GORDAN RAVANI

IVOT U KRMAMA SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA Zagreb Hrvatski institut za povijest Dom i svijet 2001.

IVOT U KRMAMA SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA - sadraj Predgovor UVOD Historiografija o krmama u srednjovjekovnom Dubrovniku Izvori: kazneni spisi dubrovake komune VINO U IVOTU SREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA Trgovina vinom Predodba o vinu KRMARI KASNOSREDNJOVJEKOVNOG DUBROVNIKA Poloaj krmara u drutvu srednjovjekovnog Dubrovnika Predodba o krmaru SVAKODNEVNI IVOT DUBROVAKIH KRMI Krma kao dio javnog prostora i mjesto konzumacije Posjetitelji i gosti u dubrovakoj krmi Zbivanja u krmi prema kaznenim spisima ZAKLJUAK PRILOZI A) Izbor iz kaznenih spisa Dubrovake Republike B) Dvije krmarske oporuke Popis ee koritenih kratica Izvori i literatura

Popis ee koritenih kratica ACMa ACMin ACR LC LF LM LOR LV MSHSM MHR OV Ref TN Acta Consilii Maioris, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Minoris, Dravni arhiv Dubrovnik. Acta Consilii Rogatorum, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber croceus, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 24., ur. Branislav Nedeljkovi. Lamenta de foris, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber de Maleficiis, Dravni arhiv Dubrovnik. Liber omnium reformationum, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 6., ur. A. Solovljev. Liber viridis, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 23., ur. Branislav Nedeljkovi. Libri reformationum, Monumenta Spectancia Historiam Slavorum Medionalium, vol. 10., 13., 27., 28., ur. Franjo Raki. Spisi dubrovake kancelarije. Monumenta Historica Ragusina, vol. 2., 3., 4., ur. Josip Lui. Odluke vea Dubrovake republike II, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, s. 3, vol. 21., ur. Mihajlo Dini. Reformationes, Dravni arhiv Dubrovnik. Testamenta notarie, Dravni arhiv Dubrovnik.

Predgovor Pria o nastanku ovog rada usko je vezana s djelovanjem Dubrovake medievistike radionice, ijim tvorcima dr. sc. Zdenki Janekovi-Rmer i dr. sc. Nelli Lonzi imam zahvaliti to sam 1994. godine uope uao u vode istraivakog rada u Dravnom arhivu Dubrovnik. Bez njihovih savjeta i nesebine pomoi vjerojatno se nikad ne bih odvaio zai u krme kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Osim toga, izuzetno sam zahvalan dr. sc. Zdenki Janekovi-Rmer na strpljivosti i brojnim savjetima koji su mi puno pomogli tijekom samog istraivanja i rada na knjizi. Jednako tako, moram se zahvaliti i dr. sc. Nevenu Budaku i Povijesnom drutvu Otivm ija je inicijativa za istraivanje povijesti svakodnevnice uvelike oblikovala moj istraivaki interes. Nadalje, zahvaljujem prof. dr. phil. Gerhardu Jaritzu iz Institut fr Realienkunde u Kremsu (Austrija) iji su mi savjeti izuzetno pomogli u kompjutorskoj analizi i obradi podataka iz izvorne grae. Bez njegove pomoi ova knjiga ne bi imala sve one tablice i grafikone, koji e itatelju nadam se olakati praenje teksta. Isto tako, najsrdanije zahvaljujem i prof. dr. sc. Barii Krekiu (UCLA, SAD), na vrlo korisnim i poticajnim savjetima i informacijama o literaturi i arhivskoj grai dubrovakog arhiva. Zahvaliti se moram i ravnatelju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku dr. sc. Nenadu Vekariu bez ije bih pomoi u savjetima i poticajnim razgovorima vrlo lako izgubio kompas u moru arhivske grae. Takoer zahvaljujem dr. sc. Mladenu Aniu, iji su mi savjeti uvelike pomogli glede pojanjenja nekih pitanja vezanih uz probleme na koje sam nailazio. Spomenuti moram i djelatnike Dravnog arhiva Dubrovnik bez njihove susretljivosti ne bih bio u mogunosti pregledati svu onu arhivsku grau koju sam koristio za izradu ove knjige. Zahvaljujem i svim dragim kolegama s Odjela za srednjovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest iji su mi poticaji i savjeti uvelike pomogli tijekom rada na knjizi. U svezi s time, ne smijem nikako zaboraviti zahvaliti se i ravnatelju Instituta, dr. sc. Mirku Valentiu, koji je tekst to slijedi prepoznao vrijednim objavljivanja. Popis svih dragih ljudi koji su mi pomogli u izradi ovog rada uistinu bi bio prevelik za opseg ovog predgovora, te stoga molim sve koje nisam izrijekom spomenuo iako sam im iskreno zahvalan da mi ne zamjere. Ipak, moram ima jedna osoba koju nikako ne smijem izostaviti moja majka. Hvala Ti, jer bez Tebe i Tvoje brige niega ovog nikad ne bi ni bilo. Na kraju moram napomenuti iako mi je velik broj kolega pomagao savjetima sve su mogue pogreke u zakljuivanju i interpretaciji grae iskljuivo i samo moje. mjeseca studenog 2000. Autor

Uvod Drutvo, kultura i civilizacija 1 kakve ih danas prepoznajemo samo su sljednice ranijih razvojnih oblika ljudskih zajednica. Tako je zapadna civilizacija, dijelom koje se drimo, samo nasljednik i amalgam svojih prethodnica (hebrejsko-grko-rimsko-kranske civilizacije). 2 Naime, ako se podrobnije razmotri cjelina, dananja zapadna civilizacija sadri brojne mentalne sklopove, vrijednosti, predodbe i ideje koje moemo pronai i u ranijim razdobljima. Uistinu je zanimljivo primijetiti kako se neki od tih fenomena vrlo sporo ili gotovo nikako ne mijenjaju, bez obzira na javno proklamirani napredak i ideju progresa u sklopu pozitivistikog pogleda na drutvo i njegov razvoj. 3 Isto tako, mogu se uoiti i oni sklopovi unutar zajednice ija je dinamika mijene spora, no s povijesne distance ipak uoljiva golom oku istraivaa. 4 S druge strane, nae predodbe o svijetu oko nas glede nekih pitanja ubrzano se mijenjaju 5 pa gotovo svaka nova generacija stvara djelomino novi vlastiti sustav vrijednosti i predodbi. Ve je znameniti francuski povjesniar Fernand Braudel primijetio da se kategorija vremena u povijesnoj retrospektivi ne moe nikako promatrati kao jednosloan fenomen, nego da se zapravo radi o slojevitoj i prije svega relativnoj kategoriji, tj. da vremenski tijek ne utjee jednako na sve drutvene zajednice, niti je njegov uinak jednak na sve njihove pojavnosti. 6 Naime, ini se da neke strukture jednostavno izmiu zubu vremena te kao da ostaju gotovo nepromijenjene u sklopu ve spomenutog napretka dok druge puno bre podlijeu vremenskoj mijeni. Imajui na umu ove konstatacije, uvjetno se moe rei da mi i danas, na pragu 21. stoljea, jednim dijelom ivimo u prolosti, tj. ona ivi u nama. 7 Naravno, to se ne odnosi na sve aspekte i pojavnosti svijeta u kojem ivimo, nego samo na neke, koje najee i ne primjeujemo u svakodnevnom ivotu oko nas. Primjere za to uistinu nije teko pronai velik se dio naih ivota u osnovi odvija (vie ili manje) jednako onako kako su se odvijali i ivoti naih predaka. Lijep primjer moglo bi biti ponaanje i ophoenje za stolom sadraj i tehnike blagovanja uglavnom su posljednjih 250-ak godina ostali isti, a ono to se mijenja zapravo bi se moglo nazvati pojedinim finesama, tj. detaljima. 8 Isto tako, nae predodbe, a pogotovo sustavi vrijednosti, nose velik dio iskustava naih predaka. Neke od naih potreba, u osnovi su iste kao potrebe i naih predaka. Dakle, ono to se mijenja jest forma, dok sadraj vie ili manje ostaje isti. U tom kontekstu razmiljanja o dinamikama drutvenih gibanja nikako se ne smije zaboraviti prostor, kao vrlo bitna kategorija (i konstanta) svakog drutveno-povijesnog zbivanja. Najee je upravo prostor, ta pozornica naih ivota, kroz povijest najmanje bio izloen spomenutim mijenama. Istovremeno, vano je napomenuti da je dinamika tih mijena uO nastanku i razlikovanju pojmova kultura i civilizacija vidi: Norbert Elias, O procesu civilizacije (Zagreb: Antibarbarus, 1996.), 55-98; Fernand Braudel, Civilizacije kroz povijest (Zagreb: Globus, 1990.), 37-41 i dalje. 2 Vidi: Jacuqes Le Goff, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada (Zagreb: Golden Marketing, 1998.), 10-11; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje prostor, ljudi, ideje (Zagreb: kolska knjiga, 1997.), 500-501. 3 Vidi: Fernand Braudel, Civilizacije kroz povijest, 29-33 i passim; Fernand Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. (Zagreb: Antibarbarus, 1998.), 17 i passim. 4 Primjer toga moglo bi biti ljudsko ponaanje (tj. porast samokontrole pojedinaca); vidi: Elias, O procesu civilizacije, 117. 5 Ovo pogotovo vrijedi glede razvoja prirodnih znanosti i tehnologije. 6 Naime Braudel dri da vrijeme, s obzirom na razvoj ljudskog drutva, treba promatrati kroz najmanje tri razine: razinu vremena dugog trajanja; razinu vremena epizodnih dogaanja ciklusa i procesa; razinu tradicionalne povijesti dogaajnice.U vezi s ovim vidi: Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet, 17-18 i passim; Braudel, Civilizacije kroz povijest, 29-33 i passim. 7 O tome npr. vidi: Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 513. 8 Elias, O procesu civilizacije, 154-155.1

prostoru uistinu vrlo spora tako da se u ovom sluaju moe govoriti o procesima vrlo dugog trajanja. Naravno, u zadnje vrijeme ovjekovo djelovanje i brzina tehnolokog napretka poneto su ubrzali tu dinamiku. No, ipak smatram da je prostor bitno odreivao (i jo uvijek odreuje) smjernice razvoja ljudskog drutva, iako je oito da je ovjek kroz povijest prilagoavao prostor svojim potrebama. Tako se moe govoriti o jednom proetom meudjelovanju izmeu ovjeka i prostora. Jedan od najbitnijih rezultata tog odnosa jest grad. Grad, naime, nastaje djelovanjem ovjeka u prostor, no istovremeno grad postaje prostor koji djeluje na razvoj njegovih stanovnika, individualno i kolektivno. 9 Sukladno uzletu razvijenog srednjeg vijeka, europski gradovi polako postaju sredita trgovine i novarstva, a potom (uz kraljevske i velikake dvorove) sredita kulture i umjetnosti. Ne smije se zaboraviti da srednjovjekovni grad nije bio samo materijalna, gospodarska ili likovna pojava, nego prije svega zajednica ljudi, te je stoga njegov prostor bio ustrojen prema svakodnevnim potrebama te zajednice. 10 Upravo zbog toga prostor grada nije jedinstven i jednosloan fenomen - grad ima brojna lica i nalija, a svako od njih ispunjava neku funkciju u ivotu grada. Iako postoje i brojne druge mogunosti ralambe prostora unutar gradskih zidina, gradski prostor (inter muros) u osnovi se moe podijeliti na javni i privatni. 11 Pri tome se mora imati na umu da se javno i privatno srednjega vijeka poneto razlikuju od naeg dananjeg poimanja ovih pojmova, te da je prostor javnoga neko bio znatno iri od dananjeg. 12 Najfrekventniji javni prostori, te pozornice ivota i puke kulture srednjovjekovnoga grada, nesumnjivo su bile crkve, trnice i krme. 13 Iako je crkva prije svega prostor sakralnog/vjerskog karaktera, mora se imati na umu da se u srednjem vijeku ona vrlo esto koristi u svjetovne svrhe za izvoenje misterija, te kao mjesto okupljanja puka. 14 Srednjovjekovna trnica/trg, osim svoje gospodarske funkcije, bila je takoer prije svega prostor okupljanja razliitih gradskih drutvenih slojeva. Upravo tu funkciju sastajalita, prostora za zabavu i dokoliarenje, te mjesta za razmjenu informacija, imala je i srednjovjekovna krma. 15 Ukoliko se prisjetimo da su razliiti ugostiteljski objekti i danas najee mjesto okupljanja ljudi, tada nas pitanje krmi (i naeg odnosa prema njima) vraa na poetak ovog uvoda, tj. na pitanje dinamike mijena pojedinih struktura drutva u kojem ivimo. ***

O tome vidi: Braudel, Sredozemlje i sredozemni svijet, 337-377; Tomislav Raukar, Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu: prostor i drutvo u: Spomenica Ljube Bobana (Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1996.), 35-48; Henri Pirenne, Le citt del Medioevo (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1997.), passim i posebice 143-156. 10 Raukar, Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu, 39. 11 O mogunostima drukije ralambe gradskog prostora u hrvatskom srednjovjekovlju vidi npr.: Raukar, Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu, passim. 12 O tome npr. vidi: Elias, O procesu civilizacije, passim. Vidi i: Irena Benyovsky, Reguliranje gradskog prostora u dalmatinskim komunama razvijenog i kasnog srednjeg vijeka Acta Histriae 7 (1999.): 543-564; Gordan Ravani, Javni prostor i dokolica u kasnosrednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 53-64. 13 Peter Burke, Junaci, nitkovi i lude narodna kultura predindustrijske Evrope (Zagreb: kolska knjiga, 1991.), 93-96. 14 Ibid., 93. 15 Vjerojatno je gostionica ipak vanije sredite zabave na jugu negoli na sjeveru Evrope. (Vidi: Burke, Junaci, nitkovi i lude, 95.); Gordan Ravani, Crime in taverns of late medieval Dubrovnik Medium aevum quotidianum 38 (1998.): 31-32; Isti, Javni prostor i dokolica u kasnosrednjovjekovnom i renesansnom Dubrovniku Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 53-64.

9

S druge strane, do pitanja krme i njezine vanosti moe se doi i s drugog polazita. Naime, dobro je poznato i nije nita neobino da su proizvodnja i potronja vina duboko ukorijenjene u sredozemnom svijetu. 16 Iako nema sigurnih podataka o tome kad je i gdje ovjek poeo uzgajati vinovu lozu, prema nekim teorijama upravo je jedna od kolijevki vinove loze bilo Sredozemlje, tj. njegove istone i jugoistone obale, zajedno s nekim podrujima Male Azije i obalom donjega Nila. 17 Vino je ostavilo traga i u Bibliji, to takoer upuuje na njegovu drevnost i ranu prisutnost meu ljudima. Biblija pripisuje pronalazak uzgoja vinove loze Noi, koji je, ini se, i prvi upoznao njegova omamljujua svojstva, kad je kuao vino iz vlastitog vinograda. 18 Prema biblijskim izvjeima vino je zajedno sa itom i uljem bilo dio svakodnevne prehrane, ali osim toga, ono ima i osobitost da razveseljava srce ovjeje (Ps, 104:15) te je znak radosti, uzima se kod svakog jela i slui za lijeenje (Lk, 10:34). 19 Ve se iz ovog vidi da vino i njegova prisutnost tijekom razvoja ovjeanstva predstavljaju kompleksnu temu. Ovomu radu ipak nije cilj obraditi sveobuhvatnost te teme, nego u se ovdje koncentrirati samo na jedan aspekt potronje vina, tj. na jednu ustanovu neposredno vezanu uz ovu ljudsku aktivnost krme. Vino se, dakako, pilo i kod kue i na drugim mjestima, a u krme su ljudi zalazili i zbog drugih razloga. Krma je bila mjesto okupljanja, te za razliku od doma javni prostor u kojem su posjetitelji razmjenjivali informacije i najvjerojatnije se zabavljali ili bili zabavljani.20 Pri tome je pie nesumnjivo imalo znaajnu ulogu. Budui da se i danas dobar dio javnog ivota odvija u raznim ugostiteljskim objektima u krmama, kafiima, gostionicama i barovima pogled na krme u prolosti postaje nam jo zanimljiviji jer razumijevanjem toga pitanja u prolosti moemo lake pojmiti ovaj aspekt dananjega svakodnevnoga ivota. Stoga sam u ovom radu pokuao razmotriti koliko su krme u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku bile dio svakodnevnog ivota, te ocrtati neke karakteristike tog ivota u krmi i za vratima srednjovjekovne gostionice. Temeljna vrela za tu analizu bili su kazneni spisi dubrovake opine (kasnije i Republike) u razdoblju od polovice 14. do sredine 15. stoljea. Pri tome, panja mi je bila usmjerena samo na sm grad Dubrovnik i na njegovu najbliu okolicu, jer bi za istraivanje izvangradskih ugostiteljskih objekata bila potrebna dodatna analiza odnosa grad-selo. Nadalje, dobiveni podaci usporeeni su s informacijama iz zakonskih zbornika i ostalih normativnih izvora, koji su nastali radom raznih kancelarija i vijea Dubrovake Republike. Ova je usporedba zanimljiva jer se iz nje moe vidjeti koliko ti podaci iz razliitih izvora meusobno korespondiraju. Uz ovu temu vezana su i druga pitanja, primjerice povezanost pijenja vina i narodne kulture. Kao to svjedoe izvori, u srednjovjekovnom Dubrovniku najei napitak, pored vode, bilo je vino. Stoga bi bilo prilino vano razmotriti predodbu onovremenih Dubrovana o vinu. Takoer treba analizirati i trgovinu vinom da bi se to bolje osvijetlila reena predodba. 21 Pri opisivanju predodbe o vinu najvei je problem nedostatak izvora koji izravno kazuju neto o tome. No, usporedbom poznatih dubrovakih podataka sO tome vidi: Vittorio Gottardo, Osti e tavernieri - il vino nella Venezia medioevale (Venecija: Supernova, 1996.), 17-18. 17 Naime, najstariji dokazi o uzgoju vinove loze i proizvodnji vina naeni su upravo na tom podruju, a starost im see 10 do 12 tisua godina unazad. Vidi: Ivan Sokoli, Vino u Hrvata - Smotra hrvatskih vina(ra) iz domovine i svijeta, (Zagreb: 1993.), 22-23. 18 Biblija, Postanak, 9:20-21. Vidi i: Lekiskon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, ur. Anelko Badurina (Zagreb: Kranska sadanjost, 1990.), 585. 19 Juraj Kolari, Vino u Hrvata - Smotra hrvatskih vina(ra) iz domovine i svijeta, (Zagreb: 1993.), 10. 20 O tome npr. vidi: Burke, Junaci, nitkovi i lude, 94. 21 Moda bi za potpuniju analizu ove predodbe bilo zgodno detaljnije razmotriti i proizvodnju vina u srednjovjekovnom Dubrovniku. Meutim, posebno razmatranje ovog pitanja odvelo bi me isuvie daleko, u sferu srednjovjekovnih agrarno-proizvodnih odnosa, te sam odluio osvrnuti se na to pitanje tek povremeno i samo kad je to krajnje nuno u sklopu glavne teme.2 16

rezultatima slinih istraivanja u drugim dijelovima Europe, ipak se poneto moe rei o predodbi onovremenih Dubrovana o vinu. Sljedee pitanje, na koje elim svratiti pozornost, jest problem poloaja krmara u drutvu kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Krmari i krmarice su nesumnjivo imali znaajnu ulogu u gostionikim zbivanjima. Osim toga, drutveno-gospodarski poloaj krmara u historiografiji nije obraen na zadovoljavajuoj razini, pa se svakako treba osvrnuti i na njega. 22 Naravno, ovdje e se to pitanje obraivati samo toliko koliko je potrebno da se lake prie glavnoj temi krmama, te da se isprave neke krive pretpostavke u postojeoj literaturi. Odgovori na ova prethodna (uvodna) pitanja pomau boljem razumijevanju okruenja u kojem je Dubrovnik nastao i ivio s jedne strane sredozemni svijet i njegove karakteristike, a s druge strane balkansko zalee. Dobiveni odgovori takoer omoguuju lake raspravljanje o problemima vezanim uz simbiozu kriminaliteta i ivota koji se odvijao u krmama u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku. Sve u svemu, ovi bi odgovori trebali omoguiti itatelju da se kasnije, u zavrnim poglavljima, moe bolje koncentrirati na glavnu temu, a da mu nisu potrebna dodatna objanjenja, primjerice o trgovini vinom ili o vinu samom, koja bi inae bila potrebna za pravilno razumijevanje rasprave.

Historiografija o krmama u srednjovjekovnom Dubrovniku Iako je u domaoj i stranoj historiografiji dosta pisano o Dubrovniku u srednjem vijeku, povijesna znanost, naalost, moe rei vrlo malo o radu dubrovakih krmi i ivotu u njima. ini se, da hrvatski i drugi povjesniari nisu istraivali ovakva pitanja, pa su krme ostale izvan interesa matice hrvatske historiografije. Stoga se u postojeoj literaturi o krmama mogu nai samo neke fragmentarne informacije, a i one su rasute u vie lanaka i neto monografija, veinom o trgovini vinom ili o drutveno-gospodarskom poloaju obrtnika u srednjovjekovnom Dubrovniku. U tome su samo djelomino dotaknuta pojedina pitanja o dubrovakim krmama i ivotu u njima. Konstatirajui takvo stanje istraenosti, moe se zakljuiti samo jedno krme i ivot u njima nisu dovoljno istraeni i gotovo su potpuno nepoznati. S druge strane, u stranoj historiografiji, poglavito u europskoj, ovakve se teme ve odavno istrauju. Ti radovi mogu pruiti konstruktivne ideje i odrediti smjernice istraivanja. Tako su, primjerice, engleski i njemaki istraivai odavno utvrdili da su krme, svratita i ini ugostiteljski objekti toga tipa bili sredita narodne kulture, kako u gradu tako i na selu. 23 Ipak, ini se, da se i tamo veinom prouavao samo jedan tip ugostiteljskih objekata onaj koji je, pored osvjeenja, nudio i konaite. tovie, ini se, da je u tim radovima termin krma (taverna) najee povezan s takvim tipom ugostiteljskog objekta. S druge strane, graa iz Dubrovnika pokazuje da su se dubrovake krme u srednjem vijeku upravo prema ponuenim uslugama razlikovale od veine gore spomenutih ugostiteljskih objekata u Europi.Ista se konstatacija, naalost, moe izrei i za stanje istraenosti sloja puana u srednjovjekovnom Dubrovniku. 23 Vidi posebice: Peter Clark, The English Alehouse a Social History 1200-1850 (London and New York: Longman, 1983.); Hans Conrad Peyer, Viaggiare nel Medioevo Dall'ospitalit alla locanda (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 21999.); William Abel Pantin, Medieval Inns, u: Studies in Building History, ed. E. M. Jope (London: Odhams Press Ltd., 1961.), 166-91; Nol Coulet, Propritaires et exploitants dauberges dans la France du Midi au bas Moyen Age, u: Gastfreunschaft, Taverne und Gasthaus im Mittelalter, ur. Hans Conrad Peyer (Mnchen-Be: R. Oldenbourg Verlag, 1983.), 119-136; Gertrud Blaschitz, Lehrhafte Literatur als Quelle fr mittelalterliche Realienkunde: Der Jngling des Konrad von Haslau und der 'Magezoge', Medium Aevum Quotidianum 28 (1994.): 14-38.22

Nije se teko sloiti da se ugostiteljski objekti u europskom srednjem vijeku openito mogu svrstati u tri grupe: svratita, krme i toionice. 24 Naravno, u razliitim regijama Europe ovakve su se ustanove nazivale razliitim imenima, a isto su se tako razlikovale (ali i preplitale) njihove funkcije i usluge koje su nudile. U dananjoj Njemakoj i danas egzistiraju pojmovi kao Gasthof i Gasthaus, a u zemljama engleskoga govornog podruja moemo primjerice naii na inn, tavern i pub (nasljednik nekadanjeg alehouse-a). Isto tako, u Italiji su u upotrebi pojmovi: taverna, locanda, trattoria i osteria. Meutim, na pitanje svrstavanja dubrovakih srednjovjekovnih krmi unutar ovakve sheme vratit u se neto kasnije, u poglavlju o svakodnevnici krme. Ovdje je sasvim dostatno, ali i vano, napomenuti da se pitanje krmi i ivota u njima ne moe nazvati tek zbirkom zabavnih pria iz gradske svakodnevnice, nego da se tu radi o ustanovi koja je obuhvaala znatan dio ivota jednog grada, te pratila potrebe drutva i zajednice unutar kojih je postojala. Dakle, ovaj rad pokuava ispuniti jednu od rupa u naem znanju o ivotu u Dubrovniku u kasnom srednjem vijeku.

Izvori: kazneni spisi dubrovake komune Izvora za prouavanje ivota u krmama srednjovjekovnog Dubrovnika ima mnogo, no naalost, nisu sistematizirani. Glavni izvori koji su upotrebljeni u analizi za vei dio ovog rada jesu kazneni spisi dubrovake sudbene kancelarije iz druge polovice etrnaestog i prve polovice petnaestog stoljea. Naravno, u obzir su uzimani samo oni sluajevi koji su se dogodili u krmi i oni dogaaji u kojima su krmari aktivno ili pasivno sudjelovali. Kazneni postupci zapisani su u registrima koji se uvaju u Dravnom arhivu Dubrovnik, u serijama Lamenta de intus (serija 51), Lamenta de foris (serija 52), Lamenta de intus et de foris (serija 53), Libri de maleficiis (serija 50-1). U tom razdoblju registri su pisani kancelarijskom goticom, s time da se unutar jednog registra, pa ak i unutar jedne godine, izmjenjuje vie ruku, tj. notara koji su biljeili sluajve. Tu su zapisane razliite pritube gradskog puka i plemstva iznesene pred gradskim knezom (prvo comes, a kasnije rector) i njegovim Vijeem (Malo vijee Consilium minus). Opseg tih pritubi protee se od obinih uvreda i svaa, pa sve do krvnih zloina, poput ubojstva. Dio tih sluajeva zbivao se je u krmama i oko krmi, pa su krmari nerijetko bili svjedoci ili ak protagonisti tih dogaaja. 25 Prema nainu nastanka, tube se mogu openito podijeliti u dva osnovna obrasca: privatne tube i tube ex officio. Tube koje su bile pokrenute privatnim putem obino su poinjale formulom poput: X coram domino comite suo sacramento denunciat et acusat Y quod ...; pri emu X oznaava tuitelja, a Y optuenoga. S druge strane, postupci pokrenuti ex officio imali su drukiju uvodnu formulu: Cum ad audienciam domini comitis pervenisset quod ... Ipse dominus comes volens ex officio et regimine suo inquirere de dicto maleficio, invenit in hunc modum ... Iz tih formula mogu se iitati imena tuitelja i optuenoga, te kriminalno djelo zbog kojeg je dolo do sudskog postupka. Nakon formule i tuiteljeva iskaza obino slijedi lista svjedoka, a katkad i njihovi iskazi. 26

Za detaljniju analizu pogledati djelo Petera Clarka o toionicama piva u Engleskoj. Vidi: Clark, The English Alehouse, 5. 25 U registrima iz 14. i 15. stoljea uspio sam pronai vie od 400 takvih sluajeva. Ipak sve analize i grafikoni nee biti zasnovani na svim pronaenim sluajevima jer esto registri kaznenih spisa ne obuhvaaju itave kalendarske godine. Stoga e za pojedine analize biti koriteni samo oni sluajevi koji su se dogodili u godinama za koje postoje cjeloviti podaci. 26 Za neke primjere pogledati u Priloge. Vidi i e.g., kao i literaturu koja se tu navodi: Nella Lonza, Pred gosparom knezom i njegovim sucima: dubrovaki kazneni postupci s poetka XIV. stoljea Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 30 (1992.): 25-54.

24

Pored biljeki o samom zloinu ovi kazneni zapisnici odnosno sadraj sauvan u njima esto nude i informacije o tome to se dogaalo prije samog kriminalnog djela. 27 Upravo zbog toga ti su kazneni spisi vrlo vani ne samo za istraivanja pravnog i sudskog sustava Dubrovake Republike, nego i za ona istraivanja kojima se pokuava dobiti uvid u svakodnevni ivot srednjovjekovnih ljudi. tovie, usudit u se rei da ti izvori otvaraju prozor u neke aspekte zbiljskog ivota srednjovjekovlja. Stoga, sluei se s odgovarajuom kombinacijom kvantitativnih i kvalitativnih metoda trebali bismo biti u mogunosti razotkriti bar neke od karakteristika ivota u krmama i za vratima gostionica kasnosrednjovjekovnog Dubrovnika. Ipak valja biti svjestan da se ovdje radi o kaznenim spisima, to znai da se kroz prizmu koju pruaju ti izvori moe promatrati samo jedno lice svakodnevnog ivota grada. Zato se treba uvati prebrzog zakljuivanja i nepromiljenih generalizacija i ve na poetku rei da ova analiza ivota u krmama nee biti cjelovit opis svakodnevice u njima. Radije bih ovu analizu obuhvatio nazivom preuzetim iz njemake historiografije: povijest svakodnevnog kriminala (Alltagskriminalitt) dubrovakih krmi u kasnom srednjem vijeku. Ako takvo svrstavanje moda zvui razoaravajue, zbog apriornog limitiranja istraivakog cilja, valja se prisjetiti da su zloin i kriminal prirodne i nedjeljive sastavnice svakog drutva. Stoga se nadam da e rezultati ovog rada dati solidnu osnovu za daljnje projekte i istraivanja u ovom smjeru.

27

Zanimljivo je primijetiti da ovi zapisi ponekad izbjegavaju tzv. teror obrasca slubene dokumentacije, te donose vrlo zanimljive podatke o svakodnevnom ivotu srednjovjekovnog ovjeka, tj. donose ono uobiajeno,svakodnevno ono to veina izvora ne donosi.

Vino u ivotu srednjovjekovnog Dubrovnika Glavna tema ovog rada nije vino niti trgovina vinom, nego ivot u dubrovakim krmama u kasnom srednjem vijeku, pa je svrha ovog poglavlja pokazati samo najbitnije trendove i kretanja u trgovini vinom u srednjovjekovnom Dubrovniku. S druge strane, i samo krmarenje jedan je oblik trgovine vinom. Pri tome se ne smije izgubiti iz vida razlika izmeu trgovine na veliko (a pluri) i trgovine na malo (a minuto), iako ta razlika u naoj historiografiji nije dovoljno naglaena. 28 Stoga u se u ovom poglavlju osvrnuti na trgovinu vinom, a bit e rijei o vinu kao vanoj trgovakoj robi, te stoga i esto krijumarenoj robi. 29 Nadalje, takoer sam pokuao otkriti kojim se sve vrstama vina trgovalo, kamo se ono izvozilo i odakle se po potrebi uvozilo. Na osnovi dobivenih zakljuaka, pokuao sam neto rei i o onome to bi se uvjetno moglo nazvati povijeu mentaliteta, tj. nastojao sam ocrtati i predodbu o vinu (imago vini) u srednjovjekovnom Dubrovniku.

Trgovina vinom Ubi pecunia, illuc vina vehuntur. 30 (Gdje je novac, tamo vino dolazi.) Poznato je da je kombinacija pomorske i kopnene trgovine sa zaleem bila osnovicom i arobnom formulom gospodarskog, a time i kulturnog napretka, te blagostanja srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog Dubrovnika.31 Ve od samih poetaka Grada, Dubrovani su bili na glasu kao vrsni pomorci i vjeti prekomorski trgovci. Prve vijesti o tome dolaze ve iz devetog stoljea, a iz dvanaestog stoljea sauvano je i nekoliko trgovakih ugovora izmeu Dubrovnika i nekih talijanskih gradova (Ancona, Pisa i Pesaro). 32 Moe se rei da je tijekom srednjeg vijeka Dubrovnik imao svoje trgovake emporije na obalama gotovo itavog europskog dijela Sredozemlja. Zadarski mir 1358. godine, 33 osim promjene politikog okvira i okolnosti, u Dubrovniku je oznaio i ubrzani razvoj pomorske trgovine. Dubrovaka luka uskoro je postala jedna od najposjeenijih i najvanijih pristanita na istonoj obali Jadranskog mora. 34Razlike izmeu prodaje vina a pluri i prodaje a minuto bile su brojne, ali najvie su dolazile do izraaja pri oporezivanju vina za prodaju, to se nuno odraavalo i na cijenu vina. O tome vidi primjere iz srednjovjekovne Venecije: Gottardo, Osti e tavernieri, 27-32, 41. 29 Ovo poglavlje nastalo je veinom na osnovi postojee literature o vinu i trgovini vinom jer je tema prilino iscrpno obraena. Tek manji dio poglavlja zasniva se na arhivskom radu, na to e biti upozoreno u samom tekstu. 30 Ovu misao izrekao je 1444. godine Enea Silvio Piccolomini, za vrijeme svog posjeta vinogradima donje Austrije. Vidi: Helmut Hundsbichler, "Der Wein als Kulturaufgabe und als Kulturtger im Mittelalter," Studien und Forschungen aus dem Niedersterreichischen Institut fr Landeskunde 13 (1990.): 59. 31 Vidi e.g.: Josip Lui, Dubrovake teme (Zagreb: Matica Hrvatska, 1991.), 154. Vidi takoer: OV, 134; I dok jedna struja povjesniara smatra da je za razvoj grada pomorska trgovina bila vanija od one kopnene, drugi pak zastupaju obrnuto stajalite, tj. da je trgovina sa zaleem bila odluujua. Vidi e.g.: Jorjo Tadi, Privreda Dubrovnika i srpske zemlje u prvoj polovini XV veka Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu 10-1 (1968.): 519-36. 32 Tadi, Privreda Dubrovnika, 519. O trgovini Dubrovnika s Anconom vidi posebice: Petar Rokai, Dubrovnik i Ankonitanska marka u srednjem veku (Novi Sad: Filozofski fakultet u Novom Sadu, 1995.), passim. 33 O samom Zadarskom miru 1358. vidi e.g.: Dane Gruber, Borba Ludovika I. s Mleanima za Dalmaciju (1348-1358), Rad JAZU 152 (1903): 32-161; Dane Gruber, Dalmacija za Ludovika I. (1358-1367) Rad JAZU 166 (1907): 164-215; Dane Gruber, Dalmacija za Ludovika I. (1358-1367) Rad JAZU 168, 163-240; D. Gruber, Dalmacija za Ludovika I. (1358-1367) Rad JAZU 170, 1-75; Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409. (Zadar: Filozofski fakultet Zadar, 1976.), 307-330. 34 Lui, Dubrovake teme, 213.28

Uz gotovo savreni poloaj za posredniku trgovinu, ono to je Dubrovniku dalo poetni poticaj gospodarskog razvoja bilo je dobivanje vanih koncesija za eksploataciju rudnika srebra u zaleu. U kratkom vremenu dubrovaki trgovci postali su jedni od glavnih eksploatatora tih rudnih bogatstava i najzastupljeniji trgovci u tom podruju. 35 Zbog vanosti trgovine sa zaleem dubrovaki su trgovci zadrali trgovake emporije u unutranjosti Balkana i nakon dolaska Turaka. Jo krajem 17. stoljea, kad je gospodarska kriza Republike postala sasvim vidljiva, dubrovaka je trgovaka mrea i dalje bila rasprostrta sve od Budima na sjeveru do Aleksandrije na jugu. 36 Meutim, valja imati na umu da je osnovni zalog dubrovake gospodarske moi ipak bila kontrola proizvodnje srebra u zaleu. Upravo zbog toga, kad se u drugoj polovici 15. stoljea ova rudna leita poinju lagano iscrpljivati zbog tadanje tehnologije eksploatacije, 37 poinje i gospodarsko opadanje Dubrovnika. U poetku taj pad nije bio toliko zamjetan, no s vremenom postaje sve oitiji. Takve promjene primjetne su u itavoj Europi, a razlog tome nalazio se u opim europskim gospodarskim tokovima, koji e krajem istog stoljea u krajnjoj konzekvenci potaknuti i velika otkria. Osim toga, pojava Turaka Osmanlija u neposrednom dubrovakom zaleu, te njihova skora dominacija itavim Balkanom, uvjetovali su smanjene mogunosti pristupa zaleu i iskoritavanja njegovih rudnih bogatstava. Polako gubei svoj zalog bogatstva, Dubrovani su se nuno morali preorijentirati na neki drugi oblik privrede, to e kasnije s jedne strane prerasti u razvijenu slobodnu plovidbu, a s druge strane u stalno ulaganje novanih sredstava u kamene gradnje u gradu i okolici. 38 No, sredinom 15. stoljea, kad u Dubrovniku ivi i djeluje talijanski humanist Philippus de Diversis, ta tendencija gospodarskoga pada jo uvijek nije bila vidljiva. U djelu Opis Dubrovnika Diversis je opisao, pored mnogih drugih stvari, i trgovaku vrevu, koja je u njegovo doba vladala Dubrovnikom. Iz njegova teksta jasno se vidi da je tada u Dubrovnik dolazila roba iz brojnih talijanskih luka, od Venecije na sjeveru, pa do Palerma na jugu, a stizala je i roba iz Grke. 39 Istovremeno, dubrovaki su trgovci na zapad izvozili srebro, olovo, vosak, krzna i drugu robu iz zalea. 40 Iako neki strani povjesniari dre da je u zaboravljenim regijama, kao to je srce Balkanskog poluotoka, trgovina bila slabo razvijena, 41 upravo su tamo dubrovaki trgovci uspjeli razviti svoju trgovaku mreu i uspjenu eksploataciju rudnika. Dubrovaka trgovina sa zaleem, od Rake i Bosne preko Vlake i Bugarske sve do Moldavije i Ugarske, bila je obrazac posrednike trgovine europskih primorskih gradova. 42 Dakako, rezultati i dosezi takve trgovine razlikovali su se odBaria Kreki, Contributions of Foreigners to Dubrovnik's Economic Growth in the Late Middle Ages, Viator 9 (1978.): 375. 36 Radovan Samardi, "Ragusa come sistema di funzioni" u Ragusa e il Mediterraneo: Ruolo e funzioni di una Repubblica marinaria tra Medioevo et Et moderna -- Atti del Convegno internazionle odranog u Bariju 21.22. listopad 1988., ur. Antonio di Vittorio (Bari: Cacucci, 1990.), 5. 37 Vidi e.g. i literaturu u: Baria Kreki, "Italian Creditors in Dubrovnik (Ragusa) and the Balkan Trade, Thirteenth through Fifteenth Centuries", u Dubrovnik, Italy and the Balkans in the late Middle Ages (London: Variorum Reprints, 1980.), 249-253; John V. A. Fine JR., The Late Medieval Balkans A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest (Ann Arbor: The University of Michigan Press, 31995.), 487488. 38 Na ovom mjestu zahvaljujem se dr. sc. Ivici Prlenderu jer mi je dao na uvid i koritenje svoj rad koji se jo uvijek nalazi u tisku: Ivica Prlender, Trgovaka republika pred izazovima oceana u: Zbornik radova Hrvati i Amerike znanstvenog skupa odranog u Dubrovniku 1992. (u tisku). 39 Philippi de Diversis de Quartigianis Lucensis, Situs aedificiorum politiae et laudibilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusij u: Codice inedito della Biblioteca Ginnasiale di Zara, fasc. 1, ur. V. Brunelli (Zadar: Biblioteca Ginnasiale di Zara, 1880.), 14-15; vidi takoer: Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, preveo Ivan Boi (Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1973.), 15. 40 Ibid. 41 M. M. Postan and Edward Miller, eds., The Cambridge Economic History (Cambridge: Cambridge University Press, 1987), vol. 2, The Trade of Medieval Europe: the South napisao Robert S. Lopez, 375. 42 Ibid., 339 i 401.35

grada do grada, te je opseg trgovine primjerice Splita i Trogira u ovom razdoblju bilo znatno manji od trgovine Dubrovnika. No, s druge strane, trgovake velesile, poput Venecije i Genove, irile su svoj trgovaki interes duboko u unutranjost kontinenta sve do Njemake i Francuske. U tom lancu trgovakih putova i veza, vrste roba kojima se trgovalo razlikovale su se od regije do regije, tj. ovisile su o potrebama stanovnitva i proizvodnji i na datom prostoru. Stoga je i srednjovjekovni Dubrovnik, poput drugih sredozemnih gradova, bio ukljuen u trgovinu vinom. ak i tijekom ranog srednjeg vijeka nije bilo niti jedne europske regije u kojoj nije zabiljeena bar nekakva trgovina vinom. 43 Meutim, dok je vino na jugu smatrano svakodnevnom ivenom namirnicom, u sjevernim regijama Europe ono je bilo luksuzna trgovaka roba. 44 Naime, na sjeveru vinogradarstvo nije moglo biti toliko raireno zbog klimatskih uvjeta, pa su tamo bili uobiajeniji neki drugi napici, primjerice pivo. Stoga se moe rei da je trgovina vinom bila tipina za cijeli sredozemni krug, zbog razvijenog vinogradarstva i proizvodnje vina u toj regiji. Imajui to u vidu, mislim da se vinogradarstvo i vino mogu odrediti kao vrlo vani fenomeni regionalne tradicije. Na dubrovakom podruju u srednjem vijeku proizvodilo se bijelo vino (vinum album) i crno, tj. crveno vino (vinum vermelum). 45 Gradski statut strogo je zabranjivao prodaju vina mijeanog s medom (molca ili mulsa). 46 S pomou te odredbe gradska je vlada vjerojatno teila odrati neku razumnu razinu kvalitete vina u gradu, jer mijeanjem s razliitim dodacima, poput meda, vino bi promijenilo svoj okus i osnovno svojstvo. Ukoliko se pogledaju normativni izvori iz drugih dijelova Europe, ova se odredba ne ini ni malo udnom, prije bi se moglo rei da slijedi obrazac koji je i drugdje postojao. 47 Kao to je ve spomenuto, u Dubrovniku su postojale dvije vrste trgovine vinom: trgovina na veliko i trgovina na malo. Najee su i kupac i prodava bili vie zainteresirani za trgovinu na veliko, no njihovi motivi bili su ipak poneto razliiti. Naime, proizvoaprodava esto nije imao dovoljno sredstava da odrava vinograd tijekom itave godine, pogotovo ako ga je morao sam saditi. Stoga su mali proizvoai esto posuivali novac, da bi mogli odrati lozu do berbe. Obino su uzimali izmeu 2 i 20 perpera, ali katkad i do 80 perpera zajma. 48 Takve su posudbe bile prilino sigurne za zajmodavce, tj. kupce jer, ak ako bi berba i podbacila, zajmoprimac (tj. prodava-proizvoa) morao je vratiti dug u plodu, vinu ili novcu. S druge strane, kupac je bio zainteresiran za takvo davanje zajma, tj. kupnju vina budue berbe, jer je na taj nain mogao nabaviti vino po znatno nioj cijeni nego kad bi ga kupovao nakon berbe. Kupovinom jeftinog vina, kupac bi vie zaraivao u preprodaji na malo ili na veliko. Zbog toga je velik broj ljudi bio zainteresiran za takvo trgovanje. 49 No, bilo je i ljudi koji su kupovali vino budue berbe za osobne potrebe. Jedan dio takvih kupaca bili su stranci koji nisu imali vinograda na podruju Republike. Mogue je daBalzs Nagy, Some Remarks on the Early Medieval Wine Trade and Wine Consumption u: Proceedings of the Eleventh International Economic History Congess in Milano 1994 by Universit Bocconi (Milan: Universit Bocconi, 1994.), 29. 44 Herbert Heaton, Economic History of Europe (New York i Evanston, Il: Harper and Row Publishers, 1948), 144-145. 45 Lui, Obrti i usluge u Dubrovniku do poetka 14. stoljea (Zagreb: Radovi Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1979.), 111. U izvorima se jo moe naii na izraz vinum purum, ali se tu zasigurno ne radi o nekoj posebnoj sorti vina nego nazivu kojim se je razlikovalo isto vino od vina mijeanog s neim (e.g. medom ili zainima). Isto tako, podaci u izvorima ne omoguavaju razlikovanje nekih posebnih sorti koje su se proizvodile na podruju onodobnog Dubrovnika. 46 Statut grada Dubrovnika (Dubrovnik: Historijski arhiv Dubrovnik, 1990.), lib. 6, c. 40. 47 E.g.: Helmut Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 59; Gottardo, Osti e tavernieri, 27. 48 Duanka Dini-Kneevi, Trgovina vinom u Dubrovniku u XIV veku, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu 9 (1966.): 50. 49 Ibid., 51.43

se i dio tih stranaca-doljaka takvom kupnjom pokuavao ukljuiti u trgovinu vinom jer sam u izvorima naao trojicu doljaka koji su posjedovali i krme u gradu, to e rei da su vjerojatno dulje bili aktivno ukljueni u trgovinu vinom. 50 Dokaza da su stranci kupovali vino u gradu ima u izobilju. Tako je, primjerice, kancelar Andreas, podrijetlom iz Bologne, u veljai 1382. naruio 20 vjedara vina od Maroja Cvetanovia, po cijeni od 8 perpera. Povrh toga, poznato je da je on i u oujku 1390. kupio 16 vjedara dobrog vina iz vinograda samostana Sv. Andrije, po cijeni od 96 groa (to je priblino 7 perpera). 51 U kolovozu 1370. gradski lijenik Christopher kupio je odreenu koliinu vina budue berbe s otoka ipana (Iuppana). 52 No, ipak se veina vina budue berbe kupovala radi preprodaje na nekom od brojnih trgova, poput onih na Neretvi, kod Sv. Sra ili u Drau. 53 Osobito velike koliine vina izvoene su u Hum, Raku i Bosnu. Dubrovake vlasti podupirale su takav izvoz jer su se na taj nain stanovnici opine rjeavali vlastitih vikova vina, a uprava je istovremeno zaraivala porezom na izvoz. Prema odredbi iz 1303. godine svatko tko je zakupio vinsku carinu na granici s Rakom, morao je izvesti u Raku 3000 vjedara vina godinje. U protivnom, zakupac bi morao platiti po 100 perpera za svakih 1000 neizvezenih vjedara. 54 Ipak, nije vjerojatno da se to preesto dogaalo jer je postojala duga tradicija izvoza vina u Raku. Naime, ve od vremena kralja Dragutina (1276.-1282.), dubrovaki su trgovci imali pravo prodaje vina na vinskom trgu u Brskovu. Pri tome zanimljivo je primijetiti da sauvani ugovor o tome napominje da reeno vino ne smije biti pomijeano s vodom. 55 Cijene vina budue berbe varirale su ovisno dobu godine, klimi tijekom godine, te procjeni nastupajue berbe. to je berba bila blia (a time i procjene sigurnije), cijena je vina rasla. Istovremeno, cijena je ovisila i o trenutnoj koliini vina u gradu i kvaliteti tog vina.

Koliko je meni poznato, u kaznenim spisima saGrafikon 1 a trojice stranaca koji su posjedovali krme. To uvana su imen su bili gradski lijenik Thomas (LM, s. 50-1, vol. 7, fol. 111), zatim gradski kirurg Johannes (LM, 50-1, vol. 1, fol. 76) i Paulus de Francavilla (LIF, 53, vol. 1, fol. 97). 51 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 51; Dubrovako vjedro za vino (quinquum ili quingo) sadravalo je otprilike 21 litru (quinquo grosso) to jest 18 litara (quinquo parvo). Vidi: Irmgard Mahnken, Dubrovaki patricijat u XIV veku (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1960.), 105; Groi (grossi) su bili jedna vrsta novca u srednjovjekovnom Dubrovniku. Vrijednost groa se tijekom vremena mijenjala, no omjer bi otprilike u ovom razdoblju bio: 1 perper12 ili 14 grossi; 24 grossi1 dukat; i 30 follari1 grossus. Vidi: Zlatko Herkov, Graa za financijsko pravni rjenik feudalne epohe Hrvatske (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1956), passim. Vidi takoer: Milan Reetar, Dubrovaka numizmatika, vol. 1 (Sremski Karlovci: Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti, 1924), 67-69; Pavo ivkovi, "Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku," Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 22-23 (1985.): 31-40. 52 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 51. 53 Ibid., 68. 54 Ibid., 66. 55 Ibid., 65-66.

50

Primjerice, u veljai 1297. godine za 1 perper moglo se dobiti 4 vjedra vina nastupajue berbe, a ve u oujku iste godine cijena je narasla za 0,14 % (3 vjedra za 1 perper). No isto tako, kao to se vidi iz grafikona 1, katkad se u veljai za perper moglo nabaviti i vie od 4 vjedra vina budue berbe. S druge strane, vino je u svibnju obino bilo skuplje. Vrlo je vjerojatno da je tada koliina prologodinjeg vina u gradu pala na minimum. Slijedei tu logiku, moglo bi se zakljuiti da je pad cijene vina u lipnju bio uzrokovan uvozom vina. I zaista, ako se zaviri u izvore, lako se moe uoiti da je veina odluka vijea o uvozu stranog vina u grad donesena tijekom svibnja i lipnja. 56 ini se da je upravo to bio razlog to se ak i tijekom svibnja i lipnja 1314. u gradu moglo nabaviti i do 5 vjedara vina za samo 1 perper. Naime, ukoliko prethodna godina nije bila rodna, dogaalo se da se vino uvozilo ve u svibnju da bi se sprijeila nestaica. No isto tako, moglo se dogoditi (iako puno rjee) da je domaeg vina bilo dosta sve do idue berbe, to objanjava pad cijena vina. S pribliavanjem berbe cijena je vina, naravno, automatski rasla. Tako je u kolovozu 1313. cijena vina

Grafikon 2 58 nastupajue berbe bila 3 vjedra za 1 perper. No, u godinama izmeu 1366. i 1368. u kolovozu je cijena bila jo via 2 ili ak samo 2 vjedra za 1 perper. S druge strane, bilo je godina kad je ak i u kolovozu cijena bila izuzetno niska. Primjerice, 1320. i 1321. ak se i u kolovozu vino budue berbe moglo nabaviti po cijeni od 4 ili ak 4 vjedra za 1 perper. 57 Naalost, ne moe se sastaviti potpuna lista veleprodajnih cijena vina budue berbe jer u sauvanim izvorima nije ostalo dovoljno podataka. Ipak, na osnovi onog to je ostalo sauvano moe se poneto zakljuiti. Tako primjerice, visoke cijene u estom desetljeu 14.56 57

E.g. ACMin, 5, sv. 1, fol. 8, 29; MSHSM, vol. 10, 272; Ibid, vol. 28, 20. Detaljniji podaci o kretanju cijena vina u trgovini na veliko mogu se nai u tablicama cijena vina objavljenim u Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 58-62. 58 Oba grafikona zasnovana su na podacima preuzetim iz tablica objavljenih u ve spomenutom lanku DiniKneevi, Trgovina vinom. Takoer se mora napomenuti da oba grafikona nikako ne odraavaju preciznu sliku te trgovine nego samo njezine trendove.

stoljea (vidi grafikon 2) mogu se objasniti injenicom da je tijekom tog razdoblja Dubrovnik ratovao s Vojislavom Vojinoviem. Tijekom tog rata uniteno je mnogo dubrovakih vinograda jer su se oni najee nalazili blizu granica. Jednako tako, tijekom 1340-ih Dubrovnik se ee sukobljavao i svaao s gospodarima neposrednog zalea. S druge strane, vrlo nagli skok cijena odmah nakon 1348. godine moe se protumaiti kao posljedica velike epidemije kuge. Sukladno tome, u istom je razdoblju (nakon kuge) znatno skoila cijena nadnica, 59 to pokazuje da nije bilo dovoljno radne snage, tj. da je itav proces proizvodnje doivio pad. Nasuprot tome, primjetan pad cijena vina odmah nakon 1333. godine oito je bio uzrokovan poveanom proizvodnjom. Iste je godine Dubrovnik uspio kupiti poluotok Peljeac i danas jedno od najvinorodnijih podruja u Hrvatskoj. Niske cijene tijekom drugog desetljea etrnaestog stoljea vjerojatno su rezultat niza dobrih berbi tih godina, zbog ega su se u gradu nagomilale zalihe. Vino koje se odmah nakon kupnje isporuivalo kupcu bilo je na tritu znatno skuplje, vjerojatno zato to je takva trgovina bila bez ikakva rizika. Cijene tog vina kretale su se obino izmeu 1 i 3 vjedra za 1 perper, no bilo je i godina kad se za perper moglo dobiti samo 0,8 vjedara vina, kao primjerice 1347. godine. 60 S druge strane, bilo je godina kad je cijena vina i tada bila izuzetno povoljna: primjerice, 1329. godine za perper se moglo dobiti 3 vjedra vina. 61 Iz svega ovog oito je da je cijena vina varirala ovisno o drutvenim, klimatskim i brojnim drugim uvjetima. Na osnovi sauvanih podataka moe se odrediti prosjena veleprodajna cijena vina u 14. stoljeu. Ona je iznosila oko 4 vjedra za 1 perper, to preneseno u dananji mjerni sustav znai da se za perper moglo dobiti oko 80 litara vina. Zanimljivo je napomenuti da se u to doba za perper moglo kupiti 24 kg janjetine ili 0,58 stara ita (otprilike 46,8 kg).62 Ukoliko se podrobnije promotre ti odnosi, moe se doi do iznenaujueg zakljuka da je u srednjovjekovnom Dubrovniku pola litre vina kotalo koliko i 1 kg ita. Ipak, to ne znai da je cijena vina bila izuzetno niska, nego naprotiv da je ito bilo jako skupo. 63 Iako je veleprodaja inila znatniji dio trgovine vinom, za svakodnevni ivot prodaja na malo (a minuto) bila je mnogo vanija. Vino se na malo ponajvie prodavalo u krmama, ali postojale su i druge mogunosti za takvu trgovinu vinom. Meutim, te ine mogunosti veinom su bile rezultat agrarnih odnosa. 64 Na primjer, vlasnici vinograda mogli su, bez opasnosti od plaanja ikakve kazne, kupovati vino na malo od svojih teaka. No, budui da takva trgovina nije imala previe veze s gradom i gradskim krmama, ovdje se o njoj nee govoriti. Vanost vina u svakodnevnom ivotu (tj. njegova konzumacija) i u srednjovjekovnom gospodarstvu Sredozemlja bila je gotovo jednaka vanosti ita. 65 Stoga su ustanove i osobe koje su se brinule o distribuciji vina poput vinskih slubenika bile prilino vane za ivot komune. Krma je u tom lancu distribucije vina imala bitno mjesto, to se moe vidjeti ve izIbid., 43. Ibid., 62. 61 Ibid. 62 remonik, "Vinogradarstvo i vino u Dalmaciji srednjega veka" Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 35 (1933.): 28; Starium je bio mletaka mjera za ito i sadravao je otprilike 100 litara tj. 78 kg ita. Vidi: Mahnken, Dubrovaki patricijat, 185; S druge strane, neki znanstvenici smatraju da je u Dubrovniku starium sadravao 98.5 litara75 kg ita. Vidi: Tadi, Privreda Dubrovnika, 521. 63 remonik, Vinogradarstvo, 28. Vidi i grafikone o cijenama ita u srednjem vijeku u: B. H. Slicher Van Bath, Storia agraria dell' Europa occidentale (500-1850), (Torino: Einaudi, 21972.), 143-144. 64 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 55. 65 Nagy, Early Medieval Wine Trade and Wine Consumption, 31. Naravno, u Dubrovniku je ita uvijek nedostajalo i bilo je stalno potrebno nanovo ga uvozit, dok je vina nerijetko bivalo i previe. Meutim, obje su namirnice ulazile u svakodnevnu prehranu, to e uskoro biti i podrobnije razmotreno.60 59

gradskog statuta. U statutu su bili propisani radni sati krmi u gradu, 66 a odreeno je i da krma mora biti smjetena u kamenoj zgradi. 67 U biti, ta odredba nalae da vino mora biti skladiteno u kamenim zgradama, a budui da je krma svakako morala imati popriline koliine vina, logino je zakljuiti da su krme bile smjetene u kamenim zgradama. No osim distribucije vina, krma je imala i svoju drutvenu funkciju u ivotu komune. Iz sauvanih izvora sasvim je jasno da su vinski slubenici (officiales supra vino) bili duni istraiti koliko je trenutno ima vina u gradu, a katkad ak ispitivati i kakvou tog vina. 68 Izbor vinskih slubenika najee se obavljao odmah nakon berbe, no ponekad su birani i u lipnju ili u neko drugo doba, kad se pretpostavljalo da je koliina vina u gradu kritino malena. 69 Njihova je dunost bila i organizacija distribucije vina unutar grada. Glede vinske trgovine, svakako bi se trebalo neto rei o cijenama vina u trgovini na malo. Sve do nedavno, vjerovalo se da podaci o cijeni vina u prodaji na malo u Dubrovniku nisu sauvani, te da se, prema tome, cijene ne mogu rekonstruirati iz postojeih izvora. 70 Ovakvo rekonstruiranje cijene vina u krmama pokuala je jedino Duanka Dini-Kneevi. 71 Na temelju nepotpunih podataka o cijenama vina koje je skladitila dubrovaka opina, autorica je pokuala barem priblino odrediti cijenu vina u krmama. Prema odredbi iz kolovoza 1382. dubrovake vlasti odluile su da prodajna cijena vina iz gradskih rezervi ne bude via od 30 folara. 72 Nekoliko godina kasnije, u srpnju 1389. iste vlasti odluuju da cijena mora biti 40 folara. 73 Iz teksta odredbe jasno se vidi da je to vino bilo u vlasnitvu komune, te da su ga dubrovake vlasti htjele pustiti u optjecaj vjerojatno zbog nestaice. Mogue je da su slubenici za vino u ovom sluaju morali nadgledati prodaju vina po krmama, jer se cijena od 30 odnosno 40 folara ne ini osobito visokom, te je to vjerojatno bila cijena za neku manju koliinu vina. 74 No nevolja je to koliina vina na koju se odnose ove cijene nije zabiljeena u dokumentima. Duanka Dini-Kneevi je pretpostavila da je to bila mensura medie quarte (etvrtina vjedra4,69 l), a na temelju odluke dubrovakih vlasti da svaka krma mora posjedovati upravo tu mjeru. 75 Meutim, ini mi se da te pretpostavke o cijenama i mjerama ipak nisu sasvim tone, jer ipak se sauvao podatak o tonoj cijeni vina u krmi. Naime, u kaznenim spisima sauvana je jedna prituba glede cijene vina u krmi. Dodue, podatak koji sam uspio pronai zasada je jedini podatak takve vrste i potjee iz 15. stoljea, kad vrijednost novca vie nije tako stalna. No, ipak mislim da je ovaj podatak o cijeni vina mnogo pouzdaniji od bilo kakvih spekulacija. Tekst tog sluaja glasi:Statut grada Dubrovnika, lib. 2, c. 4 and lib. 4, c. 26. Statut grada Dubrovnika, lib. 4, c. 38; Statuta doane civitatis Ragusii, u: Zbornik za istoriju, jezik i knjievnist srpskog naroda odelenje 3., s. 5, vol. 6, ur. Mihajlo Peterkovi (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1936.), 432. 68 Radi usporedbe moe se navesti da su i u onovremenoj Veneciji postojale gotovo identine slube za kontrolu koliine i kakvoe vina u gradu. Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 32-35. 69 MSHSM, vol. 13, 76; ACMin, s. 5, vol. 1, fol. 28'. Za jo primjera pogledati: Dini-Kneevi, Trgovina vinom, passim. 70 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 58. 71 Duanka Dini-Kneevi, "Prilog prouavanju mera za vino u Dubrovniku u 14. veku" Historijski zbornik 1920 (1966.-1967.): 419-427. 72 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 63. 73 Prima pars est de ponendo vinum comunis ad manum pro vendendo ... Prima pars est de incipiendo vendere vinum comunis die lune proxime ad follaros XL quod est ad presens in civitate. Vidi: OV, 513. 74 U srednjovjekovnom Dubrovniku odnos novanih jedinica perper-gro (denar)-folar (minca) naelno je bio ovakav 1perper = 12 groa, a 1 gro = 30 folara. Meutim, kako se vrijednost novca tijekom 14. i 15. stoljea mijenjala u odnosu na mletaki dukat, tako su se i realni teajevi i odnosi ovih novanih jedinica mijenjali. Detaljnije o tome vidi u: Reetar, Dubrovaka numizmatika, 67-69; Pavo ivkovi, Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku 22-23 (1985.): 31-39. 75 Dini-Kneevi, Prilog prouavanju mera za vino, 422; OV, 219.67 66

MCCCCXVII die XI ianuarii Vulca Mirosaglich coram nobili et strenuo milite domino Pasquale de Resty conqueritur supra Glupchum Miloseuich eo quia ista die dum dictus Vulca dedisset sibi grossus vnum pro vno tererio vini cum dimidio quod vendebatur in XX et debebat reabere (!) folleros (!) quindecim de quibus ille uoluit sibi reddere nise (?) quinque. Et cum ipse peteret restum dictus Glupchus et eius vxor dixerunt sibi multas iniurias... 76 Iz gornje pritube jasno se vidi da je poetkom 1417. godine cijena jednog i pol tercerija vina (oko 1,17 litara) u krmi iznosila 20 folara. Prema tome, oito je da se mogu donijeti novi zakljuci o mjerama za vino u srednjovjekovnim dubrovakim krmama. Po svemu sudei, izgleda da su dubrovake vlasti prilikom odreivanja cijena vina u odredbama iz 1382. i 1389. mislile na tercerij (otprilike 0,78 l), a ne na etvrtinu vjedra, kako se do sad mislilo. 77 Tome u prilog govori i injenica da je tercerij postao najrairenija, a u 16. stoljeu i jedina mjera za vino. 78 Nadalje, uoljivo je se ovaj podatak iz sijenja 1417. i podaci iz 1382. odnosno 1389. godine gotovo savreno poklapaju. Naime, lako je mogue da je u doba nestaice cijena vinu znatno rasla, te da su dubrovake vlasti u takvim trenucima intervenirale s ciljem maksimiranja cijena deficitarne robe, tj. ograniile su cijenu vina na 30 odnosno 40 folara. Sve u svemu, u nedostatku veeg broja podataka, moe se zakljuiti da se cijena jednog tercerija vina u krmi kretala izmeu 13 i 30 odnosno 40 folara, to je ovisilo o dobu godine i koliini vina u gradu. 79 imbenik koji je utjecao na cijenu vina bili su i porezi. 80 U kasnom 13. stoljeu porez na vino bio je prilino nizak, samo 3 folara na vjedro. 81 Otprilike u to vrijeme 4 vjedra vina kotala su 1 perper, pa je vidljivo da je porez u ono doba bio samo jedna tridesetina vrijednosti. 82 Taj porez plaao se za svako vjedro vina unutar grada. 83 Meutim, godine 1292. taj je porez ukinut jer su vlasti drale da je preteak stanovnicima. 84 Porez je kasnije ponovno uveden, ali ne zna se tono kada. Mogue je da se to dogodilo 1328. godine, jer te godine u veljai Malo vijee bira 3 patricija suprastantes supra gabella vini. Ve idue godine na istu se funkciju biraju 3 nova patricija kao officiales supra vino. No, ti su slubenici, za razliku od prethodnih, bili izabrani na dan Sv. Mihajla (29. rujna), to je i inae bio dan kada su birani dunosnici za razliite slube. 85 Slubenici izabrani 1328. godine supra gabella vini bili su zadueni nadgledati uvoz i izvoz vina, kao to se vidi iz njihova naslova. Mogue je da suLM, 50-1, sv. 4, fol. 206' (za nastavak vidi Priloge). U Statutu carinarnice grada Dubrovnika jasno su 8. oujka 1386. nadopisane koliinske vrijednosti mjernih jedinica koje bi krma trebala posjedovati. Meu njima se nalazila i mjera od 1 tercerija. Vidi: Statuta doane, 442. 78 Reetar, Dubrovaka numizmatika, 94. 79 Te su cijene donekle usporedive s cijenama iz onodobne Venecije. O tome vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 21-23. 80 Mora se priznati da su porezi u Dubrovakoj Republici tema koja u historiografiji nije obraena na zadovoljavajui nain. Ovaj kratki pregled dubrovakih poreza na vino samo je uvid koji na mnogim mjestima nije ujednaen, no (naalost) najbolji to se moe iitati u postojeoj literaturi. Ova neujednaenost pogotovo je izraena u pitanju oporezivanja trgovine vinom na veliko (a pluri) i na malo (a minuto) jer iz literature uope nije jasno koji su se porezi odnosili na veletrgovinu, a koji na maloprodaju vina. 81 Statut grada Dubrovnika, lib. 2, c. 29; Vidi i: Statuta doane, 442. 82 Zgodno je primijetiti da je u onodobnoj Veneciji porez na vino iznosio 30 soldi po amfori (oko 600 litara). (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 28). 83 Dini-Kneevi, Trgovnina vinom, 79. 84 Statut grada Dubrovnika, lib. 8, c. 54. 85 remonik, Vinogradarstvo, 29. Vidi i: Nella Lonza, Izborni postupak Dubrovake Republike Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 38 (2000.): 9-52.77 76

slubenici izabrani 1329. godine morali kontrolirati i koliinu vina u gradu, jer su bili izabrani ba nakon berbe. Kako se vidi iz grafikona cijena tijekom 14. stoljea, cijena vina upravo tijekom 1320-ih bila je prilino niska vjerojatno zbog poveane proizvodnje vina u tom razdoblju. Mogue je da je upravo takva poveana proizvodnja bila razlogom ponovnog uvoenja poreza. Ubrzo potom, 6. listopada 1330., Malo vijee odluuje da se ubiranje poreza na vino dade u godinji zakup, koji je za tu godinu iznosio 1310 perpera. Ve idue godine zakupnina je poviena na 1500, a 1332. godine bila je 2000 perpera. 86 Naalost, izvori nita ne govore o visini poreza u ovom razdoblju, no mogue je da se radilo o jednoj dvanaestini vrijednosti vina. 87 Nije poznata ni visina poreza u razdoblju izmeu 1332. i 1343., jer su zapisnici dubrovakih vijea iz tog perioda naalost izgubljeni. No, odluka Velikog vijea iz 1344. godine otkriva da je do tada visina poreza na vino iznosila jednu osminu vrijednosti vina. Tada je Vijee smanjilo porez na jednu dvanaestinu vrijednosti vina, zbog siromanih graana koji nisu mogli plaati dotadanji porez. 88 U 1350. godini porez na vino, koje je bilo prodavano in Ragusio et in districtu ad spinam, poveao se na jednu petinu, to je iznosilo 1 gro po vjedru. 89 Sve u svemu, izvori svjedoe da je tijekom 14. stoljea porez na vino varirao, no zakup toga poreza stalno je rastao. Porast zakupa ne znai nuno da je i porez postajao vii jer se tijekom etrnaestog i kasnijih stoljea vrijednost novca mijenjala (veinom padala). 90 Tako je 1358. godine visina zakupa na vinsku carinu dosegla 6205 perpera. 91 Napokon, 1370-ih porez na vino skoio je jo jednom tad je iznosio 2 groa, te se ini da se je zadrao na toj vrijednosti barem do kraja 14. stoljea. 92 Porezi su utjecali na trgovinu vinom, ali je vrijedilo i obratno. Openito govorei, dubrovake vlasti su poticale vie-manje samo izvoz vina, jer je proizvodnja vrlo esto premaivala domae potrebe. 93 No, kao e biti pokazano, ipak su povremeno doputali uvoz, posebice u vrijeme nestaice vina. Posve je oigledno da je vino bilo vana dnevna namirnica, dakle i vana trgovaka roba. Domaa proizvodnja najee je zadovoljavala unutranje potrebe grada i distrikta, te je stoga trgovina vinom u Dubrovakoj Republici veinom bila unutranja i lokalna. Meutim, stalna ponavljanja odredbi protiv krijumarenja vina svjedoe da se trgovci esto nisu previe osvrtali na ta pravila, te da su vjerojatno krijumarili strana vina u grad i distrikt. Jedna od tih odredbi zabranjuje ne samo potajni uvoz stranog vina na dubrovako podruje, nego ak i krijumarenje vina iz distrikta u grad. 94 Razlog tome morao je biti taj to je neposredna okolica grada, a i sama Astareja, najee proizvodila sasvim dostatne koliine vina za potrebe vlastitog trita i stanovnitva, pa bi uvoz stranog ili ak distriktualnog vina u grad mogao ugroziti domaeg proizvoaa na vlastitom tritu. Prema statutu grada iz 1272. godine, kazna za krijumarenje stranog vina bila je konfiskacija i prolijevanje vina. Ako jeIbid. Ibid., 30. 88 Puno objanjenje odluke glasi: ... quod cum nimis erat grave et inportabile pauperibus hominibus bibentibus et ementibus vinum ad tabernam solvere doane vini de octo follaris unum follarum, quod dicte doane vini tollatur medius punctus et reducatur ad pristinum tantum, videlicet, quod pro dicta doana vini de cetero solvatur solummodo de duodecim follaris unus, et non plus. Vidi: remonik, Vinogradarstvo, 30. 89 MSHSM, sv. 13, 97; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 80. 90 Pavo ivkovi, Pariteti dubrovakog novca u srednjem vijeku Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU 22-23 (1985.):31-40. 91 remonik, Vinogradarstvo, 31. 92 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 80; Zanimljivo je primijetiti da je i u Veneciji u 14. stoljeu visina poreza na vino oscilirala u ovisnosti o podrijetlu vina i gospodarsko-politikim imbenicima. (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 30-31). 93 Naime, za dubrovake trgovce postojao je itav sustav obveza izvoza vina ak i ako su se bavili sasvim drugom trgovinom. Vidi: Statuta doane, 433-434. 94 LV, c. 466; Sline odredbe postojale su i u srednjovjekovnoj Veneciji (vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 26).87 86

krijumar bio iz Dubrovnika, morao je platiti kaznu od 25 perpera. 95 Meutim, 1320. godine ta je kazna preinaena, pa su i stranci morali platiti istovjetnu kaznu za krijumarenje vina. 96 tovie, kazne za krijumarenje vina znale su biti izuzetno visoke, ak i do 500 perpera, to se moglo i odraditi (ukoliko prijestupnik nije imao novaca) s dva mjeseca ili vie mjeseci zatvorske kazne. 97 Nadalje, ak je i pomisao o uvozu stranog vina mogla biti kobna. O tome govori jedna osobito stroga odredba Velikog vijea iz oujka 1360., prema kojoj ni jedan lan Velikog vijea ne smije ni postaviti pitanje o uvozu stranog vina. Ako bi to uinio, bio bi prisiljen platiti kaznu od 100 perpera. 98 No, sve odredbe protiv uvoza stranog vina nisu bile trajne naravi, nego su se tijekom vremena mijenjale i prilagoavale potrebama grada i stanovnitva. Primjerice, 1432. godine mijenja se odredba prema kojoj je krijumareno vino trebalo proliti u more, tako da se od tada konfiscirano vino dijelilo siromanim, ubogim i bolesnim stanovnicima grada. 99 Ta odredba pokazuje koliko se dubrovaka vlada brinula o ivotnom standardu svojih podanika. tovie, ona otvara posve nov pogled na restriktivne zakone o uvozu vina: upuuje na to da je vlada smatrala vino ne samo robom, nego vanim artiklom prehrane, koji se mora nai na stolu svakog, pa i najsiromanijeg, stanovnika grada. Prema nekim raunanjima, godinja potronja vina u gradu Dubrovniku 1360-ih iznosila je oko 2 milijuna litara, to znai priblino 517 litara po glavi stanovnika. 100 Tolika potronja vina po glavi stanovnika, iako se moda ini velika, zapravo ne treba uditi. Naime, treba imati u vidu to je sainjavalo dnevnu prehranu prosjenog ovjeka u srednjem vijeku. 101 Iako se danas srednji vijek ini mranim dobom, po pitanju prehrane on to nije bio prehrana ljudi u kasnom srednjem vijeku bila je prilino raznolika, a pored itarica najvie se jelo meso (divlja, ribe, perad itd.), i to u svim drutvenim slojevima. 102 Prema nekim od srednjovjekovnih jelovnika strane provenijencije, uistinu je zaudno kolike su se koliine mesa troile prosjeno vie od 100 kilograma po glavi stanovnika. 103 Sve to silno meso nije bilo lako skladititi i najee metode konzerviranja bile su suenje i usoljavanje (ak je i maslac najee bio slan). 104 Imajui to u vidu, postaje sasvim jasno zato je u srednjovjekovnom Dubrovniku potronja vina bila toliko visoka. Ukoliko bi se postavilo pitanje zato Dubrovani nisu vodom gasili e nakon takvih slanih jela nego su pili vino u tolikom koliinama, valja se prisjetiti da je grad dobio stalnu tekuu pitku vodu tek s

Statut grada Dubrovnika, lib. 2, c. 18; lib. 6, cc. 35 i 38. Ibid., lib. 6, c. 35; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 63. 97 E.g. LV, cc. 14, 74, 144. 98 LV, c. 14; MSHSM, vol. 27, 26. 99 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 35; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 63. Zanimljivo je primijetiti da je ova promjena zakona o prolijevanju vina donesena upravo u razdoblju kad se u gradu osniva nahodite i vei broj hospitala, te je mogue da je reena promjena bila u nekakvoj vezi s opom socijalnom klimom u gradu. 100 remonik, Vinogradarstvo, 31. Prema nekim kalkulacijama, sredinom 14. stoljea grad Dubrovnik imao je oko 3500 stanovnika. Vidi: Stjepan Krivoi, Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti (Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1990), 51. 101 U naoj historigrafiji pitanje prehrane ovjeka u srednjem vijeku naalost uope nije dotaknuto, pa je ovaj dio svakodnevnog ivota u hrvatskom srednjovjekovlju potpuno nepoznat. Stoga su i reenice koje slijede o tom pitanju samo moje vlastite spekulacije i razmiljanja zasnovana na rezultatima takvih istraivanja u stranim historiografijama. 102 Detaljnije o tome vidi: Massimo Montanari, Alimentazione e cultura nel Medioevo (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1989.), 35-36 i dalje; Isti, La fame e l'abbondanza Storia dell'alimentazione in Europa (Rim-Bari: Laterza & Figli Spa, 1997.), 93; Elias, O procesu civilizacije, 166-167. 103 Montanari, La fame e l'abbondanza, 91-94 i 131. 104 Van Bath, Storia agraria, 116-117.96

95

izgradnjom tzv. Onofrijevih fontana u prvoj polovici 15. stoljea. 105 Naravno, u Gradu su i prije izgradnje fontana postojali razni bunari, no mogue je da kvaliteta te vode nije uvijek bila sasvim zadovoljavajua. 106 Iako je domaa proizvodnja vina esto nadilazila potrebe grada, pa su zakonske odredbe branile uvoz vina, strano se vino (primjerice slatka malvazija) moglo kupiti u gradu. tovie, ak su i opinske vlasti katkad prodavale takvo vino iz vlastitih rezervi. 107 Pored tih, i druge odredbe vijea svjedoe da je dubrovaka vlada povremeno podupirala uvoz vina. O tome najbolje svjedoe primjeri vezani uz dominikanske i franjevake redovnike, koji su svake godine dobivali doputenje vlade da uvezu odreenu koliinu vina u grad. 108 Ta koliina mijenjala se iz godine u godinu. Tako, primjerice 1335. godine Malo vijee doputa im uvesti 100 vjedara stranog vina, no samo za njihove osobne potrebe. 109 No, iako su imali ovo doputenje, dominikanci su esto pokuavali prokrijumariti vie vina no to im je bilo doputeno uvesti. Tako je, na primjer, godine 1434. prior dominikanskog samostana Petar pokuao prokrijumariti 8 vjedara vie no to je smio uvesti. Pri tome je bio uhvaen, te sukladno zakonu osuen na godinu dana izgona iz grada ili globu od 49 perpera. Naravno, izabrao je globu. 110 Zanimljivo je primijetiti da su u ovom sluaju ak i kapetan broda i mornari bili kanjeni novanim kaznama, to govori u prilog tezi o strogosti kontrole vinske carine i vanosti vinske trgovine za Dubrovaku Republiku. Ovakva doputenja uvoza vina katkad su mogli dobiti ak i obini stanovnici grada. 111 Tako neto dogodilo se primjerice 1392. godine, kao to je zapisano u Zelenoj knjizi dubrovakih zakona (Liber viridis), kad je svim stanovnicima grada doputeno uvesti 2 vjedra (otprilike 44 litre) vina. 112 S druge strane, prema statutu je stanovnicima grada bilo dozvoljeno uvesti u grad samo ono vino koje su sami proizveli u vlastitim vinogradima i za vlastite potrebe, ak iako se vinograd nalazio na nekom od otoka. 113 Spomenuti izvor spominje i vrste vina koje su se tada najee uvozile. To su bile: maluasia, romania, maroa, vernaccia i ribolii. Maluasia (malvazija) slatko je bijelo vino podrijetlom iz Grke, koje je Dubrovaka Republika veinom uvozila iz raznih krajeva Apeninskog poluotoka. 114 Ribolium je, pak, bilo bijelo vino iz talijanske provincije FriuliVenezia Giulia. Vernaccia je takoer bila bijelo, ali polusuho vino, koje je dolazilo iz Toscane. Malo je tee odrediti podrijetlo preostalih dviju sorti koje dokument spominje. No, moe se pretpostaviti da im imena potjeu od krajeva iz kojih je takvo vino uvoeno. Tako bi romania mogla biti vino koje je stizalo ili talijanske regije Emilia-Romagna ili pak iz nekih bizantskih provincija. 115 S druge strane, za podrijetlo maroe naalost ne mogu ponuditiNa ovom mjestu zgodno je pripomenuti da je graditelj Onofrije dela Cava izgradio, osim samog vodovoda, samo veliku fontanu, a graditelj male fontane bio je Pietro Martini. (Vidi e.g.: Igor Fiskovi, Reljef renesansnog Dubrovnika (Dubrovnik: Matica hrvatska, 1993.), 126. 106 O tome da su u Gradu postojali izvori vode svjedoi i injenica da se jedna od gradskih ulica zove Ulica od Pua, tj. izvora/bunara, ije je ime u tom obliku zabiljeeno ve u srednjovjekovnim izvorima. 107 ACMin, 5, sv. 6, fol. 142. 108 E.g. Statut grada Dubrovnika, lib. 6, cc. 35 i 65. 109 MSHSM, vol. 10, 354. 110 ACMin, 5, sv. 6, fol. 141; Jo slinih primjera moe se nai u: Baria Kreki, "Ragusa (Dubrovnik) e il mare: aspetti e problemi (XIV-XVI secolo)," u: Ragusa e il Mediterraneo, 136. 111 Primjere za takva iznimna doputenja uvoza vina za vlastite potrebe moe se nai i u drugim jadranskim gradovima primjerice u Veneciji. (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 24-27.) 112 LV, c. 74. 113 Statut grada Dubrovnika, lib. 6, c. 41. 114 Za jo neke primjere vidi: Baria Kreki, Dubrovnik i Levant (Beograd: Srpska akademija nauka, 1956.), 5960 (biljeka 10) i 91-92. 115 U dokumentima Dubrovake Republike iz trinaestog stoljea pa i kasnijih stoljea europski dio Bizantskog Carstva redovito je nazivan Romania. Vidi: Lui, Dubrovake teme, 390.105

zadovoljavajui i pouzdan odgovor. 116 Svakako je Apeninski poluotok bio regija iz koje je Dubrovnik najee uvozio vino. No, grad je uvozio i odreene koliine vina iz podruja dananje Grke. 117 Kao to se vidi iz gore izloenog, dubrovaki trgovci trgovali su ne samo domaim vinom, nego i stranim vinom, najee s Apeninskog poluotoka. No, iako je glavnina stranog vina dolazila s podruja dananje Italije, Dubrovani su uvozili vino i iz nekih dalmatinskih gradova, primjerice iz Splita i ibenika. 118 Vino koje je stizalo s Apeninskog poluotoka obino je uvoeno preko talijanske luke Ortona. 119 Ovakva trgovina mora da je bila vrlo unosna jer je jedan od trgovaca vinom, Sergol Buni, ak organizirao kompaniju za trgovinu vinom kod Sv. Sra. 120 Na takav postupak vjerojatno ga je nagnala nemogunost da sam obavlja sve poslove uslijed velikog opsega takve trgovine. Postoje podaci i o tome da su dubrovaki trgovci trgovali vinom zajedno sa stranim trgovcima. Tako je na primjer u lipnju 1368. mletaki trgovac Lorenzo de Bondiverciis unajmio brod od Bogdae, sina Branote, iz Dubrovnika. Potom je Lorenzo naruio poiljku od 48 baava vina (otprilike 1012 litara) od Ruska Siruge, koji je bio namjetenik Maroja Beneia, trgovca iz Dubrovnika. Poiljka je trebala biti kupljena u Ortoni za 192 dukata (otprilike 384 perpera). 121 Nadalje, injenica da su i same dubrovake vlasti, u nedostatku vlastitog vina u gradu i na teritoriju Dubrovake Republike, esto unajmljivale strane trgovce da dobave vino za grad, upuuje na to da je trgovina vinom bila vrlo unosan posao. Stranci su unajmljivani moda zato to su dubrovaki trgovci bili prezauzeti vlastitim poslovima trgovanja (izmeu ostalog i vinom iz june Italije). 122 No, moda je vjerojatniji razlog bio taj to su stranci bolje poznavali strano trite, tamonje prilike, cijene i kvalitetu vina u stranim pokrajinama.

U dostupnim mi rjenicima srednjovjekovnog latiniteta i talijanskog jezika, pojam maroa nije zabiljeen. Mogue je da rije maroa treba itati marca. U izvorniku odredbe (Liber viridis) uistinu pie maroa. Meutim, budui da se radi o prijepisu iz zapisnika dubrovakih vijea, mogue je da je pisar krivo iitao rije te je tako prepisao u zakonik, jer u kancelarijskoj gotici znakovi za c i o ponekad mogu izgledati vrlo slino, pogotovo ako se pisar urio i pri tome malo mario za oblikovanje slova. Ukoliko je ova pretpostavka tona, tada bi mogli rei da je podrijetlo misteriozne maroe u biti talijanska pokrajina Marche; U svezi s trgovinom vinom izmeu Dubrovnika i Ankonitanske Marke vidi: Rokai, Dubrovnik i Ankonitanska Marka, 129-133. 117 Kreki, Dubrovnik i Levant, 59. 118 Lui, Dubrovake teme, 156, 281 i 373. 119 Lui, Dubrovake teme, 453; Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 68. 120 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 68. Vjerojatno se radi o trnici koja se nalazila blizu crkve Sv. Sra kod Skadra u dananjoj Albaniji. 121 Ibid., 69. Za odnose dukat-perper vidi: ivkovi, Pariteti dubrovakog novca, 34. U dokumentu stoji da je Lorenzo naruio 48 baava vina quartarum IX pro quolibet iz Ortone, te da je za svaku od tih baava trebao platiti 4 dukata. Ako se zna da je malo vjedro (oko 18 litara)=2 media quinqua=8 dimidia quarda=24 terceria=48 media tercia, onda se moe izraunati u tekstu navedenu koliinu vina. Odnos mjera uzet iz: Mahnken, Dubrovaki patricijat, 105. 122 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 71.

116

Predodba o vinu Imajui u vidu da je na grad slabo opskrbljen vinom, a osobito jer je taj proizvod jedna od glavnih i najvanijih stvari potrebnih za ljudsko zdravlje bez kojega sva ostala svjetska dobra malo smrtnicima mogu koristiti Considerantes civitatem nostram esse male fultam vino et presertim bono quod est una de principalioribus et nessesarioribus rebus requisitis sanitati corporum humanorum, sine qua sanitate omnia cetera huiusmodi mundialia bona parum mortalibus prodesse possunt ... 123

U srednjovjekovnom Dubrovniku, kao i u itavom srednjovjekovnom svijetu, vino je smatrano hranom, tj. prehrambenom namirnicom. 124 Ono je takoer bilo, kao to je prethodno navedeno, i vrlo vana trgovaka roba. Meutim, predodba o vinu razlikovala se od jedne do druge europske regije: dok je na sjeveru vino smatrano luksuzom, na jugu je ono bilo normalna dnevna namirnica. 125 S druge strane, dubrovake su vlasti svakako htjele imati udjela u trgovini vinom i koristi od nje. Iz zapisnika sjednica dubrovakih vijea lako se moe uoiti da su normativne odredbe uvelike obuhvaale svakodnevni ivot graana srednjovjekovnog Dubrovnika. Stoga ne zauuje da je i vino bilo esta tema rasprava. 126 Nadalje, dubrovake su vlasti ubirale znatan prihod od poreza na vino. Jedino je vino namijenjeno sirotinji i u dobrotvorne svrhe bilo osloboeno poreza. 127 Ako se uzmu u obzir sve prethodno navedene odredbe o vinu i vinskoj trgovini, moe se rei da je dubrovaka vlada imala i provodila svojevrstan plan glede vina, tj. da je provodila uvjetno reeno vinsku politiku. Tako, iako su postojali posebni slubenici koji su se brinuli oko vina u gradu i o vinogradima, dubrovake su vlasti htjele uvijek biti in mediis rebus. Vjerojatno zbog toga 1345. godine Vijee umoljenih bira pet mudrih ljudi koji su trebali modificirati postojee zakone o vinu i prilagoditi ih trenutnoj situaciji, te se potom pobrinuti i za provedbu tih zakona. 128 Ta odluka pokazuje da se dubrovaka vlada uistinu brinula o koliini vina u gradu i njegovoj distribuciji. Nadalje, vidljivo je i to da su se vlasti brinule o zadovoljavanju potreba stanovnika. Ovakve odredbe o izboru slubenika za vino (obino ih je bilo trojica) nisu bile rijetke. 129 Izabrani slubenici morali su ii gradom,123 124

ACMai, 8, sv. 1, fol. 8. E.g. Primjer iz franakog zakonika sasvim jasno govori u prilog gore navedenoj tezi: Quicumque enim tempore messis vel tempore vindemiae non necessitate sed propter cupiditatem comparat annonam aut vinum, verbi gratia de duobus denariis comparat modium unum et servat usque dum iterum vendurare possit contra denarios quatuor aut sex seu amplius, hoc turpe lucrum dicimus, si autem propter necessitatem comparat, ut sibi habebat et aliis tribuat, negotium dicimus. Vidi: MGH Legum, Cap. Reg. Franc. I, 132. Vidi i: Montanari, Alimentazione, passim. 125 Vidi prethodno potpoglavlje. 126 Ova izjava moe se vrlo lako potvrditi ako se i samo povrno pregledaju zapisnici dubrovakih vijea. esto se raspravljalo o uvozu vina, njegovoj distribuciji u gradu i sl. Ovi zapisnici danas se uvaju u Povijesnom arhivu Dubrovnika unutar serija Acta consilii maioris, Acta consilii minoris, Acta consilii rogatorum i Reformationes. 127 LOR, pag. XVI, c. 4. 128 MSHSM, vol. 10, 179. 129 E.g. 16. kolovoza 1349. godine bili su izabrani Misse condam Zugni de Dersa, Jache de Menzio i Maroe Dyme de Menzio za vinske slubenike (officiales vini). Vidi: MSHSM, vol. 13, 76.

posjeivati krme i privatne vinske podrume, te ispitati koliinu i kvalitetu vina. 130 Njihov je zadatak bilo i rjeavanje pitanja distribucije vina unutar grada. Katkad, kad nije bilo dovoljno domaeg vina unutar grada, sama je dubrovaka vlada organizirala uvoz vina, iako je takav uvoz u osnovi bio zabranjen. 131 Jedan takav sluaj posebice je zanimljiv jer pokazuje koliko je vino bilo vano za svakodnevni ivot grada i njegovih stanovnika. U lipnju 1415. godine Malo je vijee odluilo uvesti odreenu koliinu vina iz talijanske provincije Marche jer je u gradu vladala nestaica. Zbog toga su izabrana trojica patricija koji su trebali otii tamo i nabaviti vino. U itavoj prii vano je to to je novac za kupovinu vina uzet iz dravnog fonda za kupovinu ita.132 Za dubrovaku opinu ito je nedvojbeno bilo najvanija uvozna namirnica jer domaa proizvodnja nije mogla pokriti svakodnevnu potranju. Poznato je da je vino u organizaciji opskrbe bilo na drugom mjestu. 133 Meutim, ovaj sluaj pokazuje da je u nekim situacijama vino drano jednako vanim kao i ito. Dubrovake vlasti brinule su se i o kakvoi vina. Dobar primjer, koji nam moe ilustrirati kolika je ta briga bila, odluka je Malog vijea iz 1415. godine, koja kae da tri slubenika moraju istraiti koliinu vina u gradu, te posebno popisati dobro vino. Kazna za skrivanje vina ili davanje lanih obavijesti o kvaliteti vina, bila je poprilina: 25 perpera.134 Iako u izvorima nema vijesti o njihovu izvjetaju, ini se da je tada vina u gradu bilo malo, jer je vlada uskoro organizirala kupovinu vina u Italiji. Kvaliteta uvoznog vina nije bila nita manje vana dubrovakoj vladi. Iz jedne odluke jasno se vidi zahtjev dubrovakih vijea da 4000 vjedara vina koje je trebalo uvesti iz Ancone mora biti najbolje kvalitete. 135 Uvezeno vino skladitilo bi se, a distribucija je mogla poeti tek kad je koliina vina u gradu dosegla kritini minimum. Tako je, na primjer, 3. lipnja 1415. Veliko vijee odluilo da se opinsko vino, kupljeno u talijanskoj provinciji Marche, moe poeti prodavati tek od trenutka kad vina u gradu bude samo u est gradskih krmi, te kad ukupna koliina vina u krmama bude manja od 30 vjedara. Odreeno je i da prodaja moe trajati samo do 20. kolovoza. 136 Ovaj rok za prodaju vina vjerojatno je odreen zbog toga to se predvialo da e do tada svi uspjeti nabaviti/kupiti dovoljne koliine vina do nastupajue berbe. Slino tomu, 1347. godine Veliko je vijee odluilo da se uvezeno vino moe poeti prodavati (distribuirati) po gradu tek nakon 1. kolovoza. 137 Opinske vlasti odluivale su koliko e se uvezenog vina prodati i nadzirale su kakvou tog vina. Primjerima iz 1415. i 1434. moe se vrlo jasno ilustrirati o kakvoj je kontroli bila rije. Odlukom od 27. rujna 1415. Malo vijee odredilo je da se moe poeti s prodajom opinske malvazije. Istovremeno je odlueno da nitko ne moe kupiti vie od pola vjedra vina. 138 Jednako tako, 17. lipnja 1434. odlueno je da se jedna polovica uskladitene opinske malvazije moe prodati, ali s time da se prvo proda loe vino, a dobro da se uva za kasnije. 139 Samo dan kasnije, slubenicima zaduenim za provoenje te prodaje doputeno je da s vlasnicima krmi uglave cijenu i koliinu vina za prodaju, ali tako da koliina prodanog vina ne prelazi ukupne koliine uskladitenog opinskog vina. 140 Iz ovih primjera sasvim je jasno da je dubrovaka vlada imala plan, te da je problemu distribucije vina unutar grada130 131

Primjere ovakve slube moe se nai i u onodobnoj Veneciji. (Vidi: Gottardo, Osti e tavernieri, 27.) E.g. MSHSM, vol. 10, 272; MSHSM, vol. 28, 20; ACMin, 5, sv. 1, fol. 8 i 29. 132 ACMin, 5, sv. 1, fol. 29. 133 Dini-Kneevi, Trgovina vinom, 83. 134 ACMin, 5, sv. 1, fol. 28. 135 MSHSM, vol. 28, 22-23. 136 ACMai, 8, sv. 1, fol. 8. 137 MSHSM, vol. 10, 219. 138 ACMin, 5, sv. 1, 41'. 139 ACMin, 5, sv. 6, 141-142. 140 ACMin, 5, sv. 6, 142.

pristupala s krajnjom ozbiljnou. Prema svemu sudei, osnovno naelo koje ih je vodilo bila je svijest da grad ne smije patiti od nestaice vina. Budui da je briga opinskih vlasti bila okrenuta i prema spreavanju nestaica prehrambenih namirnica, nije udno da su vlasti u sluajevima rata ili kakve druge poasti sklanjale sve namirnice bitne za normalan ivot. Meu tim namirnicama ito je svakako bilo najvanije. U takvim situacijama ito se obino dovozilo iz okolice u grad, da bi se lake moglo sauvati unutar gradskih zidina. Vino je takoer ulazilo u kategoriju osnovnih namirnica koje su se sklanjale u sluaju kakve pogibelji i opasnosti. Primjerice, 1402. godine, pred rat s bosanskim kraljem Ostojom, dubrovake vlasti dopustile su stanovnicima poluotoka Peljeca da dovezu svoje vino i sklone ga u stonsku utvrdu. Meutim, to je doputenje bilo ogranieno zahtjevom da ukupno ne bude sklonjeno vie od 1000 vjedara vina, da to vino ne bi smetalo pri obrani tvrave. 141 Moe se nai jo mnogo slinih sluajeva i u ranijim razdobljima: npr. 1378. godine, tijekom rata s Mlecima, opinske vlasti Dubrovnika zabranile su bilo kakvo skladitenje vina u distriktu, te naredile da se ono skloni u grad. 142 ini mi se da stav dubrovakih vlasti prema vinu nije bio samo tenja za zatitom njihova vlasnitva i vlasnitva njihovih podanika, nego da se tu radilo i o osjeaju o prijekoj potrebi i vanosti vina, o emu svjedoi sljedei primjer. U vrijeme pred ve spomenuti rat s kraljem Ostojom (1402.) dubrovake su vlasti pregovarale s vojvodom Hrvojem, koji je u to vrijeme ve ratovao s Ostojom. Predmet tih pregovora bio je vojvodin zahtjev da skloni svoje vino u Dubrovnik. 143 Naalost, postojei dokumenti ne otkrivaju je li na kraju vojvoda Hrvoje sklonio svoje vino u Dubrovnik ili nije, no vjerojatnija je mogunost da se to nije dogodilo. Tako se neto moe pretpostaviti zato to izvor u kojem se navodi molba vojvode Hrvoja govori i o tome da bi patricij Theodor de Prodanello trebao otii kralju Ostoji i raspraviti s njime to pitanje. Izgleda da se dubrovaka opina pribojavala da e ih kralj Ostoja napasti ako izau u susret molbi vojvode Hrvoja. No, rezultat tih pregovora i nije toliko vaan za ovu raspravu. Vanost vijesti u ovom izvoru jest to to potvruje da su dubrovake opinske vlasti vino drale temeljnom namirnicom. 144 Pri raspravljanju o vanosti vina i predodbi vlasti (i puka) o vinu nikako se ne smije izostaviti sljedei primjer. Dana 3. lipnja 1415. godine Veliko vijee odluilo je poslati delegaciju u talijansku provinciju Marche s ciljem kupovine 2000 vjedara vini tribiani (suho bijelo vino). Kao razlog za ovu odluku navedeno je da je u gradu ostalo jo sasvim malo dobrog vina. 145 U ovoj odluci vrlo je interesantno objanjenje ove namjeravane kupovine/uvoza vina. Naime, u dokumentu stoji da je vino jedna od prvih i najznaajnijih stvari potrebnih za ouvanje zdravlja ljudskog tijela (vna de pricipalioribus et neccesarioribus rebus reqiusitis sanitati corporum humanorum). 146 Jednako tako, dubrovaki lijenici pripisivali su vinu ljekovita svojstva, te esto time pravdali svoje zahtjeve za uvoz vina. Tako je primjerice, 1407. godine gradski lijenik Petar iz Venecije (magister Petrus Albertini de Camurata, phisicus de Veneciis) dobio doputenje za uvoz manje koliine malvazije da bi mogao pripraviti neke lijekove. 147 Jedan drugi lijenik naveo je 1455. godine u molbi za uvoz141 142

Ref, 2, sv. 32, fol. 115. MSHSM, vol. 28, 161. 143 Ref, 2, sv. 32, fol. 120. 144 Isto tako moglo bi se pretpostaviti da su dubrovake vlasti htjele zatititi ovo vino jer je bilo vrijedna roba. No, ipak smatram da je tako neto manje vjerojatno zbog stalnih dubrovakih pokuaja sprjeavanja uvoza stranog vina, te zbog injenice da se to vjerojatno nisu bila nekakva skupa vina koja bi inae u izvoru vjerojatno bila posebno navedena. 145 ACMai, 8, sv. 1, fol. 8. 146 Ibid. 147 Risto Jeremi i Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika sv. 1 (Beograd: Biblioteka Centralnog higijenskog zavoda, 1938.), 24.

vina, da mu je ono potrebno da bi se odravao u dobroj formi i zdravlju, te da bez tog vina nee moi propisno obavljati svoj posao. 148 Takav odnos prema vinu nipoto nije bio specifian samo za Dubrovnik jer se slinih primjera moe nai i u drugim regijama Sredozemlja. Na primjer, u 13. stoljeu panjolski je lijenik Arnoldus de Villanova napisao knjigu o vinu (Liber de Vinis), u kojoj tvrdi da vino moe imati ljekovita svojstva.149 I u Bibliji se mogu nai mjesta iz kojih se vidi da je vino upotrebljavano u lijeenju. 150 No, vratimo se Dubrovniku. Gore navedeni primjeri moda najbolje ocrtavaju prirodu odnosa dubrovakih vlasti, a vjerojatno i samih stanovnika Dubrovnika, prema vinu. Nadasve je zanimljivo uoiti kako su svoju naklonost prema vinu uspijevali ugraditi u zadani sklop miljenja. Naime, inae zabranjivan uvoz vina najee su opravdavali zdravstvenim prijekim potrebama, iako je puno vjerojatnije da su njihovi motivi bili posljedica njihova ukusa. Kao to je ve naznaeno, vino je imalo i konkretnu gospodarsku i trinu vrijednost ono je bilo vana trgovaka roba. No istovremeno, ono se katkad rabilo i kao zamjena za novano plaanje, te za isplatu dnevnica. Primjerice, godine 1378. Vijee umoljenih odredilo je da svi radnici, koji su radili na popravku luke u Pilama, trebaju dobiti jedan tercerij vina za svaki dan rada. 151 Sline odredbe mogu se nai i u drugim dijelovima Europe, no tamo je vino veinom sluilo kao dodatak na dnevnu plau. 152 Ipak, ponekad je takvo plaanje u vinu bilo zabranjeno i u Dubrovniku. Jedan takav sluaj dogodio se u kasnom 15. stoljeu, kad je opinska vlast zabranila poslodavcima da plaaju radnike u vinu. 153 Razlog za ovakvu odredbu bio je taj to su poslodavci esto nastojali prevariti radnike isplaujui ih proizvodima loe kvalitete umjesto novcem. S druge strane, vino je esto bilo nadomjestak za otplatu razliitih dugova. O tome svjedoe brojni privatni ugovori. Tako, primjerice, kad otac mladenke ne bi imao dovoljno gotova novca da isplati miraz, mogao je dati buduem zetu na koritenje vinograd sve dok se, kroz vino dobiveno iz tog vinograda, ne bi isplatila ugovorena suma miraza. 154 Ovakav nain isplate bio je est i prilikom isplate drugih vrsta dugovanja. 155 *** Do sada je u ovom poglavlju vie-manje razmatrana gospodarska i isto praktina strana predodbe o vinu u kasnosrednjovjekovnom Dubrovniku. No, vino je zadiralo i u duhovnu sferu srednjovjekovnih Dubrovana nalo se i u literaturi tog razdoblja i kasnijih vremena. Mora se, naalost, priznati da iz ovog razdoblja u Dubrovniku nije sauvano niti jedno

Ibid., 34. Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 59. I dubrovaki lijenik magister Iohannes Bononiensis godina 1447.-1448. napisao je knjigu o vinu (Liber de vino), koja se danas uva u knjinici dominikanskog samostana u Dubrovniku. Naalost, budui da ta knjinica jo uvijek nije dostupna javnosti, nisam mogao analizirati ovaj izvor. Vidi: Th. Kaeppeli i H. V. Shooner, Les manuscrits mdivaux de Saint Dominique de Dubrovnik, Dessertationes Historicae fasc. XVII (Rim: Institutum Historicum FF praedicatorum, 1965.), 66. 150 Biblija, Luka 10:34. 151 MSHSM, vol. 28, 167. 152 Hundsbichler, Der Wein als Kulturaufgabe, 61. 153 Baria Kreki, Slike iz gradske svakodnevnice: prilozi prouavanju ivota u Dubrovniku u doba humanizma i renesanse, Anali zavoda za povijesne znanosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 26 (1988.): 8-9. 154 E.g. MHR, vol. 4, cc. 20, 225, 328, 335, 712, 1350. 155 E.g. Ibid., cc. 124, 635, 1048, 1225.149

148

knjievno djelo u kojem bi autor referirao ili bar spomenuo vino. 156 Meutim, ukoliko se svrne pogled na drugu obalu Jadrana, moe se nai prilian broj takvih primjera, za koje drim da se mogu povezati s nekim dubrovakim podacima. Cilj je ovdje samo uputiti na neke primjere iz kojih bi se mogla dobiti predodba o vinu u onovremenoj knjievnosti i literaturi openito. U tu svrhu izdvojit u samo neke primjere iz zbirke pripovjedaka Decameron, velikog talijanskog pisca Giovannia Boccaccia, koje u potom pokuati povezati s nekim poznatim mi dubrovakim podacima. 157 U Decameronu Boccaccio spominje vino na nekoliko mjesta, no ovdje u se osvrnuti samo na tri. Dakle, u etvrtoj prii drugog dana Boccaccio govori o ovjeku, Landolfu Ruffolu, koji nakon brojnih pustolovina doivljuje brodolom na nekom otoku. Gospa koja ga potom pronalazi daje mu, kako bi mu povratila snagu, vino i kolae. Kao to se moe vidjeti, identian odnos prema vinu (pripisivanje ljekovitih svojstava) ve je ranije spomenut kad se govorilo o jednoj od odluka dubrovakog Velikog vijea iz 1415. godine. 158 Na drugom mjestu (u petoj prii drugog dana), vino se ponovno spominje u kombinaciji s kolaima, no sada kao jelo koje se daje cijenjenom gostu. Trei je primjer iz druge prie estog dana; tu nalazimo pekara Cistia, koji nudi papinske legate odlinim bijelim vinom, elei ih dostojno pogostiti. I u ovim primjerima mogu se uoiti slinosti s nekim statutarnim odredbama iz Dubrovnika i biljekama stranaca o onovremenom Dubrovniku. Naime, prema jednoj dubrovakoj normativnoj odredbi, dubrovaki je knez tijekom svetkovine Sv. Vlaha (3. veljae) morao nadariti opata benediktinskog samostana s otoka Lokruma s dva vjedra bijelog vina. 159 Isto tako, primjerice, zabiljeeno je da je 1499. godine Jan Lobkovic, prilikom prijama kod dubrovakog kneza, bio pogoen slatkom malvazijom. 160 Ovi podaci moda bi mogli navesti na misao da se bijelo vino u srednjovjekovnom Dubrovniku vie cijenilo nego crveno, no naalost izvori ne pruaju dovoljan broj informacija za takav zakljuak. Ipak, ovdje se moe tek naznaiti da su slina istraivanja na podruju srednje Europe pokazala da je postojalo vjerovanje da je crveno vino zdravije. 161 Iako u ovom razdoblju, koliko je meni poznato, u Dubrovniku nije nastalo niti jedno knjievno djelo u kojem bi se mogao nai odraz predodbe o vinu, ipak se tragovi ove predodbe mogu nai u ekonomskoj i didaktino-filozofskoj literaturi. Sredinom 15. stoljea ivio je i djelovao jedan od prvih teoretiara s podruja ekonomije, Dubrovanin Beno Kotruljevi (Benedetto Cotrugli). Kotruljevi nam je ostavio uistinu vrijedno djelo O trgovini i savrenom trgovcu (Della mercatura et del mercante perfetto). 162 U tom priruniku za svakog trgovca Kotruljevi je obradio gotovo sve aspekte trgoveve linosti, te iznio mnotv