105
perspektive ZAGREBAČKA INICIJATIVA NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA ISSN 1848-140X, ožujak 2014., godina 4, broj 1 15 godina eura Darko Horvatin Lobiranje za Hrvatsku Željko Ivančević GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA Dobri i loši prognostičari Uroš Dujšin Industrijska strategija Izumiru li veliki dnevnici Ante Gavranović HRVATSKA BITKA S VJETRENJAČAMA Investicije Đuro Njavro Žarko Primorac

GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

perspektiveZAGREBAČKAINICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

ISSN 1848-140X, ožujak 2014., godina 4, broj 1

15 godina euraDarko Horvatin

Lobiranje za HrvatskuŽeljko Ivančević

GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Dobri i loši prognostičariUroš Dujšin

Industrijska strategija

Izumiru li veliki dnevniciAnte Gavranović

HRVATSKA BITKA S VJETRENJAČAMAInvesticije

Đuro Njavro

Žarko Primorac

Page 2: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Sadržaj

PO(R)UKE IZ 1997.Pismo urednika ................................................................................................................... 3

U FOKUSU15 godina EuraNEVOLJE JEDNOG TINEJDŽERA (Darko Horvatin) ........................................ 5

Perspektive Europske unijeNEUPITNA OTPORNOST STAROGA KONTINENTA (Uroš Dujšin) ......................................................................................................................... 9

Lobiranje za HrvatskuNEZAINTERESIRANOST DRŽAVNIH INSTITUCIJA ZA NACIONALNE INTERESE (Željko Ivančević ) .................. 13

Gospodarske stranputiceIZOSTANAK INVESTICIJA GURA U STAGNACIJU (Đuro Njavro) .......... 18

Četvrta industrijska revolucijaSTROJEVI PREUZMAJU KOMANDU (Ante Gavranović ) ................................ 26

Dobri i loši prognostičariSTRUČNJACI NISU UVIJEK BOLJI OD AMATERA ..................................... 34

TEMA BROJAReindustrijalizacijaŠTO DONOSI NOVA INDUSTRIJSKA POLITIKA (Žarko Primorac) .......... 37

perspektiveNOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

ožujak 2014. godina 4, broj 1

ZAGREBAČKAINICIJATIVA

Page 3: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

2 perspektive

DOSSIERNovinska industrijaIZUMIRU LI (VELIKI) TISKOVNI DNEVNICI ............................................... 53

TRENDOVIPrivatizacijske dvojbeKORIST I ŠTETA OD RASPRODAJE ................................................................... 61

Zaštita intelektualnog vlasništvaKOLIKO IMITATORI UGROŽAVAJU KREATORE? .................................... 63

Dileme svakidašnjice(NE)UČINKOVITA OBITELJSKA PODUZEĆA ............................................. 69

Sljedeća granica održivoga razvojaGLOBALNI NAPREDAK UKIDA VOĐE I SLJEDBENIKE ...................... 70

Zrakoplovna industrijaSTRAH OD LETENJA USPORAVA AVIONE .................................................... 73

Od štednje do modePOVRATAK BRADONJA I BRKONJA ................................................................. 74

ODJECIHrvatske ekonomske glavoboljePRORAČUNSKA TERAPIJA ZA STABILNIJU SURADNJU ....................... 75

ANALIZAEuropa oživljava sekuritizacijuHOĆE LI POMOĆI MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA?(Darko Horvatin) ................................................................................................................ 81

NOVE KNJIGEZAŠTO JE IZOSTALO AMERIČKO-RUSKO PARTNERSTVO ................. 93

KAKO ZASITITI SVE VIŠE GLADNIH USTA ................................................. 96

INDIKATORIZNAČENJE TURIZMA U SVJETSKOM GOSPODARSTVU ...................... 99REKORDAN PORAST TURIZMA U 2014. ........................................................ 100POJEFTINJUJE HRANA .......................................................................................... 101

OPADA BROJ GLASAČA NA IZBORIMA ZA EU ....................................... 102NAFTA: NE OČEKUJE SE POSKUPLJENJE U 2014. .................................. 103

Page 4: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

3broj 1 :: ožujak 2014.

Pismo glavnog urednika

Po(r)uke iz 1997.Prigodom otvaranja Zagrebačkog velesajma u jesen 1997. predsjednik Franjo Tuđman održao je jedini govor koji se u cijelosti odnosio na gospodarstvo. Priredio mu ga je tadašnji savjetnik za gospodarstvo, prof. dr. Pero Jurković. Tenor govora svodio se na činjenicu da je Hrvatskoj potreban rast BDP od 2 posto da bi servisirala svoje dugove, 4 posto da bi mogla vraćati dugove, a najmanje 6-8 posto kako bi krenula u ozbiljniji ciklus razvoja i rasta. Pravi znalac javnih financija shvatio je već tada da uspješna ekonomija svake zemlje počiva na zdravim temeljima, a to znači prije svega na racionalnom upravljanju troškovima i stvaranju nove dodatne vrijednosti izražene u povećanim prihodima. Znači, pokrij se pokrivačem koji imaš i koliko ti seže!

Citirat ću što je tom prigodom rekao predsjednik Tuđman: „Imajući sve ovo na umu, u osmišljavanju i provedbi politike gospodarskog razvitka u narednom razdoblju, posebnu pozornost moramo posvetiti osiguranju ispravnih odluka o strategiji općeg razvitka zemlje. U prvom redu: o opsegu i područjima investicija; o poticanju štednje; o rješavanju nepovoljnog demografskog stanja i zaposlenosti; o povećanju učinkovitosti nove uloge države; o stvaranju poduzetničke klime, o otvaranju prema svijetu i unapređenju upravljanja na svim razinama. I za gospodarski je razvitak od prvorazredne važnosti njegovanje moralnih društvenih vrijednosti; posebno borba protiv monopola i svih vrsta zloporaba, osobito korupcije i neizvršavanja obveza prema svojoj državi.

Hrvatska već ima razrađene strategije razvitka za pojedina područja: infrastrukture, demografsku obnovu, za razvitak otoka i područja od posebne državne skrbi, strategiju prostornog razvitka i slično. Sada su se, međutim, stekli uvjeti da Hrvatska poradi na jednoj cjelovitoj i dugoročnoj strategiji razvitka, koja bi omogućila svim državnim, društvenim, gospodarskim, znanstvenim i kulturnim subjektima da u sagledavanju i rješavanju svih pitanja od općeg i posebnog interesa imaju u vidu sve razvojne potencijale, da mogu bolje odrediti pojedinačne i opće hrvatske interese u unutarnjem i međunarodnom životu, u današnjem svijetu s obzirom na sve okolnosti.

Page 5: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Pismo urednika

4 perspektive

Izrada jedne ovakve strategije mora također potaknuti optimalno korištenje svih raspoloživih intelektualnih potencijala u zemlji, proširiti vidokrug odlučivanja, i povećati odgovornost nositelja državne i društvene, navlastito gospodarske, politike na svim razinama za njezinu provedbu“.

Danas, 15-ak godina kasnije, vidimo da gotovo ništa od toga nismo ostvarili. Imali smo, istina, u pojedinim godinama rast BDP-a na razinama koje su nam potrebne za stabilnije gospodarske odnose i kretanja. Međutim, ako uzmemo sve ove godine u obzir, dobivamo prosjek rasta BDP-a koji je neprimjeren temeljnim postavkama oporavka hrvatskoga gospodarstva. U godinama od 2003. do 2008. ostvarili smo prosječni rast od 4,31 posto (najveći u 2003. i 2007.). Međutim, u posljednjih pet godina negativna kumulativna stopa BDP je u opadanju u prosjeku od 2,44 posto (najveći pad je zabilježen u 2009.). U posljednjih jedanaest godina ostvarili smo rast BDP u prosjeku od samo 1,24 posto. Logično je da je takav slijed događaja morao rezultirati stanjem kakvo danas imamo u hrvatskom gospodarstvu.

Page 6: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

5broj 1 :: ožujak 2014.

15 godina eura

Nevolje jednog tinejdžera

Euro je proslavio 15. rođendan. Slaviti bi mogli Nijemci čiji je BDP po stanovniku u tom razdoblju porastao za 21,3 posto dok bi Talijani mogli požaliti za lirom jer im je BDP per capita unatrag 15 godina pao za tri posto. U narednom razdoblju treba uvesti reda u bankarski sustav, vratiti jug Europe na tržište kapitala te izbjeći prijeteću deflaciju.

Piše: mr. sc. Darko Horvatin

Nakon četiri godine borbe s krizom, europski čelnici imaju priliku izgraditi solidnije temelje za svoju uzdrmanu valutnu zonu izdvajanjem kritičnih banaka u 2014. godini. Izglednije je da će proigrati i ovu priliku umjesto da je čvrsto prigrle. Kao i dosad učinit će sve da sačuvaju jedinstvenu valutu netaknutom ali i nedovoljno da profunkcionira kako bi trebala. Ova godina započela je svečano jer je Latvija postala 18. država koja se pridružila valutnoj skupini oformljenoj 1999. s 11 inicijalnih članica. Odluka ove male baltičke države koliko je ekonomska, toliko je i politička jer se želi izmaknuti ruskom utjecaju ukopavanjem dublje u Europu. Nakon svih strahova koje je izazvao „Grexit“ (bojazan da će Grčka napustiti euro), eurokrati će i nadalje pozdravljati ekspanziju kao znak povjerenja u projekt zajedničke europske valute. Vjetar u

U fokusu

Page 7: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

6 perspektive

leđa dala im je koncem prošle godine Irska, kao prva zemlja koja je napustila bailout (europski plan spašavanja) program i uspješno se vratila tržišnom financiranju, što bi trebao biti dodatni dokaz kako je kriza eura završila, barem što se tiče tržišta obveznica. Početkom ove godine Irska se uspješno zadužila na međunarodnom tržitšu kapitala. Ni mjesec dana od službenog izlaska te zemlje iz bailout programa, uspjela je na tržište plasirati obveznice u iznosu od 3,75 milijardi eura. Obveznice su izdane na rok od 10 godina, a interes ulagača bio je četiri puta veći od konačnog izdanja. Nakon toga na tržište je izašao i Portugal, nastojeći povećati šanse za željeni izlazak iz programa spašavanja ove godine.

Problematični jugNasuprot tim sjevernim svjetlima, prognoza za ostale zemlje u bailout programu (Grčka, Portugal i Cipar) ostaje turobna. Grčka će biti sretna izbjegne li sedmu godinu recesije te će tražiti poseban zajam za podmirivanje financijskih potreba za ovu i narednu godinu – treći bailout. Premda je Grčka bankrotirala na rekordnom iznosu državnih obveznica njezin javni dug bit će i nadalje nesnosno visok, 175 posto BDP-a. Kako većinu grčkog duga drže kreditori unutar eurozone, to će nametnuti nezgodno pitanje, posebice za Njemačku, najvećeg kreditora koji će učiniti gotovo sve da izbjegne izravan oprost kredita u strahu da bi i druge zemlje u problemima

mogle tražiti sličan tretman. Portugal je na putu drugog bailouta. Duboka recesija izazvala je lani političku krizu, što je potkopalo povjerenje investitora, i udaljilo Portugal od planiranog izlaska na tržište kapitala ove godine. Najviše će ove godine trpjeti Cipar. Prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda ciparska ekonomija će se kumulativno u 2013. i 2014. smanjiti za više od 12

posto, što znači da bi pad u slučaju „nepovoljnih“ okolnosti mogao doseći 20 posto. Glavna je briga da rekapitalizacija Bank of Cyprus korištenjem neosiguranih depozita neće bit dostatna jer će loši krediti narasti. Te zapreke u malim južnim državama bit će rješive ako eurozona nastavi s održivim i snažnijim oporavkom koji je započeo u proljeće 2013., te ako se taj polet iz Njemačke proširi na velike mediteranske zemlje Italiju i Španjolsku. Jednu brigu predstavlja pitanje hoće li njemački izvozni motor usporiti ako kineska ekonomija počne posrtati. Druga je briga nestašica kredita za mala i srednja poduzeća u Italiji i Španjolskoj. Čak i ako se izbjegnu ovi rizici, BDP eurozone u ovoj će godini porasti oko jedan posto, ostavljajući ukupan output ispod vrhunca dosegnutog 2008. godine. Zajedničke brojke prikrivaju kako su loše

Portugal je na putu drugog

bailouta

Page 8: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

7

Nevolje jednog tinejdžera

broj 1 :: ožujak 2014.

ekonomije nekih zemlja poput Italije i Portugala prošle od uvođenja eura. U tih 15 godina zajedničke europske valute BDP po stanovniku u Njemačkoj je povećan za 21,3 posto, u Finskoj 20,9 posto. Na začelju je Italija čiji se BDP per capita u tom razdoblju smanjio za 3 posto, dok je kod Portugala zabilježen mršavi rast od 0,8 posto.

Uvođenje reda u bankeI pored toga europski lideri imaju priliku izgraditi temelje za snažniji i održivi rast. Europska centralna banka postat će do konca ove godine supervizor za najveće europske banke. Prije toga, provest će temeljitu reviziju njihovih poslovnih knjiga. Ovaj pregled kvalitete aktive jedinstvena je prilika da se jednom za svagda uhvati u koštac sa slabostima bankarskog sustava koji je u interakciji s neodrživom razinom javnog duga učinio krizu eura tako dubokom. Revizija bi mogla vratiti povjerenje ulagača u banke eurozone, sniziti im trošak financiranja te omogućiti slobodnije kreditiranje privrede. Ako pak revizija utvrdi da je stanje gore nego što se prikazuje, to će ubrzati teške i potencijalno skupe odluke: zatvaranje banaka koje više nisu održive i ubrizgavanje svježeg kapitala kako bi se premostio kapitalni jaz. To zahtijeva ponovno podmetanje leđa poreznih obveznika, što je Njemačka blokirala na razini eurozone. Umjesto toga banke će se morati osloniti na javne financije svojih domicilnih država. K svemu tome, najslabiji bankarski sektor nalazi se u zemljama s najslabijim javnim financijama, poput Italije. Postoji bojazan da revizija aktive ne postane druga euro glupost, koja ne razdvaja liniju između uzdrmanih banaka i nestabilnih država. Ako Europa ne zgrabi priliku za uvođenje reda u bankarski sektor, onda će se uklopiti u razočaravajući već poznati obrazac. Euro više neće biti u smrtnoj opasnosti, ali će pritom sve više sličiti uniji bez radosti čije članove na okupu drži jedno strah od bolnijeg razdvajanja.

Prijetnja deflacijeIpak, nasljeđe iz akutne faze krize, ostaje i nadalje tmurno. Trenutna stopa nezaposlenosti unutar eurozone prema Eurostatu iznosi 12,1 posto, što je najviša stopa u 15 godina postojanja eura. Svi se nadaju da će krhki oporavak gospodarstva utjecati na pad rekordne nezaposlenosti. Nasuprot ovoj umjerenoj nadi, velik je strah od zabrinjavajuće niska inflacije koja

Revizija bi mogla vratiti povjerenje ulagača u banke eurozone

Page 9: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

8 perspektive

trenutno iznosi 0,8% na godišnjoj razini (podaci za prosinac prošle godine). Temeljna inflacija, koja ne uključuje promjene cijena energije, hrane, alkohola i cigareta) još je niža 0,7 posto. To je najniža razina od 1999. kada je uveden euro. Inflacija je daleko ispod ciljane stope od 2 posto koju je odredio ECB, a bauk deflacije sve je bliži. Ako cijene nastave padati to bi moglo intenzivirati probleme koji su povezani s pretjeranim dugom (javnim i privatnim) u većini ranjenih ekonomija. Deflacija bi mogla prouzročiti rast realnog duga i ugroziti gospodarski oporavak jer će se odgađati kupnja u očekivanju da će roba biti jeftinija. ECB je prošle jeseni na oštar pad inflacije odgovorio snižavanjem ključne kamatne stope na 0,25% očekujući da će to utjecati

na povećano kreditiranje i rast osobne potrošnje. Ako inflacija nastavi padati mogu se očekivati radikalne mjere poput negativnih kamatnih stopa na depozite koje poslovne banke drže kod ECB-a.

Hrvatska za sada može samo promatrati razvoj situacije jer prvo mora srediti finacije u vlastitoj kući te tako steći uvjete aplicirati za pristup eurozoni. Ulazak u Postupak pretjeranog deficita koji je Europska komisja pokrenula prema Hrvaskoj ne treba shvatiti tragično već, kao nešto što je odavno trebalo napraviti, ali za što nije

bilo dovoljno (domaće) hrabrosti i odlučnosti. Nakon što (prema briselskim uputama) uspijemo uravnotežiti državne financije i dokažemo da ih možemo voditi na odgovoran i racionalan način, bit ćemo spremni za euro. A do tada će euro već preboljeti tinejdžerske boljke i ući u zrelije godine.

Ako inflacija nastavi

padati mogu se očekivati

radikalne mjere

Koristite interaktivno

www.inicijativa.com.hr

Page 10: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

9broj 1 :: ožujak 2014.

Perspektive Evropske unije

Neupitna otpornost staroga kontinenta

Piše: dr. sc. Uroš Dujšin

Unatoč krizi eura, kreditnoj prezaduženosti i nezaposlenosti evropskoga juga, EU je mnogo snažnija zajednica nego što prečesto vide kroz crne naočale međunarodni skeptici.

Otkako je Hrvatska postala članicom Evropske Unije, ne prestaju rasprave između euroentuzijasta i euroskeptika o tome što nam ona zapravo donosi. Euroentuzijaste raduje slobodan pristup tržištu od pola milijarde bogatih potrošača i odgovarajuće povećanje mogućnosti plasmana vlastite robe i usluge. Raduju se i novootvorenim mogućnostima zapošljavanja u svim zemljama Unije, kao i slobodnijem pristupu zajedničkom tržištu kapitala. Raduje ih i mogućnost korištenja fondova solidarnosti za regionalni razvitak, kao i garantirane cijene i subvencije te politika ruralnog razvoja u okviru zajedničke poljoprivredne politike. Euroskeptike opet brine gubitak suvereniteta u monetarnoj i fiskalnoj polici, brojna ograničenja razvoju poljoprivrede, regulacija proizvodnje industrijskog sektora i usluga kao i glomazna i autoritativna birokracija koja nastoji miniciozno regulirati svaki aspekt privrednog i društvenog života. Napokon, brine ih pitanje svih pitanja: kakve su perspektive Unije, koja je odavno izgubila primat u razvoju tehnologije što ga čvrsto drži Amerika, kao i razvojni tempo koji daleko zaostajei u usporedbi sa zemljama u usponu poput Kine i Indije. Zato će upravo u pogledu ovog posljednjeg pitanja euroentuzijaste obradovati analiza koju su u američkom časopisu Foreigh Policy objavili Mark Leonard i Hans Kudnani. Kako oni tvrde, mnogi govore o Evropi kao da je već postala irelevantna. Tako američki znanstvenik Fareed Zakaria tvrdi da će „tokom slijedećeg desetljeća najvažniji trend biti ekonomsko nazadovanje Evrope“. A singapurski stručnjak Kishore Mahbabani ističe da „Evropa nije svjesna kako irelevantnom postaje u odnosu prema ostalom svijetu“. Nije prošao nijedan dan u izbornoj kampanji iz 2012. a da republikanski kandidat Mitt Romney ne naglasi kako predsjednik Barack Obama nastoji od Amerike učiniti „evropsku socijalnu državu“.

Page 11: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

10 perspektive

Sa svojim anemičnim rastom nastavkom eurokrize i složenošću procesa donošenja odluka Evropa je postala predmetom kritika. S druge strane, streloviti rast zemalja poput Kine, naveo je mnoge da pomisle kako je Stari svijet osuđen na to da ode u ropotarnicu povijesti. No oni koji zastupaju takva gledišta dobro bi učinili kada bi se prisjetiti nekih važnih činjenica. Ne samo da je Evropska Unija najveća privreda na svijetu, nego i da ima druge po redu najveće izdake za obranu nakon Sjedinjenih Država, s više od 66.000 vojnika raspoređnih širom svijeta i oko 57.000 diplomata. Evropski BDP je još uvijek oko četri puta veći od kineskog, triput veći od brazilskog i gotovo devet puta veći od indijskog.

Pokretač globalnih inicijativaSigurno je da moć ne ovisi samo o tim parametrima nego i o sposobnosti za njihovo pretvaranje u konkretne rezultate. I tu Evropa stoji dobro: nijedna druga sila osim, dakako, Sjedinjenih Država, nije imala takav utjecaj na ostali svijet u proteklih dvadeset godina. Nakon završetka hladnog rata Evropa se mirnim putem proširila na još petnaest država i pri tome je izmijenila velik dio tog područja smanjujući etičke sukobe, šireći vladavinu zakona i razvijajući privrede od Baltika do Balkana. Usporedimo to s Kinom, čiji uspon izaziva strahovanja i stvara otpor širom Azije. Na globalnom nivou, mnoge norme i

institucije koje drže tržišta otvorenima i reguliraju svjetsku trgovinu, ograničavaju štetne emisije, i prognone kršitelje ljudskih prava, stvorene su u Evropi. Tko je bio pokretač osnivanja Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog kaznenog suda? Upravo je Evropa otvorila put prema budućnosti upravljanim komisijama i državnicima, a ne vojnicima i diktatorima.

Točno je da je Evropa suočena s egzistencijalnom krizom. No, čak i kada je u teškoćama još uvijek doprinosi rješavanju regionalnih i globalnih problema više no drugi. Kada je 2011. izbila arapska revolucija, Evropa, koja je navodno bankotirala, priložila je više novca za pomoć demokraciji u Egiptu i Tunisu nego Sjedinjene Države. Kada je Muamer

al Gadafi trebao u ožujku 2011. izvršiti pokolj u Bengaziju, tada su Francuska i Britanija to spriječile. Francuska se lani aktivirala da džihadisti i krijumčari droge ne osvoje južni Mali. Možda Evropljani nisu učinili dovoljno da zaustave sukob u Siriji, ali su učinili jednako toliko koliko bilo tko drugi. U izvjesnom smislu, točno je da Evropa ide u neizbježno zaostajanje. Tokom četiri stoljeća upravo je Evropa bila dominantna sila u međunarodnim odnosima. U njoj

Francuska se lani aktivirala da džihadisti

i krijumčari droge ne

osvoje južni Mali

Page 12: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

11broj 1 :: ožujak 2014.

Neupitna otpornost staroga kontinenta

je nastala renesansa i prosvjetiteljstvo. Najprije je industrijalizirala, a zatim i kolonizirala velik dio svijeta. Uslijed toga su, sve do dvadesetog stoljeća, sve velike sile bile evropske. Bilo je neizbježno, pa čak i poželjno, da i drugi postepeno smanjuju razlike u bogatstvu i moći. Nakon Drugog svjetskog rata taj se proces dostizanja ubrzao. No, Evropljanima je to od koristi: putem svoje privredne međuzavisnosti sa zemljama u usponu, uključujući i one u Aziji, Evropljani su i dalje povećavali svoj BDP i poboljšavali kvalitetu života. Drugim riječima, poput Sjedinjenih Država nasuprot Rusiji, Evropa zaostaje, relativno ali ne i apsolutno.

Novi model udruživanjaEU je potpuno nov fenomen u svijetu: to je projekt političke, ekonomske i, iznad svega, pravne integracije dvadeset i osam zemalja s dugom poviješću međusobnih sukoba. Ono što je nastalo nije ni međudržavna organizacija niti naddržava, nego nov model u kojem se udružuju resursi i suverenitet kao i tržište kontinentalnih razmjera, sa zajedničkim zakonodavstvom, proračunom i sredstvima za suzbijanje transnacionalnih prijetnji, od organiziranog kriminala do klimatskih promjena. No najvažnije je da je EU revolucionirala način na koji ljudi u njenim članicama razmišljaju o sigurnosti, zamjenjujući stare tradicije ravnoteže moći i nemiješanja u unutrašnje stvari, novim modelom prema kojem je sigurnost zajamčena svima kroz međusobnu suradnju. Taj eksperiment prolazi sada kroz ključnu fazu, i izložen je složenim i ozbiljnim izazovima. Mnogi opisuju eurozonu kao ekonomsku propast. No u cjelini ima nižu zaduženost i konkurentniju privredu nego mnogi drugi dijelovi svijeta. Tako npr. MMF procjenjuje da će udio ukupnog proračunskog deficita eurozone iznosit 2,6 posto – otprilike trećinu onoga Sjedinjenih Država. Udio bruto zaduženosti država u BDP-u je otprilike jednak onome Sjedinjenih Država i Japana.

Nije točno da je Evropa nekonkurentna kao cjelina. Zapravo su, prema indeksu globalne konkurentnosti Svjetskog ekonomskog centra u Davosu tri zemlje eurozone – Finska, Nizozemska i Njemačka – i još dvije članice – Britanija i Švedska – među deset najkonkurentnijih zemalja u svijetu. Na eurozonu otpada 15,6 posto svjetskog izvoza, znatno iznad 8,3 posto Sjedinjenih Država i 4,6 posto za Japan. Za razliku od Sjedinjenih Država, njena trgovinska bilanca je otprilike izravnata.

MMF procjenjuje da će udio ukupnog proračunskog deficita eurozone iznosit 2,6 posto

Page 13: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

12 perspektive

Zdrava privredaTi podaci pokazuju da je, usprkos kontraproduktivnim mjerama nametnutim dužničkim zemljama i usprkos tome što se događa euru, evropska privreda u biti zdrava. Evropska su poduzeća među najuspješnijim svjetskim izvoznicima. Airbus uspješno konkurira Boeingu; Volkswagen je treći proizvođač automobila u svijetu, a predviđa se da će uskoro nadmašiti Toyotu i General Motors; evropska luksuzna roba se traži širom svijeta. Evropa ima visokokvalificiranu radnu snagu, s izvrsnim sveučilištima, visokorazvijenim sistemom stručnog školovanja i izvrsnom infrastrukturom. Evropski ekonomski model nije neodrživ samo zbog toga što je u posljednje vrijeme rast njegovog BDP-a usporen. Stvarna razlika između eurozone i Sjedinjenih Država ili Japana je u tome što ima interne debalanse – ali nije jedna zemlja i nema zajedničku blagajnu. Zbog toga financijska tržišta obično gledaju na najgore podatke – Grčke ili Italije – a ne na agregatne. Nesigurnost u pogledu toga hoće li vjerovnici pomoći svojim dužnicima je veća nakon početka krize. Zemlje vjerovnici imaju mogućnosti da spase dužnike, ali ustrajanjem na štedljivosti drže dužnike u zamci. Nitko ne zna hoće li eurozona biti u mogućnosti da prevlada te izazove ali svi oni koji su predviđali raspad eurozone su, bar zasada, imali krivo.

Mnogi američki kritičari su ukazivali na evropske malene vojne izdatke. No, oni izgledaju maleni samo u usporedbi sa Sjedinjenim Državama, najvećim potrošačem. Zapravo je na Evropljane u 2011. otpadalo oko 20 posto vojnih zadataka, dok je na Kinu otpadalo tek 8 posto, 4 posto na Rusiju i manje od 3 posto na Indiju. Istina je da su zbog krize mnoge evropske zemlje smanjile svoje vojne izdatke. Osim toga, kriza je ubrzala nužno objedinjavanje sredstava, kao što su ona za satelitsku navigaciju. S druge strane, i u Washingtonu su smanjili vojne izdatke za 487 milijardi dolara tokom slijedećih deset godina – pa su navodno ratoborni Amerikanci zadovoljni takvim miroljubivim rješenjem.

Sve materijale objavljene u ovoj ediciji možete čitati u online verziji:

www.inicijativa.com.hr

Page 14: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

13broj 1 :: ožujak 2014.

Lobiranje za Hrvatsku

Nezainteresiranost državnih institucija za nacionalne interese

U Bruxellesu je nešto manje od 5000 lobista licenciranih u Europskom parlamentu, a u cijelom poslu lobiranja u europskoj prijestolnici angažirano je više od 20.000 osoba

Piše: Željko Ivančević*

U hrvatskoj javnosti lobiranje se najčešće definira kao mutni posao političara ili ljudi bliskih politici koji svoje veze i moguće političke utjecaje naplaćuju poslovnom sektoru zainteresiranom za realizaciju poslova sa državom ili radi osiguranja drugih povlaštenih pozicija kako bi osobno ili za određenu grupu odnosno stranku ostvarili veliki i nelegalni materijalni probitak. U takvom kontekstu nije čudno što se lobiranje u hrvatskim uvjetima uporno pokušava pokazati kao bogomdana aktivnost bivših političara, jer je i inače česta praksa u Hrvatskoj da se europska iskustva prilagođavaju našoj realnosti i interesima do neprepoznatljivosti. Na drugoj strani u registru skoro 5000 licenciranih lobista Europskog parlamenta teško je pronaći imena bivših političara, a među vodećim ljudima najuglednijih lobističkih poduzeća u Bruxellesu još je teže naći imena bivših ministara. Rezultat je to prije svega posebnosti europskog političkog i kulturnog okvira u kojem se lobiranje prakticira, a u kojem za razliku od američkog modela, nisu u središtu aktivnosti novac i političke veze već ekspertize i sustavno djelovanje.

Niti zemlje članice Europske unije ne mogu se pohvaliti perfekcijom sustava i neporočnom moralnošću političara pa se i tu mogu naći primjeri „hrvatskog modela lobiranja“. Javna je tajna da su se neki europski političari znatno okoristili svojim pozicijama u fazi priznanja Hrvatske djelujući kao prikriveni hrvatski lobisti.

* lobist je u Bruxellesu i direktor European&Corporate Strategy - Brussels

Page 15: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

14 perspektive

Lobiranje u nekim slučajevima može biti izuzetno važno pa čak i odlučujuće u promociji interesa pojedinih zemalja posebno u važnim ili kriznim situacijama. Lobiranje je tim važnije, ali i zahtjevnije, koliko je usmjereno prema velikim i dobro organiziranim sustavima u kojima se najvažnije faze pripreme analiza i podloga za donošenje odluka pa i formulacije samih odluka donose na relativno niskoj razini stručnjaka. Hrvatska u tom kontekstu ima ozbiljan problem jer većina političara polazi od krive pretpostavke da se poput stanja u našoj zemlji i u drugim sustavima odluke pripremaju i donose skoro isključivo na najvišoj političkoj razini. Zato usprkos velikom broju prijedloga i sugestija tijekom pregovora Hrvatske i Europske unije nije iskorištena mogućnost upotrebe lobiranja za promociju naših interesa.

Bez znanja i iskustavaSve spomenuto ukazuje na zaključak da u svim dosadašnjom fazama prilagodbi i pregovora sa Europskom unijom hrvatske institucije i organizacije nisu stekle potrebna znanja i iskustva u lobiranju u europskom prostoru za nacionalne i gospodarske interese. Krajnje je vrijeme da se i na ovom području počnemo ponašati i djelovati europski.

Lobiranje je aktivnost koju provode stručnjaci ili konzultanti kako bi u stalnoj i intenzivnoj komunikaciji s predstavnicima pojedinih institucija i organizacija podastrli informacije i analize kojima se može utjecati na donošenje odluka u područjima i pitanjima od interesa za pojedinu zemlju, organizaciju ili poduzeće. U načelu postoje dvije vrste lobista. Jedni su profesionalni konzultanti i lobisti koji djeluju u specijaliziranim poduzećima ili organizacijama i mogu lobirati za bilo koji interes temeljem poslovnog i ugovornog odnosa.

Na drugoj strani postoji širok spektar lobista koji se ovim poslom bave u sklopu svoje temeljne djelatnosti kao jednim od instrumenata djelovanja i lobiraju u okvirima zastupanja interesa svojih organizacija ili zemalja. To su najčešće diplomati, političari, predstavnici gospodarskih i interesnih udruženja i sl. Pri tome posebno u gospodarstvu je važno izbjegavati mogući sukob interesa koji bi se mogao pojaviti kod intenzivnog lobiranja za interese jedne uže grupacije ili jednog poduzeća. Drugim riječima to znači da komore i gospodarska udruženje u pravilu ne mogu lobirati za interese pojedinog svojeg člana.

U Bruxellesu je nešto manje od 5000 lobista licenciranih u Europskom parlamentu, međutim, u cijelom poslu lobiranja u toj lobističkoj industriji angažirano je u tom gradu više od 20.000 ljudi. Lobisti su u pravilu vrsni stručnjaci za pojedina područja sa širokim obrazovanjem i velikim iskustvom

Page 16: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

15broj 1 :: ožujak 2014.

Nezainteresiranost državnih institucija za nacionalne interese

u pojedinim područjima, gospodarskim sektorima, diplomaciji ili znanosti.Zato je čest slučaj da se lobisti regrutiraju iz redova vrhunskih stručnjaka i menadžera velikih poduzeća, vodećih ljudi nacionalnih i međunarodnih gospodarskih i interesnih udruženja, diplomacije i znanstvenih institucija. Vodeći lobisti često imaju prethodna iskustva u diplomaciji, državnoj upravi ili međunarodnim organizacijama pa i tijelima Europske unije.

Lobiranje u Europskoj uniji je legalizirano i regulirano dokumentima Europskog parlamenta i Europske komisije te kodeksima ponašanja udruženja lobista. Često se može čuti da je lobiranje najsloženija i zato najskuplja konzultantska aktivnost.

Nedovoljno upoznavanje EU regulative i tržištaVrlo rijetka prisutnost i slaba pozicija Hrvatske i njezinog gospodarstva u Bruxellesu je posljedica nezainteresiranosti državnih institucija za lobiranje za nacionalne interese, ali još više stanja u gospodarstvu. Naime, najviše lobističkih aktivnosti temelji se na interesima poduzeća. Istraživanja koja smo provodili pokazuju da najveći broj hrvatskih lidera još nije prošao niti početnu fazu upoznavanja EU regulative i tržišta što je prvi preduvjet da bi uopće mogli razmišljati o lobiranju i korištenju lobista. Bruxelleska iskustva pokazuju da je potrebno oko dvije godine da se sustavnim djelovanjem unutar poduzeća prekorači ta prva stepenica i stvore temeljni uvjeti za okretanje poduzeća prema komunikaciji i lobiranju prema institucijama i organizacijama EU.

Valja znati da je Europska unija moćna i vrlo složena organizacijska struktura, koja za razliku od prevladavajuće percepcije u Hrvatskoj, osim tri poznate institucije (Vijeće, Parlament i Komisija) ima još šezdesetak itekako važnih tijela koja djeluju na vitalnim područjima poput regulative, standarda, istraživanja i razvoja, globalnog utjecaja i sigurnosti, tržišta... Opća je procjena da se više od 80% zakonskih propisa i standarda koji se primjenjuju u Hrvatskoj donose u Bruxellesu. Da bi se moglo utjecati na te procese mora se znati da su oni skoro potpuno različiti od iskustava kakva postoje u Hrvatskoj, što je jedan od elemenata za nesporazume. Naime, procedure za pripremu nove regulative ili korekciju postojeće počinju u obliku izrada prijedloga pri čemu su angažirane stručne grupe, znanstveni, savjetodavni odbori... U definiranju prijedloga koji ulazi u završnu proceduru sudjeluju posebne grupe i COREPER (tijelo sastavljeno od predstavnika vlada zemalja članica). Tijekom usuglašavanja takvih prijedloga u Vijeću, Parlamentu i Komisiji angažirana su mnoga radna tijela i eksperti. Nakon usvajanja regulative njezinu primjenu i potrebu eventualnih tumačenja i promjena prate regulatorni, upravljački i savjetodavni odbori.

Page 17: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

16 perspektive

Neophodno stalno stručno djelovanje u BruxellesuDa bi se ovi procesi mogli kvalitetno pratiti i u njima aktivno sudjelovati nužno je osigurati radnu prisutnost u Bruxellesu sa odgovarajućim stručnim kapacitetima. Nekoliko naših najvećih poduzeća je nakon što je Hrvatska postala članicom Europske unije trebalo otvoriti u Bruxellesu svoje urede ili makar angažirati posebnog zastupnika ili lobista. Najjače i najvažnije granske udruge trebale su učiniti to isto samostalno ili udruženim snagama. Jedan od preduvjeta za uspješno komuniciranje sa složenim bruxelleskim institucionalnim aparatom je povezivanje u saveze što obično počinje članstvom u odgovarajućoj europskoj gospodarskoj organizaciji. Prvi pokušaji djelovanja na ovaj način rezultirali su uglavnom nesporazumima u suradnji s europskim organizacijama i propustima u pokušaju ostvarenja ciljeva. Jedna od najčeščih grešaka je uspostavljanje formalnog članstva s odgovarajućom europskom organizacijom. Način i sadržaji djelovanja europskih gospodarskih organizacija zahtjevaju kontinuiranu aktivnu poziciju svih članova i dvosmjernu komunikaciju. Hrvatske gospodarske organizacije nakon učlanjenja u europska udruženja uglavnom su usmjerene na obvezu podmirivanja članarine, koja zna doseći i do sto tisuća eura godišnje, te na dolazak na godišnju skupštinu. Može se zaključiti da je ovakav oblik „europskog angažiranja“ beskoristan pa čak i štetan, posebno kad se tome dodaju frustracije koje nakon prvih godinu dana članstva pokazuju europska udruženja izostankom djelovanja hrvatskih članova. Od hrvatskih članova očekuje se kontinuirano prikupljanje informacija i definiranje stavova, ali i sudjelovanje u procesima lobiranja. Za aktivno uključivanje hrvatskih poduzeća i njihovih organizacija potrebno je dnevno, aktivno i stručno djelovanje u Bruxellesu. U svakom slučaju intenzitet, kadrovski kapaciteti i angažirana sredstva trebala bi biti makar jednaka, a vjerojatno i znatno veća od onih koje za iste namjene članstva u hrvatskim gospodarskim udruženjima daju hrvatska poduzeća.

Razloge za zabrinutost objektivnih promatrača za promociju hrvatskih interesa u Bruxellesu osim opisanih okolnosti dodatno potvrđuju poznate epizode u neobičnoj komunikaciji i nepotrebnim sukobima hrvatskih vlasti i institucija Europske unije neposredno nakon što je Hrvatska postala članicom ove moćne organizacije.

Hrvatske gospodarske organizacije nakon učlanjenja u europska udruženja uglavnom se u „aktivnosti“ ograničavaju na plaćanje članarine – koja zna doseći i sto tisuća eura – te na dolazak na godišnju skupštinu. Takav oblik „europskog angažiranja“ beskoristan je i štetan

Page 18: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

17broj 1 :: ožujak 2014.

Nezainteresiranost državnih institucija za nacionalne interese

Opasne zabludeKad je riječ o lobiranju za naše izvozne projekte sve češće se uočava aktivna uloga predsjednika države i vlade u davanju podrške takvim aktivnostima. To je svakako odgovorno ponašanje u zastupanju nacionalnih interesa jer se krajnji efekti njihovog djelovanja za građane Hrvatske najbolje osjete kroz gospodarske rezultate i rast životnog standarda.

Međutim, dosadašnja iskustva s pokušajima da neki hrvatski proizvod izbori svoje mjesto u jakoj konkurenciji na europskom tržištu pokazuje cijeli niz neobičnih okolnosti, nesporazuma, a vjerojatno i nedovoljnog znanja.

Ako počnemo od procjene učinka lobiranja predsjednika države, vlade, gradonačelnika i drugih uglednika onda su sigurno očekivanja od te vrste pomoći prevelika jer je to samo vrh ledenog brijega, a višestruko veći i zahtjevniji dio borbe za tržišne pozicije je zadaća poduzeća koje pokazuje takve ambicije. Istraživanja u posljednjih nekoliko godina pokazuju silno zaostajanje hrvatskih poduzeća, a posebno lidera, čast rijetkim izuzetcima, za onim što na području komunikacije s Europom, poznavanju tržišta i ulaganja u lobiranje čini europska konkurencija. Konkurenti iz Europe poznaju mogućnosti i stanje hrvatskih poduzeća u detalje, dok naša još nisu uočila potrebu za tim vrstama informacija.

Druga zabluda je da se u borbi za osvajanje poslova i tržišta treba fokusirati na lobiranje nakon objave javnih natječaja ili tendera. U svakoj ozbiljnijoj borbi za dobivanje posla najveći dio aktivnosti koje mogu obećavati pozitivne efekte u završnici događa se do objave javnog natječaja. To je i laicima bilo vidljivo na primjeru pokušaja promocije hrvatskog tramvaja u Helsinkiju. Ne treba sumnjati da su konzultantske i lobističke ekipe koje rade za velike europske kompanije pripremile precizne i dobro razrađene planove aktivnosti, koji su najvećim dijelom pravodobno realizirani, jer u ovakvim slučajevima ništa se ne smije prepustiti sreći i improvizaciji kao što je to čest slučaj u praksi naših poduzeća.

Mnoga druga iskustva pokazuju kako u Hrvatskoj osim dobrih želja i deklarativnog zalaganja u političkoj sferi ne postoji dobro organiziran, jasno usmjeravan i koordiniran, a još manje efikasan sustav promicanja naših gospodarskih interesa na europskim i svjetskim tržištima. Zato hrvatskom gospodarstvu predstoje bolna iskustva učenja na vlastitim greškama, a razočaranja izostalim pozitivnim efektima članstva u Europskoj uniji već su evidentna.

Istraživanja u posljednjih nekoliko godina pokazuju silno zaostajanje hrvatskih poduzeća

Page 19: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

18 perspektive

Gospodarske stranputice

Izostanak investicija gura u stagnaciju

Hipertrofirana birokracija upravnog aparata i golemi javni sektor – u čijim se poduzećima politički imenovane upravljačke garniture često smjenjuju – ne mogu poslužiti kao instrument stvarnih promjena, čak ni onda kada im se na raspolaganje stave potrebna sredstva.

Piše: prof. dr. Āuro Njavro

Hrvatska je u izgradnji svoje mlade demokracije zapustila udariti temelje snažnom i učinkovitom tržištu. Državne institucije u mnogočemu upravljaju ekonomijom po logici i s instrumentarijem prethodnog društvenog sustava i zapadaju u slične probleme. Dok to ne riješimo, velika je vjerojatnost da ćemo svako malo morati vikati na uzbunu.

Ratna stradanja u obrani domovine i zatim bolni proces tranzicije ostavili su duboke emocionalne i materijalne ožiljke. Ipak, zemlja se na kraju svog prvog desetljeća mogla podičiti niskom razinom vanjskog duga, čvrstom vezanošću svoje valute kune uz euro i zadovoljavajućom razinom valutnih rezervi. Da bi u toj relativno stabilnoj situaciji poboljšala konkurentnost Hrvatskoj su, međutim, bile prijeko potrebne direktne strane investicije koje bi unijele nove tehnologije i otvorile kanale svjetskom tržištu.

Takve se investicije nisu ostvarile – usmjerile su se na kupnju ili izgradnju domaćih financijskih, prostornih ili distributivnih kvazimonopola, kao na pr. bankovnog sustava, dominantnih tvrtki na području IT-a i nafte, hotela, supermarketa i sl. Strane greenfield investicije, posebice one u prerađivačku industriju, uglavnom su izostale. Zašto?

Page 20: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

19broj 1 :: ožujak 2014.

Izostanak investicija gura u stagnaciju

Zašto izostaju greenfield ulaganjaEuropska je Unija dugo vremena držala Hrvatsku na tihoj vatri, u početku kao znak nezadovoljstva akcijama kojima smo uspostavljali punu suverenost nad svojim teritorijem.

Hrvatsku se zatim smatralo važnim dijelom nastojanja da se regija pacificira pa se procijenilo da je kao takvu treba držati na „zategnutoj uzici“, što se očitovalo i u iznimno dugom i mukotrpnom procesu pretpristupnih pregovora i u uvjetovanjima Europske unije. Već pri samoj potvrdi kandidatskog statusa Hrvatskoj se mogućnost pristupa vezala ne samo uz uobičajene zahtjeve opće prilagodbe strukturama i stečevinama Unije, već i uz uspješnu provedbu regionalne suradnje onako kako ju je zamišljala Unija. Stvoreno je čak i regionalno područje slobodne trgovine, Cefta 2, kao tržišna podloga razvitka regije a jedinu zemlju kandidata, Hrvatsku, se uputilo da se na zapadna tržišta „integrira“ preko (propalih) istočnih. Bila je primorana izvoziti uglavnom po istim pravilima koja su vrijedila i za ostale države regije pa joj tako do primitka u EU na pr. nije bio odobren zaseban pristup paneuropskom sustavu kumulacije podrijetla roba koji je ključni dio EU-tržišta.

Takvo političko usmjerenje podržavalo se opsežnim medijskim operacijama u svim državama na prostoru bivše Jugoslavije, a znatan dio tih operacija – u visini od par stotina milijuna dolara – odigrao se na hrvatskom tlu. Pri tome se u javnom govoru promovirala agenda koja je rješenje vidjela u smjeni tada aktualnih vladajućih struktura, a ne u odbacivanju sustava vrijednosti naslijeđenog iz komunizma odnosno afirmiranju novih demokratskih vrijednosti i tržišnih mehanizama.

Sve je to bilo razvidno svakom pažljivom strateškom investitoru, koji nije mogao znati hoće li i kada njegovi proizvodi iz Hrvatske dobiti puni pristup EU-tržištu, niti je mogao biti siguran kako procijeniti alternative u specifičnim pitanjima. Bilo je trenutaka – a tu mislim npr. na zaštićenu ekonomsku zonu na Jadranu – kada Hrvatska nije mogla računati čak ni na primjenu inače općeprihvaćenih normi međunarodnog prava.

Poseban su problem kruti hijerarhijski odnosi koji izoliraju institucije jednu od druge. U takvim okolnostima gotovo je iluzorno očekivati suvisao razvojni javni proračun, bez čega ćemo se i dalje koprcati u sve većem raskoraku između prihoda i rashoda.

Page 21: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

20 perspektive

Kriza ponudila prilikuPostojao je, dakle, niz vanjskih razloga koji su u prošlosti mogli dekuražirati ozbiljne strane greenfield investitore. Pomalo je ironično da Hrvatska tek u razdoblju ozbiljne međunarodne gospodarske krize ima priliku o svojoj situaciji otvoreno i kritički progovori tj. zatražiti pomoć kako bi konačno sredila svoj dom. U tom je trenutku tim važnije uočiti vlastite slabosti hrvatskog gospodarstva a njih je mnogo.

Znatan dio današnjeg velikog deficita javnih financija i inozemne zaduženosti odražava te strukturalne slabosti. U situaciji u kojoj su izostajale injekcije strane tehnologije sukcesivne su vlade uzimale strane zajmove po naizgled povoljnim uvjetima. Dio tih sredstava investirao se u projekte s dugim razdobljem sazrijevanja, prije svega u sustav autocesta koji su za Hrvatsku bile važne s obzirom na konfiguraciju državnog teritorija ali i na zahtjeve turizma i razvitak međunarodnih prometnih pravaca. Kako su se kreditni uvjeti u međuvremenu pogoršavali servisiranje duga je uzrokovalo sve već proračunski deficit javnog sektora.

Page 22: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

21broj 1 :: ožujak 2014.

Izostanak investicija gura u stagnaciju

Vezanje (peg) domaće valute kune uz DEM pa zatim euro i otvorenost uvozu pomogli su da se ostvari stabilnost cijena ali pod tržišnim uvjetima koji nisu navodili na investicije. Dok su se cijene proizvoda izloženih međunarodnoj konkurenciji kretale umjereno, cijene domaćih proizvoda i usluga – uključujući plaće i cijene raznih javnih usluga – rasle su, ponekad osjetno. To je, uz dostupnost jeftinih kredita, otvorilo prostor rastu birokracije u javnom sektoru, subvencijama nekim preostalim dijelovima industrije kao što je brodogradnja, te povećanju određenih socijalnih potpora.

Kad se u procesu tranzicije urušio velik broj industrijskih poduzeća sa često zastarjelom tehnologijom, potražnja njihovih proizvoda se preusmjerila na uvoz a u lošem modelu privatizacije špekulativni tranzicijski kapital se uglavnom bacio na ovladavanje nekretninama propalih poduzeća. Slabo se ulagalo u proizvodnu opremu pa je doprinos tehnološkog napretka gospodarskom rastu ostao nizak i uglavnom nevezan na izvoz. Tako je u uvjetima načelno novog gospodarskog poretka stari javni sektor nastavio dominirati gospodarskom slikom zemlje.

Život na proračunDobar dio stanovništva je nastavio živjeti na proračunu, a mnogi su, zarobljeni u predodžbama retorike prethodnog društvenog sustava, pasivno i nerealno očekivali da javni sektor čak oživi ekonomiju. Nespremnost politike da energično preobrazi, efektivira i profesionalizira javnu upravu imala je naime još gore i dugotrajnije posljedice od loše privatizacije. Dopustilo se da javna uprava bude izložena političkoj svojevolji i mijenama pri vlasti, korupciji i poltronstvu, što je pogodovalo administrativnoj i pravnoj nesigurnosti, nedosljednosti i zapostavljanju profesionalnosti, što se sve inače često veže uz pojam Balkana. To je slalo vrlo lošu poruku potencijalnim stranim ulagačima i pridonijelo da većina onih koji nisu tražili monopolne pozicije u velikom luku zaobiđu Hrvatsku. Time je zemlja bila prikraćena ne samo za primjenu novih tehnologija nego i za neposredne primjere dobre industrijske prakse, organizacijske učinkovitosti i toliko potrebnih tržišnih kanala.

Dubinski nereformiran javni sektor u mnogo čemu je nastavio uredovati na sličan način kao prije, a u ponekom je strateškom smjeru čak nastavio primjenjivati neke ranije doktrinarne zablude komunističkog režima. Tako na pr država nije učinila gotovo ništa da na selu ispravi ranije nepravde kojima se obiteljskim gospodarstvima ograničavala veličina posjeda njihovog primarnog proizvodnog faktora, zemlje, i tako otežavalo postizanje konkurentnosti. Rezultat je da selo propada i da je Hrvatska – inače prirodno prehrambeno

Page 23: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

22 perspektive

samodostatna zemlja – sve ovisnija o uvozu hrane a sve manje u stanju da ga dugoročno financira.

Neprepoznata nova uloga državeU opisanom administrativnom i gospodarskom okružju nije dovoljno ojačala svijest o novoj ulozi države, o potrebi da ona sustavno utire put privatnim inicijativama, da koordinira i pojednostavnjuje birokratske sustave u službi građana te da na razne načine, na primjer preko privatno-javnih partnerstava, postupno vraća u privatnu ili zadružnu sferu niz privrednih i društvenih funkcija, koje su za vrijeme komunizma podržavljene.

Vrlo složen, zahtjevan i vremenski oduljen proces hrvatskog pristupanja Uniji nije u tom smislu mnogo pomogao nego je u određenom smislu čak i poslužio birokraciji da slavodobitno maše desetcima tisuća stranica pravne stečevine kao dokazom: „Vidite kako oni rade, nismo mi najgori!“ Proces usuglašavanja formalnih pravnih propisa – koliko god bio pozitivan, poželjan i nezaobilazan – zasjenio je potrebu ključnih reformskih poteza kojima se u Hrvatskoj mora ostvariti podloga održivog rasta.

Današnja hipertrofirana birokracija upravnog aparata i veliki javni sektor u čijim se poduzećima politički imenovane garniture često smjenjuju ne mogu poslužiti kao instrument stvarnih promjena čak ni onda kad im se na raspolaganje stave potrebna sredstva. Poseban su problem kruti hijerarhijski odnosi koji izoliraju javne institucije jednu od druge. To često dovodi do suboptimalnih, nerijetko i kontradiktornih rješenja, a unutar njih samih ne pogoduje otvorenosti i učinkovitosti. Uz časne iznimke, dominantna kultura birokratskih struktura je ona stara: One zapovijedaju i prijete, propisuju čas jedno čas drugo, dijele ili ubiru novac kao da se radi o njihovu privatnom lenu, ne skanjuju se uvesti elektroničku kontrolu praktički svake novčane transakcije u zemlji ili rabiti svoje inspekcijske i druge službe za utjerivanje straha, političke igre itd.

Hipertrofija kontroleZakoni se često donose po hitnom postupku i nakon kampanjskih javnih rasprava obavljenih „po službenoj dužnosti“, a birokracija zatim upravlja njihovom primjenom koristeći mehanizme fizičkih kontrola tipične za samožive zatvorene sustave. Taj model zapovjedanja i kontrole, stran tržišnim

„Vidite kako oni rade, nismo mi najgori!“

Page 24: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

23broj 1 :: ožujak 2014.

Izostanak investicija gura u stagnaciju

ekonomijama, zahtijeva velike kontrolne aparate, kontrole kontrola, agencije... ukratko novu birokraciju.

U zreloj tržišnoj ekonomiji sve se to mora postaviti stubokom drukčije. Vlast mora još u fazi priprema određene strategije, zakona ili propisa ostvariti usku radnu međuresorsku suradnju a zatim demokratski legitimirati određeni cilj širokim informiranjem i raspravama. Pri tome je najnormalnije da se prihvate korisne kritike oporbe i tako pokuša stvoriti određen demokratski konsenzus. U provedbi zakona ili propisa učinkovita vlast u najvećoj mogućoj mjeri rabi postojeće anonimne tržišne instrumente, na pr. ugrađujući fiskalne nagrade ili penale u cijene i porezne olakšice, ostavljajući lokalnoj samoupravi određen prostor izbora primjene i informirajući građane na način koji legitimira određene zahvate i instrumente.

Fini vez upravljanja složenim sustavima Hrvatska ne može ostvariti preko noći, ali je u protekla dva desetljeća mogla biti daleko ambicioznija u afirmaciji potrebnih mentalnih okvira. Aktualna kriza pruža priliku za odlučan iskorak u tom smjeru.

Austrijski turistički receptU međuvremenu treba učiniti sve da se oživljavanje gospodarstva postavi na čim realnije temelje, a to znači početi od naših geopolitičkih zadatosti i korištenja resursa koji su nam na dohvat ruke. Način na koji to budemo radili bit će najbolji signal velikim investitorima o ozbiljnosti promjena.

Usporedbe s na pr. Austrijom pokazuju da s malo promišljenosti možemo u kratkom roku podvostručiti pa i potrostručiti djelatnost u našoj najpropulzivnijoj gospodarskoj grani turizmu, a da pri tome ne ugrozimo okoliš i ekološku ravnotežu osjetljive jadranske regije. Da bi se stvorila odskočna daska za rješavanje nagomilanih problema treba sjesti za međuresorski, državno-županijski stol i odlučno rezati nedoumice i zapreke napretku.

Samo se za jednim stolom može sinkronizirati upravljanje tako različitim a međusobno ovisnim zadaćama kao što su prostorni planovi, rješavanje zemljišnoknjižnih problema, stavljanje u funkciju bivših vojnih hotela, brza privatizacija hotelskih kombinata prodajom njihovih sastavnih dijelova, izgradnja i održavanje prometne, energetske i vodoprivredne infrastrukture itd.

U provedbi zakona ili propisa učinkovita vlast u najvećoj mogućoj mjeri rabi postojeće anonimne tržišne instrumente

Page 25: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

24 perspektive

Apsurdan uvoz hraneSličnu perspektivu rasta nudi i strateški ključan sektor poljoprivrede, ako se politika koja ga je dovela u slijepu ulicu redefinira i preusmjeri na rast na temelju interesa i zalaganja obiteljskih gospodarstava, dakle uloge kakvu selo ima u zapadnoj Europi i kako je nekoć funkcioniralo i kod nas. Jedino

na toj osnovici Hrvatska može obnoviti svoju tradicionalnu prehrambenu samodostatnost, a onda pokušati stvoriti određene niše za svoje proizvode i na međunarodnim tržištima. Godišnji neto izdaci i do jedne i pol milijarde dolara da se zemlja prehrani svakako spadaju među najnepotrebnija i najnelogičnija opterećenja naše trgovinske bilance s inozemstvom, dok velike površine obradive zemlje kakve već ponestaju Europi zarastaju u korov.

Malo poduzetništvo i obrtništvo je žilav dio gospodarstva sa značajnim potencijalom zapošljavanja. To je i živa škola u kojoj se bruse osnovne odlike poslovnosti, fleksibilnosti i tehničkog napretka. Taj tip poduzetništva je u znatnoj mjeri i izvorište i laboratorij novih ideja i rasta. U mnogo

čemu to poduzetništvo mijenja profil pa su tako na pr. mnoga velika imena informatičke tehnologije i sadašnji milijarderi prošli obrtničku fazu i u njoj razvili osnovicu kasnijeg uspona. I država i lokalna samouprava imaju mnogo razloga da na razne načine podrže taj sektor.

Loš pregovarač s inozemstvomNaša opća gospodarska politika spram inozemstva mora pokušati izvući maksimalnu dobit iz relativno povoljnog, ali i osjetljivog geopolitičkog položaja, uzimajući u obzir složene međuovisnosti prometa, regionalnog i subregionalnog razvitka te energetskih tržišta. Hrvatska je u tom pogledu bila izrazito loš pregovarač, djelomice zbog vlastitih strateških lutanja, a djelomice zato što se upravljanje tim vrlo specifičnim pregovorima sa stranim interesentima često nije povjeravalo najstručnijim ljudima već su se pregovori koristili kao palica u unutarnjepolitičkim obračunima i ubiranju političkih bodova kratkog daha. Ako igdje, u ovom je pogledu potrebno čim prije učiniti vrlo odlučan zaokret.

Europski prijatelji, EU i njen gospodarski motor Njemačka, mogli bi nam znatno pomoći, naročito u tri pravca.

Malo poduzetništvo

i obrtništvo je žilav dio

gospodarstva sa značajnim potencijalom

zapošljavanja

Page 26: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

25broj 1 :: ožujak 2014.

Izostanak investicija gura u stagnaciju

Ako se Hrvatska čvrsto obveže i odlučno krene u provedbu paketa mjera kojima može sanirati državne financije i dati tržišnom gospodarstvu jedan novi i dublji sadržaj, bilo bi od velike važnosti da se uvjeti servisiranja dužničkih obveza zemlje reprogramiraju na prihvatljiviju razinu i tako olakšaju i ubrzaju promjene.

Hrvatska je vitalno zainteresirana za smirivanje i trajno sređivanje stanja u susjednoj Bosni i Hercegovini. U tom bi pogledu vrlo važnu ulogu mogle odigrati razne gospodarske poveznice i poslovne inicijative. Bilo bi poželjno da se hrvatskim tvrtkama koje to tržište dobro poznaju olakša takvo povezivanje korištenjem što zanimljivije tehnologije i što prihvatljivijih kreditnih uvjeta.

Jadransko-jonska magistrala trebala bi biti od velike važnosti za cijelu Europu, iako nažalost nije ucrtana među prioritetne prometne pravce Unije. Za nas je taj projekt od posebne važnosti pa bi bilo iznimno važno da Njemačka svojim utjecajem podrži njegovu čim skoriju provedbu.

Nužno promjena sustavaMoramo biti svjesni i velikih teškoća koje prijete da odvrate pozornost od potrebe da se afirmira razvojna dinamika. Rekordan broj ljudi – a među njima, što je naročito tragično, i mnogo mladih – nema posla i društvo mora s njima biti krajnje solidarno. Ne smije se potcijeniti ni snaga inercije naslijeđenih vrijednosnih sudova i ponašanja. Ipak, nema nam druge nego odlučno mijenjati osnovnu logiku sustava koji nas je doveo u ovu situaciju. Pojedinac mora pri tome osjetiti da su on i njegovi problemi u središtu pozornosti sustava i da je zadaća toga sustava da mu pomogne i čim fleksibilnije podrži u pokušajima da se i sâm uključi u rješavanje svoga problema.

Page 27: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

26 perspektive

Četvrta industrijska revolucija

Strojevi preuzimaju komandu

Njemačka je pokazala spremnost da provede nužne, možda i okrutne reforme kako bi sačuvala radna mjesta. Sada je na državnom vodstvu da pametnom socijalnom politikom osigura određenu društvenu ravnotežu kako se ne bi širio val nezadovoljstva i siromaštva. Mora ponovno dokazati da je ne samo kolijevka nego i aktualni nosilac i promotor socijalno-tržišne privrede.Najave nove industrijske revolucije prisutne su godinama, ali su najizraženije obrise dobile na prošlogodišnjem Industrijskom sajmu u Hannoveru. Bio je to splet raznih okolnosti gdje se pokušalo prikazati što su industrija i gospodarstvo u cjelini naučili u posljednjih 20 godina korištenjem mobilnih i smart telefona. Nove široke mogućnosti međusobnog komuniciranja sada se u povećanoj mjeri prenose i u tvorničke pogone. Tako se stvara tzv. integrated Industry ili umrežena industrija, što se postupno pretvara u četvrtu industrijsku revoluciju. Suština tog novog „poretka“ je povezanost: strojevi komuniciraju s poluproizvodima, pojedini dijelovi stroja međusobno. Dolazimo do pametne tvornice. Prof. dr. Fritz Klocke, direktor čuvenog Fraunhofer instituta, kaže „kako je došlo vrijeme da prednosti Interneta koristimo i u tvornicama.“

Piše: Ante Gavranović

Page 28: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

27broj 1 :: ožujak 2014.

Strojevi preuzimaju komandu

Kod većine industrijskih poduzeća u Njemačkoj tema pametne tvornice već je važan sastavni dio poslovne strategije. To proizlazi iz studije PricewaterhouseCoopersa u kojoj se tvrdi kako gotovo polovica ispitanika planira takvu pametnu tvornicu, a svaka peta tvrtka već upravlja svojim proizvodnim pogonima i poslovnim jedinicama preko umreženih IT-sustava. Taj veliki tehnološki trend nije prvenstveno usmjeren na povećanje prometa već, prije svega, na povećanu fleksibilnost, bolju kvalitetu i unapređenje proizvodnje, a time i na povećanje produktivnosti. Očito su to elementi koji najviše pridonose kvalitetnoj konkurentnosti na svjetskim tržištima, što je za Njemačku – jednog od najvećih svjetskih izvoznika opreme i gotovih postrojenja – izuzetno važno. Bitan element nove proizvodnje je i drastično smanjivanje razdoblja između razvoja nekog novog proizvoda i njegova puštanja u proizvodnju.

Presudna važnost uštedaDrugi važan element u promišljanju uvođenja umreženih tvornica odnosi se na uštede u energiji. Pokazalo se da se primjenom koncepcije industrija 4.0 mogu ostvariti velike uštede u potrošnji energije, što je od presudne važnosti za konkurentnost, pa je logično da Njemačka tome posvećuje veliku pozornost.

Neki stručnjaci su skloni tvrditi kako Njemačka upravo na uvođenju industrije 4.0 kaska za drugim državama. Druga skupina stručnjaka opovrgava takva razmišljanja, navođenjem da je Njemačka svjetski tržišni lider na području proizvodnih tehnologija, ali prednjači i kao zemlja koja primjenjuje te nove tehnologije. U tom smislu je zanimljiva izjava Siegfrieda Russwurma, šefa industrijskog odjela u koncernu Siemens: „u Njemačkoj postoji cijeli niz pilot-tvrtki i projekata koji za interesente iz cijeloga svijeta postaju gotovo nalik ’hodočasničkim mjestima’, koja se sve češće obilaze“. U potvrdu toga vrijedi navesti da je nedavno Kineska inženjerska akademija komora upravo od ovoga stručnjaka zatražila da održi predavanje o industriji 4.0. Naime, na njemačke znanstvene institute i njemačku industriju tamo se gleda kao na predvodnike u svjetskom industrijskom razvoju.

Neki stručnjaci su skloni tvrditi kako Njemačka upravo na uvođenju industrije 4.0 kaska za drugim državama

Page 29: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

28 perspektive

Nagli porast raspoloženjaNjemačke tvrtke uložile su u 2013. rekordan iznos u istraživanje i razvoj, više od 54 milijarde eura. Očito su izvukle pouku iz financijske i ekonomske krize koja je pokazala da u globalnom međunarodnom natjecanju mogu biti uspješni samo oni koji nude tehnologiju budućnosti. No, uspjeh njemačkih proizvoda na svjetskom tržištu rezultat je i činjenice što oni ne ovise samo o vlastitim odjelima za istraživanje već su umreženi s brojnim institutima i sveučilištima, dakle akademskom zajednicom, koja se sve više neposredno uključuje i surađuje na razvoju novih tehnologija. Velik dio sredstava za istraživanje usmjerava se i u obrazovni sustav upravo iz privrede. S obzirom

na strukturu njemačke industrije ne iznenađuje što se najviše ulaže u automobilsku industriju, gdje prednjači koncern VW. Istraživanja su tu usmjerena na vozila koja sve manje zagađuju okoliš i troše sve manje ili čak uopće ne troše fosilna goriva. No, mnogo su zanimljivija istraživanja vezana uz nove legure i materijale koji se nalaze u automobilu odnosno niz pametnih elektroničkih pomagala koja se ugrađuju u vozilo. Na drugom mjestu je sektor elektronike i elektrotehnike, a slijede strojogradnja, kemijska i farmaceutska industrija. Tri četvrtine uloženih sredstava dolazi iz srednjih i velikih tvrtki.

Prije samo godinu dana njemačka je privreda s puno straha i određenog pesimizma očekivala budućnost. U međuvremenu se poslovno raspoloženje znatno popravilo. Sudeći prema anketi Instituta njemačkoga gospodarstva IW iz Koelna, svi ključni industrijski sektori očekuju proširenje

proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu, uključujući središnje poput automobilske industrije, željezara, elektroindustrije ili kemijskog sektora. Loše raspoloženje vlada u samo nekoliko područja. To se, prije svega, odnosi na rudarstvo (koje već godinama stoji na rubu ponora), zatim na financijski sektor (koji pati od posljedica krize regulacije i rezanja radnih mjesta), a pesimistični su i proizvođači papira, odnosno energetski sektor.

Sjene i oblaci nad gospodarstvomPoslodavce ipak brinu mjere nove koalicijske Vlade koje će povećati troškove rada i radnika, počevši od najavljenoga uvođenja minimalne nadnice sve do novih poreznih doprinosa. Na samom vrhu liste briga industrijskog sektora su i troškovi za energiju. Rastuće cijene energije i teško izmjerljivi rezultati državne

Prije samo godinu dana njemačka je

privreda s puno straha i određenog

pesimizma očekivala

budućnost

Page 30: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

29broj 1 :: ožujak 2014.

Strojevi preuzimaju komandu

energetske politike loše djeluju na njemačko gospodarstvo, pokazala je studija Njemačke gospodarske komore (DIHK). Studija je napravljena na bazi ankete 28.000 tvrtki koje djeluju u Njemačkoj, a gotovo svaka druga pokazuje zabrinutost koliko će plaćati za energiju u budućnosti, što ocjenjuju ključnim poslovnim rizikom. Naime, Vladino okretanje prema obnovljivim izvorima energije dovelo je do porasta cijena energije za kućanstva i glavninu tvrtki. Čak 79 posto tvrtki kaže da vladina nejasna energetska politika ugrožava njihovo poslovanje. DIHK naglašava da njemačke tvrtke ipak povećavaju investicije i izvoz.

Njemački privredni uspon na europski tron započeo je u širem kontekstu europskog sustava u kojem zemlje periferije i centra, kao što im to i samo ime kaže, zauzimaju strukturno nejednake pozicije pa stoga od sustava mogu očekivati i nejednake rezultate. Za taj su uspon presudnu ulogu igrale promjene uvedene već spomenutom Agendom 2010 (radi se o najvećoj intervenciji u radno zakonodavstvo i socijalne programe od Drugog svjetskog rata). Upravo su te promjene, u kontekstu sustava EU, omogućile njemačkim privrednicima da ojačaju svoju konkurentnost i povećaju izvoz.

Skupo plaćena konkurentnostGrupa ekonomista sa Sveučilišta u Londonu u opsežnoj i vrlo temeljitoj studiji krize u eurozoni, predvođena Costasom Lapavitsasom, tvrdi kako „rast njemačke konkurentnosti nema doslovce nikakve veze s mudrim ulaganjima, tehnologijom, ili učinkovitošću“. Navedena studija dokazuje kako je prednost njemačkih izvoznika u posljednjem desetljeću ovisila o dva faktora: o strukturnoj logici eurozone, u kojoj je visok tečaj eura pod kojim su u nju ušle periferne zemlje (ili prema kojem su sustavno ravnale svoju monetarnu politiku kao u Hrvatskoj) bio, uz ostale razloge nepovoljan za proizvodnju u tim zemljama. I drugo – i apsolutno ključno – o većem uspjehu njemačkih poduzetnika da efikasno pritisnu svoje radnike i troškove rada u Njemačkoj održavaju nerealno niskima, slabeći time domaću potrošnju, no jačajući konkurentnost, odnosno izvoz (dvije trećine njemačkog izvoza otpada na zemlje eurozone). Ta je kombinacija onda tekla paralelno s aktivnošću njemačkih banaka preko kojih su reciklirani njemački suficiti – banke su bile u poziciji da nude jeftine kredite perifernim zemljama u kojima je na toj bazi potrošnja, a s njom i dug, rasla onako kako je u Njemačkoj stagnirala ili padala. Jedini je dakle izvor njemačkog ekonomskog rasta tekući višak prihoda koji je uvjetovan strukturom eurozone i uspješnim napadom poduzetničke klase na domaće radnike.

Page 31: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

30 perspektive

Porast broja siromašnihU spomenutoj studiji ide se i dalje. Iako je istina da je nezaposlenost u Njemačkoj trenutno niska (5.2%, Eurostat), i da se nakon prvotnog skoka počela smanjivati nekoliko godina nakon reformi Agende 2010, prema podacima njemačkog Saveznog ureda za statistiku paralelno s padom nezaposlenosti uredno raste broj građana koji žive ispod granice siromaštva. U 2012. taj je broj iznosio nešto više od dvanaest milijuna ljudi (15.2%, skok s 14% iz 2006.), a posebno je ugroženo stanovništvo u većim gradovima. Ova naizgled paradoksalna činjenica postaje jasnija ako uzmemo u obzir strukturu zaposlenosti u Njemačkoj. Naime, broj radnika u takozvanom „atipičnom radnom odnosu“ – odnosno u tipovima radnog odnosa koji se skrivaju iza „fleksibilizacije“ u Njemačkoj je početkom devedesetih iznosio oko 20%, dok sada prelazi 40 posto. „Atipični radni odnos“ pritom obuhvaća dobro poznate ugovore na određeno, poslove preko agencija, na pola radnog vremena, i slično.

Ceh plaćaju najslabiji

Tenor ove studije, koja ima i šire domete unutar EU svodi se na stajalište: nedavni njemački gospodarski uzlet prebijen je preko leđa radnika. Zbog toga ga se i ne treba smatrati „njemačkim“ gospodarskim uzletom, budući da su od njega najširi slojevi njemačkog stanovništva imali slabe koristi – plaće su im stagnirale, poslovi postajali nesigurniji, mirovine upitne, a siromaštvo sve izglednije – već gospodarskim uzletom njemačkih kapitalista. A na razini Europske Unije, taj je uzlet prebijen preko leđa perifernih zemalja.

Ekonomski analitičari će još godinama lamentirati o novom njemačkom čudu. Prisjetimo se samo da je Njemačka još početkom 21. stoljeća proglašavana „bolesnikom Europe“. Sigurno je da se ovaj novi uspon na tron mnogima ne sviđa. Međutim, on je realan odgovor na kretanja u svijetu, financijsku i ekonomsku krizu te sve veći utjecaj multinacionalnih kompanija. Njemačka je pokazala spremnost da provede nužne, možda i okrutne reforme na području tržišta rada i, kroz to, očuva radna mjesta. Sad je na vodstvu da osigura pametnom socijalnom politikom određenu ravnotežu u društvu kako se ne bi širio val nezadovoljstva i siromaštva. Njemačka mora ponovno dokazati da je kolijevka socijalno-tržišnoga gospodarstva.

Page 32: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

31broj 1 :: ožujak 2014.

Strojevi preuzimaju komandu

Energetski zaokretOd donošenja energetskog koncepta prije dvije godine, energetski obrat glavna je tema njemačke energetske politike. Radi se o temeljnoj rekonstrukciji cjelokupnog energetskog sustava koja obuhvaća sve sektore, čije je nastojanje uspješna provedba tri ključna cilja:

* smanjenje emisije CO2;

* znatno proširenje tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije;

* smanjenje potrošnje energije i povećanje energetske učinkovitosti.

Ta tri cilja obuhvaćaju: smanjenje ispuštanja CO2 do 2020. godine za 40 posto i za 80 posto do 2050. u odnosu na razinu iz 1990., sukladno međunarodnim sporazumima; udio obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije u 2050. godini od 60 posto; udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u 2050. godini od 80 posto; smanjenje potrošnje primarne energije za 50 posto do 2050. godine u usporedbi s 2008. i povećanje energetske produktivnosti za 2,1% godišnje; smanjenje potrošnje električne energije za 10 posto do 2020. godine i za 25% do 2025. u odnosu na 2008.; smanjenje neposredne potrošnje energije u sektoru prometa za 40 posto do 2050. u usporedbi s 2005.; udvostručenje broja saniranih zgrada na 2 posto godišnje.

Definirani ciljevi pokazuju veliki napor Vlade Angele Merkel kako bi njemačko tržište energije u budućnosti bilo ekološki prihvatljivo, energetski učinkovito i temeljeno na obnovljivim izvorima. Više eko-energije, manje fosilnih izvora, to je službena politika Berlina. Iz postavljenih ciljeva proizlazi da se njemačka energetska politika nalazi pred velikim izazovima. Kako bi opskrba električnom energijom i dalje bila stabilna, pouzdana i cjenovno prihvatljiva potrebno je izgraditi tisuće kilometara novih prijenosnih mreža. To je ključni faktor njemačkog energetskog zaokreta, ali i glavni preduvjet kako bi zajedničko EU tržište električnom energijom postalo stvarnost. Prijenosne mreže nove generacije moraju biti učinkovitije i pametnije od postojećih, a u cilju stabilizacije opskrbe uslijed oscilacija u proizvodnji električne energije iz vjetra i sunca. Sve to podrazumijeva investicije teške milijarde eura.

Više eko-energije, manje fosilnih izvora, to je službena politika Berlina

Page 33: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

32 perspektive

Energetski zaokret ne smije ugroziti radna mjestaVećina njemačkih energetskih stručnjaka jedinstvena je u ocjeni da EEG-doprinos više ne zrcali stvarne troškove energetskog „zaokreta“ Savezne Republike i da će buduća vlada u Berlinu morati promijeniti načine kalkulacije cijena energije i doprinosa. – „Temeljna reforma EEG-a jedan je od najvažnijih zadataka nove vlade“, naglasio je i bivši njemački ministar za zaštitu okoliša Peter Altmaier, novi šef kabineta kancelarke Merkel. Ali, kako će izgledati reforma EEG-a? Tko će od nje profitirati? A tko će biti gubitnik? To je još uvijek nepoznanica. „Zakon o obnovljivim energijama je miljokaz u razvoju održive gospodarske politike“, tvrdi Eberhard Brandes, član Uprave WWF-a u Njemačkoj. On zahtijeva smislen razvoj eksploatacije obnovljivih izvora i poštenu diskusiju. „Energetski zaokret ne smije dovesti do uništavanja radnih mjesta“, tvrdi predsjednik Udruženja industrije čelika i predsjednik Uprave Instituta za čelik Hans Jürgen Kerkhoff.

Dok građani, mali poduzetnici i organizacije koje štite interese potrošača zahtijevaju prvenstveno poštenu raspodjelu troškova energetske reforme (a time i smanjenje opterećenja za spomenute), iz energetske branše se može čuti i skeptične izjave koje pod upitnik dovode (do)sadašnje poticanje obnovljivih energija. „Energetski koncerni pokušavaju sugerirati da obnovljive energije dovode do naglog porasta cijene struje“, tvrdi energetski stručnjak René Mono. On dodaje da je to pogrešno i da je struja koju se dobije snagom vjetra u međuvremenu postala jeftinija od struje koju se dobije eksploatacijom ugljena ili plina. Mono je šef „Zaklade 100 posto obnovljive energije“ i pokazuje ipak razumijevanje za reakciju energetskog sektora: „Energetska branša se trenutno brani na sve moguće načine zato što se raspada njezin poslovni model. Koncerni su podcijenili razvoj i trend koji vodi pojačanom korištenju obnovljivih energija.“

Ostali1,4%

Nafta33,3%

Prirodni plin21,0%Kameni ugljen

12,4%

Smeđi ugljen12,2%

Nuklearna energija 8,0%

OIE11,7%

Izvor: Radna skupina Energetske bilance (Arbeitsgemeinschaft Energiebilanzen)

Page 34: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

33broj 1 :: ožujak 2014.

Strojevi preuzimaju komandu

Industriji trebaju kreativni pronalazači i programeriUspostavljanjem nove koalicijske Vlade došlo je do određenih promjena. Za reformu energetskog sektora više nije zaduženo Ministarstvo za zaštitu okoliša već Ministarstvo gospodarstva. Novi ministar gospodarstva, vicekancelar Sigmar Gabriel, već je istakao „kako se ništa neće dobiti od toga da se energetika reformira protiv volje privrede i građana“, pa se mogu očekivati neki novi vjetrovi. Pritom se ne smije zaboraviti kako je cijena energije važan element opće konkurentnosti.

Vratimo se, međutim, onome što njemačku privredu u ovom trenutku zasigurno najviše zanima: integrirana ili umrežena industrija nije samo hit-tema, već je, prije svega, realan put jačanja ukupne konkurentnosti i učinkovitosti. To je, kažu stručnjaci, slika budućnosti u kojoj čovjek ima novu funkciju. Industrija 4.0 trebala bi inspirirati kreativnost pronalazača i programera. Bez viskokvalificiranih tehničara, majstora, učenika u privredi i inženjera tvornice budućnosti jednostavno neće moći djelovati. U tom smislu je to širokopojasni izazov za sve političke, društvene i gospodarske potencijale.

Page 35: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

34 perspektive

Dobri i loši prognostičari

Stručnjaci nisu uvijek bolji od amatera

U najnovijem natjecanju pokazuje se da znanje ipak kotira više od sreće

Na prijelazu u 21. stoljeće u The Economistu su objavljene mudre riječi koje vrijedi ponovo pročitati. „Svakom prilikom kada pojedinci, poduzeća ili vlade djeluju ili planiraju, oni čine implicitne prognoze budućnosti.“ Naše se odluke zasnivaju na iščekivanjima kakva će biti budućnost i kako će se te odluke odraziti u njoj. Prognoze su zato jednako važne kao i odluke koje se zasnivaju na njima. No koliko su one dobre? To je pitanje očito koliko je i kritično. Usprkos tome, u većini slučajeva doista ne znamo odgovor. Na nekim područjima, kao što je meteorologija, stalno se kontrolira točnost prognoza. No, ima čudnih slučajeva – sjetimo se učenjaka koji su 2012. predviđali da će Mitt Romney postati predsjednik SAD-a. Tu smo imali dobru ideju koju je trebalo ostvariti. No u većini slučajeva to ne znamo. Zato nitko ne može biti siguran u to koje su od postojećih prognoza najbolje, ili kako ih se može poboljšati. Čak ne možemo biti sigurni niti da su prognoze kojima se rukovodimo u svojim odlukama točnije od onih koje bismo čuli pri ispitivanju kozjih iznutrica. Još je gore što ne znamo da ne znamo.

Kada su pristalice Larryja Summersa i Janet Yellen raspravljali o tome koji bi ekonomist bio najpogodniji nasljednik Bena Benankea na čelu Federalnih rezervi – wallstreetski financijaš Steven Rattner svrstao se uz Summersa. Summersova „moć predviđanja i kvalifikacije stavljaju ga na vrh gomile“, napisao je. Što se tiče kvalifikacija – u redu, ali moć predviđanja? Ratner nije rekao što je Summersova moć predviđanja i nije pružio ništa što bi bar izdaleka moglo biti osnovicom za njeno određivanja, samo se sjetio nekoliko primjera kada je Summers rekao stvari koje su se ispunile. No je li to dovoljno za proglašenje Summersa najboljim prognostičarom.

Page 36: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

35broj 1 :: ožujak 2014.

Stručnjaci nisu uvijek bolji od amatera

Priznanje neznanja – korak naprijedAutori članka, Philip Tertlock sa sveučilišta u Pensilvaniji, i novinar Dan Gardner sumnjaju da se Rattner utekao onome što se zove „supstitucijom atributa“ kada se nekome postavi doista teško pitanje, mi ga nesvjesno zamijenimo znatno lakšim. „Koliko je Larry Summers dobar prognostičar doista je teško pitanje, pa je Rattner to pitanje zamijenio drugim: Mogu li se sjetiti prigoda kada je Summers imao pravo?“ Odgovor na to pitanje bio je očit. Tako je Rattner postao uvjeren da znade nešto što zapravo ne zna.

Izbjegavanje ove zamke i priznanje svog neznanja prvi je korak ka boljitku. Zatim dolazi izazov u obliku stjecanja realnog uvida u točnost predviđanja. Uostalom, kako se može uspoređivati sposobnost predviđanja? Jedina pouzdana metoda bila bi ta da se organizira turnir u predviđanju, pri kojem bi nezavisni suci zatražili od svih sudionika da naprave istu prognozu u istom razdoblju. Rezultati bi trebali biti numerički, kako bi se izbjeglo skrivanje iza nejasnih izraza. Riječi kao „moglo bi“ i „vjerojatno“ mogu značiti bilo što, od 0.001% do 60 ili 70%. No 80% uvijek i svuda znači samo 80%.

Iznenađujući turniriPotkraj 1980-ih autori su priredili takav turnir. Na njemu je sudjelovalo 284 ekonomista, politologa, obavještajnih analitičara i novinara, koji su

Page 37: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

U fokusu

36 perspektive

napravili 28.000 prognoza. Rezultati su bili zapanjujući. Prosječni je stručnjak bio jedva nešto bolji od vrača-pogađača. Još je strašnije bilo to da su najviše pažnje privukli stručnjaci koji nisu imali pretjerano dobro mišljenje o svojoj stručnosti. Njihovi skromniji kolege, koje bismo trebali poslušati, često ne dospijevaju na naše radarske zaslone. Spomenuti je projekt postao prethodnicom daleko ambicioznijeg turnira koji sada sponzorira Intelligence Advanced Research Project Activity, dio američke obavještajne mreže. Više od 5.000

prognostičara izradilo je više od milijun prognoza za više od 250 pitanja, na teme od raspada euro zone do sirijskog građanskog rata. Odgovori otkrivaju mnogo toga. Sada možemo ustanoviti tko ima bolje rezultate, ne na temelju povjerenja; otkriti koji obrazovni sistemi daju bolje rezultate, i to ne tako da se otkrivaju najnoviji gurui i mode, pronaći metode za odvajanje žita od kukolja.

Veliko iznenađenje predstavlja potvrda elitističke hipoteze „superprognostičara“. Najboljih 2% prognostičara iz prvog kruga pokazalo je da je u igri više od sreće. Da se radilo samo o sreći, najbolji bi pali na prosjek: jučerašnji prvaci su, međutim, i oni današnji. Kada su najbolji raspoređeni u elitne timove, nadmašili su postavljene kriterije efikasnosti. Bili su bolji od prosjeka za 65%, i za 25 do 30% od dvaju sistema prognoza.

Da bismo izbjegli vraćanje na staro – vjerovanje da znamo stvari koje ne znamo – treba još turnira za još više područja. Na sljedećem turniru bit će postavljena sljedeća pitanja: hoće li Amerika uspjeti sklopiti trgovinski sporazum s Evropom? Hoće li Turska dobiti novi ustav? Hoće li se obnoviti pregovori o sjevernokorejskom nuklearnom programu? Autori pozivaju čitaoce na slijedeći turnir – možda će se otkriti nove prognozerske zvijezde. (ud)

Prosječni je stručnjak bio jedva nešto

bolji od vrača- -pogađača

Page 38: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

37broj 1 :: ožujak 2014.

Reindustrijalizacija

Što donosi nova industrijska politika

Piše: dr. sc. Žarko Primorac

Industrijska politika doživljava posljednjih godina posebnu reafirmaciju kao jedna od glavnih razvojnih poluga Europske unije. Zato je istaknuta u strateškim razvojnim dokumentima, a posebno u razvojnoj povelji Europa 2020. U Europi se već danas pojavljuju razvojne projekcije do 2030. godine, u kojima je uloga industrije još naglašenija. Takva razvojna orijentacija EU posljedica je ubrzane deindustrijalizacije u europskim zemljama, povećane nezaposlenosti, izvjesnog tehnološkog zaostajanja, i uvođenja novih tehnologija. Dugoročne projekcije imaju smisla jer su procesi preorijentacije i izgradnje novih industrija, po pravilu, vremenski vrlo dugi.

Hrvatska će slijediti razvojnu orijentaciju Europske unije, ona je čak i više zainteresirana za aktivnu industrijsku strategiju i politiku. Naši motivi su još naglašeniji u odnosu na europske: ekonomija je u recesiji, nezaposlenost u porastu, proces deindustrijalizacije još dublji, izvoz stagnantan, a tehnološko zaostajanje vrlo ozbiljno.

Naš će ukupni ekonomski razvoj biti sve više zavisan od uspješnosti u aktiviranju industrijskih potencijala. Odluka o izradi industrijske strategije – prvi je korak prema aktivnijoj industrijskoj politici i intenzivnijem industrijskom razvoju. No, ponuđeni dokument teško će opravdati očekivanja.

Tema broja

Page 39: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

38 perspektive

Razvojne inicijative u EU

Obnavljaju se temelji prerađivačke industrije

Europska unija, a posebice njezine najnaprednije članice, ne smiju dopustiti da ih zaobiđu nove tehnologije i industrije. Kada ne bi reagirala na revolucionarne promjene, europska bi prerađivačka industrija postala nekonkurentna i izgubila bi tržišni položaj u natjecanju s modernijim i efikasnijim sustavima. Zato je Europska komisija pokrenula nekoliko razvojnih inicijativa…..

Reindustrijalizacija i industrijska politika vrlo su aktualne teme u zemljama Europske unije. Nakon ekonomske krize 2008. znatno se promijenila percepcija prerađivačke industrije. Industrijalizirane zemlje lakše su prebrodile financijsku krizu i, u dobroj mjeri, očuvale zaposlenost i izvoz. Njemačka je iz krize izišla industrijski ojačana i učvrstila vodeću poziciju u Europskoj uniji.

Drugi razlog za „povratak“ industriji je činjenica da se i Europa postupno deindustrijalizira, gubi konkurentnost, tehnološku superiornost i zaposlenost. Tako najsvježiji podaci pokazuju da je Europa, u posljednjih dvadesetak godina izgubila gotovo trećinu novostvorene vrijednosti u prerađivačkoj industriji. Takav trend bi se nastavio i u narednoj dekadi, ako izostane aktivnija industrijska politika. Tranzicijske članice EU, uglavnom su izgubile raniju industrijsku strukturu. Istina, u nekima od njih, kao što jer Slovačka, dijelom Češka i Mađarska, izgrađene su nove industrije, ali su i one temeljene na europskim tehnologijama, koje su počele gubiti konkurentske prednosti.

Treći značajan razlog za industrijski „come-back“ je novi tehnološki razvoj. Prerađivačku industriju, zahvatio je veliki tehnološki inovacijski proces, koji se temelji na digitalizaciji, pametnim softverima, novima materijalima, modernim metodama proizvodnje i organizacije. Novi, inovacijski val mnogi nazivaju trećom tehnološkom revolucijom.

Page 40: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

39broj 1 :: ožujak 2014.

Obnavljaju se temelji prerađivačke industrije

Europska unija, a posebno njezine najnaprednije članice nisu mogle dopustiti da ih zaobiđu nove tehnologije i industrije. Ako ne bi reagirala na revolucionarne promjene, europska prerađivačka industrija bi postala nekonkurentna i izgubila tržišni položaj u utakmici s modernijim i efikasnijim sustavima. Europska komisija je plasirala nekoliko razvojnih incijativa radi modernizacije prerađivačke industrije. Dugoročnom razvojnom strategijom, povećanim ulaganjima u obrazovanje, istraživanje i inovacijski proces, kao i primjenom industrijske politike primjerene 21. stoljeću, Europska unija nastoji vratiti ugroženi tehnološki i industrijski primat.

Interes Hrvatske motiviran je potrebom revitalizacije industrijske strukture, koja bi postala motor ukupnog ekonomskog razvoja u narednim desetljećima. Našu razvojnu orijentaciju karakterizira i nekoliko specifičnih momenata, ali reindustrijalizacija ostaje najznačajnija strateška odrednica. Na takvu opredijeljenost razvojne politike upućuje više strateških momenata. Hrvatska je jedina europska zemlja koja već šest uzastopnih godina, prolazi kroz recesijsko razdoblje. Nema jasnih znakova da će se i u tekućoj godini rast društvenog proizvoda pomaknuti prema pozitivnoj zoni. U stručnoj i poslovnoj javnosti prevladava uvjerenje da industrija može biti značajan faktor svladavanja ekonomskih teškoća i izlaska iz recesije.

Drugu grupu razloga za aktivniju industrijsku politiku čine isti oni faktori koje je prepoznala Europska komisija i uključila među prioritetne razvojne ciljeve. To su nove tehnologije, novi procesi i materijali, nova znanja i uopće inovacije. Hrvatska se mora uklopiti u taj val modernizacije europske industrije, inače bi izgubila, možda posljednju, šansu da postupno smanji zaostajanje za razvijenom Europom.

Uz sve navedeno, tu je i ulazak u puno članstvo Europske unije, koje treba iskoristiti kao poticaj za modernizaciju prerađivačke industrije. To se može ostvariti fokusiranom politikom revitalizacije industrije i korištenjem sredstva europskih strukturnih fondova. Koristeći pozitivan pritisak i dopunska sredstva iz EU fondova, naša zemlja može brže modernizirati svoju institucionalnu strukturu, učiniti efikasnijim pravni sustav, unaprijediti porezni sustav, modernizirati politiku zaštite okoliša i na taj način privući više inozemnih investicija. I ne samo to: iz Europe bismo mogli aktivnije koristiti napredna znanja, inovacije i tehnologije koje će se razvijati u sklopu tamošnje politike reindustrijalizacije i tehnološkog razvitka.

Interes Hrvatske motiviran je potrebom revitalizacije industrijske strukture, koja bi postala motor ukupnog ekonomskog razvoja

Page 41: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Tema broja

40 perspektive

Reindustrijalizacija je jedan od imperativa U razvojnim dokumentima Europske komisije naglašava se da je: „... visoko konkurentna prerađivačka industrija ključni element za svladavanje predstojećih društvenih promjena i stvaranje održive i efikasne ekonomije.“

Istovremeno, u niže industrijaliziranim članicama Unije dolazi do urušavanja industrijske baze, ubrzavanja nezaposlenosti, opadanja produktivnosti, zaostajanja u razvoju i istraživanjima, razvoju know – how i industrijskih znanja. Proces de-industrijalizacije u Europi, koji je počeo prije financijske krize u većini zemalja ubrzan je tijekom kriznih godina.

Aktivnija politika Europske uniji prema reindustrijalizaciji izražena je u Lisabonskoj agendi 2002. godine. Industrijska politika je stavljena u funkciju privrednog rasta, povećanja zaposlenosti, intenziviranje ulaganja u inovacije i razvoj. Slijedeći definiranu industrijsku politiku u EU kao cjelini, većina članica je ugradila slična strateška opredjeljenja u nacionalne razvojne programe. Europska je ekonomija izgubila oko 1/3 novostvorene vrijednosti u industriji u posljednjih dvadesetak godina. Što je najgore, trend smanjivanja industrijske baze se nastavlja. Najlošije prognoze predviđaju gubitak polovice zaposlenosti u industriji u narednih trideset godina, naravno ako bi se nastavila politika deindustrijalizacije. Radi zaustavljanja trenda reindustrijalizacije, Europska unija se odlučila na veliki misaoni i intelektualni napor kojim se

definira koncept afirmacije prerađivačke industrije i reaktivacije industrijskih potencijala uopće.

Poduzeća iz prerađivačke industrije su snažno oslonjena na istraživanje, razvoj i inovacije. Tako udio R&D u novostvorenoj vrijednosti u prerađivačkoj industriji nadmašuje četiri puta isti odnos u drugim industrijama. Može se stoga zaključiti da je najveći dio znanstvenih istraživanja, aplikativnih ali i fundamentalnih, lociran u prerađivačkoj industriji. Zato je ta industrija glavni izvor inovacija i tehnološkog progresa.

Prerađivačku industriju u ekonomiji Europske unije predstavlja 20 industrijskih sektora, zapošljavući oko 30 milijuna ljudi. Uz to, još je oko 70 milijuna ljudi zaposleno u pratećim djelatnostima i na poslovima koji su vezani ili zavisni od prerađivačke industrije.

Poduzeća iz prerađivačke industrije su

snažno oslonjena na istraživanje,

razvoj i inovacije

Page 42: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

41broj 1 :: ožujak 2014.

Obnavljaju se temelji prerađivačke industrije

Ciljana modernizacijaEuropske institucije su razvile programe i mape puta /road maps/ za revitalizaciju industrije do 2020, kao i razvojne projekcije do 2030. godine. Osnovni ciljevi razvojnih projekcija se mogu sumirati u nekoliko točaka. Posebno je naglašeno da se prerađivačka industrija mora razvijati u skladu s prirodom, upotrebljavajući obnovljive sirovine i energiju s malo otpada i negativnog utjecaja na okolinu. Budući razvoj industrije treba humanizirati, čime će se pojačati socijalna uključenost i prednosti informatičkog društva.Osnovni ciljevi razvojnih projekcija se mogu sumirati u nekoliko točaka:

• Povratak prerađivačke industrije u urbane sredine, gdje ljudi žive, i gdje su kritična socijalna pitanja, a posebno visoka nezaposlenost;

• Razvoj prerađivačke industrije u okvirima globalnih i lokalnih lanaca da bi se povećala efikasnost i iskoristile prednosti kooperacije;

• Prerađivačka industrija se treba razvijati u suglasnosti s prirodom, upotrebljavajući obnovljive sirovine i energiju, s malo otpada i negativnog utjecaja na okolinu;

• Humanizirati budući razvoj industrije, uzimajući u obzir komunikaciju i socijalnu efikasnost, prednosti informatičkog društva.

Uz takve strateške ciljeve programi modernizacije i izgradnje prerađivačke industrije fokusirani će se na slijedeće ciljeve:

– stvaranje novih radnih mjesta,

– povećavanje dodatne vrijednosti u industriji i pratećim uslužnim djelatnostima,

– smanjivanje emisija stakleničkih plinova,

– smanjivanje potrošnje energije, sirovina i kritičnih materijala,

– smanjivanje otpadnih materijala i povećanje recikliranje korisnih otpadaka,

– povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj,

– povećanje broja poduzeća koja su angažirana u inovativnim aktivnostima,

– angažiranje u poslovni proces svih diplomiranih inženjera i nositelja ostalih akademskih titula iz prirodnih nauka.

Uočljivo je da u rangu prioriteta dominira povećavanje zaposlenosti. Visoka nezaposlenost /prosječna je oko 12%, a u nekim zemljama kao Španjolska, Grčka i druge prelazi i 25%/ značajno determinira izbor ciljeva reindustrijalizacije, a time i instrumenata industrijske politike. U novim

Page 43: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Tema broja

42 perspektive

industrijama temeljenim na znanju, inovacijama, visokim tehnologijama i visokoj efikasnosti teško se može osigurati ozbiljniji porast zaposlenosti. Udio troškova rada u visokotehnološkim industrijama se permanentno smanjuje i prosječno iznosi pet – šest postotaka. Primjera radi, u prvoj generaciji Ipad, od 498 $ vrijednosti na troškove rada odnosilo se samo 33 $, a u Kini svega 8 dolara.

Neće se lako napuštati ni industrije koje su tehnološki manje zahtjevne, ali apsorbiraju više radne snage. Istom cilju služi i politika povratka u matične zemlje onih industrija koje su ranije preseljene u zemlje u razvoju. Tako SAD planira do 2020. vratiti svoje industrije iz Kine, koje su tamo ranije prebačene radi niskih troškova radne snage i velikog tržišta. Vraćanjem industrija proizvodnje transportnih sredstava, kompjutora, prerade metala, američki uvoz iz Kine mogao bi biti smanjen za oko 55 milijardi dolara. U Kini, kao i drugim zemljama u razvoju, troškovi radne snage rastu prilično brzo uz istovremeno smanjivanje udjela troškova zaposlenih. U takvim uvjetima, razvijenim zemljama, opterećenim problemima nezaposlenosti, preostaje postupno vraćanju u matične zemlja ranije „iseljenih“ industrija.

Poslovni model novog industrijskog poduzećaPored razvoja industrije i povećanja zaposlenosti posebno treba osigurati rastući uslužni sektor. Uloga i značaj tog sektora bitno se mijenja u novom industrijskom konceptu, a tako i pozicija tradicionalnog industrijskog poduzeća. Industrijska poduzeća su nekako u drugom planu, premda se tehnološke promjene znatno odražavaju na njihovu ciljnu funkciju, poslovne modele, organizaciju povezanost sa okruženjem /društvenom infrastrukturom, obrazovanjem, ekologijom, pravnim sustavom/. U tradicionalnoj paradigmi, industrijska poduzeća prirodno nastoje povećati ekonomsku efikasnost i profit. To je bitna odrednica njihove ciljne funkcije, to od njih očekuju vlasnici, a koristi imaju država i zaposlenici. Međutim, nakon negativnih iskustava iz financijske krize i pratećih tehnoloških promjena, mijenja se i vladajuća paradigma. Ciljna funkcija industrijskog poduzeća postupno se pomiče prema konkurentnosti i održivosti.

Drugim riječima, u novim društvenim i tehnološkim uvjetima, ciljevi industrijskog poduzeća postaju raznovrsniji i složeniji, ali u prvi plan izbijaju konkurentnost i dugoročna održivost. Suvremeno poduzeće mora razviti sposobnosti za trajno inoviranje tehnologija, poslovnih modela i procesa, kao i upravljanja proizvodom. Tvornica budućnosti mora biti elastična /lean/ na stalne tehnološke promjene, što znači mora razvijati sposobnosti

Page 44: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

43broj 1 :: ožujak 2014.

Obnavljaju se temelji prerađivačke industrije

za prihvaćanje novih tehnologija. Druga bitna osobina tvornica budućnosti je sposobnost da razvijaju proizvodne postupke i proizvode koji su u skladu s okolinom /clean/. Uz spomenuto, novo industrijsko poduzeće će morati ostvarivati visoke učinke i izvrsnost na svim točkama organizacijske strukture. To će postizati primjenom digitalnog inženjeringa i inovacija u upravljanju poslovnim procesima. Nadalje, tvornica budućnosti će morati efikasno koristiti energiju, ostvarivati zahtjevan nivo ekološke efikasnosti, primjenjivati socijalnu osjetljivost u odnosima unutar kolektiva i prema okruženju /green/. U svemu ovome profitabilnost se podrazumijeva budući da su dugoročno održiva samo ona poduzeća koja su ekonomski efikasna. Svi navedeni zahtjevi trebaju biti međusobno povezani i uvjetovani, da bi poduzetna struktura poduzeća funkcionirala efikasno i održivo. Jednostavnije rečeno, buduća industrijska poduzeća, odnosno tvornice budućnosti će poslovati po principima: elastično – čisto – zeleno /lean – clean – green/.

Nova karakteristika industrijskog poduzeća je odgovornost za životni vijek proizvoda: od ideje, projektiranja, proizvodnje, marketinga do distribucije, servisiranja, demontaže i reciklaže, kao i upravljanja inertnim ostatkom. Briga za cijeloživotni vijek proizvoda mijenja poslovnu filozofiju industrijskog poduzeća, povećava društvenu odgovornost i mijenja poslovni model. U tradicionalnim

Borba s vjetrenjačama

Page 45: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Tema broja

44 perspektive

tvornicama, centralna jedinica u strukturi proizvodnje je proizvodni dio – industrijska hala s opremom i inženjersko tehničkim jezgrom. U novom konceptu odnos između proizvodnog i servisnog dijela tvornice se radikalno mijenja. Povećava se uloga servisnog dijela u ukupnoj strukturi i proizvodnom procesu tvornice. Servisni poslovi se povećavaju u fazi pripreme proizvoda, jer tu spadaju: istraživanje, razvoj proizvoda, projektiranje, proizvodnja nulte serije; zatim se, u proizvodnom dijelu poslovnog procesa, povećava uloga upravljačkih funkcija, nadzora, logistike, marketinga, a u post prodajnoj fazi, posebno značenje dobivaju: servisiranje i održavanje, zamjena, upravljanje isluženim proizvodom, demontaža, recikliranje, upravljanje inertnim ostacima.

Nova obrazovna i kvalifikacijska strukturaPromjene ciljne funkcije industrijskog poduzeća i strukture proizvodnog procesa pretpostavljaju drugačiju obrazovnu i kvalifikacijsku strukturu zaposlenih, jer se mijenja i struktura zaposlenih. Smanjuje se zaposlenost u direktnoj proizvodnji, koja postaje digitalno upravljana, a povećava u servisnim sektorima. Na opisani način, mijenja se i globalna struktura zaposlenih u industriji: relativno se smanjuje broj direktno zaposlenih u proizvodnji, ali se

povećava u čitavom nizu „servisnih“ djelatnosti, kao što su: istraživanje i razvoj i inovacije uopće, informatičko – upravljačke funkcije, projektiranje, razvoj proizvoda, upravljanje proizvodnjom, logistika i opskrbljivanjevanje, marketing, odnosi s okolinom i druge aktivnosti.

Tehnološki napredak u tvornicama budućnosti mijenjat će i samu narav proizvodnog rada u procesu stvaranja industrijskog proizvoda. Umjesto direktnog rada dominantan će postajati indirektni /intelektualni/ rad, upotreba inteligentnih strojeva umjesto manualnog rada, kompjuterizirani procesi vođenja poslovnih aktivnosti umjesto papirnate komunikacije, proizvodnja i upravljanje temeljeno na znanstvenim metodama.

Naravno da će nova poslovno – organizacijska konfiguracija industrijskog poduzeća pretpostavljati i zahtjevniju obrazovnu i kvalifikacijsku strukturu zaposlenih. Nove industrije će imati i nove zahtjeve u pogledu kvalificiranosti, osposobljenosti i znanja zaposlenih. Zato će, značajna posljedica novih tehnologija biti čvršća, strateška povezanost industrije, obrazovanja i

Tehnološki napredak u tvornicama

budućnosti mijenjat će i samu narav

proizvodnog rada u procesu stvaranja

industrijskog proizvoda

Page 46: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

45broj 1 :: ožujak 2014.

Obnavljaju se temelji prerađivačke industrije

istraživačkog rada. Obrazovanje će proizvoditi profile kadrova koje traži tvornica budućnosti, a istraživačko-razvojni rad, posebno u javnim institutima koji se bave fundamentalnim i primijenjenim istraživanjima, više će se fokusirati na razvoj procesa i proizvoda, sukladno potrebama tvornica budućnosti. Pored svih novina koje će donijeti nove industrije i digitalizacija proizvodnih procesa, pored upotrebe pametnih softvera i inteligentnih strojeva i drugih uređaja, ljudi i njihove kompetencije ostaju i dalje kritičan faktor životnog ciklusa industrijskog proizvoda.

Većina tradicionalnih, poslovnih modela slijede životni vijek proizvoda koji, po pravilu, završava prodajom. Prihvaćanjem novog koncepta životnog vijeka proizvoda, stvaraju se nove mogućnosti za povećanje dodatne vrijednosti. Čitav sklop novih poslovnih aktivnosti stvaraju dodatnu vrijednost za industrijska poduzeća.

Tvornice budućnosti temeljit će se na slijedećim postulatima:

• održivost poslovanja /ekonomska, financijska, ekološka/,

• elastičnost i fleksibilnost /sposobnost prihvaćanja promjena/,

• R&D i inovativnost /oslanjanje na nove znanstvene ideje/,

• cijeloživotno upravljanje proizvodom /prije i poslije prodaje/,

• primjena humanijih socijalnih standarda /unutar i izvan tvornice/,

• održivi odnosi s okolinom /najviši standardi zaštite/.

Spomenuti postulati će biti sinkronizirani u novi poslovni model industrijskog poduzeća, što upućuje na zaključak da će se tradicionalni modeli funkcioniranja industrijskih poduzeća znatno mijenjati.

Horizontalno i vertikalno usmjerenjeDakle, industrijska politika je u osnovi konkurentska i obuhvaća širok sklop instrumenata i mjera državne intervencije u industrijski kompleks. Ponajprije, u taj sklop spadaju opće mjere kojima se osigurava stimulativno poslovno okruženje, cjelovita institucionalna infrastruktura, pouzdan pravni sustav, efikasna državna administracija, učinkovito zakonodavstvo u oblasti zašite vlasničkih prava i intelektualnog vlasništva, moderan obrazovni sustav, razvijen sistem istraživanja i inovacija i uređeno tržište rada. Svi spomenuti podsistemi osiguravaju opću društvenu konkurentnost koja je značajna pretpostavka za konkurentnost industrije. Svaka suvremena država nastoji stalno poboljšavati sadržaj i institucije opće društvene konkurentnosti.

Page 47: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Tema broja

46 perspektive

Na značaj opće konkurentnosti upućuje i sistem mjerenja konkurentnosti, i rangiranje zemalja prema tom kriteriju, koji provodi i objavljuje Svjetski ekonomski forum u Davosu.

U užem smislu, industrijska politika je selektivna državna intervencija s ciljem poticanja onih industrija koje ostvaruju brži rast, viši stupanj dodatne vrijednosti, veću zaposlenost, veći izvoz ili neke druge ciljeve. Usmjerenom državnom intervencijom nastoji se unaprijediti ukupna industrijska klima ili poboljšati konkurentska sposobnost nekih sektora. Opće je pravilo da industrijska politika treba što je manje ugrožavati i konkurentsku utakmicu i tržišno djelovanje.

Industrijska politika može biti horizontalno ili vertikalno usmjerena. Horizontalna intervencija je, po pravilu, orijentirana prema širokoj fronti industrijske strukture i, kao takva, manje ugrožava konkurentsku utakmicu.

Vertikalna je politika više fokusirana na pojedine sektore ili industrijske grane, pa ponekad i prema pojedinačnim poduzećima, kao za vrijeme posljednje, financijske krize.

Europska unija u svojoj povelji 2020 daje velik značaj industrijskoj politici, kao jednoj od značajnih poluga putem kojih će zemlje članice reindustrijalizirati svoje ekonomije i uklopiti se u nove tehnološke trendove. Industrijsku politiku, koju se zagovara u dokumentima Europske komisije, moglo bi se nazvati kombinacijom tržišno orijentiranog horizontalnog koncepta sa specifičnim sektorskim /vertikalnim/ elementima. Ili,

drugačije rečeno, ovakav model kombinirane politike pokušava spojiti horizontalnu osnovu i njezinu sektorsku primjenu. Što to ustvari znači, može se razumjeti iz nešto detaljnije definiranih ciljeva industrijske politike Europske unije.

Tako, koncept industrijske politike usmjeren na horizontalne ciljeve obuhvaća: povećavanje inovacijskih napora, posebno istraživanja i razvoja, zaštite okoliša, efikasnu upotrebu energije, proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, regionalni razvoj, pomoć srednjim i malim poduzećima, stvaranje radnih mjesta, obuku i trening zaposlenika, internacionalizaciju poslovanja i drugo. Državna intervencija u vertikalne i sektorske ciljeve usmjerena je u restruktruiranje poduzeća, kao što su: brodogradnja, industrija čelika, rudnici uglja, morski transport, poljoprivreda, avio promet, željeznice, ribarstvo i akva kultura. Tijekom kriznih godina, posebno značajne vertikalne intervencije su bile fokusirane u pravcu saniranja vitalnih industrija u Njemačkoj, Francuskoj

Europska unija u svojoj povelji

2020 daje velik značaj industrijskoj

politici

Page 48: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

47broj 1 :: ožujak 2014.

Obnavljaju se temelji prerađivačke industrije

i drugim zemljama. U sklopu sektorske politike do 2020. Europska komisija je posebno fokusirala: „... razvoj čistih i energetsko efikasnih tehnologija.“

Industrijska politika se realizira putem konkretne državne pomoći za neki od navedenih ciljeva. Državna pomoć može biti direktna, financijska intervencija za na primjer, ulaganja u R&D i inovacije, troškove obrazovanja i osposobljavanja radnika, razvoj institucija, uvođenje i primjenu novih tehnologija, ali i za osiguranje sredstva za direktne intervencije, što je bila praksa u kriznim godinama. Pored spomenutih modela intervencije, država može različitim drugim mjerama, prije svega politikom poreza i drugih olakšica omogućiti odgovarajuće prednosti pojedinim industrijama.

Preferirajući horizontalne intervencije, industrijska politika Europske unije je bila esencijalno usmjerena prema R&D i inovacijama. Ukupan obujam pomoći industriji putem ove politike u osamdesetim godinama iznosio je oko 2% EU BDP-a. U narednoj dekadi, u devedesetim godinama, obujam intervencija putem industrijske politike je prepolovljen, tj. tako smanjen na oko 1% BDP-a. Najniži, prosječni nivo ulaganja iz budžeta EU za ove namjene iznosio je 0,4% BDP-a u 2007. godini, da bi se povećao u godinama krize na oko 0,6%, a od 2011. iznosi oko 0,5% BDP-a. Iz ovih brojaka se vidi da obujam intervencije nije osobito visok, ali su direktne intervencije bile značajne.

Europska je komisija definirala nekoliko agregatnih ciljeva industrijske politike za dugoročnije razdoblje. U toj lepezi različitih ciljeva, dominantno mjesto ima razvoj naprednih tehnologija za čistu proizvodnju u prerađivačkoj industriji, zatim proizvodnja temeljena na niskom zagađivanju okoliša, zraka, vode i tla, energetska efikasnost u proizvodnji i potrošnji energije, pametne mreže i drugo.

Sve članice Europske unije nisu u istoj poziciji, kada se radi o razini industrijskog razvoja i potrebama reindustrijalizacije. Velika je razlika između Njemačke, koja je restruktruirala industriju i ojačala konkurentsku poziciju na svjetskom tržištu, i nekih starih članica Unije ili kruga tranzicijskih zemalja kojima pripada i Hrvatska.

Page 49: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

48 perspektive

Hrvatska industrijska strategija do 2020.

Izazovi i dvojbe

Ponuđeni dokument prilično je daleko od suvremenog shvaćanja industrijske politike. U sadašnjoj verziji teško može ispuniti očekivanu ulogu

Nedavno je predstavljena Industrijska strategija Hrvatske do 2020. godine, što pokazuje da se Vlada konačno odlučila definirati industrijsku politiku, što bi mogao biti pozitivan znak u pravcu aktivnije uloge države u poticanju industrijskog razvoja. Ali, i pored objavljivanja strategije, ostaju i dalje brojna otvorena pitanja i nedoumice, na koje strategija nije odgovorila pa ćemo ih ovdje sumirati: treba li nam industrijska politika, što bi bili njezini vitalni ciljevi, što se njome može realno postići, koliko ima izgleda da se hrvatska privreda vrati na industrijsko tržište?

Ponajprije, Hrvatskoj je potrebna industrijska strategija i politika, ako želi da oživi zapuštenu i umrtvljenu industriju i pokuša smanjivati razvojni jaz u odnosu na razvijenije zemlje. Procesom oživljavanja industrije, odnosno reindustrijalizacijom, mora se aktivno upravljati, jer preporod privrede neće doći sam po sebi. Naša je situacija specifična po mnogim obilježjima i ne mogu se kopirati ničija iskustva, niti industrijska politika Europske unije može biti dovoljan okvir za operativnu primjenu.

Industrijska strategija je potrebna i radi svladavanja sadašnjih ekonomskih teškoća u zemlji, a one su brojne. Šesta godina negativnog rasta BDP-a, nezaposlenost iznosi preko 20%, investicije su prepolovljene u odnosu na 2008., izvoz stagnira i ostvaruje pred krizne veličine. Industrijska proizvodnja je u posljednjih šest godina smanjena za oko 12%, i danas je na oko 75% proizvodnje iz 1989. Tehnološka razina industrijskih proizvoda danas je znatno niža. Inovacijski potencijal zemlje je preslab, izdvajanja za znanstveno tehnička istraživanja su oko 0,75% BDP-a, uključivo visoko obrazovanje koje proizvodi nedovoljan broj stručnjaka iz oblasti prirodnih znanosti. To je kratka slika naše stvarnosti, iz koje nas može izvući samo aktivnija industrija. Industrijskom strategijom bi se moralo postići više ciljeva, a njihov zbirni izraz je povećanje konkurentnosti. Prema razini društvene konkurentnosti, Hrvatska se godinama

Page 50: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

49broj 1 :: ožujak 2014.

Izazovi i dvojbe

vrti oko osamdesetog mjesta, na rang listi oko 140 zemalja, koje priređuje Svjetski ekonomski forum. Nisku konkurentnost poduzeća najbolje izražava stagnirajući izvoz, koji ne raste realno već desetak godina. Kako povećati konkurentnost i što industrijska politika može preporučiti za ostvarivanje tog cilja, centralno je ekonomsko pitanje ovoga trenutka.

Izvjesno je da moramo imati aktivnu, usmjerenu i efikasno primjenjivanu industrijsku politiku. Njezine mjere moraju biti kombinirane, premda se čini da je prioritetna horizontalno usmjerena politika. Drugim riječima, najprije se moraju provesti reforme radi poboljšanja opće konkurentnosti. Nikakve druge mjere industrijske politike, bilo da su horizontalno ili vertikalno fokusirane, ne mogu uspjeti bez povećanja opće konkurentnosti, odnosno provođenja društvenih reformi.

Nedovoljno stručnjaka prirodnih znanostiSlijedeći skup horizontalnih mjera mora biti usmjeren prema obrazovanju, istraživanju i inovacijama. Obrazovni proces se mora poboljšati u pogledu studijskih usmjerenja i naravno kvalitete nastavnih sadržaja i procesa. Hrvatska proizvodi manje stručnjaka iz oblasti prirodnih znanosti od svoje konkurencije, ne postoji dovoljno kvalitetan sustav postdiplomskog obrazovanja, nije razvijen sistem poslovnog obrazovanja i cijeloživotnog učenja, edukacije, treninga i drugih modernih oblika pripremanja kadrova za suvremenu industriju. Kada se radi o istraživanju i razvoju, pored relativno niskog izdvajanja za fundamentalna istraživanja, ključno je pitanje efikasnosti i tako alociranih novčanih sredstava. Velik broj malih i neučinkovitih istraživačkih organizacija, mali broj istraživača, nepostojanje sistema mjerenja rezultata, zanemariva komercijalizacija istraživačkih rezultata, niska opremljenost i druge deficitarnosti čini naš istraživački i inovacijski potencijal neučinkovitim.

Otvoreno je i jedno sistemsko pitanje: može li naša slaba industrija razvijati vlastite ili se treba oslanjati na inozemne tehnologije. To pitanje zaslužuje odgovor u strateškom dokumentu, kojim bi se analizirao ukupan inovacijski lanac i predložile mjere za njegovo poboljšavanje.

Konkurentnost našeg gospodarstva se može mjeriti i stupnjem njegove internacionalizacije. Inozemno tržište daleko bolje verificira stvarnu konkurentnost proizvoda nego sve domaće ocjene,studije i istraživanja. I

Hrvatska proizvodi manje stručnjaka iz oblasti prirodnih znanosti od svoje konkurencije

Page 51: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Tema broja

50 perspektive

u tom pogledu Hrvatska pokazuje deficitarnost. Robni izvoz predstavlja 19 –20% bruto društvenog proizvoda, pa smo samo ispred Albanije u čitavoj Europi. Uvoz je bio godinama dvostruko veći od izvoza, ali je to bila posljedica precijenjenog deviznog tečaja, a ne napora da se modernizira domaća industrija uvozom potrebne opreme, tehnologija i znanja uopće. Ukupan izvoz /robni + usluge/ predstavlja oko četrdeset postotaka BDP-a, pa smo, i prema tome pokazatelju, daleko iza naprednijih tranzicijskih zemalja.

Inozemne direktne investicije su stagnantne posljednjih godina, a njihova kumulativna struktura je nepovoljna, budući da dominiraju ulaganja u financijski sektor, trgovinu, nekretnine, a daleko zaostaju ulaganja u proizvodna opredjeljenja i novu opremu. Industrijska politika mora definirati mjere u pravcu povećanja stupnja internacionalizacije domaće industrije i ukupne privrede.

Skup dobro promišljenih i dizajniranih mjera, fokusiranih prema malim i srednjim poduzećima,je naredni dio horizontalno usmjerene industrijske politike. I ovaj skup mjera je vrlo važan za hrvatsku ekonomsku stvarnost, budući da 99,6% svih poduzeća u zemlji čine mala i srednja poduzeća. Zato mjere za poticanje razvoja i modernizacije ovoga sektora, a posebno njegova klasterizacija, predstavljaju vitalni dio industrijske strategije. Iskustva nekih drugih, također malih zemalja /Finska, Estonija,/ mogla bi nam jako koristiti pri definiranju ciljeva industrijske politike za ovaj sektor.

Deficit velikih poduzećaNaredni skup horizontalno usmjerenih industrijskih mjera mora posebno biti orijentiran prema novim tehnologijama, novim materijalima, proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, energetskoj efikasnosti, zaštiti i unapređenju

čovjekova okoliša, čistim tehnologijama i drugim dostignućima treće tehnološke revolucije. Ovaj skup mjera je vrlo vitalan, s obzirom na svjetski tehnološki lom, tzv. tehnološki „lakat“, dakle snažan zaokret od tradicionalnih ka novim, skupljim, izazovnijim ali i efikasnijim tehnologijama. Hrvatska mora biti dio tog procesa, inače će izgubiti i ove kritične godine.

Industrijska strategija mora razviti i jedan specifičan okvir mjera za jačanje hrvatskih poduzeća. Industrijska poduzeća, ali ne samo ona, su vitalni dio svake ekonomije i putem njih se realizira industrijska i svaka druga, ekonomski usmjerena, strategija. I na ovom

Industrijska strategija mora

razviti i jedan specifičan

okvir mjera za jačanje hrvatskih

poduzeća

Page 52: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

51broj 1 :: ožujak 2014.

Izazovi i dvojbe

sektoru stanje nije zadovoljavajuće. Hrvatska ima samo nekoliko desetaka snažnijih industrijskih poduzeća, a među njima možda svega nekoliko internacionalno poznatih regionalnih marki. Bez velikih poduzeća, snažnih industrija, značajnih izvoznika, ne može se preobraziti ni domaća industrija. Zato nam trebaju posebno usmjerene, ovoga puta, vertikalne mjere. One, doduše, moraju biti pažljivo dizajnirane da se ne bi ugrozila europska pravila o zaštiti tržišne konkurencije.

U fokusu vertikalnih mjera industrijske politike svakako trebaju biti novostvorena poduzeća iz tzv. naprednih tehnologija, informatike, elektronike, pametnih softvera i upravljanja, zaštite čovjekove okoline, energetske efikasnosti, vojne proizvodnje i druga. Ovoj grupi poduzeća treba dati posebnu podršku, budući da ona predstavljaju most prema novim tehnologijama u svijetu, onima koje čine treću tehnološku revoluciju.

Industrijska politika osobita je važna u privlačenju inozemnih ulaganja. Na ovom stupnju razvoja i s istaknutim problemima Hrvatska nema snage napraviti značajniji iskorak u tehnološkoj obnovi i modernizaciji industrije. Otuda potreba značajnijih poticaja direktnim inozemnim investicijama.

Hrvatska će morati, očigledno, uložiti još dosta napora i sredstava da dođe do cjelovite, efikasne i ostvarive industrijske strategije.

Odluku Vlade o izradi industrijske strategije valja podržati. No ponuđeni dokument u sadašnjoj verziji teško može ispuniti očekivanu u logu.

REINDUSTRIJALIZACIJA

Page 53: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Tema broja

52 perspektiveDosad izašli brojevi časopisa Perspektive

Page 54: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

53broj 1 :: ožujak 2014.

Novinska industrija

Izumiru li (veliki) tiskovni dnevnici

Globalna ekonomska kriza, koja je zaliječena, ali nije posve uklonjena, uz ekspanziju elektroničke industrije, prije svega interneta, iz temelja je izmijenila ambijent u kojem tavori tiskovno novinarstvo. Diljem svijeta iščezavaju ne samo lokalni i regionalni, nego i veliki nacionalni dnevnici i tjednici s dugom tradicijom. Oni koji zasad opstaju očajnički se bore za sve malobrojnije čitateljstvo, uz dramatičnu oseku prihoda od oglašavanja. U novonastalim okolnostima preživljavanju se mogu nadati samo oni koji se svojom kreativnošću budu znali nositi s izazovima sutrašnjice…

Piše: Ante Gavranović

Hoće li novine i novinarstvo preživjeti? Takva razmišljanja vezana su uz nepovoljn a kretanja na tiskovnom medijskom tržištu. Krajem 2012. dva su njemačka dnevna nadregionalna lista prestala izlaziti. Riječ je o Frankfurter

Dossier

Page 55: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Dossier

54 perspektive

Rundschau, koji je proglasio stečaj i spašen je, barem privremeno, financijskom intervencijom svog najljućeg konkurenta, Frankfurter Allgemeine Zeitunga. Financial Times Deutschland je prestao izlaziti jednostavno se ugasio. Riječ je o dvama izuzetno uglednim listovima. Prvi je imao dnevnu prosječnu prodanu nakladu od 150.000, a drugi otprilike 120.000 primjeraka. Najveći novinski nakladnik, Springer, ušao je u proces prodaje svojih listova – Hamburger Abendblatta i Berliner Morgenposta.

Medijski analitičari istinski su zabrinuti za sudbinu preostalih dnevnih tiskanih listova. Dugogodišnja medijska kriza mogla bi, smatraju oni, prerasti u odumiranje novinskih izdanja. Razlozi bojaznosti su višestruki: naklade

padaju, smanjuju se prihodi od oglašavanja, troškovi stalno rastu pa sada i renomirani listovi bilježe ’crvene brojke’, bez jasnijih naznaka da će uskoro izaći iz njih. Samo od 2007. do 2009., razdoblju vrhunca globalne financijske i gospodarske krize, svjetsko tržište oglašavanja opalo je za 44 milijarde eura. Oglašivači su tako postali najveći problem za novinsku branšu. Je li egzistencijalna kriza zaista zahvatila sve velike dnevne listove?

Zabrinutost je tim veća jer se i u obližnjim zemljama takve nepovoljne tendencije produbljuju. U Francuskoj, na primjer, niti jedne novine više ne bilježe zaradu, a mnoge su odustale od izlaženja ili su se udružile u neku mrežu i izgubile svoj identitet. Španjolski El Pais otpustio je trećinu zaposlenih novinara. U SAD-u je u posljednjih pet godina čak 14 velikih dnevnih listova zatvorilo svoja vrata.

Doseg veći, prihodi padajuPritom valja naglasiti da je njemačko medijsko tržište najrazvijenije u Europi. Otprilike 47 milijuna stanovnika čita jedne dnevne novine. Dodaju li se tim čitateljima i posjetitelji online izdanja, brojka korisnika obilato prelazi 50 milijuna.

„Nikada doseg novina nije bio tako velik“ tvrdi Horst Roeper, medijski analitičar i direktor Instituta Formatt iz Dortmunda. Čak ni naklade novina nisu tako loše kakav je utisak u javnosti. Istina, samostalna prodaja i pretplate su u posljednjih deset godina smanjeni za otprilike šest milijuna primjeraka dnevno. Usprkos tome veliki dnevni listovi poput Sueddeutsche Zeitunga i Frankfurter Allgemeine Zeitunga dnevno prodaju gotovo pola milijuna primjeraka. Svaki treći euro koji je u 2011. utrošen za oglašavanje završio je u novinama. Ipak,

Oglašivači su postali najveći

problem za novinsku branšu

Page 56: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

55

Izumiru li (veliki) tiskovni dnevnici

broj 1 :: ožujak 2014.

dnevni listovi su na tom području pretrpjeli ogromne štete. Konkretno, u 2011. dnevne novine su utržile 3,6 milijardi eura od oglašavanja, a početkom 21. stoljeća to je bilo gotovo dvostruko više, 6,6 milijardi. „Za tržište oglašavanja bile su to najteže godine od nastanka Savezne Republike“ ističe Volker Nickel, glasnogovornik Središnje udruge njemačke oglašivačke industrije.

Potraga za novim izvorima prihoda Preživjeli na tržištu dnevnih novina moraju naučiti živjeti sa smanjenim prihodima iz oglašavanja. „Stara vremena visokih prihoda od oglašavanja više se nikada neće ponoviti“ tvrdi Anja Pasquay, glasnogovornica Udruge njemačkih izdavača novina. Tako nakladnicima preostaju dvije mogućnosti; štedjeti na troškovima ili pronaći nove izvore prihoda.

Medijski analitičari slažu se u ocjeni da su uštede u proizvodnji novina velikim dijelom iscrpljene, ako se ne želi izgubiti kvaliteta novinarskih uradaka. Opasnost u tom pogledu vrlo je prisutna.

Gdje su novi izvori prihoda? Koncern Axel Springer pokazao je da se s online portalima ipak može zarađivati, pa sada otprilike 35 posto prihoda dolazi iz toga dijela poslovanja. Ostali izdavači pokušavaju prihode povećavati organizacijom raznih konferencija za rukovodne kadrove, tematskim seminarima, izdavanjem knjiga ili na druge načina.

Već je pronađen i naziv za takvo djelovanje izdavača dnevnih novina: kofinancirano novinarstvo. Sve više prevladava mišljenje da novinsko poduzeće koje se bavi klasičnim izdavanjem novina bez dodatnih aktivnosti više ne može preživjeti.

I dok veliki dnevni listovi mogu ući u nova područja, lokalni listovi uglavnom su lišeni takvih mogućnosti. Njima nedostaje potreban kapital da bi se uključili u nova područja aktivnosti. Stoga medijski analitičari upozoravaju da bi odumiranje novina moglo započeti najprije u malim gradovima. Signal za takva razmišljanja bilo je nedavno zatvaranje jednog malog lista, Deister-Leine Zeitung u Barsinghausenu, gradiću u Donjoj Saksoniji. Gradić s 34.000 stanovnika imao je vlastite dnevne novine punih 126 godina. U posljednjih deset godina smanjena je naklada lista sa 6200 na 4500 primjeraka, uz izostanak prihoda od oglasa. Vlasnici su jednostavno odustali…

Postoji realna opasnost da primjer spomenutih novina slijede u narednim godinama mnogi lokalni listovi. Tko će i kako preživjeti? Sigurno je da će FAZ ili Sueddeutsche Zeitung preživjeti i u narednom desetljeću, ističe najnovija analiza Leipziške škole za medije. Michael Geffken, medijski analitičar i

Page 57: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Dossier

56 perspektive

direktor ove škole, naglašava da će se novine vjerojatno tada prodavati po višim cijenama, a možda više neće izlaziti dnevno nego dva-tri puta tjedno. Naime, time bi se osjetno smanjili troškovi proizvodnje i ukupnoga poslovanja novinskih izdavača.

(Ne)izvjesna budućnost?Takva razmišljanja o budućnosti dnevnih novina nisu neutemeljena. Dugoročnije pred izdavačima i samim novinarima postavljaju se suštinska pitanja budućnosti cijele branše: mogu li se dnevne novine u svojim sadašnjim formatima uopće održati?

Svjedoci smo prakse da se zainteresirani sve više informiraju o aktualnim događanjima preko društvenih mreža koje daju iste informacije, samo mnogo brže od novina. Mnogi portali i agencije nude temeljite analize i background

informacije već istoga dana, dok novine to čine sa kašnjenjem. Zabrinjava činjenica da u Njemačkoj samo svaki treći stanovnik između 14 i 19 godina čita redovito neke dnevne novine. Prije deset godine takvih je bilo gotovo 50 posto. Sve to govori da se umiranje najvećeg broja dnevnih novina neće moći zaustaviti, možda samo usporiti.

Takva perspektiva na najvećem europskom tržištu novina nije ugodna vijest, posebno za novinare u tim redakcijama. Njihova budućnost ovisi o tome u

kojoj će mjeri izdavači pronaći nove poslovne modele koji će omogućavati prakticiranje kvalitetnog novinarstva.

Glavni urednik WAZ-a Ulrich Reitz nudi u tom pogledu modele i odgovore. Novine, pored vijesti, koje se mogu dobiti ’u svakom uglu’ moraju osigurati čitateljima i neke druge elemente: moraju organizirati iznenađenja, sve drugo je zamjensko novinarstvo. Taj koncept u sebi nosi potrebu pojačane strasti prema kvalitetnom novinarstvu. Kvaliteta i kreativnost nisu samo stvar pojedinca, već posljedica timskog redakcijskog djelovanja. Po njemu, formula uspješnosti leži u organizaciji rada redakcije, i to na osnovu povećane stručnosti samih novinara.

Umiranje najvećeg broja dnevnih novina

neće se moći zaustaviti

Page 58: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

57

Izumiru li (veliki) tiskovni dnevnici

broj 1 :: ožujak 2014.

Tko ugrožava medijske slobode?Usporedo s pitanjima egzistencijalne budućnosti novina i novinara u Njemačkoj se u posljednje vrijeme vode dosta žučne rasprave i oko slobode medija. Tu slobodu, kako se navodi u širokoj raspravi koju je inicirao Goethe Institut, ne ugrožava u tolikoj mjeri država, jer pokušaje ugrožavanja tih sloboda odmah sankcionira Ustavni sud štiteći značenje te slobode za demokraciju uopće. Međutim, ugrožavanje slobode medija izazivaju – sami mediji. Kvaliteta novinarstva opada jer izdavači novina nastoje uz pomoć medija zarađivati više nego ranije.

Krilatica „čiji kruh jedem, njegovu pjesmu pjevam“ sve je rasprostranjeniji oblik novinarskog izražavanja stavova i mišljenja. To napose dolazi do izražaja u sve prisutnijem isprepletanju novinarstva i PR. Najraširenija je sprega novinarstva, politike i gospodarstva, gdje se sve više novinari javljaju kao glasnogovornici pojedinih, napose privrednih lobija, pri čemu se gubi javni respekt prema novinarstvu, gubi njegova vjerodostojnost a samim time i vrijednost slobode izražavanja i medijskih sloboda uopće.

Nakladnički menadžeri govore sve češće o novom konceptu „bijesnog reportera“ koji s pomoću laptopa i kamere stoji blizu događaja i istodobno izvještava online, onair i za tisak. Takav novinar je, slijedeći taj koncept, nadležan za sve – televiziju, radio, online i novine. Sve se to pokriva formulom „multifunkcionalnog novinarstva“ pri čemu menadžeri smatraju da su se vremena promijenila i da je takav oblik novinarstva primjereniji suvremenim potrebama. U stvari, to je (ipak) samo pokušaj smanjivanja osoblja i troškova.

Praksa na konkretnim primjerima pokazuje da se time potire središnja zadaća novinarstva: opada kvaliteta novinarskih uradaka. Stručnjaci ukazuju na opasnost da se njemačko novinarstvo svede na uplošnjavanje i zaglupljivanje. Za istraživačko novinarstvo jednostavno više nema vremena ni mjesta. Zagovornici medijskih sloboda upozoravaju da takvo udaljavanje od temeljnih zadaća novinarstva ozbiljno ugrožava te slobode. Ističu da je ono što je za funkcioniranje pravosuđa neovisnost sudaca to je sloboda izražavanja za novinarstvo. Bilo bi groteskno ako bi ponašanje samih novinara te slobode dovelo u pitanje.

„Čiji kruh jedem, njegovu pjesmu pjevam“

Page 59: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Dossier

58 perspektive

Svjetski trendoviTrend nije karakterističan samo za Njemačku. Novine diljem svijeta doživljavaju gotovo iste probleme te se na različite načine nose s njima. Početkom 2008. godine stotinu novinskih kompanija u SAD-u bilo je prisiljeno otpustiti više od 6300 zaposlenika, a kako je kriza odmicala broj se nastavio povećavati. Model novina čiji se budžet bazira prvenstveno na prihodima od oglašivača suočio se s velikim poteškoćama kada su oglašivači pod udarom krize odlučili smanjiti oglašavanje (ili ga preseliti online). U Americi je samo od 2007. do

2008. oglašavanje palo za 6,3% dok se u Velikoj Britaniji u istom periodu smanjilo za 10,4%. Trend pada oglašavanja u novinama I časopisma I dalje se nastavlja.

Sve se više ljudi informira putem interneta, što rezultira dodatnim padom prodaje tiskovina. Ovaj trend pogađa medije u različitim zemljama na različite načine. SAD, Finska i Njemačka imaju jednak postotak korisnika interneta, međutim medije u Americi ovaj je trend znatno više pogodio od onih u Njemačkoj i Finskoj. Razlog? Puno više američkih

online medija ovisi o prihodima od oglašavanja. Čak 80 posto njihovog budžeta bazira se na oglašavanju, dok samo 50 posto budžeta njemačkih i finskih novina ovisi o oglašavanju.

Zakazali nakladnici„Previše je glavnih urednika koji su premalo razmišljali o novim, inovativnim koncepcijama. Oni se uopće na brinu o daljnjem razvoju printa. Potajno su otpisali tiskane novine“ – tvrdi Bascka Mika, dugogodišnja glavna urednica lista TAZ.

Veliki medijski koncerni, koji imaju mogućnosti ulaganja, ne promatraju novine vjerojatno više kao temeljni posao (core business). Boje se novih rizika i mogućih promašaja. Koncerni diktiraju štednju u troškovima, a kod vodstva nedostaje publicistička inteligencija, da o nekoj strategiji i ne govorimo. Razlog? U vodstvu medijskih koncerna više uglavnom ne sjede novinari; većinom su to knjigovođe. Mogućnosti strateškog promišljanja i odlučivanja time su osjetno umanjene. Nema novih ideja ni posebnih inicijativa. Upravo pomanjkanje takvih nastojanja uništava područje tiskanih novina – sve više je stav u redovima medijskih stručnjaka.

Sve se više ljudi informira

putem interneta, što rezultira

dodatnim padom prodaje tiskovina

Page 60: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

59

Izumiru li (veliki) tiskovni dnevnici

broj 1 :: ožujak 2014.

Da li će uz tiskane medije propasti i novinarstvo?. Mogući odgovor stiže od Taylora Blatchforda, profesora novinarstva na Sveučilištu Northwestern u SAD-u i jednog od najpoznatijih blogera: „Novinarstvo ne umire. Ono se razvija i potrebno je da se novinari razviju uporedo s njim“. Pritom se poziva na izjavu Samuela G. Freedmana, novinara i profesora te pisca knjige „Letters to a young journalist“. Freedman kaže: „Osobno uopće ne sumnjam da novinarstvo ima budućnost, kao i prošlost. Ljudska bića će zadržati želju da saznaju što je novo, da čuju dobru priču. Oni će tražiti lucidna objašnjanja, pametne analize o događajima i oko njih. Pričanje priča nikad neće izumrijeti“.

Primjeri velikih novina pokazuju da ova razmišljanja imaju temelje. Treba analizirati što se događa s Financial Timesom, New York Timesom, The Wall Street Journalom ili The Economistom. Zašto raste naklada časopisa Die Zeit? Zašto je Newsweek ponovno pokrenuo početkom 2014. svoje tiskano izdanje, koje je bio ukinuo pred godinu dana?

Sigurno je da se medijska pozornica mijenja. Oglašavanje, najvažniji element financijske samostalnosti i ekonomske uspješnosti tiskanih medija, nažalost, seli u druge, najvećim dijelom u digitalne medije. Pokazalo se, međutim, da korektan poslovni spoj tiskanih i digitalnih medija, barem zasad, mogu pronaći spasonosnu formulu opstanka, čak i daljnjeg razvoja.

5 najtiražnijih dnevnih listova u svijetu

Rang Novine Zemlja Naklada

1. Yomiuri Shimbun Japan 9,969-0,5%

2. Asahi Shimbun Japan 7,750-2,3%

3. The Times of India India 4,09020,5%

4. Mainichi Shimbun Japan 3,438-3,2%

5. Nihon Keizai Shimbun Japan 3,020-0,1%

- Bild Germany

Podaci: IFRA-WAN, Svjetska udruga novinskih izdavača. Podaci se odnose na 2011.

Page 61: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Dossier

60 perspektive

TOP -10 dnevnih listova na engleskom jeziku po nakladi

The Sun U.K. 3,472,841

USA Today USA 2,610,255

The Daily Mail UK 2,476,625

The Mirror UK 2,187,960

Times Of India India 1,879,000

Wall Street Journal USA 1,800,607

New York Times USA 1,109,000

The Daily Telegraph UK 1,020,889

Daily Express UK 957,574

Los Angeles Times USA 944,000

TOP-5 najčitanijih njemačkih novina

Rang Novine Naklada

1. Bild Zeitung 2.455.690

2. Sueddeutsche Zeitung 420.377

3. Frankfurter Allgemeine Zeitung –FAZ 338.478

4. Rheinische Post (RH) 336.216

5. DIE WELT + DIE WELT Kompakt. 229.137

Podaci se odnose na prvo tromjesečje 2013.

Page 62: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

61broj 1 :: ožujak 2014.

Privatizacijske dvojbe

Korist i šteta od rasprodaje

Ako vlade razumno upravljaju nacionalnim bogatstvom, prodajom nekih poduzeća (ili dijelova) i druge imovine mogu stabilizirati privredu, ali presudna je cijena koju će polučiti.

Piše: dr. Uroš Dujšin

Političari kreću u privatizaciju u različita vremena i iz različitih razloga. U Britaniji je, 1980-ih, Margaret Thatcher koristila kao sredstvo za slamanje moći sindikata. Istočnoevropske zemlje su je koristile za razbijanje komunističkih privrednih sistema. A danas, uz najvišu zaduženost države u mirno doba u razvijenim zemljama, glavna je svrha ovih rasprodaja – prikupljanje gotovine. Porezni obveznici u pravilu misle da je obiteljsko srebro već prodano, no još je mnogo toga ostalo u kredencu. Državna poduzeća u zemljama OECD-a vrijede, procjenjuje The Economist, oko 2 trilijuna dolara. Tome treba dodati manjinske udjele u privatnim poduzećima, kao i oko 2 trilijuna dolara u uslužnim djelatnostima te drugu imovinu lokalnih vlasti. No stvarno vrijedno blago je nefinancijska, tj. realna imovina kao zemljište i rudno blago, čiju vrijednost MMF procjenjuje na tri četvrtine BDP-a bogatih zemalja – dakle na oko 35 trilijuna dolara diljem OECD-a.

Trendovi

Page 63: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Trendovi

62 perspektive

Nije sve na prodajuDio te imovine ne može se i ne smije prodati. Koliko vrijedi Louvre, Partenon ili nacionalni park Yellowstone? Neprecizno računovodstvo države onemogućuje procjenu koliki je to dio ukupnog nacionalnog blaga. No sigurno je da njegov popis uključuje tisuće utrživih dobara male ili nikakve vrijednosti kao baštine. No vlade su začudo prilično nesklone korištenju tih prilika za povećanje prihoda. Djelomično stoga što uvijek postoje otpori privatizaciji. Tako je Ronald Reagan otkrio KAKO je njegov plan da proda dio zemljišta na američkom Zapadu ONEMOGUĆILA koalicija zelenih i rančera koji su tamo imali pravo na ispašu, U posljednje vrijeme su, osim reprivatizacije velikih banaka nakon sanacije, stvarno velike transakcije izvršene u zemljama u usponu. No sada aktivnost na tom polju oživljava u Evropi: britanska je vlada lani prodala Poštu i k tome je postala dobrim primjerom kako u transparentnosti imovine koju ima, tako i u i spremnosti da je proda. No u pravilu ovdje prevladava oprez. Tako npr. Italija ima javni dug od 132 posto BDP-a, no tamošnji su planovi privatizacije veoma skromni – usprkos tome što država ima udjele u poduzećima vrijedne oko 225 milijardi, kao i realne imovine vrijedne oko 1,6 trilijuna dolara.

To je jednokratan prihodIpak, privatizacija nije panaceja za rastrošne vlade. Prodaja imovine je jednokratni prihod koji daje tek kratak predah rasipnicima, iako – nakon što se proda, ta imovina stvara daleko više poslova. Treba uzeti u obzir i izgubljene prihode, ako ta imovina stvara dodatne prihode. Naftom bogata Norveška dobiva četvrtinu svojih prihoda od dobro vođenih državnih poduzeća. Prodaja u vrijeme krize nije osobito dobra ideja, a vlade moraju izvući pouke iz ranijih grešaka. Bez čvrste regulacije, prodaja obogaćuje ljude bliska vlastima i ima štetne posljedice. To se dogodilo u Britaniji (kod željeznica i komunalnih usluga) i u zemljama u usponu (kod telekoma, banaka i dr.). Prodaja britanske pošte tu je koristan podsjetnik: ako je cijena previsoka, od prodaje neće biti ništa; a ako je preniska, porezni će se obveznici osjetiti prevarenima. Ipak, za vlade koje ozbiljno nastoje uskladiti svoje rashode s prihodima, privatizacija je koristan instrument. Ona omogućuje vladama da smanje dugove i poboljšaju svoj kreditni rejting, čime se smanjuju i izdaci, a poboljšava se ekonomska efikasnost putem povećanja konkurencije i primjene privatnog kapitala i znanja u novostečenim poduzećima.

Page 64: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

63broj 1 :: ožujak 2014.

Zaštita intelektualnoga vlasništva

Koliko imitatori ugrožavaju kreatore?

Oprečna mišljenja o (ne)dopustivosti imitiranja filmskih, glazbenih i drugih inozemnih uspješnica u Kini. Dvojica američkih profesora drže da u tome nema puno štete, a ima i korisnosti, dok jedan njihov sunarodnjak tvrdi posve suprotno.

Piše: Drago Kojić

Da su u ljudskoj prapovijesti,u vijeme izuma kotača, primjenjivana današnja pravila igre, tj. zakonodavstvo o zaštiti patenata i autorstva,izumitelj bi preko noći bio postao jedan od najbogatijih stanovnika tadašnjega malenog svijeta. U milenijima koji su slijedili izredalo se na tisuće izuma i bezbrojnih stvaralačkih dostignuća za koje autori nisu dobili (ni tražili) nikakvu naknadu. Ono što je nekoć smatrano općim dobrom, danas je uglavnom zaštićeno autorstvo inventivnih pojedinaca, a u zaštiti stvaralaštva, materijalnoga i duhovnoga, zakonodavci su, možda, otišli u drugu krajnost, štiteći i ono što ne bi trebalo. A, opet, ni rigorozne zakonske regule ne obeshrabruju neke „stvaraoce“ da na cilj stižu prečicom, umjesto utabanim stazama. I u Hrvatskoj smo imali prilike vidjeti, čak i pripadnike tzv. društvene elite, da akademske stupnjeve (magisterije i doktorate) stječu (ili barem pokušavaju) doslovnim prepisivanjem. Među takvimje vjerojatno najpoznatiji Ante Āapić, ali nije jedini, ima ih još. Takvo ne samo nemoralno nego i protuzakonito ponašanje na ovim (balkanskim) prostorim i ne začuđuje jer je društvena javnost krajnje popustljiva i prema pljačkašima golemih materijalnih dobara. Tko bi se onda uzbuđivao zbog nekakvih rečenica ispisanih u spisima, koji uostalom i nisu u javnoj cirkulaciji!

U suvremenom svijetu vodi se žestoka bitka između stvaralaca i plagijatora, falsifikatora, kradljivaca itd., ne samo na pojedinačnoj nego i na društvenim

Page 65: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Trendovi

64 perspektive

razinama. Među proizvođačima automobila svjetski ugled, uz ostale, uživaju i Japanci. Naslušali smo se anegdota o metodama kojima su – dok nisu postali globalna tehnološka velesila s neporecivim autoritetom – otkrivali tajne njemačkih i američkih automobilskih tvorničara. Sada su ulogu Japanaca preuzeli Kinezi, koje neki promatrači optužuju da svoj spektakularan ekonomski uspon, uz poslovičnu marljivost, inovativnost i pronicljivost, duguju i kopiranju zapadnjačkih dostignuća. Ima ekonomista koji drže da takva praksa i nije posve štetna te da ima i dobrih strana. A u svakom slučaju nije bez presedana.

I SAD je bio piratska državaNa temu zaštite izuma, patenata ia utorskih prava pišu se bezbrojne knjige, a autori vjerojatno zarađuju više od onih o čijim pravima pišu. Nisu rijetkost ni polemike na tu temu, naročito kada je u pitanju kršenje autorskih prava na državnoj, odnosno međudržavnoj razini. Prošlog ljeta dvomjesečnik FOREIGN AFFAIRS (za srpanj i kolovoz 2013.) objavio je napis pod naslovom „Imitiraj dok ne stvoriš“ (Fake It Till You Make it). (Zapravo bi ispravnije bilo prevesti taj naslov kao „Falsificiraj dok ne napraviš“. Autori su Kal Raustiala, direktor Centra za međunarodne odnose i profesor na Pravnoj fakultetu Kalifornijskoga sveučilišta u Lose Angelesu (UCLA) i Christopher Sprigman, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta Virginia. Zajednički su napisali knjigu Knock Off Economy: How Imitatation Sparks Inovation (Sklepana ekonomija: Kako imitacija potiče inovaciju). U spomenutom članku dvojica profesora sugeriraju SAD-u da bude popustljiv prema očitom zanemarivanju zakona o intelektualnom vlasništvu u Kini. Naveli su dva glavna argumenta: prvo, SAD je u svojim početnim danima, poput današnje Kine, bio „piratska država“ i drugo, imitiranje je poticalo ekonomski rast SAD-a. Kako se kineska privreda bude razvijala, tako će se razvijati i njezini interesi. Poput SAD-a, ranije, Kina će se sve manje oslanjati na imitiranje i „primjenjivati manje tolerantan pristup“ prema kršenju autorskoga prava – „ne pod pritiskom Amerike nego na vlastitu inicijativu,“ zaključila su dvojica profesora.

U dvobroju časopisa Foreign Affairs za listopad i prosinac 2013. na spomenuti članak reagirao je Steven Tepp, predsjednik i glavni direktor savjetničke tvrtke Sentinel Worldwide, koja uz ostale klijente savjetuje američku Trgovinsku komoru na temu intelektualnoga vlasništva u Kini. On drži da su autori ispravno prikazali odnos SAD-a prema pravima stranoga intelektualnog vlasništva do 1891., ali da pogrešno tumače rezultate takva postupanja. Odlučivši u potpunosti priznati inozemna autorska prava, SAD je zapravo polučio znatnu financijsku nagradu. Taj je potez u potpunosti otvorio nova tržišta američkim proizvodima, potičući kulturnu i ekonomsku razmjenu što

Page 66: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

65broj 1 :: ožujak 2014.

Koliko imitatori ugrožavaju kreatore?

je pomoglo SAD-u da postane komercijalna sila kakva je danas. Kineska kampanja ne treba slijediti ekonomski rast; može ga poticati.

Tepp dodaje da su autori s kojima polemizira ispravno uočili da je SAD propustio primijeniti zašitu autorskoga prava za inozemna kreativna djela tijekom gotovo cijelog 19. stoljeća. Ali drži da su iz povijesti izvukli pogrešan zaključak, tj. da piratstvo promiče kreativnost.

Što pokazuje povijest?Ako išta drugo, povijest dokazuje suprotno, drži Tepp, navodeći kako je američki Patentni ured (House Committee on Patents) u izvještaju iz 1890. ustvrdio: „Budući da neki američki izdavači ništa ne plaćaju engleskim autorima čije priče prisvajaju i objavljuju, ostali američki izdavači ne mogu si priuštiti da američkim autorima plaćaju za pisanje priča.“ Zbog takva stanja mnogi američki pisci teško su uspijevali učvrstiti barem svoj ugled, a kamo li da nešto zarade prodajom u inozemstvu. (Britanski izdavači na jednak su način piratski objavljivali američka djela). Tepp zaključuje da su zakonodavci tada uvidjeli, kao što bi trebali i sada, da piratstvo inozemnih djela obeshrabruje domaću kreativnost. Na vrhuncu svoga statusa kao piratske države SAD je 1891. usvojio Međunarodni akt o autorskom pravu, koji je utvrdio novu zaštitu inozemnih radova. U oštroj opreci prema prethodnom stoljeću, uslijedio je procvat kreativnih dostignuća, što je ubrzalo američki ekonomski razvitak. Primjenom kasnijeg zakonodavstva o zaštiti autorskoga prava SAD je postao vodeći svjetski kreator na područjima od filmova do kompjuterskoga softvera. Američki autori i inovatori danas pokreću industrije koje zapošljavaju više od 40 milijuna Amerikanaca i čine gotovo tri četvrtine izvoza SAD-a.

Oni koji su živjeli u doba nesmetanog američkoga piratstva shvatili su da je to slijepa ulica za kreativnost. Danas SAD očekuje da Kina učini ono što je svojedobrno učinila Amerika.

Steven Tepp smatra da su Raustiala i Sprigman zavarali čitatelje združujući dva potpuno različita čina:

• porast inovacija, u kojima pridošlice usavršavaju i nadomještaju rad svojih prethodnika i izravno

Na vrhuncu svoga statusa kao piratske države SAD je 1891. usvojio Međunarodni akt o autorskom pravu

Page 67: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Trendovi

66 perspektive

• kopiranje. Kineski pirati i krivotvoritelji rutinski pribavljaju kopije uspješnih filmova, popularne glazbe

• i drugih proizvoda čak i prije nego što su na zakonit način ponuđeni publici. Koriste se sve bolje oblikovanim web stranicama da bi zaarali američke i kineske potrošače u vjerovanju da kupuju zakonitu robu.

Previd ili privid?Svojevrsna je ironija što dvojica autora, kako tvrdi Tepp, u smanjivanju opasnosti od kineskoga imitiranja zanemaruju ono što čini sama Kina da bi se stanje poboljšalo. Posljednjih godina kineska je vlada počela uvelike osuvremenjivati zakonodavstvo koje regulira patente, zaštitne znakove i autorska prava. Najviši vladini dužnosnici nadgledaju posebne kampanje provođenja zakona u razmjerima bez presedana U najnovije vrijeme Vlada primjenjuje sudsko tumačenje koje daje smjernice svim sudovima u Kini o tomu kada kompanije snose odgovornost za piratstvo autorskih prava na njihovim web stranicama. Budu li se dosljedno primjenjivale te smjernice, Kina bi se mogla izjednačiti s vodećim državama u svijetu, drži Tepp. Kineske kompanije također su poduzele važne mjere u poštivanju inozemnih autorskih prava, dodaje on. Ali unatoč tim obećavajućim znakovima, pred Kinom je još dug put, naročito u zaštiti intelektualnoga vlasništva. Ako Kina kani trasirati put u inovativnu privredu, mogla bi se držati najpouzdanijega recepta: angažiranja kreativnoga potencijala svojih građana, zaključuje Tepp.

Opsesija odvlači od važnijih temaAutorski dvojac Raustiala i Sprigman nije se dao ušutkati Teppovim lekcijama pa su u istom broju dvomjesečnika FOREIGN AFAIRS profesori odgovorili na kritiku s kojih stajališta oni drže da Kina neće slijediti Teppove sugestije, tj. prihvatiti savjet Washingtona u zaštiti intelektualnoga vlasništva. Oni ne poriču da imitiranje zaista može suzbiti keativnost, ali dodaju da je može i pospješiti te stvoriti nova tržišta. Proizvodeći jeftiniju robu, imitiranje otvara vrata učenju, pismenosti, novim dobrima i tehnologiji, što je naročito važno u krajnje neujednačeno razvijenoj zemlji kao što je Kina. Iz tih razloga Beijing je snažno motiviran da zadrži dosadašnji smjer, dodaju profesori.Budući da je imitiranje ugrađeno u snažnu ekonomsku i društvenu logiku, a nije ni blizu onako opasno kako mnogi vjeruju, nastavljanje napada na Kinu u tom sporu, „nije vrijedno političkoga i diplomatskog kapitala što ga SAD u to ulaže, kao što smo naveli u svom članku“, kažu oni. Teppu je promakla ta

Page 68: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

67broj 1 :: ožujak 2014.

Koliko imitatori ugrožavaju kreatore?

glavna poanta, a opsesija pravima intelektualnoga vlasništva odvlači SAD od mnogo važnijih tema u iznimno važnim bilateralnim odnosima s Kinom.

Pitanja intelektualnoga vlasništva visoko su rangirana u agendi Washingtona u odnosima s Beijingom, uglavnom zahvaljujući političkom utjecaju američkoga biznisa. Ni doslovno kopiranje, koje se obično naziva „piratstvom“, ni kopiranje popravljanjem originala, što bi se moglo nazvati „čupkanjem“ (tweaking) nije velika prijetnja, tvrde Raustiala i Sprigman. Dodaju da u Kini čak i doslovno piratstvo čini manje štete nego što se pretpostavlja. Mnogi Kinezi koji kupuju piratske filmove, primjerice, naprosto sebi ne mogu priuštiti originale. Takvo pirastvo, dakle, ne smanjuje prodaju. Ako ništa drugo, razvijajući ukus za zapadnu kulturu i robu, kineska potrošnja kopija danas može značiti veću prodaju zapadnih kompanija u budućnosti, kada Kina postane bogatija.

Nastavljajući harangu protiv Beijinga zbog kopiranja, Washington sebe otvara optužbama za licemjerje. Tepp je priznao da je SAD nekoć bio kršitelj inozemnih prava intelektualnoga vlasništva. Iako je točno da je zakon o međunarodnim autorskim pravima stupio na snagu 1891. on ne nudi dokaze da je taj čin inicirao eksploziju američke kreativnosti, tvrde profesori. U stvarnosti taj je zakon manje štitio inozemna djela nego što je Tepp sugerira, dodaju oni. Primjerice, sve do sredine 1980-ih bilo je posve zakonito stvarati neautorizirane primjerke knjiga koje nisu proizvedene u SAD-u ili Kanadi.

Imitiranje nije krivotvorenjeOsim toga, SAD je već bio jedna od najbogatijih država u svijetu prema BDP-u po osobi. Suprotno tome, Svjetska banka rangira današnju Kinu kao 90. u svijetu prema BDP-u po stanovniku. Teppova tvrdnja kako „Sjedinjene Države ne traže od Kine da učini ništa više nego što su one same nekoć učinile,“ naprosto je nekorektne, tvrde profesori. Čini se kako Tepp želi da Kina čini ono što Stric Sam kaže, a ne ono što je sam nekoć činio, dodaju oni.

Osvrću se i na Teppovo osporavanje njihove ključne tvrdnje, tj. da imitiranje može promicati kreativnost te naglašavaju: „Ne poričemo da zakoni o intelektualnom vlasništvu igraju važnu ulogu kako u američkoj, tako i u kineskoj privredi. Ali mi naglašavamo da kopiranje ima nedovoljno cijenjena svojstva. Golemi uspjeh tako različitih industrija, od mode do baza podataka – u kojima je imitiranje posve legalno – pruža čvrst dokaz da kopiranje može koegzistirati s kreativnošću.“

Američki zakonodavci spremno prihvaćaju stajalište kako zaštita intelektualnoga vlasništva treba biti što je moguće snažnija. Ali poput brojne vladine

Page 69: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Trendovi

68 perspektive

regulative, zakoni o intelektualnom vlasništvu iziskuju pažljivo ispitivanje i kontrolu da bi se vidjelo kako u stvari djeluju – i kako se prilagođavaju kada ne postoje. „Zato mi sasvim drukčije od Teppa čitamo nedavne poteze kojima je cilj osuvremenjavanje kineskih zakona“. Kineska praksa, bilo da se tiče intelektualnoga vlasništva ili zaštite okoliša, rijetko je odraz formalnih zakona u knjigama, kažu Raustiala i Sprigman. Oni se ipak u potpunosti slažu sa svojim kritičarom u jednom: krivotvorenje proizvoda kao što su lijekovi i lažni avionski dijelovi mogu pričiniti golemu štetu. Stoga odlučno zagovaraju strogo provođenje zakona o zaštiti potrošača kako bi se spriječile opasnosti koje vrebaju iz takvih postupaka. Ukazuju, međutim, da Tepp izjednačuje krivotvorine s imitacijama. HiPhone i Xiaomi mobiteli, razlikuju se po zaštitnom znaku od originalnih proizvoda koje imitiraju i to su kopije. Lažne sunčane naočale Prada i lažni satovi Patek Philippe su krivotvorine. Krivotvorine prisvajaju imena banda, dok imitatori preinačuju dizajn, ali je jasno da potječu od različitog proizvođača. Profesori napominju kako u svome članku nisu uopće uporabili izraz „krivotvorina“ ili „krivotvorenje“ je to nije bila njihova tema. Kažu da su se usredotočili na kinesku poletnu privredu i na njezine društvene i političke implikacije.

Zaključuju da Kina neće lako ni brzo izmijeniti svoj pristup prema intelektualnome vlasništvu, ali da će postupno taj pristup evoluirati. U međuvremenu su odnosi Strica Sama s Kinom suviše važni da bi se staljalo na kocku nešto što se ne može – a i ne treba – kontrolirati. Bilo bi nezahvalno stavljati se u ulogu arbitra pa pokušati presuditi tko je u pravu, a tko u krivu u ovoj polemici. Čini se da su u pravu dvojica profesora u većini argumenata koje su iznijeli, a njihov osporavatelj kada se zalaže za povedbu zakona. Profesori su realniji u svojoj argumentaciji, jer

se naprosto zalažu za životnu realnost, nasuprot birokratskoj krutosti njihova kritičara. Neki je cinik davno primijetio kako se budale služe zakonima, dok se pametni ljudi služe zakonima. Zapravo taj cinizam i nije suprotan zdravu razumu jer služiti se zakonom ne znači i njegovo kršenje. Pogotovu ima li se na umu da zakoni kadšto znaju biti neprovedivi, da ne kažemo očigledno štetni. Toga zaista ne manjka kod nas u Hrvatskoj, što je jedan od razloga za našu ekonomsku pat poziciju.

Kina neće lako ni brzo

izmijeniti svoj pristup prema

intelektualnome vlasništvu

Page 70: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

69broj 1 :: ožujak 2014.

Dileme svakidašnjice

(Ne)učinkovita obiteljska poduzeća

Iako taj dio biznisa nerado prihvaća savjete, čak i od najbližih suradnika, sveučilišta vjeruju da će polučiti financijski učinak otvaranjem katedri za savjetnike upravljača obiteljskim kompanijama

Analitičari odavno tvrde kako obiteljska poduzeća nerado prihvaćaju savjete vanjskih stručnjaka. Vjerojatno imaju pravo jer generacijama stvaraju bogatstva i radna mjesta – nerijetko, kako kažu cinici, ne zahvaljujući nego usprkos pomoći bankara, savjetnika i regulativaca. Uostalom, savjetodavna tvrtka Boston Consulting Group lani je priznala da dugoročni financijski učinak poduzeća u obiteljskom vlasništvu diljem svijeta nadmašuje onaj tradicionalnih javnih društava.

Ako stvari tako stoje ne bi li trebalo obiteljska ostaviti na miru da i dalje zidaju uspjehe za sebe i za društvenu zajednicu? Vjerojatno bi, ali sve je više onih koji bi pomagali (i pri tome, naravno, polučili financijsku dobit za sebe). Najveću skupinu takvih domišljatih pojedinaca čine sveučilišni profesori pa je uočljivo da su se u proteklih nekoliko godina razmnožile sveučilišne katedre za istraživanje i savjetovanje obiteljskih poduzeća. Naravno, u tome prednjače Amerikanci, koji nemaju premca u unosnom biznisu prodavanja znanja-bilo vam ono potrebno ili ne.

Skeptici su neskloni vjerovati da će nove poslovne škole polučiti zapaženiji uspjeh, imajući na umu da čelnici obiteljskih poduzeća zaziru čak i od savjeta vlastitih roditelja (ili djece), djedova, braće i drugih srodnika. Znači li to da su sveučilišni profesori naivni te da se otvaranjem novih studija upuštaju u investicije koje se neće isplatiti? Na njihovoj je strani statistika koja se pokazuje da samo devet posto obiteljskih poduzeća doživi treću generaciju. Dakle, koliko god to bio učinkovit dio privrede, obiteljski je biznis vrlo složen. S time valjda računaju promoćurni profesori.

Page 71: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

70 perspektive

Sljedeća granica održivoga razvoja

Globalni napredak ukida vođe i sljedbenice

U doglednoj budućnosti sve će zemlje postati pioniri. Stvoren je potencijal za otvaranje nove ere tehnoloških i organizacijskih prodora. To bi trebala biti podloga za bolji život čovječanstva i za novi val razvojnih investicija...

Nedavno je Jeffrey Sachs, ravnatelj instituta Earth na sveučilištu Columbia, objavio na stranicama londonskog The Economista svoje viđenje problema održivog razvoja. Klimatologija nas nedvosmisleno upozorava da do sredine ovog stoljeća moramo naše energetske sisteme osloboditi zagađivanja ugljičnim dioksidom. No današnjim političkim raspravama dominiraju pitanja kao što su napredne tehnologije za ekstrakciju fosilnih goriva, nove tehnologije bušenja na velikim morskim dubinama. Dostignuća na tim poljima mogu privremeno ojačati privredu, no njihov razvoj će potisnuti investicije u tehnologije s niskim sadržajem ugljika. Bum u korištenju fosilnih goriva vodi nas u slijepu ulicu. Očito je da su kratkoročni prioriteti i dugoročne potrebe suprotni jedni drugima.

Ta suprotnost postoji i u politici zapošljavanja. Nezaposlenost mladih ostaje u stratosferi zbog toga što su konvencionalna radna mjesta nestala pod naletom informatičkih tehnologija, robotike i izdvajanja (outsourcinga), dovodeći do niže zaposlenosti kao i smanjenja zarada naročito nekvalificiranih mladih ljudi. Kao odgovor na to ekonomisti su opsjednuti mjerama za upravljanje potražnjom, no tako se neće riješiti problem tih strukturnih promjena. Za to su potrebne nove strategije obrazovanja i i uvježbavanja radi ublažavanja problema prijelaza iz škole na radno mjesto.

Ti problemi pokazuju razliku između konvencionalne ekonomije i mjera potrebnih za održivi razvoj. Standardna ekonomska politika usmjerena j e na rast. Održivi razvoj teži razvoju koji koristi cjelokupnoj dohodovnoj ljestvici, koji odgovara i zahtjevima ekologije. Konvencionalna ekonomija razlikuje kratki rok. U budućnosti mogu postojati veliki problemi – klimatske

Page 72: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

71broj 1 :: ožujak 2014.

Globalni napredak ukida vođe i sljedbenice

promjene, nedostatak hrane, demografski pomaci i neobrazovani mladi ljudi – no makroekonomistima je draže improvizirati danas, a o budućnosti neka brinu oni koji će doći kasnije. Taj pristup odgovara i političarima, koji prilagođuju političkih ciklus s izbornim. No to nije recept za postizanje snažnog i inkluzivnog rasta.

Skeptici griješe? Rješavanje tog problema zahtijeva nov pristup. Potkraj lanjskog rujna vlade su pozvane na posebni sastanak u Ujedinjenim narodima. Djelomično se njihov zadatak sastojao u izradi programa koji bi do 2015. trebao dovesti do niza „održivih ciljeva.“ Skeptici će prigovoriti da jedan program UN-a neće riješiti probleme svjetske privrede. U tome griješe. Montrealski protokol je uspješno okupio znanstvenike, industrijalce i vlade radi izbjegavanja iscrpljivanja ozonskog omotača koje je prijetilo svijetu. Zbog toga razvijene su i primijenjene nove tehnologije. Uspjet će i program Milenijskih ciljeva razvoja, koji bi trebao pomoći najsiromašnijim ljudima svijeta koji je već postigao epohalne rezultate u subsaharskoj Africi – uključujući i smanjenje broja smrtnih slučajeva od malarije za najmanje trećinu i spašavanje milijuna ljudi uvođenjem novih cjepiva.

Kada ciljevi ovog novog programa budu postavljeni, oni bi trebali ponoviti uspjeh Milenijskog programa u uklanjanju najveće bijede do 2030, cilja koji je nedavno postavila Svjetska banka. Morat će se pozabaviti i novim problemima, kao što je proizvodnja energije s niskim sadržajem ugljika do 2050; zaštitom vrlo ugrožene biološke raznolikosti; poboljšanjem prinosa poljoprivrednih proizvoda uz smanjenje opterećenja okoliša, i preoblikovanjem gradova da budu energetski efikasniji i otporni na porast temperature i razine mora.

Ciljevi nisu isto što i ostvarenjeOdređivanje ciljeva je jedno, njihovo ispunjenje je nešto sasvim drugo.

Svi spomenuti programi zahtijevaju reviziju tehnoloških sistema – od zdravstva, energetike, prometa ili sigurnosti gradova. Promjena tehnologije određena postavljenim ciljevima te vrste veoma je različita od normalne evolucije afirmiranih industrija koje konkuriraju izmjenama proizvoda i procesa. Možda su nam poznatije usmjerene promjene tehnologije u vojnom kontekstu( kao npr. Projekt Manhattan kao najpoznatiji primjer) no ima i mnogo drugih slučajeva kao što je let na Mjesec, projekt ljudskog genoma ili iskorjenjivanje boginja.

Page 73: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Trendovi

72 perspektive

Sada je prvi problem „vračanje unazad“. Umjesto gole konstatacije da će svijet u 2050. na polju tehnologije s malo ugljika doći kamo dospije, novi bi programi trebali početi s onim što treba za postizanje ekološke sigurnosti ( zaustaviti globalni porast temperature od 1,5 do 2 stupnja Celzija). Taj cilj određuje niz mogućih putova razvoja energetike do 2050. kao i ukupnu količinu emisije koja joj odgovara.

Drugi je element „određivanje puta“. Tehnologije potrebne za svijet s malo ugljičnog dioksida već je na vidiku. Ovamo spadaju obnovljiva energije, skladištenje energije, hvatanje i blokiranje ugljika, električna vozila i sigurnosna nuklearna energija. No one su u veoma različitom stadiju razvitka. Neke su već komercijalno iskoristive. Druge su još u fazi projekta. Određivanje razvojnog puta tehnologije identificira zapreke komercijalizacije i plan od 10 do 20 godina strategije istraživanja, razvoja i demonstracije. Mooreov zakon, stalno udvostručivanje broja tranzistora po integriranom krugu tijekom svake dvije godine, posljedica je sistematskog i stalnog procesa određivanja razvojnog puta u čitavoj industriji putem identifikacije uklanjanja uočenih zapreka.

Snažan učinak globalne suradnje Treća je stepenica – globalna suradnja, kakva je u prošlosti omogućila zaustavljanje nestajanja ozona, razvijanje novih lijekova za tropske bolesti, poboljšanje sjemena i stvaranje međunarodnih standarda i procedura za sigurnost zračnog prometa. Međunarodni su programi djelomično bili uspješni i stoga što su okupili stručnjake za javno zdravstvo, industrijske čelnike i vladine dužnosnike radi stvaranja novog sistema javnog zdravstva. Suradnja ove vrste trebala bi ubrzati napredak na mnogim područjima – od sprečavanja poplava na obalnim gradovima do razvoja visoko produktivnih vrsta sjemena s poželjnim svojstvima kao što je otpornost na salinitet, podnošenje poplava ili otpornost na sušu. Nitko ne može biti izuzet od globalnog određivanja ciljeva, jer je sadašnja privredna kriza globalna. Kina i Amerika, dvije najveće privrede svijeta. opterećene su su sve dubljim socijalnim i ekološkim problemima. U slijedećoj fazi globalnog razvoja neće postojati jasna podjela među vođe i sljedbenike. Sve će zemlje biti pioniri. I kao što su globalni planovi otvorili nove putove za kontrolu bolesti i smanjenje siromaštva, tako oni imaju i potencijale za otvaranje nove ere tehnoloških i organizacionih prodora, Oni u nadolazećim desetljećima mogu omogućiti bolji život i otvoriti put novom valu investicija za razvoj. (ud)

Page 74: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

73broj 1 :: ožujak 2014.

Zrakoplovna inustrija

Strah od letenja usporava avione

U proteklih pola stoljeća znatno je povećana brzina svih prometala osim zrakoplova, koji su čak i sporiji imamo li na umu da su nadzvučni Concordei povučeni iz uporabe. Zrakoplovna industrija uvelike zaostaje za razvojem kompjutera

Današnji osobni automobili mogu juriti autocestama znatno brže nego što dopuštaju propisi u većini zemalja. Vlakovi brzinom gotovo dostižu mlažnjake, a brži su od klipnih zrakoplova. I na moru ne samo gliseri nego i velika plovila postižu impresivne brzine. Ukratko, globalni promet u gotovo svim kategorijama doživljava procvat, zahvaljujući tehnologiji. S jednom iznimkom: putujete li avionom iz Evrope u Ameriku ili Australiju treba vam otprilike jednako vremena kao i prije gotovo pola stoljeća.

Zapravo je zrakoplovni promet danas znatno sporiji nego što je bio prije nekoliko desetljeća dok su nebom parale slavne letjelice Concorde (koje danas možete vidjeti još samo u muzeju). Neuspjeh s tim zrakoplovom, koji je bio dvostruko brži od današnjih Boeinga i Airbusa, možda ipak nije valjan razlog za obeshrabrenost zračnih prijevoznika. Mogli su se ugledati u pionire informatičke tehnologije. Primjerice, prije pet desetljeća putovanja iz Londona do Sydneya trajalo je jedan dan, koliko traje i danas, kada je stanje pogoršano i zbog straha od terorizma pa silne kontrole u zračnim lukama dodatno usporavaju redove letenja. U to doba kompjuteri su bili u povojima. Danas znatan dio čovječanstva drži u ruci kompjutere koji su brži i snažniji od onih koji su pedesetih godina prošlog stoljeća ispunjavali poveću industriju.

Možemo li zamisliti kako bi izgledalo današnje avionsko putovanje da se zrakoplovna tehnologija razvijala ritmom kakav je imala informatička sa silnim satelitima, internetom i svim drugim mogućim čudima. Uostalom, bilo bi dovoljno da su se proizvođači letjelica ugledali u željeznički promet. Čini se da strah od letenja nije fobija od koje pate mnogi potencijalni i stvarni putnici, nego i cjelokupna zrakoplovna industrija. (mr)

Page 75: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

74 perspektive

Od štednje do mode

Povratak bradonja i brkonja

U razvijenim evropskim zemljama sve je više nezaposlenih medju mladom populacijom, kojima su Gillettove britvice skupe, a jeftinije inačice neprivlačne što je važan uzrok renesansne dlakavosti.

Rašireno je (valjda i točno) zapažanje kako su žene popustljivije prema hirovima što ih s više ili manje talenta smišljaju kreatori mode. To ne znaći da i (navodno) jači spol nije sklon popravcima (na bolje ili lošije) onoga što su im udijelili roditelji i priroda. Prisjetimo se samo tetovaža kojima svoje tijelo dekoriraju ne samo oni koji ne uspijevaju naći životnu oijentaciju nego i slavni, uspješni pojedinci, kao npr. nogometaš David Beckham. Ili piercinga, nošenje naušnice i sl.

Ipak, muškarci su najskloniji eksperimentiranju s dlakama na tjemenu, licu i drugim manje vidljivim dijelovima tijela. Beskrajna je maštovitost kroz vijekove u oblikovanju kose (vlastite ili vlasulje, tupea itd.) da se ne govori o brkovima i bradi. Sklonost prema demonstriranju dlakavosti opadala je s pojavom savršenijih pomagala za šišanje i brijanje, sve do ne tako davnog izuma britvica sa četiri nožića nazvane Fusion, što ju je lansirala kompanija Gillette (koju je Procter&Gamble 2005. kupio za 57 milijardi dolara). Taman kad se činilo da će glatko, izbrijano muško lice dugo dominirati društvenom scenom, čini se da svjedočimo oživljavanju bradonja i brkonja, bolje rečeno muškaraca koji se naprosto danima ne briju, a oblikovanje dlaka prepuštaju prirodi.

Analitičari novi trend ne pripisuju modnoj hirovitosti nego dramatičnim razmjerima nezaposleenosti, naročito u južnoevropskim zemljama. Financijski direktor P&G-a Jon Moeller izjavio je nedavno da je u zadnjem lanjskom tromjesečju zabilježen pad prodaje brijačih aparatau razvijenim zemljama. To se tumači smanjenjem kupovne moći mladih nezaposlenika kojima su kvalitetne britvice preskupe, a jeftinije inačice neprivlačne. Ono što je počelo kao posljedica štednje čini se da se pretvara u novi modni hir jer je i medju muškarcima koji reklamiraju luksuznu odjeću i druge predmete sve više bradonja.

Page 76: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

75broj 1 :: ožujak 2014.

Hrvatske ekonomske glavobolje

Proračunska terapija za stabilniju sutrašnjicu

Zaklada Konrad Adenauer i Zagrebačka inicijativa pridružili su se nastojanjima da se naša financijska i ukupna ekonomska kriza, zajedničkim snagama svih činitelja pokuša preusmjeriti u oživljavanje privrednih aktivnosti

Odjeci

Sudionici nedavno održanog skupa ukazali su na uzroke nepovoljnog stanja i ponudili ideje za približavanje Hrvatske razvijenijim zemljama Europske unije. U tome bi putokaz mogla biti i desetogodišnja strategija razvitka EU-a, tj. projekt pod nazivom „Europa 2020“. Riječ je o pokušaju rješavanja nedostataka modela razvitka, stvaranja uvjeta za rast koji je pametniji, održiv i uključiv.

Nastojanja Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj, kao i think-tank skupine Zagrebačka inicijativa, već godinama idu u pravcu približavanja Hrvatske standardima EU, posebno na području gospodarstva i financija. O tome svjedoče i dvije posljednje konferencije koje su se bavile ovim pitanjima. Prva, o monetarnoj politici, a druga koja se bavila pitanjima financijske i

Page 77: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Odjeci

76 perspektive

proračunske politike. Pokušaji su to da se gospodarsku i financijsku politiku učini transparentnijima, ali da se – usporedo s tim – vezuju na iskustva i rješenja u Europskoj uniji. Stoga se te konferencije uzdižu na međunarodnu razinu. Na nedavno održanoj konferenciji na temu „Proračunska politika Hrvatske na raskrsnici“ tako je uvodnim izlaganjem i u raspravi sudjelovao njemački parlamentarac Klaus-Peter Willsch iz parlamentarne skupine CDU/CSU.

Direktor Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj dr. Michael Lange naglasio je važnost organiziranja ovakvih skupova, smatrajući da Hrvatskoj trebaju učestale diskusije između političara i gospodarstvenika, jer je dijalog najbolji put da se dođe do kvalitetnih rješenja. Želja je organizatora, KAS i Zagrebačke inicijative, da ovim putem potiču i intenziviraju razmjenu mišljenja i iskustava. Ovo tim više što, smatra dr. Lange, dosadašnje mjere nisu imale dovoljno učinka te se promjene ukazuju kao nužnost kako bi se zaustavili negativni trendovi. Ovo je prilika za ukazivanje na smjernice kojima bi se doprinijelo smanjenu rastućeg deficita i javnih dugova.

Na kraju svoga govora Dr. Lange dao je naglasiti pozitivna iskustva svoje domovine ukazujući na to kako su mediji još prije jednog desetljeća njemačku okarakteriziravali kao „bolesnog čovjeka Europe“ a danas zbog adekvatne gospodarske politike ju nazivaju je motorom koji pokreće gospodarski rast.

Neophodne strukturne reformeŠef Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević u svom je izlaganju ukazao na temeljna načela Europske unije koja se od početka zalaže za mirnu, ujedinjenu i prosperitetnu Europu. Smatra da europski projekt može biti uspješan ako se provode zajedničke strukturne reforme kao, na primjer, odgovarajuća proračunska konsolidacija. Jednim dijelom kriza je razotkrila neke strukturne nedostatke europskog tržišta i Unije, ali ono što je pozitivno, pokazala je prednosti zajedničke akcije, te ubrzala važne ekonomske, financijske i političke procese i politike u EU. Baričević je u tom kontekstu naglasio kako je hrvatsko tržište postalo dijelom jedinstvenog tržišta, pa hrvatsko gospodarstvo dijeli sudbinu i odgovornost Europe. Ovo tim više što sada Hrvatska postaje ravnopravni dio rasprave o budućim smjerovima ekonomske politike u EU. Stoga je iznimno važno naglasiti kako reforme, o kojima je puno riječi u posljednje vrijeme, budu shvaćene kako su i izvorno namijenjene – za prilagodbu Hrvatske EU tržištu i ispravljanje strukturnih problema s kojima je Hrvatska suočena, primjerice, javnih financija, nepovoljne investicijske klime, posebno za strane investicije, te nekonkurentnosti.

Page 78: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

77

Proračunska terapija za stabilniju sutrašnjicu

broj 1 :: ožujak 2014.

Baričević je posebno naglasio kako je projekt „Europa 2020“ desetogodišnja strategija razvitka EU. Nije samo riječ o modelu izlaska iz krize, koja, dakako, nije prisutna samo u Hrvatskoj. Riječ je o pokušaju rješavanja nedostataka modela razvitka, te prvenstveno stvaranja uvjeta za drugačiju vrstu rasta – rasta koji je pametniji, održiv, i uključiv. Strategija je izuzetno važan dokument. Ona pokazuje kamo idemo, i što je još važnije, kako ćemo to postići. U tome smislu, postavljeno je 5 ključnih ciljeva. Odnose se na mjerljivi napredak u području zapošljavanja, obrazovanja, istraživanja i razvoja, socijalne uključenosti i smanjenja siromaštva, te okoliša i energetike.

Page 79: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Odjeci

78 perspektive

Strategija uključuje i „flagship initiatives“ kao ključne inicijative ili drugim riječima okvir kroz koji EU i države članice međusobno surađuju u područjima koja su važna za prioritete iz strategije EU 2020. To su inovacije, digitalna ekonomija, zapošljavanje, mladi, industrijska politika, siromaštvo i učinkovitost resursa.

Europski semestar i kriza„Odgovornost znači sudjelovanje u ciljevima i mehanizmima Unije. Istodobno, ispunjenje ciljeva iz strategije EU 2020 ovisi o upravljačkim strukturama“ – naglasio je Baričević. Ključni proces u tome je Europski semestar, kao godišnji ciklus koordinacije ekonomskih politika država članica. To je obvezujući proces konzultacija i analiza u koji su uključene sve države članice i sve institucije EU. Europska Komisija i Vijeće razrađuju i usvajaju obvezujuće preporuke za države članice, uz dakako neizostavni dijalog sa samim članicama. Time preporuke postaju dio politike i proračuna država članica. Ove godine Semestar ulazi u 4 ciklus, i ovo je prvi put da je Hrvatska, kao članica EU, punopravni član Europskog semestra.

„Da pojasnimo, Europski semestar nije novost, i nije specifičan za ekonomsku krizu kojoj smo svjedoci već 5 godina. Europski semestar posljedica je potrebe za višom razinom dijaloga, koordinacije i uskladbe nacionalnih ekonomskih politika sa zajedničkim ciljevima EU i time ispunjenjem ciljeva iz strategije EU 2020“ – istakao je Baričević. Europski semestar omogućio je članicama da rasprave svoje proračunske i ekonomske planove s EU partnerima tijekom godine. Omogućena je pravovremena razmjena mišljenja s ostalim partnerima

Page 80: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

79

Proračunska terapija za stabilniju sutrašnjicu

broj 1 :: ožujak 2014.

i s Europskom komisijom i time, izrada prave zajedničke strategije za razvoj EU gospodarstva. Dugoročno, to je vizija pune bankarske, fiskalne i ekonomske unije, s ugrađenom funkcijom za stabilizaciju i apsorpciju šokova. „Cilj je povratak razvoju i rastu, te pozitivnim trendovima kojima se stvaraju uvjeti za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast. To je proces, koji podrazumijeva napore i izazove, kako bi se u konačnici ostvarile osnove za postizanje ciljeva koji su nam svima zajednički, a to su gospodarski rast i zapošljavanje, te boljitak svih građana Hrvatske i Europske Unije“.

Signal za velike investitoreDekan Zagrebačke škole za gospodarstvo i menadžment dr. \uro Njavro izrazio je svoje zadovoljstvo obvezama koje su povezane s ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, smatrajući da će one pridonijeti unošenju reda i promjeni načina upravljanja postojećim resursima. Aktualnu krizu smatra kao priliku za odlučan iskorak prema tržišnom upravljanju, što će biti i signal velikim investitorima o ozbiljnosti promjena. Na kraju izlaganja naznačio je s nekoliko konkretnih primjera i projekata u čemu bi nam naši europski prijatelji, Unija i njen gospodarski motor Njemačka mogli pomoći.

Klaus-Peter Willsch podsjetio je na Njemačku prije deset godina, kada je njemački gospodarski rast te zemlje bio najniži s više od 5 milijuna nezaposlenih. Suprotno tome, danas Njemačka ima nešto manje od 3 milijuna nezaposlenih. Naglasio je kako je tada proračunski deficit iznosio 4%. Danas gospodarstvo bilježi rast i čimbenik je ekonomske stabilnosti u

Page 81: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Odjeci

80 perspektive

EU. „Takva promjena scenarija nije nastupila preko noći nego je rezultat vrlo bolnih reformi. To je omogućilo da Njemačka od „bolesnika Europe“ preraste u „lokomotivu razvoja“.

Willsch glavni razlog aktualne krize unutar EU vidi u visokim kamatama i prelasku fiskalno političkih problema na realan gospodarski sektor koji su doveli u opasnost i kreditnu sposobnost zahvaćenih država i europske ekonomije. Iz tihg razloga smatra ispravnim intervenciju Europske komisije u procesu smanjena deficita Republike Hrvatske jer su se time pravovremeno uvele potrebne mjere. Istaknuti član Parlamenta i dugogodišnji predsjednik parlamentarne skupine prijateljstva Hrvatske i Njemačke u Bundestagu savjetovao je stoga hrvatskim stratezima da poduzmu mjere (kao što ih je i Njemačka poduzela) unatoč mnogim problemima i otporima s kojima će se morati

konfrontirati. Kao rezultat takvih poduzetih mjera njemačka konkuretnost na tržištu je znatno ojačala.

Konferenciju je uspješno moderirao prof. dr. Mladen Vedriš, predstojnik Katedre za ekonomsku politiku na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i potpredsjednik Zagrebačke inicijative. (ag)

Njemačka - od „bolesnika

Europe“ prerasla u

„lokomotivu razvoja“.

Page 82: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

81broj 1 :: ožujak 2014.

Europa oživljava sekuritizaciju

Hoće li to pomoći malim i srednjim poduzećima?

U poticanju malog i srednjeg poduzetništva krije se ključ gospodarskog oporavka. Pristup jeftinijim i obilnijim financijskim izvorima detektiran je kao sveeuropski problem. Europski čelnici u pomoć prizivaju nekoć omraženu sekuritizaciju, dok bankari tvrde da problem nije na strani ponude već na strani potražnje za kreditima. Praksa sugerira da je struka češće u pravu nego politika.

Piše: mr. sc. Darko Horvatin

Premda u većini zemalja mala (do 50 zaposlenih) i srednja (do 250 zaposlenih) poduzeća (SME) čine glavninu poduzeća u privredi, neke im zemlje ne posvećuju dužnu pažnju. Jedna od njih je Hrvatska. Rezultat tranzicije, pogrešnih privatizacija ili pak svjesnog uništavanja velikih državnih poduzeća je da danas SME ima udio od 99,7 posto u ukupnom broju domaćih. Pri tome zapošljavaju 67,2 posto ljudi. Iz toga se jasno vidi tko je to generator gospodarskog rasta i zapošljavanja. Odnosi li se država prema tim poduzećima razmjerno njihovoj

Analiza

Page 83: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Analiza

82 perspektive

općedruštvenoj ulozi. Baš i ne. Poduzetnicima se nameću razni parafiskalni nameti i pretjerano administriranje, što ih pretvara birokrate umjesto da se većinu vremena bave provođenjem svog poduzetničkog poduhvata od kojeg ovisi njihov opstanak.

Jačanje kreditnih linija za SMEMuči ih i financiranje. U situaciji kada je u bankarskom sustavu nekoliko milijardi kuna viška, a kamate su na rekordno niskim razinama, poduzetnicima je i dalje krajnje teško dobiti kredit pod povoljnim uvjetima. Čak i kad banke prihvate njihov poslovni plan i odobre im financiranje, kamatna stopa je u pravilu viša nego u drugim europskim zemljama. Stoga je teško biti konkurentan u odnosu na slične kompanije u drugim zemljama koje se zadužuju osjetno jeftinije. Ne može se poreći da nemamo institucije koje bi trebale poticati malo i srednje poduzetništvo. Postoji u zadnje vrijeme često spominjana, Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) koja ima kreditni program za SME. Taj bi program svakako trebao biti ojačan i postati dostupniji

domaćim poduzetnicima. Umjesto da u čudnovatim okolnostima 31 milijun kuna kredita ode nekoj maloj turističkoj kompaniji, taj se iznos mogao plasirati u manjim (disperzija rizika!) iznosima u nekoliko manjih poduzeća čiji bi multiplikacijski društveni efekt zacijelo bio znatniji od spomenutog plasmana. Novac državnih obveznika koji se dodjeljuje uz povlaštene uvjete, mora biti usmjeren tamo gdje se ostvaruju najveće društvene koristi. Samo novi projekti mogu stvoriti nova radna mjesta i pokrenuti gospodarski rast. I poslovne banke trebale bi ozbiljnije pratiti malo i srednje poduzetništvo umjesto da forsiraju poslovanje

s državom. Svaka država je jaka onoliko koliko je jako njeno gospodarstvo. O tome bi i banke morale voditi računa. Premda se digla velika buka oko izmjena Zakona o radu, valja biti realan i zapitati se koji će poduzetnik ući u neizvjesnu investiciju, uložiti svoj ili posuđeni novac, zaposliti nekoliko radnika i onda u slučaju kada projekt podbaci neće moći otpustiti zaposlenika već će ga morati i dalje imati na platnom spisku. Fleksibilnost tržišta rada važan je preduvjet za snažniji poduzetnički zamah. Lakše će se zapošljavati i lakše otpuštati, ali će barem biti više šansi pronaći novo radno mjesto. Svi moraju shvatiti da su se okolnosti promijenile i to prihvatiti. Ne može se više očekivati kako će se na istom radnom mjestu dočekati penzija. Tijekom radnog vijeka češće će se mijenjat poslodavci. To je tržišna ekonomija. Sve je na tržištu, pa tako i ljudi.

Novac državnih obveznika mora

biti usmjeren tamo gdje se

ostvaruju najveće društvene koristi

Page 84: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

83

Hoće li to pomoći malim i srednjim poduzećima?

broj 1 :: ožujak 2014.

Sekuritizacija kao spas za SME?I na razini Europske unije, kako navodi magazin Euromoney, vodi se živa rasprava kako pokrenuti malo i srednje poduzetništvo, bez kojeg nema održivog gospodarskog oporavka. U prosincu prošle godine je Yves Mersch, član savjeta Europske centralne banke (ECB) u svom govoru održanom u Luxembourgu otvorio debatu između ECB-a i regulatora, vezano uz jasne prepreke oživljavanju tržišta sekuritizacije u Europi. Prigovorio je prijedlogu Basela II, koji bi mogao dovesti do naglog povećanja kapitalnih zahtjeva za pokriće izloženosti sekuritizaciji, poglavito za visoko kvalitetne tranše sekuritiziranih vrijednosnih papira i to unatoč nedostatku povijesnih podataka unutar EU-a koji bi potkrijepili tako drastične promjene.

Što je zapravo sekuritizacija? Riječ je o tehnici pretvaranje nelikvidne u likvidnu financijsku imovinu, pri čemu nelikvidna imovina (potraživanja po kreditima, potraživanja po kreditnim karticama i slično) u pravilu služi kao osiguranje plaćanja za izdane vrijednosne papire (najčešće u obliku obveznica). Prodajom vrijednosnih papira dolazi se do likvidnih sredstava, čime se (kod banaka) oslobađaju sredstva za nove kredite, te općenito olakšava upravljanje kapitalom, dok se u slučaju drugih institucija tako dolazi do likvidnih sredstava, a ulagači dobivaju priliku za diverzifikaciju svojih investicija. Izdani vrijednosni papiri najčešće se nazivaju ABS (Asset Backed Securities), što znači da je isplata po njima osigurana nekom vrstom imovine (određenim potraživanjima). Prema Merschu se svi ABS-ovi u široj javnosti tretiraju kao jako rizični i to zbog bolnog američkog iskustva – kraha hipotekarnih kredita.

Kako zaposliti mladeS obzirom na činjenicu da se kontinent presporo kreće prema gospodarskom opravku, pronalaženje načina za smanjivanje visoke nezaposlenosti, posebno među mladima (na kraju trećeg kvartala 2013. prema podacima Eurostata 23,5 posto mladih u EU bilo je nezaposleno, a najviša stopa nezaposlenosti među mladima zabilježena je u Španjolskoj 55,7%, koju prati Hrvatska 49,9%), predstavlja sveti gral europskih političkih lidera. U ostvarivanju tog cilja velike se nade polažu u povećano financiranje malog i srednjeg poduzetništva. Ta se poduzeća smatraju ključnim elementom pokretanja ekonomskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta. SME stagnira za što se okrivljuje slabiji financijski priljev iz problematičnog i sputanog bankarskog sektora. Nekoć je gotovo 80 posto bankarskih kredita završavalo u malim i srednjim poduzećima, da bi danas banke posustale u svojoj dužnosti financiranje tog gospodarskog

Page 85: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Analiza

84 perspektive

sektora. Gunnar Muent, direktor industrijskog i konkurentskog odjela u Europskoj investicijskoj banci (EIB) smatra da mala poduzeća više zapošljavaju mlade ljude. Premda se većina diskusija o SME fokusira na veća, srednja poduzeća koja upošljavaju do 3 tisuće zaposlenika, treba imati na umu da od 22 milijuna SME u Europi, gotovo 19 milijuna se odnosi na mikro poduzeća koja upošljavaju do 10 ljudi. To su kompanije kod kojih većina mladih može pronaći posao. U međuvremenu svjedočimo dislokaciji kreditnog tržišta. U mnogim zemljama poput, Njemačke, Austrije i Skandinavije, postoji dobra opskrbljenost kreditima i bilo koja mala kompanija može aplicirati za kredit i s vrlo velikom vjerojatnošću ga i dobiti. Isto tako, postoje i regije poput dijelova Španjolske i Italije gdje su banke u defanzivi, a gotovo jedine kreditne linije raspoložive za SME su one od EIB-a (koje se odobravaju posredstvom lokalnih banaka). EIB je vrlo angažiran u podupiranju malog i srednjeg poduzetništva, te je svoje ciljeve u tom području u prošloj godini povećao za 50 posto, što bi značilo ukupno ulaganje u SME od preko 20 milijardi eura.

Izvori: Thomson Reuters, OECD

2011 2012 2013

4.0

3.5

3.0

2.5

2.0N

SAD

Britanija

Područje eura

Zajmovi malom biznisu kao % BDP-a

Oslobađanje likvidnosti za kreditePoput kućanstava, kompanija i vlada, tako i banke žele smanjiti financijsku polugu (zaduženost) ili su čak nerijetko natjerane na to od strane lokalnih regulatora. Stoga političari žele vidjeti nove kreditore za SME. Potraga za čarobnim rješenjem ključnog europskog ekonomskog problema dovelo ih je u središte umrtvljenog europskog sekuritizacijskog tržišta. Nekoliko stručnjaka za izdavanje vrijednosnih papira osiguranih nekom vrstom imovine

Page 86: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

85

Hoće li to pomoći malim i srednjim poduzećima?

broj 1 :: ožujak 2014.

(sekuritizacija), s ironijom gleda na briselske napore da rješenje za financiranje SME pronađe u sekuritizaciji – financijskoj tehnici koju EU regulatori već pet godina nastoje uništiti. Financijaši već dugo upozoravaju kako će razmjeri regulatornih ograničenja predloženih i za izdavatelje i za kupce sekuritiziranih vrijednosnica ograničiti financijski tijek kredita prema realnoj ekonomiji, no politička hajka za kažnjavanjem „zlikovaca“ bila je prevelika. Oldrich Masek, voditelj izdavanja sekuritizacijskih vrijednosnica u JP Morganu, objašnjava da danas postoji regulatorni minimum koliko neka imovina može biti atraktivna za banke. Ako je ponder za izračun adekvatnosti kapitala za držanje nekog vrijednosnog papira u portfelju previsok u odnosu na njegov prinos, teško je očekivati da će ga banka kupiti. Banke su mnogo novca plasirale u kupnju državnih obveznica umjesto kreditiranja gospodarstva, što je razlog zašto financiranja SME sve više postaje političko pitanje. Potreba da se neke banke odmaknu od ECB-ovih povoljnih financijskih izvora, natjerala je regulatore da na sekuritizaciju gledaju objektivnije nego ranije, videći u njoj potencijal za rješavanje SME problema. Naime, sekuritizacija je najefikasnija u financijskom skupu homogene, likvidne imovine kao što su hipoteke, potraživanja po kreditnim karticama i auto krediti. SME krediti su mali, nelikvidni i heterogeni. Riječ je o vrsti imovine koja je najmanje pogodna za sekuritizaciju, a sami krediti su mnogo kompliciraniji za analiziranje od kredita velikim poduzećima. Europa se našla u bizarnoj situaciji – poseže za financijskim alatom koji je dosad okrivljivala za smanjivanje kreditne aktivnosti banaka, u namjeri da ponovno potakne tu aktivnost. Benoit Coeure, član savjeta ECB-a, izjavio je kako je kriza razotkrila krhkost modela financiranja koji je ekskluzivno ovisan o bankama i kada taj izvor presuši najviše strada SME sektor. Velika poduzeća u stanju su diverzificirati svoje financijske izvore na tržištu kapitala prodajom korporativnih obveznica, što je kod malih poduzeća teško izvedivo. Zbog toga je potrebno pronaći način za diverzificiranje, produbljivanje i reintegraciju tržišta kapitala u Europi.

Europska inicijativaI predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy nedavno je informirao Europski parlament o novim planovima iskovanima prošlog ljeta u suradnji s ECB-om da se više financijske pomoći europskim malim srednjim poduzetnicima osigura iz budžeta EU-a, te iz kredita EIB-a kroz zajedničke garancije i instrumente sekuritizacije. Cilj je osloboditi kapacitete banaka da pozajmljuju više sredstava SME i da se privuku ulagači na tržištu kapitala koji bi kreditirali ta poduzeća. Rompuy je naglasio kako je postignut konsenzus da se znatno poveća podrška Europskog strukturnog i investicijskog fonda

Page 87: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Analiza

86 perspektive

za financijske instrumente namijenjene za SME, koji bi se trebali udvostručiti u zemljama u kojima je pozajmljivanje kroz kreditne garancije za male i

srednje poduzetnike najpotrebnije. Novac će morati biti plasiran brzo i uz financijsku polugu, tako da svaki uloženi euro može rezultirati s pet do šest eura novih kredita za SME. Zanimljivo je primijetiti kako Rompuy nije spominjao riječ sekuritizacija jer je to maligna financijska tehnika od koje sada europski političari očekuju da im omogući multipliciranje javnog novca u veće tijekove s tržišta kapitala usmjerenih za financiranje SME. Iza kratkog priopćenja predsjednika Europskog vijeća krije se mnogo rada EIB-a, Europskog vijeća i ECB-a čiji je

cilj omogućiti članicama EU-a profitiranje od uzimanja dijela strukturnih fondova koji su im namijenjeni u okviru EU budžeta u vidu novih instrumenta podjele rizika. Time bi se moglo iznos od 20 milijardi eura strukturnih fondova transformirati u 100 milijardi eura za financiranje SME. To bi se moglo provesti financiranjem poslovnih banaka koje bi onda povećale kreditiranje malih i srednjih poduzeća ili kroz labavije kapitalne zahtjeve na postojeće plasmane, čime bi se oslobodio kapacitet za nove kredite. Države članice pritisnute su da što prije donesu odluku kako iskoristiti te mogućnosti, tako da bi novi instrumenti koji su dizajnirani za razdoblje 2014. – 2020. i koji zahtijevaju promjene u nacrtu europske regulative politike rezervacija, mogle ubrzo djelovati u praksi. Zemlje članice mogu imati različite poglede na njihovu korisnost i upotrebljivost, no sve izgleda da bi javni (državni) poticaji diljem Europe od ove godine mogli djelovati kroz sekuritizacijsko tržište.

Draghi – čovjek iz sjenePrema mnogim akterima na financijskim tržištima, ključni arhitekt ove ideje je Mario Draghi, predsjednik vijeća ECB-a, koji je u svibnju prošle godine izjavio kako bi ABS (vrijednosni papiri čija je isplata osigurana nekim oblikom imovine), koji je dugo trpio kao izvor svih zala u bankarskom i financijskom sustavu, mogao biti okrepljujući lijek za podržavanje ekonomskog rasta posredstvom kreditiranja SME. Time je vratio u život sekuritizaciju, financijski alat koji u osnovi nije ni dobar ni loš, no može se iskoristiti na oba načina. No samo zbog toga što su neke sekuritizacije postale „otrovne“ ne može se unaprijed tvrditi da je to negativan instrument. Primjenom tog načela, ako se neki kredit pokaže lošim (nenaplativim), neće se valjda zbog toga prestati s kreditiranjem! Banke su toliko diskreditirane da ih nitko ne želi slušati o toj temi, kao što im nitko ne vjeruje kada kažu da žele kreditirati mala i srednja

Novac će morati biti

plasiran brzo i uz financijsku

polugu

Page 88: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

87

Hoće li to pomoći malim i srednjim poduzećima?

broj 1 :: ožujak 2014.

poduzeća s dobrim bonitetom jer naprosto žele zaraditi, ali da smanjuju kreditne aktivnosti jer SME ne žele posuđivati novac zbog dugotrajne recesije koja je stanjila njihove knjige narudžbi. Draghi je izjavio kako ABS ima lošu reputaciju, ali da nitko ne bi smio reći kako nije bilo različitih vrsta tih papira. Jedne možemo staviti u jednostavnu (plain vanilla) ABS kutiju. Kada se otvori točno se zna što je unutra. Ako uzmemo primjer hipoteka, to bi bilo nešto poput pokrivenih (covered) obveznica. Drukčiji je primjer složenijih oblika ABS-a kada samo oni koji su ih kreirali znaju što je u „kutiji“ i kakve to rizike nosi. Takvi papiri uzrokovali su kolaps financijskih tržišta unatrag zadnjih nekoliko godina. Ne treba zanemariti činjenicu kako je u ožujku 2011. Banci za međunarodna poravnanja predan stručni članak skupine autora iz talijanske centralne banke s naslovom „Sekuritizacija nakon svega nije tako zla“ u kojem su temeljem empirijske analize utvrdili kako je sekuritizacija u osnovi dobar alat ako se njime pažljivo služi. Šest mjeseci nakon objave članka, šef talijanskih istraživača iz Banca d’Italia, Mario Draghi postao je čelnik ECB-a, tijela koje danas regulira europsku bankarsku scenu. Je li on sada u poziciji da mijenja pravila igre i „pomiluje“ sekuritizaciju u Europi?

Ima li dovoljno ulagača za ABS?Prema magazinu Euromony, volumen sekuritizacije u Europi dosegnuo je vrhunac 2008. kada je iznosio 1,2 bilijuna dolara, da bi se do 2012. smanjio na samo 322 milijarde dolara. U istom se razdoblju iznos sekuritizacije u SAD-u povećao s 1,25 na 2,1 bilijuna dolara. Ono malo SME sekuritizacija koje su se dogodile u Europi 2012. godine režirale su banke, koje su takav vrijednosni papir založile kod ECB-a u zamjenu za jeftin izvor financiranja. Stoga ne čudi što ECB želi oživjeti to tržište, jer je zasada najveći i gotovo jedini ulagač u ABS europskih SME kredita. Tijekom opsežne procjene europskih banaka ove godine ECB će pregledati kvalitetu aktive kao i vjerojatnost bankrota i gubitaka po kreditnom portfelju. Hoće li to biti uvod ka zatvaranju slavine za banke koje sada imaju jednostavan pristup jeftinim izvorima sredstava? Poslovni model banaka u petogodišnjem razdoblju ne može se raditi na projekciji jeftinog novca iz centralne banke. Za sada se bankama ne isplati sekuritizirati SME kredite, jer im je to složenije i skuplje, no sve više dolaze pod pritisak da smanje svoju ovisnost o ECB-u. Stoga će nastojati ohrabriti ostale ulagače da počnu bankama pozajmljivati novac temeljem njihovih kreditnih kolaterala. No, problem je nedostatak vrijednosnih papira, što je otjeralo velik broj potencijalnih ulagača. Procjenjuje se kako na tržištu nema više od 40 ozbiljnih investitora koji su još uvijek zainteresirani za senior (manje rizične) ABS, a od kojih većina dolazi iz SAD-a i Azije. Za junior (rizičnije) ABS

Page 89: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Analiza

88 perspektive

interes pokazuje nekih 70 većih investicijskih fondova. Možda još veći problem predstavlja što regulator ne dozvoljava bankama da takve papire uračunava u izračun koeficijenta likvidnosti, a kod osiguravateljskih tvrtki koje u portfelju imaju ABS iziskuje se dodatni trošak kapitala. Zbog toga su dva prirodna kupca sekuritizacije van tržišta. Sekuritizacija postoji zbog dva razloga: da osigura financiranje temeljem kolaterala i da kroz transfer rizika omogući kapitalno olakšanje koje bi moglo osloboditi kapacitete za nove kredite. Ali banke trenutno ne trebaju financiranje jer imaju višak likvidnih sredstava u bilancama. Stoga je pitanje kako ih motivirati za sekuritizaciju, posebice u pogledu nacrta Basela III koji je dosta restriktivan u tom pogledu. Ništa bolja situacija nije ni kod osiguravatelja i njihovih Solvency II kapitalnih zahtjeva.

Slaba potražnja za kreditimaEuropska komisija, Europski parlament i države članice EU-a pripremaju neophodne regulatorne i pravne izmjene potrebne za oživljavanje SME sekuritizacije. No, postavlja se pitanje hoće li to biti dovoljno? Među bankarima postoji strah da političari ne pogađaju bit. Trenutno ne postoji velika potražnja malih i srednjih poduzeća za kreditima. Banke ne lažu kada kažu da su više nego voljne odobriti nove kreditne plasmane. Sama ideja kako bi SME bili spremni investirati i širiti se ako bi financiranje bilo riješeno te tako potaknuti rast i izvući zemlje iz krize možda i nije točna. SME neće ulaziti u nove investicije ako ne vidi rast ili barem njegove naznake. To ne znači da je inicijativa za povratak sekuritizacije promašena, već da je više krivo usmjerena. Ono što trenutno nedostaje SME nije dugoročno financiranje za ulaganje u osnovna sredstva, već kratkoročni radni kapital potreban za premošćivanje likvidnosti. Pad kamatnih stopa neće pomoći malim i srednjim poduzećima u sjevernoj Italiji ili Španjolskoj ako se ona moraju financirati za 2,5 posto skuplje nego njihovi konkurenti u Njemačkoj. To ih u dugom roku može uništiti, posebice ako se uz više troškove financiranja njihove nacionalne ekonomije smanjuju ili rastu sporije od zemalja u kojima posluje konkurencija. Uzrok razlikama u kamatnim stopama je rizik države. Koju ulogu bi mogle odigrati javne potpore europskih tijela u ublažavanju tog stanja? Neka vrsta osiguravajuće agencije koja bi mogla izuzeti komponentu rizika države ugrađene u troškove financiranja SME iz perifernih zemalja EU-a. EIB se u sadašnjoj formi bori za kanaliziranje potpora tamo gdje su najpotrebnije, bez obzira na negodovanje nekih članica EU koje kriza nije tako snažno pogodila i koje prigovaraju kako se previše novca slijeva u južne članice unije. U EIB-u brane svoju politiku time što je jug Europe kriza najviše pogodila, ali i naglašavaju da je njihov poslovni model temeljen na balansiranom portfelju

Page 90: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

89

Hoće li to pomoći malim i srednjim poduzećima?

broj 1 :: ožujak 2014.

diljem Europske unije, pa tako njihove aktivnosti financiranja SME pokrivaju i zemlje poput Velike Britanije, Poljske i Njemačke.

Plasirana sekuratizacija malim i srednjim poduzećima (travanj 2013)

53 14 13 9 9

1

2

3

4

5

Italija

Španjolska

Njemačka

Nizozemska

UK

Izvor: Lloyds, Concept ABS

I njemačka Banka za obnovu (KfW) je aktivna u prekograničnom kreditiranju SME. Tako je sredinom prošle godine refinancirala 800 milijuna eura kredita za španjolska mala i srednja poduzeća. Time se u stvari dozvolio prijenos nižih troškova financiranja KfW-a kao subvencije španjolskim poduzećima, što se može shvatiti i kao priznanje i nagrada naporima iberijske države u provođenju reformi. Naravno, Njemačka ima financijski sustav privatnih banaka popraćenim državnim bankama poput KfW-a, a u prošlosti Landesbankama i kooperativnim bankama, za koje bi se moglo reći da kolektivno usmjeravaju posredno ili neposredno državne subvencije njemačkom Mittelstandu, koji je za razliku od SME perifernih zemalja kroz krizu prošao bez tereta nemogućnosti financiranja uz prihvatljive troškove. Je li to državna pomoć? Ako je, kako je SME u ostatku Europe dobivaju?

Traženje modelaSve do pojave krize europski financijski sustav i SME ovisili su daleko više o bankama nego o tržištu kapitala. Banke su posuđivale novac SME ispod tržišnih uvjeta, što su kompenzirale drugim poslovima, djelomično zbog toga što su im marže to dopuštale ili u nekim slučajevima jasnim državnim garancijama za takve plasmane. No Europljanima je prekipjelo. Porezni obveznici ne žele više subvencionirati banke. Što se tada događa sa SME koji su profitirali

Page 91: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Analiza

90 perspektive

od toga što je dio bankarskih subvencija bio prebačen njima, sada kada je bankarski sustav manji a viši kapitalni troškovi traže od banaka da podignu kamate na kredite? Ako banke više ne mogu subvencionirati SME, hoće li to učiniti porezni obveznici imajući na umu da se radi o generatoru ekonomskog rasta i novih radnih mjesta? Ideja bi mogla uroditi plodom u trećem obliku, a to je prijedlog EIB grupe za novu SME sekuritizacijsku platformu. Treća opcija predviđa potporu Europskog investicijskog fonda u obliku 50-50 posto podjele rizika plus dodatne garancije za rizičnije ABS-ove. Kreditiranje malih i srednjih poduzeća u najvećem je dijelu posao nacionalnih banaka, dok su se međunarodni kreditori povukli, najčešće pod pritiskom domaćih vlada koje su ih spašavale kapitalnim injekcijama i stoga traže od njih da se koncentriraju na kreditiranje domaće privrede. U EIB-u smatraju da treća opcija neće odmah biti prihvaćena od zemalja članica, već je to nešto što bi se moglo dogoditi u budućnosti. U međuvremenu se raspravlja o mogućim načinima na koji bi europski dugoročni investicijski fond mogao skupiti SME aktivu, što nas odmiče od diskusije kako revitalizirati sekuritizaciju. Mnoge banke u Europi već imaju preveliku izloženost SME, od kojih su neke u zemljama čija se ekonomija smanjuje i gdje bi uskoro mogli isplivati kreditni gubici. Njihovi istinski omjer kapitala mogao bi u narednim stres testovima doći u pitanje i za njih nije razborito povećavati kreditne plasmane prema SME.

Najteže do kredita u ItalijiKoncem prošle godine ECB je objavio rezultate istraživanja SME u eurozoni. Anketirano je preko 8 tisuća kompanija s manje od 250 zaposlenika te je zaključeno da ih tište dva problema: pronalaženje kupaca i pristup financiranju. Postojanje prvoga preduvjet je za drugo. Istraživanje je pokazalo da 16 posto anketiranih SME kao glavni problem ističu probleme s financiranjem. Istovremeno je broj odbijenih kreditnih zahtjeva porastao s 11 na 12 posto. Naoružani tim podacima, te citiranjem studije Europske komisije iz 2012. koja je pokazala da SME zapošljavaju 70 posto radne snage, Yves Mersch iz ECB-a je upozorio da bi Europa trebala biti zabrinuta zbog teškoća s kojima se SME suočavaju, posebice u krizom najpogođenijim zemljama. Poduzeća su bila prisiljena na zatvaranje ne samo zbog pogrešnog poslovnog modela već stoga što su bila locirana na pogrešnom mjestu i nisu imala pristup financiranju. Pogleda li se dublje u istraživanje ECB-a slika postaje mutnija. Pokazuje znatan pad kredita raspoloživih za SME u Italiji, ali i marginalni napredak u ostatku europske periferije, posebice u Portugalu i Španjolskoj te obilnu raspoloživost kredita u Njemačkoj, Austriji i Finskoj. Samo je 25 posto anketiranih poduzeća zatražilo kredit u razdoblju od travnja do rujna

Page 92: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

91

Hoće li to pomoći malim i srednjim poduzećima?

broj 1 :: ožujak 2014.

prošle godine, dok ih je 7 posto kazalo da nisu aplicirali zbog straha od odbijanja, a čak 47 posto jer su njihovi vlastiti interni izvori bili dovoljni. Među onima koji su tražili kredit, postotak negativnog odgovora sličan je i u Nizozemskoj i u Grčkoj. Za većinu bankara u većem dijelu Europe prijedlog Europske komisije za oživljavanje sekuritizacije kako bi se olakšalo financiranje SME promašuje stvarno stanje stvari jer banke imaju dovoljno kapaciteta da kreditiraju više nego su to činile do sada. Banke smatraju da je financiranje SME oduvijek bio bankarski posao i žele da tako ostane i ubuduće. Problem vide na drugoj strani jer smatraju da većina SME nije bila spremna za nove poslovne poduhvate u neizvjesnim makroekonomskim prilikama.

Prodaja i investicijeSME trebaju refinanciranje a ne kredite za nove investicije – i to su dobili u Španjolskoj. Premda su se međunarodni kreditori povukli, a bankarski sustav smanjio, španjolske banke su i dalje aktivne u kreditiranju, kaže Janin Campos iz banke BBVA. Glavni direktor Unicredita Roberto Nicastro smatra da danas, kada se kreditiranje SME ne povećava, ljudi smatraju da je problem na strani ponude, što nije točno. Potrebe za radnim kapitalom poduzetnika uvjetovane su razinom prodaje, dok je dugoročno financiranje determinirano investicijama. Sve je pak to ovisno o živosti na tržištu njihovih roba i usluga koje trenutno stagnira za većinu SME. Banke više nisu problem i spremne su pratiti kvalitetne projekte, samo što ih još uvijek ima premalo.

Robert Plehn, voditelj odjela sekuritizacije u Lloydsu zaključuje da banke imaju dovoljno prostora za udovoljavanje kreditnoj potražnji i da stoga ne vidi potrebu za guranje sekuritizacijskog tržišta za SME kredite. Opći je zaključak europskih bankara da se, u slučaju gospodarskog rasta, povećana potreba za kreditima SME može servisirati iz bankarskog sustava. Banke uglavnom odobravaju kredite s rokom otplate do pet godine. Veća poduzeća će dugoročna sredstva morati potražiti na tržištu kapitala prodajom korporativnih obveznica. Dobra je vijest da raste broj ulagača koji traže korporativne obveznice s višim prinosima (high-yield bonds). Kreatori europske politike nadaju da će novi program sekuritizacije pomoći u povećanju opsega kreditiranja malih i srednjih poduzeća, dok nasuprot njima većina bankara i financijskih stručnjaka za sekuritizaciju sumnjaju u njen uspjeh i potrebu za njom zaključuje magazin Euromoney. Povijest je pokazala da je struka češće u pravu od politike.

Page 93: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Analiza

92 perspektive

Mali su žilavijiHrvatska: promjene u broju poduzeća 2002. – 2012. / (Stopa preživljavanja poduzeća)

2002. 2012. Zatvorena poduzeća

% preživjelih

Mala poduzeća 58.493 35.837 22.656 61,27

Srednja poduzeća 2.221 1.006 1.215 45,30

Velika poduzeća 717 287 430 40,03

Ukupno 61.431 37.130 24.301 60,44

Izvor: Izvješće opservatorija malog i srednjeg poduzetništva u Republici Hrvatskoj, 2013., Fina, 2013

Čak 51 posto ukupnog prihoda u Hrvatskoj ostvaruju mala i srednja poduzeća

Prosječan broj zaposlenih u srednjim poduzećima je 114,4, a u malim poduzećima 4,2.

Iako manje profitabilna, manja poduzeća ipak su žilavija. Od 2002. do 2012. godine stopa preživljavanja malih tvrtki u Hrvatskoj iznosila je 61,27 posto, a najviše propadaju velika poduzeća (preživjelo samo 40 posto).

Broj zaposlenih u malim poduzećima u Hrvatskoj dosegao je 2012. godine 407.000.

Page 94: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

93broj 1 :: ožujak 2014.

Nove knjigeZašto je izostalo američko-rusko partnerstvo

U knjizi Granice partnerstva: Američko-ruski odnosi u 21. stoljeću (The Limits of Partnership: US-Russian Relations in the Twenty-First Century, Princeton, 35 USD) autorica Angela Stent daje prikaz odnosa dviju globalnih velesila koje u proteklih dvadesetak godina nisu uspjele ispuniti velika početna očekivanja u zbližavanju....

Bivša američka državna tajnica Hillary Clinton stigla je u ožujku 2009. u Moskvu s poklonom za svoga ruskog kolegu po funkciji Sergeja Lavrova. U znak obnavljanja američko-ruskih odnosa na kutiji s poklonom bio je crveni gumb s oznakom „Resetiraj“ (Ponovno uključi) na engleskom i – trebalo je biti – na ruskom. Međutim, kako su nedostajala dva ključna slova, riječ na ćirilici značila je zapravo „preopterećenje“. Pogriješili ste, primijetio je uglađeni Lavrov.

Kako primjećuje Financial Times, ta bi anegdota mogla biti metafora za često šeprtljave američke i ruske pokušaje da uspostave više suradničke odnose otkako se 1991. raspao Sovjetski savez. Dvije zemlje više ne razdvaja duboka ideološka podjela. Zašto im je onda, retorički pita, autorica knjige Granice part-nerstva, Angela Stent, američka sve-učilišna znanstvenica i bivša duž-nosnica državne obavještajne službe, tako teško uspostaviti „produktivno post-hladno ratovsko partnerstvo“?

Page 95: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Nove knjige

94 perspektive

Njezina knjiga trudi se dati odgovore na to pitanje i vjerojatno je nudi najopsežniju i vrlo realnu ocjenu odnosa dviju globalnih velesila u potekla dva desetljeća.

Dobar početak – loš nastavakAutorica daje prikaz pogrešnih po-teza, propuštenih prilika, promašenih kontakata, dugotrajnih Hladno ra-tovskih stereotipa, uzajamnih sum-njičenja i neuspjelog zbližavanja. Ona napominje da je bilo više „resetiranja“ – započeli su ih George HW Bush i Bill Clinton, nastavio Putin, nakon 11. rujna 2001. tj. rušenja „blizanaca“ Svjetskog trgovinskog

centra u New Yorku, zatim Obama. Svaki od tih pokušaja „uključivanja“ donio je neke rezultate, ali ni jedan nije rezultirao trajnijim partnerstvom. U svim slučajevima početni je optimizam zbližavanja splasnuo i pretvorio se u razočaranje. Razlozi su mnogobrojni, a obje strane snose krivicu za nepovoljan ishod.

Odnosi su se znali produbiti zahva-ljujući osobnoj kemiji između poje-dinih predsjednika s obje strane, što je naročito došlo do izražaja između Clintona i Jeljcina krajem 1990-ih, kada se govorilo o „Bill and Boris showu“. Takvi odnosi mogu biti po-pularni, ali problem nastaje kad se predsjednici promijene pa npr., Obama i Putin ne komuniciraju na istoj valnoj dužini. A institucionalni okvir vrlo je krhak.

Podosta je i raskoraka u težnjama obiju strana. Putin čezne za odno-som ravnopravnih partnera. SAD vidi Rusiju kao „drugorazredan prioritet“, ali želi njezinu pomoć u ostvarenju prvorazrednih prioriteta, što uključuje nuklearno neširenje, problem Irana i Afganistana itd.

Uočljiva je nepodudarnost viđenja istih događaja. Tako su za SAD 1990-te bile vrijeme kada je Rusija dobila slobodu i krenula prema tržišnoj demokraciji, dok je za Ru-siju to bilo vrijeme „kaosa, bijede, slabog liderstva te nemilosrdnog i nejeasnog oligarhijskoga kapita-lizma i poniženja od SAD-a“.

Page 96: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

95

Zašto je izostalo američko-rusko partnerstvo

broj 1 :: ožujak 2014.

Kritika bez pristranosti Autorica knjige Angela Stent ne štedi od kritike stranu kojoj pripada. Ukazuje na izostanak konstruktivnog razmišljanja, birokratsku kratkovid-nost pojedinih dijelova državnoga aparata koji j e djelovao neusklađeno prema pojedinim državama bivšega Sovjetskog saveza i na Kongres koji je znatno zaostajao za željom Bijele kuće za uspostavljanjem boljih od-nosa.

Moskva pak, američka dostignuća vidi kao ruske gubitke, umjesto kao izvor zajedničke koristi, a Takvo raz-mišljanje više priliči politici „velike sile“ u 19. stoljeću nego diplomaciji 21. stoljeća. Može li se prekinuti ciklus neuspješnih „resetiranja“, tj. velikih očekivanja praćenih razočaranjem? Autorica Stent priklanja se onima koji zagovaraju politiku prema Ru-siji više temeljenu na interesima nego na vrijednostima SAD-a pa citira bivšega američkoga državnog tajnika Henryja Kisingera: „Nije naš posao da reorganiziramo njihovo društvo“. Ona drži da Amerika treba imati „umjerena očekivanja“, utvrditi svoje prioritete i dosljedno ih slijediti bez prenaglašavanja ruske domaće putanje. To bi moglo biti u skladu s promjenom raspoloženja među američkom populacijom koja se zalaže za manje intervencionizma u vanjskoj politici.

Ne treba nam nova ravnoteža strahaNeujednačeni odnosi dviju sila nastavljaju se i danas, a stanovito, makar i privremeno zatopljenje vje-rojatno je predstavljala Zimska olimpijada u Sočiju (jer i stari su Grci u takvim okolnostima prekidali ratove i uspostavljali primirje). Me-đutim, trzavice u stajalištima prema zbivanjima u Siriji svakako nisu pridonijele zbližavanju, a najnovija revolucionarna krvoprolića u Ukra-jini (iz istih razloga) donose zahla-đenje.

Kako god bilo, svjetske velesile mo-rale bi se smatrati obveznim da u cilju jačanja globalne stabilnosti odlučnije pristupe usuglašavanju stajališta o ključnim pitanjima. Ne treba to (i ne smije) biti hladnora-tovska ravnoteža straha, ne mora biti ni partnerstvo, ali logično bi bilo očekivati više popustljivosti, a manje isključivosti. To ne bi trebao biti teško ostvariv cilj nakon što su (uglavnom) uklonjene ideološke prepreke zbližavanju. Ideologija je prečesto krupan kamen smutnje, što ne treba posebno tumačiti nama u Hrvatskoj, koja se koprca ne bi li nekako završila Drugi svjetski rat i zakoračila u 21. stoljeće i nikako ne uspijeva. Amerika i Rusija valjda su apsolvirale taj prijepor i mogle bi pružiti dobar primjer drugima.

Mario Ribar

Page 97: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

96 perspektive

Multinacionalni div Monsanto, glo-balni predvodnik u razvoju i pro-daji genetski modificiranoga sjemena kukuruza, soje i drugih poljoprivred-nih kultura, najavljuje snažan ulazak u Hrvatsku i okolne zemlje. Istina, Hrvatska kao članica EU-a ne smije sijati GM sjeme, pa bi trebalo da smo, barem s te strane, zaštićeni. Ali ne smijemo se previše zavaravati.

Živimo u razdoblju kada trodimenzio-nalni printeri mogu servirati gotove obroke hrane, a savršeno oblikovani patlidžani uzgajaju se na tisuće tona u kompjuteriziranim staklenicima u udaljenim krajevima svijeta. Ge-netika nas je obdarila (ili, kako tvrde protivnici, ugrozila) zelenom revolucijom i hibridnim žitaricama. Cijele godine možemo kupovati rajčice, ne baš naročito ukusne, a internetski trgovci pakiraju ih

i dostavljaju u naše kuhinje vrlo ažurno.

Hrvatska ne oskudijeva barem, zemljištemUnatoč tehnološkom napretku, u prehrambenom je biznisu ključno pitanje našega doba kako pribaviti još plodnog zemljišta za razvoj žitarica i za ispašu stoke. Hrvatska barem u tome ne oskudijeva, ali je na žalost deficitarna u djelotvornosti svoje ukupne poljoprivrede, zbog čega svake godine potrošimo mili-jardu i pol eura na uvoz hrane, umjesto da budemo izvoznici. Vlade i međunarodne kompanije kupuju diljem svijeta plodna zemljišta, naročito nakon krize cijena hrane 2007-08.

Kako zasititi sve više gladnih usta

Autor knjige Grabež zemljišta: Put prema novom kolonijalizmu (Land Grabbing: Journeys in the New Colonialism) Stefano Liberti – ponekad možda malo i pretjerujući – upozorava na neodgovorno ponašanje prema zemljištu, što bi moglo otežati prehranjivanje sve većeg broja stanovništa Zemlje. Već 2050, kako procjenjuje UN, moglo bi nas biti više od 11 milijardi

Page 98: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

97broj 1 :: ožujak 2014.

Kako zasititi sve više gladnih usta

Glad za zemljištem tema je knjige pod nazivom Otimačina zemlje Put u novi kolonijalizam (Land Grab-bing: Journeys in the New Colo-nisation, izdavač Verso) što ju je izvorno napisao Stefano Liberti. Izvorno je objavljena na talijan-skom, sada je prevedena na en-gleski. Opisuje globalni obilazak našega prehrambenoga lanca, od najavangardnije industrijske farme u Africi (u rasjedu u Etiopiji) preko „ujedinjene republike soje“ u Latinskoj Americi“ do etanolom opsjednutog SAD-a (na farmi u Iowi). Na putovanju je autor susretao različite pojedince, a jedan od njih, mladi trgovac u Chicagu, priopćio mu je da znade gdje se može naj-lakše i najbrže zaraditi znatan novac.

Nezasitni investitori„Trenutačno su sirovine glavni pred-met potražnje, ali to neće tra-jati zauvijek. Mnogo je sigurnije i unosnije ulagati u zemljište,“ savje-tovao je.

Tijekom putovanja Liberti je postavio mnoga teška pitanja. Na neka od njih odgovor je jasan sam po sebi, neka su ostala bez odgovora. Je li pravedno da se siromašne afričke vlade utrkuju koja će ponuditi jeftinije zemljište – čak ga i besplatno ustupiti – saudijskim šeicima ili nizozemskim agronomima koji sve što uzgoje izvoze u bogate zemlje svijeta? Može li išta drugo osim politike opravdati procvat proizvodnje etanola u SAD-u? Trebamo li dopustiti da tržištem pojedinih žitarica vlada pet velikih trgovinskih kompanija? Ili beskrupuloznim financijskim inves-titorima da kupuju zemljište u potrazi za golemom dobiti?

Bez mnogo filozofije lako je zaključiti da se mnogi zapadni promatrači – ekonomisti, privrednici, političari pa ni novinari – neće suglasiti s njegovim pitanjima, a pogotovo ne sa sugeriranim odgovorima. Uostalom, Liberti je novinar talijanskoga lista ljevičarske orijentacije Il Manifesto. U nekim je zaključcima možda pre-oštar, u drugima skeptičan, ali u svakom je slučaju izazovan i neri-jetko pogađa „u sridu“. Svakako je pretjerano protiviti se svim inves-ticijama zapadnih kompnija u nedo-voljno razvijenim zemljama, ali je

Page 99: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Nove knjige

98 perspektive

umjesno tražiti od njih da ulogu „osvajača“ obavljaju s mnogo poh-lepe, a više dalekovidnosti.

Potrošnja hrane će rastiTematika koju je obradio Stefano Liberti bit će još aktualnija u buduć-nosti nego što je danas. Naime, kako pretskazuju specijalizirana agen-cija UN-a, unatoč smanjenju popu-lacije u nekim razvijenim zemljama (pa i u ne baš naročito razvijenima kakva je, primjerice, Hrvatska) ukupno stanovništvo planeta na

kojemu živimo nastavit će znatan rast. Tako se očekuje da će nas 2025. biti osam milijardi, a ne tako udaljene 2050. Čak 11 milijardi. Trebat će zasititi sva ta usta, a osim toga valja držati na umu da u mnogim zemljama raste broj pripadnika srednje klase, koji sebi mogu priuštiti izbirljivost na tanjuru pa će potražnja nerijetko premašivati ponudu hrane. Tehnologija se dosad nerijetko pokazivala spasonosnom, ali i tu postoje granice, naročito ako se ne zaustavi grabež zemljišta, na što upozorava autor knjige.

Mario Ribar

Page 100: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

99broj 1 :: ožujak 2014.

IndikatoriZnačenje turizma u svjetskom gospodarstvuKad je riječ o ekonomskim i društvenim elementima turizma važno je naglasiti:

• Turizam u stvaranju globalnog BDP-a sudjeluje s otprilike 5 posto;

• Turizam osigurava 235 milijuna radnih mjesta širom svijeta;

• Turizam čini 30 posto svih svjetskih usluga.

U 1980. zabilježen je dolazak 277 milijuna stranih gostiju. U 2013. ih je bilo 1087 milijuna ili 810 milijuna više. Europa je apsorbirala 1980. godine 63 posto svjetskog turističkog prometa, Amerika je bila druga sa 23 posto. Azija i pacifičko područje imali su udio od samo osam posto, dok su Srednji istok i Afrika u tom kolaču sudjelovali samo sa po tri posto.

Trideset godina kasnije slika se mijenja: Europa sudjeluje sa 51 posto, Amerika sa 16 posto, Azija i pacifičko područje zauzimaju 22 posto, Srednji istok 6 posto i Afrika pet posto.

Konkretna praksa, a posebno sve najave za buduća kretanja ukazuju na strukturne promjene. Prosječni rast u 2012. godini bio je 3,8 posto, zemlje u razvoju rasle su po stopi od 4,1 posto, pri čemu azijske i pacifičke zemlje čak 7 posto. Prve prognoze za 2014. opet očekuju brži rast u Aziji i na Pacifiku (5-6 posto), Africi (4-6 posto), u Americi (3-4 posto) i u Europi (2-3 posto), dok se stagnacija ili neznatan rast očekuje na Srednjem istoku (0-0,5 posto). Izvor: Tourism Highlights 2013

Page 101: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Indikatori

100 perspektive

Rekordan porast turizma u 2014.Hrvatski turistički kormilari vole se hvaliti porastom broja noćenja i financijskim pokazateljima, očekujući da se to pripiše u zaslugu njihova umijeća. Brojke pokazuju da je to globalna pojava pa se tako očekuje ovogodišnji porast svjetskoga turizma od 5,3 posto, najveći od 2010. Takva kretanja uvelike su rezultat najezde turizma iz zemalja u razvoju. U prvom lanjskom polugodištu Kinezi su potrošili 31 posto više novca na putovanja i dokolicu nego u istom razdoblju 2012., kako priopćuje Svjetska turistička organizacija.

Porastu broja putovanja uvelike pridonose zračni prijevoznici s jeftinim tarifama, a njihova će ponuda nastaviti rast. Naročito će se povećati popunjenost soba u zemljama Latinske Amerike.

Globalna potrošnja na putovanja

Realni % promjene

2010 2011 2012 2013 2014

3.9

2.5

3.6

2.6

3.1

2.7

2.7

2.7

4.2

4.9

Turistička

Poslovna

Izvor: World Travel & Tourism Council (Svjetsko vijeće za putovanja i turizam)

Page 102: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

101

Indikatori

broj 1 :: ožujak 2014.

Pojeftinjuje hranaAnalitička kuća Economist Intelligence Unit pretskazuje duhovito da su visoke cijene najbolji lijek za – visoke cijene. Loše žetve na početku sadašnjeg desetljeća prouzročile su poskupljenje hrane, ali su istodobno navele farmere da više siju (i žanju). To bi trebalo za posljedicu imati obilnije zalihe i niže cijene, koje bi prema toj prognozi mogle pasti oko 6,6 posto u ovoj godini.

Najveći pad cijena očekuje se kod žitarica koje bi trebale pojeftiniti čak 14 posto. Potražnja pšenice raste u Južnoj Aziji, na Srednjem Istoku, u Latinskoj Americi i u sjevernoj Africi, uz istodobni rast popularnosti kruha po zapadnjačkom receptu, restorana brze hrane i tjestenine. Ali očekuje se i povećanje proizvodnje pšenice 4,5 posto, što bi trebalo djelovati na pojeftinjenje za 10,5 posto. Ipak, u povijesnim mjerilima cijene će biti „impresivne“, tj. dvostruko veće nego 1990.

6050403020100

-10-20-30-40

2009 2010 2011 2012 2013 2014

Poljoprivredni proizvodi

*Indeks obuhvaća žitarice, uljarice, napitke i šećer

Indeks*, cijene u USD, promjene u % u odnosu na prethodnu godinu

Page 103: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Indikatori

102 perspektive

Opada broj glasača na izborima za EUAnalize pokazuju da je stalno prisutan trend opadanja broja glasača na izborima za Europsku uniju. Taj se trend zapaža od 1979. na ovamo. Valja pritom spomenuti da su se svi ti izbori održavali u koliko-toliko normalnim uvjetima djelovanja EU. Posljednji izbori održani su 2009. kad se svijet, pa i EU, sučelio s najvećom financijskom i gospodarskom krizom novijega doba. Izlazak birača bio je na razini od 43 posto.

Sad se Europska unija nalazi pred novim izborima. Sučeljavaju se različiti pogledi na opstanak i budućnost Unije. Grci su veliki dužnici; Finci veliki kreditori; protivnici sadašnjeg ustrojstva su Velika Britanija (koja traži saveznike). Eurokrati pokušavaju nametnuti temeljite reforme.

Eurofili sad imaju noćne more. Jedna se odnosi na očekivani izlazak glasača na izbore. Druga je realna opasnost od snažnog otpora određenih društvenih skupina prema politici EU, tzv. euroskeptika. Otvoreno je pitanje koliki će biti izlazak birača u pojedinim zemljama, pa onda i u cjelini. Posebno se očekuje apstinencija sa strane nekih stranaka u Nizozemskoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, ali i od alternativnih stranaka u Njemačkoj i Finskoj.

Page 104: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

103

Indikatori

broj 1 :: ožujak 2014.

Nafta: ne očekuje se poskupljenje u 2014.Prema ocjeni međunarodnih promatrača do kraja 2014. Nova ponuda trebala bi premašiti porast globalne potrošnje nafte, sprečavajući porast cijena. Ekonomičniji automobili na većini područja, uključujući Evropu, trebali bi djelovati na manju potrošnju, a američka proizvodnja nafe iz škriljevca i kanadska iz pijeska vjerojatno će biti veće nego što mogu prihvatiti naftovodi. Očekuje se da će Amerikanci do kraja godine povećati proizvodnju gotovo na 11 milijuna barela nafte na dan te preteći Saudijsku Arabiju i približiti se Rusiji.

Plin najmanje od fosilnih goriva utječe na klimatsko zatopljenje, ali uz znatan porast potrošnje emisija će porasti, procjenjuje The Economist. U ovoj godini ispuštanje štetnih plinova izgaranjem fosilnih goriva moglo bi porasti 160 posto u odnosu na razinu iz 1990.

Cijene nafte

Brent, godišnji prosjek USD za barel

2010 2011 2012 2013 2014

80

111 112107 107

2010 2011 2012 2013(proj.)

2014(proj.)

749

02010 2011 2012 2013

(proj.)2014(proj.)

85

91.4

2010 2011 2012 2013(proj.)

2014(proj.)

91.3

85

Proizvodnja nafte na svjetskom tržištu u milijunima barela dnevo

Potražnja nafte na svjetskom tržištu u milijunima barela dnevo

Svjetski obnovljivi energetski kapaciteti u gigavatima

Page 105: GOMILA PAPIRA, MALO IDEJA

Izdavači: ZAGREBAČKA INICIJATIVA, Zagreb, Petrićeva 7

Zaklada Konrad Adenauer

Glavni urednik: Ante Gavranović

Urednik: Franjo Žilić

Izlazi kvartalno

e-mail: [email protected] [email protected]

Priprema: Seniko studio, Zagreb

Tisak: Tiskara Zelina, Zelina

Tiskano u 450 primjeraka

ISSN 1848-140X

Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na www.inicijativa.com.hr

Ovaj primjerak je besplatan, zahvaljujući financijskoj podršci Zaklade Konrad Adenauer, Zagreb