kojima je sudjelovala austrougarska vojska tijekom 1914. godine: srpska i ruska.

Djelovanje na srpskoj bojišnici može se podijeliti u tri ofenzive. Prva je bila u kolo-vozu, u sklopu nje se našla i poznata Cerska bitka. Ovdje se moglo primijetiti da Austro-Ugarska nije spremna dočekala rat. Nije se mogao postići dogovor gdje će koja vojska biti upućena, logistika je zakazala i ishod je bio povlačenje, a ljudske žrtve popele su se na skoro devetnaest tisuća poginulih. Druga ofenziva je bila u rujnu i listopadu. Ova je ofenziva bila kudikamo uspješnija, ali sve-jedno nije dala pozitivan ishod nego nerije-šeni rezultat. Posljednja ofenziva na Srbiju u 1914. godini počela je sredinom studenoga i trajala do sredine prosinca. Početak je bio prilično uspješan, srpska vojska prisiljena je povući se iz područja Jagodnje (gora uz granicu Srbije i BiH) i austrougarska vojska ulazi u Valjevo. Početkom prosinca osvojen je i Beograd, ali srpska protuofenziva našla je austrougarsku vojsku nespremnu i polo-vicom prosinca austrougarska vojska se po-vlači na crti iza Kolubare, rijeke na zapadu Srbije, i naposljetku je prisiljena povući se iz Beograda i Srbije s velikim ljudskim gu-bicima, 112 tisuća poginulih i ranjenih.

Boj s ruskom vojskom vodio se na tzv. Istočnom bojištu gdje su njemačke i austro-ugarske snage trebale zajedno u vrlo krat-kom vremenu poraziti ruske snage (prema njemačkom ratnom planu poznatom kao „von Schlieffenov plan“). Međutim, to se nije tako odigralo. Sukobi na Istočnom bo-jištu trajat će sve do mira u Brest-Litovsku 1917. godine. Što se tiče same 1914. godi-ne, treba svakako spomenuti bitke u Galiciji između ruske i austrougarske vojske. Zbog borbi na srpskom bojištu u Galiciji je poslan manji broj austrougarskih divizija nego što je bilo planirano, što je stvaralo ogromne probleme. Od kolovoza do prosinca odvija-le su se mnoge krvave bitke i opsade, spo-menut ću samo nekoliko: bitka kod Gnjile Lipe, bitka kod Krasnika, prva i druga opsa-da Przemysla (čit. Pšemišl). Mnogi su Hrva-ti sudjelovali i u ovim bitkama, a najpozna-tiji od njih bio je general (kasnije feldmaršal – najviši čin u njemačkim vojskama) Sveto-zar Borojević, koji će biti vrlo cijenjen zbog svojih izuzetnih vojnih vještina (posebno će doći do izražaja u sočanskim bitkama).

Zapovjedni stožer tvrđave Przemysl Svetozar Borojević

97

Prvi

svj

etsk

i rat

(1)

Božić 2014.

Studenci 53

Spomenuo sam da je Austro-Ugarska Monarhija nespremna ušla u rat, no ona nije bila izuzetak. Naprotiv, nitko nije bio spre-man za ovaj rat. Svi su računali da će rat biti gotov do kraja godine, nitko ni u najluđim snovima nije mogao predvidjeti da će rat trajati četiri pune godine. Neorganiziranost i bezidejnost na vrhu političke i vojne pira-mide nužno se odrazio i na one na dnu, na vojnike. Da su bili zbunjeni i da nisu znali točan razlog zbog čega su uvučeni u ovaj rat, najbolje dočarava događaj koji se zove „Božićno primirje“. Na Zapadnom bojištu zaraćene su strane (Nijemci s jedne, Francu-zi i Britanci s druge) za Božić 1914. godine prekinuli paljbu da bi jedni drugima uputili čestitke.

No, rat će se, nažalost, nastaviti. Žrtve iz 1914. godine bit će samo uvertira za ono što slijedi. Strahote ovoga rata zabilježili su i hrvatski veterani. Radi se, zbilja, o potre-snim ispovijestima koji nadopunjuju šturu faktografiju iz udžbenika, knjiga i enciklo-pedija. Donosim samo nekoliko njih da po-kušate osjetiti i stvoriti sebi sliku o užasima ovog rata:

„Grozna borba vodila se u šančevima (rovovima, op. M.U.), sve po noći. Ne po-znaš ko je Rus, a ko tvoj, samo prvoga do sebe kolji, jer nećeš li ti njega, on će sigurno tebe.” (Grgo Turkalj)

„Jaukanje ranjenika me je pomalo do-velo k svijesti i činilo mi se kao da se budim iz sna. Budan sam … pa ja sam još živ! Bol-no zavijanje pokraj mene sasvim me osvi-jestilo. Tri koraka od mene ležao je na pije-sku stariji rezervist i prevrtao se od muka. Ruka mu je bila slomljena u laktu, visjela je, pa ju je pridržavao lijevom. Još se uvi-jek ponešto pucalo. ’Stari, ne vrti se, pobit će nas!’ viknuo sam na njega. ’Neka ubiju, od muka ne mogu izdržati’, odgovorio mi je. ’Što ćeš, brate, i ja sam ranjen, mislio sam da umirem, i još se uvijek nadam ži-votu. Teško mi je, ali što ću?’ Rezervist se na pijesku i dalje vrtio, stiskao zube i bolno

stenjao. ’Joj meni, joj meni, a moja jadna siročad!’ najednom je zavapio. Sunce se na nebu već visoko podiglo i toplo grijalo, ali mene nije moglo ugrijati. Još uvijek sam se tresao. Pucanje je prestalo, samo se čuo po-koji prasak puške. Na obali Drine ležali su po pijesku mrtvi i ranjeni Jelačićevci. Bilo ih je na stotine. Čulo se jaukanje, zazivanje, urlanje. Zar je moguće da su to ljudski gla-sovi? Nisu li to neke zvijeri? Jedan glas je zazivao: Jooooo … brate Srbine, ubij me da se ne mučim!” (Frane Dubravčić)

„Neizdrživ smrad širio se oko nas i kužio zrak koji smo udisali. U gomilama, jedan preko drugog, ležali su tu Italijani, Hrvati, Mađari i Germani, podnaduli i pocr-nili od vreline sunca i kamena. Pri svjetlosti smo jasno vidjeli humke lešina, koje su se penjale do polovine čovječje visine i po svoj prilici služile borcima kao zaklon pri čestim jurišima.” (Mato Blažević)

Studenci, 5. prosinca 2014.Marko Udovičić

Tuga i ljubav

„Ništa nije tako veliko i ljudsko kao tuga spojena s ljubavlju. I ništa tako sveto kao život.“

J. Pupačić

* * *

Ono što se tugom zove, od beskraja tek je jeka ili čežnja pjesme nove od iskona što nas čeka.

A ljubavlju što se zove, svaku tugu blago liječi i dok nebom zvijezde plove, živimo od žive riječi

Ivan Babić - Ljiljo

98

Oso

bni d

okum

enti

iz

razd

oblj

a SF

RJStudenci 53

Božić 2014.

Osobni dokumenti iz razdoblja SFRJ

Č ini mi se da je bilo sredinom listopada ove godine kada sam, tra-žeći nešto sasvim drugo (ne mogu se

točno sada niti sjetiti što sam tražio), naišao na neke osobne dokumente svoga oca. Riječ je od dvjema knjižicama iz njegovog škol-skog doba i o vojnoj knjižici. Zanimljivo je vidjeti takve dokumente svoga roditelja, a tim su zanimljiviji jer svjedoče o vremenu i sustavu sasvim drugačijem od ovoga danas, vremenu i sustavu koji su, srećom, mene za-obišli. No, ipak je to bilo vrijeme djetinjstva i mladenaštva moga oca i brojnih drugih naših roditelja i prijatelja, i kad se s nostal-gijom prisjećaju tih dana, treba ih razumje-ti da, unatoč tome što su živjeli u vremenu koje nije bio naklonjeno slobodi i demokra-ciji, to je također bilo vrijeme njihove dječje zaigranosti i mladenačkog buntovništva i bezbrižnosti.

Držat ću se nekog kronološkog reda, pa ću početi s predstavljanjem učeničke knjižice. Prvo što se dade primijetiti je utjecaj komu-nizma, odnosno socijalizma u nazivu države: Socijalistička Republika Hrvatska. Možda je jedino malo čudno da uz naziv hrvatske federativne jedinice ne stoji i naziv cjeloku-pne federacije, dakle: Socijalistička Federa-tivna Republika Jugoslavija. Kad se okrene

stranica na kojoj se nalazi popis predmeta, ono što se ističe je predmet pod nazivom Hrvatski ili srpski jezik (točno ovako stoji u knjižici). U Jugoslaviji je postojala jaka stru-ja, zapravo je to bila struja koja je dominira-la, a koja je željela potisnuti hrvatski jezik do te mjere da bude zaboravljen. Nasreću, nisu uspjeli. Ostali predmeti su više-manje slični onima koje i danas imamo u osnovnim škola-ma, poput Zemljopisa, Matematike, Kemije, Likovnog odgoja. No, postoje predmeti koji danas ne stoje više u učeničkim knjižicama: Domaćinstvo i Prva pomoć i zaštita. Od pr-vog do četvrtog razreda (zapravo moram ista-knuti da se u knjižici tek pojavljuju podaci za drugi razred, tako da nisam siguran jesu li se uopće bilježili podaci za prvi razred. Ako još netko ima sačuvanu knjižicu, zamolio bih da mi javi radi li se ovdje o nekakvoj ano-maliji) učenik je morao pohađati nastavu iz Hrvatskog ili srpskog jezika, Prirode i druš-tva, Matematike, Tjelesnog odgoja, Likovnog odgoja i Glazbenog odgoja. U petom razre-du pojavljuju se neki novi predmeti poput Njemačkog jezika, Zemljopisa, Tehničkog odgoja, Domaćinstva itd. Ne pohađa se više Priroda i društvo koje očito zamjenjuje samo

99

Oso

bni d

okum

enti

iz r

azdo

blja

SFR

J

Božić 2014.

Studenci 53

Priroda. Do kraja petog razreda otac mi po-hađa Osnovnu školu u Studencima, a onda od šestog do kraja osmoljetke pohađa Osnovnu školu „Nenad Ravlić“, današnju Osnovnu školu „Dobri“ u Splitu. Tu Njemački jezik zamjenjuje Engleskim jezikom. U sedmom razredu dobiva još neke nove predmete: Bio-logija, Kemija, Fizika, Prva pomoć i zaštita. U osmom pak razredu na praznoj crti rukom je nadopisan predmet ONO i DSZ. Riječ je o predmetu čije puno ime glasi Općenarodna obrana i društvena samozaštita. Koliko sam uspio saznati, radi se o predmetu koji se bio dio predvojničke obuke koja je postojala u SFRJ.

Prelazimo na srednjoškolsko obrazo-vanje moga oca. O ovom stupnju obrazo-vanja svjedoči Indeks izdan od „Centra za odgoj i obrazovanje u prometu – Split“. Ovdje uz naziv hrvatske federativne jedini-ce stoji i naziv čitave federacije. Što se tiče samih predmeta, oni su svrstani u dva dijela, a prvi je Zajednički dio programa. U ovom dijelu stoji već poznati Hrvatski ili srpski je-zik i književnost (mala razlika u odnosu na osnovnu školu: književnost). Slijedi Teori-ja i praksa samoupravnog socijalizma, što je očiti dokaz marksističke indoktrinacije u Jugoslaviji. Onda opet imamo već poznate predmete Matematika i Tjelesni odgoj. U drugom dijelu ispisani su predmeti vezani uz program koji je pohađao moj otac (Usmjere-nje – Cestovni promet; Zanimanje – Vozač teretnih motornih vozila). Donosim samo

nekoliko njih: Strojarstvo, Cestovna vozila, Propisi i sigurnost u cestovnom prometu itd.

I zadnje, bavit ćemo se vojnom knji-žicom. Ono što se odmah dade primijetiti je jezik koji je upotrjebljen u ovoj knjižici, is-ključivo se radi o srpskom jeziku. Ne čudi jer ako je igdje u Jugoslaviji vladala dominacija srpskog, bilo je to upravo u vojsci (JNA). Uz to, u ovom dokumentu se ne navodi ime hrvat-ske federalne jedinice nego samo naziv čitave države. A sama knjižica je tiskana u Beogradu. Jedino je mjesec rođenja moga oca upisan hr-vatskim jezikom (prosinac), i moguće je da je rod vojske upisan hrvatskim jezikom (nazire se slovo j u riječi pješadija, ali nisam potpu-no siguran u to, prilično je izblijedilo). No, bilo kako bilo, ovjereno mu je da je sposoban služiti vojni rok, a služio ga je najprije u Nišu od 4. svibnja 1985. do 15. srpnja 1985., zatim u Zemunu od, pretpostavljam 16. srpnja iste godine. Pretpostavljam jer pečat nije dovoljno čitak, nazire se samo prva znamenaka za dan, riječ je o jedinici, što ostavlja mogućnost da je u Zemunu počeo služiti rok u razdoblju od 16. do 19. srpnja. U svakom slučaju, kraj vojnog roka mu je bio 16. lipnja 1986. godine.

To je uglavnom to što se dade iščitati iz ovih knjižica. Ocjene nisam spominjao jer smatram da je nepotrebno, ali ću istaknuti to da mi je otac (zajedno s mojom majkom, na-ravno) uspješan roditelj jer se pobrinuo da od mene učini boljeg đaka, i na tome mu hvala!

Studenci, 7. prosinca 2014.Marko Udovičić

100

Fra

Ivo

Pera

n i

stud

enač

ke m

ise

Studenci 53

Božić 2014.

Fra Ivo Peran i studenačke mise

S tudenčani su od davnina bili poznati po lijepom i skladnom pjevanju. Bilo da se radi o pjevaču-solistu ili skupini

pjevača, lijep i skladan zvuk se od pamti-vijeka razlagao studenačkim poljem, liva-dama i pašnjacima dok bi se čuvalo blago, a predvečer se pred kućama, na solarima i guvnima znala čuti ganga i odvažni zvuk gu-sala. Pobožni puk bi se okupljao na večernju molitvu nakon koje bi nadareni pjevač znao „povesti“ uglavnom neku marijansku pje-smu. Fratri podučavahu mladiće i djevojke novim pjesmama i napjevima koje bi onda preko svete mise pjevali zajedno s pukom.

Danas gotovo pa i nema pastira, gu-slara, mladića i djevojaka koji bi nastavili takve lijepe običaje. Duh vremena nije za-obišao ni naše mjesto pa se mladi sve više okreću nekim drugim zvukovnim koncepti-ma. Ipak, onaj duhovni element studenačke pjesme i dalje živi kroz studenački pjevački zbor. Vrijedni i nadareni pjevači revno veli-čaju svete mise u crkvi sv. Ilije.

Velik i važan utjecaj na ovakvo eu-haristijsko pjevanje imao je fra Ivo Peran. Izuzmemo li zborovođe, orguljaše i zbora-še, rijetki su oni kojima to ime nešto zna-čajno govori. No, malo koji vjernik, koji redovito pohađa nedjeljne svete mise, ne zna njegove skladbe. Ovaj vrsni glazbenik ostat će najpoznatiji po skladbama misnih ordinarija, „misa“ (Gospodine, smiluj se, Slava, Vjerujem, Svet, Jaganjče Božji). Ona najpoznatija, Hrvatska pučka misa, se već desetljećima pjeva u našoj crkvi. Srasla je s pukom i mnogim generacijama uljepšala eu-haristijsko slavlje. U novije vrijeme njegova

„Misa Mariji Majci Crkve“ je dio repertoara studenačkog Zbora Sv. Ilije.

Fra Ivo (Srećko) Peran se rodio dav-ne 1920. u Kaštel Starom kao jedini sin trgovačke obitelji Ivana i Nedjeljke. Na-kon osnovnog školovanja u rodnom mjestu osjeća Božji poziv i odlazi u Franjevački samostan na Poljudu. Gimnaziju pohađa na otočiću Badiji kod Korčule, a višu gimnazi-ju završava u Dubrovniku kod Male braće. Usporedo sa školovanjem počinje se baviti glazbom učeći od poznatoga glazbenika fra-njevca Bernardina Sokola i fra Kvirina Orli-ća. Novicijat je proboravio na Košljunu gdje uzima redovničko ime Ivan. Godine 1940. upisao je teologiju u Nadbiskupijskoj bo-gosloviji u Splitu. Zbog ratnih neprilika dio školovanja provodi na teologiji u Dubrov-niku, a po završetku rata dovršava studij u Splitu. Nakon studija postavljen je za odgo-jitelja te predaje glazbu u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu. Kroz svoj redovnički život je obnašao niz različitih službi unutar Provincije sv. Jeronima. Kroz to vrijeme go-tovo je neprestano predavao glazbu u Du-brovniku, Makarskoj i Rijeci. Kasne godine provodi na Košljunu gdje i umire na blagdan Uzvišenja sv. Križa 2003. godine u 84. go-dini života.

Glazbeni talent oplemenjen kvalitet-nim školovanjem od strane braće franjevaca kao i znanje usvojeno u Glazbenim školama „Sorkočević“ (Dubrovnik) i „Njegoš“ (Ko-tor) te nedovršeni studij muzikologije u Lju-bljani (radi izbora za provincijala) iznjedrili su glazbeni opus od 97 vokalno-instrumen-talnih skladbi za različite izvođačke sastave.

101

Fra

Ivo

Pera

n i s

tude

načk

e m

ise

Božić 2014.

Studenci 53

Ističu se: recital Sv. Franjo pred Dubrovni-kom, oratoriji Preobraženje i Apokalipsa, božićne glazbene igre i igrokazi Sveta Obi-telj, Došao je sv. Nikola… Posebno nas je zadužio skladanjem 17 misa namijenjenih pučkom izvođenju. Priča o njegovom život-nom putu se može vidjeti u filmu Radosni slavitelj Kristova evanđelja.

Na obljetnicu njegove smrti u Franje-vačkom samostanu na Košljunu održavaju

se Dani sluge Božjega fra Ive Perana. Zbog iznimno kreposnog redovničkog života, ubrzo nakon smrti, pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Kongregacija za kauze svetaca dodijelila mu je naslov sluga Božji.

Zasigurno ćemo nakon upoznavanja s likom i djelom fra Ive Perana zajedno još ljepše pjevati preko svete mise.

Mario Cikojević

102

Topo

nim

ija

Stu

dena

ca (

13)

Studenci 53

Božić 2014.

Toponimija Studenaca (13)

Ojkonimi (Nazivi naseljenih mjesta)

Predmet ovoga ogleda bit će nazivi stu-denačkih zaselaka te nazivi obiteljskih kuća izgrađenih na osami. Imena studenačkih za-selaka moguće je razvrstati na ona koja se javljaju u ojkonimiji i ona koja imaju antro-ponimnu osnovu. Njih razvrstavam na one koji su motivirani povijesnim ili zemljopi-snim nazivljem, nazivima za biljke (fitoni-mima), nazivima za životinje (zoonimima) te na one koji su motivirani prezimenom ili pridivkom.

Imena zaselaka motivirama povijesnim ili zemljopisnim

nazivljem

Albegovac

Naziv Albegovac je stvoren od osob-nog turskog imena Alija-Aljo i imenice beg - turski gospodin i suf. morf. -ovac. U

zaseoku su i danas vidljivi tragovi kule u kojoj je negda živio Alibeg. Pored kule teče izvor pitke vode istoga naziva Albegovac. Povremeno, u ljetnim mjesecima, u zase-oku borave dvije obitelji prezimena Bilić. Kuće u zaseoku su obnovljene, a okućnice uređene.

Dvorine

„Nije nedozvoljeno pretpostaviti da je tu bio rimski grad BILUBIUM odno-sno BILUDIUM“, kaže arheolog J. Britvić (VAHD, LXV-LXVII) u studiji pod naslo-vom Neka topografsko-povijesna pitanja s teritorija Delmata. Tu su nekada bili dvori. Dvori su davno porušeni, a kao uspomena na njih ostadoše DVORINE, kao pogrdnica izvedena od dvori. Postoji i danas dio zida kojim su bili opasani dvori. U Dvorinama je za vrijeme turske vladavine bila džamija (mochea). Dvorine su poznate i po Ševaru, izvoru pitke vode uređenom za vrijeme au-strijske uprave. Zaseok je nastanjen obitelji-ma prezimena Bilić, Bubalo, Đikić, Jurčević i Prka.

103

Topo

nim

ija

Stud

enac

a (1

3)

Božić 2014.

Studenci 53

Gradina

„Imenica gradina potekla je od grad dodavanjem suf. morf. -ina. Označuje ru-ševinu staroga grada, današnju tvrđavu.“ (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 467). Po bedemima Gradine se još uvijek mogu naći ulomci prapovijesne keramike kao i na prostoru unutar Gradine. Ulomci imaju sve značajke željeznodobne keramike. Gradina je vjerojatno izgrađena u IX. ili VIII. stolje-ću prije Krista, a trajala je do konca IV. sto-ljeća prije Krista. Ulogu Gradine u kasnijem razdoblju preuzima VELIKA GRADINA. Gradina je nastanjena obiteljima prezime-na Bilić, pa se ponekad i rabi naziv BILI-ĆA GRADINA. Svi stanovnici Gradine su potomci serdara Mate Bilića (rođen 1751.) i Božice Babić (rođena 1750.).

Glavica

„Glavica se u domaćem govoru imenu-je kao malo brdo uglavnom okruglo, nalik na ljudsku glavu. Isto je i na Studencima. Na njihovoj su Glavici prezimena Bilić, Cikojević, Udiljak. Imenica glavica je uma-njenica od glava, znači brežuljak, brdašce.“ (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 465). U zaseoku, koji izgleda kao otok na Stude-načkom polju, danas žive obitelji Udiljak i Cikojević.

Kod crkve

Razvidno je da je ojkonim nastao od prijedloga kod i imenice crkva. Godine 1763. naredbom biskupa Stjepana Blaški-ća sazidana je mala crkvica, a godine 1885. današnja crkva u središtu Studenaca. Nakon izgradnje crkve i uz crkvu groblja, najprije s južne a kasnije i s istočne strane crkve i groblja, nastaje naselje u koje se doseljavaju obitelji prezimena Bilić, Meštrović, Maras, Udiljak, Babić, Udovičić, Jurčević, Trogr-lić, Šakić i Batalić.

Podkula

„Pod turskom kulom u središtu sela Studenci prostire se zaselak BILIĆI. Kako ih je više u blizini, to još nose i dodatna prezimena Antičević, Celić, Dujmušić. Taj se kraj zove Potkula. Ekonim je složen od prijedl. pod i ime. kula (tur. kula; ar. qullȁ - višepodna stanovna kuća, tvrđava u tvr-đavi, kamena zgrada s puškarnicama“. (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 490). Napo-menuti mi je da su u zaseoku pored nave-denih obitelji BILIĆ s pridivcima Antičević, Celić i Dujmušić obitavale i obitelji s pridiv-cima Erić i Marković. Danas su u zaseoku tri obitelji.

Podgradina

„Naziv kazuje da Podgradina leži pod Gradinom. Ova je u Studencima. Pripadaju joj zaseoci (prezimena) Adžunovići, Be-kavci, Čauševići, Jelići, Turkeši, Koštići, Marasi, Marijanovići i Vukovići. Gradina znači ruševina staroga grada, tvrđavu, is-hodi pak od grâd-i suf. morfema -ina“ (M. Šimundić, Čuvari baštine str. 488). Na-pomenuti mi je kako su Adžunovići samo obiteljski naziv a ne prezime. Njihovo je prezime Koštić. Isto vrijedi i za Čauševiće, koji su prezimena VUKOVIĆ. Obitelj pre-zimena Jelić se nastanila na ognjištu obite-lji BILIĆ-TURKEŠ.

104

Topo

nim

ija

Stud

enac

a (1

3)

Studenci 53

Božić 2014.

Repinjovača

„U Repinjovaču ulaze VUKOVIĆI i KOŠTIĆI, zaseoci sela Studenaca. Naziv je potekao od im. repinja, tj. repina, rep do-davanjem suf. morfema -ovača, a repnja od rep-i i suf. morfema -inja.“ (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 493). Repinjovača je zaselak na tromeđi Bosna – Hercegovina - Dalmacija (Hrvatska).

Stanine

Naziv zaseoka je tvoren od imenice muškog roda stân i sufiksa -ine. Stân ozna-čava boravište. Tu je nekada davno bilo bo-ravište, već odavno zaboravljeno pa se kao pogrdnica javio naziv stanine. U neposred-noj blizini STANINA je prolazio rimski put. Kolotečine rimskog puta su još uvijek dobro vidljive. Možda je na predjelu Stanina bio logor rimskih vojnika?!

Zaselak je nastanjen obitelji Jurčević (ZVALUŠIĆ).

Vrdolac

„Ovaj ekonim nije na tlu nekadašnje župe VRDOLA, nego je na suprotnoj stra-ni, u Studencima. Biva od Vrhdolac, ali je otpao glas h. Vrhdolac je složen od im. vrh(vr) i dolac. Nastanjuje ga zaselak BI-LIĆ (s plemenskim prezimenima CENTIĆ, MARTINČEVIĆ, MATIŠIĆ, PRCIĆ, SU-BAŠIĆ.“ (M. Šimundić, Čuvari baštine str. 503). Napominjem da je u ovom zaseoku Osnovna škola sagrađena 1936. godine kao i manji zaselak GLUVIĆI, nastanjen obite-ljima prezimena BILIĆ PRCIĆ.

Vrtače

Manji zaselak zaseoka PODGRADI-NA. Naseljen je obiteljima prezimena MA-RAS, VUKOVIĆ i DRAGUN. Mikroojko-nim je stvoren od im. ženskoga roda vrtača,

ljevkasta udubina u kršu promjera 10 - 100 metara, a ponekad i više. Naziv vrtača ima slično korijensko značenje kao i vrta - vrt.

Dva ojkonima motivirana nazivima za biljke - fitonimima

Dardanova staja

Dardanova staja je dio zaseoka Batali-ći. Nadimak Dardan je stvoren od imenice DARDA što je drugi naziv za krušku. Nadi-mak DARDAN dobio je Jakov Batalić (ro-đen 1805. godine).

Dubrava

Dubravu tvore nastambe obitelji Bilić, Jurčević i Raškopoljac. „Naziv je stvoren od osn. morfema dubr–i suf. -ava, dubr- pak od dub - hrast.“ (M. Šimundić, Čuvari baštine, str. 465). Na ovom je prostoru rasla hrasto-va šuma, dubovi. U prvotnom je značenju dub isto što i „drveće opće“. (Brückherovo mišljenje)

Ojkonim motiviran nazivom za životinje - zoonim

Jarčenjak

Naziv je stvoren od imenice jarč(ić) – jare, kozje mladunče i suf. -enjak, gdje je nastavak -ić u umanjenici jarčić nestao. Na tom su prostoru negda bile staje - nastambe za blago i pastire.

Zvonimir Bilić

(Nastavlja se)

105

Dug

in p

utin

, ti

snin

kla

ncin

Božić 2014.

Studenci 53

Dugin putin, tisnin klancin

Od svega je ostala samo torbica i uprtica…

Ko pet prstiju jedne ruke tako se pleme studenačkih Bilića rasplelo u pet livanjskih sela: Zastinje, Veliki Kablići, Prisap, Žirović i Ljubunčić. Jesu li oni još prije 170 godina utirali prtinu ceste sira teško je reći, no puno je toga što povezuje „mličnu stazu“ od Stu-denaca do Livna.

Kažu da nigdi nema zvizdanijeg neba od Studenačkog pa ipak su mnogi svoju zvi-zdu spasa tražili daleko od škrte rodne grude i često je nalazili u prančioku tuđih kamenih

greda. Još kad bi uz njih potekla kakva ladna voda ko što je livanjska Bistrica, zastali bi i na palac upitali:

- Šta ćemo jisti?Drugi bi rekli:- Šta Bog da!I tako rič po rič, prst po prst, razdiliše

se i ostadoše tamo di im se uprtica odrišila. A na plodnu livanjsku zemlju iz suknenih torbica istreslo se puno znoja i truda, na-ramak uspomena. Od leda ji čuvala velika vira, a u suši zalivale kapi što su dúro kli-zile niz izmorena i čežnjom izborana lica.

Miran, Patricija, Patrik i Anđa Bilić

106

Dug

in p

utin

, ti

snin

kla

ncin

Studenci 53

Božić 2014.

Rodila je zemlja, a i danas rađa! Mladice smo pronašli u Velikim Kablićima, drugom po redu livanjskom selu, pet kilometara uda-ljenom od Livna na okrajku polja.

Iznad široke asfaltne ceste što vodi pre-ma Glamoču u njidrima Male gradine smi-stili se Veliki Kablići - malo selo velike župe Ljubunčić, a u strani koju sunce obasjava od jutra do zalaska zgurile se jedna uz drugu Bilića kuće. Uskom vijugavom cestom ši-rine zaprežni kola popeli smo se do zadnje kuće u selu, odakle puta dalje nema. Tek po-koji dim u kamenom spokoju navisti da ima žive duše. Ugledavši nepoznati automobil, dva lovačka pasa pobjegoše, a znatiželjno nas pričeka mlađi čovik svetačkog osmjeha. Na spomen

- Ima li ovdje Bilića?Raširi ruke i ponosno reče:- Sve su ovo Bilići. Ja sam Miran, a

koga vi trebate?- Bilo koga ko bi mogao popričat s

nama. Znate, mi smo sa Studenaca i …Taman kad smo mu počeli objašnjavat

razlog dolaska, a na spomen Studenaca, čo-vik se ozari, prikriži prste i s čuđenjem nam otpovrnu:

- Ma zar je moguće da ste nas se sitili? Ta nama niko naš odoli nije doša otkad ja znan za se! Gospe moja mila! Nego, ajmo u kuću! Evo, ova bila gori je moja.

Prston nam ponosno pokaza na obnov-ljenu kuću koja se somićon prislonila na sta-ru kamenu lipoticu, a na dovratniku i stare i nove duboko u živcu kamenu ukresan križ.

- Staru je ziđa moj ćaća Luka, a novu sam ziđa ja. Ćaća je umro u trećem misecu, pa je mater prišla meni. Sad mi pomaže oko dice jer je moj „čovik“ otišla na rađu u Nje-mačku. Ja radim ovde u Bivisa – tvornici so-kova isto kod našeg Bilića, Josipa. Mi vam se Bilići svi držimo zajedno. Doduše, neke je vitar otpuva i do Australije, a ako mi ne uđemo u kuću i nas će otpuvat…

Srdačno nam, ko najbližoj rodbini, otvori vrata i uvede nas u kuću. A u kući, apotekarske čistoće, za stolom, na kojem u adventskom vjenčiću gori jedna svića, sidi baka Anđa i dvoje unučića: petaš Patrik i de-vetašica Patricija.

- Faljen Isus i Marija, dobri ljudi!Pozdravom nam i čvrstim stiskon ruke

starica iskaza dobrodošlicu, a u oku joj se zacakli pa prozbori:

Mrđele na bošči

Anđa i njezina torbica

107

Dug

in p

utin

, ti

snin

kla

ncin

Božić 2014.

Studenci 53

- Eto meni i na spomen roda moga ne-što toplo oko srca budne. Znate, dragi moji, ja san Sučića iz Ljubunčića, a u Biliće san došla prije 63 godine i nikad nisan požalila. Petero san dice izrodila, dva sina i tri ćeri. Svašta mi je priko leđa prišlo, ali Bogu vala sve bi jopet ponovo iako pasen osandeset četvrtu.

- Niko van ne bi da te godine.- Znan i ja!!! Nisan se ja ranila na njež-

noj rani. Odresla san na slanini i siru, a si-kiron san tukla drva u šumi. Čuvajuć ovce i koze, kamenje valjala pa san jabuku priko kuće pribacila ko od šale. Da su bila i tri boja, ne bi promašila. A moja nevista Manda iz Podmilačja, njiova mater, skoro nan nije sve prozore porazbijala. No, od svetog je Ive pa joj nismo zamirili!

Na bakine riči Patrik i Patricija se gla-sno nasmijaše, a baka doda:

- Evo moja Patricija će, ako Bog da, dobro pribacivati.

- Hoću, hoću! - odgovori sigurno Patricija.

- Meni je u školi najdraži predmet tjele-sni. Ostalo trebam dosta učiti. Ma, nije meni

teško, samo moram i bratu pomagati. Tata radi, mama je u Njemačkoj, a brat je mlađi. On je peti, a ja deveti razred pa mu čak i bilježnice iz lektire čuvam.

- Blago meni!- povika Patrik.- Sve bi vam tribalo biti blago - doda

baka.- Nama ništa nije bilo blago osim ova-

ca i koza. Imali smo nešto njiva. Jedno smo vrime živili samo od slame. Gonili smo je prodavat sve do Studenaca. Ja i moj svekar Ilija bi je natovarili na kola i put pod noge. Stavi u torbicu kozjeg iz tvorila, komadić kruva pa di stigneš dok te ne uvati noć. Naj-bolje bi bilo kad bi otpočinili na Studencin. Tamo je moj svekar zna sve, a na konaku bi bili u jednog Stipana. Samo to se sve zabo-ravilo. Evo ja znan samo da su ovde došla dva brata Jakov i Ivan i da su svi Bilići u Kablićima od nji. Od svega je ostala samo torbica i uprtica…

Odjednom se baka Anđa skoči i brzi-nom dvadesetogodišnjakinje iz druge pro-storije donese torbicu crnjelku.

- Evo je! Ona je sa mnom stigla pede-set i druge iz Ljubunčića. Samo sad mi gla-vu prikriva crni šudar ili kako neki u Livnu

Nadvratnik sa stare kuće u Bilićima

108

Dug

in p

utin

, ti

snin

kla

ncin

Studenci 53

Božić 2014.

kažu garaš, a onda je bošča - te sa dva prsta pomnjom i posebnom nježnošću izvadi iz torbice uredno prikalupljene crvenu i bijelu maramu.

- Ovo sam nosila na vinčanju. Crvena se stavi priko kose, a onda priko nje ova bila. Ona se zove bošča. Ovo što visi sa strane, to su mrđele. Oblačila bi je i poslije vinčanja kad bi plesali i pivali ustresavicu. Meni je bila najdraža ona:

Oj javore duge grane, Dokle grane granovale, dotle ovce plandovale. Plandišća se zapalila, bile ovce potpalila…Blago i s osmjehom na licu okrenu se

prema unučici Patriciji. Zagrli je i prozbori:- Sve će ovo baka ostaviti tebi. Ona je

moja uzdanica.- A šta ćeš meni? - upita Patrik.- Čakšire, nega šta! Ma ostavit ću ti

sve! Dobri su mi, Bože ji čuvaj!

Molin se ja za sve svoje. Šta bi bilo od nas da nam Boga nije?!

Priporučan se od jutrenji do večernji molitvica. Ima jedna što san je od naši stu-denački stari naučila:

Dušice grišna, bud’ u viri kripna. Kada budneš putovati dugin putin, tisnin klancin, sritit ćete duv nemili, duv nečisti, pitat će te: Dušo moja, al’ si moja, al’ si Božja? Nisan tvoja nega Božja. Zarekla se Bogu doći na blagdanja na Veliki četvrtak, sto amena, sto križića, sto se puta prikrstiti.I dok je baka Anđa ponavljala Križiće,

na grobljanskoj crkvici sv. Ive zvonila je zdravomarija navišćujuć počinak. Okriplje-ni lipon besidon i sritni što smo upoznali če-stitu čeljad s virom, prikrstili smo se i krenili dugin putin do Studenaca…

Ivana Babić

Stara i nova kuća

109

Nek

a se

zna

de

Božić 2014.

Studenci 53

Neka se znade

P očetak je mjeseca lip-nja godine Gospodnje 1962. Kraj je školske

godine za srednje škole pa je autor teksta odlučio otputovati svojima u Studence da im po-mogne u poljoprivrednim po-slovima koji su bili u punom jeku. Bio je raspoložen jer je postigao odličan uspjeh.

Autobus za Studence po-lazi u 14,00. Udobno sam se smjestio u svo-je sjedalo i očekivao polazak autobusa jer je bilo prevruće.

Baš tada na vrata autobusa banu fratar i upita:

- Vozi li ovaj autobus za Studence?Kad je dobio potvrdni odgovor, uđe u

autobus i smjesti se u prednji dio. Budući da je spominjao Studence, svu svoju pozornost

sam usmjerio prema njemu jer sam znao da moje selo treba župnika. Možda je upravo on novi župnik?

A nije se imalo što vidje-ti. Čovjek sitnog rasta, ispije-nih obraza, ali živih i vatrenih očiju. Stalno je pušio cigaretu za cigaretom. Skromno odje-ven, habit mu je bio iznošen,

izblijeđen i pohaban. Na bosim nogama imao je najobičnije sandale napravljene od palme gume i dva-tri kajišića. Kovčežić je bio mali od već potrganog kartona. Jedva je u njega mogao stati osnovni pribor za higi-jenu. Živo je razgovarao sa suputnicima. Ni-sam mogao razabrati o čemu razgovaraju jer sam bio udaljen od njega, a buka i drndanje autobusa su ga u tome onemogućavali.

Fra Julijan na marendi s obiteljima Bilić Džakula i Bekavac

110

Nek

a se

zna

deStudenci 53

Božić 2014.

Kasnije sam doznao da je to bio glaso-viti studenački župnik fra Julijan Ramljak. Tijekom župnikovanja od njega sam saznao sve pojedinosti njegovog mučeničkog i pat-ničkog života.

Rodio se u Siveriću pokraj Drniša. Nakon osnovne škole bio je u sjemeništu u Sinju gdje je završio gimnaziju. Studirao je teologiju i filozofiju u Makarskoj. Poslije uspješno završenog studija zaređen je za svećenika. Službovao je po selima Drniške krajine i u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Po završetku rata bio je krivo optužen za nacionalizam i širenje međunacionalne mržnje. Također mu se spočitavalo da nije pristalica NOB-e.

Na montiranom procesu bio je osuđen na 15 godina teške robije koju je potpuno izdržao po raznim kazamatima ondašnje dr-žave, a najdulje u Lepoglavi. Tko želi više doznati o Julijanovu životu, neka pročita au-tobiografsko djelo Nečastiva urota.

Dugotrajno robijanje ostavilo je traga na njegovom tjelesnom zdravlju. Onaj tko ga je vidio, zaključio bi da je taj čovjek silno patio i da mu je život bio veoma težak. Zato pučka pjesnikinja Ruža Maras u svom urat-ku Pisma studenačkog fratra Julijana, ovako ga opisuje:

Kako k nama jedan čovik dođe, Čovik banu po bilome danu, Lica suva, iznošena ruva, Koštradinu kad bi s njega skresa Ne bi bile ni dvi tave mesa. Gola duša, na njem same trulje, Nije ima gaća ni košulje; Na njem visi abetina stara, A u džepu pare ni dinara, Gole noge, stari gumenjaci, Ispale mu i pete i palci; Još na njemu nešto điletića, Bit će osta fra Grge Martića.Opis je uistinu vrijedan divljenja.Stigavši na Studence, brzo je izi-

šao iz autobusa i raspitavši se gdje se

nalazi fratrova kuća, žurno se uputio prema Podgredi.

Imao sam nakanu otpratiti ga do žu-pnog dvora i usput doznati o njemu ono što je najbitnije. A pomogao bih mu nositi kov-čežić iako nije bio težak.

Međutim, dok sam pokupio stvari, on je daleko odmakao. Tek sam mu vidio silue-tu kako zamiče ispod šematorija.

Prilično razočaran otišao sam kući gdje su me čekali majka, djed i baka. Silno su se obradovali kada su me vidjeli. Bili su odu-ševljeni zbog mog odličnog uspjeha, a još više što ću im pomagati u poljoprivrednim poslovima.

Već sutradan radilo se “punom parom”. Trebalo je kositi travu, skupljati sijeno i pre-voziti ga kući. Kukuruz nije bio zagrnut pa je i taj posao trebalo završiti. Stoku je treba-lo napasati, čuvati je i timariti (konja, krave i ovce). Radilo se non-stop, od jutra do su-tra. Umor bi me često savladao, a nije bilo vremena za odmor. Noć je bila prekratka da bih se naspavao. Jutrom su me budili pije-tlovi ranoranioci, a zrikavci me ispraćali na počinak. Ništa mi nije bilo teško raditi jer sam pomagao starcima koji su se žrtvovali za mene. Toliko sam bio zauzet poslom da nisam mogao ići k vršnjacima i družiti se s njima. Bilo mi je žao što nisam imao v re-mena otići k fra Julijanu i bolje ga upoznati.

Morao sam sačekati nedjelju. Redovito sam išao na sv. misu i ministrirao. Te nedje-lje sam požurio kako bih imao dosta vreme-na razgovarati sa župnikom. Veoma sam se iznenadio kad sam ga već našao u sakristiji. Upoznali smo se i već na prvi pogled smo se dopali jedan drugome. Radili smo na istoj “valnoj dužini”. Ja sam ga poštovao i cijenio kao žrtvu nerazumnog i nesamostalnog pra-vosuđa i politike koja je napadala crkvu i vr-šila prisilnu ateizaciju. U mojim očima bio je junak i patnik koji je izdržao sve surovo-sti i neljudskosti jugoslavenskih kazamata. Shvatio sam da njegov ispaćeni lik nije bio

111

Nek

a se

zna

de

Božić 2014.

Studenci 53

odraz stanja duha. Bio je brz u razmišljanju, zaključivanju i reagiranju.

Nakon homilije, koja je bila sadržajna i poticajna, bio sam uvjeren da se radi o veo-ma kvalitetnom svećeniku.

I on je cijenio mene kao ministranta. Propitivao me je kakva je naša misa, kakvi su naši obredni običaji i još o mnogočemu. Davno je bilo kada je za vrijeme župnikova-nja držao sv. misu. Mnoge je stvari pribora-vio pa se trebao podsjetiti. Ja sam mu davao korisne informacije. Kasnije u razgovoru to će mi priznati.

Koliko me je cijenio govori činjenica da je mene izabrao da budem krizmani kum njegovom nećaku koji je sv. potvrdu primio u župi Studenci.

Unatoč svakodnevnim poslovima koja smo obavljali ja i moji tetkići, pronašli smo mrvicu slobodnog vremena i jedne večeri otišli na razgovor s fra Julijanom. Dočekao nas je pod glasovitim kultnim orahom ispod kojega se ispisivala značajna studenačka povijest. Sjedio je za kamenim okruglim stolom i promatrao pejzaž u mlačnu ljetnu noć i zvjezdano nebo. Htio je vidjeti svoju zvijezdu, ali mu to nije uspjelo.

Mjesec je svojom blijedom svjetlošću obasjavao kraj i zagonetno se smješkao, da-jući cijelom obzorju neki mističan značaj. Sve je tiho, jer svako božje stvorenje odlazi na počinak. Samo dolje na Kazdrmi čuje se škripa kola i glasovi umornih radnika koji se vraćaju kući. Zakasnili su. Htjeli su produ-ljiti i onako dugačak dan.

Na obližnjem čempresu jako je živo. Cvrkut bezbroj ptica se pretvara u kor s mi-lozvučnim pjesmama, ali je bilo i kričavih glasova. To se ptice, stanarice u polju, bore za prenoćište u krošnji čempresa.

Lijepo je sjediti pod orahom i ljudikati. Tu su sjedile mnoge generacije i mudre gla-ve i raspravljali o važnim stvarima.

U kapeli sv. Roka se krstilo, vjenčavalo i održavao vjeronauk. Mnogi dječaci su se verali uz liticu iznad kapele do pećine gdje su obitavali golubovi. Mene je bio strah i pogledati, a kamoli se verati uz visoku str-minu. Svi oni koji su to izvodili za mene su bili junaci.

Putopisac Tonković s pravom kaže da to nije župna kuća, nego biskupov dvorac.

Biti na Jovi znači upoznati imotsku ploču i Studence, a onaj koji nije bio kod župne kuće pod orahom, nije upoznao lje-pote Studenaca.

Fra Julijan nije bio sam. S njim je bila grupa mladića koji su živo o nečemu ra-spravljali. Moj tetkić i ja smo im se pridru-žili i brzo se uključili u tematiku o kojoj se raspravljalo. Sve nazočne je zanimalo kako su mučili fra Julijana u zatvoru. On je pri-čao veoma lijepo, a mi smo ga netremice slušali. Glas bi mu katkada zadrhtao i pro-mijenio boju. To je bilo kada je govorio o mučenjima.

Iz cijeloga niza iznesenih činjenica ja bih izdvojio dvije:

1. Iako su znali da sam svećenik, nisu mi dozvoljavali održavati sv. mise, mada su to tražili mnogi zatvorenici. To je bilo strogo zabranjeno. Unatoč tome ja sam skrivečki održavao mise. Kad bi poneki zatvorenik imao posjetu i dobio vina, meni ga je dostavio u strogoj taj-nosti, a ja sam ga brižno skrivao. Sv. misu sam održavao s brojnim zatvo-renicima za vrijeme dnevnog odmora. Kako nismo imali hostija, dobrodošao nam je i kvasni kruh. Uglavnom, do-skočili smo njihovim zabranama i odr-žavali kakav-takav vjerski život.

2. Svako jutro zatvorenici su imali šetnju u dvorištu kaznionice radi razgibavanja i održavanja kondicije. Nešto najteže što sam doživio, bila je jutarnja šetnja,

112

Nek

a se

zna

deStudenci 53

Božić 2014.

ali ne bilo kakva. Na naše mošnje obje-sili bi pregradnu ciglu. To je samo po sebi bilo bolno, a čuvari su nas tjerali da hodamo. Svaki pokret bi izazivao silnu bol. Nije se smjelo plakati i za-pomagati. Samo su suze tekle potoci-ma niz lice, a “od sto glasa, glasa čuti nije”.Ovakvi postupci su bili krajnje neljud-

ski i nehumani. Ta zlodjela pamtit će svaki zatvorenik dok je živ.

Fra Julijanovo pripovijedanje bilo je zanimljivo i veoma interesantno tako da ni-smo ni primijetili da je prošla ponoć. Rastali smo se zadovoljni sa zaključkom da Studen-ci nisu mogli dobiti boljeg svećenika od fra Julijana.

*

To ljeto bilo je prevruće pa je žito do-zrelo veoma rano. Kosidba je počela prije Sv. Ilije, a to je bio rijedak slučaj. Još tri dana je do Sv. Ilije. On je nebeski zaštitnik Studenaca. Toga dana je dernek na Studen-cima i dođe mnoštvo hodočasnika. Sv. misu će predvoditi župnik fra Julijan Ramljak uz mnoštvo svećenika u koncelebraciji. Homi-liju će održati fra Julijan. Mnogi svećenici i puk, a bilo je i stranaca, došli su vidjeti novog studenačkog svećenika - karizmati-ka i poslušati njegove riječi izgovorene u propovijedi.

Moji su kosili ječam na Skladama, a ja sam pregonio žito do kuće. Trebalo je mno-go puta otići na Sklade jer se na konja moglo natovariti samo dvije balice.

Božja pripeka. Bilo je toliko vruće da smo ja i konj teško išli uz brijeg od Zvizde. Kada smo se popeli na zaravan, zrak je bio težak i jedva se disalo. Košulja se zalijepila za tijelo od znoja. Zrak je treperio, upravo drhturio od silne žege. Aljevcem sve do Mu-sinca bila je izmaglica. U borovima se čuo zbor cvrčaka.

Cvr - zvr, cvr - zvr – bila je njihova jed-nolična pjesma.

Sjetio sam se mudre narodne izreke: Kad na gori cvrči cvrčak, Nema u ovce mlijeka srčak!I ja i konj vukli smo nogu za nogom

penjući se uz Klanac. Bacim pogled u boro-ve i u debeloj hladovini spazim Nikolu Me-štrovića, suprugu mu Ivu i dvojicu sinova: Željka i Marija. Sklonili su se pod borove od ljetne jare.

Izišavši na kolni put, malo smo odah-nuli. Tada k nama siđe Nikola i uputimo se zajedno prema Vrdocu. On je bio moj uči-telj, upravitelj škole i sekretar osnovne orga-nizacije KPH-e. Obnašao je zavidne dužno-sti. Ja sam ga poštovao, a on je mene cijenio.

113

Nek

a se

zna

de

Božić 2014.

Studenci 53

- Je li ti vruće i jesi li se umorio?- zapo-če Nikola razgovor.

- Ima svega, ali što se mora, nije teško - odvratih mu.

- Ja bih te nešto zamolio i zbog toga sam sišao iz borovine. Ono što ću ti reći ve-oma je važno i jako povjerljivo. Kad bi se to otkrilo, ja bih izgubio radno mjesto i bio bih izbačen iz Partije. Međutim, ja tebi vje-rujem i smatram da si ti jedina osoba kojoj se mogu povjeriti.

- O čemu se radi?- Obojici nam je poznato da je u naše

selo došao novi župnik. Sve bi bilo u redu da on nije osuđenik i odležao je 14 godina zatvora. Ovo mu je prva župa nakon izdr-žane kazne. To je razlogom zašto se sasta-la OO KPH-e sela Studenaca. Bila je samo jedna točka dnevnog reda: Praćenje župnika i ocjena njegovog ponašanja.

Poglavito sada kada je blagdan sv. Ilije, bojim se da će župnik, zbog revolta, održati protudržavnu i protujugoslavensku propo-vijed. Zato smo donijeli zaključak da će ga pratiti dvojica mještana, naizgled uglednih,

koji idu u crkvu i koji se prave pobožni, a onda će sve otkucati nama u Partiju.

Zbog svega ovoga te molim da u stro-goj tajnosti upozoriš fra Julijana da pripazi na svoju propovijed na Sv. Iliju.

Pozorno sam slušao Nikolu i na kraju mu rekao da ću još večeras otići k fra Juli-janu i prenijeti mu upozorenje. Sve će biti u strogoj tajnosti, a u interesu fra Julijana, Nikole i mene.

Moram priznati da mi je godilo što je izabrao baš mene jer je u mene imao silno povjerenje. Rastali smo se uz želju da uspi-jemo u ljudskoj i humanoj nakani.

Trebao sam pregoniti žito sve do zdra-vomarije koja me je zatekla na Skladama. Kući sam došao kad je noć već poodmakla. Nakon što sam istimario konja i večerao, uputio sam se Podgredu. Usput sam svratio na Gradinu i zamolio tetkića Galu Džano-va da sa mnom otiđe k fra Julijanu. Ja sam strašljiv i bojim se noći pa mi je potrebna pratnja. Gale je to zdušno prihvatio i zaputili smo se do fra Julijana. Zatekli smo njega i grupicu mladića u kuhinji. Živo su rasprav-ljali o nekoj važnoj temi.

Prvopričesnici, generacija 1961. s fra Julijanom

114

Nek

a se

zna

deStudenci 53

Božić 2014.

Nakon pozdrava malo smo posjedili i uključili u raspravu.

- Fra Julijane, morao bih s Vama raz-govarati u četiri oka pa Vas molim da otiđe-mo u župski ured - obratio sam se župniku i svim nazočnima. Fra Julijan je prihvatio sugestiju i otišli smo u ured. Gale je ostao s momcima i nije mu bilo dosadno. Nakon što smo udobno sjeli, započeo sam razgovor:

- Oče, zamoljen sam da vam prenesem upozorenje kako biste znali kakva propo-vijed treba biti na misi za Sv. Iliju. Naime, Nikola Meštrović, učitelj, upravitelj škole i sekretar Partije, rekao mi je da Vas upozo-rim da Vas oni prate, a to je najpogodnije na misi za Sv. Iliju. Boji se da ne kažete nešto “nepromišljeno i što ne će biti drago reži-mu”, pa se sudbeni proces može obnoviti. Pratit će Vas dvojica “vjernika” u koje Vi ne sumnjate. Da se to izbjegne, morate pripazi-ti. Eto toliko. Ja sam svoju dužnost izvršio.

Dok sam govorio, vrpoljio se i bio jako uznemiren. A kad sam završio, odgovorio mi je:

- Kako ih nije sram da o meni opet raspravljaju! Ja sam nevin procesuiran i

kažnjen nepravedno. Odležao sam svoju kaznu i bio mučen. Što još hoće od mene? Ja sam slobodan čovjek i ne mogu mi ništa. Mogu govoriti što hoću jer ih se ne bojim, ni njih, ni njihovih špijuna. Bojim se samo Boga kojemu jedino služim. Bio je ljut i usplahiren.

Meni je bilo jako neugodno. Osjećao sam se sukrivcem za nastalu situaciju. Po-sebice što se fra Julijan prisjetio svih muka koje je podnio u zatvoru. Bila je zorna nje-gova psihička i emocionalna rastrojenost.

Ja sam pozvao Galu, pozdravili smo se i otišli na Vrdolac. Gale je prenoćio kod mene. Razumljivo da mu nisam ništa kazao o razgovoru koji sam vodio s fra Julijanom. A nije ni pokazao bogzna kakav interes.

Ujutro sam opet morao na posao. Kad sam susreo Nikolu, rekao sam mu da sam izvršio zadaću. Nismo znali što će se doga-đati na Ilinu.

Nestrpljivo sam čekao blagdan sv. Ilije. A kad je došao taj dan, u crkvu sam otišao nešto ranije jer kao ministrant imao sam mnoštvo poslova.

Bilo je bezbroj vjernika. Crkva je bila pretijesna, a i crkveno dvorište. Procesija je bila veličanstvena, a nakon nje nestrpljivo se iščekivala propovijed. Mnogi su mislili da će čuti i ono što je zabranjeno. Ja sam bio jako uzbuđen jer nisam mogao pretpostaviti kakva će biti homilija.

Fra Julijanova homilija je bila prispo-doba svetog Evanđelja i ono najvažnije iz života sv. Ilije kao najratobornijeg proroka Starog zavjeta. Ništa što bi zanimalo špijune i Partiju.

Meni je laknulo jer je župnik ozbiljno shvatio upozorenje.

Crtica govori o tome da je i u totalitar-nom komunističkom i ateističkom režimu bilo ljudi koji su bili humanisti, empatici i čovjekoljupci.

Mate Bilić Prcić

115

Seda

m m

aram

a

Božić 2014.

Studenci 53

Sedam marama

U torak je, 16. veljače 1994. godine. Prevrćem stranice albuma. Slika po slika budi u meni uspomene iz

prohujalih vremena. Posljednja od njih na zadnjoj stranici albuma me trznu. Snimljena je 23. listopada 1933. godine. Deset godina prije moga rođenja. Pokušavam prepoznati nekoga sa slike i teško mi ide. Promatram muškarce, žene, djecu i odjeću na njima. Sve su žene maramama omotale glavu. Lice im je malo otkriveno. Pomislih: - Je li mo-guće da je prije šezdeset godina svaka žena na Studencima imala na glavi maramu?

Prisjećajući se žena iz moga djetinj-stva, rekao bih: - Moguće je.

Dvadeset godina kasnije.

Nedjelja, 16. veljače 2014. godine.Odlazim u crkvu. Oko kamenice u ko-

joj je blagoslovljena voda, nakupila se mla-đarija. Na skalinama, kojima se penjem na kor, nekolicina mi ometa prolaz. U crkvi je oko 150 duša. Misa je započela uvodnom pjesmom zbora. Završetkom pjesme puk sjeda, a ja se primičem ogradi kora i brojim koliko ima žena s maramom na glavi. Se-dam ih je: Šakuša, Tonka i Ivka iz Centra,

Šena i Kaja iz Šakića, Maca iz Musinca i Marica iz Udovičića.

Nakon mise vjernici odlaze na grobove svojih najmilijih, a nakon toga svojim ku-ćama. Poneko se svrati u prodavaonicu ili u gostionicu. Dolaskom u kuću naviru mi sje-ćanja na starije žene koje su u crkvu dolazile s vunenim, pletenim i širokim rupcima ukra-šenim reckama što su ih svojim rukama ple-le i ukrašavale. Narodna je nošnja već davno nestala. Ne znaju s pouzdano razlike između šudara, lanetice, i marame. Lijepo je i da-nas vidjeti žene omotane lanenim tankim rupcem ukrašenim vezom svilenog konca i sitnim ružicama. Lijepo bi bilo čuti i gangu koja se nekada pjevala:

Poznaje se moja sirotica, na njoj šudar, nije lanetica.Laneticu su imale žene iz imućnijih

obitelji, a šudar one koje se bile siromašnije. Turci su nam u nasljeđe ostavili naziv ma-rama (mahrama, makrama), a Talijani šudar (sudario). Koliko je danas žena u Studencima koje nose marame, pouzdano ne znam. Vi-đam ih u crkvi još desetak pored ovih sedam. Neka ih sve Bog poživi i neka još dugo dola-ze u crkvu moliti Boga sa svima nama.

Zvonimir Bilić

Bilići iz Studenaca fotografirani 23. listopada 1933. godine

116

Duv

anStudenci 53

Božić 2014.

Duvan

I cara je virovala da će počinit kad Joko jednoč baci duvan.

Gledala ga je nako crna kad bi se s rađe vraća i slušala duboko suvo sopćanje iz prsiju. Prikršijo je bijo već tri korizmena obećanja, ali otkad mu je doktur reka Ili ti ili on, nije bilo druge nego ga održat. Sad se po kući ne razlaže više:

– Ice, mlika ti materina, a di mi je ona kutija duvana!?

A zna je on zbog lipa duvana i salta u Imacki zaprašit. Obične škije ritko kad u kući nije bilo, ali kad bi ga kogod tijo poča-stit, triba mu je samo kutiju ercegovačkog flora donit. A unda, kad bi u šamatorju kopa i kad mu s onin kvrgavin prstimon ne bi bilo zgodno motat, mora bi i dikoju brez viltera užeć ili s vilteron, i sve bi mu se činilo ko da i ne puši više.

I tako već treću nedilju Joko uokolo oda bižeć od dima ko vrag od tamjana. Sad je u pojeti, sad u vrtlu, po cili se dan ničim zabljava, jerbo kad mu zamrluši škija, usta mu se ovlaže ko pasu na kost.

- Daće mila Gospa da izdrži – tiši se Icara.

Valja pravo kazat, nije joj mrsko što mu se ni usta ni roba, a ni tilo, više ne čuju po duvanu, a lancuni imaju mrluv samo ružma-rina ili, morebit, neoprani nogu. Ma, jopet, nije joj baš drago kad čuje kako sve češće ujutro zariplje, pa se vas zacrveni i skvrči i stane zijat ko riba na suvon.

– Jopet si se priladijo, Joko! – Icara se javi ugađajuć i svon i njegovon uvu.

Ivan Babić – Ljiljo

PamukN i prvi pivci još nisu zapivali, a Ja-

kovicu preni niko šuškanje u mraku i škripa oćeta na vratin od ormara.

– Stara, pisme ti, diži se! – zagunđa Ivan. Ona se skoči, sveza šudar ispod brade, obuče kotulu na se, pridrža starom jaketu, odma u štuvu ubaci tanki drva i užeže šuve-rin. Na astalu je još od sinoć stala zgužvana kartuljina, poziv za orat pamuk u Imackon polju. Šuverin joj sprlja prste i ona prosikće:

– Đavlu i poziv!Unda poleti iskidat pojetu, pomuze

kravicu i metni uzvarit mliko.– Brže, stara, pomoćeš upregnit! I uspi

u zobnicu dobro ječima, moglo bi potrajat!

Kad se u blizini začuše praporci i obi-janje račava po kamenoj cesti, Soko je već frkća upregnut u karić.

– Uranijo, Ivane! – truckajuć se podvi-knu Šotić, a odma zanjin Risto, pa Šainović, Kević…

I dok je pogledon pratila oblak prašine iza svi ti kola s natovarenin plugovin, dok je mislila na sve te side glave što se opet ko mladi regruti moraju odazvat, promrmlja:

– Zemlje ti, gori su vengo Turci. Ma, za koga? A di su mi dica, Bog ji smejo!? – brzo se prikrsti, zažmiri i u pojetu uđe.

Ivan Babić – Ljiljo

117

Duv

an

Božić 2014.

Studenci 53

Vira

Jedan mornar stari na obali sidi, gleda lađu svoju što u moru blidi.

Pognuta mu leđa kapje znoja grizu, sve je opet dobro dok je lađa blizu.

Jer mornar i lađa viru su si dali zajedno će plovit kakvi bili vali, mornara i lađu isto more veže, čvor je njihov čvršći kad ih muka steže.

Ujutro se sunce iza mora rađa, zajedno se bude i mornar i lađa.

Starac bradu gladi, s galebom se svađa – plovit ćemo nebom ja i moja lađa!

Jer mornar i lađa viru su si dali zajedno će plovit kakvi bili vali; mornara i lađu isto more veže, čvor je njihov čvršći kad ih muka steže.

Brodili su skupa do zadnjeg vijađa, evo ih na kraju i mornar i lađa.

U oku je suza, a u luli čađa, bacili su sidro

i mornar i lađa. Jer mornar i lađa viru su si dali zajedno će plovit kakvi bili vali; mornara i lađu isto more veže, čvor je njihov čvršći kad ih muka steže.

Mila Babić

Sombrerokroz filter gustog duhanskoga dima povremeno bi se isticale neobično uske nosnice iznad suhih kukuruznih brkova kojima je u plitka pluća naoko odsutno usrkivao reski plavičasti beskraj što je na mahove nadirao kroz odškrinuta rasušena vrata seoske birtijekroz filter gustog duhanskoga dima što je omatao i omekšavao sva tvrda lica i hladne poglede nekako je neprimjetnije i lakše bilo podvlačiti crtu pod ono što se uskoro imalo dogoditi kad posljednji put skine svoj nevidljivi sombrero s čiviluka kraj rasušenih vrata i polako niz osoje krene navrćati svoje kasne voćke na vječnoj podvornici

Ivan Babić – Ljiljo

118

Spri

ntStudenci 53

Božić 2014.

Sprint

N ije onih 70-ih i 80-ih bilo lako doći do kožne nogometne lopte, a kamo-li do bicikla. Već ih je dosta u selu

imalo biciklo, a ja, iako mi se bližio deseti rođendan, nisan je još zna vozit. Starija bra-ća su naučila odavno na tuđima, a ja sam bio plašiv, pa nikako da se naučim. Jednog lit-njeg dana, na bratov poziv, Jakov Džanov je dotra ponicu isprid naše kuće.

Plave boje, odrpanu i u polu-raspadaju-ćem stanju. U to vrime nije bilo asfalta osim isprid škole. I tako se uputimo moja braća Ante i Mario, rođak Jakov Džanov i ja isprid škole učit vozit biciklo. Ispočetka su oni dr-žali mene i biciklo dok naučim vrtit pedale.

E sad, najveći je problem vrtit pedale i upravljat volanom u isto vrime. A kočenje nožnom kočnicom da ne spominjem. Napra-vili mi tako par krugova uz pridržavanje sa strane. Glavni mentor Jakov usmjeri mene od školske kapije nizbrdicom prema kraju školskog dvorišta uvjeravjuć me da će me stalno držat. Krenem ja tako, iđe biciklo sve brže, al’ odjednom pogledan je li Jakov iza. Okrenem se, kad ono, niko ne drži sic! Pa-nika! Ne znam kočit, noge raširio, ruke drže volan i jurim prema školskom zidu. Bum! Bliski susret sa zidom. Na sriću samo lakše

ozlide. Suze ronim, ali ipak ponosan. Prva lekcija je naučena.

Prošlo je još par treninga i već sam moga posuđivat biciklo za napravit đir.

Ali glavni problem ostaje - još nemamo svoje biciklo.

Jedanput kad smo bili mater i ja kod strine Zaraduše, koja je živila u dnu sela, učinilo mi se da se ispod drvenih skala njezine kuće krije neko biciklo. Kažem ja to didu, a on nakon dugo razmišljanja ode prigovarat sa Zaradušom o kupovini. Bilo je to biciklo njezina pokojnog muža Nine. Nažalost, unatoč našim velikim očekivanji-ma i didovoj spremnosti da odvoji koji di-nar, Zaraduša je rekla da joj je to važna i

119

Spri

nt

Božić 2014.

Studenci 53

velika uspomena na pokojnog muža Ninu i da nema ti’ para da bi ga prodala.

Samo par miseci poslje, vozili su ga drugi. I dobili ga džabe.

Svaki dan u 7 i 15 navečer sva dica su bila isprid televizije i čekala jedini crtani film koji će se prikazat taj dan. Poslije nje-ga, a prije Dnevnika, bile su reklame. Najvi-še me zaokupljala reklama o nagradnoj igri žvaka “Sprint”. Ako u kutiji žvaka prona-đete nagradni kupon možete dobiti, knjigu, loptu i čak biciklo. Na reklami ponica, žute boje… i u mojim snovima ja na njoj.

Kako sam bio najmlađi u kući, mater i did su me često slali u dućan, a od para šta bi priteklo moga sam kupit štogod za se. U Napretkovu dućanu u kući Mire Kevića, dok

bi Vice Ćontrin zbraja na sivon škartacu sa zelenom Tozovom HB olovkom, ja bi pažlji-vo gleda koliko će mi para priteć da mogu kupiti što više žvaka.

I tako jednog dana, kad sam izaša iz dućana i polako makadamskom cestom kre-nio kući, počeo sam otvarat jednu po jednu plavu kesicu žvaka Sprint. Svaku žvaku bi spremio u džep, a sličicu isto. Otvorim dru-gu ili treću kesicu, taman negdi kad sam bio kod kuće Puronje Marasa, kad tamo nije sli-čica, nego mala kartica na kojoj piše da sam dobio NAGRADU. Juhu! Počeo sam vikat i skakat i tek nakon pola puta što sam pritrča pročitam da nisam dobio biciklo nego knji-gu “Veliki svjetski izumi”. Al’ nije važno, za mene je i to bilo veliko. U jednoj tako velikoj nagradnoj igri da mali iz Studenca dobije nešto ravno je svickom čudu. Uredno smo poslali kupon i nakon otprilike misec dana dok sam čeka mater kod Patića kužine da se vrati od crkve, vidio sam da nosi ne-što zamotano u bilo. Bila je to knjiga “Veliki svjetski izumi”. I danas je još uvik čuvam.

A biciklo?Nakon krizme brata Marija, jer je do-

bio nešto više para i još su pomogli ćaća i did, kupili ga: crveno Unisovo, sa šipkom između volana i sica tako da smo se mogli vozit po dvojica na njemu.

Trajalo je, uz nike popravke, koliko i naše ditinjstvo.

Frano Bilić - Prcić

120

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

loStudenci 53

Božić 2014.

N a redovitoj godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnih prevo-dilaca (DHPK) održanoj 30. rujna

u Klubu književnika u Zagrebu uručene su nagrade za najbolje prijevode u protekloj godini i nagrada za životno djelo. Nagrade se tradicionalno dodjeljuju na Dan svetog Jeronima, kada se obilježava i Međunarodni dan prevodilaštva.

Ovogodišnji dobitnik nagrade Josip Tabak za životno djelo ugledni je prevoditelj s talijanskoga, francuskoga i engleskoga naš Studenčanin Mate Maras. U njegovu boga-tom književnoprevodilačkom opusu ističu se prijevodi Dantea, Boccaccia, Petrarce, Françoisa Rabelaisa, Marcela Prousta, Vi-rginije Woolf, Doris Lessing, dok posebno mjesto svakako zauzimaju prijevodi staro-engleskoga epa Beowulfa i cjelokupnoga opusa Williama Shakespearea te prvi prije-vod Izgubljenog raja Johna Miltona na stan-dardni hrvatski. Mate Maras prvi je Hrvat koji je dobio Nagradu francuske akademije za širenje francuskog jezika i književnosti, za prijevod djela Gargantua i Pantagruel

Françoisa Rabelaisa objavljena u Matici hr-vatskoj. Radio je kao profesor matematike i fizike, bio je pomorac, tajnik Matice hrvat-ske, urednik na radiju i diplomat, no ponaj-prije prevoditelj.

Dobitnik ste nagrade za životno djelo Josip Tabak za svoj prevoditeljski rad. Koliko Vam ona znači i je li poticaj za daljnji rad?

Ova mi je nagrada došla pri kraju umjetničke karijere, stigla je u dobi kad su osjećaji staloženi i možda napokon definira-ni, zato mi je i najdraža — koliko zbog toga što su mi je dali kolege, toliko zbog toga što nosi ime čovjeka kojega sam poznavao i duboko cijenio kao neusporediva poznava-telja mnogih jezika, a ponajviše hrvatskoga. Ali ponosim se i nekim ranijim nagradama, među njima u prvom redu nagradom Fran-cuske akademije te napose hrvatskom dr-žavnom nagradom Iso Velikanović.

Preveli ste jako puno vrlo važnih djela svjetske književnosti na hrvatski. Što Vam je bio najveći profesionalni izazov i zašto?

Najveći mi je izazov bio Shakespeare koji se u Hrvatskoj prevodio gotovo dva stoljeća, a još je bila ostala trećina njegova opusa bez hrvatskih prijevoda. Mnogi su se prevoditelji okušali na tom poslu, uzimali su manje ili veće komade iz toga golemog opusa, svladavali ih s više i manje sreće. Ali ti su prijevodi bili neujednačeni zbog

Mate Maras dobitnik nagrade za životno djelo

121

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

lo

Božić 2014.

Studenci 53

različitih prevoditelja i u mnogim slučaje-vima već zastarjeli. O čemu je tu zapravo riječ? Silan trud su svi oni ulagali nastojeći bujni i razvedeni Shakespeareov kazališni stih prilagoditi hrvatskoj pjesničkoj tradici-ji, jer se u tom poslu javljaju nepremostive zaprjeke. I da se vratim na riječ „izazov“ — da, prihvatio sam ga i preveo sve što je Sha-kespeare napisao!

Jesu li Vam bili od pomoći do-sadašnji prijevodi Shakespeareovih djela? Koji su vam od tih prijevoda najvjerodostojniji?

Meni su svi oni bili korisni, zavirivao sam u ono što su napravili, ali trojica su ostavila najdublji trag: Milan Bogdanović, Josip Torbarina i Antun Šoljan. Oni su pro-širili prijevodne granice te uspostavili viso-ke standarde vjernosti izvorniku i ukloplje-nosti u hrvatsku književnu tradiciju. Što se tiče kvalitete i vjerodostojnosti, to se pitanje najčešće svodi na osobnu kulturu i ukus či-tatelja. Kako rekoh, u svom sam radu kon-zultirao sve dosadašnje prijevode, služili su mi kao vodiči kroz neprohodne šume smisla, ljepote i razumljivosti izvornika. Mislim da se tako dobiva punoća nacionalne kulture — moramo graditi na temeljima svojih predša-snika. Usput, gotovo zaboravih spomenu-ti i Vinka Kriškovića, vrsna poznavatelja Shakespeareova djela; njegovi su prijevodi odigrali znatnu ulogu u razvojnom procesu pohrvaćivanja Shakespearea, ali su pali u zaborav jer su scenski bili neuporabljivi.

Što Vas je konkretno navelo da pre-vedete tih četrdesetak knjiga? Koju ste pritom novinu unijeli u svoje prijevode?

Uza sve dužno poštovanje prema ba-štini, ja sam počeo sumnjati u adekvatnost tih prijevoda, a najviše vlastitih prijevoda koji su izlazili u izdanju Matice hrvatske. Shvatio sam napokon ono što je mnogima prije mene bilo potpuno jasno – da Shakes-peare u hrvatskom prijevodu nije uvjerljiv

dvojnik genija pred čijim riječima čovjeku zastaje dah. Ne radi se tu samo o zanimlji-vim pričama i čudesnim likovima. U tim se stihovima nalazi najdublja analiza duše i ti-jela, na neusporediv način prikazano je sve što čovjek može proživjeti i osjetiti, i sve to natopljeno je tajanstvenim zvukovima i izri-čajima, a opet složeno i kazano na iznenađu-juće jednostavan i razumljiv način. A što se tiče mojih novina — predaleko bi nas odve-lo obrazlaganje moga postupka, mogu samo ukratko reći da sam kazališni stih «oslobo-dio» nekih stega.

Na što ste iz svog prevoditeljskog opusa najponosniji?

Ponos je važan sastavni dio ljudske psihe. Što god činimo u životu, ako nam je imalo stalo do toga što činimo, uvijek osje-ćamo nekakav ponos kad uspijemo ostvariti ono čemu smo težili. Razumije se da taj po-nos, ako se nekakvim uspoređivanjem može mjeriti, biva sve veći što je veće djelo koje stvaramo. U mojem prevoditeljskom opusu najviše su prostora zauzela sabrana djela Williama Shakespearea, stoga je prirodno da su mi ona najviše prirasla k srcu — ako ni zbog čega drugoga, onda barem zbog toga što je moje bavljenje njima trajalo punih tri-deset godina.

Možete li nam navesti obratan pri-mjer — djelo maleno opsegom, a veliko po značenju u svjetskoj književnosti?

Ima takvih primjera, naravno. Mogao bih navesti nekoliko njih, u ovoj ću prigo-di spomenuti jednoga talijanskog pjesnika iz 19. stoljeća. To je Giuseppe Gioachino Belli, pjesnik, pisao je isključivo sonete na rimskom dijalektu. On je Rimljanima, i ve-likom dijelu talijanske nacije, prava ikona među književnicima, može se reći odmah iza Dantea. Te kratke pjesme posvećene „vječnom gradu“ preveo sam na govor Imot-ske krajine, odnosno — da budem precizniji — na govor svoga rodnog sela Studenaca.

122

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

lo

Studenci 53

Božić 2014.

I dogodilo se pravo čudo: svi problemi sta-novnika jedne svjetske metropole skladno su se uklopili u prostor male seoske zajed-nice. Zbog čega? Zbog toga što su temeljne odrednice ljudske naravi posvuda iste, treba ih samo ogoliti do njihove biti.

S koliko jezika prevodite?Tri su jezika najzastupljenija u mo-

jem prevoditeljskom opusu. Ponajviše sam pisaca preveo s talijanskoga, pa ću nave-sti najpoznatije, i to kronološki: Dante Alighieri, Francesco Petrarca, Giovanni Boccaccio, Niccoló Machiavelli, Alberto Fortis, Italo Svevo, Giuseppe Tomasi di Lampedusa, Fulvio Tomizza. S englesko-ga jezika na prvom je mjestu Shakespeare, ali ne smiju se zanemariti ni vrlo popularni pisci kao što su Walter Scott, Thomas De Quincey, Rudyard Kipling, Robert Frost, Virginia Woolf, Doris Lessing, Robert M. Pirsig i još poneki. Tu valjda spada i Beowulf, slavni ep pisan anglosaskim je-zikom. Francuski mi je bio prvi strani je-zik s kojim sam se susreo, na neki mi je način ostao zauvijek drag, ali život je htio da s njega prevedem manje nego što sam želio; ipak sam ponosan na svoje prijevo-de Françoisa Rabelaisa i Marcela Prousta, te od prošle godine na Pjesmu o Rolandu. Izleti u još neke jezike bili su prigodni i ne mogu se uspoređivati s navedenim imeni-ma. Dodat ću ipak da sam preveo rumunj-ski nacionalni ep Večernja zvijezda, napi-sao ga je Mihai Eminescu.

Možete li izdvojiti najkomplicira-niju situaciju iz svog prevoditeljskog opusa?

Nisam spomenuo jednog pjesnika koji je za sobom ostavio neveliko djelo, ali na-dasve značajno za talijansku i svjetsku knji-ževnost. To je Guido Cavalcanti, prijatelj i učitelj velikoga Dantea. Pisao je sjajne so-nete i kancone, među njima se osobito ističe pjesma Donna mi prega o kojoj su mnogi

znalci rekli da je neprevediva. To je uistinu bio vraški težak posao.

Koliko vrstan prevoditelj poput Vas uzima prevoditeljske slobode, a koliko ste ipak ‘’sputani’’ originalom?

Poznato je od davnina da prevoditelj n’a neki način „izdaje“ svoga pjesnika. Tali-jani kažu jezgrovito „traduttore-tradittore“. A veliki američki pjesnik Robert Frost je to vrlo izvorno komentirao. Pitali dakle njega što je zapravo poezija. On je odgovorio: „Poezija je ono što se izgubi u prijevodu!“ Da bih bio što manji izdajica, ja se držim svoga “pravila trojnog” koje preporučujem mlađim kolegama, i to ovim redoslijedom: prvo, neka ti prijevod bude vjeran, ali ne na-uštrb ljepote; drugo, neka ti prijevod bude lijep, ali ne nauštrb vjernosti; i treće, neka ti prijevod bude jasan i razgovijetan, pa makar pomalo nauštrb i vjernosti i ljepote.

Koje su karakteristike kvalitetnog prevoditelja?

Valja razmišljati, razmišljati i razmi-šljati. S jedne strane, ako nakon duga moz-ganja naposljetku za neku stranu riječ nađeš zamjenu na hrvatskom jeziku, a opet nisi zadovoljan, pokušaj krenuti obratnim pu-tom, tj. prevedi svoju riječ na izvorni jezik. Vidjet ćeš da si negdje pogriješio, jer ćeš u mnogo slučajeva dobiti nešto sasvim drugo, različito od onoga što je pisac napisao. S druge strane, ako pisac rabi neku riječ više puta, često u različitim kontekstima, nastoj tu riječ prevesti na isti način; ako uspiješ, bit ćeš jako zadovoljan. Uostalom, sva se umjetnost prevođenja svodi samo na to da se jedna riječ zamjenjuje drugom riječju, i to korak po korak.

Zanimljivo je da ste studirali i za-vršili matematiku i fiziku, a ipak ste se okrenuli riječima. Zašto?

Kad sam završio gimnaziju, teško mi se bilo odlučiti što bih pošao studirati.

123

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

lo

Božić 2014.

Studenci 53

Sugerirali su mi jezike i književnost, a oti-šao sam na prirodoslovlje jer mi je ono bilo najlakše. Mislio sam ovako: najprije osigu-rati kruh, a poslije ću se baviti čime budem htio. Ali uskoro sam postao svjestan da sam vjerojatno pogriješio, jer sam na trećoj go-dini studija na PMF-u počeo paralelno stu-dirati glumu na Kazališnoj akademiji. On-dje sam našao ono za čim sam žudio, školu kakvu Francuzi nazivaju “école normale superieure”.

Kako je počeo Vaš prevoditeljski put?

Upravo na toj akademiji talijanski mi je predavao Frano Čale. Bio sam mu jedini slušač, i ta su predavanja prešla u svojevr-snu teoriju prevođenja. Doduše, ja sam rev-no svladavao lekcije iz čitanke i gramatike, “bubao” tablice deklinacija i konjugacija, ali na rasporedu naših sati bili su samo Petrar-cini soneti kojima sam pristupao s nekakvih „matematičkih“ pozicija. Bio sam mlad i nadobudan, bio sam uvjeren da se sve može prevesti, i to savršeno. Na to mi je profesor rekao da se okušam pa ću vidjeti kako ima i te kakve razlike između matematike i poe-zije. Poslije sam napustio akademiju, počeo predavati matematiku u srednjim školama, onda otputovao u svijet, pa se ubrzo vratio, no nikada nisam izgubio interes za prevo-đenje. I, nakon prvih nespretnih pokušaja, našao sam se u dragom društvu suputnika i supatnika na polju traduktologije — sve do danas.

Koje je djelo prvo na popisu prevedenih?

Spomenuo sam Petrarcu. Prije sedam stoljeća taj pjesnik i diplomat napisao je Kanconijer, zbirku pjesama koja je ostavi-la dotada nezamisliv trag u svim europskim književnostima. Pojedine pjesme prevođene su na hrvatski valjda prije petsto godina, ali cjelovito djelo nikada nije bilo prevedeno. Toga se posla bio prihvatio profesor Čale,

okupio velik broj suradnika te pozvao i mene da im se pridružim. Tako sam na veli-ka vrata zakoračio u svoju buduću profesiju, jer sam preveo velik broj pjesama u toj slav-noj knjizi koja je objavljena godine 1974.

Opišite nam svoju radnu atmosferu.Ako je riječ o pjesničkom djelu, naj-

prije se poput obrtnika pripremim za po-sao ― nabavim materijal i priredim oruđe. Materijal je izvorni tekst u nekoliko izdanja i čisti papir, a oruđe su kemijske olovke i flomasteri, drvene bojice, grafitne olovke i gumice te naposljetku računalo. Kopiram izvornik na format A4 s velikim proredom i kopije odnesem knjigovežama tražeći da tekst bude na lijevoj strani. „Što, zar vi čita-te kao Japanci?“ znali su se čuditi. „Ne, ne,“ opravdavao sam se. „Desna strana mora biti čista... da na njoj pišem...“ Ali poslije ja pišem i na lijevoj strani, u raznim bojama: bilješke iz raznih izdanja, svoja tumačenja tih bilježaka, neka usputna rješenja (da mi ne pobjegnu), doslovan prijevod stihova u prozi, riječ za riječ. Zatim po tko zna koji put čitam izvorni tekst i stalno dopisujem bilješke, iako mi smisao i dalje bježi, jer ne-dostaje materinski temelj u kojemu se rađa jasnoća. Tek kada se nakon mnogo pisanja i brisanja nazru obrisi prijevoda, prelazim na desnu stranu: na mjestu tuđih i nejasnih rije-či izranjaju drage domaće riječi. I tako dalje. Na kraju dolazi prijepis u računalo koje je najstroži kritičar prijevoda jer ne podnosi nesavršenstva.

Na kraju, družeći se toliko s velika-nima, jeste li dolazili u napast da i sami nešto napišete?

Često sam dolazio u takvu napast, dugo sam se opirao slatkom zovu taštine, nisam se usuđivao pisati stvari koje su nužno mo-rale biti daleko ispod razine mojih uzora. Na kraju sam ipak popustio. U svoj šezdeset šestoj godini života objavio sam zbirku po-ezije Kasna berba, ali i ta zbirka propletena

124

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

lo

Studenci 53

Božić 2014.

je mojim prijevodima. Predgovor je napisao Tonko Maroević, pod naslovom Summa Marasiana, gdje doslovce kaže da sam „do-kazao se kao dobar korisnik (da ne kažemo: sljedbenik) danteovskoga modela zaokruže-ne strukture“. Prošle je godine izašao moj roman Pisma od smrti, pokušaj da u povijest jedne obitelji djelomice umetnem i svoju biografiju. Nije na odmet reći da sam prije dvadeset godina sastavio Rimarij, tj. sro-kovnik hrvatskoga jezika, pomoćno sred-stvo onima koji prevode vezanu poeziju.

Razgovor prenesen iz časopisa Aktual br. 175 (8. listopada 2014.

godine)

Mate Maras – Pisma od smrti

Zagreb, Ex libris, 2013.Pred nama je knjiga koja u višestrukom

smislu ima svoju “težinu”, svoju vrijednost ili značaj. Ja ću ovdje pokušati skicirati samo nekoliko aspekata.

Najprije, svakako, treba konstatirati njezinu najopćenitije shvaćenu književnu vrijednost. Ono što je vidljivo od samoga početka, od uvodnoga dijela pod naslovom “Muka po Petru”, i što kasnije mnogo više dolazi do izražaja, posebice u 8. poglavlju pod naslovom “Ponoćni dnevnik”, jest za-natsko umijeće, demonstracija pripovje-dačke umješnosti. Tečni i duhoviti dijalozi, svježe i precizne poetske slike uz blagu i ne-nametljivu psihologizaciju šarolikih likova ovo poglavlje čine najdojmljivijim. Lako je uočiti i bogatstvo “kulturološke”, postmo-derne asocijativnosti, kojom se autor često posluži kao kompostom iz svoje, ponajviše, prevoditeljske kuhinje, kao poticajom za bujanje i grananje biljke zvane roman.

Taj kompost od raznih citata, referen-ci iz književnosti, umjetnosti, povijesti,

povijesti umjetnosti, zemljopisa i sl. služi pripovjedaču i kao vezivno tkivo između pojedinih pisama ili epizoda, ali svjedoči i o autoru kao znalcu i pravom radoznalcu.

Drugi aspekt “težine” ili vrijednosti romana je onaj “duhovni”, najčešće s na-glaskom na onom - kršćanski. Nije to samo zbog silne spletenosti romana s biblijskim tkivom, značenjima, aluzijama ili citatima, već više zbog puta kojim se ide, zbog načina na koji likovi svladavaju probleme i životne teškoće i zbog spoznaja, tj. vrijednosti do kojih se stiže. Od samoga početka, od naslo-va matičnog teksta “Muka po Petru”, poten-cira se i dominira usporedba glavnoga lika Petra s Kristom, tj. Petrovih životnih patnji s Kristovom mukom. Katkad je to pred nama u neupitnom tonu, a katkad i s naznakama pripovjedačevih rezervi. Osim te usporedbe provlači se i usporedba Petra oca s Bogom Ocem. Petar otac je doduše u stalnim raz-miricama sa svojim zabludjelim sinovima (da bi mu se na kraju zamjerila i kćer - je-dina pouzdanica) i neprestano se poziva na starozavjetni smisao Boga kao oca čvrste ruke, koji grmi i kažnjava. Kako se čuvstva glavnih protagonista prema kraju ove “sjet-ne pripovijesti” (kako je višekratno naziva pripovjedač) sve više zagorčuju i zasićuju do krajnjih granica izdržljivosti, kako je sve vidljivije da Muka po Petru zapravo prera-sta u Muku po njegovoj obitelji, u samoj za-vršnici kao da se priprema pucanje po svim šavovima. Ali, to se ne događa, nego napro-tiv, sada se zbiva potpuna preobrazba. Petar, čovjek koji se ponašao zapravo kao izgu-bljeni sin koji se nije želio vratiti ili, bolje rečeno, koji je uvjeren da se nema kome vra-titi, čovjek što je spletom životnih okolnosti i svojim nepodnošljivo teškim karakterom neprestano razbijao obitelj, tu osnovnu sta-nicu ljudske zajednice i sreće, čovjek što je svoje najbliže doveo do krešenda mučnine i apsurda, sada ih i nehotice ujedinjuje, izvla-či iz njih ono najbolje što imaju u sebi, tako da njihova trpnja, žrtvovanje, čin ljubavi i

125

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

lo

Božić 2014.

Studenci 53

milosrđa pročišćuje, osnažuje i smiruje nji-hove živote kao i ovu pripovijest, koju ni-pošto više ne možemo zvati „tugaljivom“. Tako se Petrova muka i Muka njegove obi-telji dokončuje smrću, ali sada boljom smr-ću, a njegov “promašeni život” uskrsnućem novih vrijednosti i slutnjom boljega, novoga života. Pisma od smrti su sada pred nama čitateljima, ali su iza Mate Marasa, autora, koji nam podastire nešto drugo i drugačije, a to su - Pisma od života, kako naslovljava ukoričena pisma svoje majke Ruže.

Spomen imena njegove majke Ruže označuje trenutak prelaska na novi aspekt ovoga romana, na onaj sloj o kojemu me Mate ovdje i „zadužio“ govoriti, a to je – zavičaj i zavičajnost. Ili najkraće – Studen-ci. Kako govoriti o Studencima a da se ne prisjetim tete Ruže, moje stare prijateljice. Vraćam se (poput pripovjedača u romanu) u kasno djetinjstvo, u početke 70-ih godina, kada sam na onom studenačkom kameni-tom platou išaranom kraškim poljcima i pod onim rastvorenim modrim ili nepojmljivo ozvjezdanim nebom osjetio ono prvo titranje u sebi, prvi veličanstveni, ali i frustrirajući nagon, za izricanjem nečeg neizrecivog. U kratkim rukavima drhturim na ranoproljet-nom burinu i hodam ubrzano prema kapelici Blažene Djevice Marije kraj koje je smje-šten nemarno sklepan štand prepun đakoni-ja, svega i svačega pripravljenoga za proda-ju puku što je na Cvjetnicu nagrnuo s velike mise iz crkve sv. Ilije. Krupna postarija žena s naherenim socijalnim naočalama u izne-nadnoj gužvi spretno barata što sitnim što krupnim dinarima dok popijevajući sriče: Kolačići meki vrući, ne ajdete gladni kući; kolačići meki ladni, ne ajdete kući gladni! Danas znam da su ti kolačići bili tako dobri i slatki upravo zbog tih stihova, što su bili slatki dodatak kako kolačićima tako i njezi-nu usamljeničkom, teškom životu, iz kojega se ipak širila začuđujuća vedrina. Kako sam bio susjed što je tko zna zbog čega zaslu-žio njezino povjerenje, dopuštala mi je da

joj se kao mačak prikradem pred osunčana vrata kuće uz cestu i slušam neke njezine najnovije izuzetno duhovite deseterce na temu nekog zgodnog seoskog događaja, ali i upijam neke zgode iz njezina života koje danas u nagovještajima mogu prepoznati u ovome romanu. Tako sam mogao čuti po-nešto o zlatnoj kćeri Zlati, ponosne tirade o najboljim sinovima Vlatku, Jošku (s kojim smo mi seoski klapci često znali zaigrati no-gomet u obližnjoj zapuštenoj vrtači) i Mati zvanom Mukici, koji je naslijedio njezinu nadarenost u baratanju riječima i stihovima, i na kojega je bila posebno ponosna jer je već tada postajao legendaran po svojim in-telektualnim sposobnostima. Izraz lica joj se mijenjao onda kada bi govorila o svoje dvo-je prerano umrle dječice kao i o mužu Petru.

I evo nas opet kod Petra, čovjeka koji je u mnogočemu tipičan Studenčanin, ali istodobno toliko poseban, zanimljiv i ne-običan da je zavrijedio biti glavnim likom jednoga romana. Posebice zbog činjenice da je na neki način, u mnoštvu napisanih pisa-ma, sam dokumentirao svoj prebogati život. Zato je pripovjedaču u epilogu lako ustvrdi-ti (obraćajući se pokojnomu ocu) da mu se možda ovo što je napisao ne bi svidjelo, ali pisao je samo ono što misli da se dogodilo, da je istina. A što je istina o Studenčaninu Petru? Istina je da je on vrlo pronicljiv, spo-soban, spretan i kreativan, kako komentira pripovjedač u Lyonu „Moj Francois-Andre, ne znaš ti koliko zanata leži u pozamašnim rukama gospodina Marasa“ (205). Istina je da se u njemu mogu prepoznati mnogi Stu-denčani, da on svjedoči mukotrpan život protkan ranim odlaskom trbuhom za kru-hom, pečalbarenjem, da je to karakter što je formiran na škrtom kamenjaru, bez ikakva materijalnog zaleđa, bez odskočne daske, obiteljske srebrnine, ništa osim gologa ži-vota, instinkta za preživljavanje, moralnog zakona u sebi, i povjerenja u zaštitnicu Maj-ku Božju što je na njegovim dječjim prsima satrla zmiju ljuticu. Istina je i da je uvrnut

126

Mat

e M

aras

dob

itni

k na

grad

e za

živ

otno

dje

lo

Studenci 53

Božić 2014.

karakter, težak, neumoljivo krut, tvrd (kao stijena), samoživ, egoističan, politički zadrt itd., ali je u svoj svojoj zaslijepljenosti svje-dočio i postojanje ideala i principa kojih se nepokolebljivo držao do samoga kraja. Tako samoživ karakter formiran u okvirima mor-lačke patrijarhalne tradicije i izložen kano-nadi životnih teškoća i nevolja, teška posla i samotnjaštva, iscrpljivao je samoga Petra i zamalo uništio cijelu obitelj.

Nakon četrdeset godina dozrijevanja, očekivanja da vrijeme učini svoje, Mate Maras je smogao hrabrosti suočiti se s ovom pripoviješću, s ovim pismima i vla-stitim pisanjem, sa svojim i očevim živo-tom, koji su tekli tijesno isprepleteni. Tako smo nakon one pjesničke knjige iz 2005. dobili još jednu zrelu, Kasnu berbu Mate Marasa. Sazreli su i objektivirali se Mati-ni stavovi i zaključci. Sazrele su i njegove namjere s ovim romanom. Svjedočeći o očevu životu, postao je svjedokom mnogih drugih života, sudbina, događaja. Tako se osim opisa svagdana naših ljudi u tuđini, ponešto može saznati i o talijanskim zloči-nima na Studencima tijekom 2. svjetskog rata, o poratnoj komunističkoj otimačini i osveti, o hrvatskoj emigraciji, o sedam-desetima u Hrvatskoj i vrbovanju ljudi u KOS, ali i o stvarnosti i potrebi suživota raznih hrvatskih opcija. Zrelost spram ne-čega može se prepoznati i u mogućnosti odmaka, objektivnijeg odnosa, što se u ovome romanu može iščitati u čestoj pripo-vjedačevoj ironiji kao i u nešto rjeđim tre-nucima humora, koji unekoliko podsjećaju na Raosa ili Molièrea. Sjetimo se Petrove teorije o povezanosti zijevanja i pomirenja s Bogom prije spavanja (131-132) ili teških razgovora o šparnosti ili dužnicima i novcu. Dakle, Matin odnos prema ocu vremenom je sazrijevao, mijenjao se. Svejedno, ostalo je dosta toga što ih je razdvajalo, što ih je činilo strancima – neke karakterne osobine, životni interesi, svjetonazori. Istodobno, uvijek je među njima bila jedna konstanta,

nešto što ih je spajalo i što ih je nerazdvoj-no utkalo jedno u drugo i u ovome romanu, između ovih korica, nešto čemu su oboji-ca „izmicala“ tražeći se po svijetu, živeći onako kako su morali i mogli, ali čemu se ipak teško može umaći, a to su – Studenci. Pokušao je Mate potisnuti i njih, nazvavši ih Kladencima u “Muci po Petru”, i sebe, prozvavši se Antom, ali na kraju nije mo-gao zanijekati ni Studence ni tri naraštaja svoje krvi, što leže pod grobnom pločom na vjetrometini vječno okrenutoj k planini Zavelim.

Kao jednu malu potvrdu njihove slju-bljenosti uz Studence, citirao bih samo po jednu njihovu rečenicu. Nakon duga izbi-vanja vraćajući se na Studence, uspinjući se preko Dubaca, pa sve brže i sve lakše na sjever „osvajajući tvrđave svoga djetinj-stva“, prošavši Cistu i Lovreć, Mate piše: „I napokon, kad sam minuo Grginu ogradu, pojaviše mi se na vidiku pozlaćeni Studen-ci i kuća u kojoj nikada nije prestalo kucati toplo majčino srce za izgubljena sina.“ (str. 282)

A Petar, daleko u Lyonu, opterećen neizvjesnošću zbog operacije koja mu predstoji, piše sinu Mati: „Iako ti nije uspjelo me povratiti živa, bar neka bude mrtva. I svojom rukom da bi me ukopa sa mojim roditeljima u mome lipom mistu Studencim i još lipšoj zemlji mojoj Hr-vackoj.“ (str. 112)

I tako, sada, nakon Matinih glasovitih i bravuroznih prijevoda Bellijeve poezije na studenački govor, čime je zadužio Stu-dence i Studenčane, ovoga puta on udružuje snage sa svojim ocem, s njegovim pismima kao njegovom ostavštinom, i podastire nam originalni jezični materijal, zavičajnu bašti-nu, dokumente koje će ubuduće morati uze-ti u obzir svaki proučavatelj studenačkoga govora.

Zagreb, 14. travnja 2014.Ivan Babić

127

Kreš

imir

Beg

ić o

Bab

ićev

oj K

once

pcij

i vrt

a

Božić 2014.

Studenci 53

Krešimir Begić o Babićevoj

Koncepciji vrta

i Kraj. Na početku kao motto navedena je rečenica „Kupujem boje da ne bih s novcem živio“ Nikole Bilića-Jeličića kojega pjesnik predstavlja kao prijatelja i umjetnika. Iako je to jedino mjesto na kojemu se Bilić-Jeli-čić izrijekom spominje, Babićeva se zbirka

K rešimir Bagić rođen je 1962. u Gra-dištu. Redoviti je profesor na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je

i šef je Katedre za stilistiku. Bio je članom uredništava Studentskog lista i književnog časopisa Quorum, uređivao je emisije Bibli-ovizor i Rječnik Trećeg programa na Trećem programu Hrvatskoga radija, dvije je godine vodio Sekciju za teoriju književnosti. Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni. Od 2005. do 2009. godine vodio je Zagre-bačku slavističku školu. Uređuje biblioteku Palimpsest u nakladničkoj kući Disput. Uz znanstvene i stručne tekstove, objavljuje i zbirke pjesama.

Pogled iz Dubrave Zbilja, ima li u stihovima zbílje!?

Iskonski umjetnik

Ivan Babić (1961.) pjesnik je koji je u dosadašnje tri knjige (Kasna molitva prsti-ju, Zvizda i Stigme svagdana) posvjedočio stilsku i tematsku raznolikost, iskušavao ra-zličite lirske oblike, metre i ritmove, progo-varao s margina poznatih tekstova. U Kon-cepciji vrta zatječemo pak pjesnika koji je u potpunosti došao do glasa, teme i oblika. Zbirku čini 68 – mahom kratkih – pjesama u prozi raspoređenih u cjeline Kao, Ana, Vrt

Izdavač: Studio moderna i Naklada Đuretić, Zagreb, 2014.

128

Kreš

imir

Beg

ić o

Bab

ićev

oj K

once

pcij

i vrt

a Studenci 53

Božić 2014.

pretvara u poetski portret tog čovjeka. Na temelju oskudnih podataka moguće je kaza-ti da je Nikola Bilić-Jeličić (1960. – 2012.) obrazovanjem bio akademski slikar, a na-gnućem ekscentrični konceptualist, suvre-menik događanja na hrvatskoj umjetničkoj sceni od kraja sedamdesetih godina. No ne-rado je izlagao, dapače ustrajno je bježao od javnosti, pozornice i galerijskih svjetala, na koncu se vratio u rodne Studence gdje je do smrti živio i stvarao prema mjeri svojih na-dahnuća i motiva. Među ostalim Bilić-Jeli-čić se bavio eksperimentalnom i multimedi-jalnom umjetnošću, karikaturom i dizajnom, izvodio performanse, postavljao instalacije u javni prostor i sl. Iako praktično nepoznat u umjetničkim krugovima, iza njega je osta-lo golem i nesređen opus.

Rekreirajući jedan umjetnički put, Ba-bić ispisuje pohvalu osamljenosti, plahosti i vjeri u umjetnički eksperiment. Portret koji se rađa na stranicama Koncepcije vrta por-tret je iskonskoga umjetnika, umjetnika iz udžbenika, posvećenika, čovjeka koji živi u

svjetovima koje stvara, koji se s njima rađa i umire poput pisca koji svako malo baca ispisane listove i kreće ispočetka ili slika-ra koji prije prvog poteza kistom uranja u bjelinu platna. U uvodnom ciklusu Kao Ba-bićev umjetnik prikazan je kao čovjek koji otiske svojega nadahnuća „nanosi na papir i na lice“, koji stvara strasno i eruptivno. On je, veli pjesnik, zarobljenik poredbe, obitava u riječci kao i putuje s njom u druge riječi, predmete, bića, smislove, svjetove. Logika imaginacije gospodari njegovim životom. Ili, pjesnikovim riječima:

Ostavljam trag – osluškivao je jeku u sebi. Trag na papiru, trag na platnu, trag na zidu, na koži, na kori stabala, na nebu, trag u nekome.

Kao i ovu, autor još nekoliko pjesama organizira oko stvarnih ili apokrifnih iskaza svoga poetskog lika, iskaza koji zrače para-doksalnom ili zagonetnom oštroumnošću, npr. „Nestalno se ne mijenja“ ili „Trošim vrijeme, trošim prostor“. Središnja cjelina zbirke Vrt otvara se pak umjetnikovom re-čenicom „Vrt je ušao u sobu“, a nastavlja opisom sobe prepunom „rašeljkinih bobica i lišća, ptičjega izmeta i perja, užurbanih žutih mrava“. Citirani rečenica i opis nazna-čuju sasvim osobit vrt, vrt u kojemu je sve izmiješano, spojeno, zamjenjivo, pomično i gibljivo. Taj vrt je metafora umjetnikova svijeta, istodobno opijajuća i zbunjujuća, blistava i opasna. On je mjesto na kojemu se susreću red i nered, cvijet i korov, po-znato i nepoznato. Iz teksta u tekst mijenja se njegov izgled, raspored i broj njegovih stanovnika, smjenjuju se vjetrovi, svjetlost i mrak, godišnja doba, zelenu boju nadomje-šta smeđa, nju bijela, broj staza neprestano varira, divlje i pitome životinje dolaze i od-laze. Ivan Babić zapravo obnavlja tradici-onalnu simboliku vrta kao zemaljskog raja ili sjećanja na izgubljeni raj, kao „svijeta u malom, ali i povratka prirode u prvobitno stanje, poziva na povratak prvobitnoj pri-rodi bića“ (Chevalier – Gheerbrant). Još u

129

Kreš

imir

Beg

ić o

Bab

ićev

oj K

once

pcij

i vrt

a

Božić 2014.

Studenci 53

3. st. kineski je pjesnik Xi Kang uskliknuo: „Kakva li užitka! Šetam vrtom, prolazim beskonačnošću.“ Taj je usklik sasvim podu-daran s emocionalnim odnosom Babićeva umjetnika spram vrta. Konceptualac se na koncu posvetio koncepciji vrta, iz (privid-nog) kaosa izronit će možda čitav kozmos.

Tekstovi Ivana Babića su kratki, afo-ristični, oklijevaju između opisa i naracije, koncentriraju se na pojedinosti i trenutke u kojima se začinje događaj, u kojima njegov umjetnik kreće na neko od svojih nepredvi-divih putovanja. Jezgrovitošću, logičnošću i skladnom unutrašnjom organizacijom pje-sme u prozi taj pjesnik kao da stvara kontra-punkt umjetnosti svoga lika te upravo tako upozorava na njezin golem artistički poten-cijal, npr.

„U stari škartac umotao je korijen ma-slačka s grozdićima suhe zemlje. Kasnije će zemlju smrviti, dodati pljuvačku i cvjetni prah, smiješati boju i biljci udahnuti neki novi život.“

Ivan Babić se u Koncepciji vrta pred-stavio kao pjesnik koji temeljito promišlja temeljna pitanja umjetničkoga stvaranja, koji umije izgraditi zahtjevan lirski narativ čije je pojedinačne pjesme moguće čitati kao fragmente veće cjeline, ali i samostalno. Pritom je oblikovao jednu od dojmljivijih inačica pjesme u prozi u recentnome pje-sništvu te pokazao zavidan smisao za detalj, sliku i prigodnu poetsku parabolu. Izvjesno je da je Koncepcija vrta od Nikole Bilića-Jeličića stvorila jedinstvenog vrtlara, a od Ivana Babića pjesnika koji tu jedinstvenost umije uvjerljivo istaknuti.

Vijenac, br. 531/533

Dragi moji Studenčani i Studenčanke,Dragi prijatelji,Čestitam vam blagdan Svetoga Ilije,

nebeskoga gromovnika, zaštitnika našega lipoga sela Studenaca. Znamo mi svi dobro

da su glavni zapovidni sveci Božić i Uskrs, pa napose Velika Gospa, ali baška je Ilijina. To je oni dan kad čovik mora doć na Stu-dence, kad se na svoju rodnu grudu vraćaju Studenčani iz ciloga svita, kad se sastaju ljudi koji se ko zna koliko godina nisu vi-dili, pa se i ne pripoznaju baš kako bi triba-lo, ali znadu da su svoji, da spadaju na isto misto, na jedino misto na kugli zemljskoj di nisu stranci ni tuđinci, i svi se unaprid vesele makar i ne znali čemu se posebno imadu radovat.

I zato mi je ža’ što nisam s vami, što vam moram pisat’ ovo pismo, jer koliko bi lipše bilo da ove riči čujete iz moji’ usta. I još sam bijo obeća’ da ću doć’, ali eto, kako se ono kaže, čovik snuje, a Bog odlučuje ― ispalo je tako da sam sada nigdi u svitu, u našemu svitu, ali daleko od svoga i vašega i našega rodnoga mista. I tako nisam doša’ u Vranjkušin vrta’, i to nikako ne mogu priža-lit; a mislijo sam doć’ ovde, među vas, u ovi sveti vrta’, i bilo bi to nakon više od pedeset godina kako moja noga nije zakoracila na ovu ledinu, ispod ovi’ višanja.

Govorim o ovomu mistu, o Vranjkuši-nu vrtlu, iza Vranjkušine gostijone, o mistu koje je oduvik bilo na niki način čudno i ne-poznato i zabranjeno. Bilo je i drugi’ vrtala, i drugi’ mista di se nije zalazilo, mista koja su bila obavijena nikom tajnosti, nikakvim mutnim obećanjima. Ali ovi vrta’, ograđen niskim zidom, bez struge, ova propuntana zaklonica, usrid sela, ova traverca zemlje, sakrivena iza prostorija di smo se okuplja-li i petkom i svetkom, ovo je bijo pupak Studenaca.

I sada je Ivan Babić, Studenčanin, naš Ljiljo, uzejo za ruku to misto, ta’ vrta’, i uvejo ga u hrvatsku književnost, da u njoj zauvik bude zapisan zlatnim slovima. Jer je čista istina ovo što ću vam kazat’: svako slovo u njegovoj tankoj knjigi izliveno je o’ zlata, i svaka se njegova rič svitli ko dragi kamen, i svaka je njegova rečenica zvizda

130

Kreš

imir

Beg

ić o

Bab

ićev

oj K

once

pcij

i vrt

a Studenci 53

Božić 2014.

od krvi i znoja, sva nabubrila od života što izbija iz ove šake zemlje, ko što su kroz stotine godina iz nje izlazili posađeni kum-piri i rašćika, i samonikla slatkovina.

Ali moramo se časkom zaustavit’ i upitat’: zašto je ovo malo štiva na ovo malo stranica toliko vridno? i zašto ja bez ima-lo sumlje kažem da je između ovi’ modri’ korica zaključano blago hrvatskoga jezika i hrvatske duše? i zašto će Ljiljina knjiga zauvik ostat ko svidočanstvo jednoga vri-mena i jednoga mista? i zašto će ovi zapi-si živit među našim potomcima, kad više ne bude nas, ni naše dice, ni naši’ unuka i praunuka?

I odma’ moramo odgovorit na ta pita-nja po redu: zato što se ovo štivo čita po sto puta, ko molitva, i uvik je novo, i svaki put nas iznenadi! i zato što svako slovce među koricama pripoznajemo ko da je pripisano iz našega srca, izgovoreno našim glasom! i zato što svidoči umisto nas, ričima koje smo oduvik ‘otili sami zavapit’, samo ji’ nismo znali lipo sročit! i na kraju zato što je tilo smrtno i čovikovo, a duša vična i Božija.

Ipak, sve što smo se pitali i sve što smo odgovarali, sve to zajedno ne bi moglo objasnit’ veličinu književnoga dila zbog kojega smo se danas ovde okupili, kad ne bi u njemu bilo drugoga, najvažnijega. A to je čovik i priča o čoviku, jer od pamtivika sve što kazujemo i pripovidamo, i pivamo uz gusle, i pišemo u knjige, to je priča o življenju u stra’u Božijemu, pod kapom nebeskom.

Prid nami je zabilužena priča o Nikoli Biliću Jeličiću, o ditetu koje je Bog nadario duhom kakvim nije nadario nijedno stude-načko dite prija njega, kojemu je usadio ne-vinu dušu što je nezemaljski pribivala među nami. Ljiljo nam pripovida o svomu prija-telju Nikši, a nigdi mu ne spominje imena, jer najbolje zna da sve ono što je njegov prijatelj radijo i govorijo i pisa’, da je sve

to bijo dar odozgar, da nije bilo od ovoga svita. I tako čitamo: „Tada on uzima kredu... On svečano uzima olovku u ruku... Povukao je crtu i pomislio... Disao je, a da nije znao čime se to plaća... Osjećao je da radi nešto važno... Osluškivao je jeku u sebi... Upijao je zvukove iz zidova... Kraj njega su pro-lazili mjeseci i godine... Cijelo proljeće je gledao kako súzē stabla trešanja... Gledao je u zvijezde... Opravdavao je početak i čekao kraj...“

Ali pisac ćuti da mu triba glavni lik koji će na se priuzet’ odgovornost za svaku rič, za svako dilo. I odlučijo je da to bude vrta’, njega spominje poimenice, prastari Vranjkušin vrta’ postaje motorom koji po-kriće i zaustavlja sve što se događa, u liku vrtla ostvaruje se zemaljska jednostavnost nebeske nepojmljivosti. I zato je knjiga dobila naslov Koncepcija vrta. Jer čitamo: „Vrt je ušao u sobu... Vrt je zakopao tjesko-bu... Vrtna gravitacija usisavala je sve što joj je bilo u dosegu... Zaleđen. Neproho-dan. Zameten. Plavičast. Svjetlucav vrt... Otvrdlo je srce vrta, išarano mahovinom i žutim lišajem...“

Na koncu, valja mi spomenit’ i svoju vezu s ovim vrtlom koji je iznimka među studenačkim vrtlima. Prija više od šezde-set godina u njemu sam provodijo dugačke litnje dane, leža’ na ledini s jednim od bra-će Tojčića, gleda’ u nebesa i upija’ sokove rodne grude. Napisa’ sam na jednom mistu kako „lukovicu vjenčavam s okopanim vr-tom“, ni ne sluteć’ da će moj dragi Ljiljo, dika i ponos našega kraja i jezika, pišuć’ o istom zapušćenom vrtlu, ostavit’ neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. Njemu, Ivanu Babiću Dudukoviću, čast i slava!

A vami, dragi moji ljudi, fala što ste došli i ovo čuli.

(Mate Maras, 15. srpnja 2014.)

131

Zapi

si s

avje

sti

Božić 2014.

Studenci 53

U prigodi predstavljanja knjige Branimira Bilića

Zapisi savjestiDnevnik tjeskobe

U hotelu »Panorama« u utorak 12. pro-sinca predstavljena je knjiga »Zapisi savjesti, dnevnik tjeskobe« Studenčanina Branimira Bilića. Na predstavljanju su govorili Predrag Drago Grubnić, Mate Maras, Tonči Matulić, Matej Artuković i sam autor. Pojedine teksto-ve iz knjige pročitali su Anja Šovagović-Des-pot, Dragan Despot i Adam Končić.

autorovu egzistencijalnu, sociokulturnu i du-hovnu stvarnost nego i našu. Poseže za razli-čitim novinarskim i književnim žanrovima kako bi u svojevrsnom dnevniku tjeskobe upozorio na golem problem hrvatskoga druš-tva te veliku duhovnu i moralnu zapuštenost.

Detaljnijom raščlambom sadržaja mogu se uočiti vrlo strukturirane društvene, politič-ke, kulturne i duhovne teme koje zaokupljaju, provociraju, kadšto i dramatično uznemiruju autora. Svakako treba izdvojiti kako bitni dio knjige čine literarni zapisi o majci, ženi, za-vičaju, krajoliku, vjeri i Bogu, koji su autoru bili svojevrsna pomoć u trenucima uznemire-nosti, ogorčenosti i razočaranja.

Autorov socijalni krik potaknut je tran-zicijskom pljačkom, gdje induktivnom me-todom uočava pogubne razmjere divljačkog kapitalizma, strastveno se zalažući za tzv. ekosocijalni kapitalizam. Umjesto neolibe-ralnog modela, pohlepi, oholosti i etičkom relativizmu, zagovara novu društvenu paradi-gmu koja afirmira ljudsko dostojanstvo, pra-vednost, znanje, rad, solidarnost. Zauzima se za novi svjetski etos i novo zajedništvo ljudi jednakih u svom dostojanstvu.

(dio teksta prenesen iz Glasa Kon-cila 14. 1. 2014.)

Vrijednost knjige ogleda se u autoro-vom nastojanju da, usprkos ravnodušnosti i posvemašnjoj duhovnoj i materijalnoj krizi, ukaže na pozitivne primjere kako je moguće i dalje funkcionirati u takvom okruženju, a da se ne izgubi dostojanstvo čovjeka i vjera u bolje društvo.

Bilić svojom knjigom autobiografskih zapisa dnevnički izvješćuje o statusu tje-skobe u neveseloj hrvatskoj zbilji u vreme-nima duhovne, moralne i gospodarske krize zapisujući iz dana u dan ključne događaje u 2012. i 2013. godini, koji oblikuju ne samo

132

Izlo

žba

fra

Ant

e U

dovi

čića

i Iv

ana

Mus

tača

Studenci 53

Božić 2014.

Izložba fra Ante Udovičića i Ivana Mustača

P ovodom 23. obljetnice Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane u Pinakoteci Franjevačkog

samostana Gospe od Zdravlja otvorena je izložba fra Ante Udovičića „Hrvatsko jato“ i Ivana Mustača „Rudi-nebo nad Hrvat-skom“. Brojne posjetitelje, među kojima je bio velik broj Studenčana, na početku je pozdravio bivši studenački župnik, a sada

gvardijan Franjevačkog samostana Gospe od Zdravlja, fra Jakov Begonja. U programu otvaranja sudjelovali su učenici – župljani, a osvrt na izložbu izrekao je akademski slikar fra Ante Branko Periša te naglasio:

– U ozračju izložbenoga prostora u franjevačkom samostanu, dva ljubitelja ne-ograničenih zračnih visina i metalnih nebe-skih letjelica, zaljubljeni u isti likovni mo-tiv, pokazali su nam, na ovoj izložbi, preko djela ruku svojih, osobne ljudske i umjetnič-ke doživljaje.

Da bismo protumačili tajnu ove izlož-be, moramo najprije otkriti plemenitu naka-nu koja je dvojicu ljubitelja lijepih umjet-nosti, prof. likovne kulture Ivana Mustača i župnika fra Antu Udovičića, povezala oko zajedničkoga umjetničkoga izražaja. Kao što je vidljivo, glavni likovni motiv njihove izložbe jest – letjelica zrakom, zrakoplov, aeroplan, avion.

Oslikavati zrakoplov u umjetničke svr-he ima posebno značenje. Najprije se tim motivom iskazuje svakodnevni život, kao što je hod i hodanje, korak po korak, kao što je trčanje, ali i pad i ustajanje, i kao što je, na-posljetku, let u slobodu i ostvarenje uspjeha u životu. Otisnuti se od tla, koje daje sigurnost, i poletjeti u nebo, koje otvara nove obzore, postala je potajna njihova želja koju, evo ve-čeras, ostvaruju preko umjetničkih djela. Ako je to borbeni let u obrambene svrhe kakav su, i oni i mi, nedavno doživjeli, onda ovoj

Gvardijan fra Jakov Begonja, Ivan Mustač i fra Ante Udovičić

133

Izlo

žba

fra

Ante

Udo

viči

ća i

Ivan

a M

usta

ča

Božić 2014.

Studenci 53

izložbi, i njihovim likovnim ostvarenjima, daje još čarobniji umjetnički ugođaj.

Posjetiteljima se obratio i fra Ante te rekao:

– Zahvaljujem svemogućem i trojedi-nom Bogu, Ocu i Sinu i Duhu Svetom na daru života i bogatstvu susreta s bratom Ivanom. Mislim kako se poigrao našim životima kako bi nam dokazao da postoje vrijednosti koje nadilaze različitosti. Prije svega tu je razlika u godinama, zatim razlika u mentalitetima, razlika u životnim opredjeljenjima, razlika sjevera i juga, pa opet on u umjetnosti profe-sionalac, a ja amater... i da ne nabrajam. No, sve te razlike nadišla je ljubav: ljubav prema nebu i ljubav prema domovini. Te ljubavi su se stopile u životnu stvarnost do te mjere da se bratom zovemo! Ne mogu, a ne spomenu-ti, i našu Nebesku Majku jer se susret dvoji-ce različite braće zbio 8. prosinca, na Njenu svetkovinu, svetkovinu Bezgrešnog Začeća.

I hvala Majci na tom danu! Svakako, ističem kako je u ovom našem domoljubnom pleteru sudjelovalo mnogo marnih ruku i zlatnih ri-ječi, kako moje provincije tako i samostana, te dragih ljudi koji su tu među vama, ali se vješto skrivaju pod velom poniznosti. Hvala vam svima! Lijepo je što postojite! Imajući ovu večer pred očima, i naše hrvatske nebe-ske vitezove, u dubini duše mi je odjeknuo tekst proroka Izaije: „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarme-ne, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uve-sti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. (Iz 58,6-7) Dobro nam došli!“

Nakon pozdravnih riječi izložbu je otvorila gđa. Zrinka Pillauer Marić, bivša načelnica Galerije Zvonimir u Zagrebu.

I.B.

Avionima su se najviše radovala djeca

134

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Ivan

a Bi

lića

Studenci 53

Božić 2014.

Oprostili smo se od don Ivana Bilića

N ašega don Ivana Bilića ispratili smo na posljednji počinak u nedjelju 15. lip-

nja 2014. godine. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić uz suslavlje provincijala franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana, župnika fra Danka Glibote, a uz sudjelovanje oko šezdesetak svećenika, bogoslova, re-dovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodnih Studenaca, susjednih sela i župa Grabovac, Ričice, Svib i Aržano u kojima je vršio svo-ju svećeničku službu.

Nakon pozdravnih riječi nadbiskup Ba-rišić je svim okupljenima, posebno rodbini i prijateljima, izrazio ljudsku i kršćansku sućut. U svojoj homiliji nadbiskup je kazao da je živa vjera u Presveto Trojstvo i don Ivana poticala da ustraje u svojem pozivu i da čini dobro. „Trojedini Bog je zajedništvo ljubavi: onaj koji ljubi, onaj koji je ljubljen i ljubav koja ih povezuje. Svaki čovjek je stvoren na sliku te Ljubavi - Presvetoga Trojstva“. Zaključujući svoju homiliju, nad-biskup je istaknuo da pokojni don Ivan sada može na pravi način shvatiti tajnu Presveto-ga Trojstva jer, preselivši se u vječnu domo-vinu, gleda Boga licem u lice.

Na kraju misnoga slavlja pastoralni vi-kar don Nediljko Ante Ančić ukratko je pri-kazao život i rad pokojnika, a oproštajne su riječi uputili župnik don Ante Vojnović i don Lovre Žuljević Mikas.

Svećenik, mons. Ivan Bilić rođen je u Studencima na Blagovijest, 25. ožujka

1926. god. Djetinjstvo je proveo i osnovnu školu pohađao najprije u svom rodnom mjestu, a zatim od 1935. do 1938. u Kukujevcima u Srijemu. Kad je kao dječak osjetio svećenički poziv, prijavio se u Sje-menište u Splitu u jesen 1938. god. gdje je započeo gimnazijsko školo-vanje i ostao do 1942., a potom je zbog ratnih događanja premješten

u Nadbiskupsko sjemenište u Travniku gdje ostaje do kraja II. svjetskog rata. Nakon rata nastavlja školovanje u Biskupskom sjeme-ništu u Splitu, a filozofsko-teološki studij na ondašnjoj Visokoj bogoslovnoj školi, danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Spli-tu. Kao bogoslov jedan semestar je proveo u Zagrebačkoj bogosloviji (1. veljače 1950. - 30 lipnja 1950.) i kao student na tamoš-njem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika Splitsko-makarske nadbisku-pije zaređen je na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 1952. u Splitu.

U teškom poratnom vremenu oskudice i komunističkih progona trebalo je hrabro svjedočiti katolički vjeru, a istodobno u vrlo skromnim uvjetima obnavljati i graditi po-rušene crkve i župne kuće. U tim prilikama mladomisnik don Ivan dobiva svoju prvu službu te ga tadašnji splitsko-makarski bi-skup mons. Kvirin Klement Bonefačić ime-nuje župnim upraviteljem u župi Grabovac na pola godine. U ljeto 1952. premješten je u župu Ričice gdje ostaje punih dvanaest go-dina. U toj se župi istaknuo svojim smislom za organiziranje, gradnju i obnovu crkvenih prostora, ali i žarom za obranu vjere i one

135

Opr

osti

li sm

o se

od

don

Ivan

a Bi

lića

Božić 2014.

Studenci 53

nevidljive Crkve u srcima vjernika. Sagra-dio je novu župnu kuću te pokrio i obnovio župnu crkvu. Biskup Frane Franić prepo-znao je u don Ivanu vrijednog suradnika te ga je, nakon što je ponovno otvoreno u dije-lu vraćene zgrade Sjemenište i bogoslovija u Splitu, imenovao vicerektorom Central-nog bogoslovnog sjemeništa, tajnikom Vi-soke bogoslovne škole i starijim prefektom u Biskupskom sjemeništu od 1964. do 1966. Istodobno je u nekoliko navrata bio članom Nadbiskupskoga građevinskog vijeća. Od 1966. do 2002. don Ivan je župnik Arža-na, odakle je prvu godinu dana posluživao i župu Svib dok tamo nije imenovan stalni župnik. U Aržanu je obnavljao i nadograđi-vao i župnu kuću i crkvu, zvonik i unutraš-njost prostora. Tu je ostavio najdublje tra-gove među svojim vjernicima. Za vrijeme Domovinskog rata u župnu kuću je primio nekoliko izbjeglih obitelji iz hrvatskih oku-piranih područja u Srijemu, u više navrata prikupljao je pomoć stradalnicima i odno-sio je osobno najpotrebnijima. Don Ivan je osobno živio skromno, a prema drugima je bio velikodušan i darežljiv. Izdavao je go-dinama župni list Aržano, pokretao različite inicijative za duhovni, nacionalni i kulturni boljitak svoje župe.

Prije dvanaest godina razriješen je službe župnika, ali nije mirovao, nego je sve donedavno, živeći u svojoj rodnoj kući na Studencima, stalno bio na ispomoć svojemu župniku i okolnim svećenicima. S vreme-nom je počeo pobolijevati, pa je 1. veljače 2014. primljen u Svećenički dom u Splitu.

Na blagdan sv. Antuna Padovanskog, 13. lipnja preminuo je u Gospodinu.

Od don Ivana se oprostio i župnik fra Danko Glibota riječima:

- Poštovani oče Nadbiskupe, draga bra-ćo svećenici, časne sestre, rodbino pokojnog don Ivana, dragi Studenčani, opraštamo se danas od dragog i dobrog don Ivana Bi-lića, svećenika, koji je činio mnogo dobra za vrijeme svog zemaljskog života. Iako su vremena bila teška pa je trebalo paziti na svaki korak i vagati svaku riječ, don Ivan je mudro i razborito obavljao svoj svećenički posao na čast i na duhovnu korist svoga na-roda. Unatoč svim teškoćama znao je svo-jom dobrotom i požrtvovnošću nadvladati sve probleme. Posebno se iskazao u Domo-vinskom ratu gdje je mnoge pomagao, po-sebno u hrani i odjeći. Dok je bio u snazi, don Ivan je priskakao u pomoć i bio desna ruka župniku u pastoralnom radu. Od srca mu zahvaljujem! Vjerujem zajedno sa sve-tim Pavlom kako don Ivan nije sebi umro, već da je umro u Gospodinu, da je i u smrti Gospodinov te da je ušao u „veselje Gospo-dara svoga“.

Uredništvo

136

U s

pom

en n

a dr

agog

i do

brog

uči

telj

a T

omu

Bilić

a Ko

vače

vića

Studenci 53

Božić 2014.

U spomen na dragog i dobrog učitelja Tomu Bilića Kovačevića

A ko vas je put nanio u Studence i tu ste se zadržali par dana, teško da niste upoznali suhonjavog čovjeka,

obično s cigaretom, koji je bio zanimljiv su-govornik. Družiti se s Tomom značilo je da će vam se ubrzo pojaviti osmjeh na licu dok slušate neku dogodovštinu iz Studenaca ili komentar dnevno-političkih zbivanja. Nije taj umirovljeni učitelj biologije i kemije bio satiričan samo prema drugima nego i prema sebi. Malo je ljudi kao on koji su u stanju bili priznati neke svoje zablude. Puno je zgodnije "gledati trun u oku brata svoga…". Njegov rad u školi, i u mlađim i u danima pred mi-rovinu, bio je prožet ljubavlju prema djeci, a posebno se istaknuo u radu Pčelarske sekci-je u sklopu Učeničke zadruge, koja je prva takva u Dalmaciji. U svom je radu kroz lju-bav prema prirodi njegovao i uspio sačuvati brojne autohtone biljne vrste. Nikada se nije isticao svojim uspjesima, a bilo ih je mnogo. Ni u materijalnom smislu nije imao mnogo, a i to je više volio podijeliti s drugima. Vo-lio je sve ljude bez obzira na položaj, a iznad

svega volio je Studence. Ponekad se činilo da živi u starim običajima komina, zajedništva, rada i molitve. Teška srca je gledao kako ljudi odlaze i kako selo polagano umire. Kada je u bolnici saznao da ima tešku bolest, samo se što prije želio vratiti na Studence. Proživio je još godinu dana u svojoj obitelji i kada je vidio da bolest uzima maha, nije htio provesti ostatak života u bolnicama. Želio je umrije-ti u svom selu, u svojoj kući, među svojima. Gomilao je blago, veliko blago - na nebu. Njegove zemne ostatke nakon svete mise i sprovodnog obreda 9. rujna 2014. godine položili su u hrvatsku grudu ne samo članovi njegove obitelji već i brojni učenici i kolege s kojima je radio, družio se i prijateljevao. Svetu misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je bivši župnik fra Jakov Begonja zajedno sa župnikom fra Dankom i svećeni-cima domorocima.

Gospodine, budi blag i milostiv njego-voj dobroj duši!

Uredništvo

137

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci

Božić 2014.

Studenci 53

ŽUPNI URED STUDENCI Podgreda 5 21265 Studenci – Dalmacija- e-mail: zupni.ured@hi.t-com.hr U Studencima 7. travnja 2014. godine

Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zrinski trg 11 10 000 Z A G R E B n/p ravnatelja prof. dr. sc. Slobodana Kaštela

Poštovani gospodine Kaštela!Primivši Vaše pismo u kojem me kao glavnog i odgovornog urednika lista Studenci

upozoravate na pogrešku koja se dogodila pri objavljivanju teksta o donaciji Stipana Bi-lića Prcića, prije svega Vam upućujem ispriku u svoje osobno ime i u ime Uredništva što je Vaša fotografija objavljena umjesto fotografije Stipana Bilića Prcića. U sljedećem broju lista Studenci objavit ćemo odgovarajući ispravak.

U svezi s Vašom molbom za fotografijom pok. Stipana Bilića Prcića, pregledom žu-pne arhive nisam je pronašao. Ukoliko pokojnikova rodbina, koja još uvijek živi u našoj župi, bude imala fotografiju, rado ću Vam ju poslati.

Zahvaljujem Vam na srdačnim pozdravima, dobronamjernosti i lijepim željama.Želeći Vam puno uspjeha u radu Zaklade, pozdravljam Vas franjevačkim pozdravom

Mir i dobro!fra Danko Glibota, župnik Studenaca

Posebni prijatelji lista Studenci

50 kn

Kaja Šakić

100 knMate Udiljak Kovačušić, Ante Udovi-

čić (Mate Kevića), Ivan Udovičić Svečev,

Stipe Meštrović, Danica Maras, Zvonko Maras, Jakov Bilić-Antičević, Vicko Iko Bi-lić-Gutić, Tomislav Bilić-Nosić, Neda Bilić-Nosić, Ivica Bilić-Matišić, Milan Kolovrat, Ivan Udovičić Rožić, Nikola Trogrlić, Ma-rija Maras, Mladen Udiljak, Ante Cikojević Tonkić, Vesna Cikojević, Franka Bilić-Jeli-čić, Jure Udiljak, Stipan Šakić, Mara Šakić,

138

Pose

bni p

rija

telj

i lis

ta S

tude

nci

Studenci 53

Božić 2014.

Kosa Šakić, Ivan Bilić Paričić, Stipe Babić, Jozo Udovičić, Ivan Dragun Niper, Ljubo Bilić, Ante Udovičić Tone, Zora Renc rođ. Prka, Marija Koštić, Marija Raškopoljac, obitelj Anke Šakić, Petar Maras,

Ante Šiško, Roko Malenica Mirkov, Marko Malenica Matin, Marija Basić Beka-vac, Marijan Bilić-Erić, Ivan Trogrlić, Mari-ca Gačić, Josip Jurčević, Tomica Babić, Ni-kola Udovičić, Iva Maras, Ante Babić pok. Mirka, Neda Bilić (Zagreb), Josip Bilić Jo-skić, Kažimir Udiljak, Ante Babić Pilišević, Ljubo Babić Pilišević, Stipe Jurčević Bra-tić, Luca Bilić-Centić, Marina Ćića Subašić, Ica Bodrožić ud. Slavka, Nedjeljko Babić, Drago Babić Duduković, Pere Bubalo, Tiho Barać, Marinko Jurčević pok. Ivana, Mirko Udovičić Canjkić, Ante Trogrlić Pržić, Lju-bo Bilić Runtić, Mlade Šakić, Darko Bilić Runtić, Tihomir Cikojević pok. Joska, Hr-voje Šakić, Jozo Šakić Iketinov, Mirko Ma-rijanović, Ivan Maras, Stipe Prka, Josip Jur-čević Žilić, Damir Malenica, Pila Cikojević

150 kn

Ljuba Katić rođ. Barać, Neda Bilić, Ivan Jurčević Zvalušić

200 kn

Josip Jurčević, Šakić Danići,Ivanka Jozić, Tadija Babić, Nediljko Šakić Miljkov, Petar Šakić Miljkov, Ante Šakić Miljkov, Ante Antun Babić, Tomislav Marijanović, Marija Bilić-Prcić, Vicko Iko Bilić-Gutić, Damir Šakić, Josip Jurčević, Marija Men-droš, Tihomir Kaša, Marinko Bartulović, Vlatko Meštrović, Mate Bilić-Erić, Tonkić Udiljak Milošićev, Ljuba Bilić-Centić, Ante Bilić Vranić, Slavka Bilić ud. Mate, obitelj Mate Šakić Brace

250 kn

Ivica Stipović pok. Nikole

300 kn

Kristina Đikić kći Matka

500 kn

Hrvoje Bilić-Pavlinović, Srećko Marijanović

750 kn

obitelj Babić u Koprivnici (Tomislav Babić)

20 €

Marija i Mirko Udovičić Šainovi, Mate Bilić-Centić

50 €

Franka Udiljak, Dine Bilić-Nosić, To-mislav Prka (Bretten), Josip Bilić-Pavlino-vić, Josip Bekavac

100 €

obitelj Anke Šakić Lacetić

100 Can$

Mirko Šakić (Vancouver).

139

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

Božić 2014.

Studenci 53

Pošli su pred nama u život vječni

Nikola Dumović 26.9.1950. – 21.1.2014.

Bonaventur Bilić 1933. – 2013.

Jakov Udovičić 28.8.1926. – 15.4.2014.

Ante Marijanović 10.7.1957. – 8.3.2014.

Vinka Jurčević 20.9.1928. – 2.1.2014.

Jakov Meštrović 25.11.1927. – 29.4.2014.

Mara Cikojević 29.7.1922. – 28.3.2014.

Ana Šakić 16.9.1928. – 10.1.2014.

Ante Udiljak 6.9.1946. – 1.5.2014.

Blaž Bilić Pavlinović 3.2.1935. – 28.3.2014.

Josip Josko Cikojević 9.9.1940. – 16.1.2014.

Marijan Udovičić 26.9.1936. – 4.6.2014.

140

Pošl

i su

pred

nam

a u

živ

ot v

ječn

iStudenci 53

Božić 2014.

Milenka Čorić 12.8.1962. – 1.11.2014.

Branko A. Bilić Centić 24.8.1938. – 25.10.2014.

Eduard Cikojević 6.1.1936. – 15.10.2014.

Marinko Barać 1965. – 4.10.2014.

Filipa Bilić 22.9.1930. – 10.9.2014.

Toma Bilić Kovačević 29.8.1947. – 7.9.2014.

Anđelka Bilić Erić 13.5.1943. – 7.9.2014.

Dragica Bilić 15.11.1938. – 1.9.2014.

Vice Jelić 20.1.1932. – 30.8.2014.

Jozo Bilić Dujmušić 1.1.1946. – 29.8.2014.

Vera Bilić Pavlinović 13.10.1932. – 24.8.2014.

Marijan A. Bilić Nosić 28.9.1963. – 16.8.2014.

Anica Babić 27.7.1929. – 5.8.2014.

Milica Cikojević 12.2.1940. – 30.7.2014.

Vlč. don Ivan Bilić 22.2.1926. – 13.6.2014.

Anđa Đina Šakić 3.3.1922. – 12.6.2014.

141

Pošl

i su

pred

nam

a u

živo

t vj

ečni

Božić 2014.

Studenci 53

BrateOj, strikane, bol nam suze guše, Ostadosmo mi bez naše Nuše.Oči suzne, al’ srce pjevaše, Anđeli je u raj odvedoše.Mila mati, sad nas blago gledaj, Tvoj’ spomenom mir sinovin podaj.A kad i nam u nebo je poći, Priprav’ nam puta s Božjom pomoći.

Mario Cikojević

Mirko Subašić 2.1.1947. – 17.11.2014.

Marija Branka Sever rođ. Bilić Erić

1938. – 2014.

142

Studenci 53

Božić 2014.

143

Rasp

ored

bog

oslu

žja

i bla

gosl

ova

obit

elji

Božić 2014.

Studenci 53

Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji

25. prosinca 2014. (četvrtak) – Božić – Rođenje Gospodinovo Ponoćka: Crkva sv. Ilije u 24 sata Dnevna sv. misa u 10.30 sati

26. prosinca 2014. (petak) – Sv. Stjepan prvomučenik i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30 sati Blagoslov obitelji (od 13 sati) Dujmovići, Bekavci, Podkula, Kovačevići, Vrdolac, Miljkovača, Gutići.

27. prosinca 2014. (subota) – Sv. Ivan apostol i blagoslov obitelji Sveta misa Podgredom u kapeli sv. Roka u 10.00 sati Blagoslov obitelji (od 12.00 sati) Batalići, Staje, Pržići, Centar (kod Crkve).

28. prosinca 2014. (nedjelja) – Mladenci, Sveta obitelj i blagoslov obitelji Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30 sati Blagoslov obitelji (od 13 sati) Musinac, Šakići, Glavica.

29. prosinca 2014. (ponedjeljak) – Blagoslov obitelji Repinjovača, Podgradina, Gradina, Marasi, Dvorine.

30. prosinca 2014. (utorak) – Blagoslov obitelji Stanine (Zvalušići) i Jurčevići, Podgreda, Dvori-ne (ostatak)

31. prosinca 2014. (srijeda) – Silvestrovo i blagoslov obitelji Blagoslov obitelji (od 9 sati) Kašin okrajak, Jurbašići, Udovičići, Miljkovi. Sveta misa zahvalnica u crkvi sv. Ilije u 16 sati

1. siječnja 2015. (četvrtak) – Nova godina Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30 sati

4. siječnja 2015. (nedjelja) – 2. nedjelja po Božiću Sveta misa u 10.30 sati

6. siječnja 2015. (utorak) – Bogojavljenje – Sveta tri kralja Sveta misa u crkvi sv. Ilije u 10.30 sati

11. siječnja 2015. (nedjelja) – Krštenje Gospodinovo Sveta misa u crkvi sv. Ilije 10.30 sati

Neka po mogućnosti blagoslovu budu nazočni svi članovi obitelji. Susretu sa svima vama se unaprijed raduje

don Jakov Cikojević, zamjenik župnika

144

Sadr

žaj

Studenci 53

Božić 2014.

STUDENCI, list župe StudenciIzdaje: Župni ured StudenciUredničko vijeće: fra Danko Glibota, Mate Bilić Prcić, Zvonimir Bilić, Ivana Babić,

Zvonko Babić, Željko Bilić Centić, Ante Babić, Mario Cikojević, Marija Babić, Ljudevit Cikojević i Marko Trogrlić

Glavni i odgovorni urednik: fra Danko Glibota, župnik, Župni ured Studenci, 21265 Studenci, Tel./Fax.: + 385 21 725 506, e-mail: zupni.ured@hi.t-com.hr.

Lektor: Petar UjevićIlustracije: Marijo Jurčević, Ante Babić, Zvonko Babić i Mira BabićTehničko uređenje: Silvio DružeićTisak: Jafra-print d.o.o. Solin List izlazi s dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara.

Uzdržavamo se isključivo dobrovoljnim prilozima čitatelja.

Račun otvoren kod: Societe Generale HVB, Kunski:2330003-1100069762, devizni:2330003-1000000013/40399973

Naslovna stranica: U fra Anđelovom zagrljaju - Marijo JurčevićDruga strana korice: Božićna čestitka - Iva Šakić, VIII. r.Treća strana korice: Studenačka razglednicaZadnja stranica korice: Krizmanici 2014.

SadržajBog s nama .................................................................. 1

Izgubljeni Božić .......................................................... 2

Oproštenje ................................................................... 4

Štovanje Srca Isusova ................................................. 6

Sinoda o obitelji ........................................................ 10

Dani kruha ................................................................. 13

Hrvatska marijanska svetišta i njihovi „zaboravljeni“ sveci .............................................. 14

“Na slobodu pozvani!” .............................................. 22

Iz župne kronike ........................................................ 24

Od Božića do Božića ................................................ 32

Istrgnuto iz školskih zadaća ...................................... 67

Školska kronika ......................................................... 77

Vijesti iz općine ......................................................... 82

Kako „mirno i tiho loviti“ ......................................... 91

Čeznuće dugo stotinu godina .................................... 93

Prvi svjetski rat (1) .................................................... 95

Osobni dokumenti iz razdoblja SFRJ ....................... 98

Fra Ivo Peran i studenačke mise ............................. 100

Toponimija Studenaca (13) ..................................... 102

Dugin putin, tisnin klancin ...................................... 105

Neka se znade ......................................................... 109

Sedam marama .........................................................115

Duvan .......................................................................116

Pamuk ......................................................................116

Sprint ........................................................................118

Mate Maras dobitnik nagrade za životno djelo ....... 120

Krešimir Begić o Babićevoj Koncepciji vrta .......... 127

Zapisi savjesti .......................................................... 131

Izložba fra Ante Udovičića i Ivana Mustača ........... 132

Oprostili smo se od don Ivana Bilića ...................... 134

U spomen na dragog i dobrog učitelja Tomu Bilića Kovačevića ..................................... 136

Posebni prijatelji lista Studenci ............................... 137

Pošli su pred nama u život vječni ........................... 139

Raspored bogoslužja i blagoslova obitelji .............. 143