Gorski vijenacSadraj: Posveta Prahu Oca Srbije Lica Skuptina uoi Trojiina dne na Lovenu Skuptina o Malome Gospoinu Dne na Cetinju Badnji vee Novo ljeto POSVETA Prahu Oca SrbijeNek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima, on e era biti strana ljudskijema koljenima. U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihae iz kolevke Belonine, i na zemlji pokazae: Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov. Karaore, bi tirjanah, i varcenberg i Kutuzov. Arei je, strava zemna, slavom bojnom njih opio i zemlju im za poprite, da se bore, naznaio. Iz grmena velikoga lafu iza trudno nije, u velikim narodima geniju se gnj'jezdo vije: ovde mu je pogotovu materijal k slavnom djelu i trijumfa dini v'jenac, da mu krasi glavu smjelu. Al' heroju topolskome, Karaoru besmrtnome, sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome: die narod, krsti zemlju, a varvarske lance srui, iz mrtvijeh Srba dozva, dunu ivot srpskoj dui. Evo tajna besmrtnika: dade Srbu stalne grudi; od vitetva odviknuta u njim lafska srca budi. Faraona istonoga pred orem se mrznu sile, orem su se srpske mice sa vitetvom opojile! Od ora se Stambol trese, krvoedni otac kuge, sabljom mu se Turci kunu - kletve u njih nema druge. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Da, viteza sustopice tragieski konac prati: tvojoj glavi bi sueno za v'jenac se svoj prodati! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pokoljenja djela sude, to je ije daju svjema! Na Borise, Vukaine, opta grmi anatema, gadno ime Pizonovo ne sm'je kaljat mjesecoslov, za Egista uprav slii grom nebesni, sud Orestov. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nad svijetlim tvojim grobom zloba grdna bljuva tmue, al nebesnu silnu zraku to ' ugasit tvoje due? Plane, grdne pomrine - mogu l' one svjetlost kriti? Svjetlosti se one kriju, one e je raspaliti. Plam e, vjeno ivotvorni, blistat Srbu tvoje zublje, sve e sjajni i udesni u vjekove bivat dublje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zna Duana rodit Srpka, zna dojiti Obilie, al heroje ka Poarske, divotnike i plemie, gle, Srpkinje sada rau... Blagorodstvom Srpstvo die... Bjei, grdna kletvo, s roda - zavjet Srbi ispunie!U Beu na Novo ljeto 1847. godaSoiniteljLicaVladika Danilo Iguman Stefan Serdar Janko urakovi Serdar Radonja Serdar Vukota Serdar Ivan Petrovi Knez Rade, brat vladike Danila Knez Bajko Knez Rogan Knez Janko Knez Nikola Vojvoda Drako Vojvoda Milija Vojvoda Stanko (Ljub.) Vojvoda Batri Toma Martinovi ObradVuk Raslapevi Vukota Mrvaljevi Vuk Tomanovi Mnozina Bogdan urakovi Vuk Miunovi Vuk Mandui Vuk Ljeevostupac Pop Mio Sestra Batrieva Hadi-Ali Medovi, kadija Skender-Aga Mustaj-Kadija Arslan-Aga Muhadinovi Kavazbaa Ferat Zair Ridal Osman Jedna baba

Lica koja pjesnik nije bio unio u spisak: Vuk Markovi, jedan Cuca, jedan vojnik, drugi vojnik, svat Crnogorac, svat Turin, ae, aci.Skuptina uoi Trojiina dne na LovenuGluho doba noi, svak spava.Vladika Danilo (sam sobom)Vii vraga su sedam binjiah, su dva maa a su dvije krune, praunuka Turkova s Koranom! Za njim jata prokletoga kota, da opuste zemlju svukoliku ka skakavac to polja opusti! Francuskoga da ne bi brijega, aravijsko more sve potopi! San pakleni okruni Osmana, darova mu lunu ka jabuku. Zloga gosta Evropi Orkana! Vizantija sada nije drugo no prija mlade Teodore; zvijezda je crne sudbe nad njom. Paleolog poziva Murata da zakopa Grke sa Srbima. Svoju misli Brankovi s Gertukom. Muhamede, to je za Gertuku! Sjem Azije, e im je gnjijezdo, vraje pleme pozoba narode - dan i narod, kako uku tica: Murat Srpsku, a Bajazit Bosnu, Murat Epir, a Muhamed Grku, dva Selima Cipar i Afriku. Svaki neto, ne ostade nita; strailo je sluat to se radi! Malen svijet za adova vala, ni najest ga, kamoli prejesti! Janko brani Vladislava mrtva; to ga brani, kad ga ne odbrani? Skenderbeg je srca Obilia, al' umrije tunim izgnanikom. - A ja to u, ali sa kime u? Malo rukah, malena i snaga, jedna slamka meu vihorove, sirak tuni bez nige nikoga... Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi ni plaa ni molitve; u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. Crni dane, a crna sudbino! O kukavno Srpstvo ugaeno, zla nadivjeh tvoja svakolika, a s najgorim hou da se borim! Da, kad glavu razdrobi tijelu, u muenju izdiu lenovi... Kugo ljudska, da te Bog ubije! Ali ti je malo po svijeta te si svojom zlou otrovala, no si otrov adske svoje due i na ovaj kamen izbljuvala? Mala ti je ertva sva Srbija od Dunava do mora sinjega? Na tron sjedi nepravo uzeti, ponosi se skiptrom krvavijem; huli Boga s svetoga oltara, munar dubi na krst razdrobljeni! Ali sjenku to mu e trovati te je u zbjeg sobom unijee meu gore za vjenu utjehu i za spomen roda junakoga? Ve je u krv ona prekupata stoput tvoju, a stotinu nau! Vii posla cara opakoga, koga avo o svaemu ui: "Crnu Goru pokorit ne mogu ma nikako da je sasvim moja; s njima treba ovako raditi..." Pa im poe demonski mesija lane vjere pruat poslastice. Bog vas kleo, pogani izrodi, to e turska vjera meu nama? Kuda ete s kletvom praedovskom? Su im ete iza pred Miloa i pred druge srpske vitezove, koji ive doklen sunca grije? - Kad dananju premislim vijeu, raspale me uasa plamovi: isklati se braa meu sobom, a krvnici, jaki i opaki - zatrijee sjeme u odivu. Grdni dane, da te Bog ubije, koji si me dao na svijetu! as proklinjem lanski po sto putah u koji me Turci ne smakoe, da ne varam narodnje nadanje.Vuk Miunovi lei blizu vladike; pritajio se kao da spava, ali sve uje divno.Vuk MiunoviNe, vladiko, ako Boga znade! Kakva te je spopala nesrea teno kuka kao kukavica i topi se u srpske nesree? Da li ovo svetkovanje nije na komu si sabra Crnogorce da istimo zemlju od nekrsti? I bez toga ovo nam je slava, na koju se vrsni momci kupe sposobnosti svoje da kuaju, silu mice i brzinu nogah; strijeljanjem da se nadmaaju i sjeenjem u opkladu pleah; da sluaju boju leturiju i da vode kolo oko crkve - da vitetvom prsa nabrecaju. To je tamjan sveti junacima, to gvozdeni srca u momcima! Turi takve razgovore crne! Ljudi trpe, a ene nariu; nema posla u plaha glavara! Ti nijesi samorana glava: vidi ove pet stotin momadi, koje udo snage i lakoe u njih danas ove vidijesmo? Viae li kako strijeljaju, ka se grada vjeto izigrae, kako hitro grabljahu kapice? Tek to vuad za majkom pomile, igraju se strane zube svoje ve umiju pod grlom ostriti; tek sokolu prvo perje nikne, on ne moe vie mirovati, nego svoje razmee gnijezdo, grabe slamku jednu i po jednu s njom put neba bjei cijuui. Sve je ovo nekakva nauka! Bez momadi ove te su ove est putah je jot ovliko doma; njina sila, to je tvoja sila. Dokle Turci sve njih savladaju mnoge e se bule ocrniti; borbi naoj kraja biti nee do istrage turske ali nae... Nada nema pravo ni u koga do u Boga i u svoje ruke; nadanje se nae zakopalo na Kosovo u jednu grobnicu. U dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci!Iznijeli su krste s Lovena navrh Crkvine, pa su po vrhu sjeli, gaaju pukama i broje kolika puta koja odjekne.Serdar Janko urakoviudne puke, valja muku glavu! Svaka naa est putah odjekne, a deferdar Tomanovi-Vuka devet putah jednako se uje.Serdar RadonjaVidite li udo, Crnogorci! Prisuka sam pedeset godinah, na Loven sam vazda ljetovao, izlazio na ovu vrinu: sto putah sam gledao oblake e iz mora dou na gomile i prekrile svu ovu planinu, otisni se tamo ali tamo s sijevanjem i s velikom jekom i s lomljavom stranijeh gromovah; sto putah sam ovena sjedio i grija se mirno sprama sunca, a pod sobom munje i gromove gleda, slua eno cijepaju; gleda jekom grada stravinoga e s' poda mnom jalove oblaci, al' ovoga uda jot ne vieh! Vidite li, ako boga znate, koliko je mora i primorja, ravne Bosne i Hercegovine, Arbanije upravo do mora, koliko je nae Gore Crne, sve je oblak pritiska jednako, svud se uje jeka i grmljava, svud ispod nas munje sijevaju, a nas jedne samo sunce grije. I dosta je dobro primarilo ka je ovo brdo vazda hladno.ObradVieste li udo i znamenje ka se dvije munje prekrstie? Jedna sinu od Koma k Lovenu, druga sinu od Skadra k Ostrogu, krst od ognja iva napravie. Oh, divan li bjee pogledati! U svijet ga jot nije takvoga ni ko uo niti ko vidio. Pomoz, Boe, jadnijem Srbima, i ovo je neko znamenije!Vuk RaslapeviNa to mjeri deferdarom, Drako?Vojvoda DrakoHoah ubit jednu kukavicu, a a mi je fiek otetiti.Vuk RaslapeviNemoj Drako, tako ti ivota! Ne valja se biti kukavica... Ali ne zna, ra te ne bila, da su one eri Lazareve?Stade velika graja navrh Crkvine, na sjevernoj strani vie jezera.Serdar Vukotato grajete, koji su vi jadi, a evo ste gori nego eca!Vukota MrvaljeviDolee ni jato jarebicah, i svakoju ivu uhvatismo. Stoga graja stade meu nama.Svi iz grla poviu:Putite ih, amanat vi boi, jere ih je nevolja nagnala, a ne biste nijednu hvatali. Utekle su k vama da uteku, a nijesu da ih pokoljete.Pustie jarebice, i vratie se s krstima otkuda su ih i digli.Skuptina o Malome Gospoinu Dne na Cetinju, pod vidom da mire neke glaveGlavari su se makli na stranu, a narod kolo vodi.KoloBog se dragi na Srbe razljuti za njihova smrtna sagreenja. Nai cari zakon pogazie, poee se krvniki goniti, jedan drugom vadit oi ive; zabacie vladu i dravu, za pravilo ludost izabrae. Nevjerne im sluge postadoe i carskom se krvlju okupae. Velikai, proklete im due, na komate razdrobie carstvo, srpske sile grdno satrijee; velikai, trag im se utro, raspre sjeme posijae grko, te s njim pleme srpsko otrovae; velikai, grdne kukavice, postadoe roda izdajice. O prokleta kosovska veero, kud ta srea da grdne glavare sve potrova i trag im utrije; sam da Milo osta na srijedi sa njegova oba pobratima, te bi Srbin danas Srbom bio! Brankoviu, pogano koljeno, tako li se slui otaastvu, tako li se cijeni potenje? O Miloe, ko ti ne zavidi? Ti si ertva blagorodnog uvstva, voinstveni genij svemogui, grom stravini te krune razdraba! Veliastvo viteke ti due nadmauje besmrtne podvige divne Sparte i velikog Rima; sva vitetva njina blistatelna tvoja gorda mica pomrauje. ta Leonid oe i Scevola kad Obili stane na poprite? Ova mica jednijem udarom prestol srui a tartar uzdrma. Pade Milo, udo vitezovah, ertvom na tron bia svijetskoga. Gordo lei veliki vojvoda pod kljuevma krvi blagorodne, ka malopred to gordo iae, strasnom milju prsih nadutijeh, kroz divjane tmue azijatske, gutaju ih vatrenim oima; ka malopred to gordo iae k svetom grobu besmrtnog ivota, prezirui ljudsko nitavilo i pletenje bezumne skuptine. Bog se dragi na Srbe razljuti: sedmoglava izide adaja i satrije Srpstvo svekoliko, klevetnike grdne i klevetu. Na razvale carstva junakoga zasja sveta Miloeva pravda, okruni se slava vjekovjeno Miloeva oba pobratima i lijepe kite Jugoviah. Srpskoj kapi svud ime pogibe. Postadoe lafi ratarima, isturi se plahi i lakomi - mlijeko ih srpsko razgubalo! to utee ispod sablje turske, to na vjeru pravu ne pohuli, to se ne he u lance vezati, to se zbjea u ove planine da ginemo i krv prolivamo, da junaki amanet uvamo, divno ime i svetu svobodu. Sve su nae glave izabrane! Momci divni, isto ka zvijezde; to su dosad ove gore dale, svi padali u krvave borbe, pali za est, ime i svobodu. I nae su utirali suze vjeti zvuci divnijeh gusalah. Proste nae ertve svekolike kad je naa tvrda postojbina sile turske nesita grobnica. to je ovo evo neko doba te su nae gore umuale, ne razleu ratnijem klicima? Poinu ni ra na oruje, ostade ni zemlja bez glavarah. Nekru se fore usmree... Ujedno su ovce i kurjaci, zdruio se Turin s Crnogorcem, oda rie na ravnom Cetinju! Smrad uhvati lafa u kljusama, zatrije se ime crnogorsko, ne ostade krsta od tri prsta!Vojvoda Milijaujete li kolo kako pjeva? Ka je ona pjesna izvedena, iz glave je cijela naroda. I imaju razlog Crnogorci na nas dii prokletu gomilu. Ne smijemo nita zapoeti to bi narod k vitetvu zaeglo, to bi svete kosti praedovske ogranulo, da u grob igraju, - a ka guske sve neto ukamo. Udri vraga, ne ostav mu traga, ali gubi obadva svijeta!Vojvoda Stanko (Ljubotinjanin)Ima razlog, vojvoda Milija. I dabogda trag nam se zatro kad pod ovom ivjeli maramom! to e avo u krenu zemlju? to gojimo zmiju u njedrima? Kakva braa, ako Boga znate, kada gaze obraz crnogorski, kada javno na krst asni pljuju!Serdar Ivanto bi ovo te jot ne dooe Ozrinii, nai krajinici? A bez njih se poslovat ne moe; najedno se bolje razbiramo.Vojvoda MilijaOtili su na stanak Turcima da nekakvo roblje mijenjaju; ema sam im posla poklisara: tek se vrate, da ovamo idu, da hitaju da ne dangubimo, e ovome ve trajanja nije.Dooe i OzriniiVuk TomanoviKoje jade dangubite, ljudi? Pogibosmo ove ekajui, nestade ni ara u torbice, a duhana nesta u toboce; vrat iskrivih uz polje gledei da ako se niz njeg' pomolite.Serdar VukotaHitali smo da prijed doemo, ma nikako ne mogasmo bre: no Pecirep i stari Baleta sakupili dvadest tridest drugah, pa u dugu s etom zapadnuli, doekali karvan od Nikiah; pokolji se na drum sa Turcima, etrnaest posjeci Turakah i uzmi im sedamdeset konjah i dvije tri uhvati robinje. Pa ni doe knjiga od Nikiah, i u knjizi deset pobratimstvah na Poljane da se sastanemo, da im damo roblje na otkupe; pa smo bili na stanak Turcima, stoga smo se malo zadocnili.Knez Bajkoto zborae Hamza i Nikii? ae li im mila vjera biti da izdiu mirno u Rudine?Serdar VukotaTo zna, Bajko, bi im mila bila, od dobra se jot bjealo nije. Ka ne ele Turci dobrovanje, da u miru rairuju ovce?Knez RoganRijeanja bi li meu vama oko roblja al' oko drugoga?Knez JankoBi, Rogane, grdna razgovora! Da li ne zna Turke od Nikiah? U malu se dlanu ne isklasmo, da pas pasu dovijek kauje za krvavo nae sastavanje.Vuk MarkoviA s esa se to malo svadiste? Ko najprvi smuti na sastanku?Knez JankoKa iz ruge to bi u poetku. Vuk Mandui i Vuk Miunovi zapoee s Hamzom kapetanom oko vjere neto popovati; dok odjednom oni zagustie, uljegoe u krupne rijei. ree Hamza Miunovi-Vuku: "Ja sam bolji, uj, Vlae, od tebe, bolja mi je vjera nego tvoja! Hata jaem, britku sablju paem, kapetan sam od careva grada, u njem vladam od trista godinah; ed mi ga je na sablju dobio e su carstvo sablje dijelile, te mu tragu osta za gospodstvo." Raspali se Miunovi Vue, pa se Hamzi poprimae blizu: "Kakvo Vlae, krmska poturice! e izdajnik bolji od viteza? Kakvu sablju kae i Kosovo? Da l' na njemu zajedno ne bjesmo, pa ja rva i tada i sada? Ti izdao prijed i poslijed, obrljao obraz pred svijetom, pohulio vjeru praedovsku, zarobio sebe u tuina! to se hvali gradom i gospodstvom - svi gradovi to su do nas turski, jesam li ih opsuo mramorjem, te nijesu za ljude gradovi no tavnice za nevoljne sunje? Bi sam boji ja spleten za tebe, da se stavlja to si uradio!"MnozinaMiunovi i zbori i tvori! Srpkinja ga jot raala nije od Kosova, a ni prijed njega...Knez JankoJot nijesam lijepo kazao oko ta se na stanak poklasmo.- Utrkmismo Vuka s kapetanom. Znate nau momad ozriniku: e god dou, svud zameu alu. Vrag donio na sastanak bjee i staroga odu Brunevia; i u njega nekakva iana, lakat u njoj bjee al' ne bjee. Objesio puku o ramenu, pa epuka, tamo i ovamo, po poljani kao svi ostali; a odovud neki od naijeh, umimogred, pokraj ode mini i tisni mu od lakta roinu njegovojzi u grli iani. Boe jedan, tri stotine drugah, sve popada mrtvo od smijeha! A oda se udi etajui to se radi od toliko ljudih, dokle vie u puku roinu. Tu se odmah pomutismo grdno, pobismo se ognjem iz puakah; napravismo petnaest nosilah, est naijeh, devet njihovijeh.Bogdan urakoviVrijeme je da se okupimo, vrijeme je da to uglavimo. Na se posa svuda proukao. Kad opaze braa nekrena, nee oni ka mi rastezati.Serdar RadonjaSvak je doa ko je od potrebe, al' nijesu pet Martinoviah. I nije im bez neke nevolje, a bez njih se nikako ne moe.Knez BajkoHajte, ljudi, da to poslujemo, ali doma hajte da idemo, da se s nama eca ne rugaju; pa s Turcima kako koji moe, a ja znadem, e mi ake padne. A evo smo kao oni mii te za maku zvono pripravljahu.Dooe MartinoviiVuk MiunoviEvo i vi, ve se naekasmo! A evo se, ljudi, okupljamo ka svatovi, pjani to se pria. To je vama doista sramota, jer je vama ponajblie doi.Toma MartinoviNemoj, Vue, i ostala brao! Davno bismo na sastanak doli, no se neto runo dogodilo, te smo vi se malo odocnili.Knez RoganJe li vino goste posvadilo, ka je vama ovo krsno ime?Toma MartinoviNije svae meu goste bilo, no ni Turci enu ugrabie.Vuk MiunoviKakvu enu, ruga li se zbilja? Danu priaj to se dogodilo, a ne boj se, svak e te sluati; takve posle svako rado slua.Toma MartinoviPriau vi za toga avola. Mi igrasmo u kolu s gostima, reasmo se naokolo vinom, dokle puka izvie Piteta pue jedna, i ovjek poklie: Ko je vitez, ko je dobri junak! Povede se roblje crnogorsko! Poklii se onoj narugasmo: kakvo roblje sasred Gore Crne! Pjan, rekosmo, pa misli da poje. Dokle dvije jedna iza druge: cik! cic! i opet, izduit ne dae; i klikuje ovjek kao prijed. Ono nije bez nekakve muke! Ugrabismo puke, potrasmo. Kad onamo, ima to vieti: Mujo Ali, turski kavazbaa, odveo nam Ruu Kasanovu i uteka s bratom najmlaijem. Evo ima vie no godina otka neto meu sobom glave. Ali ko bi moga pomisliti da e uzet Srpkinja Turina?Knez Roganud je enska smijena rabota! Ne zna ena ko je kakve vjere; stotinu e promijenit vjerah da uini to joj srce udi.Toma MartinoviNijesam vi sve jot iskazao. Kuku onoj dui zadovijek te je Rui narok izgubila, te je dala Ruu za Kasana, zatvorila vilu u tavnicu, jere je Kasan bruka nevaljala. I ujte me dobro, Crnogorci: trag po tragu meni poginuo, da je bjee Srbin ugrabio ako hoah glave obratiti, ta nevolja kako me boljela! Ema kad uh e ode u Turke, ve kud kamo ne bi razmicanja, no za njima u poto poosmo. Na Simunji stigosmo svatove, te ubismo obadva Alia, a kroz Turke nesrenu nevjestu. Tu smo grdno obraz ocrnili i od Boga dio izgubili.Knez JankoBoe dragi, udna dogovora! Bi li ovo eca poslovala? Ne smijemo init to inimo, ne smijemo javit to je javno; neke misli na vrat tovarimo ka da posla do mislit nemamo, ka da init to treba ne znamo. Kad sam gode mnogo razmiljava, vazda mi se posa povukova. Ko razgaa, u nas, ne pogaa.Vladika Danilo vie da su se okupili svi, pa i on izie meu njih.Vuk MiunoviNe dri nas ovako, vladiko, no otraj ovoliko ljudstva. Svako gleda to e ut od tebe, a ti si se neto zamrsio: nit' to zbori niti nas otra, u obraz si kao zemlja doa; sam se eta poljem bez nikoga, nit' to jede niti zaspat moe. krupno neto ui u pameti, - zbili ti se snovi na Turina, - a ja zebem od mnogo miljenja.Vladika DaniloSluaj, Vue, i ostala brao! Nita mi se nemojte uditi to me crne rastezaju misli, to mi prsa kipe sa uasom. Ko na brdo, ak' i malo, stoji vie vidi no onaj pod brdom; ja povie neto od vas vidim - to je srea dala al' nesrea. Ne bojim se od vrajega kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim od zla domaega. Bijesna se bratstva isturila; tek domae napadnemo Turke, svoj svojega nikad putat nee; razlui se zemlja na plemena, krvava se isklati plemena, vrag avolu doi u svatove te svijeu srpsku ugasiti! Zlo se trpi od straha gorega. ko se topi hvata se za pjenu; nad glavom se nadodaju ruke!Knez Rade (brat vladiin)to se mri kada kovat nee? to zbor kupi kad zborit ne smije? Prie si im s koca utekao, dabogda im skapa na engele! ali neto, a ne zna to ali; s Turcima rati, a Turke svojaka, domaima tobo da s' umili, a jednako, nemoj se varati! Kako bi im zapa, da te mogu, glavu bi ti onaj as posjekli al' ti ivu ruke savezali da te mue, da srce naslade. Vrana vrani oi ne izvadi; brat je Turin svud jedan drugome. Nego udri dokle mahat moe, a ne ali nita na svijetu! Sve je polo avoljijem tragom, zaudara zemlja Muhamedom.Vojvoda Batri (knezu Radu)Ima razlog, ali ne toliko. To se moglo sve ljepe kazati, da mu tako rane ne vrijea i grkom ga ne otruje tugom.Svi mue, niko ni u nos.No je mjesena; sjede oko ognjevah i kolo na Veljem guvnu poje.Koloau meda jot niko ne popi to je aom ui ne zagri; aa ui ite au meda, smijeane najlake se piju. Beg Ivanbeg, junako koljeno, borae se kao laf s Turcima na sve strane u gore krvave. Polu zemlje Turci mu uzee, no poto je svu oblie krvlju i poto mu brata izgubie, zmaja ljuta vojvodu Uroa, na irokom polju emovskome. ali Ivan brata jedinoga: alije mu vojvode Uroa no obadva da izgubi sina; alije mu vojvode Uroa no svu ovu zemlju to je izgubio; alije mu vojvode Uroa nego oi da je izgubio, - da bi oi za brata Uroa! Junaku se ee putah hoe vedro nebo nasmijat grohotom. Ivan asom nazdravi osvete, svetim piem, Bogom zakrenim. B'jele vlase niz plei prosuo, b'jela brada vije do pojasa; ruke stare, u njih ma i koplje, krvave mu ruke i oruje; koracima broji tursko trupje, skae starac kako hitro mome. Boe dragi, da ga san ne vara te ovako starac uzletio? Srea se ja stara probudila: u Karue, na kraju Crmnice, od petnaest hiljadah Turakah ne pustie iva nijednoga; i danas je pobjeno mramorje divne slave Crnojevi-kneza. Bog da prosti Uroevu duu! Krasne ertve to joj uinie.Vuk MiunoviBez muke se pjesna ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova! Junatvo je car zla svakojega, a i pie najslae duevno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek ivi, imao se rata i roditi! Vjena zublja vjene pomrine nit' dogori niti svjetlost gubi.Vladika Danilo (meu svima kao da je sam)e je zrno klicu zametnulo, onde neka i plodom poine. je li instinkt al' duhovni voa, Ovde ljudsko zapire poznanje! Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba ovjeka. Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dunost najsvetija! Ako sablju poljubi krvavu i zaplovi u none valove, sljeduje ti prahu svetkovanje. rec Evrope s svetoga amvona huli, pljuje na oltar Azije; lomi teki topuz azijatski svete kule pod sjen raspjatija. Krv pravedna dimi na oltare, ivoti se u prah razvijae. Zemlja stenje, a nebesa ute... Luna i krst, dva strana simvola - njihovo je na grobnice carstvo. Sljedovat im rijekom krvavom u laici grdna stradanija, to je biti jedno ili drugo. Ali hula na sveteni ivot koji ga je mlekom odranio - to mi prsa u tartar pretvara. vor ne treba na pravu mladiku; to e luna na krst stradanija, to l' bijela suncu na zjenicu? Vjero prava, kukavna siroto! Strano pleme, doklen e spavati? Neki jedan, to je ka nijedan, nako da je vie muenija. Vraja sila odsvud oklopila; da je ige brata u svijetu da poali, ka da bi pomoga. Pomrina nada mnom caruje, mjesec mi je sunce zastupio. Uh, to mislim, kud sam zaplivao? Mlado ito, navijaj klasove, pree roka dola ti je njetva. Divne ertve vidim na gomile pred oltarom crkve i plemena; ujem lelek e gore prolama. Treba sluit esti i imenu. neka bude borba neprestana, neka bude to biti ne moe - nek ad prodre, pokosi satana! Na groblju e iznii cvijee za daleko neko pokoljenje.Serdar VukotaBog sa nama i aneli boji! A evo si udrio, vladiko, u nekakve smuene vjetrove, ka u maru kad udri vjetica al' u jesen mutnu vjedogonja.Vladika se trza kao iza sna.Vladika DaniloUdri za krst, za obraz junaki, ko go pae svijetlo oruje, ko go uje srce u prsima! Hulitelje imena Hristova da krstimo vodom ali krvlju! Trijebimo gubu iz torine! Nek propoje pjesna od uasa, oltar pravi na kamen krvavi!Svi glavari skoe na noge s velikom grajom:Tako, ve nikako!Vladika DaniloNe... ne... sjete da i jot zborimo! Ja bih, brao, s opteg dogovora da glavare brae isturene dozovemo na optemu skupu, da im damo vjeru do rastanka, eda bi se kako obratili i krvavi plamen ugasili.Serdar JankoHajd, vladiko, i to obidimo, ma zaludu, na ti boju vjeru! to se crnim zadoji avolom, obeta se njemu dovijeka, Oni e nam i bez vjere doi, meu nama stati nadebljati; kakve su ti oni poglavice, nazivlju se carevi sinovi!Otpravie tri etiri druga da pozovu na skup turske poglavice.Kolo pojeLjuta kletva pade na izroda! Prokle mati od nevolje sina, te knjeginja Ivanbegovica, prokle Mara svog sina Staniu. Progrize joj sisu u posanje, rajsko pie prosu u njedrima. Stie ecu roditeljska kletva! Stania je obraz ocrnio, pohulio na vjeru Hristovu, na junako pleme Crnojevo; obuka se u vjeru krvniku i bratske je krvi oednio. Grdne treske povrh Ljekopolja! Dva se brata bore oko vjere, a oko njih hiljade ratnikah. Stie sina materina kletva, pogibe mu vojska svakolika. bjei Stanko uprav Bajazitu, da s njim jede madarske nosove. O gnjijezdo junake svobode, jeste li te Bog nagleda okom, mnogo li se muke prenijelo, mnoge li te ekaju pobjede!Dooe poglavice turske, okolo sedam osam, i posjedae s Crnogorcima, svi mue i gledaju preda se.Knez JankoKoje se se jade skamenili? to razgovor kakav ne ponete, no pospaste i pozamrcaste?Hadi-Ali-Medovi kadijaBa aferim, knee ozriniki! Ja u poet, kada drugi nee. Stotina se skupilo glavarah, nas Turakah i Crnogoracah. Ja znam divno to smo okupljeni: da mirimo krvi meusobne. Nego hajte, od zemlje glavari, meu sobom da nain vidimo i smirimo dvije porodice, Velestovce i Turke eklike, pa Bajice i bratstvo Alie, - da radimo da ih pomirimo al' od mira vjeru uhvatimo. Ja u prvi poi pred kumama, ja za glave bratsko mito dati. Tek smirimo, dinar prekinimo i krvnice puke objesimo!Knez RoganEfendija, ti ne ugoneta oko ta se ovo okupilo, no si s kraja poeo tanjega. A mudar si i knjievnik, kau. Uio si knjigu u Carigrad, ne nekakvu abu pritvrdio. Ali ti se jot hoe pameti - potea je ova naa kola.Mui opet a svak i gleda preda se.Vladika DaniloBoe dragi, koji sve upravlja, koji sjedi na prestol nebesni te mogunim zaie pogledom sva svijetla kola u prostoru; ti, koji si razvija prainu ispod tvoga trona svijetloga i nazva je tvojim mirovima, te si praak svaki oivio, nasija ga umnijem sjemenom; ti, te knjigu dri mirobitnu, u koju su sudbe upisate mirovima i umnim tvarima, koji se se milosno sklonio djejatelne oivit lenove malom mravu ka gordome lafu, - provedri mi vie Gore Crne, uklon' od nje munje i gromove i smueni oblak gradonosni! Da, nijesu ni krivi toliko; premami ih nevjera na vjeru ulovi ih u mreu avolju. to je ovjek? Ka slabo ivine!Pogledaju se Turci ispod oih.Med za usta i hladna prionja, a kamoli mlada i vatrena! Slatka mama, no bi na udicu: Pij erbeta iz ae sveeve, al' sjekiru ekaj meu ui! Strah ivotu kalja obraz esto; slabostima smo zemlji privezani, nitava je, nego tvrda veza. Ali tice te su najslabije lovi svjetlost lisiijeh oih, nego orla krijui gledaju. Za vrsnijem bratom ali sinom pusti glasi milost utrostrue; naeno je drae negubljena; iza tue vedrije je nebo, iza tuge bistrija je dua, iza plaa veselije poje. Oh, da mi je oima vieti Crna Gora izgub da namiri! Tad bi mi se upravo inilo da mi sv'jetli kruna Lazareva, e sletio Milo meu Srbe; dua bi mi tada mirna bila kako mirno jutro u proljee kad vjetrovi i mutni oblaci drijemaju u morskoj tavnici.Turci se mrko pogledaju.Skender-AgaJa se udim, lijepe mi vjere, kakav dava prigovor, vladiko! Vidije li suda od dva pia, ali kape za po dvije glave? Manji potok u vii uvire, kod uvora svoje ime gubi, a na brijeg morski obojica. Oli ele hvatat u kapicu da uljanik u gori zametne? Niko meda otle jesti nee.- Goni kamen badava uz goru.- Staro drvo slomi, ne ispravi.- I zvjerad su isto kao ljudi, rod svakoji svoju vjeru ima; za kokoku i orla ne pitam, no to strepi laf od guske, kai!Knez RoganJa se ovoj i udim raboti! Pop grenika za grehove pita, da ga avo nije prevlastio, a avola jot nijesam gleda da se popu ispovijedao.Knez JankoKad me ena pita e sam bio, kazau joj da sam so sijao. Kuku njojzi ako ne vjerova!Knez BajkoSad mi pade na um ona pria kad onoga iz jame vadie: po mu lica crno, po bijelo.ObradUlee mi jedna muha u nos, teta e me neesova nai.Vuk RaslapeviKako su mi dlani zasvrbili, da se hoe ko e posvaditi, bismo globe golemo uzeli.Vojvoda MilijaTeke puke, ige li ikoga! Ka je nosi, Bog-ti-bratska, Stanko?Vojvoda Stanko (Ljubotinjanin)Teke, brate, to se derem njome, evo neko doba ne valja mi.Serdar JankoKako sam se sino ismijao! U kuu mi odnekud dooe dva mometa, te krasna, bjelika. Poee se alit ka umiju: kako su im neki od starijih ogradili nege vodenicu e niti je splake ni potoka; kad prigradi, spazi se za vodu!Vuk ManduiBjee mi se snaha pomamila, bez putah je nita odrati! Otvara' joj knjige na proroke; neki kae: Na sugreb je stala, neki kae: Splele je maije. Svud je vodi po manastirima i ita' joj masla i bdenija; kumi vraga u sve manastire da ostavi snahu Aneliju, kumi vraga-nita ne pomae! Te ja uzmi trostruku kandiju, ueni joj u meso koulju: vrag utee nekud bez obzira, a ozdravi snaha Anelija.Vojvoda BatriTurci brao, - u kam udarilo!- to emo vi kriti u kuine? Zemlja mala, odsvud stijenjena, s mukom jedan u njoj ostat moe kakve sile put nje zijevaju; za dvostrukost ni mislit ne treba! No primajte vjeru praedovsku, da branimo obraz otaastva. ud lisiija ne treba kurjaku! to jastrebu oe naoali? No lomite munar i damiju, pa badnjake srpske nalagajte i arajte uskrsova jaja, asne dvoje postah da postite; za ostalo kako vam je drago! Ne este li posluat Batria, kunem vi se vjerom Obilia i orujem, mojijem uzdanjem, u krv e nam vjere zaplivati,- bie bolja koja ne potone! Ne sloi se Bajram sa Boiem Je l' ovako, brao Crnogorci?Svi iz glasa:Tako, ve nikako!Mustaj-Kadijato zborite? Jeste li pri sebi? Trn u zdravu nogu zabadate! Kakva jaja, poste i badnjake vi na pravu vjeru tovarite? Rad noi se zublje uvijaju, ali to e u sunane zrake? Alah, more, mudra razgovora! Krst i nekrst sve im je na usta; snijevaju to biti ne moe. Bogu uur, dvjesti su godinah otka pai vjeru prihvatismo, izmeari dinu postadosmo. abo sveta, nema u nas hile! to e slabo raskre lipovo pred ostrotom vitoga elika? Svetac pravi mahne li topuzom, od udara zaigra mu zemlja kako prazna povrh vode tikva. Malo ljudstvo, to si zasl'jepilo? Ne poznaje istog raja slasti, a bori se s Bogom i s ljudima, bez nadanja ivi i umire. Krstu slui, a Miloem ivi! Krst je rije jedna suhoparna, Milo baca u nesvijest ljude al' u pjanstvo neko preerano. Vie valja dan klanjanja jedan no krtenja etiri godine. O hurije, oih plavetnijeh, te mislite sa mnom vjekovati, e ta sjenka, to je dii moe da mi stane pred vaim oima? pred oima koje strijeljaju, koje kamen mogu rastopiti, a kamoli slaboga ovjeka, roenoga da se od njih topi; pred oima vode prebistrene, e u dvije svetene kapljice predjel iri vidi boje sile no s planine u proljetnje jutro to ga vidi nad bistrom puinom! O Stambole, zemaljsko veselje, kupo meda, goro od eera, banjo slatka ljudskoga ivota, e se vile u erbet kupaju; o Stambole, sveeva palato, istonie sile i svetinje,- Bog iz tebe samo begenie rez proroka sa zemljom vladati! to e mene od tebe odbiti? Sto putah sam u mojoj mladosti iz mindera u zoru hitao na tvoj potok bistri i udesni, nad kojijem ogleduje lice ljepe sunca, zore i mjeseca. U nebu sam, u moru, gledao tvoje kule i ostre munare, s kojih su se k nebu podizali u svanue, u divnu tiinu, hiljadama sveteni glasovi, glase nebu ime svemogue, zemlji ime stranoga proroka. Kakva vjera s ovom da se mjeri? Kakav oltar blie neba stoji?Knez JankoEfendija, ovako ti hvala!(podie kapu)Lijepu ni iita prediku: to traili, ono smo i nali!Vuk MiunoviKrst i topuz neka se udare, kome prsne elo, kuku njemu! Jaje zdravo dobije slomljeno. to uzmognem, uete hou li!Knez JankoEma neu, boija vi vjera, vie sluat ode u eklie e gugue svrh one stugline ka jejina svrh trule bukvine! Koga zove uz one glavice svako jutro kako zora sine? Ja mnim ga je doista dozvao,- jer mi nije laki, to u kriti, nego da mi na vrh glave stoji.Knez RoganLijevo mi uho sad zapoja, ja se nadam veselome glasu.Vuk ManduiDanu, Bajko, puhni mi u oko, jere mi se grdno natrunilo.Serdar JankoUkreite koji da puimo! To je dua vjeri prorokovoj, nee biti ao efendiji.Toma MartinoviGavranovi grau i biju se, cijene e brzo mesa biti!Vukota MrvaljeviNe prelaz' mi preko puke, Bajko, no se natrag preko nje povrati!Vuk Miunovi (apti na uho serdaru Janku)Ovaj dri za rep adi-Ada, i putit ga zadovijek nee dok pogine kuka ali rvni.Skender-Aga (Vidi Vuka e apti; nije mu milo)to je ovo brao Crnogorci? Ko je ovaj plamen raspalio? Otkud doe ta nesrena misa o prevjeri naoj da se zbori? Nijesmo li braa i bez toga, u bojeve jesmo li zajedno? Zlo i dobro bratski dijelimo. Kosa mlada na groblje junako siplje li se bulah ka Srpkinjah?Serdar VukotaO prokleta zemljo, propala se! Ime ti je strano i opako. Ili imam mladoga viteza, ugrabi ga u prvoj mladosti; ili imah ojka za ovjestvo, svakoga mi uze prie roka; ili imah kitnoga vijenca koji kruni elo nevjestama, ponje mi ga u cv'jetu mladosti. U krv si se meni pretvorila! Istina je, ovo nije drugo do gomile kostih i mramorah na kojima mlade samovoljna pokazuje torestvo uasa. O Kosovo grdno sudilite, nasred tebe Sodom zapuio!Vuk MiunoviPi, serdare, grdna razgovora! to su momci prsih vatrenijeh, u kojima srca pretucaju krv udenu plamenom gordou? to su oni? ertve blagorodne da prelaze s bojnijeh poljanah u veselo carstvo poezije, kako rosne svijetle kapljice uz vesele zrake na nebesa. Kud e vie bruke od starosti? Noge klonu, a oi izdaju, uzbluti se mozak u tikvini, poetinji elo namrteno; grdne jame nagrdile lice, mutne oi utekle u glavu, smrt se gadno ispod ela smije kako aba ispod svoje kore. to spominje Kosovo, Miloa? Svi smo na njem sreu izgubili; al' su mica, ime crnogorsko uskrsnuli s kosovske grobnice nad oblakom, u viteko carstvo, e Obili nad sjenama vlada.Serdar Ivan PetroviS Muhamedom i glupost u glavu! Teko, Turci, vaijem duama, to obliste zemlju njenom krvlju! Malene su jasli za dva hata.Ferat Zair, kavazbaaJok, serdare, ne ugae putom! Vjera turska podnijet ne moe da se haba dokle glava skoi. Iako je zemlja pouzana, dvije vjere mogu se sloiti, ka u sahan to se orbe slau. Mi ivimo kao dosad bratski, pa ljubovi vie ne trebuje.Knez JankoBismo, Turci, ali se ne moe! Smijena je ova naa ljubav. Grdno nam se oi susretaju, ne mogu se bratski pogledati, no krvniki i nekako divlje: oi zbore to im veli srce.Vuk ManduiGlete, ljudi, lijepa saruka! e ga kupi, aga, amanati?Arslan-Aga MuhadinoviNijesam ga, Vue, kupovao, no mi ga je vezir poklonio kad sam ljetos u Travnik hodio.Vuk ManduiLjubovi ti, nabavi mi takvi! Dau vola za njega iz jarma.Arslan-Aga MuhadinoviJa u ti ga pokloniti, Vue, tek ako e da se okumimo; milo mi je s takvijem junakom.Vuk ManduiNema kumstva bez krtena kumstva, ako hoe i etvorostruko.Arslan-Aga Muhadinoviiano je isto ka kreno.Vuk ManduiKum u biti, a prikumak nigda!Velika graja i pravdanje meu Turcima i Crnogorcima, nego mudriji razdvajaju da se ne pokolju, sve umua, niko nitaKoloTri serdara i dva vojevode sa njihovo trista sokolovah, soko Bajo su tridest zmajevah mrijet nee dok svijeta traje. Doekae enera vezira uvrh ravne gore Vrtijeljke i klae se ljetnji dan do podne. Ne ke Srbin izdati Srbina da ga svijet mori prijekorom, trag da mu se po prstu kauje ka nevjernoj kui Brankovia; no svi pali jedan kod drugoga, pjevajui i Turke bijui, a trojica samo pretekoe pod gomile mrtvijeh Turakah- ranjene ih Turci pregazili. Divne smrti, prosto im mlijeko! Junacima Bog e uiniti spomen dui a prekadu grobu! Tri hiljade momka jednakoga na enera udrie vezira prie zore na polje krstako. Pregaocu Bog daje mahove! Raskrhae silu enerovu. Blago tome ko se tu nagnao, ve ga rane ne bole kosovske, ve Turina ni za to ne krivi. Vitezovi, Srbi vrtijeljski, lua e se vazda prizirati na grobnicu vau osvetenu!Dohode deset kavazah iz Podgorice od vezira novoga, koji oblazi carstvo, i daju vladici Danilu pismo, vladika ga ita, zamiljenVojvoda BatriKa', vladiko ta ti vezir pie. Ve neemo da se krije nita, svi ako e okrilatit Turci!Vladika (ita pismo od rijei do rijei):Selim vezir, rob roba sveeva, sluga brata sunca svijetskoga, a poslanik od sve zemlje cara. Na znanje vi, glavari s vladikom! Car od carah mene je spremio da oblazim zemlju svukoliku, da uredbu vidim kako stoji: da se vuci ne prejedu mesa; da ovica koja ne zanese svoje runo u grm pokraj puta; da podstriem to je predugako, da odlijem e je prepunano; da pregledam u mladei zube da se rua u trn ne izgubi, da ne gine biser u bunite; i da raji uzdu popritegnem, e je raja ka ostala marva. Pa sam uo i za vae gore. Porodica sveta Prorokova zna junatvu pravednu cijenu. Lau ljudi to za lafa kau da se mia i najmanje boji. Hajte meni pod mojim atorom, ti, vladiko, i glavni serdari, samo da ste caru na bjeljegu, za primiti od mene darove, pa ivite kao dosle to ste. Jaki zubi i tvrd orah slome; dobra sablja topuz iza vrata, a kamoli glavu od kupusa. ta bi bilo oduiti trske da ne ine poklon pred orkanom? Ko potoke moe ustaviti da k sinjemu moru ne hitaju? Ko izide ispod divne sjenke Prorokova stranoga barjaka, sunce e ga sprit kao munja. Pesnicom se nada ne rastee! Mi u tikvi - to je nego suanj? Uzdu glodat - da se lome zubi! Nebo nema bez groma cijenu. U fukare oi od splaine. Puina je stoka jedna grdna - dobre due, kad joj rebra puu. Teko zemlji kuda proe vojska!Knez JankoTrgovac ti lae sa smijehom, ena lae suze prosipljui; niko krupno ka Turin ne lae!Serdar JankoNe drimo ove poklisare, nego da se bre otraju da im paa togod ne dvoumi. Nek zna prijed, pa ini to moe!Vuk MiunoviOtpii mu kako zna, vladiko, i uvaj mu obraz ka on tebi!Vladika Danilo (otpiuje):Od vladike i svijeh glavarah Selim-pai otpozdrav na pismo. Tvrd je orah voka udnovata, ne slomi ga, al' zube polomi! Nije vino poto prie bjee, nije svijet ono to miljaste. Barjaktaru darivat Evropu- grehota je o tom i misliti! Velja kruka u grlo zapadne. Krv je ljudska rana naopaka, na nos vam je poela skakati; prepuniste mjeinu grijeha! Pue kolan sveevoj kobili. Leopoldov hrabri vojevoda, Sobijevski, vojvoda savojski salomie demonu rogove. U itapu ne pie jednako za dva brata jednoimenjaka. Pred Beom je Burak posrnuo, obrnue kola niza stranu. Ne trebuje carstvo neljudima, nako da se pred svijetom rue. Divlju pamet a ud otrovanu divlji vepar ima, a ne ovjek. Kome zakon lei u topuzu, tragovi mu smrde neovjestvom. Ja se sjeam to si rei htio. Tragovi su mnogi do peine- za gorske se goste ne pripravlja! U njih sada druge misli nema do to ostre zube za susjede, da uvaju stado od zvjeradi. Tijesna su vrata uljaniku, za meeda skovana sjekira. Jot imate zemlje i ovacah, pa harajte i koe gulite! U vas stenje na svakoju stranu zlo, pod gorim, kao dobro, pod zlom. Sputavah se ja na vae ue, umalo se ue ne pretre; otada smo vii prijatelji, u glavu mi pamet ueraste.Svri pismo i ita ga naglas pred svijema (Crnogorcima i Turcima)Knez RoganEto pismo, pa sad put za ui! Dajte mu ga da se razgovori.Poslanici vezirski, neveseli, odlazeVuk MiunoviDr, ridale, uzmi ovaj fiek, ponesi ga na poklon veziru i kai mu da je to cijena koje drago glave crnogorske.Ridal OsmanKakav fiek na poklon veziru, samovoljni kavurski hajdue! Ne zbori se tako s vezirima, no e dou donose groznicu, suze skau same na oima i zahui zemlja od kukanja!Vuk MiunoviDa nijesi u kuu doao, znao bih ti odgovorit divno; ema hou neto svakojako. Zar obadva nijesmo hajduci? On je hajduk roblja svezanoga, on je bolji e vie ugrabi; ja sam hajduk te gonim hajduke, glasnija je moja hajduina. Ja ne prim zemlje i narode, ama mnogi grdni muitelji na nos su se preda mnom pobili; mnoge bule vae kukajui, za mnom crna kluvka razmotale.Odoe kavazi vezirski. - Biju se dva kokota kod skuptine.Knez RoganVidite li ova dva avola! Oko ta se oni dva poklae, jedan drugom oi iskopae? Za njima su tridest kokoakah, mogu ivjet kao dva sultana da im dade nekakva nesrea. I to mi je do njihove svae- a voli bih da nadjaa manji; a ti, aga, brade ti sveeve?Skender-AgaA ja voli da nadjaa vii. Rata ga je Bog viega dao: kad je vii, neka je i jai!No je mjesena, sjede oko ognjevah i kolo na velje guvno poje.KoloNovi Grade, sjedi nakraj mora, i valove broji niz puinu kako starac, na kamen sjedei, to nabraje svoje brojanice. Divna sanka to si onda snio! Mleii te morem poduzee, Crnogorci gorom opasae; sastae se u tvoje zidove, okropie krvlju i vodicom- te od tada ne smrdi nekru. Topal-paa su dvadest hiljadah da pomoe Novome hitae; sretoe ga mladi Crnogorci na Kameno, polje pouzano. Turskoj kapi tu ime poginu, sva utonu u jednu grobnicu; mo i danas viet koturnicu.PolijegaeVuk Miunovi (lei zajedno sa serdarom Jankom)Kud, serdare, hoe s tom pasinom?Serdar JankoDa je metnem odzgor svrh haljinah.Vuk MiunoviKoje e ti jade svrh haljinah?Serdar JankoPritiska me sve nesrena mora; kako zaspim, ne da mi krknuti.Vuk MiunoviKakva mora i kakva zla srea! Tu niti je more ni vjetice, no si eto ka abar debeo, pa te salo kad lee zadui. Mene nikad jo pritisla nije.Serdar JankoA meni je ona dodijala. Svagda nosim rena uza sebe, i trnovu drau u optoku; ali od nje nita bolje nije no pas pruit odzgor svrh haljinah.(Knez Janko lei s knezom Roganom)Knez JankoKako smrde ove poturice! Opaa li ti togod, Rogane?Knez RoganKa u zli as, knee, ne opaam! Kad blizu njih sjedim u skuptinu, ja nos drim svagda u rukama; da ne drim, ja bih se izbljuvao. Pa sam s toga na kraj i uteka, e blizu njih ne bih osvanuo. Evo vidi kako smo daleko, i opeta ona teka vonja od nekrsti ovde zaudara.Mrtvo doba noi, sve spava, neko zbori kroza san. Digni se knez Janko i knez Rogan da vide ko je, kad onamo al' Vuk Mandui govori kao na javi.Knez RoganKoji su ti jadi, Manduiu, te se svu no s nekim razgovara?Knez JankoNe, Rogane, nemoj ga buditi, e on u san ka javi zbori; e emo ga togod raspitati, da se barem dobro ismijemo.Knez JankoDanu, Vue, to ono zborae za naega bana Milonjia? Je li egrst kakva meu vama?Vuk ManduiNije, brate, nita meu nama, no mu neto oko snahe zborim.Knez JankoA to je to, kai mi natajno!Vuk ManduiLjepa mu je od vile bijele! Nema puno osamnaest ljetah, ivo mi je srce ponijela!Knez JankoRata ti je srce ponijela?Vuk ManduiIma rata, ruga li se zbilja? Rata druge nema na svijetu! Da nijesam s Banom Milonjiem devetorostruko kumovao, bih mu mladu snahu ugrabio, pa s njom bjea glavom po svijetu.Knez JankoNe etinji, kukala ti majka! Zbilja ti je svu pamet popila.Vuk ManduiAl' je avo, ali su maije, ali neto tee od oboje? Kad je viu da se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti. Pa sve mogah s jadom pregoreti, no me avo jednu veer nagna, u kolibu noih Milonjia. Kad pred zoru, i no je mjesena, vatra gori nasred sjenokosa, a ona ti od nekuda doe; ukraj vatre sjede da se grije. uje da svak spava u kolibe. Tada ona vijenac rasplete, pade kosa do nie pojasa; poe kosu niz prsa eljati, a tankijem glasom naricati, kako slavlja sa dubove grane. Tui mlada evera Andriju, mila sina Milonjia Bana, koji mu je lanih poginuo od Turakah u Dugu krvavu. Pa se snahi ne dao ostrii: alije mu snahin v'jenac bilo nego glavu svog sina Andrije. Tui mlada, za srce ujeda, oi gore ivje od plamena, elo joj je ljepe od mjeseca,- i ja plaem ka malo dijete. Blago Andri e je poginuo- divne ga li oi oplakae, divna li ga usta oalie...Knez Rogan (apti knezu Janku)Ne pitaj ga, amanati, za takve stvari, dok se nije to izbleja.Zora je; bude se i diu.ObradDa vi priam to mi se prisnilo. Naroda se bjee mnogo diglo, kao nekud da krste nosimo; sunce pee da oi iskoe, i tvra je kudijen idemo. Dok sidemo ka na ovo polje, poinemo pod jednu jabuku, ispod koje i potoi vrae. Svi se u hlad pod njom sabijemo, uberemo zrelijeh jabukah, kao cukar svaka bjee slatka; pop oita pod njom evanelje. U to doba pet Martinoviah digoe se jedan za drugijem i za njima tri etiri druga. Sav ih narod gleda kad odoe; a oni ti stube, te uz crkvu: na oltar se od crkve popee i na njemu krst zlatni metnue. Krst zasija ka na gori sunce, i sav narod na noge ustade, asnome se krstu poklonie. U tome se razbudih od straha.Vuk Miunovi (lei zajedno sa serdarom Jankom)Srean bio, divno li si snio! Na udo sam i ja na san bio branei se od nekijeh pasah, i pet est sam maem presjekao. Da sam egod u etu krenuo, doista se bih pokla s Turcima.Serdar JankoJa sam noas bio u svatove i sa bulom enio Bogdana; u crkvu je nau pokrstismo, pokrstismo, pa ih privjenasmo.Turci jedan za drugijem svi odoe, ljuto sjetni.Serdar VukotaJa sam Ozra noas na san gleda. Bjesmo poli dvjesta Ozriniah, i toliko poerali konjah, da uzmemo punje aranelsko. I vrati se s piem iz Kotora. Poju ljudi, gau iz puakah. Kad doosmo navrh Potoinah, ali sjede oko trista drugah; na svakoga zelena dolama, na svakome toke i oruje. Pomislimo: ko e ono biti? Kakvi gosti?-Nije im vrijeme. Kad ali je ono stari Ozro i birani za njim Ozrinii. ( nije od njih ni jednoga iva ) Pue na nas svake grdne jade to u evu crkvu ne gradimo Aranelu, da ni svud pomaga. Ondena se malo ne poklasmo, i sad drhtim od njegova straha!Vukota MrvaljeviJa po svu no prtljam i snijevam; dok se dignem, ja sve zaboravim.Knez Bajko je sjetan, i Vuk Mandui; oni dva ne hoe nita da priaju.Knez JankoKnee Bajko, ti si neto sjetan? to e biti, to ne moe proi, nego priaj, da i nije milo.Knez BajkoHou, knee, sve mi jedno biva. Ja sam noas grdan san vidio: sve oruje svoje u komate. Bez zla mi se obii ne moe i bez neke bratske pogibije, jer kad god sam takvi san gledao, pripravlja sam to mrcu trebuje.Knez RoganManduiu, to si neveseo? to ne pria to si noas snio?Vuk ManduiNi to snio ni priat umijem, no sam svu no kao zaklan spava.Knez RoganJa u priat, kad svi ostaviste: vieh na san Draka Popovia! A meni se ka u zarok stjeca, i reka bih, eto ga niz polje.Serdar RadonjaGledaj uda, to je jadni ovjek! Mi se dosad nita ne sjeasmo najboljega naega vojvode. A e bio Drako Popoviu?Serdar VukotaHodio je do u Mletke Drako. Kada ener na Kotor udara, sta grad biti topom bukovijem. Pop epan se tad u Kotor nagna. Godi jednom topom sa Kotora, enerovu pogodi lubardu, u grlo joj zrnom ugodio- slomi mu je u trista komatah. Tad zadobi platu u principa, na godinu stotinu cekinah. Pop je pao ljuto od starosti, pa je Drako u Mletke hodio da donese od Mleia platu.Knez RoganNavrtite te pet est ovnovah, da ruamo, da doma idemo.Doe Drako vojvoda pa se sa svijema grli i celiva, pa sjede meu njima.Knez RoganPriaj togod, Drako, od Mletakah! Kakav narod bjee na te strane?Vojvoda DrakoKakav narod, pita li, Rogane? Ka ostali - ne bjehu rogati.Knez RoganZnamo, oe, nijesu rogati, no bjehu li zgodni i bogati?Vojvoda DrakoBjee, brate, dosta lijepijeh, a grdnijeh deset puta vie; od bruke se gledat ne mogahu. Bogatijeh bjee pogolemo; od bogatstva bjehu polueli, etinjahu isto kao bebe. Svi nuglovi punani praznovah; muahu se, da im oi prsnu, da oderu koru leba suha. Gledao sam po dva meu sobom e uprte kakvu enetinu tjelesine mrtve i lijene (potegla bih po stotinu okah!) pa je nose proz gradske ulice usred podne tamo i ovamo. Ne boje se esti i potenju, tek da steku da se kami rane.Knez JankoBjehu li im kakve kue, Drako?Vojvoda DrakoBjehu kue na svijet divota! Ama bjee muke i nevolje: eskota ih nesretnja davljae, smrad veliki i teka zapara, te nemahu krvi u obrazu.Vuk Miunovi (lei zajedno sa serdarom Jankom)A kako te zbilja, doekae?Vojvoda DrakoKo m' u zli as doekiva, Vue? Ja nijesam ni pozna nikoga, a kamoli da me ko doeka, no mi ona runa mjeavina ne davae iz kue izai. Svagda graja bjee oko mene kada hoah po gradu izai, kao u nas bijele neelje kad se krenu momad u makare. Da jednoga ne bi prijatelja, glavom sina Zana Grbiia, svoga doma ve ne ah gledati, nego kosti tamo ostaviti. A on me je bratski doekao, vodio me svuda po Mletkama.Vuk ManduiA bjehu li junaci, vojvoda?Vojvoda DrakoNe, boja ti vjera, Manduiu! O junatvu tu ne bjee zbora. Nego bjehu k sebi domamili, domamili pa ih pohvatali, jadnu nau brau sokolove, Dalmatince i hrabre Hrvate; pa brodove njima napunili i tiska' ih u svijet bijeli, te dovukuj blago iz svijeta i pritiskaj zemlje i gradove.Serdar IvanA sudovi bjehu li im pravi?Vojvoda DrakoBjehu, brate, da te Bog sauva! Malo bolji nego u Turina. Bjee jedna kua prevelika u kojoj se graahu brodovi; tu hiljadu bjehu nevoljnikah, svi u ljuta gvoa poputani, te graahu principu brodove; tu od plaa i ljute nevolje ne mili se uljesti ovjeku. Jedni sunji bjehu prikovani u putima na velje brodove, te vozahu po moru brodove; tu ih ljetnje gorijae sunce i davljahu kie i vremena, ne mogahu iz veze enuti, no, ka pae kad ga za tor svee, tu amaju i dnevi i noi. Najgore im pak bjehu tavnice pod dvorove e dude stojae; u najdublju jamu koju znade nije gore ko u njih stojati. Konj hoae u njima crknuti, ovjek pae tu svezat ne ae, a kamoli ojka nesretnjega; oni ljude sve tamo vezahu i davljahu u mranim izbama. Sav protrnem, da ih Bog ubije, kad pomislim za ono strailo. Niko alit ne smije nikoga, a kamoli da mu ta pomoe. Kada vieh viteku nevolju, zabolje me srce, progovorih: to, pogani, od ljudi inite? to junaki ljude ne smaknete, to im takve muke udarate? Dok Grbii meni popriapta: Nemoj takve govorit rijei, ne smije se ovde pravo zborit. Tvoja srea - ne razumjee te I ujte me to vam danas kaem: poznao sam na one tavnice da su boju grdno prestupili, i da e im carstvo poginuti i boljima u ruke uljesti.Vuk MiunoviBudili se ti tako prorie, miljahu li u svijet za koga?Vojvoda DrakoNema toga ko s' ne boji ega, da niega ano svoga hlada. Oni straha drugoga nemahu do od birah i do od pijunah; od njih svako u Mletke drktae. Kad dva zbore togod na ulicu, trei uho obrne te slua, pa onaj as trci sudnicima, kai ono to oni zborahu i popridaj togod i pogladi. Sud onaj as ona dva uhvati, pa na muke s njima u galiju. Od toga ti bjehu poginuli, meu sobom vjeru izgubili. Kolike su s kraja u kraj Mletke, tu ne bjee ni jednoga ojka jedan drugog koji ne drae za tajnoga bira i pijuna. Grbii se meni kunijae da su jednom biri i pijuni oblagali jednoga principa pred senatom i svijem narodom, i da su mu glavu otkinuli ba na stube njegova palaca. Kako ih se drugi bojat nee kad mogae oblagati duda!Knez JankoA bjee li igre u Mletkama, ka ovo te se mi igramo?Vojvoda DrakoBjee igre, ali drugojae. U jednu se kuu sakupljahu poto mrkni i poto veeraj. Kua bjee sila od svijeta, udi u njoj hiljadu svijeah; po zidu joj svud bjehu panjege, cijele se napuni naroda, tako isto i kua ostala; svud mogae iz zida vieti e virahu ka mii iz gnj'jezda. Dok se jedna podie zavjesa, trei dio od kue otvori. Boe dragi, tu da vidi uda. Tu izmilje nekakvoga puka, to ni u san nikad do ne moe, svi areni kao divlje make. Dok ih stade po kui krivanja, e ko bjee zapljaska rukama; imah mrtav padnut od smijeha! Malo stade, oni otidoe, a za njima drugi izidoe. Takve bruke, takvijeh grdilah nige niko jot vidio nije! Nosine im po od kvarta bjehu, istretili oi kao tenci, a zinuli ka kurjaci gladni; a drvene noge nasadili, pa iahu kao na kljueve; oblaili prnje i jaine,- usred podne da ga ovjek sretne, sva bi mu se kosa najeila. Dokle neko, da mu Bog pomoe, iz onijeh panjegah zavika: "Bje, narode, e izgore kua!" Boe dragi, da tu bruku vidi. Stade jeka, klepet i lomjava, stade piska, kape popadae, stotina ih ispod nogah osta; sve se nabi, da krknut ne moe, kao stoka kad je zvjerad gone. Te mi opet sjutradan na igru, kad u kuu nige niko nema, no je pusta kua zatvorena. I jot u vi jednu sprdnju priat (a znam isto vjerovat neete): vidio sam ljude u Mletkama e na konop skau i igraju.Knez RoganTo ne moe bit istina, Drako, nego su ti oi zamatali.Vojvoda DrakoNe znam nita, no sam ih gledao; i sam mislim da je matanije.ObradAda to je nego matanije! Ja sam uo od jednoga eda, u Boku su jedni dohodili iz Talije, ili otkud drugo, na na pazar isti izlazili, pa viknuli cijelu narodu: "Pogledajte onoga kokota!" Kad pogledaj onoga kokota, ali ljeme za nogu potee. Kad onaj as, nije nego slamka! Drugom vikni: "Posluaj narode, svak e sada grozd u ruku imat, grozdu e te britve prinijeti, al' uvajte, da vas jad ne nae, nemoj koji grozda otkinuti!" Dokle svako za po grozd uhvati, prinijee britve grozdovima; kad viee udo nevieno: svaki sebe za nos dohvatio, dogna britvu do svojega nosa! Dokle trei savrh zida viknu: "uj, narode, ne potopite se!" U to rikni niz pazar rijeka; ili bilo muko ili ensko, svak, da gazi, uzdigni haljine. Kad ni vode ni od vode traga, no svak diga u pazar haljine i krenuo ka da vodu gazi! Kad vieli e ih pogrdie, skoi narod, i bi ih pobili, no uteci u Kotor Latini.- To igranje isto je ovakvo to na konop igraju, vojvoda!Vuk MiunoviPojahu li uz gusle lijepo?Vojvoda DrakoKakve gusle i kakvu nesreu? Tu za gusle i zbora ne bjee!Vuk MiunoviAda za svu igru bez gusalah ja ti ne bih paru tursku dao. e se gusle u kuu ne uju, tu je mrtva i kua i ljudi.Serdar RadonjaZa svaku te rabotu pitasmo; a gleda li principa, vojvoda?Vojvoda DrakoGledah, brate, kao tebe sada.Serdar RadonjaA bjee li kakav, amanati?Vojvoda DrakoBjee ovjek te od srednje ruke; da ne bjee pod onim imenom, ne ae se bojat od uroka.Serdar RadonjaKako li se zvae, vojevoda?Vojvoda DrakoValijero... i ve ne znam kako.Serdar IvanPita li te to za ove kraje?Vojvoda DrakoPita, brate, ne znam ni sam kako. Ja izidoh pred njim s Grbiiem, poklonih se kako mi rekoe. Put mene se poosmjehnu princip, raspita me za nae krajeve, i ah rei ljubi Crnogorce, jer spomenu sve redom bojeve e su nai pomogli Mletkama. Pa poslijed poe etinjiti; zapita me za nae susjede, za Bonjake i za Arbanase: Kad uhvate - kae - Crnogorca, bilo iva al' mrtva u ruke, hoe li ga izjest, to li rade? e izjesti, ako Boga znade, ka e ovjek izjesti ovjeka? Ma sam uo - opet mi govori- jedan narod tamo zmije jede. Kakve zmije, estiti principe? A gadno je na put pogledati- sve se dlake najee ovjeku!Knez JankoJa mnim te je doeka lijepo?Vojvoda DrakoNo lijepo, nego prelijepo! Obea mi i to mu ne iskah. I pomislih kad od njega pooh: blago meni jutros i dovijek, evo sree za sve Crnogorce, dajbudi u povest dosta praha da s' imaju im biti s Turcima. Kad poslijed, sve ono izlinja, ka da nita ni zboreno nije. I posad mu ne bih vjerovao mlijeko je da ree bijelo.Knez RoganA kako te ranjahu, vojvoda? Bjehu li im lijepa jestiva?Vojvoda DrakoTu ne bjee jela izvan leba, no donesi nekakve preslake, po tri ure lii dokle ruaj. Dva dijela tu bijae puka jote mladi, a obezubili, sve liui one poslastice. Od elje se sad najedoh mesa.Vuk MiunoviFala Bogu, jest veliko udo! Vidi te li ovde u Kotoru ba ovoga Sovru providura i ostalu gospodu mletaku? Voli su ti koko ali jaje nego ovna ali grudu sira. Koje udo mogu na godinu kokoakah oni pozobati! Pa pogini u ono gospodstvo, sputi kulje, a obrivi brke, a pospi se po glavi pepelom, a brnjice ka u ene ui. Kako tridest napuni godinah, svaki doe kao babetina, od bruke se gledati ne moe; kako poi malo uza stube, ublijedi kako rubetina a neto mu zaigraj pod grlom, rekao bi, onaj as umrije!Sijeku peciva i sjedoe na ruak. Serdar Janko pita i je brav te mu on u plee gleda, i kau mu da je Martina Bajice.Serdar JankoDivna plea, a divno li pie! Blago tebi za dovijek, stare, udno li e neto doivjeti!Knez RoganKoje dre da je naa strana, al' od krsta ali je od stuba?Knez JankoMi smo vazda od krsta drali.Knez RoganHiljadu sam pleah oglodao, ali ove ne vieh nesree. ije ovo plee te ga gledam? Njegova se kua ugasila, u nju nee kokota pojati; a evo je nasred njega uplje ka da ga si silom proupljio, a po njemu dvadeset grobovah i ni jedan nije izvan kue.Svi gledaju ono plee i ude se kakvo je. Pitaju od ijega je brava, i kau im da je od brava Skender-Age Medovia.Knez Janko (gleda jedno plee i pria iz njega)Ima ovaj dvadeset govedi, guvno mu je kod kue lijepo, na kuu mu ljeme dosta jako, jaki su mu i lijepi konji; krije nege zamotuljak parah, ma bih reka da ih nije mnogo, i za njih mu svi u kui znaju.Vukota Mrvaljevi (pria iz plea)udna nege pustoga plijena, no je krvav, da ga Bog ubije: Kosovo je oko njega leglo!Vuk Miunovito bajete kao bajalice ali babe kad u bob vraaju? to e znati mrtve kosturine kako e se kome dogoditi?Vukota MrvaljeviKoje jade ti tobo mudruje? A ti vie u njima prorie no koji mu drago desetinja. Ne da nigda plea oglodati, no ih grabi iz ustah ljudima; meni si ih stotinu uzeo da avola prie u njih vidi. U to ti je prolo po vijeka!Vojvoda BatriDanu, Vue iz Ljeeva Stupa, uzmi gusle da nas razgovori; kad je dobro, neka je i bolje.Vuk Ljeevostupac (poje)evo ravno, gnjijezdo junako, a krvavo ljudsko razbojite, mnoge li si vojske zapamtilo, mnoge li si majke ojadilo! Ljudske su te kosti zatrpale, ljudskom si se krvlju opjanilo; vazda rani od Vidova dana junakijem i konjskijem mesom gavranove i mrke vukove! Strano l' bjee jednom pogledati: dim te crni bjee priklopio, sto hiljadah pritislo Turakah, oko tebe puke grmijahu, fritijahu hiljade momakah a grakahu na jata vranovi. Iza tmine i sunce ogrije: pred veer se nad tobom izvedri, Turke mrtve po tebe brojasmo, pogodit se nigda ne mogasmo oko broja, koliko ih bjee.(ostavlja gusle)Vojvoda BatriDanu, Vue, nemoj prekidati, razgovora bez takvoga nema.Vuk LjeevostupacNe umijem, vojvoda, pa je ljepe ostaviti.Pucaju puke uz polje, pjevaju ljudi, ima ih okolo sto i pedeset.Vojvoda DrakoKo je ono, ka da su mahniti?Serdar JankoOno su ti svati Mustafia, a eni se Suljo barjaktare sinovicom s Oboda kadije.Vuk MiunoviMa nijesu svi svatovi Turci, nego ima i Crnogoracah.Serdar JankoIma one i Crnogoracah malo manje nego polovina.Vuk MiunoviKud su eli potrpezne kuke, Brankovii i liisahani? to im oe drutvo sa Turcima?Knez JankoA kakva je to vraija enidba kad vjenanja nikakva nemaju, no ivuju ka ostala stoka?Serdar JankoU njih nema nikakva vjenanja, no pogodbu nekakvu uine ka da kravu napoli predaju. Oni ene u eljad ne broje, no ih dre ka prodano roblje. Oni kau: ena je ovjeku slatko voe al' peeno jagnje. Dok je takva, neka je u kuu; nije l' takva, sa njom na ulicu!Knez RoganHvala Bogu, pasjega mileta, ka je opit sa zlom i nepravdom! e dopire, tu zakona nema; zakon mu je to mu srce udi, to ne udi u Koran ne pie.Poju svatovi uz polje.Svat TurinGergeleze, krilo od sokola, te na hata u raju polee, samovoljno, bez nikakva zora, pred Proroka prie da izae; hurije te divne zarobie te si nama tako zakasnio. Izlaz k nama, asa ne poasi, na tvojega krilata halata! Ne zaborav' sablje i midraka i tvojega bia paklenoga, jer su Vlasi ui podignuli, da okupi stoku u torinu. Vuci su ti ljuto pogladnjeli; nek ti sine sablja damaskija, da ne laju paad na Proroka!Svat Crnogorace si, Marko, nagnuta delijo? Iako si turska pridvorica, al' si opet naa perjanica. Poja', Marko, tvojega, arina, od oruja nita ne uzimaj do tvojega teka estoperca; njim Aliju zgodi meu plea, pa mu na ast Prorok i hurije!Svat TurinIlderime, sveev buzdovane, malo li ti bi krstove vjere me' istokom i meu zapadom da istre hata krilatoga, damaskiju da krvi napoji, da najstranim postane ehitom, no se die da Fatimu era, jedinicu svetoga Proroka? Tu sagr'jei Bogu i Proroku; ko im skrivi, on im grdno plati! Al' ti prosto dinovo mlijeko kada Bosni salomi rogove, kad sve pokla to ne posuneti ; samo fakir ostavi fukaru da nas slui, a pred krstom tui.Svat CrnogoracObiliu, zmaju ognjeviti, ko te gleda, blijete mu oi! Svagda e te svetkovat junaci! Mrcino nam krunu ne uputi kad padii stade pod vilice, kada dinu zagazi u orbu. Sat te viu na tvojega drala e razgoni kod atora Turke. to e biti, ko e ugoditi? Srb i Turin ne slae se nigda, no e prije more oslaati.Svat TurinDr, Alija, kurvino kopile, Kotarke se mlade razbjeae! Sramota je sivome sokolu erat dugo jato jarebicah, pa za sebe ne ulovit mesa. Udri, Tale, tvojom drenovaom, pod njom puu rebra ka orasi! Polovina glave izgubite, ne ostavte Kosu u kavure; takvo voe nije za kavure.Svat CrnogoracBje, Komnene, zadrta delijo, kad si takvu srnu ulovio! Ve si dosta odmorio krila, nijesu ti daleko Kotari; vjera ti je Hajki omilila, jedva eka da ti se prekrsti. Zabobonji, Starino Novae, svrh Klisure, ka si nauio, jer su dinu ui zaglibile; probudi mu buhe u kouhe. Ne put', Bajo, iva avoljega; neka svati ne bude planine bez pitanja tvoga al' Limova.Izlazi Mustaj-kadija i moli momad da ne poju onake pjesne pokraj sakupa Crnogorskoga, da ne bude od glavarah kome to ao, nego neka poju svatovske pjesne, i on sam poinje pojati.Mustaj-kadijaNe pla', majko, dilber Fatimu: udata je, nije ukopata; rua s struka nije pala svog, no u bostan preneena svoj. Fatimu e Suljo drati kao oi svoje u glavi. Fatima je strukom divota, oi su joj dvije zvijezde, lice joj je jutro rumeno, pod vijencem gori Danica; usta su joj parom srezana, usne su joj ruom udene, me' kojima katkad sijeva snjena grivna sitna bisera; grlo joj je ista fildia, b'jele ruke - krila labuda. Nad cvijeem pliva zornjaa, a voze je vesla srebrna. Blago odru na kom poine!Svat CrnogoracSoko mrzi polja od praine, soko nee abu iz luine, soko hoe visoku liticu, soko trazi ticu jarebicu; jarebica tanka i plaiva, ma tijela kako vatra iva.Svat TurinNe dangubi, svatski prvijene, sahati su danas ka godine, hoe nam se Sulju oduiti. Bog je dragi nekoliko dana tandarihe zemlji poklonio; grehota je da ih potkidamo.Vojvoda Stankoudne bruke, grdne mjeavine! ujaste li kako se pojae? Zaludu se nedruina drue, sve nekakvi prigovori stari: Milo, Marko - Mujo i Alija! Pripravlja se, dok odjednom pukne; ve previre kapa na sve strane.Vuk ManduiEma ta se drue s krvnicima, a u jedan kota da ih svari, ne bi im se orba smijeala!Vuk MiunoviBezobrazne, obrljane kurve, povukue te nam obraz grde! Junakoga ne znaju potenja, a ne bi se vukli za Turcima. Mrzni su mi oni nego Turci, a ne mislim za njih ni za Turke. Badava se inate s Turcima kad im liu, ka paad, sahane!Bogdan urakoviOni ahu sve onako pojat, no im ne da podmukla lisica. Vidite li onoga kadije? Druga nema u etiri zemlje. U njega su medene rijei, uvija se ka vrag oko krsta, ama punan gube i lukavstva; krvnika ga rianskoga nema- zaklala ga puka crnogorska!Prooe svatovi.-Malo stade, evo pokajnice uz polje, i tui sestra Batrieva pred njima.Sestra BatrievaKuda si mi uletio, moj sokole, od divnoga jata tvoga, brate rano? Da l' nevjerne ne zna Turke, Bog ih kleo! e e tebe prevariti? divna glavo! Moj svijete izgubljeni, sunce brate! moje rane bez prebola, rano ljuta! moje oi izvaene, oni vide! Kome brau ti ostavi, bratska hvalo, i staroga baba Pera, kuku, Pero! i tri mlade sestre tvoje, kukavice? Sedam snahah to oia? njima prazno to ne uva mladu glavu, ljudska vilo; to krvnika njom nasladi, bratska diko? Na vjeru te posjekoe, nevjernici! Divno l' Travnik okitie, to platili! sa lijepom glavom tvojom, kuku, lele! Ko e ete sakupljati, etovoa, ko l' krajini branit krilo, bratsko krilo, ko e turske glave sei, ostra sabljo? Da pogibe u boj ljuti, ubojnie, e se srpski momci grabe, mlado mome, oko glavah i orujah, proste rane; no na vjeru u nevjere, vjerna glavo! Da mi se je pomamiti, sestri crnoj, da te kako zaboravim, kukavica, e prezgodna glava bjee, mladi brate! Da uz cara sjedijae, mudra glavo, ae carev vezir biti, sestri tunoj; da kod kralja sjedijae, moj mladiko, eneral mu ae biti, moja ruo! Da se mogu razgovorit, srce moje, a sa mrtvom tvojom glavom, kam da mi je! da ti crne oi viu, oi moje, da poljubim mrtvu glavu, mjesto brata, da oeljam dugi perin, jaoh meni! i junaku almu sveem, sestra grdna! U krvnike sad si ruke, platili te! nagrdie krasnu glavu, prekrvnici! Ti e mnogo brae nai, kuku nama! biranijeh sokolovah, kuku, brao! po bedemu od Travnika, Bog ga kleo! Glave bratske poznat nee, nama prazno! jere su ih nagrdili, nevjernici! Kud e tvoja mlada ljuba, kuku njojzi! dvoje ece tvoje ludo, siroadi? to e jadni ed ti Bajko, moj Batriu, koji te je odnjivio? teko njemu! Proste tvoje ljute rane, moj Batriu, al' neprosti grdni jadi, kuku rode! e se zemlja sva isturi, Bog je kleo! Glavari se skamenili! kam im u dom!Svi glavari plau, i kad ue ime Batrievo, svi plaui izidoe pred pokajnice. Kako se sastae s njima, znadoe to je. Sestra se Batrieva zagrli s edom Bajkom (knezom), ugrabi mu no iza pasa i ubi sama sebe; Bajko se prenemogne i pade spored unuke mrtve.Vuk TomanoviHvala Bogu, velike alosti to nas nae danas iznenada!Svak uti i plae.Vuk MiunoviOh do Boga, a oh dovijeka, da udno li s glave pogibosmo!Knez RoganOsamdeset ve imam godinah; sto putah sam gleda Crnogorce, gleda Turke, a gleda Latine- mlade glave onakve ne viah!Vuk TomanoviU ove se gore nigda nije onakvoga mladeta dizalo. Ono bjee junak pod krilima! Gleda sam ga e skae s momcima: skoi s mjesta etrnaest nogah, a iz trke dvadest i etiri; po tri konja zagona preskoi.Vuk Miunovito je fajde kriti ono to je? Onakvoga sivoga sokola Crnogorka jot raala nije! Ne mogae ovjek nigda znati al' je zgodni ali je valjasti, al' je mudri ali je ljubavni! est putah sam s njim na muku bio e prah gori pred oi junake i e glave mrtve polijeu- jot takvijeh oih gvozdenijeh ja ne vieh u jednoga momka. A nemae jot dvadest godinah. I to u vam kriti, Crnogorci, ivo mi je srce pokosio i nau je zemlju ocrnio!Vuk TomanoviOn ne bjee no samo nastao,- Crnogorca ve bjee svakoga on gotova preteka junatvom: sedamnaest ali osamnaest bjee glavah posjeka turskijeh!Vojvoda BatriBog ga jaki i mrtva ubio! Kako moga vjerovat Turcima, tere im se na vjeru oputa?Vuk TomanoviVjeran bjee junak mimo ljude, pa ga ono pae orovia izbezumi nekako na bratsku, te sramotno, crn mu obraz bio!Serdar JankoJe li mu se kua iskopala?Vuk TomanoviNe, serdare, ali to za fajdu? Ostalo je dvoje ece muko, jedno drugom vode dat ne moe; i zgodna su ka dvije jabuke. Nego ko e ecu doekati?Knez JankoKolika mu brata ostadoe?Vuk TomanoviSedam bratah, svi sedam jednaci.Knez JankoHoe li ga osvetiti, Vue?Vuk TomanoviHoe, knee, ali to za fajdu?Knez JankoKako zato? to govori, oe? Da ga mogu dobro osvetiti, ka da bi ga iz groba dignuli!Knez JankoAda ova nesrena nevjesta, te se danas ubi meu nama, ljue mi je na srce zavila no nesrena glava Batrieva.Serdar JankoNe zbori nam, knee, za te jade! Ni ovakve jot nije alosti na mnogo se mjestah dogaalo; no joj pue srce u prsima a obrnu svijet naopako za onijem sivijem sokolom, pa ne moga odoljet alosti, nego ivot uze sama sebi.Knez RoganNevolja je, brao, da s' ubije! Kam bi crka od ove alosti, a ne sestra za onakvim bratom, e predivan bjee, jad ga naa! Kad se ae oest kud da ide, pa obuci one puste toke, al crveni svezi oko glave, a pani mu perin niz ramena, dvije puke metni za pojasom, a pripai maa o pojasu, a u ruke uzmi deferdara,- krasna lica, visok kao koplje! Kad pomislim i ja kakav bjee, raspale se uz mene plamovi!Glavari sjede okolo Veljega guvna i razgovaraju se, dok evo ti tri etiri stotine Ozriniah, Cucah i Bjelicah. Svi posjedae pred glavare i dre duge puke uz ramena.Serdar VukotaDobro doli! to je bilo, ljudi? Krenuli ste nekud ka na vojsku! To vam nije bez neke nevolje; da se nije ko pokla, Boga vi?VojnikNe, serdaru, jot nije pokolja, ema bi se moglo doslutiti.Drugi od vojnikahPope cucki, da' im ono pismo te si pisa meu svima nama, pa se s njime neka razgovore, e emo ih grajom zagluiti.Pop Mio dava pismo vladici Danilu. Vladika ga gleda i ne govori nita.Knez Jankoto je bilo? to pie, vladiko?Vladika DaniloNe moe se ono proitati.Daje ga vladika knezu Janku da ga popu povrati.Knez Janko (gleda ga)Divna pisma, jadi ga ubili! Krasno je na kartu sloeno, kao da su kokoke epale.Svak se smije. Knez Janko dava pismo popu i govori mu.Knez JankoPope Mio, dr ti ovo pismo, te proita', da znamo to pie!Pop Mio uzimlje pismo, dugo ga gleda i poinje itati:Pop Mio (ita)... um ... dam ... am ... ... bi ... nu ... no ... ... na ... a ... ra ...Vuk MiunoviLijepo li ova sablja ita, divno li nas danas razgovori! Amanati, e naui tako? Jesu li te u Mletke iljali? Kada svoje tako osijeca, ada to bi s tuijem inio?Pop MioTi se, Vue, kada sa mnom ruga? Kakav nauk, takvo i itanje! Da sam ima boljeg uitelja, te bih i ja danas bolje ita. Ka je, da je, o njemu se bavim. Ko e bolje, iroko mu polje!Vuk MiunoviJa ti ne bih predavao bira, da se sluam, zrno daavolje.Pop MioI ne daju ita ni u aku, do po runo i po grudu sira; pa i to mi daju ka na silu. Da li ne zna nae davaoce?Vuk MiunoviAmanati, ne naijedi se! A kako im ita leturiju kad ovako u pismo zatee?Pop MioAmanat mi, ja je i ne itam, niti mi je knjiga za potrebu, nit' je kada u crkvu otvaram. Napamet sam je dobro utvrdio leturiju, krstit i vjenati, ka i druge pomanje potrebe; pa kad mi je koje za potrebu, ispojem ga ka pjesnu na usta.Knez Jankoudna popa, jadi ga ne bili, u svijet ga ovakvoga nema!Sve u smijeh i u graju.Serdar VukotaDanu priaj koji to ste doli, da idemo, da ne zamremo.Jedan CucaPriaemo, a imamo dosta! Prosta sablja po sto putah turska, od Kosova koja nas sijee, pri zlu tome, ako je istina. Evo ima est-sedam godinah ka dohodi jedna proroica meu nama. Iz Bara se kae. Dava trave i neto lijei, i zapie neesove gradi da ovjeka puka ne ubije. Svak je dri, oprosti mi, Boe, ka da duhom svetijem prozire. Donio je avo meu nama evo ima dvije tri neelje, pa je sada, to nije nikada, udarila kaivat vjetice. Dvadest ih je do sada kazala, i sama je sebe obliila; na njih vie no pedeset glavah to su one svakoju izjele, a sve ece koja su pomrla i momadi te puka ubila. Pa se narod cio pomutio, niko ne zna ta hoe da radi; pomrzjelo sve jedno na drugo. Na udo smo i na jade bili razdvajui da se ne iskolje. Jedva smo ih ovamo savili, eda kako vi to preteete.Vuk Miunoviudne stoke, Bog ih posjekao, oko ta se imalo poklati! A e vi je ta zlosrena baba te meu vas no krvavi vrgla?Isti CucaEvo smo je doveli sa sobom da pred vama ovo posvjedoi. Ona zbori da e sve kazati; i kazuje, Bog je posjekao, ka da ovjek sve oima gleda.Izlazi proroica i vjetica.Knez JankoKauj, babo, jesi li vjetica?BabaJesam, knee, nije fajde kriti.Knez JankoA kako se gradite vjetice?BabaMi imamo jednu travu za to, pa tu travu u lonac svarimo, iz lonca se redom namaemo; iza toga budemo vjetice.Knez JankoPa poslijed to se od vas radi?BabaKupimo se na mjedeno guvno,- niko ne zna do nas e je ono. Na vratila o maru jaemo, dogovore krijui inimo kakvo emo zlo uinit kome. ivinom se svakom promeemo; vozimo se na srebrna vesla, laa nam je kora od jajeta. Zla mrznome init ne moemo; a ko nam je mio ali svojta, trag po tragu njegov iskopamo.Svi iz glasaVidite li kako ne zna nita! Istina je sve to je kazala; ne bi sama sebe naruila da u taj lik nije obetana. Pa se kaje, stavila se due, jere vidi trag ni iskopae.Knez JankoSluaj, babo, sve ti vjerujemo: moe biti i mjedeno guvno, jahati se moe na vratilo, ma za lau i vesla srebrna, to ti niko vjerovati nee, er je sasma prenitava laa.BabaIstina je, moj mili, due mi! A kako bih danas pridizala kada visim nogama u grobu? Nego sam se jednom pokajala; volija sam poi pod gomilu sa svijema te smo toga lika no zla init kako smo do sada, da ako mi lake dui bude.(i plae baba)Knez Jankoudna vraga, vidite li, brao? Hvala Bogu, ima li vjeticah?Knez RoganIma, knee, nekijeh rogoah, pod oblak e ustrijelit orla!Vuk Miunovi (vladici)Ti, vladiko, zna duboke knjige; nalazi li u njima vjetice?Vladika Daniloe vjetice, to govori, Vue! Nema toga ni u jednu knjigu. Svrh mene se svi ovde kunite, to su babske prie i mudrosti; nego lae ova babetina, ali moe neto drugo biti!Svi glavari:Kauj, babo, rata si lagala, al' na nau duu pod kamenje! Nije ala to si uinila: pomutila tri muna plemena i krvavu sablju izvadila!(Baba se prepada i drhti.)BabaKaau vam, al' na ispovijest, pa inite ta hoete sa mnom.Knez JankoNema, babo, ovde duhovnika, nako emo poslat popa Mia, a on knjige uza sebe nema. Nego kauj, al' e pod gomilu; ne varaj se, drugo bit ne moe!Baba (drhteim glasom kazuje)Kad se spravljah iz Bara na ovamo, dok evo ti jednoga kavaza e od pae za mene doao; povedi me na Skadar veziru. Vezir bjee uo to se radi, da dogovor meu se imate na domae udariti Turke, pa me posla da vas ja pomutim, da se o zlu svome zabavite. Naui me sve kako u radit, i ree mi, dua mu prokleta: "Na tebe se niko stavit nee, jer ti esto ide meu njima." Zaprijeti kad od njega krenuh: "Ne smuti li, babo, Crnogorce, kunem ti se turskom vjerom tvrdom: ima doma deset unuadi i tri sina, sva tri oenjena,- sve u ti ih zatvorit u kuu, pa u ivi oganj izgorjeti!" Ta me sila, brao, naerala te pomutit hoah Crnogorce.Tada skoi narod cio, uzmi kamenje da je pod gomilom metnu, ali je ne puste glavari, no je s mukom odbrane.

Razioe se doma svikolici; samo nekoliko glavara ostadoe na Cetinje da pritvrde svoj dogovor.

Smrklo se; sjede glavari okolo ognja. Izlazi mjesec krvav, i bi veliki potres. U to isto doba doe k njima stari i slijepi iguman Stefan s brojanicama u ruke.Knez RoganMo li znati, oe igumane, rata ove gore uzdrhtae?Iguman StefanKo e, sinko, boju volju znati, ko li boa prozreti udesa?Knez RoganAda to je ovaj mjesec crven kako da je iz ognja ispretan?Iguman StefanNi to, sinko, ja ne mogu znati. Aljinah je na nebesa dosta, pa Bog daje kome kakvu hoe; a meni je svakoja jednaka, tek sam svoje oi izgubio. Blago vama koji ih vidite, vi ste blie Boga i udesah!Tiina je; iguman broji brojanice.Knez JankoA broji li sve tako, igumane?Iguman StefanBrojim, sinko, ne prestajem nigda.Knez JankoDoista se misli nabrojiti. Da li ti se, oe, ne dodije, a od toga . . ? Ja bih voli sad grivnu orahah, da je jednom po naki izbrojim, na stotinu tijeh brojanicah da prebiram prstima za fajdu.Serdar JankoTi sve, knee, na alu okree. Danu, oe, ono ka umije, ispria' ni togod, amanati, prie no smo legli i zaspali. Ko te nije uo e govori, onaj ne zna to u tebe spava.Iguman StefanHou, brao, to sam i doao. Ja sam mnoga zaega kanela na oltaru crkve pravoslavne, pa sam slijep doa meu vama da podeem, koliko uzmogu, i va oganj sveti na oltaru, na oltaru crkve i potenja.Mnogi iz glasa: Zbori, oe, svi emo sluati koliko te god volja, ako e do ponoi.Iguman StefanJa imadem osamdeset ljetah. Otkako sam oi izgubio, ja sam vie u carstvo duhovah, iako mi jot tijelo duu zadraje i krije u sebi kako kamen podzemna petera. Ja sam mnogo obia svijeta. Najsvetije nebesne hramove to je zemlja nebu podignula ja sam redom svaki polazio, nasrka se dima s ertvenikah. Penja sam se na svetenu goru sa koje je strano predskazanje svoje sudbe Jerusalim uo. Razgleda sam i sve tri peine: e se sunce hristjanstvu rodi, e je nebo jasli osvetalo, e su cari nebesnom mladencu pohitali s darom pokloniti se. Gledao sam Getsimansku batu, ocrnjenu strau i izdajom. Svjetu lampu lud vjetar ugasi! Mi vidimo na plodnim njivama e se grdno trnje rastiilo, hram Omarov e se povisio na sveteni osnov Solomonov, e Sofija za konjuku slui. Smijena su svojstva nae zemlje, punana je ludijeh premjenah. Priroda se svakolika pita sunanijem istijem mlijekom; u plamen se i ono pretvara, danas ee to jue njivljae. Kolijevke kakve bi trebale ne imadu sve nae rijeke; vidimo li mi ova straila e pustoe nemilosrdno zemlju? Vreme zemno i sudbina ljudska, dva obraza najvie ludosti, bez poretka najdublja nauka, sna ljudskoga eca al' oevi,- je li ovo priina uprava kojoj tajnu posti ne moemo? Je l' istina e ovo ovako, al' nas oi sopstvene varaju? Ite svijet neko djeistvije, dunost raa neko popeenje, obrana je s ivotom skopana. Sve priroda snabd'jeva orujem protiv neke neobuzdne sile, protiv nude, protiv nedovoljstva: otro osje odbranjuje klasje, trnje ruu brani oupati; zubovah je tute izotrila, a rogovah tuste zailjila; kore, krila i brzine nogah, i cijeli ovi besporeci po poretku nekome sljeduju. Nad svom ovom grdnom mjeavinom opet umna sila torestvuje; ne puta se da je zlo pob'jedi, iskru gasi, a zmiju u glavu. Mu je brani ene i eteta, narod brani crkve i plemena; est je slava, svetinja narodnja! Pas svakoji svoje breme nosi; nove nude rau nove sile, djeistvija napreu duhove, stjesnenija slamaju gromove; udar nae iskru u kamenu, bez njega bi u kam oajala. Stradanje je krsta dobrodjetelj; prekaljena iskuenjem dua rani t'jelo ognjem elektrizma, a nadeda vee duu s nebom kako lua s suncem kapljicu. to je ovjek, a mora bit ovjek! Tvarca jedna te je zemlja vara, a za njega, vidi, nije zemlja. Je li javje od sna smuenije? Ime esno zaslui li na njoj, on je ima rata polaziti; a bez njega- u to tada spada? Pokoljenje za pjesnu stvoreno, vile e se grabit u vjekove da vam v'jence dostojne sapletu; vas e primjer uiti pjevaa kako treba s besmrtnou zborit! Vam' predstoji preuasna borba: pleme vi se sve odreklo sebe te crnome rabota Mamonu! Pade na njem kletva beestija. to je Bosna i po Arbanije? Vaa braa od oca i majke; Svi ujedno i dosta rabote. Krst nositi vama je sueno strane borbe s svojim i s tuinom! Teak v'jenac, al' je voe slatko! Voskresenja ne biva bez smrti. Ve vas viu pod sjajnim pokrovom, est, narodnost e je vaskresnula i e oltar na istok okrenut, e u njemu isti tamjan dimi. Slavno mrite, kad mrijet morate! est ranjena ee hrabra prsa, u njima joj nema bolovanja. Porugani oltar jaziestvom na milost e okrenut nebesa!Svi pospae, a Iguman sjedi uz oganj, broji brojanice i svu no ita molitve meu njima.

Zora je, diu se, pripasuju oruje da kreu doma. ude se gladujui staroga Igumana e sjedi uz vatru. Broji brojanice i neto u sebi ita, a oni, kako se koji die, tako mu pristupa i ljubi ga u ruku iz uvaenija, rata lijepo i mudro zbori.Serdar IvanTi nijesi slijep, Igumane, kad si tako mudar i pametan. Budale su s oima slijepe, koje vide, a zaludu vide; trebaju im za proste potrebe, ka ostaloj isto ivotini.Serdar VukotaA misli li, serdare njeguki, da bi bio ovakvi s oima? Pjesna dobra spava u slijepca, pogled smeta misli i jeziku. Mo' obisti kad to hoe priat: kad prianju tvome pokae se stvar sasvijem protivna pred oi. slast i silu izgubi prianje, um se smuti, a jezik zaplete; ee ne zna to si htio rei. A slijepcu oi ne smetaju, no se dri sve jednoga puta, ka pjan plota kada se prihvati.Vojvoda BatriDa priamo snove pri kretanju! Ja sam snio to nijesam nigda (milo mi je za moje oruje): noas na san Obili prolee preko ravna Polja Cetinjskoga na bijela hata ka na vilu; Oh, divan li, Boe dragi, bjee!Posle trideset, etrdeset drugah priaj svoje snove: svaki kaza san jednak, da je Obilia vidio kako i vojvoda Batri. Veseli idi u crkvu da se zakunu svi najedno da se kolju s domaima Turcima. Ulaze u crkvu, Vuk Miunovi razmota al sa glave, pa ga prui, te svi za njem rukama uhvatie i u kolo stadoe.Vladika Danilouj, Nikola knee dupioski, i ti ruku pruaje na kletvu! Ti si nejak, zna li, u Crmnicu, a Turcima pred kuom Crmnica. Krivu kletvu na dom ne ponesi, jer je muka s Bogom ratovati!Knez NikolaZnaj, Vladiko, i svi Crnogorci, ja znam divno kako mi je doma; Ama imam trista Dupiljanah, nek me izda svako, ka i hoe, zadajem vi boju vjeru tvrdu - s Turcima se hoemo poklati ako e nam sjeme utrijeti! Kad krv prospem radi svoje vjere, ne bojim se kletve, ni drugoga. Kako puka pukne na Cetinje, grohota e biti na sve strane. Blago tome koga srce slui i ko nije sasma ostario, dosta e se posla nagledati!Serdar JankoIzdati se neemo, ama treba da se utvrdimo kletvom; zdravi je posao.Vuk MiunoviKuni, serdare Vukota, ti, e najbolje umije, a mi emo svi vikati: Amin!Serdar VukotaU pamet se dobro Crnogorci! A ko inja biti e najbolji; A ko izda onoga te pone, svaka mu se satvar skamenila! Bog veliki i njegova sila u njivu mu sjeme skamenilo, u ene mu ecu skamenio! Od njega se izlegli gubavci da ih narod po prstu kazuje! Trag se grdni njegov iskopao kako to je arenim konjima! U kuu mu puke ne visilo, glave muke ne kopa od puke; eljela mu kua muke glave! Ko izdao, brao, te junake koji ponu na nae krvnike, spopala ga bruka Brankovia asne poste za psa ispostio; grob se njegov na ta' svijet! Ko izdao, brao, te junake, ne predava punje ni proskure, nego pasju vjeru vjerovao; krvlju mu se prelili badnjaci krvlju krsno ime oslavio, svoju ecu na nj peenu io; u pomamni vjetar udario, a u lik se manit obratio! ko izdao, brao, te junake, ra mu se na dom rasprtila; za njegovim tragom pokajnice sve kukale do vijek lagale!Svi iz glasa viu:Amin!Izlaze iz crkve i otolen svaki doma.

Badnji VeeVladika Danilo i Iguman Stefan sjede kod ognja, a aci, veseli, igraju po kui i nalau badnjake.Iguman StefanJeste li ih, eco, naloili, u prijekrst ka treba metnuli?aciNaloili, edo, ka trebuje, presuli ih bijelom enicom, a zalili crvenijem vinom.Iguman StefanSad mi dajte jednu au vina, ma dobroga, i au od oke, da nazdravim starac badnjacima.Daju mu au vina, on nazdravi badnjacima i popi je.Iguman Stefan (istei brke)Bog da prosti vesela praznika! Donesite, eco, one gusle, dua mi ih vaistinu ite, da propojem; odavno nijesam. Ne primi mi, Boe, za grehotu, ovako sam starac nauio.(Daju mu aci gusle)Iguman Stefan (poje)Nema dana bez onoga vida niti prave slave bez Boia! Slavio sam Boi u Vitlejem slavio ga u Atonsku Goru, slavio ga u sveto Kijevo, al' je ova slava odvojila sa prostotom i sa veselou. Vatra plama bolje nego igda, prostrta je slama ispod ognja, prekreni na ognju badnjaci; puke puu, vrte se peciva, gusle gude, a kola pjevaju, s unuau edovi igraju, po tri pasa vrte se u kolo, - sve bi reka jednogodinici, sve radou divnom naravnjeno. A to mi se najvie dopada, to svaemu treba nazdraviti!Vladika DaniloSrean li si, Igumne Stefane, kako te je Bog vesela dao!Iguman StefanMladi sinko, lijepi Vladiko samo sobom noas je veselo, a duu sam natopio kapljom pa se stara igra povrh vina ka blijedi plamen po rakiji. To mi katkad starcu budi kosti, spomene ih na mlade godine.Vladika DaniloLjepe stvari nema na svijetu nego lice puno veselosti, osobeno ka to je kod tebe: sa srebrnom bradom do pojasa, sa srebrnom kosom do pojasa, a lice ti glatko i veselo, To je uprav blagoslov vinjega.Iguman StefanJa sam proa sito i reeto ovaj grdni svijet ispitao, otrovi mu au iskapio, poznao se s grkijem ivotom. Sve to biva i to moe biti, meni nita nije nepoznato; to god doe ja sam mu naredan. Zla pod nebom to su svakolika ovjeku su prija na zemlju. Ti si mlad jo i nevjet, vladiko! Prve kaplje iz ae otrovi najgre su i najupornije. O da znade to te jote eka! Sv'jet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli dui blagorodnoj! On je sostav paklene nesloge: U nj ratuje dua s tijelom, u nj ratuje more s bregovima, u nj ratuje zima i toplina, u nj ratuju vjetri s vjetrovima, u nj ratuju ivina s ivinom, u nj ratuje narod s narodom, u nj ratuje ovjek s ovjekom, u nj ratuju dnevi sa noima, u nj ratuju dusi s nebesima. T'jelo stenje pod silom duevnom, koleba se dua u t'jelu. More stenje pod silom nebesnom, koleblju se u moru nebesa; volna volnu uasno popire, o brijeg se lome obadvije. Niko srean, a niko dovoljan, niko miran, a niko spokojan. Sve se ovjek bruka sa ovjekom: gleda majmun sebe u zrcalo!Vladika DaniloDobra vatra, a jot bolje vino; malo si se, edo, ugrijao, pa preia svijet na reeto!Iguman Stefane si bio danas, amanati, te si doma tako pozna doa? Stoja u lov toliko nijesi; ranije si svagda dohodio. I e su ti tjelohranitelji, dva Novaka i barjaktar Pima! Ne bio ih putavat od sebe. Bio dozvat, dok ti Boi proe, dva tri sina staroga Martina, jere ti se ja sve bojim, sinko, da e Turci tebe izgubiti. Dvadest, tridest da noas udare, kako ti se kua osamila, to bi eli, to bi uinili!Vladika DaniloNe boj mi se, akobogda, edo! Ne misli se o tome Turcima, zle su misli i na njih napale. Pa i da bi doli i stotina, imam ovde desetak aadi, u kuu se bismo zatvorili, mi se bili, a ti bi nam pjeva.Iguman StefanOd te pjesne, Boe me sahrani! Tea bi mi bila no plakanje; Plakanje je pjesna sa suzama!Idu da spavaju. Diu se pred zoru i idu u crkvu. Svrila se leturija, izlaze. ae pria Igumanu Stefanu pred crkvom.aeSluaj, edo, da ti neto kaem. Kad su prva zvona zazvonila, diga sam se da idem u crkvu, ali jeku neesovu ujem, te ja stri bre nakraj polja. Iako je lijepo vrijeme, miljah skae voda u Ponoru. Kad prisjedoh malo ukraj polja ali nije ono to ja miljah, no to brdo na kraj polja jei kako da e prsnut u oblake. Puke grme, nebesa se lome, fiska stoji mlade ubojnike! Te ja bre bolje preko polja. Kada doi pri inovu brdu, al' u brdo nige nita nema, no se nege boj krvavi bije, pa odzivom brdo uzjealo.Iguman StefanMu' budalo, da li Boi nije? ve je troje pojelo pjevacah: sada puke najvie pucaju, a to brdo ka uplja tikvina, pa glasove hvata odsvakuda. Ve za dugo i ne treba nita, no ponavlja ono to e uje kao jedna prekomorska tica.aeNije, edo, tako mi rodestva, no nekakav pokolj, te veliki; Od miline uru sam sluao! Dim je crni lega nad Bajice ka najgui oblak o jeseni.Iguman StefanHajd' otolen, to kojeta drobi! Dim na Boi, velikoga uda! Kako e se svenarodnja ertva bez oblakah dima uiniti?uje se grmljava puakah niz polje. Pojaha Vladika Danilo hata i izide u polje. Kad eto niz polje pet est stotinah ljudih. On potri konja i bre bolje doe meu njih. Oni se svi oko njega u kolo okupi. Videi vladika pet Martinoviah, Vuka Borilovia i tri svoje sluge sve krvave, poe zapitovati. Vladika DaniloPriajte mi to je tamo bilo: al' ste vuci ali ste lisice?Vojvoda BatriVeseli su glasi, gospodare, klanjamo se Bogu i Boiu. Najprie ti Boi estitamo, estitamo Boi Gori Crnoj! Mi pet bratah pet Martinoviah i tri tvoje sluge najvjernije sa sokolom Borilovi - Vukom poklasmo se sino sa Turcima. U pomo nam ko god u pritee, sakupi se vojske kao vode. I to u ti duljiti prianje? Koliko je ravnoga Cetinja, ne utee oka ni svjedoka, ni da kae kako im je bilo, te pod sablju svoju ne metnusmo koji ni se ne ke pokrstiti; Koji li se pokloni Boiu, prekrsti se krstom hristijanskijem, uzesmo ga za svojega brata. Kue turske ognjem izgorijesmo, da se ne zna ni stana ni traga od nevjerna domaega vraga. Iz Cetinja u ekli poosmo. ekliki se razbjeae Turci malo koga od njih posjekosmo ma njihove kue popalismo; od meeta i turske damije napravismo prokletu gomilu, neka stoji za uklin narodu.Vladika DaniloBlago meni, moji sokolovi, blago meni, junaka svobodo! Jutros si mi divno voskresnula iz grobovah naijeh edovah!Skida se s konja Vladika, te grli i celiva junake koji su poeli boj s Turcima; I tako idu niz polje pjevajui i pukama veselje inei. Kada dooe blizu crkve, ali je Iguman Stefan pred crkvom i jot jedan kaluer, koji drae sveti putir u ruke.Iguman StefanJa ne vidi, nego ujem dosta. Hajte, brao, te se prieujte bez priprave i bez ispov'jesti, a ja miem sve na moju duu.Pristupaju i prieuju se koji ne bjee rua. Poto se priestie, navree peciva i poee kolo voditi. A Vladika uljeze u kuu i uvede sa sobom pet Martinoviah, Vuka Borilovia i tri njegove sluge za njima uljegoe. Peku se peciva, igraju se momad svake igre i kolo poje.KoloBjee oblak sunce uhvatio, bjee goru tama pritisnula, pred oltarom plakae kanelo, na gusle se strune pokidale, sakrile se vile u petere - bojahu se sunca i mjeseca; bjehu muka prsa ohladnjela, a u njima umrla svoboda, ka kad zrake umru na planinu, kad utone sunce u puinu. Boe dragi, svjetla praznika! Kako su se due praedovske nad Cetinjem danas uzvijale! Igraju se na bjela jata, kako jata divnih labudovah kad se nebom vedrijem igraju nad obrazom svjetla jezera. Sokolovi pet Martinoviah, koje jedna prsa zadojie a odnjiha jedna kolijevka, dva Novaka s barjaktarom Pimom, i viteze Borilovi Vue, koji prvi udriste na Turke, - ko umije vama splesti v'jence? Spomenik je vaega junatva Gora Crna i njena svoboda!Izlazi Iguman Stefan meu narod, i nose za njim dva momka meu sobom jednu siniju i na njoj dvadest okah enice varene, izmijeate zrnima ipanima, nalite dobro vinom i medom. Narod se udi njegovu poslu i sav se okupi okolo njega da gledaju to e da radi. Momci postavie koljivo na sred velikoga guvna, a Iguman poe govoriti.Iguman Stefanuj, narode, svi skinite kape! Hou spomen da inim duama vitezova naega naroda; Danas e im najmilije biti, od Kosova nigda kao danas.Svak skida kapu i smiju se.Iguman Stefan (ita naizust)Vjerne sluge pomjani, Gospodi, vladaoce, ma tvoje robove: Nepobjednog mladoga Duana, Obilia, Kastriota ura, Zrinovia, Ivana, Milana, Strahinia, Relju Krilatoga, Crnovie Iva i Uroa, Cmiljania, Vojvodu Momila, Jankovia, devet Jugoviah, i Novaka - poradi halaka, i ostale nae vitezove! Na nebu im due carovale ka im ime na zemlji caruje!Izjedoe ono koljivo, ruae i svak doma odlazi.

Novo LjetoIzili iz crkve, sjede uz oganj, pa se neto Iguman zamislioVladika DaniloNeto si se zamislio, edo! Ali ti se drijemat poelo?Iguman Stefan (ita naizust)Ne drijema nego neto mislim, pa se udim za novu godinu to je danas oela ljudima. Rata nije s poetkom proljea, kad se sunce sa juga povrati i kad ponu dnevi napredovat, kad se zemlja obue u zelenju i stvar svaka kad na njoj dobije novi ivot i vid sasvim novi?Vladika DaniloSve jednako tada ali danas; vrijeme e svojim tokom hodit, a ovo su stari uredili.Iguman Stefan (ita naizust)Ko je da je, nije ugodio.Ulazi jedno mome k njima, celiva Vladiku u ruku, pa Igumna Stefana.Vladika Daniloto je, mome? Otkuda si sada? E da e ni to dobro priati?MomeJa sam ulak, od Rijeke sada; Serdar Janko posla me do tebe, da ti priam to je kod nas bilo.Vladika DaniloPriaj, sinko, to najbre moe.MomeKako usmo za boj na Cetinju, da na glavu pogiboe Turci, Serdar Janko odmaha otpravi dva mometa rijekim Turcima. Ko ne misli na Koran pljunuti neka bjei glavom bez obzira! Turci momad kod sebe primami i oboje na obod objesi. U to serdar pokli niz nahiju! Svak potri k rijekomu gradu, al' zaludu - svi utekli Turci u laama put bijela Skadra; samo Bogdan to je pohitao te ubio rijekog Kadiju. ae doi serdar s glavarima da ti pria sve kako je bilo, no nemae kada ostaviti: razuraju grada Obodnika i sve Turske kule i damiju da nas pazar ne smrdi nekru.Preklanja se ulak, celiva opet Vladiku u ruku, mee mu knjigu na skut i odlazi.

Vladika Danilo zove ae da proita onu knjigu, da je uje i Iguman Stefan..ae (uzima knjigu i ita)Knez Nikola i svi Dupiljani pozdravljamo naega Vladiku! Piemo ti to je kod nas bilo. Kako usmo to bi na Cetinju, poklasmo se s naijem Turcima. Dan i no je poklanje trajalo: bjee puna Crmnica Turakah, deseara, age izjelice. Malo ko nam u pomoi doe; i mi smo ti grdno izginuli, polovina u boj poginusmo. Nestalo je groblja oko crkve, po estinu u jedan kopamo. Po Crmnici Turke isjekosmo i grad Besac s zemljom izravnismo. sad ti nema u nau nahiju obiljeja od turskoga uha do trupine ali razvaline.Vladika Danilo plae a Iguman se Stefan smije.Vladika DaniloTi, Igumne, ne razumje pismo, a bi i ti na njem proplakao: po estinu ujedno kopaju!Iguman Stefan (ita naizust)Razumijeh ga, al' plakat ne mogu. Da umijem plakat od radosti, bih plakao slae nego igda, Al kod mene, kada poje dua, suze mi se smrznu od radosti.Bije neko u vrata od kujine, da ih slomi, misle da je lud.Iguman Stefan (ita naizust)Pomoz Boe i Mali boiu! Kad je radost sa svakoje strane, nek uljeze i ta' ludi k nama da nam kuu napuni smijeha!Otvaraju aci vrata, kad evo Vuk Mandui. Namrio se i crni mu brci pali na izlomljene toke. Deferdar prebijen nosi u ruke, i sjeda kod ognja, sav krvav. Nikome ni "pomoz Bog". Zaude se kad ga onakvoga vide.Vladika Daniloto je, Vue? Grdno li izgleda! Viu da si s krvave poljane, gazio si nege vatru ivu i Bog znade, do tebe samoga, je li iko tu iv pretekao; jer bez muke ne prskaju toke ni se lome taki deferdari te s' od vitke ice sakovani.Vuk Mandui (mrko pria)Na epandan doe mi odiva, iz tit