POJAM I PREDMET

Pravo je sustav pravnih normi koje dodjeljuju subjektivna prava. Ta prava se ostvaruju primjenom dispozicije i primjenom sankcije. Njihovo ostvarenje je instutucionalizirano; procesne grane prava se dijele prema tome kome se povjerava primjena prava i kako izgleda postupak primjene prava.

GPP ima dvije vrste normi: organizacijske i funkcionalne. Organizacijske se odnose na pravila u ustanovljavanju sudova, nadležnost, sastav te organizaciju, dok su funkcionalne norme pretpostavke od kojih zvavisi mogućnost raspravljanja i odlučivanja.

METODE OSTVARIVANJA GRAĐANSKOG PRAVOSUĐA

Građanski postupak je pravno uređeni oblik ostvarivanja sudske funkcije u području određenih društvenih odnosa. Njega čini sustav radnji – to su procesnopravne radnje koje su pravne činjenice uz koje pravo veže nastanak, promjenu i prestanak procesnopravnih odnosa između subjekata.

Kako postoje različite vrste pravno-zaštitnih ciljeva, tako su se razvile i različite vrste postupaka: građanski parnični, vanparnični i izvršni postupak.

Cilj parničnog postupka je zaštita ugroženom ili povrijeđenom pravu, dok je cilj vanparničnog postupka uređivanje, stvaranje i mijenjanje građanskopravnih odnosa. Cilj izvršnog postupka je konačno ostvarenje prava, subjekt se prinudom navodi da izvrši obvezu iz izvršne isprave.

IZVORI

Izvori GPP-a su Zakon o parničnom postupku FbiH, Zakon o ovršnom postupku, Zakon o vanparničnom postupku i Zakon o sudovima FbiH.

MJESTO GPP-A U SUSTAVU PRAVAJAVNOPRAVNA GRANA

Odnos s ustavnim pravom: ustavno pravo utvrđuje sustav, organizaciju i načela rada sudova, dok GPP to razrađuje.Odnos s građanskim pravom (te obiteljskim, radnim i trgovačkim): To su odnosi čija se zaštita ostvaruje putem GPP-a. GPP se od građanskog prava izdvojilo u 19. st, ali rabe iste pojmove (zahtjev, prigovor, priznanje, odricanje i sl.)

ODNOS GRAĐANSKOG POSTUPKA I MATERIJALNOG PRAVASADRŽAJ I FORMA

Norme procesnog prava su u funkciji ostvarenja materijalnog prava. Oni imaju isti krajnji cilj – ostvarenje utvrđenog pravnog poretka u drušvenim odnosima. U materijalnim granama prava nastaju određeni sporovi koji se zatim riješavaju u GPP-u. Vezu između GPP-a i materijalnog prava pokazuju i zajednička načela i ustanove (dispozitivnost, raspravno načelo, sudsko poravnanje i sl.), a i nadležnost u procesnom pravu se određuje putem materijalnog prava, što pokazuje njihovu neodvojivost.

FORMA I FORMALIZAM U POSTUPKU

U procesnim granama prava forma je mnogo naglašenija nego u materijalnim, zbog toga što se pravni odnos ostvaruje u samoj pravnoj normi. Stroga forma postupka služi tome da bi ostvarila zaštitnu funkciju postupka, koju izražavaju tri vrijednosti vršenja pravosuđa: 1) zakonitost, 2) pravna sigurnost i 3) efikasnost. Ona ne smije prijeći u formalizam, odnosno da bude sama sebi svrha.

1

GPP I UPRAVNO PRAVOPravni postupak služi ostvarenju upravnopravne djelatnosti, a ne rješavanju sukoba. Razlikuju se prema formalnopravnom kriteriju, kako je odredio zakonodavac. Danas se ove dvije grane prava približavaju, pa upravnopravni organi često rade po pravilima sličnim GPP-u.

GPP I KAZNENI POSTUPAK

Oba ova postupka služe ostvarenju sudske funkcije.Sličnosti: isti sudovi i načela (n. zakonitosti, nezavisnosti, zbornosti, dvostepenosti, kontradiktornosti, neposrednosti, usmenosti, javnosti, slobodne ocjene dokaza, materijalne istine.)Razlike:

- u KPP-u je ograničena primjena načela dispozitivnosti;- GPP se pokreće tužbom, dok KPP pokreće javni tužitelj;- u KPP-u nema mogućnosti arbitraže, povlačenja tužbe, odricanja od tužbe, poravnanja;- u KPP-u je raspravno načelo dopunjeno inkvizicijskim načelom.

VEZANOST PRESUDOM

1. Ako sud donese osuđujuću presudu, može riješiti i građanski spor. Donese li oslobađajuću presudu, tada upućuje na parnicu.

Ako nije donesena kaznena odluka, građanski sud odlučuje o svim činjenicama jer kaznena odluka nije prejudicijalno pitanje.Ako je donesena kaznena odluka, ona veže građanski sud u pogledu činjenice postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti. Oslobađajućom presudom građanski sud nije vezan.

2. Ako je kazneno djelo i odgovornost prejudicijalno pitanje, vezano je za oslobađajuću i osuđujuću presudu.

Kaznena presuda je pravna činjenica uz koju se vežu posljedice.

PARNIČNI POSTUPAK – POJAM

Građanski postupak je metoda raspravljanja i odlučivanja u građanskim sporovima. Građanski sporovi mogu biti: imovinskopravni, nasljednji, obiteljski, radni i trgovački. Njihovo zajedničko obilježje je jednakost stranaka, svi subjekti se mogu pojaviti u njima. Kako su to ipak različiti sporovi, tako su nastali i posebni postupci, npr. bračni i radni. Ponekad posebni postupci nastaju i zbog razloga ekonomičnosti, npr. planit nalog, sporovi male vrijenosti, trgovački sporovi, zaštita posjeda i sl.

FUNKCIJA PARNIČNOG POSTUPKA

Funkcije parničnog postupka su sljedeće:1. ostvarenje pravosuđa kao javnopravne funkcije;2. zaštita ugroženim subjektivnim pravima;3. reguliranje društvenih odnosa i njihovo usmjeravanje;4. privatni konflikti se socijaliziraju.

Parnica je postupak između parničnih stranaka povodom tužbenog zahtjeva, odnosno procesnopravni odnos između određenih stranaka.Spor je stanje u materijalnopravnim odnosima do kojega dolazi uslijed neizvjenosti u pogledu sadržaja prava i obveza ili njihovih povreda. Ne mora dovesti do parnice.TEMELJNI POJMOVI:Oblici zaštite subjektivnih građanskih prava su samopomoć – koja je u načelu nedopuštena (iznimka je zakonom uređena zaštita, sudska i administrativna) te pravno-zaštitni zahtjev, odnosno pravo na tužbu.Pravo na tužbu je materijalnopravni zahtjev koji se razlikuje od tužbe u formalnom smislu.

2

PROCESNE PRETPOSTAVKE

Postupak se sastoji od procesnih radnji za čije poduzimanje norme procesnog prava određuju uvjete i pravne posljedice. Cilj procesa je donošenje presude. Da bi sud mogao raspravljati i donijeti presudu, moraju biti ispunjene procesne pretpostavke.

Opće procesne pretpostavke (moraju postojati u svakoj parnici):

a) tiču se suda:- međunarodna nadležnost domaćeg suda;- jurisdikcija nad tuženim;- stvarna, funkcionalna i mjesna nadležnost redovnog suda.-b) tiču se stranaka:- postojanje stranaka;- stranačka sposobnost;- parnična sposobnost (zastupanje ako je nema);- ovlaštenje za vođenje konkretne parnice.-c) tiču se predmeta spora:- nepostojanje presuđene stvari;- nepostojanje parnice (ne bis in idem);- postojanje pravnog interesa za tužbu.

Posebne pretpostavke se koriste samo za neke parnice ili se tiču odlučivanja samo o nekim procesnim pitanjima.Sud po službenoj dužnosti utvrđuje postojanje procesnih pretpostavki jer bez njih dolazi do nemogućnosti raspravljanja i odlučivanja. Nepostojanje određenih pretpostavki automatski dovodi do odbacivanja, ako su nedostaci vezani za stranke pokušat će se otkloniti, ako se radi o nedostacima relativne nadležnosti, tužba se neće odbaciti nego dostaviti nadležnom sudu.

INCIDENTALNO PITANJE

Incidentalno pitanje je pravni odnos o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi odgovor na pitanje postoji li pravo koje je predmet spora. To su uvijek pravna pitajna, i to samo ona koja čine pravnu cjelinu, pa su stoga sposobna biti predmet pravnog odlučivanja. Mogu biti glavni predmet prethodne parnice.Odluka o incidentalnom pitanju čini sastavni dio činjenične podloge spora i stoga odluka o incidentalnom pitanju ne ulazi u dispozitiv. O incidentalnom pitanju će sud odlučivati kao o glavnom samo ako to stranka izričito zatraži.Ako incidentalno pitanje spada u nadležnost nekog drugog suda, onda rješavanje suda zavisi od toga da li je nadležni organ o tome već odlučio pravnosnažno. Ako jest, sud je vezan tom odlukom, a ako nije – sud je ovlašten o njemu odlučivati, ali samo kao o prethodnom pitanju, tj. s djelovanjem samo u toj parnici.

VAŽENJE NORMI PROCESNOG PRAVAa) s obzirom na prostor: vrijedi načelo lex fori, tj. primjenjuje se procesno pravo suda bez

obzira na stranke. Problem obavljanja procesnih radnji van područja Federacije obavlja se preko međunarodne pravne pomoći i naši sudovi tako pružaju pomoć stranima.

b) S obzirom na osobe: sve osobe na teritoriju BiH (i stranci) su pod jurisdikcijom domaćih sudova, mogu tužiti i biti tuženi. Iznimka je diplomatski imunitet, ali i oni mogu biti u sporu povodom nekretnina na teritoriju BiH te ako izričito pristanu na jurisdikciju.

c) S obzirom na vrijeme: nema retroaktivnog važenja zakona osim iznimno. To znači da će spor završiti po procesnim pravilima koja su bila u vrijeme početka.

3

NAČELA GPP-A

Načelo dispozitivnosti i oficijelnosti: ono vrijedi u svim postupcima, ali najširu primjenu ima u parničnom postupku gdje je neznatno ograničeno načelom oficijelnosti. Izražava vezu GPP-a i materijalnog građanskog prava za koje vrijedi načelo dispozitivnosti.Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tijekom postupka. Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima.

Manifestira se kao:1) pokretanje postupka na volju stranke, tužbom, kad spor prerasta u parnicu;2) određivanje predmeta parnice na volju stranke;3) materijalna procesna dispozicija – stranke mogu u tijeku postupka slobodno raspolagati

tužbenim zahtjevom;4) čista procesna dispozicija – iako sud rukovodi postupkom, stranke nisu lišene mogućnosti da

utječu na postupak.

Domašaj načela oficijelnosti: u nekim građanskopravnim odnosima, strankama je ograničena dispozitivnost imperativnim normama pa sud može i sam pozvati neke osobe da budu stranke u postupku, neki postupci se pokreću i na zahtjev državnih tijela i sl.Povrede dispozitivnosti: sud ex offo pazi da li se stranačke pozicije kreću u okvirima načela dispozitivnosti, te da li dopuštene radnje imaju za cilj nedopuštene dispozicije. Odlučivanje na temelju nedopuštenih dispozicija ima za posljedicu bitnu povredu postupka.

Načelo raspravnosti i istražnosti

Da bi sud mogao odgovoriti na tužbeni zahtjev, mora utvrditi pravno relevantne činjenice te pravo koje će na njih primijeniti. Utrđivanje prava je isključiva nadležnost suda. Što se utvrđivanja činjenica tiče, ako je na strankama dužnost prikupljanja činjenica i dokaza (procesne građe) to je raspravno načelo, ako je na sudu ta dužnost, to je inkvizitorsko načelo. Raspravno i istražno načelo se međusobno dopunjuju.Aktivna uloga suda u prikupljanju procesne građe ogleda se u iniciranju stranaka da prikupe procesnu građu i prikupljanju činjenica i dokaza.U pogledu činjenica: stupanj aktivne uloge suda zavisi od prirode predmeta spora – ako je to zahtjev s kojim stranke mogu disponirati vezan je za činjenice koje stranke pribave, a ako stranke ne mogu disponirati, sud uvijek može prikupljati dokaze.U pogledu dokaza: bez obzira na prirodu spora, sud može uvijek prikupljati dokaze.Odnos ravnopravnosti prema materijalnoj istini: nisu u suprotnosti, jer postoji interes stranaka da prezentiraju relevatne činjenice, a do nekih bi sud teško došao.

KONTRADIKTORNOST

Načelo kontradiktornosti ili obostranog saslušanja stranaka: obje stranke moraju imati mogućnost da se izjasne o svim elementima odlučivanja te da poduzimaju sve radnje koje može i druga strana. Služi ostvarenju načela ravnopravnosti u postupku. Svaka stranka ima pravo očitovati se o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke.

Litikontestacija: svaka se stranka može izjasniti o svim aspektima postupka, ali one to često ne rade dobrovoljno, pa da bi se otklonio negativan utjecaj pasivnosti stranke postoje dva rješenja:

a) afirmativna litikontestacija: smatra se da stranka koja se ne izjašnjava o navodima druge strane priznaje zahtjev;

b) negativna litikontestacija: smatra se da ih poriče.

Naše pravo bliže je negativnoj litikontestaciji pa sud aktivnom ulogom otklanja negativan utjecaj pasivnosti stranke.

4

USMENOST I PISMENOST

Usmenost znači da sud odluku može zasnovati samo na usmenom raspravljanju. Ostvaruje se na ročištu.Postoje dvije vrste ročišta, pripremno i glavna rasprava.

Prvo je fakultativno, služi rasvjetljavanju spornog činjeničnog stanja, dok je drugo obvezno, služi utvrđivanju istinitosti činjeničnih tvrdnji.Načelo se usmenosti dopunjava načelom pismenosti – sve radnje koje su poduzimane pismeno imaju karakter pripremnih radnji i odluka se može donijeti samo na temelju usmenih radnji. Iznimka: privrednim sporovima sud može odlučiti bez glavne rasprave.

NEPOSREDNOST I POSREDNOST

Neposrednost znači da se odluka može donijeti samo na osnovu neposrednog raspravljanja. Sud stječe saznanja neposredno, bez trećeg. Vrijednost ovog načela dolazi do izražaja u izvođenju dokaza – neposredna ocjena dokaza. Odstupanja u korist načela posrednosti su moguća ako se u pitanje ne dovodi pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Primjer: ako se u tijeku rasprave promijeni sastav sudskog vijeća, dokazi se ne izvode ponovno ako stranke na to pristanu. Dokazi se izvode posredno, ali samo ako postoje važni razlozi.Povreda nastaje kada u donošenju presude sudjeluje sudac koji nije uopće sudjelovao u glavnoj raspravi.

JAVNOST

Svaki punoljetni građanin može sudjelovati na raspravi. Načelo javnosti ima dvostruku funkciju – to je ustavno pravo građana te procesna garancija za pravilno vršenje sudske funkcije. Ogleda se i u mogućnosti objavljivanja u medijima. Zajedno s načelima usmenosti i neposrednosti osigurava pravilno utvrđivanje činjenica.Do isključenja javnosti može doći zbog viših pravnih vrijednosti, ali tek po odluci sudskog vijeća javno objavljenim i obrazloženim rješenjem, na koje nema posebne žalbe. U bračnim i paternitetskim sporovima javnost je isključena ex lege.Isključenje javnosti ne odnosi se na: stranke, zastupnike, umješače, službene osobe, naučne i javne radnike.

PRUŽANJE POMOĆI NEUKIM STRANKAMA

Ovo načelo osigurava jednakost stranaka. Ponekad se ostvaruje preko nužnih pomoćnika, što nije slučaj u našem sudstvu, gdje je pružanje pravne pomoći prepušteno dužnosti dužnosti suda. Sud je dužan upozoriti neuku stranku na upotrebu procesnih radnji koje joj jamče ravnopravnost u postupku, te na posljedice propuštanja tih radnji. Ako zakonski zastupnik stranke ne pokazuje dovoljnu pažnju, sud je dužan upozoriti organ starateljstva i stranku na loše posljedice nepravilnog zastupanja.

EKONOMIČNOST

To je zahtjev pravodobnog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i sredstava. Često je u suprotnosti s načelom zakonitosti (npr. beneficium novorum), koje je jače i ne smije ga se dovoditi u pitanje zbog ekonomičnosti. Ovo načelo zahtijeva da se ne odugovlači, da se rasprava završi na jednom ročištu, da se onemogući zlouporaba procesnih ovlaštenja i sl. posebno dolazi do izražaja u sporovima male vrijednosti (platni nalog).

5

SAVJESNO KORIŠTENJE PROCESNIM PRAVIMA

Zlouporaba prava je vršenje prava protivno cilju zbog kojega je zakonom priznato. Zloupotreba procesnih prava onemogućena je sudom, stranke imaju dužnost govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima priznatim u postupku.

Oblici nesavjesnih parničenja:- zlouporaba procesnih ovlaštenja na traženje pravne zaštite;- nesavjesno korištenje procesnih ovlaštenja;- stjecanje procesnog položaja prevarom.

Stranke u postupku su dužne govoriti istinu, povreda je zlouporaba.

Sredstva protiv procesnih zlouporaba:a) preventivne mjere: sud mora utvrditi cilj radnji stranaka;b) represivne mjere: snošenje troškova, procesne kazne;c) naknada štete.

SUDSKO UPRAVLJANJE POSTUPKOM

Postoji nekoliko sustava upravljanja postupkom:1) sustav zakonskog upravljanja: strogo formalni, subjekti nemaju nikakvu slobodu u

oblikovanju postupka;2) sustav stranačkog upravljanja: stranke su gospodari parnice (angloameričko pravo);3) sustav sudskog upravljanja: ostvaruje se postojeći pravni poredak u interesu stranaka, ali i u

općem interesu. Koristi ga i naše pravo.

SLOBODNA OCJENA DOKAZA

Cilj postupka je uvrđivanje istine i to se provodi prema dva sustava: sustav slobodne ocjene dokaza i sustav legalne ocjene dokaza.

Legalna ocjena dokaza: sud je vezan pravilima o dopuštenosti i ocjeni snage dokaza.Slobodna ocjena: sud do istine dolazi na temelju vlastitog uvjerenja. On određuje koja će se dokazna sredstva izvesti, dokaznu snagu svakog dokaza te zaključak o točnosti ne može zasnovati na vjerojatnosti. U našem pravu sud nije ograničen kod ocjene dokaza, vezan je samo dokaznom snagom javne isprave, ali u obrazloženju mora argumenirati kako je i zašto došao do zaključaka, da ne bi došlo do arbitrarnosti.

MATERIJALNA ISTINA

Dužnost je suda da potpuno i istinito utvrdi sporne pravno relevantne činjenice. Kako bi se to postiglo, sud se služi načelom kontradiktornosti, poučava neuke stranke, načelom usmenosti, neposrednosti, inkvizitornosti i slobodne ocjene dokaza. Bez toga može doći do nepotpunog ili nepravilnog činjeničnog stanja, što je razlog za pobijanje presude.

SUBJEKTI PARNIČNOG POSTUPKA

Pravosudna (sudska) funkcija je djelatnost primjene pravnih pravila na drušvene odnose – utvrdi se konkretan životni događaj, podvede se pod pravnu normu i izvede se pravna posljedica u obliku sudske odluke.

1. Sudska funkcija u materijalnopravnom smislu označava što sudovi rade – raspravljaju i donose odluke kojima se izriče sankcija u slučaju povrede pravnih propisa.

2. Sudska funkcija u formalno – organizacijskom smislu: sudsku funkciju vrše sudovi, nezavnisni, samostalni i nepristrani državni organi, ali je mogu vršiti i nedržavna tijela (npr. arbitraže), ako su nezavisni i nepristrani.

6

Definicija: Sudska funkcija je djelatnost sudova kao samostalnih i nezavnisnih organa koju oni vrše u sudskom postupku, a koja se sastoji u raspravljanju i odlučivanju o pravnim sporovima s autoritetom presuđene stvari.

ARBITRAŽNI SUDOVI

Arbitražni sud je pravosudno nedržavno tijelo koje su stranke suglasno i voljno izabrale i povjerile mu presuđivanje u imovinskopravnom sukobu u kome mogu slobodno disponirati svojim pravima.

Bitni elementi:

- nedržavni sud;- osnova derogiranja redovne sudske nadležnosti je autonomija volje;- pravna osnova za rješavanje spora je arbitražni sporazum;- postupak pred arbitražom predstavlja suđenje tek kad ga stranke ovlaste i traje do okončanja

zadatka.

Razlozi za:

- da stranke ostanu u prijateljski odnosima;- utjecaj na sastav suda;- stručnost arbitara;- mogućnost primjene manje strogog prava;- u pravilu jednostepeni postupak;- manje formalni i time jeftiniji postupak;- garancija diskrecije;- veza arbitraže s gospodarskim životom;- odsustvo političe note;- pravila postupka određuju stranke;- sumnja u efikasnost državnih sudova.

Razlozi protiv:- neobjektivnost arbitara;- ograničena mogućnost pobijanja odluka;- mogućnost nametanja arbitraže općim uvjetima poslovanja.

PRAVNA PRIRODA ARBITRAŽE

O pravnoj prirodi arbitraže postoje tri teorije: kontraktualna, jurisdikciona i kompromisna.Kontraktualna teorija: Arbitraža nije sud nego građanskopravni medij stranak definiran ugovorom pa ni odluka nije presuda nego ugovor stranaka.Jurisdikciona teorija: Arbitraža ima pravosudnu funkciju i procesnopravni karakter, presuda je izjednačena s presudom državnog suda jer je pravni poredak priznaje.Kompromisna teorija: mješovito ugovorno – procesna priroda.

VRSTE ARBITRAŽA

Po kriteriju organizacije: ad hoc i stalne.

Po kriteriju stranaka: domaće arbitraže i arbitraže s elementom inostranosti.

Od arbitraža treba razlikovati kvazi arbitraže ili obligatorne arbitraže, tj. tijela kojima se stranke moraju obratiti radi rješavajna određenih sporova

7

ARBITRAŽNI SPORAZUM

Arbitražni sporazum je akt kojim stranke ugovaraju da presuđivanje postojećeg ili budućeg spora povrjere arbitraži, derogirajući time nadležnost redovnog suda. Može se ugovoriti kao oseban ugovor ili kao arbitražna klauzula u ugovoru. Ima procesnopravnu prirodu, te je u pismenom obliku.Problem valjanosti arbitražnog sporazuma može se postaviti pred redovnim sudom prije i u tijeku arbitražnog postupka, sve do prinudnog izvršenja arbitražne odluke.

Predmet arbitraže mogu biti svi sporovi, osim ako bi to bilo suprotno javnom interesu.

Kompetenz – kompetenz problem: je li arbitražni sud nadležan da odlučuje o vlastitoj nadležnosti? Jeste, uz mogućnost naknadne državne kontrole. Može odlučivati i o valjanosti arbitražnog sporazuma.

Sastav i imenovanje arbitražnog suda: neparan je broj arbitara, svaka stranka imenuje jednog, a trećeg predsjedavajućeg imenuju sporazumno. Imenovani arbitar može odbiti, a ako prihvati zasniva ugovor o djelu.Arbitražni postupak određuju stranke ili umjesto njih, arbitri. Ako se obrate stalnoj arbitraži, time prihvaćaju njena pravila.Primjena materijalnog prava: stranke mogu same ugovoriti mjerodavno pravo za spor, a ako ne urade to, onda arbitri primjenjuju pravo na koje upućuje kolizijska norma.

Presuda je akt delegirane jurisdikcije koji za stranke ima snagu pravosnažne presude, ako ugovorom nije predviđeno da se presuda može pobijati pred arbitražom višeg stupnja. Stranke mogu okončati spor i poravnanjem koje ima svojstvo izvršne isprave. Presuda se može pobijati tužbom za poništaj pred nadležnim sudom. Ne može se ispitivati zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, osim zbog povrede javnog poretka zemlje suda. Ispitivati se može zbog procesnih povreda.

NAČELA ORGANIZACIJE I DJELOVANJA SUDOVA

1. Legalitet – sudovi rade na osnovu ustava i zakona. Smatraju li da propis nije u skladu s njima, nisu ga dužni primijeniti, nego su dužni pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom.

2. Sudska nezavisnot – sud je vezan samo zakonom.

Podvrste:

a) Organizacijska nezavisnost – sud je samostalan organ, ni jedan drugi organ nema nad njima vlast. Suca bira Visoko sudsko i tužilačko vijeće, razriješiti se može samo iz zakonskih razloga u zakonskom postupku.

b) Funkcionalna nezavisnost – U obavljanju svoje dužnosti, nitko Sudu ne može davati upute o primjeni pravne norme na činjenično stanje, ili o sadržaju i značenju norme.

3. Javnost raspravljanja – ustavna garancija za zakonito i nepristrano postupanje.4. Pravo na žalbu – To je ustavno pravo protiv presude, može biti oduzeto samo ako je

na drugi način osigurana zaštita prava i zakonitosti.5. Jednakost građana pred sudom – svi građani su jednaki pred zakonom, imaju pravo

na jednaku zaštitu (pravo na tužbu, pristupačnost suda, jeftin postupak, pravnu pomoć i sl.).

6. Pravo na upotrebu jezika – Stranka ima pravo da se upoznaje s činjenicama na svom jeziku, da se služi svojim jezikom i pismom, dok se pismena dostaljaju na službenom jeziku suda. Prevođenje ide na trošak suda.

7. Inkompatibilnost – Sudac ne može vršiti službu nespojivu sa sudskom funkcijom.8. Nepristranost i izuzeće suca:

8

a) Zakonski razlozi za izuzeće:

- Sudac sam stranka u sporu, zakonski zastupnik ili punomoćnik, suovlaštenik, sudužnik, regresni obveznik;

- Sudac sam u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak;- Sudac je srodnik u pravoj liniji i pobočnoj do 4. stupnja, bračni drug ili tazbina do 2. stupnja,

bez obzira je li brak prestao;- Sudac je skrbnik, posvojitelj ili posvojenik stranke, njezinog zakonskog zastupnika ili

punomocnika;- Sudac u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižega suda ili drugoga tijela.

b) Razlozi za izuzeće po ocjeni suda:

To su okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca i sud odlučuje o njima po slobodnoj ocjeni.Na zakonske razloge sud pazi ex offo u tijeku cijelog postupka, dužan je prekinuti rad i obavijestiti predsjednika suda koji mu određuje zamjenika. Predsjednik sam sebi može odrediti zamjenika ili obavijestiti viši sud. I stranke mogu tražiti izuzeće, najkasnije do završetka glavne rasprave. Kod višeg suda izuzeće traže u pravnom lijeku ili u odgovoru na pravni lijek. Tu odlučuje predsjednik suda, a radi li se o njemu – viši sud. Radnje suca koji je izuzet su bez djelovanja, a njegove donešene odluke semogu pobijati i izvanrednim lijekovima. Odredbe o izuzeću primjenjuju se i na zapisničare, prevoditelje i vještake.

SASTAV SUDA

Sastav suda je u službi osiguranja pravilnog ostvarenja sudske funkcije.

U prvostupanjskom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postuka, sudi sudac pojedinac. U sporovima male vrijednosti može odlučivati i stručni suradnik, koji ima pravo poduzimati sve radnje kao sudac pojedinac.

U drugostupanjskom postupku i postupku odlučivanja po reviziji sudi vijeće od trojice sudaca. Ako se povrijede pravila o sastavu suda (npr. sudi pojedinac umjesto vijeća), to je bitna povreda i dolazi do ništavosti presude.

TUŽILAŠTVO

U građanskom postupku se pojavljuje kao:- stranka (ovlašten posebnim zakonom, npr. u poništaju braka);- treća osoba (zakonski intervenijent u cilju pravilne primjene prava ako postoji opravdana sumnja da stranek idu izvan okvira dispozitivnosti).

OMBUDSMANParlament imenuje tri ombudsmana sa zadatkom da štite ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zajamčene Ustavom. U procesnom postupku se pojavljuju kao stranka i kao intervenijenti kad u vršenju nadležnosti za to ima osnova i tad može tražiti utvrđenje činjenica i dokaza koje stranke nisu navele.ORGAN STARATELJSTVA

U postupku se pojavljuje kao:a) kao stranka – npr. kod tužbe za poništaj braka;b) kao zakonski zastupnik – ako je staratelj parnično nesposobne stranke ili ako roditelj zanemaruje prava djeteta;c) kao intervenijent – štiti maloljetnike pod roditeljskom skrbi (npr. u postupku za izdržavanje);d) kao punomoćnik – stara i samohrana lica u ostvarivanju prava na uzdržavanje mogu ovlastiti organ starateljstva u svojstvu punomoćnika.

9

PRAVOBRANITELJSTVO

Pravobraniteljstvo po posebnom zakonu ex lege zastupa u svim postupcima državnopravnu zajednicu, njene imovinske interese te organe koji se financiraju iz budžeta. Po ovlaštenju stranke može zastupati i druge pravne osobe. U postupku može poduzimati sve radnje, a ako postupa po ovlaštenju ima položaj ugovornog zastupnika.

ADVOKATURA

Advokatura je oblik pružanja pravne pomoći. To je nezavisna profesionalna služba uređena zakonom. Neovisna je prema strankama. Advokatura ima javnopravni karakter te je društvena služba – sudjeluje u vršenju sudske funkcije iako na osnovu privatne punomoći.Uvjet za advokaturu jest upis u imenik (potrebno državljanstvo, završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit).Obveze: odvjetnik je dužan pružiti pravnu pomoć, dužan je upozoravati stranku na sve neregularnosti i sl., štiti zakonitost.

NADLEŽNOST

Nadležnost je djelokrug poslova jednog suda, odnosno dužnost i pravo suda da postupa u pravnim stvarima. S aspekta stranke – to je pravo stranke da joj sudi zakonski sud.

1) Apsolutna nadležnost – To je djelokrug poslova koji spadaju u nadležnost sudova uopće. Procesna je pretpostavka, te ako sud utvrdi da nije nadležan, oglasit će se nenadležnim i ukinuti provedene radnje te odbaciti tužbu.

2) Međunarodna nadležnost – To je nadležnost u sporovima s elementima inostranosti. U našem pravu se nadležnost određuje u pravilu prema prebivalištu tuženog.

Nadležnost Suda BiH postoji ako:

- tuženik ima prebivalište/sjedište u BiH;- tuženik nema prebivalište ili sjedište u BiH niti u bilo kojoj drugoj državi, ali ima boravište u

BiH;- ako su parnične stranke državljani BiH, nadležnost suda postoji i kad tuženik ima boravište u

BiH;- ako ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, ako jedan od tuženika ima

prebivalište/sjedište u BiH.-

Retorzijska nadležnost: Ako u stranoj državi postoji nadležnost stranog suda u sporovima protiv državljana BiH po kriterijima o nadležnosti kojih nema u odredbama o nadležnosti Suda BiH, ti će kriteriji biti mjerodavni za postojanje nadležnosti Suda BiH u sporovima protiv državljana te strane zemlje.Prorogatio expressa: Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nije riječ o sporu za koji postoji isključiva nadležnost Suda BiH.Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti Suda BiH ako je barem jedna stranka državljanin BiH ili pravna osoba sa sjedištem u BiH.

STVARNA NADLEŽNOST (COMPETENTIA RATIONE MATERIAE)

Među sudovima različitog ranga i vrste, stvarna se nadležnost razgraničava prema predmetu spora. Svaki sud tijekom cijelog postupka po služenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan iako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud – ustaljenje nadležnosti.

10

U građanskim predmetima općinski sud u prvom stupnju sudi:

a) u svim građanskim sporovima,b) u izvanparničnom postupku.

U gospodarskim predmetima, općinski sudovi koji imaju gospodarska odjeljenja sude:

a) u sporovima koji se odnose na prava i obveze po osnovi pravnog prometa roba, usluga, vrijednosnih papira, vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama te na prava i obveze proistekle iz vrijednosnih papira, u kojima su obje stranke u postupku pravna osoba ili fizička osoba koja, u svojstvu samostalnog poduzetnika ili u drugome svojstvu, obavlja gospodarsku ili drugu registriranu djelatnost u obliku osnovnog ili dopunskog zanimanja;b) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu morem i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika;c) u sporovima koji se odnose na zrakoplove, te u sporovima na koje se primjenjuje zrakoplovno pravo, osim sporova o prijevozu putnika;d) u sporovima iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasništva;e) u sporovima nastalim povodom djela zakoje se tvrdi da predstaljaju nelojalnu konkurenciju;f) u gospodarskim prijestupima ig) u postupku stečaja i likvidacije, kao i u svim sporovima koji nastanu u tijeku i povodom provođenja postupka stečaja i likvidacije.

U drugim predmetima, općinski sud je nadležan da:1. provodi ovršni postupak, ako Zakonom nije drukčije određeno;2. određuje mjere osiguranja, ako Zakonom nije drukčije određeno;3. rješava u posebnim postupcima;4. obavlja zemljišno – knjižne poslove;5. pruža pravnu pomoć sudovima BiH;6. obavlja poslove međunarodne pravne pomoći;7. obavlja poslove upisa u registre pravnih osoba i8. obavlja sve druge poslove propisane Zakonom.

Kantonalni sud je nadležan:

Drugostupanjska nadležnost:

a) da odlučuje o žalbama protiv odluka općinskih sudova;b) da odlučuje o drugim redovnim i izvanrednim pravnim lijekovima, ako je to određeno

Zakonom.

Ostalo:a) da riješava o sukovu mjesne nadležnosti između općinskih sudova s područja kantona;b) da odlučuje o prijenosu mjesne nadležnosti s jednog općinskog suda na drugi;c) da riješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža;d) da obavlja druge poslove propisane Zakonom.

Posljedice stvarne nenadležnosti: sud na njih pazi ex offo tijekom cijelog postupka. Ako je tuženik već dao odgovor na tužbu, viši sud prvog stupnja se ne može ni glede prigovora, ni po službenoj dužnosti proglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti nižega suda prvog stupnja. Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana ustupiti predmet nadležnom sudu. Sud kome je predmet ustupljen nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su očevid, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr., nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

11

FUNKCIONALNA NADLEŽNOST

Funkcionalna nadležnost je podjela ovlaštenja unutar istog suda (ovlasti predsjednika i vijeća) ili između različitih sudova po rangu (instanci).Po tom kriteriju, općinski sudovi kao sudovi prve instance vrše stvarnu nadležnost, a kantonalni i Vrhovni sud samo funkcionalnu, jer su sudovi druge i treće instance.Rješavanje sukoba nadležnosti ima karakter funkcionalne nadležnosti. Na nju sud pazi tijekom cijelog postupka.

ODREĐIVANJE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA

Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja, vrijednost se računa po njihovom zbroju, ali najviše do zbroja davanja za pet godina.Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjenici i pravnoj osnovi, vrijednost se određuje po zbroju svih zahtjeva.Ako zahtjevi proizilaze iz raznihosnova ili protiv više tuženika, vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog zahtjeva.Za spor o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, zakupnini, osim ako je zaključen na kraće vrijeme. Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj u tužbi naznačio.

MJESNA NADLEŽNOST

Mjesna nadležnost određuje koji je od više stvarno nadležnih sudova nadležan u konkretnom sporu. Mjerodavna je veza spora/stranaka s određenim sudom. Svaki je sud mjerodavan na svom teritoriju te samo iznimno može poduzimati radnje na teritoriju drugog suda.

Mjesna nadležnost se određuje na temelju:a) zakona;b) odlukom višeg suda;c) voljom stranaka.

Može biti opća i posebna. Posebna se još dijeli na izberivu, isključivu i supsidijarnu.

OPĆA MJESNA NADLEŽNOST (FORUM GENERALE)

Opću mjesnu nadležnost ima sud kod kojeg se protiv tuženog može podnijeti svaka tužba – sud prebivališta ili boravišta. Prebivalište je mjesto gdje osoba prebiva s namjerom da tu stalno živi. Ako tuženik nema prebivalište, opću mjesnu nadležnost ima sud na čijem području ima boravište. Ako pored prebivališta ima i boravište, a pretpostavlja se da će tu boraviti barem godinu dana od dana podnošenja tužbe, opću mjesnu nadležnost ima i sud boravišta tuženika.U sporovima protiv državljanina BiH koji stalno živi u inozemstvu, opću mjesnu nadležnost ima sud njegovog posljednjeg prebivališta u BiH.Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba, opću mjesnu nadležnost ima sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.

IZBERIVA MJESNA NADLEŽNOST

Kod izberive mjesne nadležnosti, tužilac može podnijeti tužbu kod suda opće nadležnosti ili drugog određenog suda, po svom izboru, a radi olakšavanja tužitelju ili radi olakšavanja pravosudne funkcije.

12

Koristi se:1. U sporovima za naknadu (izvanugovorne) štete: osim suda opće mjesne

nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili na čijem je području posljedica nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište/boravište;

2. U sporovima radi zaštite prava na osnovi jamstva proizvođača: osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca;

3. U sporovima za zakonsko uzdržavanje: ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište/boravište.

4. Nadležnost u bračnim sporovima: pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište;

5. Nadležnost u sporovima na utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva: ako je tužitelj dijete, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište/boravište:

6. Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe: protiv pravne osobe, koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, nadležan je i sud na čijem se području ta jedinica nalazi.

7. Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa: Za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, te za sporove o tražbinama vjerovnika prema ostavitelju, nadležan je i sud na čijem se području nalazi sud koji vodi ostavinski postupak.

8. Nadležnost po mjestu plaćanja: u sporovima imatelja mjenice ili čeka protiv potpisnika, nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud imatelja plaćanja.

9. Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa: ako je tužitelj uposlenik, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

10. Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama: pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

ISKLJUČIVA MJESNA NADLEŽNOST

Isključuje se primjena opće mjesne nadležnosti i određuje drugi sud.1. Nadležnost u sporovima o nekretninama: za suđenje u sporovima o pravima na

nekretninama, zbog smetanja posjeda na nekretnini, sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa, iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina. Ako ona leži na području više sudova, svaki od sudova je nadležan.

2. Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu: isključivo je nadležan sud na čijem se području vodi registar. Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima, nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se području vodi registar, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

3. Nadležnost za sporove u ovršnom i stečajnom postupku: u sporovima u tijeku sudskog ili administrativnog ovršnog postupka, odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi administrativna ovrha.

13

SUPSIDIJARNA NADLEŽNOST

Ona je rješenje za situacije koje se ne mogu podvesti pod odredbe opće mjesne nadležnosti.

1. Nadležnost za suparničare: Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparničara, a za njih ne postoji mjesa nadležnost istoga suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tih tuženika.

2. Nadležnost za osobe za koje ne postoji opća mjesna nadležnost u Federaciji: protiv ovih osoba, tužba se može podnijeti svakom sudu u Federaciji na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži.

3. Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo strane osobe u Federaciji: u sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu, glede obveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na čijem se području nalazi njezino stalno zastupstvo za BiH ili sjedište tijela kome je povjereno obavljanje njezinih poslova.

ODREĐIVANJE MJESNE NADLEŽNOSTI OD STRANE VIŠEG SUDA

Zakon ponekad dozvoljava intervenciju višeg suda u određivanju mjesne nadležnosti. Dvije su vrste intervencija:

1) delegacija i 2) ordinacija.

2) Delegacija može biti:

a) Nužna – ako sud ne može postupati, neposredno viši sud će odrediti drugi sud;b) Svrshishodna – ako okolnosti spora pokažu da bi bilo lakše raspravljati pred drugim sudom.

Npr., kantonalni sud može odrediti da u nekom predmetu postupa općinski sud, ako ocijeni da će se tako lakše provesti postupak ili iz nekih drugih opravdanih razloga.

3) Ordinacija – Ako je za suđenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

UGOVORENA MJESNA NADLEŽNOST (FORUM PROROGATUM) – PROROGACIJA

Strankama je ostavljena mogućnost da same ugovore mjesnu nadležnost, da bi lakše ostvarile pravnu zaštitu. Ako zakonom nije određena isključiva nadležnost, stranke u prvom stupnju mogu odrediti stvarno nadležan sud, iako on nije mjesno nadležan. Ako postoji alternativa između dva ili više mjesno nadležnih sudova, stranke mogu odrediti da im sudi jedan od tih sudova ili odabrati neki drugi stvarno nadležni sud. Taj sporazum mora biti pismen i potpisan. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu. Ako tužba nije podnesena sudu na koji upućuje sporazum o mjesnoj nadležnosti, tuženik može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.

MJESNA NADLEŽNOST KAO PROCESNA PRETPOSTAVKA

Na mjesnu nadležnost sud pazi ex offo, ali ne tijekom cijelog postupka. Prigovor o nenadležnosti se može podniejti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano, onda do upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari. Ako se ovi rokovi propuste, onda sudi mjesna nenadležni sud – tzv. prešutna prorogacija; smatra se da su stranke prešutno pristale da im sud taj sud.

14

ATRAKCIJA NADLEŽNOSTI

Nadležnost određenog suda se zasniva na činjenici da se pred tim sudom već vodi neki drugi spor koji je u određenoj vezi s namjeravanim postupkom.

1) Nepotpuna atrakcija: mijenja se samo mjesna nadležnost – primjer: kod sporova vezanih za ostavinu, pored suda opće mjesne nadležnosti, sudi i ostavinski sud;

2) Potpuna atrakcija: mijenja se mjesna i stvarna nadležnost – primjer: sporova za zakonsko uzdržavajne, ako se vode zajedno s bračnim i paternitetskim sporom.

SUKOB NADLEŽNOSTI

Sukob nadležnosti nastaje kad dva ili više organa smatraju da su nadležni – pozitivan sukob nadležnosti, ili odbijaju nadležnost – negativan sukob nadležnosti.

1) Sukob o jurisdikciji (ili apsolutnoj nadležnosti) nastaje između sudova i drugih tijela, njega riješava ustavni sud.

2) Sukob o relativnoj nadležnosti je sukob dva ili više sudova koji odbijaju nadležost.

Nakon pravosnažnosti odluke kojom se proglašava nenadležnim, sud ustupa predmet nadležnom sudu koji nastavlja postupak kao da je kod njega pokrenut. Parnične radnje nisu bez važnosti samo zato što ih je izvršio nenadležan sud. Sukob o nenadležnosti u pravilu riješava neposredno viši sud.Sukob nadležnosti između općinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova, riješava Vrhovni sud. Sukob nadležnosti Vrhovnog suda i općinskog, odnosno kantonalnog suda, rješava Vrhovni sud u općoj sjednici.Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kojem je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

STRANKE U PARNICI

Parnica kao procesnopravni odnos je izgrađena na principu dvostranačja – sastoji se od tuženog i tužitelja, koji ostvaruju u pravilu suprotne interese (iznimka je npr. sporazum za prijedlog braka). Ako u tijeku parnice dođe do konfuzije, parnica prestaje. Stranke su ravnopravne i moraju biti točno određene. Za položaj stranke nije važni postoji li materijalno – pravni odnos, dovoljno je da netko tuži i da netko bude tužen. Procesno – pravna priroda pojma stranke pokazuje nezavisnost parnice od materijalno – pravnog odnosa povodom kojeg se vodi.

STRANAČKA SPOSOBNOST

Stranačka sposobnost određuje tko može biti stranka u parnici, tj. nositelj prava i obveza u parnici kao procesnopravnom odnosu. Ona se izvodi iz pravne sposobnosti, svatko tko ima pravnu, ima i stranačku sposobnost, s tim da je ona šira. Stranačka sposobnost je procesna pretpostavka i sud na nju pazi ex offo za trajanja postupka. Ako se utvrdi da nedostaje, sud će naložiti da se to ispravi. Ako ne postoji stranačka spsobnost, presuda je apsolutno ništava i može se pobijati svim pravnim lijekovima. Ako nije bilo dvije stranke, presuda je nepostojeća.

15

PARNIČNA SPOSOBNOST

To je sposobnost poduzimati radnje u parinci i time proizvoditi procesnopravne učinke.

1) Fizičke osobe imaju parničnu sposobnost u granicama poslovne sposobnosti. Ako parnična sposobnost nije prema zakonu svog kantona, ali jest po zakonu kantona suda, fizička osoba može sama voditi postupak. Isto vrijedi i za strance.

2) Pravne osobe imaju punu parničnu sposobnost.

Pravna sposobnost kao procesna pretpostavka uvjet je od kojeg zavisi dopuštenost tužbe te punovažnost svih radnji i odluka. Sud na nju pazi ex offo tijekom cijelog postupka. Ako uoči parničnu nesposobnost, zastaje s postupkom i poziva njenog zakonskog zastupnika ili organ starateljstva da imenuje staratelja. I sam sud može postaviti privremenog zastupnika, a dok ga nema može poduzeti samo neodgodive radnje.Stupanjem zakonskog zastupnika u parnicu, otklanja se nedostatak parnične sposobnosti. Ako on odobri dotad poduzete radnje, one su valjane. Isto vrijedi ako je i sama stranka tijekom parnice stekla parničnu sposobnost.Ako stranka nije bila parnično sposobna, to je apsolutno bitna povreda, i može se parnica pobijati svim pravnim lijekovima. Ona se ukida i vraća na ponovno raspravljanje nakon što se ukloni nedostatak.

POSTULACIONA SPOSOBNOST

Postulaciona sposobnost sposobne stranke da u parnici sama, bez punomoćnika, poduzima procesne radnje. U nekim je sustavima parnično sposobnoj stranci oduzeta, te ona mora uzeti nužnog pomoćnika.

LEGITIMACIJA

1) Stvarna legitimacija – tužitelj je aktivno legitimiran, ako je ovlaštenik iz materijalno – pravnog odnosa, a tuženi pasivno legitimiran, ako je obveznik iz tog odnosa povodom kojega je došlo do parnice.

Za zasnivanje parnice kao procesnog odnosa, za raspravljanje i odlučivanje irelevantna je materijalna legitimacija. Prigovor o tome ne utječe na dopuštenost parnice, nego na sadržaj odluke.

2) Procesna legitimacija je ovlaštenje na vođenje spora. Pripada subjektima spornog materijalnopravnog odnosa, ali to pravo na vođenje spora može biti preneseno i na treće osobe, pa se procesna i stvarna legitimacija ne podudaraju. Ima karakter procesne pretpostavke i sud pazi ex offo na nju cijelo vrijeme. Ako je nema, tužbu odbacuje kao nedopuštenu.

PROMJENA STRANAKA U PARNICI (SUKCESIJA)

Svojstvo stranke stječe se podnošenjem tužbe, ali se može steći i u tijeku parnice, kada se mijenja osoba stranke. Ta promjena nema utjecaja na identitet parnice. Sve radnje zadržavaju punovažnost. Može biti:

a) Zakonska (iz razloga nužnosti): nastaje prestankom stranke, npr. smrću i prestankom pravne osobe;

b) Voljna (iz razloga svrsishodnosti), može biti:- materijalna singularna sukcesija;- preinačenje tužbe u subjektivnom smislu;- imenovanje prethodnika u parnici;- stupanje umješača.

16

Samostalnost parnice od materijalno – pravnog odnosa dolazi do izražaja posebno ako dođe do materijalno pravne sukcesije, npr. stranka otuđi stvar koja je predmet parnice. To neće utjecati na parnicu, ona se nastavlja među strankama. Materijalnopravni sukcesor može stupiti u parnicu na mjesto tužitelja samo s pristankom obje stranke ili se može umiješati kao sporedni intervenijent. Sukcesor ima materijalnu sposobnost, ali parničnu nema bez prstanka obje stranke (res litigiosa).Presuda koja se donese između starih stranaka ima učinak i prema novom ovlašteniku. No, po vladajućem shvaćanju, tužitelj koji je otuđio spornu stvar u tijeku parnice, mora prilagoditi svoj tužbeni zahtjev, tako da traži da se ispuni materijalnom sukcesoru, ako ne želi da ga sud odbije zbog nedostatka stvarne legitimacije.

ZASTUPANJE

Zastupnik je osoba koja u parnici u ime i za račun zastupanoga poduzima radnje. S obzirom na osnov ovlaštenja za zastupanje postoje:

1) Zakonski zastupnik – za poslovno nesposobne.

Ovlaštenja se dijele na ona koja a) vrši samostalno i b) vrši uz odobrenje organa starateljstva. Ovlaštenja u parnici podudaraju se s ovlaštenjima koja ima za materijalno – pravne odnose.

Zakonsko zastupanje kao procesna pretpostavka: sud pazi ex offo ima li zastupnik ovlaštenje i kreće li se u njegovim okvirima. On nastoji da se nedostaci uklone, a ako se ne uklone, nastaje apsolutno bitna povreda pravnog procesa, dolazi do ništavosti preduse i onda se koriste izvanredni pravni lijekovi.Sud također pazi vrpi li zakonski zastupnik savjesno svoja ovlaštenja (diligentia processum), a ako ustanovi da ne vrši, može tražiti od organa starateljstva da postavi posebnog staratelja i davati mu savjete.Sud može postaviti privremenog zastupnika tuženom (curator ad litem) ako bi a) postupak postavljanja redovnog zakonskog zastupnika predugo trajao i b) ako bi zbog toga mogle nastati štetne posljedice za stranku.

Može ga postaviti ako:a) tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;b) postoje suprotni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika;c) obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;d) boravište tuženog nepoznato, a nema punomoćnika;e) tuženi ili njegov zakonski zastupnik nemaju punomoćnika i nalaze se inozemstvu, a dostava se

nije mogla obaviti.

U posljednje dvije situaicje, sud izdaje oglas u Službenim novinama FbiH i na oglasnoj ploči suda. O postavljanju privremenog zastupnika sud obavještava organ starateljstva. Privremeni zastupnik vrši dužnosti dok se ne pojavi tuženi ili njegov punomoćnik, odnosno dok organ starateljstva ne postavi staratelja.

2) Punomoćnik – zastupnik koji zastupa parnično sposobnu stranku (dobrovoljni zastupnik).

Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka. Punomoćnik može biti: odvjetnik, odvjetničko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć kao i uposlenik pravne osobe, za pravne osobe, a za fizičke osobe bračni i izvanbračni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini.Odvjetnika kojem je stranka izdala punomoć može, uz izričitu ovlast stranke, zamjenjivati drugi odvjetnik, a pred sudom prvog stupnja i odvjetnički pripravnik koji je kod njega uposlen.

17

Punomoć je ovlaštenje na vršenje zastupanja; pravno procesni institut jer izvan parnice nema djelovanja i jer predstavlja procesnu pretpostavku. Razlikuje se od posla na temelju kojeg je izdana i nezavisna je.

Punomoć može biti generalna i specijalna. Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila oblasit, punomoćnik koji nije odvjetnik može obavljati sve radnje u postpku, ali mu je uvijek potrebna izričita ovlast za: povlačenje tužbe, priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, zaključenje nagodbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, prenošenje punomoći na drugu osobu, te podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.

Punomoć mora biti izdana pismeno ili na sudski zapisnik. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se, stavit će na pismenu punomoć otisak prsta. Ako se u tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna su dva svjedoka.

Učešće stranke koja ima punomoćnika

Ona može uvijek doći pred sud i davati izjave i pored svog punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo uz pomoć svog punomoćnika, ako je nazočan na glavnoj raspravi. Stranka može i opozvati i izmijeniti izjave svog punomoćnika na ročištu na kom su dane. Obje će izjave sud cijeniti kao da je sama stranka najprije priznala, a onda osporila činjenicu.

Punomoć kao procesna pretpostavkaSamo radnje ovlaštenog punomoćnika i u okviru punomoći mogu proizvoditi učinke u parnici. Ako sud posumnja u istinitost pismene punomoći, može rješenjem odrediti da se podnese ovjerovljena punomoć i protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.Sud je dužan tijekom cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako nije, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela, ako te radnje stranka nije naknadno odobrila. To je apsolutno bitna povreda procesnog prava.

Prestanak punomoći

Punomoć prestaje:

a) okončanjem parnice ili faze za koju je izdana;b) opozivom ili otkazom u svako vrijeme. Moraju se priopćiti sudu usmeno na zapisnik ili

pismeno. Važe za stranku od trenutka kad su joj priopćeni, ali je ona dužna da još 15 dana obavlja radnje, ako je potrebno da od stranke otkloni štetu;

c) smrću ili poslovnom nesposobnošću stranke ili njenog zakonskog zastupnika;d) smrću punomoćnika;e) prestankom pravne osobe stranke (obavlja poslove još 15 dana, ako postoji šteta);f) otvaranjem stečajnog postupka stečajnog dužnika.

3) Zastupnik pravne osobe: Pravna osoba svoju parničnu sposobnost izražava preko svojih organa, a funkciju organa vrše osobe koje su upisane u registar kao ovlaštene na zastupanje.

One mogu poduzimati sve radnej u postupku, a ako se za neku radnji prema statutu traži odobrenje nekog tijela, moraju ga imati. Pravna osoba izjavom volje zastupnika može angažirati punomoćnika.

UČEŠĆE TREĆIH OSOBA U PARNICI

18

Treće osobe mogu sudjelovati u parnici, ako je ishod parnice od interesa za njih – procesna intervencija.

Ona može biti:

a) obična intervencija – na koju ima pravo svaki treći s pravom interesa;b) zakonska intervencija – na koju pravo ima javni tužilac i ombudsman.

Treća osoba ima položaj umješača – miješa se u parnicu i u svom vlastitom interesu pomaže stranci na čijoj se strani miješa. Pretpostavke za dopuštenost sudjelovanja umješača:

a) postojanje parnice u bilo kojem stadiju;b) pravni interes, ako bi odlučivanje u parnici imalo utjecaja na pravni položaj umješača, a

posebno ako:- odluka ima učinak pravnosnažnosti i na umješača;- stranka koja izgubi parnicu ima regresni zahtjev prema umješaču;- intervent je hirografeni vjerovnik stranke – nema založno pravo.

Na postojanje pravnog interesa sud pazi ex offo.

Položaj običnog umješača: on poduzima radnje u svoje ime, ali s pravnim posljedicama za stranku na čijoj se strani miješa. Mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kada se umiješa. U daljnjem tijeku parnice, može stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u istim rokovima u kojim bi ih mogla poduzimati i stranka. Ne može poduzimati dispozitivne radnje kao što su povlačenje tužbe, priznanje, preinačenje i odricanje od tužbenog zahtjeva. Njegove radnje za stranku kojoj se pridužio imaju pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njenim radnjama. Ako stranka propusti zbog nesavjesnog vođenja parnice upotrijebiti neko pravno sredstvo, možeumješač u parnici koju pokrene staviti prigovor nesavjesnog vođenja parnice i time ukloniti intervencijsko djelovanje presude.

Intervencijsko djelovanje presude: nastaje u parnici koju stranka pokreće protiv umješača, za ostvarenje prava regresa. Sud na ovo djelovanje pazi ex offo. Presuda nema prema umješaču djelovanje pravnosnažnosti jer on nije stranka. On ne može osporavati ni činjeničnu ni pravnu pravilnost presude u novoj parnici. Intervencijsko djelovanje presuda ima samo između stranke i umješača. Umješač ga može otkloniti samo isticanjem prigovora koji se tuču nedostataka u vođenju parnice koje je skrivila stranka kojoj se pridružio.

Umješač s položajem jedinstvenog suparničara: umješač ima ovakav položaj ako odluka prema njemu ima učinak pravosnažnosti, na primjer stječajni vjerovnik u parnici u kojoj se raspravlja o postojanju potraživanja osporenog u stečajnom postupku.

Obaviještavanje o parnici (litis denutiatio) treće osobe koja ima pravni interes, proizvodi sljedeće učinke:

a) procesnopravne: nastupanje intervencijskog učinka presude;b) materijalnopravne: prekid roka zastare.

Imenovanje prethodnika (nominatio auctoris) je oblik obavještavanja o parnici. Pripada tuženom ako drži stvar ili vrši pravo u ime trećega (npr. zakupac ili skladištar koga se tuži vlasničkom tužbom na povrat stvari). Tuženi imenuje prethodnika najkasnije do upuštanja u raspravljanje. Obavještavanje ima intervencijsko djelovanje prema prethodniku bez obzira je li se odazvao. Pristanak tužitelja nije potreban, osim ako prema tuženome ima i neke druge zahtjeve.

SUPARNIČARSTVO (LITIS CONSORTIUM)

19

U ulozi tužitelja ili tuženika se pojavljuje dvije ili više osoba, ali parnica ostaje dvostrani odnos. Može nastati tužbom ili u tijeku postupka (npr. proširivanjem tužbe). Novi suparničari moraju primiti postupak u onakvom stanju u kakvom je bio. Ovaj odnos u pravilu nastaje voljom stranaka. Suparničarstvo je u interesu stranaka, radi ekonomičnosti i vremena i sredstava, ali i u interesu pravne sigurnosti – veća je vjerojatnost jedinstvenog odlučivanja.

Prema uvjetima koji moraju biti ispunjeni, suparničarstvo se dijeli na:

a) materijalno: ako su suparničari glede spora u pravnoj zajednici ili ako im prava i obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove. Zajednica postoji prije parnice;

b) formalno: ako su predmet spora zahtjevi ili obveze iste vrste koje se temelje na istorodnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika. Prije parnice nema nikakvog pravnog ni stvarnog odnosa među njima.

S obzirom na djelovanje u postupku, suparničarstvo se dijeli na:

a) obično: svaki od suparničara ima položaj samostalne stranke i njegove radnje ili propusti niti koriste niti štete drugim suparničarima. Odluka za svakog može biti različita.

Formalno suparničarstvo je uvijek obično, a materijalno je obično ako se zasniva na stvarnoj zajednici. Materijalno suparničarstvo koje se zasniva na pravnoj zajednici može biti obično i nužno.

b) nužno: nastaje ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na isti način, tako da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže se i na one koje te radnje nisu poduzeli.

S obzirom na pravne razloge koji traže jedinstvenu odluku, nužno suparničarstvo može biti:

a) jedinstveno: ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, oni se smatraju kao jedna parnična stranka. Presuda djeluje pravnosnažnošću prema svima;

b) nužno u užem smislu: sporni se odnos mora riješiti na isti način prema svim suparničarima, i svi oni moraju sudjelovati kao stranke u procesnopravnom odnosu, budući da samo svi zajedno imaju stvarnu legitimaciju, jer samo svi zajedno mogu raspolagati preavima i obvezama (npr. tužba za poništaj braka).

Djelovanje nužnog suparničara: svaki suparničar je procesnopravno samostalna stranka, ali kako se može donijeti saom ista odluka za sve, neke radnje ne proizvode učinke ako ih nisu svi poduzeli. Ako neki suparničar propusti određenu radnju u svoju korist, prema njemu djeluju takve radnje drugih suparničara.

EVENTUALNO (SUPSIDIJARNO) SUPARNIČARSTVOEventualno ili supsidijarno suparničarstvo nastaje kada tužitelj tuži više tuženika, tako da traži da zahtjev bude prihvaćen prema sljedećem, ako je pravnosnažno odbijen prema prethodnom suparničaru. Osim prvooptuženog, ostali suparničari su supsidijarni. Zahtjev mora biti isti prema svima, a ako su različiti moraju biti u međusobnoj vezi i za sve mora biti nadležan isti sud. Koristi se kad tužitelj nije siguran u stvarnu legitimaciju i služi ekonomičnosti.

SUPARNIČARSTVO NA OSNOVU ZAKONA

20

Posebne odredbe zakona čine suparničarima i dužnika i jamca, te osobu koja u cijelosti ili djelomice traži pravo ili stvar o kojoj između drugih osoba već teče parnica. Ona te obje stranke može tužiti jednom tužbom, pred sudom pred kojim ta parnica teče.

AKTIVNOSTI PROCESNIH SUBJEKATA U PARNICI

Procesne radnje su pravne činjenice procesnog prava, procesno pravo za njih veže nastanak pravnih učinaka. To su sve radnje koje su regulirane normama procesno gprava po pretpostavkama i učincima. Mogu biti parnične radnje stranaka i suda.

PROCESNE RADNJE STRANAKA

Mogu se poduzimati aktivno, konkludentnim radnjama i propuštanjem. Opće karakteristike:

i. pretpostavka za punovažnost je stranačka, procesna i postulaciona sposobnost;ii. u pravilu je jednostrana izjava upućena sudu;

iii. ne primjenjuju se odredbe materijalnog prava o nedostacima u izjavama volje;iv. djelovanje ne može zavisiti od uvjeta;v. u pravilu su opozive ako ne stvaraju novu procesnopravnu situaciju;

vi. većina se radnji poduzima u slobodnoj formi.

Vrste procesnih radnji stranaka

S obzirom na učinke:

1) posredne radnje: same po sebi na proizvode učinke, već samo iniciraju sud u donošenju odluka ili pružaju činjeničnu podlogu. Učinke dobivaju tek posredstvom djelovanja suda. To su: a) prijedlozi:

- procesni – njima stranke utječu na vremenski razvoj parnice, npr. prijedlog za odlaganje ročišta;- stvarni – tiču se odlučivanja o predmetu spora, npr. ružbeni prijedlog, žalbeni prijedlog.

2) neposredne radnje: same po sebi proizvode učinke (npr. povlačenje tužbe i ulaganje žalbe). Sud ih ispituje samo sa stanovišta njihove osnovanosti.

Neke procesne radnje istovremenu imaju karakter i posrednih i neposrednih (tužba, žalba).

Nedostaci procesnih radnji stranaka: radnja niej u skladu s procesnim normama i u pravilu je bez djelovanja.Ako su nedostaci vezani za prepostavke, sposobnost stranke ili ovlaštenja zastupnika, takva je radnja bez učinka, ali može konvalidirati naknadnim odobrenjem.

Ako su nedostaci vezani uz sadržaj i formu radnje, mogu se otloniti:vii. opozivom radnje;

viii. ispravljanjem, dopunjavanjem ili ponovnim poduzimanjem radnje;ix. odricanjem od pozivanja na nedostatak.

PROCESNE RADNJE SUDA

Putem procesnih radnji, sud ostvaruje svoja ovlaštenja pravosudnog organa. Najvažnije su:a) presude: odlučuje se o meritumu;b) rješenja: odluke kojima se konkretizira načelo sudskog upravljanja postupkom:

x. radnje kojima se utječe na vremenski razvoj postupka (zakazivanje rokova, odlaganje i sl.);

21

xi. radnje kojima se osigurava cjelishodnost u raspravljanju (spajanje parnica i sl.);

xii. radnje pripremanja glavne rasprave (prikupljanje procesne građe).

OBLIK PROCESNIH RADNJI

Suvremeni pravni poredak napušta strogost procesne forme, koristi načelo usmenosti. Samo se najvažnije procesne radnje poduzimaju u strogoj formi – tužba, prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje, žalba i dr. Procesne radnje suda su najčešće u pisanoj formi.Podnesci: to su procesne radnje koje se poduzimaju van ročišta i u pisanoj formi. Uvjet pisanog oblika ispunjavaju i podnesci upućeni brzojavom, telefaksom ili elektronskom poštom. Podnesci moraju biti razumljivi i sadržavati sve potrebno da se po podnesku može postupiti. Ako nisu, sud će stranku podučiti da ga ispravi i odredit će joj sudski rok koji ne može biti duži od osam dana. Ako bude podnesen u tom roku, smatra se da je podnesen onog dana kada je prvi put podnesen. Ako ne buden u roku smatra se da je povučen.Ako je vraćen bez ispravke, sud ga odbacuje, kao i kad nema dovoljan broj primjeraka.

ZAPISNIK

Sve usmene radnje unose se u sudski zapisnik – procesni dokument. On je posebno važan u postupku po pravnim lijekovima, jer jedino preko zapisnika viši sud ima uvid u sadržaj raspravljanja. Iz zapisnika je moguće utvrditi je li:

xiii. sud odluku zasnovao na temelju dokaza izvedenih na glavnoj raspravi;xiv. strankama bilo omogućeno da se izjasne;xv. sud donio odluku u istom sastavu u kojem je bio na posljednjem ročištu.

Zapisnik je javna isprava. Stranka može tražiti ovjeren prijepis zapisnika. Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitka.Stranke imaju pravo pročitati zapisnik i staviti svoje prigovore na njega. Isto pravo imaju i druge osobe čija je izjava unesena u zapisnik, glede tog dijela. Ispravci ili dodaci će se unijeti na kraju zapisnika. Na zahtjev stranaka ili drugih osoba, unijet će se i prigovori koji nisu prihvaćeni.Zapisnik potpisuju sudac, zapisničar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili pomoćnici.Ako se odluka donosi u vijeću, o vijećanju i glasovanju sastavlja se posebni zapisnik. Zapisnik o vijećanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku.

ROKOVI I ROČIŠTA

Rok je vremenski interval za poduzimanje (ili pripremanje) procesnih radnji. U službi je načela efikasnosti. Vrste rokova su sljedeće:

xvi. zakonski rok;xvii. sudski rok – može se produživati na prijedlog stranke;

xviii. instruktivni rok – nema posljedica ako se ne poštuje.

POČETAK I RAČUNANJE ROKOVAS obzirom na to otkad se računaju, postoje subjektivni i objektivni rokovi.Računanje može biti na dane, mjesece i godine.Ako je rok određen na dane, u njega se ne uračunava dan u koji pada događaj otkad treba računati rok, nego prvi sljedeći dan.Ako su rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine, završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca/godine, koji po broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u nedjelju ili u bilo koji drugi dan kada sud ne radi, rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana.

22

Održavanje rokova: rok je održan ako je radnja preduzeta prije isteka roka. Ako je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku, ako prije nego što rok protekne podnesak bude predan nadležnom sudu.Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojem je upućen, a ako je upućen telefaksom, danom predaju smatra se dan primitka telefaksa u sudu.Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen.

PRESTANAK TIJEKA ROKOVA

Prestanak tijeka rokova je zastoj u razvoju postupka. Prekidom prestaju zakonski i sudski rokovi, mirovanjem prestaju samo sudski rokovi. Rok se prekida u trenutku kada je nastupila činjenica koja je izazvala zastoj, a ne od momenta sudske odluke o tome. Kad se postupak nastavi, prekinuti rokovi počinju teći iznova.

ROČIŠTA

Ročište je procesnopravna forma kojom se uobličava poduzimanje usmenih procesnih radnji. Ono može biti:

a) obligatorno ročište, kada ga zahtijeva sud – ročište za glavnu raspravu i ročište o prijedlogu za povraćaj u prijašnje stanje;

b) fakultativno ročište, do kojeg dolazi ocjenom suda – pripremno ročište, ročište za izvođenje dokaza i slično.

Ročište uvijek saziva sud svojom odlukom. Ono može biti i izvan sudske zgrade kada se ustanovi da je to nužno ili kad se na taj način može uštedjeti na vremenu ili na troškovima postupka. Protiv takvog riješenja nije dopuštena žalba. Sud će u pozivu na ročište osobito upozoriti stranke i ostale sudionike u postupku na zakonske posljedice izostanka s ročišta.

PROPUŠTANJE PROCESNE RADNJEProcesna radnja je propuštena ako nije poduzeta u roku ili do određenog stadija postupka. Propuštanje je određeno objektivno, bez obzira na krivnju i volju stranke. Posljedice su:

xix. prekluzija – gubitak procesnog prava, najčešće kod zakonskih rokova;xx. fikcija da je poduzeta neka druga radnja – smatra se da je podnesak povučen

ako ne bude u roku dopunjen.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJEAko propuštanje dovodi do prekluzije, to može imati negativne posljedice za stranku, iako nije kriva za propuštanje. Zato se u slučajevima neskrivljenog propuštanja dopušta povrat u prijašnje stanje – fikcija da je radnja u roku poduzeta. Uvjeti su:

xxi. propust ročišta ili roka;xxii. posjledica je prekluzija;

xxiii. ako sud ocjeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti ili izvbjeći;

xxiv. postojao je blagovremeni prijedlog za povrat. Subjektivni je rok osam dana, od dana kad je prestao razlog za propust, ako je stranka tek kasije saznala za propuštanje – od dana kad je saznala. Nakon proteka od 60 dana, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

Ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje, ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje. Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba, kao ni kad se odbija prijedlog, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog donošenja presude zbog propuštanja.Posljedice: parnica se vraća u stanje prije propuštanja i ukidaju se sve odluke suda donesene zbog propuštanja.

23

TUŽBATužba je procesnopravna forma u kojoj se ostvaruje pravo na pravnu zaštitu. Podizanjem tužbe subjekt materijalnog prava se pretvara u stranku. Tužba je upravljena sudu, a dostava tužbe ima za posljedicu pokretanje parnice. Sud mora dostaviti tužbu tuženome. Ona se podnosi u pismenom obliku ili usmeno na zapisnik kod suda.

Elementi (sadržaj) tužbe:xxv. osnova za nadležnost suda:

xxvi. određen zahtjev glede glavne stvari i sporednih traženja (tužbeni zahtjev);xxvii. činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev;

xxviii. dokazi na kojima se utvrđuju te činjenice;xxix. naznaka vrijednosti spora;xxx. pravna osnova tužbenog zahtjeva;

xxxi. drugi podaci koje u skladu sa Zakonom mora imati svaki podnesak.Sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Postupit će po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovnu tužbenog zahtjeva.

OSNOVA TUŽBEČinjeničnu osnovu tužbe čine pravno relevantne činjenice iz kojih se izvodi tužbeni zahtjev. U tužbi tužbeni zahtjev mora biti u onom obujmu koji omogućuje dopuštenost raspravljanja. Dovoljno je samo da je on određen tako da se razlikuje od drugih sličnih tužbenih zahtjeva.Pravna osnova je fakultativni element i njega utvrđuje sud (iura novit curia).

TUŽBENI ZAHTJEVTužbeni zahtjev je predmet spora, određena pravna tvrdnja tužitelja i zahtjev da sud izrekne određenu pravnu posljedicu.To je procesnopravni zahtjev sudu da pruži pravnu zaštitu, zasnovan na tvrdnji da tužitelju pripada pravo da traži ostvarenje određenih pravnih posljedica iz određenih činjenica.Sud ne ide mimo ni preko zahtjeva, zato su stranke dužne da odrede sadržaj i obujam pravne zaštite. To čine tužbom, formulirajući prijedlog odluke.Tužbeni zahtjev je osnovna procesna ustanova jer određuje identitet spora. Ako se podnese tužba za istu stvar, može se staviti prigovor litispendencije i prigovor presuđene stvari.

VRSTE TUŽBI

Prema sadržaju pravne zaštite koja se traži:xxxii. dosuđujuće (kondemnatorne);

xxxiii. utvrđujuće (deklaratorne);xxxiv. preobražajne (konstitutivne).

Prema djelovanju na subjektivna prava:xxxv. osobne (zaštita relativnih prava);

xxxvi. stvarne (zaštita apsolutnih prava).

KONDEMNATORNA TUŽBAPredmet: kondemnatorna tužba je upravljena na ostvarenje postavljenog zahtjeva. Ona zahtijeva radnju tuženog, pozitivnu ili negativnu. Ako je tuženi dobrovljno ne izvrši, dolazi do ovrhe.Pravni interes je procesna pretpostavka, ako je zaštita nužna jer se povreda ne može otkloniti bez suda.Preuranjena kondemnatorna tužba nastaje ako činidba nije još dospjela. Tu nema pravnog interesa, ali je bitan trenutak zaključenja glavne rasprave, a ne tužbe. Iznimka je npr. kod zakonskog uzdržavanja, tužba moguća prije prestanka odnosa.

DEKLARATORNA TUŽBA

24

Ovdje je tužbeni zahtjev upravljen na utvrdđenje postojanja ili nepostojanja prava ili pravnog odnosa. Može se zahtijevati utvrđenje cijelog pravnog odnosa ili samo pojedinih pravnih posljedica, ali ne i određenog elementa pravnog odnosa. Ne može se tražiti utvrđivanje pravno relevantnih činjenica samih za sebe, npr. postojanje poslovne sposobnosti (iznimka: može se tražiti utvrđenje ne/istinitosti isprave). Ne može se tražiti utvrđenje apstraktnih pravnih pitanja ni pravnih odnosa koji će nastati u budućnosti.Pravni interes je procesna pretpostavka, sud ex offo pazi na njega, bez njega odbacuje tužbu kao nedopuštenu.Sadržaj: ova je tužba čisti procesnopravni oblik, jer sadržaj pravne zaštite nema osnova u samom materijalnopravnom ovlaštenju.Cilj: prevencija; ako postoji nesigurnost u pogledu prirode i sadržaja odnosa prije dospjelosti, obveze, ova tužba otklanja tu nesigurnost.

Odnos deklaratorne i kondemnatorne tužbe: ako dođe do povrede odnosa, nema više pravnog interesa za deklaratornu tužbu. Iznimno postoji pravni interes:

xxxvii. ako se u zahtjevu iz kondemnatorne ne ističu sva ovlaštenja iz tog odnosa;xxxviii. ako je moguće podići kondemnatornu tužbu i prije dospjelosti;

xxxix. prejudicijalni ili incidentni zahtjev za utvrđenje – tužilac tu tužbu podiže u tijeku parnice pokrenute kondemnatornom tužbom, jer mu je tek u toj parnici nastao pravni interes za podizanje deklaratorne tužbe.

KONSTITUTIVNA (PREOBRAŽAJNA) TUŽBA

Tužbeni je zahtjev upravljen na ostvarenje pravne promjene i stvara se nova pravna situacija – preinačuje se ili ukida postojeći pravni odnos.Moguća je samo ako se to pravo na pravnu promjenu može ostvariti isključivo presudom (npr. razvod braka, osporavanje bračnog očinstva, izmjena činidbe u ugovoru itd.)Presuda ima značaj pravne činjenice koja dovodi do promjene/prestanka pravnog odnosa.

DJELOVANJE (UČINCI) TUŽBE

1) Procesnopravni učinci:xl. ocjenjivanje nadležnosti vrši se prema činjenicama koje su postojale u

trenutku podnošenja tužbe, kasnije se promjene ne uzimaju u obzir.2) Materijalnopravni učinci:

xli. prekid zastare i dosjelosti pod rezolutivnim uvjetom da se postupak okonča;xlii. određenje roka dospjelosti obveze;

xliii. nasljednici imaju pravo nastaviti postupak, ako u bračnim sporovima nakon tužbe tužitelj umre.

LITISPENDENCIJA

Dostavljanjem tužbe tuženiku nastaje parnica kao procesnopravni odnos (litispendencija). Ako se kasnije postave novi zahtjevi, litispendencija se za njih zasniva od obavještavanja druge tužbe.Djelovanje litispendencije može biti a) procesnopravno i b) materijalnopravno.

a) Procesnopravno djelovanje litispendencije:xliv. dok parnica teče, ne može se pokrenuti nova;xlv. ako stranka otuđi stvar ili pravo, to ne spriječava da se parnica završi;

xlvi. potreban je pristanak tuženika za objektivno preinačenje tužbe;xlvii. protutužba i tužba glavnog intervenijenta je moguća tek nastankom parnice;

xlviii. umješač se može pridružiti jednoj od stranaka.c) Materijalnopravno djelovanje litispendencije:

i. savjesni posjednik se pretvara u nesavjesnog.Zabrana dvostruke litispendencije postoji zbog interesa tuženog, pravne sigurnosti i ekonomičnosti. Sud će drugu tužbu odbaciti kao nedopuštenu. Za utvrđivanje dvostruke litispendencije mjerodavan je

25

isti identitet stranaka i predmet spora. Dva su tužbena zahtjeva ista ako se u njima ostvaruje isti pravno – zaštitni cilj, te se pravnosnažnost odluke iz prve parnice proteže i na predmet druge.Litispendencija pred stranim sudom: postojanje parnice pred stranim sudom nije apsolutna prepreka tužbi pred domaćim sudom, osim ako se radi o sporu za koji nije predviđena isključiva jurisdikcija suda BiH, tada postoji faktična uzajamnost.

OBJEKTIVNA KUMULACIJA

To je procesna ustanova koja omogućuje tužitelju da u jednoj tužbi prema istom tuženom istakne više tužbenih zahtjeva. Svaki je zahtjev procesnopravno samostalan i nastaju samostalni procesnoravni odnosi. Koristi se radi ekonomičnosti. Moguća je ako su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom ili ako je isti sud stvanro nadležan i odlučuje u istoj vrsti postupaka. Vrste su:

a) kumulativno spajanje, kada tužitelj ističe više vrsta tužbenih zahtjeva;b) eventualno spajanje, kada tužitelj traži da sud prihvati sljedeći (eventualni) od više zahtjeva,

ako prethodni (osnovni) nije osnovan. To je moguće jedino ako se svi temelje na istom ili bitno istovrsnom činjeničnom stanj, s tim što se međusobno isključuju. Litispendencija nastupa jednako za sve zahtjeve.

c) Alternativno spajanje: u sporovima povodom alternativnih obveza, tuži na sve, ali izbor ostaje na tuženom, kumulacija je samo fiktivna.

d) Procesna facultas alternativa: tužitelj tuži na jednu činidbu, ali pristaje da mu se izvrši umjesto toga druga činidba. Ta druga činidba nema karakter tužbenog zahtjeva, nego materijalnopravne izjave volje. Time tuženi stječe samo pravo, ali ne i obvezu da izvrši drugu činidbu. I ovdje je kumulacija samo fiktivna.

PREINAČENJE TUŽBEPreinačenje tužbe je promjena onih elemenata koji određuju identitet tužbe – predmeta spora (objektivno preinačenje tužbe) i tuženika (subjektivno preinačenje tužbe).

Objektivno preinačenje tužbe – promjena pravnog osnova ne znači preinačenje tužbe, jer tužiteljevo shvaćanje pravne osnove ne obvezuje sud. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.Kvantitativna i kumulativna modifikacija: povećanje postojećeg i isticanje novog zahtjeva, iako identitet nije promijenjen.Tužitelj može preinačiti tužbu najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.

Nakon održavanja pripremnoga ročišta, a najkasnije do zaključenja glavne rasprave, sud može dopustiti preinaku tužbe samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na odugovlačenje postupka i ako tuženik pristaje na preinaku.Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

Subjektivno preinačenje tužbe – tižitelj tuži neku drugu osobu, umjesto prvobitno tuženog. Može nastati samo uz pristanak prvotuženog i novotuženog. Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženika mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kada u nju stupa.

TIJEK PARNIČNOG POSTUPKA PRED PRVOSTUPANJSKIM SUDOMPostoje dvije faze:

1) pripremni postupak – utvrđivanje procesnih pretpostavki i pripremanje procesne građe;2) glavna rasprava – izvođenje dokaza.

Pripremni postupak se sastoji od:ii. prethodnog ispitivanja tužbe;

26

iii. dostave tužbe tuženiku;iv. pripremnog ročišta;v. zakazivanja glavne rasprave.

PRETHODNO ISPITIVANJE TUŽBE

Prethodno ispitivanje tužbe je obligatorna procesna radnja. Radi se o provjeravanju ispunjenja procesnih pretpostavki na temelju tužbe i drugih poznatih činjenica.Kada ustanovi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci glede stranačke sposobnosti tužitelja ili tuženika, ili nedostaci glede zakonskog zastupanja, ili nedostaci koji se odnose na ovlasti zastupnika da pokrene parnicu kad je takva ovlast potrebita, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje.Nakon prethodnog ispitivanja tužbe, sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako ustanovi da:

1) rješavanje o tužbenom nalogu ne spada u sudsku nadležnost;2) tužba podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe;3) o istom zahtjevu već teče parnica;4) stvar je pravomoćno presuđena;5) o predmetu spora je sklopljena sudska nagodba;6) tužitelj se pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva;7) ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje;8) tužitelj u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostate iz čl. 66.

Sud donosi rješenje kojim se oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako ustanovi da:

1) nije mjesno nadležan rješavati o tužbenom zahtjevu ili2) nije stvarno nadležan rješavati o tužbenom zahtjevu.

DOSTAVLJANJE TUŽBE I ODGOVOR NA TUŽBUTužba s prilozima se dostavlja tuženiku na odgovor u roku od 30 dana od dana primitke ispravne i potpune tužbe u sudu. Tuženik je dužan u roku od 30 dana dostaviti pismeni odgovor na tužbu. Prigodom dostave tužbe, sud će poučiti tuženika o obvezi da odgovori u roku, o tome što treba sadržavati odgovor i o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu.U odgovoru na tužbu tuženik će istaknuti procesne prigovore i očitovati se priznaje li ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje mora imati svaki podnesak.Ako on osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržavati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženik temelji svoje navode, dokaze za te činjenice te pravnu osnovu za navode.Kad je predviđeno da stranka može poduzeti neku parničnu radnju (staviti zahtjev ili prigovor) dok se tuženik ne upusti u raspravu o glavnoj stvari, takav se prigovor može staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu.Neodgovaranje na tužbu nema negativnih posljedica za tuženika.

PROTUTUŽBA I ODGOVOR NA PROTUTUŽBUTuženik može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u svezi sa tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti ili ako se protutužbom traži utvrđenje kojeg prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cjelosti ili djelomice odluka o tužbenom zahtjevu.Nakon održavanja pripremnog ročišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženik na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud.

PRIPREMNO ROČIŠTESvrha pripremnom ročišta je utvrđivanje uvjeta za nesmetano odvijanje parnice i prikupljanje procesne građe te odvajanje spornog od nespornog i suštine spora. Tu nema izvođenja dokaza.Održavanje pripremnog ročišta je obvezno, osim u slučajevima u kojima sud ustanovi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje ročišta nije potrebno.

27

U pozivu za pripremno ročište, sud će obavijestiti stranke o posljedicama izostanka, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti. Sud ima sve ovlasti kao i na glavnoj raspravi.Vrijeme: Nakon primitka odgovora na tužbu/protutužbu, sud će zakazati pripremno ročište. Ako tuženik nije dostavio odgovor na tužbu, a tužitelj nije u tižbi tražio donoženje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu. Pripremno ročište će se u pravilu održati najkasnije 30 dana od dana primitka pismenog odgovora na tužbu, odnosno od proteka roka za odgovor na tužbu, ili ako je tuženik podnio protutužbu – u roku od 30 dana od primitka odgovora na protutužbu.Neprisustvovanje stranaka: Ako na pripremno ročište ne dože tužitelj, a bio je uredno obaviješten, smatrat će se da je tužba povučena, osim ako tuženik ne zahtijeva da se ročište održi. Ako ne stigne obaviješteni tuženik, ročište će se održati bez njegove nazočnosti.Tijek:

1. Utvrđivanje postojanja procesnih smetnji:Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno. Ako postoje smetnje, sud će tužbu odbaciti ili ustupiti nadležnom sudu ako postoje smetnje za vođenje postupka, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti. Ako sud ne prihvati prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o prigovoru donijet će zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

2. Razjašnjavanje pitanja koja se tiču predmeta spora:U daljnjem tijeku pripremnog ročišta se raspravlja o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge. Sud će, prema rezultatima rasprave na pripremnom ročištu, odlučiti o čemu će se raspravljati ikoji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke, odbit će s obrazloženjem odbijanja. Protiv toga nije dopuštena žalba.Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, sud može uz suglasnost stranaka, rješenjem spojiti sve te parnice, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.Sud može, uz suglasnost stranaka, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te će nakon svršetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.U pravilu, ova se rješenja mogu donijeti najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ga nema – do početka glavne rasprave. Protiv toga nije dopuštena žalba.

ZAKAZIVANJE ROČIŠTA ZA GLAVNU RASPRAVUNa pripremnom ročištu, sud će rješenjem odrediti:

1) dan i sat održavanja glavne rasprave;2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;4) osobe koje će biti pozvane na glavnu raspravu.

Glavna će se rasprava održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta. Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile nazočne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati, te će sve stranke obavijestiti o posljedicama izostanka s ročišta.

GLAVNA RASPRAVAGlavna rasprava je obligatorna, ona je jezgro postupka.Glavna funkcija glavne rasprave je utvrđivanje pravno relevatnih činjenica kao osnova presude. U pravilu se sastoji od više ročišta koja su procesnopravno jedinstvo pa su stranke slobodne da procesne radnje poduzimaju u cijelom tijeku glavne rasprave.Ako sudi vijeće, funkcija rukovođenja glavnom raspravom povjerena je predsjedniku vijeća.

DOSTAVLJANJE

28

Dostavljanje je procesnopravna djelatnost utručivanja pismena adresatima. Ono omogućava svakoj stranci da zauzme stav prema radnjama druge stranke i suda. U službi je načela kontradiktornosti.

1. Način dostavljanja: a) preko pošte, b) preko oblaštene pravne osobe registrirane za obavljanje poslova dostavljanja, c) preko ovlaštene osobe suda i d) diplomatskim putem.

2. Adresat dostavljanja:vi. fizičke osobe – osobno dostavljanje, ako zakonom nije drukčije određeno;

vii. tijela vlasti i pravne osobe – dostavljanje osobi ovlaštenoj za pismena ili uposleniku koji se zatekne;

viii. zakonski zastupnik ili pomoćnik;ix. vojne osobe – putem stožera ili starješine;x. pravna osoba – putem njezine poslovne jedinice.

xi.3. Vrijeme i mjesto dostave: svaki dan, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizičke

osobe, u sjedištu tijela vlasti, u uredu pravne osobe ili u sudu, kad se osoba kojoj se trebaju dostaviti pismena tamo zatekne.

Dostava se može obaviti na bilo kojem mjestu, ak ose obavlja osobnim uručenjem pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti.Dostava putem pošte se obavlja preporučenom pošiljkom s povratnicom i običnom pismonosnom pošiljkom uz obrazac o potvrdi primitka.

Dostava preko ovlaštene pravne osobe ili ovlaštene službene osobe suda:a) Dostava fizičkim osobama

Predaje se osobno ili odraslom članu domaćinstva koji je dužan primiti pismena, a ako ih nema, onda kućepazitelju ili susjedu, uz njihov pristanak. Ako se dostavlja na radno mjesto, ako se osoba tu ne nađe, pismena se predaju osobi koja tu radi, uz pristanak. Adresat se o tome pismeno obavijesti.Ako se ne može dostaviti na navedene načine, a ustanovljeno je da je adresa pravilna, onda se pismena obavijest ostavlja u stanu ili se pribija na vrata. U njoj je naznačeno da se pismeno može preuzeti u sudu u roku 15 dana. Dostava se smatra obavljenom kada adresat preuzme pismeno u sudu ili kada protekne 15 dana.Ako se dostavlja tužba, a tuženik ne bude na adresi, poziva ga se da određenog datuma bude na toj adresi, a tek se onda postupa kako je navedeno iznad.Ako je boravište tuženika nepoznato, dostava se obavlja obavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u barem jednim dnevnim novinama, istodobno. Smatra se obavljenom protekom 15 dana od dana objavljivanja.

b) Dostava pravnim osobamaAko se dostava ne može obaviti, a adresa nije izmijenjena, postupa se isto kao i s fizičkim osobama.Odbijanje primitka: Ako neka od osoba koja je dužna primiti pismeno, to odbije, dostavljač će pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili će ga pribiti na vrata. Na dostavnici će zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja primitka, te mjesto gdje je pismeno ostavljano. Time se smatra da je dostava obavljena.Kad je pismeno predano drugoj osobi,a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici će dostavljač naznačiti odnos tih dvaju osoba.Ako se dostavlja obavlja na druge načine, dostavljač će to naznačiti na dostavnici, ako i dan i sat kad je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest.Ako je na dostavnici netočno ili nečitko naznačen nadnevak dostave, dostava se može dokazivati i na drugi način.Punomoćnik i zastupnik za pirmanje pismena: Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomoćnika u BiH, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena. Ako ne imenuju, sud ih poziva na to, inače će tužba biti odbačena. Za tuženika vrijedi isto.Ako više osoba zajednički tuže, a nemaju zajedničkog zakonskog zastupnika/punomoćnika, sud ih poziva da u određenom roku imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena. Ako tužitelji u

29

ostavljenom roku ne imenuju takvog punomoćnika, sud će jednog od njih odrediti za zajedničkog punomoćnika za primanje pismena.

ZASTOJ POSTUPKA

Zastoj postupka je procesnoravna situacija koja ne ukida parnicu kao procesnopravni odnos, nego samo zaustavlja njen tijek dok postoje određene okolnosti. Razlikuje se od faktičkog diskonuiteta parnice, gdje je sud ovlašten da zastane s postupkom do nastupanja određenog stanja i koji ne proizvodi nikakve procesnopravne posljedice.

PREKID POSTUPKA

Prekid postupka je zastoj do kojeg dolazi kad se u tijeku parnice pojave određene smetnje odvijanju parnice. Može biti obligatorni i fakultativni.

1. Obligatorni prekid postupka: neke činjenice samim postojanjem vode do prekida postupka. To su:

1) smrt ili gubitak parnične sposobnosti stranke, a nema punomoćnika u toj parnici;2) smrt zakonskog zastupnika, prestanak obvlaštenja za zastupanje, a stranka nema punomoćnika

u toj parnici;3) prestanak pravne osobe, odnosno zabrana rada;4) nastup pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka;5) zbog rata ili drugih uzroka;6) ako je drugim zakonom određeno.

2. Fakultativni prekid postupka: sud može prekinuti postupak:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;2) ako se stranka nalazi na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplave i slično)

odsječeno od suda;3) ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije no što bude donesena odluka u

postupku u povodu privrednog prijestupa ili u kaznenom postupku.

Posljedice prekida: prestaju teći svi rokovi za obavljanje parničnih radnji.. ako je prekid nastupio nakon zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku.Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka, nemaju nikakva pravnog učinka prema drugij stranci. Njihov učinak tek počinje nakon što postupak bude nastavljen.Nastavak postupka: Nakon otklanjanja smetnje, nastavlja se postupak – kada staratelj, zakonski zastupnik, nasljednik i dr. preuzmu postupak, ili kad se prejucijalni postupak pravnosnažno okonča.Do nastavka dolazi na inicijaticu stranke na čijoj strani je nedostatak.

DOKAZIVANJEDokazivanje je djelatnost prikupljanja, izvođenja i ocjene dokaza. Tu imamo predmet dokazivanja, teret dokazivanja, dokazna sredstva, izvođenje dokaza i ocjenu dokaza.

PREDMET DOKAZIVANJADokazuju se pravno prelevatne činjenice, a pravna pravila nikad nisu predmet dokazivanja.Ne dokazuju se:

xii. priznate činjenice;xiii. općepoznate činjenice;xiv. prepostavljene činjenice ixv. činjenice utvrđene krivičnom presudom.

TERET DOKAZIVANJA

30

Prikupljanje dokaza je na strankama i na sudu. Ako sud može iz prezentiranih dokaza izvesi zaključak, ne primjenjuju se pravila o teretu dokaza – pravila materijalnog prava, nego tek ako nije moguće. Svaka stranka je dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako ustanovi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

DOKAZ – VRSTE DOKAZADokazne činjenice ili dokazna osnova su sve činjenice iz kojih sud crpi saznanja o točnosti pravno relevantnih činjenica. Dokazna sredstva su izvori iz kojih sud crpi saznanja.Dokazi mogu biti neposredni (npr. tekst ugovora kao dokaz o postojanju ugovora) i posredni (indicije).

DOKAZNA SREDSTVA

Svjedoci su fizičke osobe koje iznose saznanja o činjenicama. Opća sposobnost svjedočenja znači da svaka osoba ima dužnost istinitog svjedočenja. Posebna sposobnost svjedočenja vrijedi za pojedinu parnicu.Ograničenja svjedočenja:Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti.

Svjedok može uskratiti svjedočenje:

xvi. o onome što mu je stranka kao punomoćniku povjerila;xvii. o onome o čemu se stranka kao vjerskom ispovijedniku ispovijedala;

xviii. o činjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik, liječnik ili u obavljanju drugog poziva ili djelatnosti, ako postoji obveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.

xix.Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja: ako bi odgovorom izložio opasnosti od kaznenog gonjenja sebe ili srodnike po krvi u pravoj liniji, u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno, bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stupnja i onda kad je brak prestao, izvanračnog druga skrbnika, staretelja, posvojitelja i posvojenika.Izvođenje dokaza saslušajna svjedokaSvjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu, mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave. Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez nazočnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati. Svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.

VJEŠTACIStručna osoba koja raspolaže znanjima potrebnim za dokazivanje se naziva vještak. Sadržaj vještačenja određuje sud. Na prijedlog stranke moguće je održati vještačenje, ail ako se ne slaže druga strana, sud donosi odluku rješenjem. Obično radi jedan ili više vještaka, iz reda imenovanih sudskih vještaka. Oni su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.Oslobađanje od vještačenja je moguće iz istih razloga iz kojih svjedok može uskratiti i svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.Izuzeće nastaje iz istih razloga iz kojih nastaje i izuzeće sudaca. Potrebno je podnijeti zahtjev prije početka izvođenja dokaza vještačenjem. Protiv rješenja kojim se prihvaća ili odbija zahtjev za izuzeće nije dopuštena posebna žalba. Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najkasnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu. Također ocjenjuje mišljenje vještaka po načelima slobodne ocjene dokaza.

SASLUŠANJE STRANAKAPostoji razlika između informativnog saslušanja stranaka, gdje se prikuplja procesna građa i saslušanja stranaka kao dokaznog sredstva. Za stranku koja nema parničnu sposobnost, saslušat će se njen zakonski zastupnik. Sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama

31

stranka. Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda niti se može prisiliti stranku na davanje iskaza.Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivat će se i pri izvođenju dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

ISPRAVE

Isprave su svaki tjelesni predmet na kojem je znacima izražena neka misao. To su stvarna dokazna sredstva.Vrste isprava:

1. S obzirom na sadržaj: dispozitivne (konstututivne) i dokazne (dokumentarne);2. S obzirom na formu: konstitutivne (forma ad solemnitatem) i deklaratorne (forma ad

probationem);3. S obzirom na izdavatelja: javne i privatne.4.

Dokazna snaga je slobodna ocjena dokaza kod privatnih isprava, kod javnih postoji presumpcija autentičnosti i istinitosti. Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, inozemne javne isprave koje su propisno ovjerovljene imaju, uz uvjet uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva kao dokaz svojih navoda.Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud može tu stranku pozvati da podnese ispravu.Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj cijeni zajedničkom s obje strane.Sud može, na prijedlog stranke, narediti trećoj osobi da podnese ispravu samo kad je ona dužna po zakonu da je pokaže ili podnese, ili kad je riječ o ispravi koja je po svome sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se poziva na ispravu.Pravomoćno rješejne o dužnosti treće osobe da podnese ispravu može se ovršiti prema pravilima ovršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom ovršnom sudu radi prisilne ovrhe.

OČEVIDOčevid se poduzima kad je za utvrđivanje koje činjenice ili za razjašnjenje koje okolnosti potrebito neposredno opažanje suda. Očevid se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka. Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod treće osobe, kod tijela vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno obavljanje javne ovlasti, na odgovarajući će se način primijeniti odredbe o pribavljanju isprava od ovih tijela ili pravnih osoba.

OSIGURANJE DOKAZATo je procesna ustanova koja omogućava izvođenje dokaza prije ili izvan glavne rasprave u slučajevima kada bi kasnije izvođenje bilo otežano ili nemoguće. Uvjeti su da postoji opasnost i prijedlog za osiguranje dokaza.Niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze dokazi nadležan je kad se osiguranje dokaza traži prije pokretanja postupka, te u iznimnim slučajevima kad je postupak u tijeku.Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza sud će dostaviti protivniuku, ostavljajući mu odgovarajući rok za odgovor. Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište, sud može postaviti privremenog zastupnika.Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rješenja kojim se odlučuje da izvođenje dokaza počne prije nego se rješenje dostavi protivniku, nije dopuštena žalba.

IZVOĐENJE I OCJENA DOKAZASvaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Dokazi se izvode na glavnoj raspravi. Sud će slobodnom ocjenom dokaza ustanoviti činjenice na temelju kojih će donijeti odluku i naložiti strankama da izvedu i one dokaze koje stranke nisu predložile, a bitne su za donošenje odluke.

32

Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom tijekom parnice. Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti hoće li te činjenice cijeniti priznatim ili osporenim.Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno. Ne treba dokazivati ni činjenice koje su općepoznate.Ako je stranka prijedlog podnijela najkasnije na pripremnom ročitu, sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred drugim sudom – zamoljeni sud. Sudac zamoljenog suda ima sve ovlasti kao i sudac na glavnoj raspravi. Protiv rješenja kojim se određuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dopuštena posebna žalba.Ako se zbog iznimnih okolnosti koji dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti rok za izvođenje dokaza. Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što dokaz nije izveden.

PARNIČNI TROŠKOVI

Oni se sastoje od sudskih taksi i troškova stranaka i zastupnika izazvanih radnjama u parnici i povodom nje. Snose ih stranke – prethodno ona koja ih je izazvala, a na kraju ona koja je izgubila parnicu. Ne smiju biti prepreka za ostavrenje pravne zaštite. Sud ne može odbaciti tužbu zato što stranka nije platila takse, ali može zahtijevati prinudno izvršenje plaćanja.

Prethodno snošenje troškova: Kada stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je unaprijed položiti svotu potrebitu za podmirenje troškova.Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, sud će odrediti da svotu potrebnu za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove.Sud će odustati od izvođenja dokaza ako svota potrebna za podmirenje troškova ne bude položena u roku koji odredi sud, osim ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza. Ako stranke ne uplate predujam troškova za izvođenje dokaza, isplatit će se iz sredstava suda.

Konačno snošenje troškova: Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova.Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi sukladno tarifi.Stranka je dužna, neovisno o ishodu parnice, naknaditi protivnoj stranci troškove koje je prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, tužitelj će naknaditi tuženiku parnične troškove.Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženika. Stranka koja odustane od pravng lijeka dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo nakon udovoljenja zahtjevu od tuženika.Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove nastale u povodu pravnog lijeka.Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drukčije ugovoreno.Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika glede njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova naknaditi svaki od suparničara.Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvar, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Za troškove prouzročene posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara, ostali suparničari ne odgovaraju. O naknadi troškova odlučuje sud na zahtjev stranke bez raspravljanja. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

33

O zahtjevu za naknadom troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.U tijeku postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari. Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka.Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci. Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žačbom na rješenje ako se istodobno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

Oslobođenje od plaćanja troškova: Sud će osloboditi plaćanja troškova stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje sebe i svoje obitelji.Oslobađanje od plaćanja troškova obuhvaća pristojbe i predujam za trošak svjedoka, vještaka, očevida, prijevoda i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova.Protiv rješenja suda kojim se prihvaća prijedlog stranke za oslobođenje od plaćanja troškova postupka nije dopuštena žalba. Predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena isplatit će se iz sredstava suda. Ako je protivnik stranke koja je oslobođena plaćanja troškova postupka obvezan naknaditi parnične troškove, a ustanovi se da on nije u stanju te troškove platiti, sud može naknadno odrediti da troškove plati u cijelosti ili djelomice stranka koja je oslobođena plaćanja troškova postupka iz onog što joj je dosuđeno. Time se ne dira u pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.

DISPOZITIVNE RADNJE KOJIMA SE OKONČAVA POSTUPAK

Radnje kojima stranke slobodno disponiraju zahtjevom (priznanje zahtjeva, odricanje, povlačenje tužbe, sudsko poravnanje) su dispozitivne radnje kojim se okončava postupak.Povlačenje tužbe je procesna radnja kojom tužitelj odustaje od pravne zaštite u pokrenutoj parnici, ali ne i uopće. Posljedica je gašenje parnice.Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što je tužba dostavljena tuženiku. Tužba se može povući i nakon dostave tuženiku, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se u roku osam dana od obavijesti o povlačenju tužbe ne očituje o tome, smastra se da je pristao na povlačenje.Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

MEDIJACIJA I SUDSKA NAGODBA

Najkasnije na pripremnom ročištu sud može predložiti strankama da spor riješe u postpuku medijacije, kako je predviđeno posebnim zakonom. Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.Stranke mogu zaključiti i nagodbu o predmetu spora u tijeku cijelog postupka. Sud će, na pripremnom ročištu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zaključe sudsku nagodbu. U cilju doprinosa nagodbi, sud može strankama predložiti kako da se nagode, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.Sudska se nagodba može odnositi i na cijeli tužbeni zahtjev i na jedan njegov dio. Pred sudom se ne može zaključiti nagodba glede zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati.Kada sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat će s postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno.Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik, te ona sadrži i sporazum o troškovima. Ima snagu ovršnog naloga.Sudska se nagodba može pobijati tužbom i to samo ako je zaključena u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prevare. Tužba se može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zaključenja sudske nagodbe.

34

Sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu o kojem je ranije bila zaključena sudska nagodba, i ako to ustanovi, odbacit će tužbu.

OBRAMBENE RADNJE TUŽENOG

Prigovori:1. Procesnopravni: ovaj prigovor ukazuje na nedostatke glede procesnih pretpostavki.

Na to sud pazi ex offo, a nedostaci su usmjereni na odbacivanje tužbe kao nedopuštene.

2. Materijalnopravni: ovaj prigovor se odnosi na osporavanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ističući ga, tuženik se upustio u raspravljanje o meritumu. Dijele se na:

a) činjenice koje spriječavaju nastanak prava (ništavost ugovora);b) činjenice koje izazivaju prestanak prava (ispunjenje duga);c) činjenice koje uskraćuju ostvarenje prava. One mogu biti peremptorne – koje trajno

ukidaju zahtev, dilatorne – odgađaju zahtjev. Također mogu biti činjenične tvrdnje kojima se osporava istinitost činjenica na kojima tužitelj tuži i pravne tvrdnje.

PRIGOVOR KOMPENZACIJE

Civilnopravna kompenzacija nastaje ako je izvan parnice, nema više predmeta spora. Ako se istakne u parnici, to je materijalnopravni prigovor koji ima procesno djelovanje. Učinak prestanka obveze ne nastaje isticanjem prigovora nego tek odlukom suda (sudsko prebijanje). Ako se postupak ne završi presudom, ne nastupaju učinci kompenzacije. Potraživanje tuženog se može kompenzirati samo do visine tužbenog zahtjeva.Može se istaknuti samo do zaključenja glavne rasprave. U žalbenom postupku se ne može isticati.

PROTUTUŽBA

Ptotutužba je tužba tuženika za ostvarenej samostalnog zahtjeva. Može biti obrambena i defenzivna. Tuženik može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protutužbu u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrđenje kojeg prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomice odluka o tužbenom zahtjevu.Nakon održavanja pripremnog ročišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženik na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.Protutužba se ne može podnijeti ako je na zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud. Odredbe zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajući se način primjenjuju i na protutužbu i odgovor na protutužbu. O protutužbi sud može odlučiti međupresudom.Vrste:Koneksna: zahtjev iz protutužbe zasniva se na istom činjeničnom osnovu kao i zahtjev iz tužbe.Prejudicijelna: ovom se tužbom koristi da se utvrdi (ne)postojanje pravnog odnosa od kojeg zavisi odluka o tužbenom zahtjevu (npr. tvrdi da ugovor ne postoji), ako ima pravni interes da se pravosnažno utvrdi o prejudijelnom spornom odnosu.Kompenzacijska: Kada je potraživanje tuženog veće od potraživanja tužitelja, pa ima interes da se cijelo potraživanje utvrdi pravosnažnom presudom.

SUDSKE ODLUKEStav suda prema raznim pitanjima izražava se u sudskim odlukama. Vrste sudskih odluka su presude i rješenja. Rješenje ne odlučuje o predmetu spora, nego o drugim pitanjima koja se tiču spora.

PRESUDAPresuda je odluka o predmetu spora, o osnovanosti glavnog i sporednog zahtjeva. Ako postoji više zahtjeva, o svim zahtjevima odlučuje jednom presudom; silogistička operacija.

35

Odluke u presudi: Sud može naložiti tuženiku da obavi određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Ako je tužitelj tražio određenu stvar, ali je izjavio da je voljan umjesto stvari da primi novčanu svotu, sud će izreći da se tuženik može osloboditi plaćanjem.Kad se stranci u presudi nalaže izvršiti činidbu, određuje se rok. Ako posebnim propisima nije drukčije određeno, rok je 30 dana – u mjeničnim i čekovnim parnicama 15 dana. Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon donošenja presude, odnosno prvog dana nakon dostave prijepisa presude.Resuda zbog propuštanja i presuda drugostupanjskog suda donesena bez rasprave, dostavlja se strankama.

DONOŠENJE, PISMENA IZRADA I DOSTAVA PRESUDE

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Nakon zaključenja glavne rasprave, sud će nazočne stranke obavijestiti o nadnevku donošenja presude.Stranke, odnosno njihovi zastupnici i pomoćnici, dužni su sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu.Ako su stranke bile uredno obaviještene o nadnevku donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.U iznimnim okolnostima sud može na zahtjev stranke odlučit ida se dostava presude obavi na način predviđen odredbama o dostavi. Izvornik presude potpisuje sudac.

Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.

Uvod: uvod sadrži naziv suda, ime i prezime suca, ime i prezime i prebivalište/boravište stranaka, njihovih zastupnika i pomoćnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su taj dan bili nazočni, te dan kad je presuda donesena.

Izreka: Izreka sadrži odluku o prihvatu ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji te tiču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja duga.

Obrazloženje: Obrazloženje sadrži zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojima je sud utemeljio presudu. U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

Ispravak presude:Pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, ispravit će sud u svako doba. Ispravak će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja.Ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost glede koje odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamijenjuje prijašnji prijepis. U takvom slučaju rok za izjavu pravnog lijeka glede ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.O ispravku presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.

PRAVOMOĆNOST PRESUDE

Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna. Sud na to pazi tijekom cijelog postupka, i ako ustanovi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.Ako je u presudi odlučeno o tražbini koju je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju te tražbine postaje pravomoćna.

36

Sud je vezan za svoju odluku čim je donesena. Presuda ima učinak prema strankama od dana donošenja, a u slučajevima u kojima strankama prema odredbama zakona presudu dostavlja sud – od dana kad im je dostavljena. Pravomoćnost znači da se presuda osamostaljuje, ništavost procesnih radnji koje su joj prethodile nema utjecaja na pravomoćnost. Presuda se može poništiti u postupku pravnih lijekova, ali ako do pobijanja ne dođe, presuda je punovažna uprkos povredama norni.Nepostojeća presuda: Presuda koje nema u zakonu, ili ako je nije donio sud, izvan je sudske nadležnosti, ili kad nije obavljeena (otpremljena).Presuda bez djelovanja: to je presuda koja je donesena prema subjektu koji nije pod jurisdikcijom suda ili prema osobi koja je prestala postojati ili je presuda donesena nakon povlačenja tužbe.

VRSTE PRESUDA

1. Prema vrsti pravne zaštite:

a) Kondemnatorna: nastaje povodom kondemnatorne tužbe, ako sud udovolji zahtjevu. Ako ga odbije, to je utvrđujuća presuda, jer samo utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan. Dio o troškovima je uvijek kondemnatoran. Ova je presuda pogodna za prinudno izvršenje.

b) Deklaratorna: nastaje povodom deklaratorne tužbe i ona utvrđuje ne/postojanje pravnog odnosa. Nije pogodna za izvršenje.

c) Konstitutivna: ovdje je tužbeni zahtjev upravljen na promjenu u pravnim odnosima; utvrdđuje pravo na promjenu i ostvaruje tu promjenu.

2. Prema predmetu odlučivanja:

a) Konačna: po novom ZPP mora biti potpuna, tj. nema više mogućnosti donošenja djelomične presude, samo o nekim stvarima.

b) Dopunska: Ako je sud propustio odlučiti ili o svim zahtjevima, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od primitka presude predložiti parnicom sudu da se presuda dopuni.

Kad sud nađe da je prijedlog za dopunu utemeljen, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave, donijet će roku od osam dana presudu o zahtjevu koji nije riješen.Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, prvostupanjski će sud zastati s dostavom te žačbe drugostupanjskom sudu, dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba, zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude, dostavit će se drugostupanjskom sudu.Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogdom stranke da se dovede dopunska presuda.

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnejg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvača tužbeni zahtjev. To neće uraditi ukoliko smatra da je riječ o zahtjevu s kojim stranke ne mogu raspolagati.Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude. Ovu presudu treba razlikovati od priznanja činjenica.Priznanje ne smije biti simulirano i učinjeno radi ostvarivanja nedozvoljenog cilja.Ova se presuda ne može pobijati radi pogrešno utvrdđenog činjeničnog stanja niti radi pogrešne primjene materijalnog prava, budući da tuženi određuje priznanjem sadržaj presude.

37

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnejg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev – presuda na temelju odricanja.Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Tužitelj može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženika.Ovu presudu treba razlikovati od povlačenja tužbe kojim tižilac odustaje od pravne zaštite u konkretnom sporu, ali se ne odriče sudske zaštite ubuće kao ovdje – disponira svojim pravom.

PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA

Kad tuženik, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev, osim ako nije očigledno neutemeljen.Tužbeni je zahtjev očigledno neutemeljen:

a) ako je očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi;b) ako su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s

dokazima koje je sam tužitelj predložio ili s općepoznatim činjenicama.Ako je zahtjev očigledno neutemeljen, sud će donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev. Presuda zbog propuštanja neće se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.Protiv presude zbog propuštanja nije dopuštena žalba, ali tuženik može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Pravodobno podnesen prijedlog spriječava da presuda zbog propuštanja postane pravomoćna.

RJEŠENJA

Rješenje je odluka o procesnim pitanjima, iznimno o tužbenom zahtjevu (npr. zaštita posjeda).

Dijeli se na:a) rješenja kojima se postupka okončava bez odlučivanja o osnovanosti službenog zahtjeva

- tužba se odbacuje kao nedopuštena i konstatira se da je parnica okončana dispozitivnom radnjom stranke. Ovim je rješenjem sud vezan i stranke imaju pravo na žalbu. Moraju sadržavati sve dijelove kao presuda.

b) odluke o upravljanju postupkom: za ove odluke sud nije vezan, a samostalna žalba često nije dopuštena. Ove se odluke unose u zapisnik.

Sva rješenja donesena na ročištu se obavljaju, a ostala se dostavljaju ako je protiv njih dozvoljena posebna žalba ili ako se na osnovu njih može tražiti ovrha ili to zahtijeva upravljanje parnicom. Rješenje mora biti obrazloženo ako se n jima odbija prijedlog stranke ili se rješava o oprečnoim prijedlozima stranaka.Ako se stranci rješenjem nalaže da izvrši neku radnju, određuje joj se rok za to, u pravilu 15 dana.

PRAVOSNAŽNOST PRESUDE

Pravosnažnost je u službi pravne sigurnosti. Osigurava snagu presude i ogleda se u djelovanju presude. Presuda ne stiče svojstvo pravosnažnosti donošenjem, iako od tog trenutka obvezuje sud, nego to zavisi od stranaka – hoće li uložiti pravni lijek pa će se postupak okončati u drugom stupnju.Vrste pravosnažnosti:

1. procesna (formalna) pravosnažnost: presuda koja se više ne može pobijati pravnim lijekom.Stječe se:

a) istekom roka za žalbu;b) odricanjem ili odustankom od pravnog lijeka;c) donošenjem drugostupanjske presude.

38

Pod a) i b) nastupaju za svaku stranku u različito vrijeme – podijeljena pravosnažnost, a pod c) za stranke nastaje istovremeno – jedinstvena pravosnažnost.

2. materijalna pravosnažnost: tiče se sadržaja presude i ogleda se u njenom djelovanju, i to:

Res idudicata: isljučeno je pokretanje nove parnice o istom predmetu između istih stranaka – pravomoćna je presuda zakon za stranke, time se osigurava načelo pravne sigurnosti i ekonomičnosti.

Djelovanje presuđene stvari: to je negativna procesna pretpostavka, na koju sud pazi ex offo – isti tužbein zahtjev se odbacuje.

Prejudicijalno djelovanje: svaki državni organ vezan je presuđenom stvari ako se predmet te odluke pojavljuje kao prethodno pitanje.

Uvjet za izvršnost presude: u pravilu.

Granice pravosnažnosti:

1. Objektivne: s obzirom na predmet – pravosnažnošću je obuhvaćen samo tužbeni zahtjev, tj. dispozitiv. Svojstvo pravosnažnosti ne stječu elementi raspravljanja koji se unose u obrazloženje odluke.

2. Subjektivne: u načelu, djelovanje pravosnažnosti se proteže samo na stranke, ali postoje presude s proširenim djelovanjem pravosnažnosti (prema univerzalnom i singularnom sukcestoru, prema nesporednom posjedniku). Od toga treba razlikovati intervencijsko djelovanje presude – presuda djeluje u parnici koju stranka pokreće prema trećemu.

3. Vremenske: pravosnažnost odluke se veže za stanje u momentu zaključenja glavne rasprave. Stranka ne može kasnije iznositi činjenice koje joj nisu bile poznate do tog trenutka. Ako nastanu nove činjenice nakon zaključenja glavne rasprave, može se pokrenuti nova parnica.

PRAVNOSNAŽNOST RJEŠENJA

Rješenja postaju pravomoćna kao i presuda, ako je protiv njih dopuštena posebna žalba, a ako nije ona proizvode djelovanje samo unutar parnice.

PRAVNI LIJEKOVI

Pravni lijekovi omogućavaju realizaciju načela zakonitosti, pravne sigurnosti i efikasnosti. Služe i jedinstvenoj primjeni zakona.

Vrste pravnih lijekova:

1) redovni – ulažu se protiv nepravomoćnih presuda i rješenja i2) izvanredni – ulažu se protiv pravomoćnih presuda i rješenja.3)

Redovni pravni lijek je žalba. Njezina obilježja su suspenzivnost – odlaganje pravomoćnosti, devolutivnost – nadležnost višeg suda i prekluzivnost – vremenski ograničeno ulaganje žalbe.

ŽALBAŽalba je dispozitivna radnja stranaka, protiv svake prvostupanjske presude.Sud ne može povodom žalbe preinačiti presudu u korist one strane koja nije uložila žalbu. Stranka se može odreći prava na žalbu do isteka roka za žalbu. Može odustati od izjavljene žalbe do donošenja odluke višeg suda. Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.Rok: 30 dana od donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja – 30 dana od dostava, ako zakonom nije drugačije određeno. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok 15 dana.

39

OBLIK I SADRŽAJ ŽALBE

Sadržaj žalbe:1) oznaka presude protiv koje se izjavljuje žalba;2) izjava da se presuda pobija u cijelosti ili u određenom dijelu;3) razlog žalbe;4) potpis podnositelja.5)

Ako žalba ne sadrži ove podatke, prvostupanjski sud će rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, pozvati žalitelja da u roku od osam dana dopuni ili ispravi žalbu. Ako on u roku ne postupi tako, sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj dokaže da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja glavne rasprave.Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze za njih, a predlažući nove dokae, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba ustanoviti.Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred prvostupanjskim sudom, ne mogu se iznositi u žalbi.Ako su zbog iznošenja novih činjenice i predlaganja novih dokaza prouzročeni troškovi, te će troškove neovisno o ishodu spora podmirivati ona stranka koja je iznijela nove činjenice/dokaze.

RAZLOZI ZA ŽALBU

Presuda se može pobijati zbog:

a) povrede odredaba parničnog postupka;b) pogrešno ili nepotpuno ustanovljenog činjeničnog stanja;c) pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju/odricanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.Povreda odredaba parničnog postupka: ako sud u tijeku postupka nije primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu zakona, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.Pogrešno ili nepotpuno stanje: događa se kad sud nije ustanovio neku odlučnu činjenicu ili ju je pogrešno ustanovio. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upućuju nove činjenice ili novi dokazi.Pogrešna primjena materijalnog prava: događa se ako sud nije primjenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primjeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primjenio.

POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA

a) apsolutno bitne: dovode do ništavosti presude bez obzira na utjecaj na donošenje pravilne odluke. Sud na njih pazi po službenoj dužnosti i taksativno su pobrojane u zakonu – odnose se na stranačku sposobnost, zastupanje, apsolutnu nadležnost i litispendenciju.

b) relativno bitne: to su sve ostale odredbe u zakonu, sud na njih pazi po zahtjevu stranke, samo ako utječu na donošenje pravilne odluke.

APSOLUTNO BITNE POVREDExx. ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o kome već teče

parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba: dolazi do odbacivanja tužbe:;

xxi. ako je u 1° postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka, ili ako parnično nesposobnu osobu nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako pravnu osobu nije zastupala oblaštena oosba, ili ako zakonski punomoćnik stranke nije imao ovlasti za vođenje parnice: dolazi do

40

ukidanja prvostupanjske presude i predmet se vraća, ili se ukida presuda i odbacuje tužba.

Kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem.

POSTUPAK PO ŽALBI

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Nepravodobnu, nepotpunu i nedopuštenu žalbu, prvostupanjski će sud odbaciti bez održavanja ročišta.Žalba je nepravodobna ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka, a nedopuštena je ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena ili osoba koja se žalbe odrekla ili odustala od njega ili osoba koja nema pravnog interesa za žalbu.Primjerak pravodobne, potpuno i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od primitka. Protivna strana može u roku od osam dana od primitka žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu. Primjerak odgovora na žalbu sud će dostaviti žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od primitka. Nepravodobno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostupanjski sud će žalbu i odgovor na žalbu sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu najkasnije u roku od osam dana. Tada se određuje sudac izvjestitelj.

Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave. Sjednicu vijeća taj će sud održati u roku od 45 dana nakon što primi spise o žalbi. Odluku će donijeti u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća/zaključenja rasprave.Na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili pomoćnici, a i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju.Ako s rasprave izostane žalitelj, ona se neće održati, a odluka će se donijeti na temelju navoda žalbe i odgovora na žalbu.Ako s rasprave izostane stranka koja nije žalitelj, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.

GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE PRESUDE

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

ODLUKE DRUGOSTUPANJSKOG SUDA O ŽALBI

Odluke drugostupanjskog suda donose se nakon vijećanja glasovanjem. Za svaku odluku je potrebna većina glasova, a članovi vijeća ne mogu odbiti glasovati o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. Član vijeća koji je pri glasovanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini, ne može se sudržati od glasovanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti. Glasovanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina o pojedinim pitanjima.Drugostupanjski sud može u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave:

a) odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu;b) odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu;c) ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno

suđenje;d) ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu;e) preinačiti prvostupanjsku presudu.

Ako prvostupanjski sud nije odbacio nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, to će rješenjem učiniti drugostupanjski sud.

41

Drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.Sud će ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako ustanovi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

a) ako je protivno odredbama zakona sud donio presudu na temelju priznanja ili presudu na temelju odricanja;

b) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a toje postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude;

c) ako je sud donio presudu bez glavne rasprave;d) ako je presudu donio sudac koji se po zakonu mora izuzeti.

Ako drugostupanjski sud ustanovi da je u postupku pred 1° sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kome već teče parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili koga se tužitelj odrekao, ukinut će prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.Ako drugostupanjski sud utvrdi da su u prvostupanjskom postupku sudjelovale stranke koje za to nisu imale sposobnost ili ovlast, ukinut će prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnom prvostupanjskom sudu ili će ukinuti presudu i odbaciti tužbu.

Drugostupanjski sud će preinačiti prvostupanjsku presudu, ako postoji jedan od razloga u žalbi:

a) ako postoji povreda odredaba parničnog postupka;b) ako je u sjednici vijeća drukčijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih

pred 1° sudom ustanovio drugačije činjenično stanje;c) ako je nakon održane rasprave ustanovio drukčije činjenično stanje;d) ako je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali je sud pogrešno

primjenio materijalno pravo;e) ako je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu.

ŽALBA PROTIV RJEŠENJA

Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba, ako zakonom nije određeno drugačije. U tom bi se slučaju rješenje moglo pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.Pravodobno podnesena žalba zadržava ovrhu rješenja, ako nije drukčije propisano. Rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba može se odmah ovršiti. Rješavajući o žalbi, drugostupanjski sud može:

a) odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu;b) odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi rješenje;c) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, te prema potrebi predmet vratiti na ponovni

postupak.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Revizija:Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupanju u roku od 30 dana od dana dostave presude.Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 10.000 KM. Iznimno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Podnesena revizija ne zadržava ovrhu pravomoćne presude.

42

Revizija se može izjaviti zbog:xxii. povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred

drugostupanjskim sudom;xxiii. pogrešne primjene materijalnog prava;xxiv. prekoračenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku pred

drugostupanjskim sudom.

Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom. Stranke mogu u reviziji iznositi i nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Postupak po reviziji:

Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu. Nepravodobnu ili nepotpunu reviziju prvostupanjski će sud odbaciti rješenjem, bez održavanja ročišta.Primjerak pravodobne i potpune revizije prvostupanjski sud će dostaviti protivnoj stranci. U roku od osam dana od dana dostave revizije, protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.Nakon primitka odgovora na reviziju ili proteka roka za odgovor, prvostupanjski sud će dostaviti reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima revizijskom i drugostupanjskom sudu.

O reviziji, revizijski sud odlučuje bez rasprave. Rješenjem će odbaciti nedopuštenu, nepravodobnu ili nepotpunu reviziju.Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena, osba koja je odustala od revizije ili nema pravni interes za nju ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti.Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neutemeljenu ako ustanovi da ne postoje razlozi zašto je revizija izjavljena. Ako ustanovi suprotvno, on može, s obzirom na prirodu povrede, preinačiti presudu ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelomice presudu ipredmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostupanjskog suda, odnosno drugom nadležnom sudu.Ako je u postupku pred prvo- i drugostupanjskim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili koga se tužitelj odrekao ili je već postignuta sudska nagodba, revizijski sud će ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.Ako revizijski sud ustavno da je materijalno pravo pogrešno primjenjeno, presudom će prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. Ako revizijski sud ustanovi da su povrijeđena pravila postupka ili je pogrešno primjenjeno materijalno pravo, rješenjem će prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelomice presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.Ako ustanovi da je pravomoćnom presudom donesenom u drugom stupanju prekoračen tužbeni zahtjev, revizijski sud će presudom preinačiti pobijanu presudu.

REVIZIJA PROTIV RJEŠENJAStranke mogu izjaviti i reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Revizija protiv rješenja nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude.Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.

43

PONAVLJANJE POSTUPKA

Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, može se ponoviti:1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet;2) ako stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja;3) ako je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako

pravnu osobu nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zastupnik nije imao potrebne ovlasti;

4) ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjerovljen neistinit sadržaj;

5) ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranaka;

6) ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrebljeni u prijašnjem postupku.

Subjektivni rok za ponošenje prijedloga za ponavljanje postupka iznosi 30 dana, a objektivni rok iznosi 5 godina od dana kad je odluka postala pravomoćna.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje drugostupanjski sud i to sudac pojedinac koji nije sudjelovao o donošenju drugostupanjske odluke u prijašnjem postupku.Prijedlog za ponavljanje postupka se uvijek podnosi sudu koji je donio odluku u prvom stupnju te se u njemu moraju navesti zakonske osnove po kojima se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizilazi da je zahtjev podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagatelja.Nepravodobne, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka prvostupanjski će sud odbaciti rješenjem bez održavanja ročišta. Ako to ne uradi, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci koja ima pravo u roku od 15 dana odgovoriti na prijedlog.Taj odgovor prvostupanjski suddostavlja drugostupanjskom sudu u roku od osam dana od dana primitka.U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku. Žalba nije dopuštena.Žalba protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se istom sudu. U ponovnom postupku pred prvostupanjskim sudom ne može sudjelvoati sudac koji je odlučivao u prijašnjem postupku.

ODNOS PRIJEDLOGA ZA PONAVLJANJE POSTUPKA I REVIZIJE

Ako stranka u roku podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz istih razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatrat će se da je izjavila reviziju.Ako stranka izjavi reviziju zato što je u prvo- ili drugostupanjskom postupku odlučeno o zahtjevu o kome je već prije pravomoćno presuđeno, sud će prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka, do završetka postupka po reviziji.Ako stranka izjavi reviziju iz nekih drugih razloga i istodobno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljajne postupka iz razloga pod 4) i 5), sud prekida postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.U svim ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istodobno.

44

IZVANPARNIČNO PROCESNO PRAVO

Izvanparnični postupak je svaki onaj postupak koji nije parnični postupak.To je izvanredni put pravne zaštite jer se pravila izvanparničnog procesnog prava primjenjuju samo onda kada to određuje izričiti zakonski propis, za razliku od parničnog postupka koji je redovni put pravne zaštite.

Izvanparničnim postupkom rješavaju se:1) Statusne stvari, i2) Imovinsko-pravne stvari.(tu još spada i ostavinski postupak).

STATUSNE STVARIU grupu izvanparničnog procesnog prava u kojima se rješavaju statusne stvari ubrajaju se:1. Postupak za ograničenje, lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti,2. Postupak za produženje roditeljskog prava,3. Postupak za lišenje i ograničenje roditeljskog prava,4. Postupak za davanje dozvole za zaključenje braka,5. Priznanje očinstva,6. Postupak za zadržavanje u ustanovama za duševne bolesti,7. Postupak proglašenja nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti.

U statusnim stvarima:1. Tužitelj se ne može odreći tužbenog zahtjeva,2. Tuženik ne može priznati tužbeni zahtjev,3. Stranke se ne mogu nagoditi,4. Priznanje je samo indicija – sud utvrđuje činjenice i kada su stranke priznale,5. Nema presude na temelju priznanja,6. Nema presude zbog izostanka,7. Stranke ne mogu mijenjati sporazumom nadležnost suda,8. Javnost je isključena,9. Ne mogu podnijeti izvanredne pravne lijekove

IMOVINSKO-PRAVNE STVARIU grupu izvanparničnog procesnog prava u kojima se rješava o imovinsko-pravnim odnosima spadaju

Ostavinski postupak, Postupak za uređenje odnosa među suvlasnicima, Postupak za diobu i dobrovoljnu predaju zajedničke imovine, Postupak za uređenje međa, Postupak za amortizaciju isprava, Postupak za vođenje različitih registara.

Unutar izvanparničnog postupka razvile su se posebne, samostalne cjeline. To su:1) Stečajni postupak,2) Postupak likvidacije i prisilne nagodbe,3) Zemljišno-knjižni postupak,4) Ovršni postupak.

45

RAZLIKE IZMEĐU PARNIČNOG I IZVANPARNIČNOG POSTUPKAParnični postupak je rigorozni postupak, ima jače procesne instrumente, centralni stadij je glavna rasprava, parnica se ne može pokrenuti ex offo, imamo uvijek 2 strane.

Izvanparnični postupak je flaksibilniji, odluka se može donijeti i bez rasprave (postupak se može provesti i sa samo jednom strankom), postupak se može provoditi ex offo, pa čak i na sam prijedlog suda, nema mirovanja postupka.

Odluke u izvanparničnom postupku su: rješenje (odlučuje se o glavnoj stvari) i zaključak.

Subjekti izvanparničnog postupka: sud i stranke.Nadležnost: stvarno su nadležni općinski sudovi (trgovački sudovi vode određene registre)U pravilu odlučuje sudac pojedinac, a iznimno vijeće.

Stranke u izvanparničnom postupku su: građani, organi starateljstva, državni odvjetnik, osoba koja nema poslovne sposobnosti, ako je u stanju shvatiti posljedice poduzetih radnji.

NAČELA IZVANPARNIČNOG POSTUPKA

Načelo oficioznostiČitav niz statusnih i neke imovinsko-pravne postupke pokreće sud po službenoj dužnosti.

Istražno načeloSud je dužan ex officio iznijeti sve okolnosti i odnose koji imaju utjecaja na sudsku odluku. Uzeti u obzir i one činjenice koje stranke nisu navele a koje je na drugi način saznao.

Načelo kontradiktornosti, neposrednostiKontradiktorni sistem je zanemaren. Usmena se rasprava u pravilu ne mora održati, U načelu neposrednost se ne insistira. Odluka suda se može temeljiti i na dokazima izvedenim pred sudom koji ne donosi odluku.

Načelo posebne zaštite nesposobnih osoba Sud može dopustiti da zbog ostvarenja svojih prava i interesa pojedine radnje u postupku poduzima i stranka koja nema poslovne sposobnosti ako smatra da je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice radnji.

PRAVNI LIJEKOVI I PRAVOMOĆNOSTU izvanparničnom postupku pravomoćnost djeluje erga omnes, dok u parničnom djeluje inter partes. Odluka donosena u izvanparničnom postupku postaje pravomoćna tek ako strankama nije dozvoljen put parnice.

Osnovni pravni lijek je žalba. Podnosi se u roku 15 dana od dana dostave rješenja. Pravovremeno podnesena žalba u načelu ima suspenzivni učinak: zadržava izvršenje rješenja.

U izvanparničnom postupku revizija nije dopuštena, ali je dozvoljen zahtjev za zaštitu zakonitosti.

STATUSNI IZVANPARNIČNI POSTUPCITo su oni izvanparnični postupci kojima se rješavaju neka pitanja osobnog stanja (statusa) pravnih subjekata.Uređeni su Obiteljskim zakonom.

46

U statusnim postupcima u bračnim i obiteljskim odnosima ulogu specifičnog pomoćnog sudskog organa ima organ starateljstva utoliko je dužan da na zahtjev suda prikuplja podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djece i stranaka u postupku kad sud smatra da je to potrebno.

1. Postupak za proglašenje nestale osobe umrlom i dokazivanje smrtiSud će umrlom proglasiti:1. osobu o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja

proteklo 60 godina,2. osobu o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti posljednjih 5 godina, a postoji vjerojatnost da više

nije živa,3. osobu koja je nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesreći, a o čijem životu nije

bilo nikakvih vijesti 6 mjeseci od dana prestanka opasnosti,4. osobu koja je nestala u toku rata u vezi s ratnim događanjima, a o čijem životu nije bilo nikakvih

vijesti 1 godinu od dana prestanka neprijateljstva.

NadležnostZa proglašenje nestale osobe umrlom nadležan je u izvanparničnom postupku općinski sud na čijem je području nestala osoba imala posljednje prebivalište ili posljednje boravište (ako nije imala prebivalište).

Prijedlog za pokretanje postupka može podnijeti svaka osoba koja za to ima pravni interes i državni odvjetnik. Postupak se pokreće prijedlogom.

Postupak nakon podnošenja prijedlogaNakon prijema prijedloga, sud od organa starateljstva traži postavljanje staratelja

Saslušava predlagatelja, staratelja, svjedoke i druge dokaze.

Sud izdaje oglas na oglasnoj ploči suda i u NN i ako se nitko ne javi donosi odluku: dan smrti smatra se dan kada je prema provedenom postupku vjerojatno da je nestala osoba umrla tj. da nije preživjela.

Rješenje je konstitutivne prirode i dostavlja se: državnom odvjetniku i matičaru. Ako se jednog dana pojavi osoba koja je proglašena umrlom, tada se upućuje u parnicu i uvid u osobnu iskaznicu glede ostavštine.

Dokazivanje smrtiOvo je kraći postupak. Na sudski zapisnik se izvodi dokaz o smrti. Ovaj postupak se provodi ako se smrt neke osobe ne može dokazati ispravama koje su predviđene propisima o matičnim knjigama.

Prijedlog može podnijeti svaka osoba koja ima pravni interes i državni odvjetnik odmah nakon smrti.

2. Postupak za lišenje i vraćanje poslovne sposobnostiLišiti se može samo punoljetna osoba, a lišenje može biti potpuno ili djelomično.

Potpuno - kada osoba zbog duševne bolesti ili zaostalosti nije u stanju da se sama brine o svojim pravima i obvezama.Djelomično - kada svojim postupcima ta osoba neposredno ugrožava svoja prava i interesa, pa i prava i inerese drugih osoba, zbog uživanja alkohola, droge, senilnosti.

Može ga pokrenuti: sud, tijela CSS, i sam staratelj te osobe, krvni srodnici po pravoj liniji ipobočnoj do drugog stupnja. Pokreće se prijedlogom.

Koje radnje mogu poduzimati osobe koje su lišene poslovne sposobnosti? Za pravnu valjanost njihovih pravnih poslova trebamo šepave pravne poslove - znači da moraju biti naknadno odobreni od zz.

47

Postupak za produženje roditeljske skrbi takav prijedlog sudu mogu podnijeti roditelji,1 roditelj, CSS. Nad određeneom osobom se produžava ta skrb i nakon njegove punoljetnosti radi duševnih nedostataka. Takav zahtjev se mora podnijeti prije punoljetnosti.

Lišenje roditeljski skrbiRoditelj koji zlorabi ili grubo zanemaruje svoje roditeljske obveze može biti lišen svog roditeljskog prava ili svoje roditeljske skrbi za svu djecu ili samo za određeno dijete.

Roditelj zlorabi: - kada vrši tjelesno ili duševno nasiljenad vlastititm, djeteteom,- ako spolno iskorištava dijete- ako izrabljuje svoje dijete izrabljujući ga na nekakav fizički rad koji ne odgovara ili - dopušta uzimanja alkohola i drogu

Roditelj grubo zanemaruje: - napuštanje svog djeteta- ako o djetetu ne skrbi duže od tri mjeseca- ako u roku od godine dana ne stvore uvjete za zajednički život

Davanje dozvole za zaključenje braka maloljetnih osoba:Sud može iz opravdanih razloga osobi koja nije navršila osamnaest godina ali je navršila šesnaest godina dopustiti da sklopi brak. Za to su potrebna dva elementa:

da je osoba duševno i mentalno zdrava sud mora salušati takvu osobu i njene roditelje i zatražiti mišljenje CSS-a

Prisilno zadržavanje osoba u duševnim bolnicamaPotrebno je da sud donese rješenje o zadržavanju te osobe. Dostavlja se toj osobi ako je moguće (ako može shvatiti). Vrijednost te odluke - najviše 1 godina, može i kraće - ovisno o bolesti.

IMOVINSKOPRAVNI IZVANPARNIČNI POSTUPCI

1. Amortizacija isprava (slično kao amortizacija hipoteke)Na prijedlog zainteresirane osobe isprave koje su uništene, ukradene, izgorjele ili ma na koji drugi način nestale ili uništene mogu se u posebnom izvanparničnom postupku poništiti (sudski proglasiti da su izgubile pravnu valjanost).Nadležan je općinski sud na čijem se području nalazi mjesto ispunjenja obveze.

2. Postupak uređenja međaProvodi se ako su međašni znaci između dva zemljišta tako povrijeđeni da bi se moglo dogoditi da se međa uopće neće moći raspoznati, ili ako se međe više uopće ne raspoznaju, ili ako su međe sporne.

Svaki od susjeda ima pravo tražiti da sud u izvanparničnom postupku (ovdje spornom) izvrši sudsko obnavljanje ili ispravak međa.

Mjesna nadležnost – općinski sud na čijem se području nalazi sporna međa, a ako je na području više sudova, ima pravo izbora.Ročište na licu mjesta se zakazuje ako nema sporazuma, pa sud strankama nalaže da donesu sve nacrte i druge isprave, i da povedu svjedoke. O ročištu sastavlja zapisnik.

Načini uređenja međa1. Sud će među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu, ako je to moguće i ako stranke na to pristaju.2. ako sud među ne može obnoviti tako onda će to učiniti prema sporazumu stranaka,

48

3. ako među strankama nema sporazuma sud će tada među obnoviti prema posljednjem mirnom posjedu a ne uspije li utvrditi posljednji mirni posjed tada prema pravičnoj ocjeni suda

Sud međe uređuje na licu mjesta (putem isprava i vještaka). Svaka stranka snosi svoje troškove sukladno dužini svojih međašnih linija. Od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

3. Uređenje odnosa među suvlasnicimaSvaki suvlasnik može po pitanju uprave i iskorištavanja zajedničke stvari obratiti se općinskom sudu na čijem području se nalazi zajednička stvar.Ako nema spora? Sud donosi odluku u izvanparničnom postupku. Odluka suda nadomješta sporazum suvlasnika - deklaratorno uređenje.

4. Razvrgnuće suvlasničke zajedniceO zahtjevu za razvrgnuće zajednice (može ga podnijeti svaki suvlasnik) sud odlučuje u izvanparničnom postupku ako nema spora o predmetu, opsegu i veličini udjela suvlasnika i o pravu suvlasnika.Nadležan je općinski sud na čijem području se nalazi zajednička imovina. Ako u izvanparničnom postupku postane sporno neko od ova 3 pitanja, sud upućuje stranku s njezinim zahtjevom za razvrgnuće zajednice na parnicu.Razvrgnuće zajedničke imovine vrši se fizičkom ili civilnom diobom.

5. Osnivanje nužnog prolazaOsnivanje nužnog prolaza može tražiti samo vlasnik i posjednik gospodarskog zemljišta pod uvjetima:

da nema putne veze do javnog puta ili da nema dovoljno veze, i da korist koju donosi taj put preko tuđeg zemljišta nadmašuje štetu koju njegovim otvaranjem

čini opterećenoj nekretnini.Traži se kumulativno ispunjenje ova dva uvjeta.

Sud neće dozvoliti otvaranje nužnog prolaza: kada je to u suprotnosti s javnim interesima

kroz zgrade, ograđena kućna dvorišta, te zvjerinjake.

Postojeći nužni prolazi mogu se širiti, ali se u tom slučaju primjenjuju pravila o služnostima.Prolaz može biti i suvišan, a to će biti ako poslužitelj ima drugi prolaz iste ili veće vrijednosti.

Sud će svojom odlukom kojom osniva nužni prolaz odrediti obvezu vlasnika nekretnine u čiju se korist osniva taj prolaz da vlasniku poslužne nekretnine plati punu novčanu naknadu za sve što će on trpjeti i biti oštećen.

Nužni prolaz nije stvarno pravo na tuđoj stvari. To je samo jedna mogućnost ograničenja prava vlasništva i to samo na onom dijelu gdje se osniva.

49