GODINA XIX. BROJ 112. SRPANJ-KOLOVOZ / JULI-AVGUST 2018. · po masovnosti, jedinstvenog u Evropi. Istorija se posta-rala da današnje generacije 21. maja 2006. obnovom državnosti

GODINA XIX. _ BROJ 112. _ SRPANJ-KOLOVOZ / JULI-AVGUST _ 2018.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

ČESTITAMO 13. JUL DAN DRŽAVNOSTI CRNE GOREi DAN OPŠTENARODNOG ORUŽANOG USTANKA CRNOGORSKOG NARODA PROTIV FAŠIZMANEK JE VJEČNA CRNA GORA!

RIJEKA, 2018.PETROVDANSKI SABOR CRNOGORACA

PETROVDAN 2018.

3 C r n o g o r s k i g l a s n i k

ĐE JE ŠTO PETROVDAN 2018.Petrovdanski sabor 2018. 3

13. JULCrna Gora proslavila 13. jul 8

RIJEKABruno Paladin u galeriji "Montenegrina" 10Mala Učka 12Turnir u šahu 14Gostovanje u emisiji Kanala RI 15Nastup zbora Montenegrini u Peroju 16

PULAProslava 13. jula u Domu Crnogoraca u Puli 17

NACIONALNE MANJINELipovljanski susreti 2018. 18

JUBILEJGospodin maštar i njegov čudesni svijet 22KULTURA I UMJETNOSTRekonstruisan Crnogorkin bunar želja 26 Izložba "Eros, krv i svetost" u Baru 29 Omaž Mladenu Lomparu 32 Traganja za potvrdama nastajanja 38

ZANIMLJIVOSTIAtributar - Jedro na brodu profila 40IN MEMORIAMLjuobomir Kuljača (1938. - 2018.) 42

CRNOGORSKI VLADARIIvan Crnojević - dio II. 44

CRNOGORSKA TRPEZAUkusi Crne Gore 46

Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: [email protected], [email protected], [email protected], Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr * Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Danilo Ivezić, Nikola Čulić, Jovan Abramović, Nataša Rašović, Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna Republike Hrvatske i Zagreba čke županije – predstavnika crnogorske nacio-nalne manjine Zagrebač ke županije i Vijeće cnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i prilozima pomognu redakciji "Glasnika" na poboljšanju i daljnjem izlaženju lista. Tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i čitaocima.

PETROVDANSKI SABOR 2018.TJEDAN CRNOGORSKE KULTURE U RIJECI - PETROVDAN 2018.

Izvijestio: Dragiša Laptošević; Snimio: Luka Bešlić

U organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Rijeka dana 08. jula 2018. godine, u omiljenom izletištu Golubinjak kraj Lokava, priređeno je druženje Crnogoraca i prijatelja Crne Gore iz Republike Hrvatske u okviru manifestacije "Petrovdanski sabor 2018".

Susret kulturno-umjetničkog i sportskog karaktera okupio je brojne sudionike iz Peroja, Pule, Uma-

ga, Zagreba i Rijeke koji su imali priliku obilježiti Dan nezavisnosti Crne Gore i praznik Petrovdan uz bogat i kvalitetan nastup KUD "Sloga" iz Đenovića, pristiglih specijalno ovom prilikom iz Crne Gore. 30-ak članova "Sloge", omladinskog i dječijeg ansambla, predstavilo se pjesmama i igrama iz Crne Gore i Boke oduševivši prisutne. Njima se pridružio i mješoviti pjevački zbor "Montenegrina" Nacionalne zajednice Crnogoraca Rije-ka kao i zbor Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" iz Zagreba, te kršni Perojci. Nastupili su i KUD "Vrelo" iz Šipova, KUD "Mokra Gora" iz Zubinog

Rijeka, 2018. Petrovdanski sabor Crnogoraca

4 5 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a s n i k

PETROVDAN 2018. PETROVDAN 2018.

Potoka, KUD "Žerovnica" iz Zvečana i KUD "Petar I Karađorđević Mrkonjić" iz Mrkonjić grada. Svečanost je uveličao konzul Crne Gore Lučić Milo.

Nije na odmet pomenuti i pobjednike sportskih disciplina, šahiste Zajednice Crnogoraca Pula te njihovo treće mjesto u streljaštvu, odmah iza pobjedničke ekipe DPC "Peroj 1657" iz Peroja, te drugoplasiranih Riječana. Perojci su bili i najbolji u disciplini boćanja pobijedivši u finalu zagrebačke Crnogorce.

Druženje se nastavilo uz muziku, igru i pjesmu do kasnih popodnevnih sati, uz srdačan rastanak do novih susreta.


PETROVDAN 2018. PETROVDAN 2018.


CRNA GORA PROSLAVILA 13. JUL

13. JUL 13. JUL

Crna Gora obilježila je Dan državnosti, u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, i isti datum 1941. kada je počeo narodni ustanak protiv fašizma.

U Crnoj Gori se 13. jula slavi ao Dan državnosti, jer joj je tog dana 1878. godine na Berlinskom kongresu priznata nezavisnost, a istog dana 1941. godine dignut je opštena-rodni antifašistički ustanak. To je bio uvod u Narodno-oslo-bodilačku borbu, u kojoj je, važnim političkim odlukama, počela obnova državnosti Crne Gore, ukinute 1918. njenim prisajedinjenjem Srbiji, odnosno Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca koja je kasnije postala Jugoslavija.

Crna Gora na Berlinskom kongresu

Na Crnogorskoj antifašističkoj narodnoj skupštini, održanoj krajem 1944. u Kolašinu, donijeta je odluka o statusu Crne Gore kao jedne od federalnih jedinica buduće federativne Jugoslavije.

Ustanici u Crnoj Gori 13. jula 1941.

Povodom Dana državnosti predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je sinoć priredio prijem na Cetinju sa kojeg je poručio da je obnovom državnosti Crna Gora je ispravila tuđe i svoje greške.

Đukanović je istakao da je ovo godina u kojoj je naš državni praznik u znaku velikih jubileja.

Besjeda predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića

-Crna Gora Dan državnosti, 13. jul obilježava s ponosom i velikom nadom u dogledno bolju evropsku budućnost. Igrom istorijske sudbine, to je datum koji je do vječnosti uzdigao crnogorsko državno i nacionalno ime. Ovo je godina u kojoj je naš državni praznik u znaku velikih jubileja – navršava se 140 godina od 13. jula 1878, kada je na Berlinskom kongresu potvrđena nezavisnost Crne Gore i priznat njen međunarodno pravni subjektivitet. Opštenarodni ustanak 13. jula 1941. trasirao je pravac modernog razvoja Crne Gore.

Osjećaj te duboke istorijske nepravde, koju je podržala tadašnja međunarodna zajednica bio je dodatni motiv crnogorskom narodu za podizanje antifašističkog ustanka, po masovnosti, jedinstvenog u Evropi. Istorija se posta-rala da današnje generacije 21. maja 2006. obnovom državnosti Crne Gore mirnim putem, na demokratskom referendumu, isprave i sopstvene i tuđegreške. Mi slavimo svoje istorijske podvige i poštujemo slobodarsku tradiciju, ali vodimo državnu politiku u duhu savremenog doba, okrenutu budućnosti. Nekada ratnička zemlja 90tih je biia jedina republika koja je sačuvala mir, učvrstila stabilnosti i multietnički sklad – potcrtao je prvi čovjek Crne Gore.

Mi vjerujemo u ideju ujedinjene Evrope i snagu Evropske unije da nađe odgovore na savremene izazove. Vjerujemo da je politika proširenja na Zapadni Balkan važan dio vizije evropske budućnosti. Epoha mira koju su evropskim narodima obezbjedili najveći politički intelektualni umovi 20. vijeka mora biti nastavljena. Prisjetimo se riječi jed-

nog od tvoraca nove Evrope Vaclava Havela koji je 90-tih upozoravao da ne mogu mir, stabilnost i blagostanje cvasti u jednom dijelu Evrope, ne vodeći računa šta se dešava u njenom drugom kraju. Evropa mora da zna, ako sebi želi dobro, da Balkan ne smije ostati van Evrope. Mi kao Evropljani želimo da budemo dio rješenja, a ne vječito predvorje evropske civilizacije, ili eksperimentalna politička radionica njene birokratije. Hoćemo da kroz partnerski odnos uzajamnog uvažavanja usvajamo evropske standarde koji će nas učiniti dijelom savremene evropske civilizacije. Današnje generacije u Crnoj Gori, i pokoljenja koja dolaze, za svoj evropski slobodarski duh imaju snažno uporište i inspiraciju u prelomnim istorijskim opštenarodnim uzletima kao što je bio naš ustanak protiv fašizma 13. jula 1941. Nek’ je vječna Crna Gora.

Predsjedniku Crne Gore su brojni svjetski zvaničnici če-stitali 13. jul.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović uručio je juče Trinaestojulske nagrade, najveće nacionalno priznanje Crne Gore Vukiću Puleviću, Krstu Andrijaševiću, Aleksi Asanoviću i Adnanu Čirgiću.

Povodom državnog praznika Dana Državnosti Crne Gore neradni dani su 13. i 14. jul.

"Državni organi, organi lokalne samouprave, javne usta-nove, javna preduzeća i drugi subjekti koji obavljaju dje-latnosti od javnog interesa dužni su da u praznične dane obezbijede vršenje poslova čijim bi prekidom mogle na-stupiti štetne posljedice po građane ili državu", saopšteno je iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Crna Gora na Berlinskom kongresu

Đukanović na obilježavanju 13. jula na Cetinju

Ustanici u Crnoj Gori 13. jula 1941.


RIJEKA RIJEKA

BRUNO PALADIN U GALERIJI "MONTENEGRINA"TJEDAN CRNOGORSKE KULTURE U RIJECI - PETROVDAN 2018.

Izvijestio: Nikola Lučić; Snimio: Luka Bešlić

Poznati i priznati riječki slikar, kipar, grafičar, scenograf, keramičar i dizajner Bruno Paladin postavio je četvrtog srpnja u galeriji NZC Rijeka, svoju samostalnu izložbu.

Izložba pod nazivom "Isprekidane staze" predstavlja poseban ciklus likovnog istraživanja u tehnici grafike.

Bruno je likovni umjetnik koji ne voli sebe ni druge po-navljati u likovnom izrazu, već uvijek traži nešto novo u svijetu ljepote ali i misaonosti.

"Isprekidane staze" samo su inicijacija promatraču da svojom imaginacijom nastavi put istraživanja ljepote, na koji ga upućuje umjetnik, Bruno Paladin.

Otvaranju izložbe je prisustvovalo oko pedesetak posjeti-telja uz vrlo ugodno druženje.

Izložba je organizirana u suradnji Nacionalne zajednice Crnogoraca Rijeka i galerije "RI-ART" vlasnice gospođe Lade Perović, sa kojom zajednica ima trajnu suradnju.


RIJEKA RIJEKA

MALA UČKATJEDAN CRNOGORSKE KULTURE U

RIJECI - PETROVDAN 2018. Autor teksta i fotografije: Želimir Novaković

Dana 06. srpnja 2018. godine na području Male Učke Nacionalna zajednica Crnogoraca Rijeka i prijatelji Crne Gore svake godine tradicionalno posjećuju spomenik palom borcu Svetozaru Vučiniću i mještanima tog sela.

U organizaciji NZC Rijeka, UAB-a Opatija i Liburnija Matulji obilježava datum stradanja mještana Male Učke

za vrijeme II. Svjetskog rata. Povodom toga zbor NZC Rijeka otpjevao je dvije prigodne pjesme a govor je održao Pejović Živko te predstavnici iz Opatije. Obilježavanju su bili prisutni i predstavnici iz Peroja.

Poslije toga je nastavljeno druženje i prigodni program.


RIJEKA RIJEKA

GOSTOVANJE U EMISIJI KANALA RI

Izvijestio: Želimir Novaković

Dana 26. lipnja 2018. godine na poziv lokalne televizije Kanala RI Nacionalna zajednica Crnogoraca Rijeka gostovala je u prikladnoj emisiji gdje se prezentiraju nacionalne zajednice sa područja Rijeke i Primorsko-goranske županije.

Aktivnost Nacionalne zajednice prepoznata je u lokalnoj sredini i povodom toga u emisiji Planet RI zbor NZC

Rijeka nastupio je sa pjesmama "Vrbniče nad morem", "Od Sušaka pa do lipe Boke", "Boko moja mila" i "Kalljinka".

U emisiji su gostovali predsjednik zajednice Želimir No-vaković i član predsjedništva Nikola Lučić. Predstavljen je rad NZC Rijeka, njeno članstvo, programske aktivnosti, sekcije kluba kao i aktivnosti planirane za naredni period.

Emisija je reprizirana nekoliko puta i ostala je zapažena u lokalnoj sredini. Dogovorena je daljnja suradnja sa nave-denom TV produkcijom kako bi se više pratile programske aktivnosti zbora i zajednice.

TURNIR U ŠAHUTJEDAN CRNOGORSKE KULTURE U RIJECI - PETROVDAN 2018.

Izvijestio: Dragiša Laptošević; Snimio: Želimir Novaković

Dana 02. srpnja 2018. godine održan je tradicionalni šahovski turnir nacionalnih manjina u gradu Rijeci povodom tjedna crnogorske kulture i Petrovdana.

Šahovski turnir organiziran je po jedinstvenom pravilniku koji omogućava poraženom natjecatelju u prvom kolu

da nastavi takmičenje u borbi za treće mjesto. Turnir već deset godina u prostorijama Nacionalne zajednice Crnogo-raca Rijeka okuplja dvadesetak šahista članova nacionalnih manjina Primorsko-goranske županije.

Ovogodišnji turnir donio je niz neočekivanih rezultata i iznenađenja, pa su u finalu više nego zasluženo zaigrali Kovač i Tojaga. Pobjednik i ovogodišnji osvajač turnira postao je Tojaga, a treće mjesto neočekivano je osvojio veteran i stari šahovski znalac Ristić pobijedivši u "malom finalu" favorite turnira Majnarića.


RIJEKA PULA

NASTUP ZBORA MONTENEGRINI U PEROJUPEROJ 2018.

Izvijestio: Abramović Jovan; Snimila: Pilčić Ćana Drobnjak

Peroj je 21. srpnja 2018. godine slavio dolazak 15 crnogorskih obitelji prije 361 godinu u Istru. Tradicionalno, Crnogorci u Peroju organiziraju veliku feštu sa bogatim sportskim i kulturno-umjetničkim programom.

Suradnja Nacionalne zajednice Crnogoraca iz Rijeke sa Crnogorcima iz Peroja započela je od njezinog

osnivanja i traje do danas.

Na proslavi kao dio programa nastupio je zbor "Montene-grini" sa tri pjesme pred mnogobrojnom publikom. Nastup je nagrađen velikim aplauzom, što je kod članova zbora izazvalo veliko zadovoljstvo kao znak uspješnog nastupa. Nastupom su bili zadovoljni i organizatori te su već sada najavili dolazak zbora na proslavu u idućoj godini.

Suradnja NZC Rijeka sa Crnogorcima iz Peroja je uspješna jer se odvija tradicionalno na više manifestacija tokom godine, a obje zajednice nastoje svojim radom da se ona još više proširi i obogati.

PROSLAVA 13. JULA U DOMU CRNOGORACA U PULI

Izvijestio: M. Vermezović Ivanović

Trinaestog srpnja 1941. počeo je otpor protiv fašističkog okupatora, a tog se dana 1878. Crna Gora na Berlinskom kongresu i formalno-pravno izdvojila iz Otomanskog Carstva te postala međunarodno priznata država

U povodu Dana državnosti koji se slavi 13. srpnja pulski su Crnogorci u srijedu navečer u Domu Crnogoraca u

Držićevoj ulici održali svečanu akademiju koju su zajednički organizirali Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Pule i pulska Zajednica Crnogoraca.

Trinaesti srpanj ili 13. jul najvažniji je datum u njihovoj no-vijoj povijesti i to iz dva razloga. Naime, tog je dana 1941. godine počeo masovni narodni ustanak protiv fašističkog okupatora, dotad nezabilježen u porobljenoj Europi.

Ne manje važan događaj zbio se istog datuma 1878. godine na Berlinskom kongresu kad se Crna Gora i formalno-pravno izdvojila iz Otomanskog Carstva te postala međunarodno priznata država. Stoga se 13. jul slavi i kao Dan ustanka i Dan državnosti.

Na te je događaje iz crnogorske povijesti u svom uvodnom go-voru podsjetio Mirko Vučinić, predsjednik Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Pule. I jedan i drugi su, svaki na svoj način, trasirali put na kojem se danas nalazi Crna Gora.

- Crna Gora se danas nalazi na pragu članstva u Europskoj uniji, demokratska je i uređena građanska država. Svaki

uspjeh Crne Gore nam puno znači. Nas u Republici Hrvatskoj posebno raduje što su odnosi naših dviju domovina svakim danom sve bolji. Naša uloga i jest u tome da radimo na po-boljšanju tih odnosa, poručio je Vučinić.

Svečana akademija podrazumijevala je raznolik kulturni pro-gram. Pjesnikinja Milunka Medojević iz umaške Zajednice Crnogoraca recitirala je svoje pjesme posvećene staroj do-movini. Članovi Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657" otpjevali su nekoliko crnogorskih tradicionalnih pjesama, među ostalim "Još ne sviće rujna zora" i "Napuni čaše, đe-vojko lijepa". No, mali odmak u odnosu na prijašnje proslave Dana državnosti učinile su studentice Muzičke akademije u Puli Antonella Mendiković, Ema Ulemek i Ana Bučko, članice benda Sound Keepers. Na njihovom su repertoaru bile pjesme "Fly me to the moon" Franka Sinatre, "Sunny" Bobbyja Hebba te "A sad adio" Vojkana Borisavljevića koja je najpoznatija u izvedbi Olivera Dragojevića.

U sklopu akademije, čiji je moderator bila pulska dirigentica Irena Vladisavljević, otvorena je i zajednička izložba likovnih radova Istre Lazarić Toner, Ljiljane Lazičić Putnik, Milene Vladisavljević i Radoslava Vujovića.

Večer se u Držićevoj 4 nakon službenog dijela programa nastavila uz druženje, domjenak i, naravno, neizostavni no-gomet, jer je upravo počinjala utakmica Engleska – Hrvatska.


NACIONALNE MANJINENACIONALNE MANJINE

LIPOVLJANSKI SUSRETI 2018.

Tekst i fotografije: preuzeto sa Lipovljani.hr

Mimohodom svih društava nacionalnih manjina kroz centar Lipovljana, koji su nastupili na velikoj pozornici "Susreta", najavljeno je svečano otvorenje "Lipovljanskih susreta 2018.".

Kod dolaska na pozornicu, svako je društvo predstav-ljeno, a nakon svečanog otvorenja "Susreta" započeo

je program na kojem je nastupilo 10 društava koji su po-sjetiteljima predstavili dio svoje plesne i pjevačke baštine.

Uz završetak svečanog otvorenja, na pozornici su prvo nastupili članovi Mješovitog pjevačkog zbora ‘Lira’ iz Lipovljana osnovanog prije 22 godina. Četveroglasno izvode svjetovne, duhovne, umjetničke pjesme na hrvat-skom, slovačkom, njemačkom, češkom i latinskom jeziku. Ponosni su na nastupe na nastupe na smotrama slovačke pjesme koje organizira Savez Slovaka u RH, nastupom u katedrali, Marijanskim svetištima i Međugorju. Predsta-vili su se pjesmom "Blagoslovljena ova zemlja". Pjesmu je glazbeno obradio i za zbor prilagodio profesor glazbe Franjo Rodić.

Kao znak dobrodošlice svim društvima nacionalnih manjina na pozornici su potom nastupili članovi Kulturno umjetnič-

kog društva "Lipa", Lipovljani, koji gotovo stotinu godina putem pjesme i plesa njeguju kulturnu baštinu hrvatskog naroda i nacionalnih manjina koje u slozi i miru žive u Lipovljanima.

Posjetiteljima su se predstavili pjesmama i plesovima

Moslavine pod nazivom "Igram, pjevam, ne znam šta".. Koreografiju je uvježbao i na scenu postavio voditelj Tiho-mir Krmek, uz pratnju tamburaške skupine KUD-a "Lipa", koju vodi profesor glazbe Franjo Rodić.

Slovačka kulturno umjetnička udruga "Franjo Strapač" iz Markovca Našičkog osnovana je 1973. godine i čini srce i jezgru Matice slovačke Markovac Našički. Društvo broji 110 aktivnih članova koji djeluju u maloj, srednjoj i velikoj plesačkoj i pjevačkoj skupini, te glazbenoj. Plesno umije-će i ljubav prema folkloru rado izvode u svim krajevima Hrvatske, Češke, Rumunjske, Poljske, Vojvodine, Crne Gore i Makedonije. Predstavili su se slovačkim plesom "Šikovna". Ples potječe iz oblasti Liptova, a odlikuje se brzim koracima, okretima i skokovima. Koreografiju je postavio Ivan Hanižjar.

Društvo perojskih Crnogoraca "Peroj 1657", registrirano je 2001. godine, iako je s radom pjevačka skupina i sku-pina za očuvanje kulturno povijesne baštine započela još 1995. godine. U sklopu društva djeluje duhovna, folklorna i sportska skupina, a tijekom godine ostvare oko 15 nastupa diljem Hrvatske. Predstavili su se spletom kola "Poigraj, poskoči" i "Zetskim kolom", te pjevanjem stare perojske pjesme, uz pratnju glazbene skupine pod vodstvom Mitra Vučerića. Voditelj folklorne skupine je Dragan Vučerić.

Češka obec Bjelovar, folklorna skupina "Srdečko" osnovani su 1918. godine, broje 300 članova i djeluju u 7 skupina; ženski pjevački zbor, vokalna skupina, 3 folklorne skupine, muzička i kazališna skupina. U okviru svih skupina odvija se vrlo intenzivan rad na očuvanju kulture i običaja češke


NACIONALNE MANJINENACIONALNE MANJINE

manjine u RH. Folklorna skupina "Srdečko" okuplja oko 50 članova, rade u tri skupine. Velika skupina broji 20 čla-nova koji plešu više od 20 godina, a posebni su po tome što ples koji plešu svojim pokretima govore sve jezike svijeta. Ponosni su na nastup na Krajanskom festivalu u Pragu gdje su osvojili prvo mjesto. Predstavili su se Spletom čeških pjesama i plesova koji prikazuju svakodnevni život i rad na selu. Koreograf je Snježana Srdić, a voditelj skupine Danijel Srdić.

"Tradicija" i "Crni biseri" Sisak aktivno djeluju od 1990. godine. O njima govore mnogobrojni nastupi diljem Hrvat-ske i van granica. Članovi su Saveza Roma, "Kali Sara" i dobitnici su brojnih zahvalnica. Predstavili su se romskim kolima i plesovima. Voditelji folklorne i glazbene skupine su Stanko i Ivica Nikolić.

Folklorna skupina Zajednice Talijana "Armando Capolicc-hio" iz Galižane djeluju u sklopu Talijana od 1948. godine. Tijekom svih ovih godina njeguju, te s ponosom mlađim generacijama proslijeđuju tradiciju, nošnju i pjevanje na karakteristični romanski idion Galižane. Folklorna skupina Galižane predstavlja odlomke iz svakodnevnog života, radova u polju i radost života od ranih jutarnjih sati koja završava veselim povratkom kući kasno u večer. Sve je popraćeno tradicionalnim plesom i pjesmom. Predstavili su se Galižanskom tradicijom. Voditelj glazbene i folklorne skupine je Pietro Demori.

MKUD "Petefi Šandor" iz Dalj Planine osnovano je 1947. godine. Društvo je prestalo s radom za vrijeme Domovin-skog rata,te s ponovnim radom počinje 2000. godine. Dje-luju u dvije skupine; velika plesna i dječja plesna skupina. Tijekom godine ostvare niz nastupa diljem Hrvatske i van granica; Rumunjska, Srbija, Slovačka, Mađarska i BiH. Ponosni su na priznanje Mađarske za njegovanje i očuvanje tradicije, običaja i kulture Mađara u RH. Društvo pleše izvorne plesove u skupocjenim nošnjama koje su rađene posebnom tehnikom, a naslijedili su ih od svojih predaka. Predstavili su se Podunavskim plesovima. Voditelj folklorne skupine je Emerik Huđik, a glazbene skupine Igor Milić.

KUD "Joakim Hardi" iz Petrovaca osnovano je 1926. godine. Sam Kud počinje s radom 1950. godine sa 180 zainteresiranih članova. Pradomovina Rusina ostavlja du-

bok trag u razvoju njihovog folklora u novoj domovini. Djeluju u šest skupina; folklorna, tamburaška, kazališna, likovna, zbirna, te knjižnica i čitaonica. Suorganizatori su Središnje kulturne manifestacije Rusina RH "Petrovačko zvono" koje se održava svake godine u Petrovcima. Nastu-paju diljem Hrvatske i van granica. Društvo je odlikovano raznim diplomama i priznanjima. Predstavili su se točkom "Petrovskim tancoše njalkoše". Voditelj folklorne skupine je profesor Zvonko Kostelik, a glazbene skupine Renato Mikloš.

SKUD "Vojnić" iz Vojnića osnovano je 2003. godine i broji preko stotinu članova. Ansambl narodnih pjesama i igara formiran je iz folklorne sekcije društva, odrađuje dobre nastupe na domaćim i inozemnim pozornicama. Posjeduju 14 različitih koreografija iz Hrvatske, Srbije i Makedonije, te sudjeluju na svim manifestacijama na koje budu pozvani. Rade u dvije skupine; dječja i prvi izvođački ansambl. Na oduševljenje više tisuća gledatelja kulturno-umjetničkog

programa "Lipovljanskih susreta 2018.", predstavili su se pjesmama i igrama iz jugoistočne Srbije – regija Negotinska krajina – selo Kobišnica. To je kraj koji je etno koreološki neistražen, tako da je nepresušan izvor živopisnih igara i nošnji. Koreografiju potpisuje Valerija Farago.

Sasvim sigurno, i ove godine uživalo se uz odlične na-stupe. Velikim vatrometom završen je program otvorenja "Lipovljanskih susreta" i centralnog dijela manifestacije nacionalnih manjina Hrvatske.

U subotu, 25. kolovoza 2018. s početkom u 15 sati, u Narodnoj knjižnici i čitaonici Lipovljani, održan je okrugli stol na temu Nacionalne manjine – migracije i sigurnost u demokratskim društvima. Moderator i uvodničar bio je Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalna manjine RH, a predavačica doc. dr. sc. Antonija Petričušić.

Okrugli stol se održava povodom manifestacije Lipovl-janski susreti.


JUBILEJJUBILEJ

GOSPODIN MAŠTAR I NJEGOV ČUDESNI SVIJET

Napisao: Jevrem Brković

Povodom 20 godina od smrti Dušana Vukotića - zaboravljenog vizionara i oskarovca kojeg se Hrvatska nepravedno odrekla, objavljujemo tekst Jevrema Brkovića objavljen na portalu Vijesti.me o omažu velikom filmskom stvaraocu održanom 14. decembra 2017. godine u CANU

Teško je pisati o životu i smrti prijatelja, onih koji svo-je ime i život ne odnesu sa sobom, već ih ostave kao

temeljne činjenice jedne ili više kultura, a da se pritom ne upadne u zamku nekrološke patetike, površnosti, prigodništva i ispraznog ljeporječja.

Dušan Vukotić Vud je, kako bi Rabindranat Tagore (1861-1941) kazao, otišao na vječne plovidbe, a jedan drugi is-točnjački mudrac je takav odlazak nazvao "odlaskom u zabrane vječnosti". Istina je da se naš Vud (Duškovo ime za rodbinu, prijatelje i saradnike na velikom poslu čarobnjaštva animiranog filma) pokušao oduprijeti tom odlasku u vječne zabrane. Odupro se odlaskom na operacioni sto gdje ga je operisao čuveni kardiohirurg Velebit, sin onog slavnog i još živućeg Titovog diplomate i generala Vladimira Velebita,

koji najdelikatnije operacije srca obavlja u Londonu, Parizu, Beču i Zagrebu.

Vud je imao zaista jedno veliko ljudsko srce. To isto Vudovo srce bilo je i bukvalno preveliko, a ne samo metaforično. Bilo je sportski preprošireno da se konačno moralo i hi-rurški intervenisati: suziti ga kako bi i dalje kompaktnije radilo za život i ljude, za umjetnost, za Lilu Andres Vukotić i njegove prijatelje. Morali su se tom velikom Vudovom srcu promijeniti zalisci i ugraditi četiri bypassa. Operacija je uspjela, Vudovo je srce izdržalo, davalo je znake života cijelih sedam dana, a onda se tromb pokrenuo, otkinuo se iz ugruška i učinio kraj svemu što su Vud i dr Velibit za život poduzimali.

U mirogojskoj dolini urni, u onoj kapeli za dostojanstvene sahrane, Vud je ispraćen tiho i dostojanstveno od mnogo-brojnih prijatelja, sunarodnika i poštovalaca njegove velike umjetnosti s predznakom maštovitosti, čarobnjaštva i fan-tastike. Gospođa Anders Vukotić, zaista plemenita Vudova supruga (po djedu Ferdu Šišiću, velikom hrvatskom povje-sničaru, Bokeljka) primala je sućut i saučešće. Uz nju su

stajala dvojica Vukotića - Janko i sin mu Vukašin, dr Peđa Milošević, sin Vudove sestre Olje i njena rodbina.

Ničeg zvaničnog i bez ijednog zvaničnika na posljednjem rastanku s velikim čarobnjakom filmske animacije, stripa, karikature i bajkovitog crteža u Hrvata. Svi sami Vudovi prijatelji i poštovaoci. Dosta Crnogoraca, ali ne i onih zva-ničnih i zvanično tretiranih. Prvi govornik nad Vudovim odrom bio je profesor dr Veselin Simović Aga, tri puta dekan Građevinskog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. Profesor Simović je govorio u ime Vudovih sunarodnika iz Republike Hrvatske, bez predznaka one zvanične udruge. U ime saradnika i čuvene Zagrebačke škole crtanog filma, od Vuda se oprostio Bordo Dovniković, a ispred Akademije za kazalište, film i televiziju, čiji je Vud bio dugogodišnji profesor, oprostio se profesor Milivoj Puhovski. Govorilo se kratko, činjenično i s velikim poštovanjem za Vudov život i djelo. Crnogorci su tog dana, tiho i ispod glasa čestitali jedan drugom Dan ustanka 13. juli, a dosta je Vudovih po-štovalaca Crnogorcima izjavilo sućut za velikim Crnogorcem u hrvatskoj umjetnosti. Crnogorski filmski reditelj Nikola Popović Bašo došao je i prisustvovao polaganju Vudove urne. Gospodji Lili izjavio saučešće u ime crnogorskih filmskih stvaralaca.

Zna se da je Vud živio i umro nezadovoljan odnosnom nekih ovdašnjih institucija kulture prema njemu. Neko je htio da Vud živi i umre kao zaboravljeni velikan, kao "legenda iz bivšeg režima", kako se ovih dana pisalo u hrvatskom tisku. Neki današnji hrvatski zvaničnici, kako u "Nacionalu" na-pisa Nenad Polimac, "Vudu nikada nisu oprostili njegovu partizansku prošlost, crtanje prigodnih političkih karikatura, članstvo u Centralnom komitetu, nagradu AVNOJ-a, pa čak ni igrani film "Akcija stadion" u kojem je prikazao NDH kao zločinačku državu koja šikanira Srbe i Židove.

Vudovo djelo, pak, ima dvije bitne faze: prva, kada kao mladi

student arhitekture, ulazi u svijet karikature, stripa i crtanog filma, kada stripom "Špiljo i Goljo" (1953) anticipira, danas u svijetu poznati strip "Obitelj Kremenko", usvajajući dizni-jevski crtež, i druga-kada se u cjelosti posvećuje umjetnosti stvaranja, gdje za film "Surogat", godine 1962. kao prvi stranac dobija najveće svjetsko priznanje "Oskara", ali i s nekoliko igranih cjelovečernjih filmova ("Sedmi kontinent", "Akcija stadion", "Gosti iz galaksije"). U toj drugoj Vudovoj fazi pronaćiće svoj vlastiti plošni crtež, reducirani crtež, stvarajući lični pristup i gotovo zaštitni znak Zagrebačke škole crtanog filma, čiji je on utemeljitelj!

Međutim, i u jednoj i u drugoj fazi nalazimo zanimljivo vezivanje za bajkovitost, fantastičnost, domišljenost, na prostoru razigrane mašte, gotovo dječje igre, ali iskustvenom mudrošću svedene u okvire umjetnosti kao vrhu naravnog čina ljudskog stvaralaštva. Nije Duško Vukotić Vud, poput Sol Beloua, tražio odgovore zašto radi. Znao je to dobro i s planovima do zadnjeg životnog trena. Belou će odgovo-riti da piše zato što je potrebno, mada nekad knjiga može postati suvišna. "Ali ljubav, može li nje biti na pretek? Ona je i tada, tvrdi veliki romansijer, rijetka i divna. Još uvijek se efikasno bori protiv haosa!" I upravo ta borba stoji u središtu Vukotićevog djela, borba za ljudsko, za nadmoć ljudskosti, za istinu, da bajka postane stvarnost, fantastično dio nas, da ponosito stojimo, kako bi kazao pjesnik: "Iznad svih pakosti i zloba".

Sjećam se posljednjeg intervjua u Vudovom životu, koji je prije godinu dana dao gospođi Bebi Marušić, saradnici cr-nogorskog "Monitora". Gospođu Marušić sam ja doveo kod Vuda. On je intervjue do tada uporno odbijao. Za Monitor je, ipak, dao intervju. Dok je u mikrofon govorio o Crnoj Gori, neuobičajeno za dostojanstvenog Vukotića, zaplakao je, zasu-zio i u mikrofon izgovorio stihove svoga prijatelja: "O, Crna Goro, o pasja zemljo! Kakav sam tek ja pas, kad ne mogu bez tebe!" Vud bez Crne Gore nije mogao! Valjda će i Crna Gora naći načina da više nikada ne bude bez Dušana Vukotića Vuda. Dušan Vukotić je bio gospodin i prije ulaska u svijet kulture i umjetnosti. I kao Komunist, Vud je bio Gospodin Komu-nist! Ima u Duklji i takav soj Dukljana koji se kao gospoda i rode i umiru!

Andro Martinović: Trijumf mašte

U odnosu na filmske slike u pokretu, koje polaze od stvar-nosti onakve kakvom je vidimo, ishodište crtanog filma je u slobodnoj igri uobrazilje. Crtani film uspostavlja svijet sa sopstvenim zakonitostima, u kojem je konkretnost slike arbi-trarna, a autor ograničen samo maštom i crtačkim umijećem. To je, kako kaže Andre Bazen, umjetnost totalne kreacije.

Jedno od značenja riječi animirati jeste i udahnuti život stvarima. Dušan Vukotić animaciju doživljava kao protest protiv statičnosti. To nije samo dosjetka; to je, reklo bi se, Vukotićev životni stav. Otuda je, u odveć statičnom druš-tvu, u kojem se pojedinac sporo mijenja a još teže prihvata


JUBILEJ JUBILEJ

Lila Andres Vukotić sa Dušanovim Oskarom

promjene, prvi izbor bio žanr karikature, sa prepoznatljivim društveno-političkim konotacijama. Saradnik je u Kerem-puhu Fadila Hadžića, ali karikature radi i za Vjesnik, Jež i Filmsku kulturu.

U sljedećoj stvaralačkoj etapi, izrađuje satirične stripove "Stručnjak Griša" i "Špiljo i Goljo - prehistorijski ljudi"; kao i više reklamnih i edukativnih filmova.

Zahvaljujući radu grupe reditelja, scenarista, animatora i crtača, 1956. osniva se Studio za animirani film Zagreb filma.

Prvi Vukotićev film, koji je još uvijek bliži konceptu ani-macije koji je patentirao i usavršio Volt Dizni, jeste "Kako se rodio Kićo" (1951). Junak filma je diskretni heroj, koji rješava svakodnevne probleme u birokratizovanoj sredini. No, već tu se daju zapaziti dvije karakteristike: pokret aktera osmišljen je prema unutrašnjim impulsima crtača, a centar Vukotićev svijeta je čovjek. "Ako sam izmislio nacrtan lik, zašto da mu ne izmislim i odgovarajući pokret." Tako će ostati i kada prevlada anti-anatomski crtež.

Specifičan grafički stil, koji korespondira sa modernim grafičko-slikarskim tehnikama, dvodimenzionalni karakter crteža, redukcija pokreta na esencijalno, i stvaranje sinteze stvarnog i izmišljenog, donose nam filmovi "Nestašni ro-bot" (1956) i "Cowboy Jimmy" (1957), u kojem se iskazuje parodijski odnos prema, u ovom slučaju najtipičnijem ame-

ričkom filmskom žanru, westernu. Zanimljiv detalj, koji će Vukotić razviti u složenijoj kombinaciji između igranog i animiranog segmenta, jeste trenutak u kojem junak pada sa platna u stvarni svijet.

"Veliki strah" (1958), pak, na neobičan način korespondira sa kultnim autobiografskim filmom "Vinsent" Tima Bartona, sa početka osamdesetih.

U "Osvetniku" (1958), inspiracija će mu biti Čehov, no odvajanje od Diznija i oslobađanje sopstvenog stila anima-cije, pokazuje u "Koncertu za mašinsku pušku" (1958). U autopoetičkim iskazima, Vukotić izlaže svoj koncept. "Već u samoj radnji, u likovima i njihovim sudbinama, treba po mogućnosti isključiti realnost i tu realnost dati putem simbola, karikature i grafičkog rješenja."

"Zagrebačka škola crtanog filma odlikuje se autentičnim viđenjem stvarnosti i originalnošću." zapaziće Žorž Sadul i Andre Marten u Kanu 1958. godine. Predstavljanje filmo-va grupe autora, koju su, pored Vukotića, činili i Mimica, Kostelac, Kristl i drugi, značilo je prekretnicu poput one koju je u sferi likovne umjetnosti izazvala Lubardina izložba u Beogradu 1951. To je bio prodor izvan odrednica socrea-lizma i osvajanje nekih novih prostora umjetničke slobode. Publika na Zapadu je mogla da vidi smjelu dekonstrukciiu svakodnevice i inventivni preobražaj stvarnosti.

"Svaka faza je kreacija, kao i svaki ekstrem", kaže Vukotić. Otuda u Studiju za animirani film odsustvo fazera. Međufaze između ključnih tačaka ponekad se uopšte ne crtaju, već se lik naprosto pojavi na novom mjestu.

"Krava na mjesecu" (1959), pak, ukazuje na moć ma-šte, poigravajući se u formi filma za djecu pitanjem da li je stvarno ono što vidimo ili ono u šta vjerujemo. Film, "Piccolo" (1959), pak, bavi se eskalacijom sukoba koji nastaje ni iz čega. Uočljive su paralele sa kasnijim remek-djelom "Igra" (1962).

Kvintesencija dotadašnjeg rada je film "Surogat" (1961). Kubistički koncept likova, slikarski pristup figuri, boji, pozadini i kompozciji, dramaturška funkcija zvuka, jedin-stvo crteža i pokreta... Odmah je prepoznat kao inovativan, filozofski pristup animiranom filmu. "Surogat" je sa vre-menom dobijao na aktuelnosti. U središtu interesovanja je idealizacija individualizma i fenomen usamljenosti. Junak naduvavanjem stvara sopstveni svijet, kojim je na kraju i sam nezadovoljan. "Prošle noći sam sanjao stvarnost. Kakvo olakšanje kada sam se probudio.", kazao bi Stanislav Lec.

"Igra" predstavlja novo Vukotićevo istraživanje. U kom-binaciji igranog i svijeta animacije, u kojem je, budući da su glavni akteri djeca, zadržana infantilnost crteža, dječije igre prerastaju u ratne igre. Veliko ime animiranog filma, Norman Meklaren, prepoznaje Vukotićev duboki humanizam i dosegnutu slobodu u izražavanju.

Autor može ostati dosljedan a umjetnički relevantan samo

ukoliko se mijenja. Vukotić se okretaće eksperimentu u na-raciji, daljem istraživanju tehnika, apstraktnim elementima. Likovi su sve više u prostoru imaginativnog, kao u "Mrlji na savjesti" (1967) ili najuspjelijem filmu ove faze, "Ars gratia artis" (1970).

Posebno je zanimljiv film o samom procesu animacije "1001 crtež" (1960). Ili, hiljadu crteža i jedan crtež; jer nije stvar u tome da li će jedan biti bolji od prethodnog, već u tome što svaki put može biti drugačiji. U takvom pristupu kreativnom procesu, blizak je čuvenom Kluzoovom filmu u Pikasovom ateljeu, "Misterija Pikaso".

Vukotić zapaža da gledalac teže podnosi pad intenziteta u animiranom fimu nego u drugim filmskim vrstama. Zato razmišlja o tajmingu, o ekonomiji vremena. "Likovi u filmo-vima postepeno se oslobađaju realnih pokreta koji sa sobom neminovno nose duže vremensko trajanje, usporavajući time tempo filma, i dobijaju nov način kretanja koji likove stilski upotpunjuje i vizuelno obogaćuje scenu."

Kada se napuste fizička ograničenja, kao što smo već rekli, ostaju izazovi spekulativni i crtački.

Snimio je i dugometražne igrane filmove: "Sedmi conti-nent", "Akcija Stadion", "Gosti iz galaksije", i pripremao "Kristalne otmičare".

Ukupno 105 filmova, blizu 150 nagrada, i više od 300 prikaza o ovim filmovima u zemlji i inostranstvu.

"Jedno zlatno pravilo ostaje na snazi: scenarij za crtani film dobar je ukoliko ga ne možemo snimati sa živim glumcima."

Posljednji Vukotićev film nosi naziv: "Dobro došli na planet Zemlju" (1993). Ako nas jednog dana posjete gosti iz galak-sije, i kojim slučajem pogledaju neki od njegovih filmova, mislim da će iz njih moći dosta da saznaju o nama.

Duša od Čovjeka, Duša od Prijatelja, Duša od saradnika...

U romanu "Uliks", velikog pisca našega iščašenog vremena Džejmsa Džojsa, nalazimo zanimljiv i, nama primjeran, upit: "Što se nalazi u jednom imenu? Nalazi se upravo ono što smo se kao djeca pitali dok smo ispisivali to ime za koje nam kažu da je naše. Istorijski gledano, ime čovjeka i prijatelja, o kojemu danas pišem ovaj tekst, nastalo je u Moravskoj, dolaskom Ćirila i Metodija, primanjem vjere i s poznavanjem značenja riječi Duša. Odatle će ga učenici seliti, pa ga nalazimo u Slovenaca, Hrvata, posebice gdje je uticaj narodne crkve dugo zadržan, Bosanaca, Srba, Ma-kedonaca, Bugara, i dakako, u nas Crnogoraca. Latinska inačica je za ime Dušan je Špiro... I bez obzira što je, upravo zbog imena, kod neznalica i njihovih priguznika, promatran posljednjih godina kao "strano tijelo", za sve prave pozna-vaoce Dušana Vukotića Vuda, kao čovjeka i stvaraoca, ime je ostalo središnom metaforom njegovog cjelokupnog bića. Duša od Čovjeka, Duša od Prijatelja, Duša od Profesora, Duša od saradnika, Duša od Umjetnika, kazao je Brković.


KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST

REKONSTRUISAN CRNOGORKIN BUNAR ŽELJA

Prilog pripremio: Vesko Pejović

Crnogorkin bunar želja ponovo je postao turistička atrakcija na Dvorskom trgu na Cetinju. Nakon višemjesečne potrage za kvalitetnim kamenom, odnosno totalne rekonstrukcije i obnove, bunar će nakon više od godinu pauze turistima pričati neke davne priče crnogorske prošlosti.

Da te priče budu ispričane na adekvatan način, pobri-nuće se članovi KUD-a "Njegoš" sa Cetinja, koji će u

crnogorskoj nošnji svaki dan, od 10 do 12 sati, turistima dijeliti prospekte i na engleskom jeziku objašnjavati sim-boliku bunara.

Kulturno-umjetničko društvo "Njegoš" ubuduće će i brinuti o bunaru, s obzirom na to da je nedavno poptisalo protokol sa Sekretarijatom za kulturu, sport i mlade i Turističkom organizacijom sa Cetinja.

OTKLONJENE MANE

Međutim, najvažniji ispit dobre organizacije u vezi sa brigom o bunaru dogodiće se tokom naredne zime i prvih

snjegova. Podsjetimo, prvobitni Crnogorkin bunar želja, koji je zvanično otvoren u novembru 2013, teško je oštećen 6. januara 2017. godine, kada ga je "kašikom" zakačio bager tokom čišćenja snijega sa Dvorskog trga.

Stari bunar pratili su i brojni tehnički problemi, zatim zapu-štenost, vandalizam i nebriga nadležnih gradskih institucija.

Neko vrijeme je bio zatvoren i tako oštećen i polomljen predstavljao ruglo na trgu preko kojeg dnevno prođe veliki broj građana i turista.

Direktor NVO "Cetinje – moj grad" Vesko Pejović, koji je inicirao izgradnju bunara po ideji likovnog umjetnika i pisca Dimitrija Popovića i potom upravljao poslovima obnove, saopštio je za Pobjedu da su otklonjeni svi raniji nedostaci u konstrukciji bunara. Rekonstrukciju bunara, prema riječima Pejovića, podržalo je i Ministarstvo kulture sa 5.000 eura, a aktivnosti je koordinirao Sekretarijat za kulturu, sport i mlade.

– Nakon nekoliko mjeseci traganja, Dimitrije Popović i direktor Direktorata za kulturnu baštinu mr Aleksandar Dajković su, uz pomoć jednog vrsnog poznavaoca kamenih majdana, pronašli zdravu kamenu kocku dimenzija 1m x 1m x 1m. U kamenorezačkoj firmi braće Jokić u Tivtu iz nje je, po Dimitrijevom projektu, urađen monolitni bunar sa određenim korekcijama – kazao je Pejović.

SANIRAN IZNUTRA

Bunar se sada, kako kaže, ne oslanja na postament, već na armiranu podlogu koja je u nivou trga, spolja je štokovan, ivice su mu blago oborene.

– Postament je dopunjen sa još jednom stepenicom kako bi bio što sličniji prvobitnom i kako bi se bunar bolje istakao u odnosu na preglomazne pidžune oko brestova na trgu. U



IZLOŽBA "EROS, KRV I SVETOST" U BARUO IZLOŽBI DIMITRIJA POPOVIĆA PREDSTAVLJENOJ U BARU


odnosu na prethodni bunar, čija je kocka bila sastavljena iz četiri kamena bloka, ovo rješenje mnogo bolje izgleda – kazao je Pejović.

Dok su majstori u Tivtu obrađivali kamenu kocku, druga ekipa na čelu sa vrsnim majstorom Gojkom Padalicom je na Cetinju radila sanaciju unutrašnjosti bunara. Izvađen je i saniran kazan, sa čije unutrašnje strane je bila otpala plava farba. U međuvremenu je inžinjer Rajko Radu-sinović tražio novi način osvjetljavanja lika Crnogorke potopljenog u vodi kazana, jer se postojeći sa tri reflektora pokazao dosta loše.

– U Podgorici su napravljene probe kojima je prisustvovao i Dimitrije, tako da je predloženo rješenje prihvaćeno – rekao je Pejović i dodao da su, takođe, promijenjene ili popravljene sve hidro i elektro-instalacije.

Koncept Crnogorkinog bunara želja, podsjetimo, zasniva se na obliku tradicionalnog cetinjskog bunara, koji je na Dvorskom trgu postojao i 1878. godine. Posvećen je Crno-gorki, odnosno ulozi i doprinosu crnogorske žene i majke kroz istoriju naše zemlje.

Za razumijevanje bunara prospekt na pet jezika

Za potrebe turističke promocije obnovljenog bunara urađen je i prospekt sa atraktivnim fotografijama i propratnim tekstom na crnogorskom, engleskom, ruskom, kineskom i italijanskom jeziku.

– Svaki dan će cure u crnogorskoj nošnji sa prospektima biti pored bunara, što će doprinijeti atraktivnosti Dvorskog trga i pojačati priču vezanu za Crnogorkin bunar želja.

Pokazalo se opravdanim postavljanje zmije na bunar, jer niko nije ravnodušan prema njoj.

Poseban efekat posjetioci osjete kada vide u vodi koja teče lik crnogorske žene, izbrušen na kristalnoj ploči tako da je ubacivanje novčića za ispunjenje želje sljedeći ritual – kazao je Vesko Pejović.

Štampanje prospekta finansijski je podržalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma.

Jovan Nikitović, Pobjeda, 07.07.2018.

Izložbu Dimitrija Popovića "Eros, krv i svetost", posvećenu trima biblijskim ženama – Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni, otvorila je u srijedu veče, 25. jula dr. Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti i selektorka likovnog programa 31. izdanja Barskog ljetopisa. Postavka obuhvata 25 slika oblikovanih različitim umjetničkim medijima, i slikarskim tehnikama, a bila je izložena u Dvorcu kralja Nikole do 08. avgusta.

Prenosimo vam besjedu dr. Anastazije Miranović u cje-losti:

Među značajnim tematima kojima se Dimitrije Popović u svom umjetničkom stvaralaštvu kontinualno bavi, žena/ženskost i sva kompleksnost njihovih fenomena intrigira umjetnikovu pažnju toliko da trima biblijskim ženama posvećuje posebne cikluse.

Judita, Saloma i Marija Magdalena bile su pojedinačno

motivi istoimenih slikarskih ciklusa Dimitrija Popovića, koje večeras imamo priliku percipirati u objedinjenoj eksplikaciji. Premijerno u ovom izdanju, izložba u Baru "odškrinut će vrata" tih zamamno-ukletih svjetova.

Starozavjetna ljepotica, hebrejska heroina – Judita, da bi savladala daleko nadmoćnijeg neprijtelja koristi ubojito oružje od kojeg se teško odbraniti – sopstvenu ljepotu. Zavodi asirskog vojskovođu Holoferna, neprijatelja njenog naroda, i nakon intimnog čina odsjeca mu glavu njegovim mačem.

Judita – lijepa udovica u neprijatelju nalazi afirmaciju svoje zatomnjene ženstvenosti / senzualnosti, i time postaje žrtva vlastitog čina. Holofernova glava je istovremeno Juditin trofej i poraz.

Za razliku od Judite, Saloma nije bukvalni egzekutor. U zanosnom plesu princeza raskošne ljepote, zavodi sve prisutne. Kao nagradu za svoj očaravajući ples traži od



očuha, kralja Heroda, odsječenu glavu Ivana Krstitelja. Čin osvete neuzvraćene ljubavi Salomu pretvara u žrtvu sopstvenih želja. I njen trijumf istovremeno bivanjenim sopstvenim porazom / poništenjem. Pobjeda poljupca, kao najuzvišenijeg, najsuptilnijeg dodira istovremenobiva činom poništenja Salominog erosa. Poljubac mrtvih proro-kovih usta, zapravo, proriče uzus smrti, tanatos Salomine seksulanosti.

Marija Magdalena – "femme fatele", zbog svog razuzdanog i poročnog života biva odbačena od društva. Činom poka-

janja i preobraćenja postaje istinska Isusova sljedbenica i posvećenica hrišćanstva.

Kako tijelom bludnice prezetnovati / ispoljiti sveticu, izraziti pokajnički duh spreman na dosljednost u vjeri / pokajanju?

Zašto baš EROS, KRV I SVETOS kao sublimirani naziv zajedničke eksplikacije pojedinačnih ciklusa posvećenih Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni?

Zato što ova tri fenomena sudbinski determinišu sva tri lika:

Eros i Tanatos – senzualnostost, ljepota i zavodljlivost tjelesnog, uzus puti detrminiše njihove živote, psihološka stanja, smrti… Lice i naličje Jednog u smjenljivim, preovla-dajućim nijansama karakeriše specifikum njihovih sudbina.

Krv, kao supstanca u doslovnom i metaforičkom smislu neraskidivo obilježava svaku od njih: Juditu je obilježila krv asirskog vojskovođe Holoferna, Salomu krv nevine žrtve Ivana Krstitelja, Mariju Magdalenu krv Hristovog raspeća.

Osim starozavjetnog i novozavjetnog biblijskog kontek-sta, svetost je, takođe, objedinjujući sudbinski usud koji ih određuje, bilo dosita kasnijim formalnim, svetačkim inauguralnim činom, ili herojskim, koji ih sijeda na pije-destal svetosti.

Zašto baš Judita, Saloma i Marija Magdalena? Treba li ići

u tako daleku prošlost da bi se pronicljivo zašlo u žensku psihu ili baš u tim eksplicitnim primjerima dokazujemo da smo, u skladu sa datim kontekstima, ostale nepromjenljive, da se to poročno, zavodljivo, grešno i smrtno nikada nije i neće promijeniti / iskorijeniti. Da li Judita, Saloma i Marija Magdalena najradikalnije otjelovljuju dihotomije sopstva? Da li nam je lakše progovoriiti kroz njihove sudbine o vlastitim željama, strahovima, slabostima…? Koji su to tamni bezdani duše iz koje kovitlaju ka površini grijesi, požude, pokore…?

Čini se da Dimitrije u traženju odogovora na ova i slična pitanja pored posvećenih istraživačkih procesa u literaturi i istoriji umjetnosti, nalazi sopstveni, intrigantni, egzeku-tivni pristup eksplikacije teme, potvrđujujući bravurozno crtačko majstorstvo. No, umjetnik ide i dalje od klasičnog slikarskog medija, ma koliko ob bravurozan bio. Sljedstveno ovovremnom kontekstu, Dimitrije koristi različite umjet-ničke medije da intenzivira dramatičnost prizora: slike, skulpture, objekati, instaslacije, asamblaži, fotografije… Takođe, širok je i dijapazon slikarskih tehnika koje bira i koristi – ulje na platnu, akrilik, tempera, olovka u boji itd., zavisno od motiva, kako bi na najuvjerljiviji način eksplicirao poruku.

Značajno za percipiranje cjelokupnog Dimitrijevog umjet-ničkog opusa, pa i ovog , su predteksti podtekst viđenog.

Naime, umjetnik maestralno, intrigantno / lucidno kontek-stuira date teme, dovodeći do interaktivnih provokacija, a time i do nove značenjske vrijednosti. Ono što se čini banalnim, zapravo je sasvim suprotno – krajnje kompleksno i slojevito, produkt dugotrajnih kontemplativnih iskrenja, što u konačnici rezultira vanvremenskim umjetničkim djelom.

I možda na kraju reći, zašto savremene žene – psihološkinja, glumica i pjevačica otjelovljuju biblijske heroine. Zato što se u biološkom i psihološkom smislu nismo promijenili od biblijskih vremena do danas, zašto što ovaj svijet, pored svih amalgamiranih iskustava, pregnuća / dostignuća nije postao imun i ne može da odoli grijehu, strasti, erosu, tanatosu, mistici i zavodljivosti ljepote tjelesno ljudskog, koje umnogome određuje psihološko ljudsko.

Dimitrije Popović nam ove suštinske teme donosi majstor-skom egzeukucijom, lucidnom elegancijom umjetničkog, slikarskog spektakla, koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.

O IZLOŽENIM RADOVIMA U BARU DIMITRIJE JE ZA NAŠ SAJT IZJAVIO:

–Te tri odrednice – eros, krv i svetost, bitno određuju ka-raktere te tri biblijske žene. Dakle, na ovim slikama rađena je svaka na svoj, zanimljiv način u kojemu se erotizam, senzualnost i mistificizam pojavljuje prema karakteru lika kojega obrađujem. Međutim, da se publika ne bi osjetila zbunjeno ili šokirano nužno je da se poznaje tema, da se zna originalni biblijski tekst koji je bio izvor za jednu mo-dernu likovnu interpretaciju. Dakle, na tim slikama ništa nije šokantno da bi se proizveo efekat kod publike, već se radi o modernom pristupu staroj temi sa svim značajkama koje ta tema nosi.

Priroda žene se u suštini nije promijenila, suština njenog bića ostala je ista. Namjerno sam, da bih pravio aktuteli-zaciju te teme uzimao savremene moderne žene koje su mi bile model. Za Juditu mi je pozirala jedna psihološkinja Petra Vrkljan, za Magdalenu glumica Dora Lipočvan, a za Salomu Severina koja je bila idealan model da oživotvori tu savremenu Salomu.



OMAŽ MLADENU LOMPARUO IZLOŽBI SLIKA MIHAILA JOVIĆEVIĆA


15. avgusta na Cetinju je otvorena izložba slika Mihaila Jovićevića "Omaž Mladenu Lomparu" koju je na godišnjicu njegove smrti, organizovala Matica crnogorska Ogranak Cetinje u saradnji sa Turističkom organizacijom Prijestonice.

Jaka kiša nije omela brojne poštovaoce ovih izuzetnih stvaraoca da uveličaju ovo veče.

U umjetničkom programu učestvovali su Mladenovi unuci Viktor Huter, violina i David Kovačević, harmonika, uče-nici trećeg razreda Srednje muzičke škole "Vasa Pavić" u Podgorici kao i Ana Vučković, glumica, koja je pročitala Mladenove pjesme "Putanja konačnosti", "Montenegro" (po izboru Marka Špadijera) i Dimitrijev tekst iz kataloga a izložbu je otvorio slikar i pisac Dimitrije Popović.

IMAGINARNI DODIR DUHA

Nakon numere "Žute dunje" koju je Mladen mnogo volio, Luka Lagator, slikar i majstor karikature, pozdravio je prisutne u ime Matice crnogorske:

-Cetinje je uvijek imalo velike ljude i velike umjetnike koji ga čine onim što jeste i što će biti. Pjesniku Mladenu Lom-paru koji se prije godinu dana preselio u vječnost slikar Mihailo Jovićević posvećuje dio svog umjetničkog bića preko ove neobične i nadahnute izložbe…

Slikara Mihaila Jovićevića i pjesnika Mladena Lompara spajalo je dugotrajno prijateljstvo i kreativna uzajamnost. Mladen Lompar je objavio desetak zbirki pjesama i brojne likovne kritike, a Mihailo Jovićević je stvorio nekoliko hi-ljada likovnih radova. Obojica su za svoj rad dobili visoka društvena priznanja i zaslužene nagrade. Ova dvojica

stvaralaca, vezani lukom duge od Bajica do Crne Grede i nastojanjem da putem umjetnosti dosegnu smisao posto-janja, svojim djelima su ostavili dubok trag u savremenoj crnogorskoj kulturi i izgradili imena dostojna uvažavanja.

Nakon druge numere: A. Piazzolla "Oblivon" koju su odsvirali Viktor i David, Ana je pročitala Dimitrijev tekst iz kataloga:

Omaž Mihaila Jovićevića Mladenu Lomparu

-Kada prijatelj uradi omaž prijatelju, slikar pjesniku, onda to odavanje počasti kroz umjetničko djelo dobija posebnu dimenziju. Postaje domen metafizičkog u kome se suptilno prožimaju likovno i literarno, slika i stih. Mihailo Jovićević je od početaka pjesničkog stvaralaštva Mladena Lompara bio upućen u njegovu poeziju. Kao njihov prijatelj bio sam svjedok te upućenosti. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tačnije 1972. godine Mihailo je naslikao naslovnicu i dizajnirao korice za knjigu Mladenove zbirke pjesama "Pustinožitelj".

Kada sam govorio ili pisao o Mladenovoj poeziji anali-zirajući njene inventivne strukture, njenu melanholičnu otmenost, isticao sam pjesnikovu posvećenost riječima. Mladen je pažljivo odabirao riječ za ono što je imenovao stihom. Riječ "osjećanje" kojoj je poklanjao posebnu pažnju

sadrži riječ "sjećanje" riječ koja je toliko bitna za njegov poetski svijet.

Upravo su Mihailove slike ovog omaža nastale kao sjećanje na prijatelja i osjećanje onoga što je kod njega izazivala bogata pjesnikova lirika. U tim slikama "za Mladenovu dušu" kako ih je okarakterisao autor, na simboličan način je koncentrisano ono što je i pjesnika i slikara nadahnjivalo; stvarnost i mit, duhovno i svjetovno crnogorskog podneblja u kojem su odrastali, Cetinje s impozantnom mističnom siluetom Lovćena, sivilo uzbudljivog kamenog pejzaža koje podstiče maštu…

Kao vrstan poznavatelj Mihailovog stvaralaštva Mladen je nadahnuto pisao o slikarevim kompozicijama, tamnim madonama, o biblijskim događajima, o prizorima Hristo-vog stradanja.

U slikama posvećenim prijatelju pjesniku nalazimo sve bitne značajke Mihailove umjetnosti, specifični likovni izraz čija se kompoziciona koherentnost i figuralna gusto-ća u recentnim radovima potencira izrazitim strukturama površina s kolorističkim akcentima.

Ta naslikana uskomešana mnoštva svedena na pikturalne znakove, taj biblijski i savremeni svijet u pokretu, jest simbolički zbir individua koja svaka na svoj način nosi

PUTANJA KONAČNOSTIU ovoj zemljimogu pjevati samo pticeI mrtvi pjesnicinjih ne možemo ućutkati-odzvanjao je njihov prazni trijumf

odlučili su seza naš izgonuvjereni da u tišinuodnosimo i svoje riječi

i zaistabijasmo neko doba bez mislii puta(otvoreno more više to nije bilo)sa suzom kao ukrasom konačnosti neki su otkačeni strahompadali sa stranai ostajali s glavom u šakama(da ne čuju)ako ikada više posegnu za riječimahoće li svjedočitio svom posrnuću u čovjekolikostnama je neizvjesnost bila utjehaa prolazak kroz tijesnac njihove vremenostiradost(u početku samo kao slutnja)Koju je svjetlost sve više oblikovala ipakBješe to osjećaj onihŠto će uskoro postati srećni leševi znali smoDa će naše ludilo trajati


KULTURA I UMJETNOSTKULTURA I UMJETNOST

sopstvenu sudbinu kao odraz svijeta u kojem živi s onim temeljnim pitanjem – ko smo, odakle smo i kuda idemo?

Pjesništvo je epifanija. Religija kojoj je posvećeno pje-snikovo biće. Mihailova slika "Oltar" simbolički ukazuje na žrtvenik na kojem pjesnik polaže svoj stih, kao kvinte-senciju književnog izraza, kao autentično odjelotvorenje svog kreativnog bića.

Imaginarno korespondira sa stvarnim. Proizilazi iz stvarnog. Upravo me prizor stvarnosti s Mladenovog pogreba podsje-tio na izvorišta imaginarnog njegovih stihova i Mihailovih slika, kao potvrda ili znak nekog višeg reda onostranog.

Na dan Mladenove sahrane, 15 avgusta na starom cetinj-skom groblju, prilikom obreda hrišćanskog ukopa pjesni-kovog tijela, kratkotrajno se naoblačilo i počela je padati kiša. Kiša je bila Mladenov gotovo opsesivni pjesnički motiv pa je stvarnost sahrane dobila imaginarnu dimenziju ne bez određene simbolike. Takođe, mnoštvo okupljeno oko Mladenovog groba podsjetilo me na jednu staru Mujovu kompoziciju naslovljenu "Nošenje krsta".

Upravo je Mladen svojim životom i svojim pjesničkim djelom pokazao i dokazao kako se ustrajno nosi krst svo-je sudbine, krst života i krst umjetnosti, krst koji mu je u

slabosti davao snagu, u beznađu budio nadu, besmisao nadilazio smislom…

Zato je ovaj omaž uglednog slikara uglednom pjesniku prožet osjećajem nade i vjere što vodi do onih tajnih vrata onostranog kako je prikazano na slici "Vrata raja".

Ono što spaja slikara i pjesnika u njihovim svjetovima jest tragika čovjekovog zemaljskog postojanja kojoj umjetnosti nastoji dati smisao.

Mladenova pjesma iz zbirke "Hronika rastrojstva" počinje stihovima: Gospode, za mučeništvo hvala tvojoj milosti i bih ga dostojan…

Dimitrije Popović

Cetinje, 29. jul 2018.

Glumica Ana Vučković je bila veoma nadahnuta tako da je publika tokom večeri nagrađivala burnim aplauzima, a od Dimitrija koji se nakon nje obratio prisutnima sa nekoliko prigodnih rečenica dobila je kompliment da je upravo dokazala kako glumac može da pročita bolje i "jače" tekst autora.

Dimitrije je konstatovao i da su izložene slike nijeme poezije, vezane na najljepši način sa onim što je vezalo Muja i Mladena, da su rađene za Mladenovu dušu i po-hvalio Maticu crnogorsku Ogranak Cetinje za visoki nivo organizacije ovog događaja.

Tačku na kraj umjetničkog programa stavila je Ana čitajući još jednu Mladenovu pjesmu:

IZ BIOGRAFIJE MLADENA LOMPARA

LOMPAR, Mladen (rođen na Cetinju 22. marta 1944, umro 15. avgusta 2017. u Kotoru), pjesnik, likovni kritičar. Muzejski savjetnik. Završio je Filozofski fakultet (Odsijek za istoriju umjetnosti) u Beogradu. Po završenim studija-ma radio je kao kustos u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju. Od 1984. do 1995. bio je direktor Umjetničkog

muzeja Crne Gore.

MONTENEGROOvo će biti Crna Gorajoš mnogo vjekova:-u tamnicu zatvorenjei okovi i uvijek će tu bitiSveci i pjesnicižrtve i krvnici

lutaće još dugoučiti strane mitoveizgovarati tuđe molitveBolovati rane drugihi skapavati



Smijenjen je s tog mjesta jer nije dopustio da se u Muzej unesu ukradene slike sa hrvatskog ratišta.

Lompar je bio komesar II i III Cetinjskog bijenala. Pot-predśednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Bio je član i jedan od utemeljivača Crnogorskog društva neza-visnih književnika. Predśednik Crnogorskog P.E.N. Centra.

Prvu knjigu pjesama – "Pustinožitelj" objavio 1970. Već od tada, a posebno od objavljivanja knjiga "Karabojno žitije" (1972), "Tajni osvit" (1975), "Noć poslije" (1981), "Uzalud riječ" (1986) i "Dnevnik iz boce" (1991) predstavlja neo-bičnu figuru savremenog crnogorskog pjesništva.

Prva faza njegovog stvaralaštva odlikuje se istančanim lirskim kazivanjima. Okrenut je jezgrovitim jezičkim sklo-povima i stihovima ljubavne tematike. Odlučan prevrat ka drugačijim načinima ispoljavanja započinje 1991. kada objavljuje "Prostor izgubljene svjetlosti". Lomparova poezi-ja je podvrgnuta raznovrsnim eksperimentima i uključivanju proze u pjesničko tkivo teksta, sa snažnijom upotrebom imaginacije. Iste godine iz štampe je izašao izbor iz pjesniš-tva – "Dodir za gubilište" (priredio: Rajko Cerović, drugo izdanje 2001), koji se smatra jednim od reprezentativnijih knjiga te vrste u savremenoj crnogorskoj književnosti.

Nakon preśeka stvaralaštva postaje sklon novim poetskim izrazima koji se đekad nazivaju "istoriografskom meta-fikcijom", što se prvo iskazuje u knjizi "Kraljica Jakvinta, opat Dolči i vrijeme stida" (1995). Uz pomoć pjesničke vizure, bavi se literarnom obradom odabranih sekvenci iz crnogorske povijesti.

Postupak se nastavlja u knjigama "Tri pisma Darinki i narod jedinstvenog kraja" (1996) i "Boca lude princeze" (1997). Lirska rekonstrukcija istorije je objedinjena u knjizi "Triptihon iz nacionalne biblioteke" (1998), koju je dio domaće književne kritike okarakterisao najrelevantnijim dostignućem književne produkcije 90-ih godina XX vijeka kod nas.

Trinaesta knjiga poezije – "Tišina četvrtog pečata" (1999) donosi kombinaciju rafinirane lirike i imaginarne revizije (pseudo)dokumenata. Knjigu "Noć iz lapidarija" objavio je 2003.

Zbirka poezije "Sjena na sceni" izdata je 2004. godine. Dvije godine kasnije (2006) tu knjigu će prevesti i objaviti Slovenci pod naslovom "Senca na prizorišču". Izbor iz Lomparovih djela pripremiće 2009. zagrebački Meandar pod nazivom "Sedam redova života". U Crnoj Gori iste godine objavljuje prvo i drugo izdanje knjige "Vrijeme u kojemu sam prošlost" u kojoj sve bitne odrednice ljudskog trajanja ujedinja se u jednu tačku koja postaje "odredište prošlosti" pjesničkog subjekta i sama poezija. Godinu ka-snije Lompar izdaje knjigu "Mit o izgubljenim dodirima".

Uslijedili su izbori poezije na francuskom jeziku za festival Mediteranskog pjesništva u ars 160 Setu na Azurnoj obali

pod nazivom "Oracles des songes – Proročišta snova" 2012, godinu kasnije izbor poezije na engleskom jeziku "The arc of finitude -Putanja konačnosti"; te iste 2013. i Makedonci prevode Lomparovu poeziju i objavljena je knjiga "Zasipnat glas" (Promukli glas) u izdanju skopskog Blesoka, kao i na bugarskom jeziku: oni su izabrali najpoznatiju Lomparovu knjigu i u izdanju dvije izdavačke kuće iz Sofije objavljen je "Triptih ot narodnata biblioteka" (2013).

Stilski manir pjesnika Mladena Lompara koji je obilježio i njegove prethodne zbirke, prepoznatljiv po slobodnom stihu i izostavljanju znakova interpunkcije, kao i parentezama, prisutan je u "Balsamovanoj kletvi", koja je objavljena iste godine u izdanju Otvorenog kulturnog foruma. Naredne, 2014. godine, Lomparovu knjigu "Diptih rastrojstva" prevo-de Albanci i objavljuju pod nazivom "Diptiku i cmendjes" u Tirani. Crnogorski zavod za udžbenike i nastavna sredstva za potrebe školske lektire izdaje izbor Lomparove poezije "Od plamena do svjetlosti" 2015. godine, a njegova knjiga

"Zmije Grmožura" naći će se u elitnoj ediciji "Luča" iza koje će stati eminentne crnogorske institucije kulture. Za Lomparovog života je i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske objavila izbor njegove poezije "Tuđe strasti" 2017. godine.

Mladen Lompar je bio i plodan likovni kritičar, jer mu je istorija umjetnosti bila u fokusu profesionalnog bavljenja. Objavio je monografije na crnogorskom i engleskom jeziku: "Crnogorski slikari" – "Painters of Montenegro" u izdanju Atlas grupe i CID-a iz Podgorice, dok su izdavačka kuća Pobjeda, Matica crnogorska i DPC objavili njegove mo-nografije o najznačajnijim crnogorskim slikarima nakon Drugog svjetskog rata: "Milo Milunović", "Miloš Vuško-vić", "Mihajlo Vukotić", "Jovan Zonjić", "Petar Lubarda" 2013. godine.

Poezija Mladena Lompara prevođena je i pojedinačno na mnoge svjetske jezike. Zastupljena je u više antologija savremene crnogorske i poezije regiona. Lompar je bio glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja "ARS" u prvoj i obnovljenoj seriji. Bio je i član redakcije Crnogorskog književnog lista. Prvi je dobitnik nagrade DANU Zlatni pečat Crnojevića, za knjigu "Dodir za gubilište", a za knjigu "Sjena na sceni" 2004. dobija nagradu Risto Ratković. Najveće državno priznanje Trinaestojulsku nagradu Lompar je zavrijedio za knjigu "Sjena na sceni"2007. godine, a nagradu Miroslavljevo jevanđelje za monografiju Crnogorski slikari. Monografja predstavlja sintezu Lomparovog višedecenijskog uvida u crnogorsku likovnu scenu; u njoj su sistematizovani tekstovi o najznačajnijim predstavnicima crnogorskog likovnog izraza – od Pera Počeka do najmlađih stvaralaca, te omogućuje valjan uvid u recentno crnogorsko slikarstvo kako njegovim proučavaocima tako i ljubiteljima likovne umjetnosti.

Lompar je dobitnik i nagrada "Aleksandar Leso Ivanović" i "Vito Nikolić". Autor je brojnih izložbi crnogorske umjet-nosti, kao i muzejskih postavki. Vodio je izdavačku kuću "Dignitas" koja je objavljivala naslove mladih i afirmisanih crnogorskih pisaca, te naslove iz istorije.

IZ BIOGRAFIJE MIHAILA JOVIĆEVIĆA

Mihailo Jovićević (1939) je završio srednju umjetničku školu u Herceg Novom. Akademiju likovnih umjetnosti i poslijediplomske studije u Beogradu. Slikarstvo je studirao kod Mila Milunovića, a konzervaciju kod Milorada Medi-ća. Bio je profesor na Kulturološkom fakultetu, Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju i Akademiji likovnih umjet-nosti u Trebinju. Angažovan je kao profesor na Fakultetu vizuelnih umjetnosti u Podgorici (univerzitet Mediteran).

Dobitnik je više nagrada medju kojima i Trinaestojulske nagrade Crne Gore.

Živi na Cetinju.

Važnije samostalne i grupne izložbe:

Umjetnička galerija, Cetinje; Calerija "Josip B. Benković", Herceg-Novi; Moderna galerija, Titograd; Sala Mauri, Spoleto (ltalija); Mali likovni salon, Novi Sad; Umjetnički paviljon, Titograd; Radnički univerzitet, Mostar; Moderna galerija, Budva; Calerija "Santa Marija", Budva; Calerija "Al", Podgorica; Otok Gospe od Škrpjela; Galerija "Cams", Cetinje; Galerija "Buća-Luković, Tivat; Galerija "Zvoni-mir", Zagreb; Galerija "Haos", Beograd; Salon Matice crnogorske, Podgorica; Galerija "Marko K. Gregović" Petrovac na moru; Galerija "Most", Podgorica, "Dvorac Petrovića" Centar savremene umjetnosti Crne Gore – re-trospektivna izložba, Podgorica; Salon"13. novembar", Cetinje; Ministarstvo kulture – Cetinje, Izložba likovnih umjetnika Jugoslavije, Zagreb; Savremena crnogorska umjetnost, Beograd, Rim, Bari; Pejsaž u crnogorskom slikarstvu, Tunis, Egipat, Ankara; Narodni muzej Cetinje u Narodnom muzeju Beograd; Umjetnost na tlu Crne Gore od praistorije do danas, Moskva; Izložba saveza likovnih umjetnika Jugoslavije, Skoplje; Savremena likovna umjet-nost, Pariz, Haselt, Šarloa, Turne; Podstrek Crne Gore, Štut-gard; Montenegro "Vizuelni tragovi", Beograd, Euro-part, Lasing(USA); Izložba crnogorskih slikara, Toronto(Ka-nada); Dani jugoslovenske kulture u Bugarskoj; Cetinjski bijenale III, Cetinje; Recentno crnogorsko slikarstvo, Beč, Grac; Jesenji pariški salon, Pariz; Crnogorska umjetnost "Sarajevo", Sarajevo; Biljezi, Pariz; Savremeno crnogor-sko slikarstvo, Keln; Savremena crnogorska umjetnost, lnsbruk; Crnogorsko savremeno slikarstvo od figuracije do znaka, Ljubljana, Beč; Salon "Petra Lubarde", "Plavi dvorac"; Cetinje.



TRAGANJA ZA POTVRDAMA NASTAJANJAO KNJIZI MIRAŠA MARTINOVIĆA "GLASOVI IZ DOKLEE"

Tekst napisao: Stijepo Mijović Kočan

O knjizi Miraša Martinovića "Glasovi iz Doklee", u izdanju Vijeća Crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Skaner studio, d. o. o., Zagreb 2018.

Kao što je, žalibože već pokojni, akademik Vojislav Nikčević, predhodno kolega mi i prijatelj sa studija

književnosti u Zagrebu, u čiji sam rad na uspostavljanju suvremenoga crnogorskoga jezika od početka bio upućen, najzaslužniji znanstvenik jezično-povijesne samostalnosti crnogorske nacije i države, kojoj je učvrstio znanstvene temeljce, tako je Miraš Martinović, suvremeni pjesnik i prozaik, najistaknutiji u pjesničkom i proznom djelu koje povijesne i historijske predjele antike, na kojima je nastala suvremena Crna Gora, čini dijelom njezina nacionalnog bivstva, učvršćuje joj književna uporišta i minulim vre-menima, a time i u suvremenosti.

Dijelim ovdje pridjev "povijesno", od onoga "historijsko"; u hrvatskomu jeziku, naime, povijest je čitavo filološko polje, skupa s narodnom predajom i s umjetničkim djelima, a historijsko je smo ono što se, dokazano i zabilježeno, doista i dogodilo.

Miraš Martinović baštini malo toga historijskog, reliqu-

iae reliquiarum, mogli bismo reći, ostatke ostataka, tek poneku krhotinu, a ako ni nje nema, naći će je u osjećaju i u mašti te time izvêsti svoje slutnje i svoje zamišljaje te njima uspostaviti vlastiti pjesnički svijet.

Pjesnik ovdje, (u Glasovima iz Doklee, dakle iz Duklje), lirskim zapisima teorijski najbližim pojmu pjesme u prozi, ali i s narativnom strukturom štiva, postavlja na čitateljski pladanj i nudi nam tridesetak uradaka vrsne misaone i stvaralačke kakvoće kakva se rijetko susreće. Nakon toga, u objašnjenjima i navodima izvora iz kojih se napajao, a koje naziva Predjeli i sudbine, donosi nam kraći popis bilo ostataka davnih toponima, bilo nekih zapisa, bilo marginalnih fragmenata, pojmova ili imena mitskih bića, ili naziva… pokazujući bjelodano kako je sve te historijske mrvice ili povijesne ostatke marno utkao u jezgro svojih zapisa i priča kojima oživljuje i slika svoja viđenja ovdaš-njih prostora i ondašnji zbivanja, u antičkim vremenima.

Tako je, primjerice, Provalisa ("prije doline") istočni dio Dalmacije gdje je "formirana krajem trećeg vijeka pro-vincija" toga naziva. To je autoru dostatno da crta "mapu Provalise", putuje "kroz tamu i istoriju", "otvara lavirinte

sjećanja", prepisuje "nevidljive rukopise", "neizgovorene riječi", ili "zavjete onih koji će se tek roditi", on je tamo "snove njihove sanjao, sudbine nosio"… svi ti intimni i ne više stvarni izvori su "njen duh koji vječito živi" (Duh, uvodni zapis). Tražite li Provalisu, "u sebi ćete je naći", zaključuje pjesnik, jer "Provalisa je u nama. Ne treba je drugdje tražiti."

Ova kratka razčlamba te pjesme uzorak je kako su, približno ili slično tako, strukturirane i druge ovdašnje umjetničke urađevine. Ponešto baroknim, povišeno emotivnim sti-lom, okretnom rječitosti, kako i dolikuje pjesniku koji se nadahnjuje na vrelima vlastita života. Naime, nije teško odgonetnuti koliko sa svime time što u davnim vremenima odkriva, pogotovu ako je imalo vezano uz njegovo nacio-nalno biće i svijest o samobitnosti i vlastitosti Crnogoraca, Martinović emotivno srašćuje i koliko duboko doživljava i strastveno proživljava te nadahnuto imaginira i tako ostvaruje umjetničko djelo. Sa svih općih književno-pro-sudbenih motrišta kojima se književna kritika služi pri vrednovanju i ocjenjivanju literarnih tvorevina (estetski, etički, gnoseološki, lingvo-stilski, akribijski i recepcijski) Miraš Martinović lako pobire laskave ocjene. Posebnih pak prosudbenih motrišta u kritičarskoj praksi nalazimo najmanje dvadesetak, dok ih je u teoriji onoliko koliko ih se na posve određeno djelo može primijeniti, a ovdje je najprimjerenije i neizostavno izreći ocjenu sa stajališta nacionalne svijesti i nacionalnog značaja. Tako gledano, Martinovićevo književno djelo je iznimno vrijedno i po-sebno, pa i jedinstveno. Miraš Martinović najcrnogorskiji je pjesnik, posve nacionalnog opredjeljenja, ali s interna-cionalnim humanim profilom i značenjem.

Tako Miraševa traganja za mjestima i potvrdama nastajanja suvremene Crne Gore nalaze potvrdu vrijednosti njegovih

pjesničkih ostvarenja.

I kao pjesnik i kao pripovjedač, Martinović je putnik u minula vremena, u davno razorene gradove koje obnavlja, u sretne i nesretne nekadašnje trenutke koje oživljuje, u sudbinske ljubavi koje uskrsnuje, u predjele antike koje ponovno proživljava, u uporišta nacionalne prošlosti i narodnog pamćenja koje miluje nesebičnom odanosti. Nitko u književnosti, koliko znam, ne umije kao Miraš spojiti povijesnu imaginaciju i historijsku činjenicu, riječ "povijest", kojoj je korijen u sanskrtu, u našem zajedničkom prajeziku, i riječ "historija", koja je grecizam – sabrati u zajedništvo. (Vidi: opaske uz neke ovdašnje pjesmo – priče kao i popis lokaliteta, pojmova i imena uz naslove, nakon sadržaja!). Miraš je pronicljiv i maran ronilac u maštu koju čini zbiljom i u zbilju u kojoj maštom otkriva svjetove kojih više nema, čineći i da ih ima i prenoseći ih u buduća vremena ("...sagradićemo grad ljubavi, vječnu Dokleu", Glasovi iz Doklee, str. 102). Čitajući Miraševe legende i snohvatice, poetske činjenice u pričinjenicama i pričine u njegovom osobnom vremenu, promišljam kako zajedničko nam vrijeme nema zapravo ni prošlost ni sadašnjost ni budućnost, da su sve to tek neke čovjekove odrednice e da bi se lakše snašao u vremenu i makar donekle ponešto sebi objasnio, da je vrijeme uvijek i samo jedno i jedino: vrijeme koje neprekidno protječe i kruži po unaprijed za-danim putanjama Svevišnjeg. Nas određuje prostor naših dosega i oni stvarni prostori kojima smo povezani za vlastiti trenutak trajanja, za svoju sekundu vječnosti. Miraš nas miri sa sudbinom, svojim inteligentnim rečenicama prožetim ljubavi i njezinim zamišljajima te skladom pripovijedanja čini koliko toliko izdržljivim na ovom našem rubu Nirvane.


ZANIMLJIVOSTI ZANIMLJIVOSTI

ATRIBUTAR - JEDRO NA BRODU PROFILA

Tekst napisala: Željka Mitrović

Koliko je program izrade deskriptivnog profila zaživio na našim prostorima? Koji je krajnji ishod koji korisnici time postižu?

Niti jedna druga psihodeskriptivna opcija, tehnika ili metoda nisu doživjele tako brz uzlet kao mogućnost

izrade profila. Dogodilo se, da je u izuzetno kratkom periodu - cjelokupni region s pažnjom i afirmativno reagovao. Tako se, potpuno spontano i naoko vrlo tiho, bez ikakve buke i perifernih zavrzlama, stvorila kod našeg (osviješćenog dijela) naroda potreba za ovim psihoopisnim proizvodom/ponudom. Sada se o profilu govori kao o značajnom priruč-niku za "upotrebu samog sebe", a prvobitna mistifikacija je zamijenjena potpunim razumijevanjem šta od profila očekivati.

Ljudi, koji su prošli postupak izrade profila, dolaze iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Brojni mediji su pozabavili temom - što je naravno pomoglo da se slovo o korisnosti bihevio-ralnog "uvida u dušu čovjekovu" proširi do značajnog broja ušiju... ali je ipak, iskustvo onih koji su prošli cjelokupnu proceduru, bilo i ostalo najveća i najznačajnija preporuka.

U moru raznorodnih gurua, terapeuta, mentora i motivacio-nih govornika očitava se jasno želja pojedinca da "što hitrije" dođe do adekvatnih alatki kako bi život učinio smislenijim, sebe u njemu pozicionirao optimalnije, postao zadovoljniji, i pronašo stepenik oslonca... a ne kamen spoticanja. Pro-fil vam pruža uvid u istine koje nosite - bez kamuflaža i ukrivanja. Govori o izvoru snage i vitalnih segmenata... a osvješćivanje psihodinamike je ključni aspekt u otključa-vanju čovjekovog potencijala za trajanje bez stagniranja. Jasno izricanje svih naših imena, ukazivanje na ono što nas definiše, i dovođenje u funkcionalnu svezu emotivno stanje sa racionalnom ekspresijom je jedan od značajnijih momenata koji se profilom postižu.

Njime se vraća pozicija glavne uloge čovjeku koji je spletom

okolnosti postao sporedna ličnost u sopstvenom životu.

Uraditi profil podrazumijeva imati vodič sa uputstvima upotrebe samoga sebe. Međutim, korisnici su odnedavno dobili mogućnost za još jedan psihoopisni proizvod-tzv. atributar vještina. Možete li nam reći o kakvoj metodi je riječ?

Izrada atributara vještina je dugopripremani program koji je nakon zapadne hemisfere, zaživio i na Balkanu, gdje niko nije ni očekivao baš toliku brzinu u odzivu i realizaciji.

Očekivao se, kao što je pomenuto, dugo i nije se žurilo sa njegovom finalizacijom - jer su sistematizacija materijala i osposobljivanje mehanizama procjene podrazumijevale preciznost u sklapanju platforme za predstojeću procjenu čovjekovih talenata i njegovih resursa.

Namjera je bila, da kada se krene sa Atributarom, da ne postoje tzv. markeri iznenađenja... i smatram da se u tome uspjelo, imajući u vidu uspješnost primjene ovog programa na pilot grupi od dvadeset osam ljudi. Rezultati procjena su potom upućeni njemačkom i francuskom Institutu za bihevioralne studije - vraćeni su nama sa komentarom da smo ostvarili maksimalnu preciznost, te da je program spreman za operativnu upotrebu.

Valja pomenuti da je "atributar vještina", kao i kod mo-gućnosti izrade profila, otvoren i dostupan cjelokupnom regionu (zapravo, tamo gdje je identična jezička podloga).

Šta pomoću atributara možemo saznati o sebi?

Navode se afiniteti, talenti, ANUI – tzv. lični navigacioni resursi. Jednostavnije rečeno, evidentira se, potom ispisuje čovjekov konstruktivni potencijal – ili – u kojim oblastima, sferama uticaja/rada/profesijama/stvaralaštva/umjetnosti/obrazovnim ili stručnim granama bi njegovo biće došlo do optimalnog (idealnog) izražaja.

Radi se o psihoopisnom proizvodu, koji se bazira na konkret-nim konstruktivnim činiocima unutar čovjeka - tj. odgovara na pitanja: "šta su moji afiniteti?", "gdje su moji talenti izraženi?", "kako će se moja ličnost najbolje ispoljiti i u čemu?", "koje je polje mog prosperiteta?", "koje uspavane resurse posjedujem?", "gdje je pravac mog umno-duhovnog napretka?", "koji poziv odabrati?", "čemu se posvetiti?".... i sijaset drugih oblasti na kojima se lome lične zablude, a pruža uvid u kakvoću blaga koji posjedujemo. Jer, zlato nije jedina mjera izuzetnosti... kod drugih se očitava drago kamenje... a želja sa naličnošću na plemeniti metal ih utamni.

Atributar procjenjuje vrstu tvoje svrhe. Ukazuje na svijet gdje si plemić... Upravo nas je želja sa "uniformnošću" i naličnosti dovela do pozicije konjušara. Replikacija i repeticija nas ugušiše u ovom svijetu gdje svi riču da su posebni... samo ne znaju u čemu.

Kome je atributar namijenjen?

Ne postoji selekciona determinanta (izrada atributara nije

uslovljena dobom, polom, obrazovnim nivoom…). Svako lice može da zatraži i prođe proceduru izrade atributara vještina. Jedina razlika u odnosu na prijavljivanje kod izrade profila, osoba ne mora da bude punoljetna da bi krenula u utvrđivanje svojih afinitetskih skala.

Međutim, praksa ukazuje da ga najviše naručuju (i za te-stiranje se prijavljuju) ona lica koje su na nekoj od pre-kretnica u formalno-suštinskom odabiru poziva (studije, posao, usavršavanje...). No, treba naglasiti da i ostali, bez obzira na godine i pravac životnog puta sve više tragaju za sopstvenim navigacionim resursima. Naprosto, ličnost nije ostvarena ako nije probudila konstruktora i kormilara u sebi.

Atributar se baš zbog toga kvalifikuje kao - jedro na brodu profila.

U svrhu konkretnosti, navešću najčešće kategorije lica koja odrađuju atributar: svršeni osnovci, svršeni srednjoškolci, mladi, zrele osobe. Zapravo svi oni koji žele da saznaju kojim drumom valja započeti dinamično životno putovanje.

Atributar je izuzetno koristan u odabiru škole, fakulteta, posla, izmjene komfornih zona, kod zaobilaženja “tački kočenja”… Služi kao pomoćno sredstvo u pozicioniranju sebe na najadekvatniji mogući način (kako lično, tako i u socio ambijentu).

Koje se metode koriste u izradi atributara?

Koriste se dvije glavne metode: deskriptivna i eksplikativna.

Opisuje se psihodinamika čovjekova (zalazi se u polje potencijala) i obrazlaže stepen afiniteta. Da bi bilo jasnije, pronalaze se mjesta na kojima (u čovjeku) stanuju “iskre” – kako bi se rasplamsale u vitalnu vatru.

Kakva je procedura u izradi i da li podrazumijeva posebnu pripremljenost?

Slično kao kod izrade profila, zainteresovana lica prolaze dva modula (dvije faze) u provjeri afinitetske skale (vje-ština). Prva faza je razgovor sa profiličarem, druga faza podrazumijeva popunjavanje posebno dizajniranog Upitnika. Nakon odrađenih modula, potrebno je sedam (7) dana za finalizaciju Atributara.

Nije potrebna nikakva posebna pripremljenost... trema kod ispitanika je uvijek u određenoj mjeri prisutna, ali se na nju računa, tako da nema subjektivno određenih faktora koji mogu da poremete pravilan uvid u čovjekovu afinitetsku preslicu.

Kako se prijavit za izradu atributara i zakazati termin?

Procedura je pojednostavljena i (opet) nalična onoj prilikom zakazivanja termina za obradu profila. Dovoljno je poslati mejl na adresu [email protected] i zatraziti detalje...

Ubrzo, potom, kreće se u proceduru dogovaranja I faze, rada na fazi II i finalna obrada atributara.

Milisav S. Popović, politikolog za međunarodne poslove i ekspert za međunarodnu saradnju svoj radni staž realizuje u državnoj administraciji (već skoro petnaest godina radeći u Glavnom gradu). Najčitaniji je kolumnista u regionu (čiji sajt samo u ovoj godini bilježi preko 4 miliona posjeta), i najnagrađivaniji crnogorski književnik - ovjenčan mahom inostranim književnim nagradama. Međutim, pored navedenog, Popović je i jedini profiličar na našim prostorima - koji je sa uspjehom implementirao program deskriptivnih profila dostupnih građanima. Predavajući elemente primijenjenog profilisanja na fakultetu, postao je interesantan stranoj laičkoj i stručnoj javnosti. Brojni njegovi članci objavljivanii su u najznačajnijim evropskim novinama. Danas, kada pokreće još jedan psihodeskriptivni program (za potrebe građana), vodimo razgovor sa gospodinom Popovićem na temu dugoočekivanog "Atributara vještina".

IN MEMORIAM


IN MEMORIAM

LJUBOMIR KULJAČA (1938. - 2018.)

Autor teksta: Danilo Ivezić

Otišao je još jedan iz plejade onih koji su nosili časno crnogorsko ime, jedan od utemeljitelja i osnivača Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, istaknuti znanstvenik i uglednik koji je trajno obilježio jedno razdoblje i značajno doprinio današnjem ugledu i položaju crnogorske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj.

U Zagrebu je 21. 8. 2018. godine u 81-oj godini života umro prof. dr. sc. Ljubomir Kuljača.

Otišao je još jedan iz plejade onih koji su nosili časno crnogorsko ime, jedan od utemeljitelja i osnivača Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, istaknuti znan-stvenik i uglednik koji je trajno obilježio jedno razdoblje i značajno doprinio današnjem ugledu i položaju crnogorske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj. Bio je predsjednik Druš-tva "Montenegro" (1995. - 1999.) i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske (1999. - 2001.) u prijelomnim i burnim godinama opstanka i organizacionog djelovanja crnogorskih društava u Republici Hrvatskoj, biran za člana Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u sva četiri dosadašnja izborna saziva.

Prof. dr. sc. Ljubomir Kuljača je rođen 3. 5. 1938. godine u mjestu Kuljače, općina Budva, Crna Gora. 1957./58. upisuje Elektrotehnički fakultet u Zagrebu gdje diplomira 1962. godine na odjelu slabe struje.

Po završetku studija 1964. godine biran je u zvanje asi-stenta u Zavodu za regulacionu i signalnu tehniku ETF-a u Zagrebu. Završio je poslijediplomski studij Sveučilišta u Zagrebu "Tehnika i ekonomika automatizacije" (TEA) i magistrirao 1968. godine s radom "Ocjena i usporedba svojstava automatskih regulatora". 1967./68. boravi 6 mje-seci na specijalizaciji u SSSR-u na Katedri za automatiku Moskovskog energetskog instituta, a kao izvanredni aspirant Moskovskog energetskog instituta polaže kandidatski ispit iz područja "Teorija automatskog upravljanja" i obavlja potrebna istraživanja za potrebe doktorske disertacije. Doktorirao je 1973. godine na ETF-u u Zagrebu, s temom "Određivanje optimalnih parametara sistema upravljanja brodom pri plovidbi u složenim uvjetima."

U znanstvenoj i stručnoj djelatnosti pretežito se bavio teorijom nelinearnih sustava upravljanja, te kreiranjem i vođenjem stručnih i znanstvenih projekata iz područja upravljanja brodskim procesima, i specijalnih alatnih stro-jeva. Vodio je niz realiziranih istraživačkih projekata za potrebe Brodarskog instituta u Zagrebu, Z.P. Jadranbrod u Zagrebu, Uljanik, Pula; 3. Maj, Rijeka; Prvomajska, Zagreb; Inda, Labin; SAS, Zadar; Belišće, Belišče; Slavko Rodić, Bugojno; Jelšingrad, Banja Luka; IRC-a Energo-invest, Sarajevo i mnogi drugi. Rezultati stručnog rada objavljivani su mu u više zbornika radova s međunarodnih i domaćih skupova.

Od 1974. do 1986. godine bio je voditelj projekta me-đudržavne znanstveno-tehničke suradnje između ETF-a i Centralnog naučnoistraživačkog instituta morske flo-te (CNIIMF) u Lenjingradu na projektu "Automatizacija gibanjem broda"; od 1984. do 1990. godine bio je voditelj međusveučilišne suradnje ETF-a i Tehničkog instituta

sveučilišta Guangxi, NR Kina.

Na područjima nastavne, znanstvene i stručne djelatnosti objavio je preko 200 radova; bio je mentor 92 diplomska rada, 31 magistarskog rada i 10 doktorskih disertacija. Na drugim sveučilištima bio je komentor 6 magistarskih radova i 5 doktorskih disertacija.

Od 1982.-1987. godine bio je član matične Komisije, sveučilišta u SRH, za izbor nastavnika iz područja Elek-trotehnike, od 1985.-1990. bio je Koordinator i predsjednik programskog savjeta projekta AUTOMATIZACIJA, SIZ-a za znanost SRH.

U razdoblju 1990.- 1995. glavni je istraživač na projektima Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (MZT; RH), te od 2002. do 2010. Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (MZOŠ RH).

Za svoj rad dobio je niz priznanja među kojima povelju i zlatnu značku SOUR Prvomajska, Zagreb te nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Josip Juraj Strossmayer (2004.) za udžbenik: Z. Vukić; Lj. Kuljača: "Automatsko upravljanje –analiza linearnih su-stava", Kigen, Zagreb, 2004.

Utemeljitelj je i redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti od njenog osnivanja, u Podgorici, 14.srpnja 1999. godine.

Prof. dr.sc. Ljubomir Kuljača umirovljen je 31. listopada 2008. godine.

20.11.2009. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehni-ke i računarstva izabrao ga je u počasno zvanje Posebno Istaknuti Profesor.


IVAN CRNOJEVIĆDIO II.

Izvor: Duklja - Zeta - Crna Gora VOJISLAVLJEVIĆI - BALŠIĆI - CRNOJEVIĆI, napisao Đorđe Borozan

CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI VLADARI

Borbe oko Skadra uvjerile su Ivana Crnojevića u snagu Osmanske imperije i njezine ozbiljne namjere da pod

svoju vlast stavi i njegove teritorije. Zbog toga je odlučio da prijestonicu za Žabljaka na Skadarskom jezeru pomjeri na Rijeku Crnojevića, gdje je krajem 1475. godine počeo sa izgradnjom Riječkog grada. Podizanje nove prijestonice, u neku ruku, bilo je odgovor na početak osmanske izgradnje utvrđenja u Pogorici.

Ratne godine pune neizvjesnosti donijele su 1475. godine i fatalni razlaz između hercega Vlatka i Ivana Crnojevića. Prema onome što je herceg Vlatko saopštio Sinjoriji, su-kob sa Ivanom Crnojevićem započeo je tako što je sultan Mehmed II hercegu Vlatku "učinio milost", odnosno pozvao hercega da svoje poslanike uputi na Portu. U Carigradu su hercegovi izaslanici uspjeli da postignu mir sa sultanom i čak dobiju njegovo obećanje da će hercegu biti vraćen dio okupirane teritorije (Hercegovine). Sultan je hercegu Vlatku tada ponudio da mu pomogne u osvajanju Zete. Ukoliko on na to ne bi pristao, sultan bi uz angažovanje svojih snaga zauzeo teritorije "sve do mora". Poručio je hercegu da se neće izmiriti sa Ivanom Crnojevićem.

Slično sultanu, prema Ivanu Crnojeviću reagirao je i sam herceg Vlatko, koji ga je optužiovao za razne stvari. Zbog takvog njegovog ponašanja, umalo je došlo do otvorenog sukoba između Kosače i Crnojevića. Da bi spriječili ovaj

sukob, Mlečani su i hercegu Vlatku i vojvodi Ivanu upu-tili svog poslanika Frančeska Kontarinija sa zadatkom da pokuša da ih izmiri i savjetuje prijateljsko držanje i zajedničku borbu protvi Osmanlija. Međutim, kako je te godine uslijedio osmanski napad na Kroju, Kontarini je upućen u opsjednuti grad. Pošto je mletačko posredovanje izostalo, sukob između dvojice bivših savezika i prijatelja se sve više zaoštravao. Mletački Senat nije bio ravnodušan prema takvim odnosima, pa je u julu zavađenim stranama upućen novi izaslanik koji je trebalo da radi na pomirenju. Kontariniju je savjetovano da i on posreduje.

Vijesti o Ivanu Crnojeviću iz septembra 1475. kazuju da je dubrovački Senat te godine odlučio da se gospodaru Zete uputi 8 milijara crijepa. Na osnovu toga može se zaključiti da je zetski gospodar osjećao sve jači pritisak sultana Meh-meda II, zbog čega je i pokušavao da se na izvjestan način, makar u vojničkom pogledu, obezbijedi. Smatrao je da se treba što bolje pripremiti za odbranu od predstojećeg osman-skog napada i stoga je potražio skrovitije mjesto za svoju novu rezidenciju na Obodu iznad Rijeke Crnojevića, koju je počeo graditi 1474. Osmansko obnavljanje Podgorice, nedaleko od njegovog stolnog grada Žabljaka, činilo ga je nesigurnim. Stoga se obratio mletačkom Senatu zahtjevom da mu pošalju jedan odred pješaka sa topovima za eventu-alno osvajanje Meduna, ali je iz Venecije stigao negativan

odgovor jer se takva akcija smatrala preuranjenom. Jedino mu je pošlo za rukom da sa svojim šurakom Vlatkom po-stigne dogovor da zajedničkim snagama pokušaju povratiti krajeve koje su im ranije Osmanlije otele. Nesporazumi između hercega Vlatka i kneza Ivana oko ingerencija nad teritorijama koje je trebalo osvojiti zaoštrili su ionako od ranije surevnjive odnose.

Sultan Mehmed smatrao je Ivana Crnojevića glavnim kriv-cem za neuspjeh opsade Skadra 1474. Kosačinom delegatu, koji mu je u ime hercega Vlatka nudio pomoć, obećavao je da se ni pod kojim uslovima neće izmiriti sa crnogor-skim gospodarom. Svjestan toga, Ivan je tražio pomoć od Venecije, a Republika je, shodno svojim interesima, širila vijesti o ugroženim hrišćanima.

Međutim, ni mjere opreza, niti konkretno preduzete radnje nijesu mogle spriječiti planirane sultanove napade. Nova osmanska ofanziva protiv Kroje u Albaniji ovoga puta po-drazumijevala je i napade na teritoriju koju je kontrolisao Ivan Crnojević. U velikom oružanom okršaju koji se desio krajem 1477. ili samim početkom 1478. godine, osmanske vojne snage su Ivanu Crnojeviću nanijele težak poraz, zbog čega je on bio primoran da posredstvom svojih povjerljivih poslanika potraži pomoć od Mletačke republike. Mlečani su se tada za pomoć obratili papi moleći ga da "pribježište dobrih hrišćana", kako su nazivali Ivanovu državu uzme u zaštitu. Papa, ipak, nije ništa poduzeo, što je Osmanlijama iznova dalo šansu da otvore nove frontove. Nakon zauzeća Kroje juna 1478. godine, sultan je mogao razmišljati o novim poduhvatima, jer su mu za njih putevi uveliko bili otvoreni.

Osmanski napadi na Kroju i sjeveroistočne oblasti Ivana Crnojevića bili su tek uvod u veliko ratovanje koje je sultan Mehmed II pokrenuo s proljeća 1478. godine. Cilj ovog pohoda bio je da definitivno ovlada mletačkom teritori-jom u Albaniji i Zetom Crnojevića. Iz Venecije su širene propagandne poruke da se na ova područja upućuju vojne snage konjanika i pješaka sa hranom i ratnim materijalom, kako bi ovim glasinama stanovništvo u albanskim i zetskim gradovima bilo ohrabreno.

Sultan je naredub o pokretu trupa objavio u aprilu 1478. Izvori pominju masovno bježanje naroda pred brojnom osmanskom vojskom, čiji komandanti nijesu pristajali ni na kakve uslove. Početkom maja, prvi osmanski odredi, pred-vođeni rumelijskim beglerbegom Sulejmanom i andolskim beglerbegom Mustafom, kojima se početkom jula pridružio i sultan Mehmed II, primakli su se Skadru. U prvim napadima zabilježeni su veliki gubici napadača. Mletačko brodovlje spriječeno je da uplovi u Bojanu, a uz pomoć Dubrovčana čete Ivana Crnojevića krstarile su Skadarskim jezerom i noćnim napadima nanosile Osmanlijama znatne gubitke. U izvještaju iz 1499. Ivanov sin Đurađ navodi kako je njegov otac "cara protiv sebe razjarivao i hranu mu otimao". Kada je sultan krajem avgusta procijenio da Skadar neće moći brzo zauzeti, nerdio je beglerbegovima da osvajaju i pustoše

okolne gradove. Tako je beglerbeg Sulejman čamcima preko jezera krenuo na Žabljak i zauzeo ga. Nadajući se takvom napadu, Ivan je nešto ranije preselio svoj dvor na Obod iznad Rijeke Crnojevića. Beglerbeg Mustafa zauzeo je u to vrijeme Drivast i Lješ, gdje je zarobio dvije mletačke galije i surovo kaznio njihove posade. U međuvremenu, mletački Senat je, kao i više puta ranije tražio pomoć od susjednih italijanskih država, ali odziva nije bilo. Jedinog pouzda-nog prijatelja Mletačka republika je imala u crnogorskom gospodaru Ivanu Crnojeviću, čiji su laki brodovi na jezeru i pod skadarskom tvrđavom nanosili znatne gbitke nepri-jatelju, plijeneći hranu, oružje i opremu. Nakon uspješnog osvajanja pomenutih okolnih tvrđava, sultan Mehmed je dalju opsadu Skadra prepustio rumelijskom beglerbegu sa oko 8.000 vojnika i sa glavninom se vratio u Carigrad.

Mletački Senat se ponadao da će se sultan zadovoljiti osva-janjem zetskih i albanskih teritorija i da će ga neuspjeh u osvajanju Skadra navesti da pristane na mir. Potpuno dru-gačiji utisak se mogao steći na osnovu izvještaja providura Antonija de Leze, kojim se naglašavalo izuzetno teško stanje nakon osmanskih zvjerstava i malij zaliha hrane i oružja. Položaj branilaca Skadra postajao je iz dana u dan sve teži. To su bili razlozi za donošenje odluke da se ponude uslovi mira koji su za napadače, nemoćne da zauzmu grad, bili neočekivana koncesija.

Dvorac Crnojevića iz Oktoiha petoglasnika

47 C r n o g o r s k i g l a s n i k 46 C r n o g o r s k i g l a s n i k

UKUSI CRNE GORE

Izvor: Ukusi Crne Gore

Zetski presukači

Sastojci:

- brašno……………………………………500 g

- kvasac………………………………………10 g

- so……………………………………………10 g

- mast………………………………………300 g

- sir domaći………………………………500 g

Priprema:

Zamijesiti tijesto kao za hljeb, dodati pripremljen kvasac. Ostaviti tijesto da se ukvasi. Potom formirati loptice i oklagijom oblikovati krugove debljine pola centimetra. Pržiti ih u duboko zagrijanoj svinjskoj masnoći da sa obje strane porumene. Ispržene presukače stavljati u odgovarajuću posudu poklopcem, da se "poduše" do serviranja.

Presukače servirati tako što se na njih postavi domaći sir rendani ili sjeckani i uviju u rolnu. Služiti toplo.

Crnogorske palačinke

Sastojci:

- domaće kukuruzno brašno………………300 g

- pšenično brašno…………………………200 g

- varenika……………………………………7 dl

- izvorska voda………………………po potrebi

- jaja…………………………………5 komada

- so, cukar……………………………po ukusu

- sušene šljive (bez košpice)………………500 g

- cukar……………………………………400 g

- cijeđena narandža…………………………2 dl

- karanfilić…………………………4 - 5 komada

- rakija šljivovica……………………………1 dl

- saljevak ili pavlaka………………………1 dl

Priprema: Dva sata prije prženja palačinki umutiti masu od nave-denih sastojaka.

U zagrijanu posudu dodati cukar na ožicu ulja, zagri-jati dok je dobijena blago žuta boja. Sve to "presjeci" sa: cijeđenom narandžom, šljivovicom, karanfilićima i siječenim sušenim šljivama. Kuvati na tihoj vatri oko 15 minuta. Ispržene palačinke umakati sa obje strane. Složiti na zagrijani tanjir, preliti sopstvenim prelivom i ožicom pavlake preko.

UKUSI CRNE GORE Mala Učka, 06. srpnja 2018. polaganje vijenaca Svetozaru Vučiniću i mještanima tog sela

Bruno Paladin u galeriji "Montenegrina"

48 C r n o g o r s k i g l a s n i k

Rijeka, 2018. Petrovdanski sabor Crnogoraca

Documents

GODINA XIX. BROJ 112. SRPANJ-KOLOVOZ / JULI-AVGUST 2018. · po masovnosti, jedinstvenog u Evropi. Istorija se posta-rala da današnje generacije 21. maja 2006. obnovom državnosti