151
GPP - 1. deo GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO - skripta - NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA U ZPP je došlo do promene u pogledu principa u vezi načela. Načela postoje, ali su u potpuno drugom odnosu. Načelo dispozicije stranaka i načelo oficijelnosti; raspravno i istražno načelo Npr. kada govorimo o načelu dispozicije i načelu oficijelnosti, i o raspravnom i istražnom načelu, videćemo da je ovo zakon koji kroz opšta načela nema tako veliku razliku, ali kroz konkretizaciju videćemo da načelo dispozicije stranaka, apsolutno predstavlja u pogledu oficijelnosti i u pogledu istražnog načela sada prioritet. U čl.7 ZPP-a se kaže da su stranke dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahteve i da predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, i to je osnovno pravilo. To pravilo se upotpunjuje onim što predstavlja istražno načelo, a to je da sud utvrđuje sve činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti zahteva da bi se upravo ostavila sudu uloga da odlučuje, ali o onome što su stranke predložile. I, istražno načelo koje je definisano u st.3 ovog člana, ali koji sada ograničava načelo oficijelnosti kao pravilo. Oficijelnost je tamo gde sud po službenoj dužnosti radi, a to je kada se utvrđuje da li se radi o zahtevima sa kojima stranke mogu da raspolažu, to je ono što je predviđeno u čl.3 st.3 ZPP, a da sud neće dozvoliti raspolaganje strankama koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima i pravilima morala, i u toj situaciji kada sud posumnja da postoji kršenje iz čl.3 st.3 sud će po službenoj dužnosti sve utvrđivati i onda kada je nekim posebnim zakonom to predviđeno. Npr. Porodični zakon će uvesti te situacije gde će sud morati ex officio da utvrđuje različite stvari,

GPP Predavanja

Embed Size (px)

Citation preview

GPP - 1

GPP - 1. deo

GRAANSKO PROCESNO PRAVO

- skripta -

NAELA PARNINOG POSTUPKA

U ZPP je dolo do promene u pogledu principa u vezi naela. Naela postoje, ali su u potpuno

drugom odnosu.

Naelo dispozicije stranaka i naelo oficijelnosti; raspravno i istrano naelo

Npr. kada govorimo o naelu dispozicije i naelu oficijelnosti, i o raspravnom i istranom naelu,

videemo da je ovo zakon koji kroz opta naela nema tako veliku razliku, ali kroz konkretizaciju

videemo da naelo dispozicije stranaka, apsolutno predstavlja u pogledu oficijelnosti i u pogledu

istranog naela sada prioritet.

U l.7 ZPP-a se kae da su stranke dune da iznesu sve injenice na kojima zasnivaju svoje zahteve

i da predloe dokaze kojima se utvruju te injenice, i to je osnovno pravilo. To pravilo se

upotpunjuje onim to predstavlja istrano naelo, a to je da sud utvruje sve injenice od kojih

zavisi odluka o osnovanosti zahteva da bi se upravo ostavila sudu uloga da odluuje, ali o onome

to su stranke predloile. I, istrano naelo koje je definisano u st.3 ovog lana, ali koji sada

ograniava naelo oficijelnosti kao pravilo.

Oficijelnost je tamo gde sud po slubenoj dunosti radi, a to je kada se utvruje da li se radi o

zahtevima sa kojima stranke mogu da raspolau, to je ono to je predvieno u l.3 st.3 ZPP, a da sud

nee dozvoliti raspolaganje strankama koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima i pravilima

morala, i u toj situaciji kada sud posumnja da postoji krenje iz l.3 st.3 sud e po slubenoj

dunosti sve utvrivati i onda kada je nekim posebnim zakonom to predvieno.

Npr. Porodini zakon e uvesti te situacije gde e sud morati ex officio da utvruje razliite stvari,

bez obzira da li to stranke predlau ili ne.

U ostalim situacijama sud e biti sada u granicama onog to predlau parnine stranke, znai

imaemo dispoziciju stranaka kao osnovno naelo i imaemo samo kao pomono naelo istrano

naelo.

Ono to je bitno jeste da vidimo kako se to konkretizuje, i osnovni deo u vezi konkretizacije to je

odredba l.223 ZPP-a koja predvia da stranka koja neto tvrdi to mora i da dokae. Stranka kojatvrdi da ima neko pravo snosi teret dokazivanja injenica koja je bitna za nastanak ili ostvarenje

prava, ako zakonom nije drugaije odreeno. Npr. u situaciji kad se radi o utvrenju oinstva, sud

e nekad i ex officio reiti da neto radi sa razloga to u toj situaciji pravo deteta na roditelje mnogo

vanije pravo, gde e sud kako sam taj zakon kae, uraditi sve da bi obezbedio detetu oca...

S druge strane st.3 ovog lana kae: Stranka koja osporava postojanje nekog prava snosi teret

dokazivanja injenice koja je spreila nastanak ili ostvarivanje prava ili usled koje je pravo prestalo

da postoji, ako zakonom nije drugaije odreeno.To znai, tuilac mora predloiti dokaze i dokazati svoje tvrdnje, a tueni koji osporava neto, mora

dokazati osnovanost svojih navoda i priloiti odn. predloiti sve one dokaze koji e dokazati

osnovanost navoda tuenog.

Naelo savesnog korienja procesnih ovlaenja i naelo zabrane zloupotrebe procesnih

ovlaenja

Dalje, to je bitno kada govorimo o naelima, treba rei da ovaj zakon naroito sada menja odnos

naela savesnog korienja procesnih ovlaenja i naela zabrane zloupotrebe procesnih ovlaenja.

Dva veoma povezana naela, i ona su sada kao posebna odredba formulisana u l.9 ZPP koji kae

da su stranke dune da savesno koriste prava koja su im priznata zakonom. Da su stranke, njihovi

zakonski zastupnici i umeai duni da pred sudom govore istinu. Sud je duan da sprei svaku

zloupotrebu prava koja imaju stranke u postupku. Konkretizacija ovih naela je sprovedena kroz

ceo zakon i ono to je naroito bitno, pored toga to su uvedene razliite sankcije uz odreena

injenja i neinjenja, sada je formulisana cela glava, glava XV koja govori o tome da mora da se

savesno koriste procesna ovlaenja i ta se deava kada dolazi do zloupotreba procesnih

ovlaenja, i regulie sve vrste kanjavanja i regulie pitanje naknade tete u sluaju korienja

prava na neadekvatan nain, zloupotrebom, i to ili injenjem ili neinjenjem. Jer, ako sud ne bude

inio, a za ta jeste ovlaen, on e neinjenjem omoguiti zloupotrebu prava. A, ako stranke

injenjem ili neinjenjem vre zloupotrebu svojih procesnih ovlaenja veoma lako e sud moi da

primeni odredbe iz ove glave i da sankcionie sve ono to je vodilo zloupotrebama, odn.

onemoguavanju suenja u razumnom roku.

Naelo ekonominosti i efikasnosti

Naelo ekonominosti i efikasnosti potpuno je sada regulisano na taj nain to su du celog zakona,

ono je znai veoma potencirano u ZPP-u, i skoro svi rokovi su skraeni. A, rok za iradu prvostepene

sudske odluke je faktiki produen. To ete kada budete govorili o presudi videti tako to ete

utvrditi kad budete pogledali tu odredbu, da je rok koji je do sada bio od 8 dana, u praksi u proseku

oko mesec dana, a esto su stranke i po godinu dana stranke ekale izradu presude, sada je taj rok

konstituisan u zakonu tako to je navedeno: da se presuda radi u roku od 8 dana, a izuzetno, u

situaciji kada se radi o teem predmetu, dodaje se sudu (sudiji koji radi odluku) mogunost da jo15 dana, znai 23 dana... To je neto to bi se veoma pribliilo onome uobiajenom roku u praksi.

Sa kojih razloga? Zato to taj razumni rok predstavlja jedan od osnovnih elemenata prava na

pravino suenje. Pravo na pravino suenje je regulisano l.6 Konvencije o ljudskim pravima, i u

st.1 ovog lana navedeno je koji su sve to kriterijumi i elementi koji daju nekome licu pravo na

pravino suenje. Jedan od osnovnih elemenata za to je razumni rok. Imajui u vidu ta se kod nas

deava u praksi, zakonodavac je taj razumni rok kao naelo sproveo u l.10 st.1 tako to je rekao da

stranka ima pravo da sud odlui o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku. Ovaj razumni

rok je konkretizovan kroz odreene rokove postupanja. Razumni rok se odreuje od sluaja do

sluaja. Kad zakon regulie koji je razumni rok Sud u Strazburu e uvek rei, bez obzira na to na

koji nain se radi, da je onaj rok koji je preao zakonom predvieni rok nerazuman rok. Jer, ako je

nacionalno zakonodavstvo predvidelo neki rok, onda je to rok u kome mora neto da se uradi.

Naravno, imamo situaciju da imamo prekluzivne rokove i one orijentacione rokove. Ovi rokovi koji

se nalaze u ZPP-u, neki su prekluzivni, neki su orijentacioni rokovi. Naravno, kada govorimo o

ovim rokovima koji su orijentacioni, koji nisu prekluzivni, nikada nee Strazbur odreagovati ako

dolazi do krenja malih, kratkih rokova. Ali, ako u celom predmetu, koji npr. traje 15 godina imamo

za sve odreene rokove pomalo krenje, pa to dovede do suenja od 15 godina, evidentno je da se

taj predmet nije sudio u razumnom roku.

Druga stvar koja se treba znati, to su primeri iz sudske prakse, i pomenuu 2 sudske odluke koje

upravo predstavljaju orijentir ta je razumni rok.

PRIMER 1: Odnosi se na aplikaciju koju su pokrenuli roditelji oveka, koji je inae umro u

trenutku pokretanja postupka u Strazburu. To je bila situacija kada je graanin Francuske pokrenuo

parnicu za naknadu tete pred francuskim nacionalnim sudom zbog toga to je smatrao da je

krivicom bolnice u kojoj se leio bio zaraen virusom HIV. Presuda je doneta i parnica okonana u

roku od 2 godine. On je vrlo brzo posle toga umro, i roditelji su pokrenuli postupak pred sudom u

Strazburu tvrdei da je kreno pravo na pravino suenje, jer sud nije potovao razumni rok na tom

suenju. Drava je odgovorila na takvu aplikaciju da 2 godine nije nerazuman rok, jer po zakonu,

odluivanje o zahtevu za naknadu tete ne spada u one koji su propisani kao hitni postupci. Nadalje,

radi se o tekoj parnici, jer je sud morao da utvrdi da li je to lice bilo zaraeno virusom HIV u

bolnici, ili je recimo u seksualnom odnosu 15 godina ranije bilo zaraeno, pa je taj virus HIV

mirovao, pa se posle toga aktivirao u trenutku kada je ovek bio u bolnici, pa je izaao iz bolnice.

To naravno, nosi velika vetaenja, utvrivanja injenica. Potom, ako se i kad se to utvrdilo, onda je

moralo da se utvrdi kakvo je bilo postupanje u bolnici, ko je tu bio nadlean, da li je neto loe

uraeno u pogledu funkcionisanja bolnikog osoblja, ili je to bila nekakva nesrea, ili kako se to

desilo... I imajui u vidu ponaanje stranaka u postupku, 2 godine bi bio potpuno razuman rok,

tvrdila je Francuska. A, sud u Strazburu je rekao: Tano je da 2 godine ne bi bio straan rok da se

ne radi o naknadi tete za lice koje je obolelo od virusa HIV. Kada sud zna da neko ima takvu bolest

i da trai naknadu tete upravo zbog te bolesti a ne neeg drugog, onda svrha suenja i pravino

suenje mogu se ostvarivati u razumnom roku za njega. Njegov ivot je oroen, kratak, evidentno

je. Satisfakcija koja predstavlja neimovinsku tetu, nakon proteka nekog roka koji bi njemu znaio

neto, svakako ne predstavlja pravo na pravino suenje. I rekao je U tom sluaju jeste kreno

pravo na pravino suenje, jer rok od 2 godine za donoenje presude za lice koje je obolelo od HIV

(a upravo je to predmet parnice), nije razumni rok.

Mi nemamo nigde upisane razumne rokove recimo, za naknadu tete. Ali ako znamo ta je razuman

rok, i ako znamo da sudija ima 300 predmeta u radu i da ima svaki trei dan suenje, svakako

neemo moi da oekujemo da e se suditi i presuditi, recimo nekakvo izdravanje u roku od 10

dana. Ali, ako se radi o tako vanom pravu, i ako je to dete ugroeno zato to nema izdravanje,

onda svakako, razuman rok ne moe da bude 6 godina, ili 10 godina... u krajnjoj liniji dete e

postati punoletno, ili e zavriti kolovanje, ako se radi o detetu koje je na kolovanju i vie nije bani dete, nego je student.

Dakle, sud mora u svakom konkretnom sluaju da razmilja o razumnom roku imajui u vidu ovako

izgraene standarde.

PRIMER 2: Najvei ekstrem gde je Strazbur rekao da nije kreno pravo na pravino suenje, je

situacija kada je Grk tuio dravu Grku, jer je ostvarivanje njegovog prava na slobodno uivanje

imovine trajalo 17 godina pred nacionalnim sudom u Grkoj. Ali je sud rekao: Cenei ponaanje

stranaka u postupku, ocenjujui o kakvoj se vrsti postupka radilo, kakve teine je bilo, koje su sve

tekoe bile, kako su se ponaali advokati, vetaci, koliko vetaenja... to nije bio nerazuman rok.U okviru takvog naina razmiljanja, ovo naelo koje govori o efikasnosti suda, o ekonomiji suda i

ta e izabrati da zakazuje u veoma kratkim rokovima, veoma brzo, a ta e izabrati da zakazuje u

nekakvim duim rokovima, obzirom na optereenost suda, predstavljae ono to daje pravilo

ponaanja u pogledu efikasnosti, odn. potovanja razumnog roka, koje se kroz ceo zakon provlai

tako to se svi rokovi i sva postupanja koja vode zloupotrebama sankcioniu, a rokovi skrauju, da

bi stiglo do onoga to predstavlja razumni rok, i to predstavlja sada jedno od osnovnih naela

parninog postupka.

Naelo usmenosti i pismenosti

Kada govorimo o usmenosti i pismenosti, osnovno naelo i dalje ostaje usmenost. Ali, pismenost

potpuno menja svoju ulogu u nekoj proporciji jednog i drugog naela, s obzirom da po ZPP-u

pismenost poinje da ima i u ovoj naoj proceduri veoma bitnu ulogu upravo da bi se dolo do

ekonominijeg i efikasnijeg voenja parninog postupka, i potovanja razumnog roka, pa emo

videti da kada govorimo, recimo o vetaenju, da u toj situaciji, za razliku od ranije, kada se izvodi

ovaj dokaz, da e vetaenje biti tako regulisano da je obaveza vetaka da pismeno da nalaz, a ne

kao to je ranije bilo pravilo da nalaz mora da se da usmeno pred sudom, bez obzira to ga je neko

uradio u pismenom obliku. Upravo sa razloga to sud vie nee da bude servis graana, ne bi smeo

da bude; to parnini postupak i zatita graanskih prava predstavlja dispoziciju stranaka, osim kada

je to posebnim zakonom drugaije odreeno, i osim kada sud posumnja da se radi o nedozvoljenim

raspolaganjima stranaka, sa tih razloga e taj nalaz vetak morati da da u pismenom obliku, nee ga

sud uzimati na zapisnik, a sa tih razloga e to biti uraeno da bi se stranka na vreme izjasnila, po

mogustvu u pismenom podnesku, da bi se koncentrisali svidokazi i da bi se efikasnije zavrili

postupci.

Nadalje, kada se govori o institutu povraaja u preanje stanje, ranije je bilo naelo usmenosti

prioritetno, pa se o predlogu uvek moralo raspravljati na roitu. Sada je sasvim obrnuto, i sadanja

situacija kae da e o predlogu za povraaj u preanje stanje sud odluiti van rasprave, a izuzetno

e zakazati raspravu kada izvoenje dokaza koji utiu na donoenje odluke o osnovanosti ovoga

zahteva zahtevaju roite. Naime, neko predloi u predlogu za povraaj da se izvede dokaz da neko

nije mogao, recimo, da doe na roite, pa predlae 3 svedoka. Naravno, kad sud utvrdi da bi bio

moda osnovan ovakav predlog, ne moe da ga van roita sasluava i onda idemo na naelo

usmenosti i kreemo sa roitem na kome e se sasluati. Nadalje, to naelo pismenosti i usmenosti

u svojoj proporcionalnosti menjaju svoju ulogu posebno i najvie kod toga kako kree parnini

postupak, a to je da je sada odgovor na tubu obaveza, to znai da se nee ui u suenje dok

nemamo tubu, znai zahtev stranke u pismenom obliku, i obavezan odgovor na tubu, jer ukoliko

nema odgovora na tubu u ostavljenom roku i na nain kako je to zakonom propisano donee se

presuda zbog proputanja. Ne vie zbog izostajanja (jer nema roita), nego zbog proputanja.

Potpuno nova presuda. Nee biti zakazano roite, nego e sud doneti presudu zato to tuena

stranka nije postupila po zakonu i odgovorila na tubu.

Ono to dalje govori o potpunoj promeni odnosa ova dva naela, jeste i nova situacija u kojoj sud,

kada je zahtev koji je istaknut u tubi i kada se navodima iz odgovora na tubu injenino stanje ne

osporava, nego ostaje samo sporan osnov, znai ono to sud mora da utvrdi u vezi zakonitosti, moe

bez zakazivanja roita da donese presudu. Ovo je potpuna novina, i doslednom primenom takve

novine sasvim sigurno e se rokovi u sudu smanjiti i doi e se do bre pravde, jer imate vrlo esto

situaciju da se recimo, podnese tuba za dug. I kae se: Meni kolega duguje 3.000 evra, prilaem

priznanicu uz tubu, i predlaem da sud donese presudu da se obavee da mi vrati tih 3.000 evra.Tueni u odgovoru na tubu (a to je do sad radio obino na roitu) kae: Tano je da sam ja od

njega pozajmio 3.000 evra. Ja neu da mu platim kamatu, a u docnji sam sa razloga to sam ostao

bez posla. I ne mogu da mu vratim jer nemam odakle da platim.VIDA: I, u kakvoj smo ovde situaciji, ta mislite? Da li ovde moe, u ovakvom primeru da se

donese presuda bez roita? Ovo su navodi iz tube, ovo su navodi iz odgovora na tubu. Moe! Da

vidimo u okviru zakona koji bi bili argumenti, ta kae onaj koji moe?

ODGOVOR: Pa, tueni je priznao tubeni zahtev, sud e ga obavezati na isplatu dugovane sume...

VIDA: E, hajde sad odmah da se unapred presliavamo. Priznao je tubeni zahtev. Ako je priznao

tubeni zahtev, ovakvim navodima, zato se ne bi donela presuda na osnovu priznanja? Da li je on

priznao zahtev?

ODGOVOR: Nije ga osporio, priznao je injenice.

VIDA: Priznao je injenice. injenine navode. Kada imamo nesporne te injenine navode, znai

te injenice niko nije osporio, rekao je: Jeste, ja dugujem. Ali, smatram da kamatu ne treba od tad

da platim, zato to sam ja hteo da mu vratim ali nisam mogao. To je sad pravno pitanje, od kadatreba da se vrati kamata, koja nesporno pripada.

A druga stvar, od kakvog je uticaja pitanje to to on nema para zato to nije u radnom odnosu?

ODGOVOR: To je u vezi sa izvrenjem.

VIDA: Tano. Ovo je onda, pitanje izvrenja. Taj zahtev je osnovan. A to da li moe ili ne moe da

plati... On je napravio dug, zahtev je osnovan, on se obavezao u nekakvoj priznanici, ili su ugovorili

usmeno da e se do tog i tog datuma vratiti dug. Nije posle dana podnoenja tube. Pitanje toga da li

e moi da plati ili ne, je pitanje izvrenja. Pa e, ili da se prodaje njegova kua, a ako se predlae

obustavom, plenidbom linog dohotka to izvrenje biti potpuno nemogue, ili e morati da se

sprovede na drugi nain. Ali, to sud prilikom donoenja odluke kojom se odluuje o zahtevu, o

osnovanosti tubenog zahteva, nita ne intrigira. I u toj situaciji sud e (a mnogo je takvih

parnica), i u koliko je kvalitetan sud, sasvim sigurno moi da donese presudu posle tube i odgovora

na tubu, kojom e odluiti o zahtevu, i u ovakvom injeninom stanju, utvrditi sasvim sigurno da

je tubeni zahtev osnovan, obavezati tuenog na isplatu tog duga, utvrditi datum dospelosti, ako je

utvren datum u priznanici, onda iz priznanice, a ako ne, ako je ovaj neto naveo: jeste tano da

smo rekli za dva meseca, utvrdie koji je to datum, i od tada ga obavezati na isplatu kamate, a

pitanja ovog dela, napisae u presudi da je bez uticaja na ovu pravnu stvar, i navesti da e to biti

pitanje i problem izvrenja, a ne donoenja odluke u parninom postupku pred redovnim sudom

(Naravno, ne sme ovo napisati, o redovnom i tom sudu, ali e to biti obrazloenje).

I to je sada ono to je u potpunosti promenilo odnos izmeu pismenosti i usmenosti, jer kao to

vidite ovakva procedura omoguava samo pismenost. I veoma brzu izmenu misli, i veoma brzo

donoenje sudske odluke koja e omoguiti, naravno, taj razumni rok.

Ono to je veoma bitno kada govorimo o naelima, moramo da sad vidimo da je zakon uveo i

alternativni nain reavanja sporova. To je medijacija, koja se provodi kroz ceo zakon, i to je od

svih alternativnih naina izabrana medijacija.

Naelo pouavanja neuke stranke

Kada govorimo o naelu pouavanja neuke stranke, moramo imati u vidu, da s obzirom na izmenu

odnosa naela dispozicije stranaka, naela oficijelnosti, i odnos koji se promenio u odnosu na

raspravno i istrano naelo, da e biti raspravno naelo dominantno, da istrano ostaje veoma malo,

za one dve stvari kao naelo koje e biti u primeni, onda se u tom kontekstu u potpunosti menja i

naelo pruanja pravne pomoi. Ono to moramo da znamo je da ga imamo na 3 mesta u ZPP-u:

1) sud e pomaganje pruiti, na neki nain, onda kada bude nalagao ureenje tube, ali vie ne

advokatu, nego samo svim ostalim uesnicima u postupku (l.103);

2) onda kada bude na predlog stranke, a kad stranka dokae da negde nije mogla da pribavi neki

dokaz (l.232 st.3 ZPP-a). Ovaj lan kae da e na predlog stranke ili ex officio sud traiti odreene

dokaze od nekoga, ili nekog organa, u situaciji kada je evidentno da stranka to sama nije mogla da

uradi, a recimo kada sudija bude tano znao da MUP nee hteti nekom fizikom licu da da odreene

podatke sud e ex officio pribaviti ovakve podatke, ali kada stranka bude predloila da sud po

slubenoj dunosti zatrai izvod iz zemljinih knjiga, sud to vie ne bi trebao da radi nego e to

morati stranka da uradi, jer je sasvim izvesno da to stranka moe i treba da uradi.

3) I imamo jo poslednje, najvee pouavanje (l.275 st.2 ZPP-a), to je procesno pouavanje, gde e

sud imati ovlaenja da izvri pouavanje o procesnim pravima neuku stranku koja nema

punomonika. Ako ima punomonika to nee uraditi. Ali, znai, ne u pogledu materijalnog prava,

nego samo u pogledu onih prava koja se tiu procesnih ovlaenja.

I u toj situaciji, samo u ta 3 sluaja bie mogue primeniti to naelo, jer ovo naelo s obzirom na

drugaije postavljeni nain rada, na naela koja su postavljena, nee vie imati onakav znaaj kakav

je do sada imalo.

Naelo javnosti

I ovo naelo je sada malo drugaije postavljeno u zakonu. Regulisano je u odredbi l.4 st.2, i ono

kae da e sud iskljuiti javnost samo u sluajevima predvienim zakonom. Naime, i do sada je

uvek postupak pred sudovima bio javan, jedino se javnost iskljuivala onda kada neki poseban

zakon kae. Npr. to su statusni sporovi, gde je javnost iskljuena, jer naravno ne moe niko osim

stranaka prisustvovati, i odreenih lica, gde to zakon regulie i kae da moe. Onda gde postoje

zahtevi u vezi zatite privatnosti, kada sudija kae: zbog zatite privatnosti iskljuie se javnost.Sve ono to predstavlja osnovno ustavno naelo, onda kada se radi o dravnoj tajni, koja je

posebnim zakonom regulisana, to su sve bile situacije kada se iskljuivala javnost i tu u praksi

nikada nije bilo problema. Ono gde je postojao problem u praksi, i gde se ova javnost sada menja,

to je postojanje javnosti u pogledu spisa, jer sudovanje ne ini samo suenje ve i ono to pregleda,

to znai spis. Gde se konstatuje sve ono to se deava na suenju, i gde se prikupljaju dokazi.

Kod nas je to do sada raeno na taj nain to je samo dozvoljavano da spis razgleda stranka u

postupku, i izuzetno je dozvoljavao razgledanje spisa nekome ko, recimo radi nauni rad, i

predsednik suda daje dozvolu kada neko donese potvrdu da pie magistarski rad, doktorat, ili

nekakav posebno vaan nauni rad, da moe da izvri uvid u spise. Meutim, to nije javnost.

Javnost je neto to omoguava meni da pogledam i da traim da izvrim uvid u neke spise iako ne

piem nauni rad, iako nisam stranka u postupku, ali sam zainteresovana da kupim neki stan. I ja

elim da pogledam spise u vezi toga stana, jer sam naula da se vodi spor u vezi stana i ne znam

tano ta je u njemu. Ako odem na suenje, malo u ja saznati na jednom suenju gde se

sasluavaju svedoci u pogledu neke okolnosti koja mene mnogo ne interesuje. Ali, ja hou da vidim,

i da ja procenim u kom trenutku je i u kom odnosu stan u pogledu nekog mog prava koje ja elim da

realizujem, da li meni lii na to da e taj stan da promeni vlasnika pa ja neu da kupim od ovog

postojeeg vlasnika, ili ne.

E, sad, kada znate na mentalitet, naih graana, naravno ako imamo ovakvu javnost koja se ne bi

dovoljno kontrolisala, mi bi sasvim sigurno omoguili da se kri ustavno naelo, a to je privatnost.

To je jedno od osnovnih ljudskih prava. Svako od nas ima pravo na privatnost. Sa tih razloga je

zakonom potpuno regulisano u pogledu javnosti da e u pogledu sudeih predmeta (koji su u toku),

dozvolu za razgledanje spisa morati da daje sudija, a ne kako se do sad u praksi deavalo da inae

slubenik suda kae: ta ste u predmetu? Vi kaete: stranka, dobro, pogledaj. A ti kaenita, ali elim da pogledam, a on kae slobodan si. Znai, sudija e biti taj koji e u toj

situaciji morati da uje sa kojih razloga, ili ako vi to napismeno traite, da kae odobrava sepisarnici da pogleda ta stranka pregledanje celih spisa, ili se ono ne dozvoljava, jer ako ne pokae

u tom svom podnesku taj svoj interes za razgledanje spisa, nego je oigledno da eli da vidi da li se

njegov komija svaa sa svojom enom, pa ima nekakve razne probleme u vezi zajednikog

poreta, pa on ima onu prirodnu radoznalost, koju na graanin neguje, ili ima zaista nekakv pravni

interes i zato e sudija biti jedini vlastan da proceni da li navodi iz zahteva, usmenog ili u pismenog,

u vezi javnosti spisa su takvi koji e njemu omoguiti da izvri uvid u te spise, ili nee.

U pogledu arhiviranog predmeta, jer esto e neko traiti i da pogleda predmet koji je okonan

(doneta je pravosnana presuda), u toj situaciji e o takvom zahtevu odluiti predsednik suda.

Dakle, princip je da je kod nas javnost ono naelo koje je osnovno, da se moe ograniiti samo

zakonom, da u pogledu i spisa i suenja nema ogranienja javnosti, osim u situaciji kada sudija

utvrdi u vezi zahteva stranke da postoji krenje prava na privatnost. Tu e sudija morati da razmilja

o proporcionalnosti, i morae da razmilja da li je to dozvoljeno ili nije.

NADLENOST I SASTAV SUDA

Treba napomenuti da je Crna Gora donela svoj ZPP koji nije u koliziji sa ovim ZPP-om, ali su neka

reenja drugaija. Dakle, kada se govori o domaem sudu, govori se o sudu na teritoriji Srbije.

Postoje samo odreene odredbe koje se odnose na sud u Crnoj Gori, kada se govori o sukobima.

Meutim, kada govorimo o nadlenosti onoga suda koji e odluiti o sukobu rada domaih sudova,

domaih za CG i domaih za Srbiju, mi smo sada u jednom problemu zato to je zakon koji regulie

nadlenost suda SCG propustio da navede (jer je donet ranije) ko odluuje o sukobu zakona.

Republiki zakon, ZPP i zakon CG, to naravno, nisu mogli da uvedu. Jer ne moe da republiki

zakon odredi nadlenost rada savezne institucije. Meutim, praksa e tu morati da da svoj odgovor

tako to e jedino SCG kada doe do sukoba u pogledu nadlenosti rada suda CG i Srbije da

odluuje o sukobu nadlenosti.

Jer, kada inae govorimo o nadlenosti i sastavu sudova, uvek je pravilo da o sukobu nadlenosti

izmeu dva suda odluuje neposredno vii sud. Ako su sudovi razliitih nadlenosti, trgovinski sud i

redovni sud, o tome uvek odluuje Vrhovni sud, jer nemaju zajedniki neposredno vii sud, jedini

zajedniki vii sud je VKS, i on e odluivati. Prema tome, to je pravilo. Dakle, sukob izmeu dva

optinska suda o njemu odluuje okruni sud. Sukob izmeu optinskog i okrunog suda o

njemu odluuje VKS, jer je to neposredno vii sud. Sukob izmeu redovnog i specijalizovanog

suda, kao to je TS, o njemu odluuje VKS jer je to najvii zajedniki sud, jer VKS odluuje u

poslednjoj instanci i o predmetima koji se sude i u trgovinskim sudovima i pred redovnim

sudovima.

Kada se govori o nadlenosti, moramo uvek da razmiljamo o razliitim vrstama nadlenosti, i tu

nema nikakvih promena, s tim to emo kada govorimo o tome uvek razmiljati sad samo na

teritoriji Srbije a ne razmiljati o teritoriji SCG. Na teritoriji Srbije emo imati i sukobe nadlenosti

i odreivanje nadlenosti i sve ono to je bitno.

Sastav suda

Pre nego to krenemo na nadlenosti, da vidimo kako sud sudi, u kom sastavu? U parninom

postupku sudovi sude ili kao, sada u rei obrnuto nego to pie u ZPP-u, sa kojih razloga? Zato

da vidimo koja je tendencija i ta su velike izmene. Kae se u zakonu: sudi se u veu ili kao

pojedinac, a ja u ovde rei kao pojedinac ili u veu. Naime, nama Ustav kae da sud sudi u

zbornom sastavu, i sa tih razloga u zakonu nije moglo drugaije da se menja. Ali, ako mi imamo u

vidu da je sada navedeno u l.37 da e se suditi pred sudijom pojedincem u svim parnicama do

3.000.000 din. Jasno je da e skoro sve suditi sudija pojedinac, osim tamo gde je posebnim

zakonom regulisano da mora da sudi vee (statusni sporovi, tu e uvek suditi vee; radni sporovi, ali

ne sporovi koji su proizali iz radnih odnosa radi naknade tete, nego radni oni koji se odnose na

zasnivanje i prestanak radnog odnosa; autorsko pravo; stambeno pravo ali vezano za useljenje i

iseljenje u vezi prava na stanovanje na osnovu stanarskog prava). Meutim, u praksi nema mnogo

ovakvih predmeta, to zbog taksi, to zbog toga to zaista i nemate toliko veliku vrednost spora. I

faktiki se i to naelo koje se odnosi na inokosno i zborno suenje u praksi promenilo. Ono mora da

postoji, tako to e neki sud da sudi u veu ili kao pojedinac zato to Ustav tako regulie, ali

praksom, odn. odreivanjem vrednosti spora, mi emo imati da sudija pojedinac sudi do 3.000.000

din. pred redovnim sudom.

Kad govorimo o veu, kad govorimo o tom sastavu suda, imati u vidu da e pred redovnim

sudovima, ako se sudi u veu, to vee biti sastavljeno od sudije profesionalca i dvoje sudija

porotnika. U drugom stepenu se sudi samo pred profesionalnim veem, tu sude u veu 3 sudije

profesionalca. Kada govorimo o Trgovinskim sudovima, tu sudi sudija pojedinac, i u drugom

stepenu sada sude samo profesionalci, a ranije je bilo da su mogli u drugom stepenu da sude i laici,

porotnici, ali koji su vezani za tu vrstu posla, dakle poluprofesionalci, i u VKS po vanrednim

pravnim lekovima, a izuzetno po albama, sudi se u veu od 5 sudija a izuzetno, u nekim movim

procedurama radie vee od 7 sudija profesionalaca.

Mesna nadlenost

Tu imate opte pravilo, imate izuzetke, imate posebne i imate iskljuive nadlenosti u pogledu

suenja.

Pravilo je opta mesna nadlenost, i ona se odreuje tako to e biti sud opte mesno nadlean, u

principu i to prema podruju prebivalita tuenog. Tako emo izabrati. I to je opte pravilo koje

oznaava optu mesnu nadlenost. Ono to je bitno, to je da emo to poslednje prebivalite imati

uvek utvreno prema tome gde je prijavljen ovek. I onda emo imati sada, naravno i izuzetke.

Naravno, posle emo govoriti i o prigovorima, i na koji nain i ko moe da posumnja i do kog

trenutka da uloi prigovor, jer e neko eleti zato to tuilac ivi u Beogradu, da zasnuje nadlenost

suda u Beogradu, a ne u Niu. Pa e rei tueni ivi u Niu, a on u Beogradu, pa hajde da se sudimo

u Beogradu, ili tueni u stvari ivi u Sopotu gde takoe postoji optinski sud, pa hajmo da

podnesemo tubu, i do kad taj iz Sopota moe da kae: ne, to nije nadlean sud, ja sam iz Sopota.Znai, do trenutka dok se sud ne upusti u raspravu.

A, kako emo sad regulisati pitanje tih posebnih mesnih nadlenosti, naravno bilo bi nepraktino da

se uvek sudi samo po ovom optem pravilu koje je osnovno, a to je pitanje opte mesne nadlenosti.

Posebne mesne nadlenosti

Kad govorimo o posebnim nadlenostima, prvo emo pomenuti nadlenost za suparniare, i kod

nadlenosti za suparniare bie nadlean sud za bilo kog od njih. Znai, imamo jednog iz Sopota,

jednog iz Kragujevca, jednog iz Nia, tuilac e tuiti bilo prema kom prebivalitu tuenog, i to e

onda biti nadlenost.

Kada govorimo o nadlenosti za sporove o zakonskom izdravanju, nadlean je pored suda opte

nadlenosti (nadlenost prema tuenom) i sud na podruju gde tuilac ima prebivalite odn.

boravite.

- Zato je ovako?

Veina sporova za izdravanje vezana je za maloletnu decu, ili za decu koja vie nisu deca, ali su

neija deca, znai do onog trenutka do kog moe da se podnese tuba za izdravanje. To je

najvei parnica, i naravno zakonodavac onda kae: pa nee neko ko ima kod sebe malo dete da

krene sada u Ni iz Beograda da se sudi, nego moe i prema tom prebivalitu, i da se na taj nain

regulie. I obino je onaj ko trai izdravanje - onaj koji je manjeg prava, ugroen. Jer, kad ena

tui mua, ili mu enu za izdravanje, ili kad tui roditelj decu (neki ostareo roditelj, ili roditelj

koji nema dovoljno sredstava...), on je slabiji u svom pravu. I to vam je opta logika, i kada

govorimo o posebnoj nadlenosti vezanoj za zakonsko izdravanje onda, znai uvek razmiljate,

imate opte pravilo i ovo to predstavlja tu posebnu nadlenost.

to se tie nadlenosti za sporove o naknadi tete, tu imamo, opet razliite situacije, jer tu moe

da bude pored opte mesne nadlenosti i sud sa podruja gde je teta nastala, opet logika, jer ako

znate da je uvek najvei broj dokaza koji se izvode pred sudom upravo na mestu gde je teta

nastala, logino da moe i po tome; ili sud na ijem podruju je tetna posledica nastala, jer moe da

se desi da je teta bila u Sloveniji. Ali, sad da ne odemo u Sloveniju, nego recimo, mi smo iz

Beograda da bude u Niu. I on nee da ide u Ni, tueni ivi u Kragujevcu, ali posledica je to to

se ja sad leim, jer posle nekakve saobraajke sam slomila nogu i nosim gips, i tuim za naknadu

tete jer sada tu. I onda emo uvek omoguiti da se sudi tu, znai, gde je posledica.

Nadlenost za sporove radi zatite prava na osnovu garancije proizvoaa. Imamo, opet,

posebnu nadlenost koja ide prema tome ko je dao garanciju, tu je nadlenost.

I naravno, osim onda gde imate da uvek moe da se izabere opte mesna nadlenost.

U pogledu nadlenosti za brane sporove, tu postoji mogunost, opet da se izabere opta mesna

nadlenost, a moe da bude i prema poslednjem zajednikom prebivalitu odn. boravitu branih

drugova.

Nadlenost za sporove utvrivanje i osporavanja oinstva. Tu je opet, mogua i opta, i ona koja

titi maloletno dete, znai, prema tuiocu gde boravi.

U pogledu nadlenosti za sporove o nepokretnostima u pogledu nadlenosti zbog smetanja

dravine, uvek je nadlean sud prema onome gde je bilo smetanje dravine.

U pogledu nadlenosti za smetanje prava na vazduhoplovu i brodu, ako se radi o domaem prema naem pravu, ako se radi o stranom prema onome gde je registrovan, a ako je neka teta

specifina, onda emo imati i ona pravila o naknadi tete da kombinujemo sa tim.

Tu emo, nadalje imati pitanje nadlenosti za lica koja nemaju optu mesnu nadlenost u Republici

Srbiji, i tu emo opet morati sada da razmiljamo u pogledu izmene zakona, i toga da je to sad

republiki zakon, i imaemo u vidu da se, ako se radi o teti, o razvodu, o utvrenju oinstva i ako

neko nije na dravljanin moe da tui ovde u ovim izuzetnim situacijama, kada e iz tih posebnih

nadlenosti proizilaziti i nadlenost domaeg suda.

Kada govorimo o nadlenosti po mestu gde se nalazi poslovna jedinica pravnog lica, tu sada

imamo novine, ili prema nadlenosti same jedinice ili prema seditu pravnog lica u vezi koga tee

parnica.

U pogledu stranog lica, opet imamo sada tamo za sporove fizikog ili pravnog lica koje ima sedite

u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane kod nas, ili se ovde moraju ispuniti, tuba se

moe podneti sudu na ijem podruju se nalazi njegovo stalno zastupnitvo.

Nadlenost u pogledu sporova sa vojnim jedinicama, je uvek tamo gde se nalazi sedite te vojne

pote.

Nadlenost za sporove za naslednopravne odnose ide tamo gde je ostavinski postupak zapoet, a

nije zavren onda ide tu, a naravno, za ostalo idemo u zavisnosti od toga da li se radi o nekoj

parnici sa posebnim nadlenostima ili o optim pravilima.

Prema mestu plaanja, imamo nadlenost gde e se moi zbog mesta plaanja odrediti posebna

nadlenost.

Kada govorimo o odreivanju mesne nadlenosti...suda, moramo znati da sada imamo promene, i

da vie ne moe to predstavljati sredstvo odugovlaenja postupka, i kada stranka u jednom postupku

vie puta trai da se odredi ko je nadlean, takav zahtev e sud odbaciti i to prvostepenim...

- Zato je ovo bitno da znate?

- Zato to je to do sada bilo veoma veliko sredstvo za zloupotrebu prava i odugovlaenje, pa je

recimo, u postupcima za izvrenje sudskih odluka, kako krene izvrenje, tako stranka zatrai da se

utvrdi da ima nekakav sukob. I naravno, onda to stigne ak do VKS, pa se sve to vrati, i onda idemo

iz poetka, i to je ono to vie ne moe da se radi.

Sporazum o mesnoj nadlenosti

Mora se ugovoriti, i da bi se potovao, uz tubu se mora priloiti ugovor o mesnoj nadlenosti, a

ako se to ne uradi, naknadno prilaganje i pozivanje na ovo nee imati efekta, s tim to ovde u

zakonu postoji obaveza tuenog koji eli da se pozove na ugovorenu nadlenost da to mora da

priloi uz odgovor na tubu, to ako ne uradi, vie se nee prihvatiti. Ranije nije bilo predvieno

zakonom, jer nije bio obavezan odgovor na tubu.

ISKLJUENJE I IZUZEE

Sada imamo institute stavljene potpuno na novi osnov. Znai, ranije smo imali samo izuzee sudije,

sada imamo i iskljuenje i izuzee.

- Sa kojih razloga?

- Opet, imamo neto to predstavlja pravo na pravino suenje. Pravo na pravino suenje

predstavlja i funkcionisanje od strane nepristrasnog sudije. Nezavistan i nepristrasan. Nepristrasan

sudija, po naem dosadanjem nekakvom uverenju, bio je onaj koji je mogao da kae: ja u

nepristrasno suditi. I imate stranku koja kae: on nije nepristrasan. U toj situaciji sud jeodluivao o izuzeu sudeeg sudije. Ne pravei razliku izmeu subjektivnog i objektivnog razloga

za iskljuenje sa suenja odn. izuzea. Namerno govorim iskljuenjr i izuzee, jer to nisu iste

situacije.

Iskljuenje

Ako je neko prema zakonu, a to je ona situacija ako je stranka, ili zakonski zastupnik ili

punomonik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, u pobonoj liniji do IV stepena, ako je brani

odn. vanbrani drug, ako je srodnik po tazbini, ako je staralac, usvojilac... to su sve oni zakonski

razlozi o kojima diskusije nema, tu se mora sudija iskljuiti iz suenja. Tu ne moemo da priamo

da li je u redu ili nije. I to je ostalo to predstavlja razlog iskljuenja. Iskljuenje, pored toga to

postoje ovi razlozi za iskljuenje, imamo sada i s obzirom na promene da ne moe da sudi sudija

ako je: akcionar, ako je lan privrednog drutva ili zadruge, kad je jedna od strana njegov

poverilac ili dunik. Ovo je novina koja do sad nije postojala u zakonu, jer gotovo da i nije bilo

fizikih lica koja su imala akcije, bili lanovi ili neto slino. Prema tome, ova promena u pogledu

razloga za iskljuenje kada je to obavezno, prati celokupne izmene. Nadalje, ako izmeu sudije i

lica koje uestvuje u parnici tee neka druga parnica, ili postoji sukob interesa. Jer, esto nam se

sada moe desiti da postoji sukob interesa. To je iskljuenje. Taj sukob interesa jednostavno s

obzirom na drugi nain funkcionisanja nije postojao do sada.

Nadalje e se iskljuiti sudija ako je u istom predmetu sudelovao u postupku posredovanja

(medijacije). Sada sudija koji je obavio medijaciju, ne moe da sudi ako nije uspela medijacija, i to

je razlog za iskljuenje.

I imamo jo jedan novi razlog, ako je sudija negde u steajnom postupku povodom koga je dolo

do spora uestvovao kao steajni sudija, jer moe da se desi da sudija u okviru jednog suda radi

prvo kao steajni sudija, a potom ga u godinjem rasporedu promene i on ne sme da sudi sada neku

parnicu koja je odatle proistekla, i to je razlog za iskljuenje.

Izuzee

Predstavlja ono to predstavlja subjektivan odnos, kada stranka kae: ja smatram da je sudija

pristrasan, zato to je u veoma dobrim i prijateljskim odnosima sa strankom, ili - oni su komije i

svakodnevno veeraju, ili sam sudija kae: Ja mogu da sudim objektivno, ali stranka u ovom

sporu je moj sused, i to ne sused iz solitera koga ja znam povrno, i samo mu u prolazu klimnem

glavom, nego sused vrata do vrata, sa kojim ja kuvam zajedniki, jedno vee kod njega veeramo,

drugo vee kod mene, i ja elim da mene predsednik suda izuzme.Naravno, mogunost zloupotrebe postoji i u pogledu stranaka i u pogledu sudija, koji eli, recimo,

da se otarasi tekog predmeta. I odluivanje o ovome zahteva veliko umee predsednika suda. Jer

samo predsednik suda je taj koji e odluiti o svemu tome. I to je ono o emu e morati, i o

iskljuenju i o izuzeu da uradi sa reenjem, da bi to uvelo razumni rok, i imaemo situaciju da taj

zahtev mora da bude obrazloen. Neobrazloen zahtev nee vui posledice i bie jednostavno odbaen. O tom zahtevu mora predsednik suda u razumnom roku da odlui, to znai to bre, i

onda je prvi zastoj sa kojim se susreemo po zakonu, jer kae: Sud e zastati sa odluivanjem u

ovoj parnici dok predsednik suda ne odlui o zahtevu za iskljuenje ili izuzee.Zakon tano predvia kada nije doputeno da se trai iskljuenje ili izuzee, upravo sa razloga da ne

bi dolo do zloupotreba. I to je regulisano lanom 69 ZPP-a koji kae da ne moe vie da se trai

od strane stranaka izuzee svih sudija, ili nekih sudija koji ne uestvuju u radu, ili odmah

predsednika suda koji nije nita postupao, a to bi vodilo onome ako se trai i sudije i predsednika

suda mora da ode u neposredno vii sud pa dok odlui neposredno vii sud o tome proe koji

mesec, pa dok se vrati jo koji mesec, pa sad predsednik mora o sudiji, i evo 6 meseci ve prolo i

za to vreme tueni vidno koristi tua kola. Ne odluuje se. To je mehanizam koji je postojao, i sada

zakon to regulie.

Nadalje, ako imamo zahtev koji nije obrazloen nema razloga u vezi toga, opet emo ovde imati

odbaaj, i to je neto to vie nema razmiljanja kako emo funkcionisati, i ta nedopustivost

zahteva, mora protiv njega da se dozvoli posebna alba ali nee alba dozvoljavati odlaganje

roita.

Ono to je nadalje bitno, to je da napomenemo da o sudiji porotniku postoje svi ovi isti razlozi koji

su navedeni u vezi njegovog iskljuenja i izuzea, s tim da se doda i to da sudija porotnik ne moe

vriti sudijsku dunost odn. porotniku dunost, ako stalno ili povremeno radi kod preduzetnika ili

u pravnom licu koje je stranka u postupku. Do sada zakon nije poznavao ovu situaciju, pa se

deavalo, recimo da porotnik moe da bude i radnik ZOIL Dunav i da se sudi. Sada je to potpunoregulisano i ovakvih situacija vie nee moi da bude.

Dakle, izuzee kada govorimo o subjektivnom odnosu, i iskljuenje kada je to objektivan

razlog gde nema razmiljanja i mora da se taj sudija promeni.

STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

Stranke u postupku mogu biti svako fiziko ili pravno lice. Imamo i posebne zakone koji reguliu

ko moe jo, pored svakog fizikog i pravnog lica da bude uesnik u postupku, jer postoje nekakve

asocijacije koje posebnim zakonom odreuju se da mogu da uestvuju. Recimo, NVO organizacije

se ne reguliu i ne upisuju kao pravno lice u Fi registar, oni imaju ista svojstva, nego se oni upisuju

u posebne registre, i taj posebni zakon koji regulie ta udruenja daje mogunost da ona uestvuju u

postupku. I to su te situacije koje govore o tome.

Ono to je nadalje bitno, to je da se podsetimo da stranka koja je potpuno poslovno sposobna moe

preduzimati sve radnje u postupku, i ta njihova prava da same preduzimaju sve radnje u postupku

zove se parnina sposobnost.

Imamo nadalje, sada, odmah i izuzetke da punoletna lica ponekad imaju ogranienu poslovnu

sposobnost, i to ogranienje se uvek kree u granicama te poslovne sposobnosti. To ogranienje

uvek e se regulisati posebnim reenjem, i to e biti u situaciji kada neko inicira postupak pred

centrom za socijalni rad, organom starateljstva, koje e doneti reenje kojim e nekoga delimino ili

potpuno liiti poslovne sposobnosti, i u kom reenju e se tano navesti ako je to delimino koji je

to domen. Pa recimo, e se liiti onda kada se utvrdi da je stranka kverulant, a to je ona situacija

kada imate izuzetno pametne ljude, izuzetno obrazovane ljude ali koji uivaju da se parnie. I vode

hiljadu parnica pred sudovima. I u toj situaciji, znai, ne onda kada neko ima neku manu u smislu

stepena pameti, u pogledu toga da je nekog stepena debiliteta, koji omoguava da bude delimino

sposoban, nego u pogledu toga da je on savreno pametan, ali jednostavno voli da se sudi tada e

moi da donese organ starateljstva reenje kojim e ga liiti samostalnog voenja postupaka i u toj

situaciji e moi da vodi svoj postupak samo kad mu organ starateljstva postavi nekakvog

zastupnika u toj situaciji, koji e proceniti da li moe da se vodi parnica ili ne, a ne da ima u svakom

trenutku 500 parnica. Nadalje, u pogledu ogranienja gde su punoletna lica, imamo drugo

ogranienje odnosno proirenje prava maloletniku koji inae ne bi mogao da preduzima sam

radnje pred sudom, da ima parninu sposobnost, moe mu se ona proiriti u granicama priznate

poslovne sposobnosti. Prema tome, od 15 godine, kad poinje da ima nekakvu sposobnost (da

radi...), on e imati nekakvu ogranienu sposobnost da ovakve radnje preduzima.

Stranku koja nema poslovnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik. U situaciji kada se radi o

maloletnim licima, to su roditelji. U situaciji kada se radi o punoletnim licima, organ starateljstva e

postaviti zastupnika, i to moe biti i najee jeste neki roak, a moe i da se postavi neko sasvim

tree lice, a najee e se desiti da nekakvom maloletnom licu koje ima roditelje se postavi tree

lice, kada doe recimo, do voenja parnica u naslednopravnim odnosima kada dolazi do sukoba

interesa izmeu maloletnika koji treba da vodi parnicu protiv svog preivelog roditelja u pogledu

udela ili obrnuto, jer roditelj smatra da ne treba sve ili ne treba taj deo da ode detetu, sa odreenih

razloga, i vodi parnicu protiv svog roenog deteta da se utvrdi udeo a dete je jo maloletno. Ili, vodi

parnicu protiv svog deteta koje je narkoman, ima 16 godina, on je jedini zakonski zastupnik, tada e

organ starateljstva morati da postavi staraoca, zastupnika za tu situaciju, da titi interes tog

maloletnika, jer su sukobljeni interesi inae staraoca po sili zakona, roditelja, u odnosu na to

maloletno dete.

Ono to je bitno, to je da zakonski zastupnik koji je postavljen ima odreene obaveze u pogledu

zastupanja, i da mora bude, ako se pojavljuje kao lice koje se postavlja od strane organa

starateljstva, odreeno posebnim reenjem tano ta moe preduzimati, jer u suprotnom to nikako

nee moi da uradi i nee biti onako kako treba.

Kada govorimo o zastupnicima, ovo do sada smo govorili o onima koji e obavljati sve poslove.

Meutim, postoje i odreene situacije koje zakon regulie, a to je pitanje kada e se postaviti

privremeni zastupnik i taj privremeni zastupnik e biti postavljen od strane suda, znai ne od strane

organa starateljstva, i taj e se sada, s obzirom na to, opet, da moramo da potujemo pravo na

pravino suenje, biti postavljen sa spiska advokata. Ranije je sud mogao da postavlja bilo koje lice,

u takvoj situaciji, ali sada sa spiska advokata.

- Sa kojih razloga?

- To je izuzetak, potrebno je neto hitno uraditi, a ako se ve postavlja neko onda taj mora da bude

zanatlija. Mora da zna ta radi, i sa tih razloga on mora da bude struno lice, mora da bude

advokat.

Ono to je bitno u ovakvoj situaciji, kada se postavlja takvo lice, mora da postoji odreeni interes

zbog ega se to mora uraditi, znai kada je to hitno, i kada postoje suprotni interesi u samoj parnici,

izmeu tuioca i tuenog, a sud ne eli da saeka da se postavi staralac jednom licu. Tada e hitno

reagovati i postaviti tog privremenog zastupnika dok se ne uradi drugo, znai ako postoje suprotni

interesi, ako tueni nije parnino sposoban a nema zakonskog zastupnika, radi se o brzini; ako se

desi da obe stranke imaju istog zakonskog zastupnika, opet dok doekamo postavljanje od organa

starateljstva, sud ima ovlaenja da jednoj stranci u postupku postavi tog zastupnika; i u situaciji

ako se tueni ili njegov zakonski zastupnik koji nemaju punomonika nalaze u inostranstvu.

- ta imamo sada tu jo novo, to e omoguiti to efikasno suenje u razumnom roku?

- To je da je sud sada vlastan da postavi ovakvog privremenog zastupnika i pravnom licu, odn.

preduzetniku, naravno pod uslovima i na isti nain kako je to uraeno i za ovog zastupnika koji se

postavlja fizikom licu. To do sada nije postojalo.

Ovo reenje kojim sud oglaava nekog za privremenog zastupnika, naravno, mora se odmah

dostaviti organu starateljstva, i organ starteljstva ima ovlaenja da odreaguje i da kae: jasmatram da taj ne valja, i zbog toga se dostavlja i organu starteljstva.Ono to je bitno, i da napomenem u pogledu pravnog lica, to je da povezujete kada se govori o

dostavljanju, jer u situaciji kada imate preduzetnika, ili kada imate to malo pravno lice kada se

deava da ne moete uopte da pronaete, jer pravno lice je registrovano tako to imate direktora i

jednog radnika, sad, on je negde prijavio sedite i sad ga neko tui i naravno, on tu uopte ne sedi,

to je samo prijavljeno, i vi onda imate tu situaciju da ne moete nikako da ostvarite svoja pravo u

odnosu na nekog s kim ste stupili u poslovne odnose. Ovo je institut koji e omoguiti da se

regulie takav problem i da se okonavaju parnice, i da se reguliu nastala prava, jer postavljanjem

staraoca i pravnom licu svakako e dovesti i omoguavanju da se ono pozove, i da se reguliu

pravni odnosi i doe do presuenja, to do sad nije bilo.

Privremeni zastupnik, inae, ako se radi u licu u inostranstvu ima mogunosti da preduzima sve

hitne radnje, i da sve to uradi do trenutka dok se to lice ne pojavi, i u toj situaciji to lice koje se

pojavi moe da prihvati sve ovo to je uraeno, a moe se desiti da se sve to ponavlja i to je ono to

je kod nas bitno.

Za razliku od ovih privremenih zastupnika i toga to se radi o licima koja rade tako to se na

poseban nain, prema zakonu neko trei uestvuje u postavljanju tog koji e zastupati interese,

braniti interese, za razliku od njih, tu nam stoje punomonici.

Punomonici

Punomonik je lice s kojim stranka ugovara da ga neko zastupa. Stranka uvek, kod nas u postupku,

sve moe da radi lino. I kad je neuka moe da radi lino, to je njeno pravo, jer suditi se to je lino

pravo, pa ta e, izgubie parnicu ako to loe radi. Ali, svaka stranka ima i svoja ovlaenja da

angauje nekoga u postupku, i to je obino advokat, a moe da bude i neko drugi.

Naravno velika je diskusija, i uvek e se postaviti pitanje zato na procesni zakon dozvoljava da ja

mogu da opunomoim svako lice. Jer, ono je neuko, i zato ono optereuje sud. Meutim, moramo

imati u vidu da naa drava nema ono to je predvieno kao alimentacioni fond, to imaju neke

drave, gde neuku stranku mora neko da zastupa, da joj se omogui, ako je neuka da ima struno

lice da je zastupa. S druge strane mi nemamo ak ni besplatnu pravnu pomo, jer ona pomo koja

postoji u okviru optina, ona nije besplatna, ona se neto plaa i sa tih razloga mi moramo

omoguiti stranci pristup sudu sa licem koje ona eli da ovlasti a naravno ja svakoga od vas mogu

da ovlastim, jer ste mi prijatelji moda, a vi ste pravnici. I to ete lepo uraditi. Ili, ja ne elim da

idem u sud, pa u vas zamoliti da napravimo punomoje i da me zastupate, i sa tih razloga

omoguim nekome da radi.

Kada govorimo o punomonicima, imaemo sada dva ogranienja.

1) Jedno je nadripisarstvo. Jer, ako neko zastupa neko lice tako to u vidu profesije naplauje, a za

to nije ovlaen, to znai da je nadripisar, i to bi bilo sada nedozvoljeno. Meutim, sad se postavlja

pitanje ko je taj koji e regulisati pitanje i otkrivanje nadripisara? Naravno, vi ete esto uti da e

rei to je sud u obavezi da uradi. To sud nije u obavezi da uradi, jer morate razmiljati o

naelima. Naelo dispozicije stranaka meni u sudu, ako bude mnogo smetalo da je neko ko

zastupa nadripisar, ja u eventualno napisati dopis policiji i rei molim vas, izvrite radnje da

proverite da li je on nadripisar ili nije. Ali, nadripisar je, u principu, ovek koji neto zna od prava.

Onda je meni u sudu mnogo bolje da meni tu bude nadripisar nego neuka stranka. A to nekom

drugom smeta to taj uzima pare i naplauje u pola tarife i onemoguava nekog advokata da naplati

celu tarifu, e to je njihov problem. I to je dispozicija stranke, i taj koji tvrdi da je neko nadripisar to

mora da dokae. I u toj situaciji e se eliminisati punomonik iz postupka koji ne sme da bude

nadripisar.

2) Druga eliminacija u ZPP-u u pogledu punomonika i slobode ugovaranja, predstavlja sada

zastupanje po vanrednim pravnim lekovima. Pred VKS vie niko ne moe da bude zastupan od bilo

kog drugog lica osim od advokata. I to samo u pogledu vanrednih pravnih lekova. U VKS postoje i

pravni lekovi albe na postupke koji se kao prvostepeni vode u vezi zatite autorskih prava pred

okrunim sudom, i tu nema problema da neko drugi moe to da radi. Meutim, u pogledu vanrednih

pravnih lekova, sada e morati, osim onoga to predstavlja razliku, a to je zastupanje DZ SCG,

drave lanice i njenih organa, jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, koje se

ureuju posebnim zakonima, znai - pravobranioci, sve ostalo i ako se radi o ZOIL Dunav kojiima savrenu pravnu slubu i sasvim sigurno zaposlena lica koja bolje znaju tu usku materiju nego

advokat, morae da ih zastupa advokat. Jer, jednostavno, mora se uvesti u jednom trenutku red, i to

je da ti ne moe da proceni koje je to pravno lice koje ima dobru slubu, moe da doe preko

svoje pravne slube do VKS a koje ne moe. E, sada, vratiemo se na ona naela u kojem se kae

stranke imaju pravo na zakonitu, jednaku i pravinu zatitu, pa kad imaju pravo na zakonitu,jednaku i pravinu zatitu, svi moraju isto da imaju, prema tome i ZOIL Dunav i Delta bankakoje imaju dobre slube, morae da za vanredni pravni lek angauje advokata, i da pred VKS u

pogledu vanrednih pravnih lekova to uradi.

Kada se daje obrazloenje, morate znati da vanredni pravni lek podrazumeva da postoji

pravnosnana presuda, a da se pred VKS vri samo provera primene materijalnog prava, i jedna

jedina procesna povreda se titi po slubenoj dunosti pred VKS, a to je da bude tokom postupka

lice zastupano, odn. onaj koji uestvuje u postupku mora da bude sposoban. Sve ostalo se ne radi ex

officio. Prema tome, VKS razmilja kod vanrednih pravnih lekova o pravilnoj primeni materijalnog

prava. Odluka je pravnosnana, i ve uglavnom izvrena. Prema tome, ko eli vanredni pravni lek mora da ima advokata.

Prema tome, kada govorimo o punomoju, imaemo sada u vidu to da imamo dva ogranienja, da

VKS i za nadripisara, pred VKS ako se pojavi neko bez advokata, sud pazi na to i odbacuje pravni

lek koji je proao bez punomoja advokata. A, to se tie nadripisara, to e biti dispozicija stranke,

jer suprotnoj strani to smeta, ona e morati da dokae da stranu zastupa nadripisar i da se takav

punomonik eliminie iz punomoja.

Ono to jo predstavlja novinu, i to morate da znate, da kada stranku zastupa advokat, moe da

doe na roite advokatski pripravnik i da ga zastupa samo ako je to izriito oznaeno u punomoju.

Jer stranka angauje advokata, a ne pripravnika. Ako ja angaujem za velike pare advokata, ja elim

da me on zastupa. A ako on alje pripravnika, ja se moram s tim sloiti. to znai, pravilo kae u

pogledu punomoja, da se mora oznaiti u njemu, ako se radi o advokatskom punomoju, da moe

pripravnik da doe na roite i zastupa stranku, jer bez toga e se smatrati da punomonik nije

pristupio na roite, i odravae se u njegovom odsustvu.

Nadalje, kada govorimo o punomonicima, moramo napomenuti da se ono sada, u ovome vaeem

zakonu, u proceduri pred sudom moe dati samo u pismenom obliku, i doneti i predati prilikom

izvrenja prve parnine radnje, vie ne moe da se naknadno dostavlja, i vie ne moe da se daje na

zapisnik pred sudom. Znai, kada neko doe, i nije doneo pismeno punomoje, i nije ga predao uz

podnesak, smatra se je neovlaeno lice, pa e se podnesak odbaciti, a ako doe pred sud bez

punomoja, smatrae se da punomonika nema.

Ono to je bitno, i to je materijalno-pravna odredba, ali to postoji i u procesnim zakonu, to je da

punomoje prestaje smru lica. To znai od onog trenutka kada stranka umre, i to je ono to smo

priali, da je vrlo bitno utvrditi i minut smrti stranke, da od tog trenutka punomoje ne vai, a tog

trenutka kada neko zastupa stranku u postupku i umre nakon to se gasi punomoje, postupak se

prekida. Prema tome, smru stranke gasi se punomoje, a postupak se prekida. Dakle, sada je

izriito kada smrt nastupi, prekida se postupak. Ako postoji punomonik, on moe samo zatraiti

privremenu meru da se zapeati stan, ako se sudimo oko stana. Ili neto tako hitno, i tu se

zavrava svaka njegova delatnost.

Ista situacija e biti kod prekida postupka kad nastupe posledice steaja, likvidacije i sl. Nema vie

dileme postupak se prekida. Nita se vie u redovnom parninom postupku ne deava.

JEZIK U POSTUPKU

U pogledu jezika u postupku, zna se da se pred naim sudom vodi postupak na naem jeziku, s tim

to imamo tu situaciju i mogunost da se u onim podrujima koja su dvojezika, moe se i mora

omoguiti da postupak tee, znate da u Vojvodini imamo taj problem, odn. problem je u tome to

mnogo sudija ne zna taj jezik, a mora se omoguiti celokupno suenje, ne prevoenje, nego i

zapisnik i sve, na jeziku, kada stranka kae u svom dvojezikom podnesku ja elim da se suenje

vodi na maarskom jeziku. Poseban zakon tano regulie koji gradovi su takve vrste, i koji gradovi

moraju da imaju suenje na dva jezika, mogunost suenja na tom i tom jeziku, i tu se mora

omoguiti takvo suenje.

Da bi stranka imala pravo na pravino suenje, mora da ima omogueno da razume taj jezik i stoga

zakon kae da se mora omoguiti prevoenje na njegov jezik, ako se radi o stranom dravljaninu. S

tim to moramo da napomenemo da je na ZPP onaj koji ima vee pravo na jezik u odnosu na

standarde Evrope. Jer Evropa kae mora mu se omoguiti korienje jezika koji razume, a namakae maternji jezik. Ali, ovo ogranienje je vezano za Ustav.

PODNESCI

- ta znai, ta je podnesak?

- Tuba, protivtuba, odgovor na tubu, pravni lekovi, moraju se podneti u pismenom obliku, znai,

potpuno naelo pismenosti, ranije, po starom ZPP-u sve ovo je moglo da se uradi i na zapisniku

pred sudom. Sada samo u pismenom obliku. Vie nita ne moete da uradite tako to ete doi i

traiti od sudije da se unese u zapisnik pred sudom.

- Podnesci, koje osobine moraju da imaju da bi mogli da idu u pravni opticaj?

- Moraju da budu odreujui, znai u njih moraju da se stave stvarni ili profesionalni predlozi.

Pripremni podnesci moraju da imaju injenice koje se iznose, predlau. Da se tano opredele. Dalje,

u pogledu sadrine, oni moraju da budu razumljivi, da sadre sve ono to je potrebno da bi se po

njima moglo postupati. Ukoliko toga nema, onda e se smatrati da podnesci nisu u redu.

- ta se deava ukoliko se podnesci ne dostave u dovoljnom broju primeraka?

- U toj situaciji, za razliku od ranijeg zakona, sada se kae da e sud fotokopirati o troku stranke i

dostaviti drugoj strani. Znai, vie nemamo mogunost da se zbog toga odbacuje, da se gubi

mesecima vreme dostavi jo dva primerka tube, jo jedan primerak odgovora..., sud mora dafotokopira, da naplati od strane koja to nije uradila, i da dostavi suprotnoj strani podnesak.

Kada govorimo o tome ta se deava kada podnesak sada nije razumljiv, ili ne sadri sve to je

potrebno, za razliku od ranije zakonske procedure, sadanji l.103 ima neke izmene. Pa kae

ukoliko se dostavi sudu podnesak koji nije razumljiv, koji ne sadri sve to je potrebno, sud e

vratiti stranci da u odreenom roku (taj rok je onaj koji e sud odrediti i koji se treba potovati, ali

nije prejudicijelni), da uredi tubu i da je vrati urednu. Nekada to moe da bude i neki drugi

podnesak, a ne samo tuba.

- ta e se desiti ukoliko stranka to ne uradi?

- Imaemo situaciju ako dostavi ureeno u ostavljenom roku, onda e se smatrati da je rok onaj, da

je podnet podnesak onog prvog trenutka kada je bio podneen. To je nekad veoma bitno zbog

raunanja rokova, jer kod tube za smetanje dravine, rok je 30 dana i ako sad ja dam stranci 15

dana da uredi tubu i ona dostavi 15 dan, ako se ne bi smatralo da je prvi dan podneta (a podneta je,

recimo, 17 dana od smetanja) mi bi smo imali odbaaj tube. Sa tih razloga je veoma bitno ovo

raunanje rokova.

- ta e se desiti ukoliko se uopte nita ne desi i stranka ne vrati nita?

- Smatrae se da je tuba povuena.

Najbitnija razlika u pogledu postupanja suda u vezi podnesaka jeste u tome to sud vie nema

obavezu, a nema ni mogunost da vraa advokatu tubu na ureenje. I od sada, ubudue, kada

stigne tuba koja je neuredna, a napisana je od strane advokata, sud ima ovlaenja u toj situaciji da

odbaci datu tubu. I onda neka stranka podnoesi novu tubu, ako nije izgubila rok, a ako je izgubila

rok nek' tui advokata za naknadu tete.

ta se deava sa protivtubom? Protivtuba je takoe vrsta podneska, koja mora da sadri sve ono

to sadri i tuba.

Kada govorimo o podnescima, sada moramo da razmiljamo i o odgovoru na tubu koji takoe

mora da sadri sve ono to je potrebno da odgovor na tubu sadri, s tim to kod odgovora na tubu

neemo primenjivati odredbu l.103 sa razloga to kod odgovora na tubu, kada se dostavlja tuba

na odgovor, mora da postoji upozorenje, znai naredba suda u kojoj e tano biti ve unapred

napisano ta mora da sadri odgovor na tubu, te ukoliko taj podnesak ne sadri sve ono to je

zakonom propisano, smatrae se kao da nije bio podnet, i bie uslova da se donese presuda zbog

proputanja.

- ta se deava sada, u pogledu podneska koji zovemo proitvtuba?- Protivtube moemo da podelimo na tri grupe:

1) koneksne;

2) prejudicijelne;

3) kompenzacione

1) Koneksne protivtube su one koje se odnose, recimo, na razvode. Postoji jedan zahtev koji je u

vezi drugog zahteva i u toj situaciji e sud, recimo, odluiti da zdrui odluivanje po tubi i

protivtubi jer se radi o koneksnim tubama, radi se o istoj vrsti zahteva, ali ne radi se o onome to

bi predstavljalo litispendenciju zato to postoji situacija da tueni i tuilac nisu isti.

2) Nadalje, postoje postoje one tube koje se zovu prejudicijelne, i to su protivtube kada je zahtev

u vezi sa tubom i tu imamo to deklarativno pravo u vezi toga da li emo odvojiti odluivanje po

tubenom i protivtubenom zahtevu, ili e sud spojiti odluivanje i zajedniki reiti o ovoj

protivtubi, koja ima taj prejudicijelni karakter, pa e se odmah u istoj presudi po protivtubenom i

tubenom zahtevu regulisati to prethodno pitanje i ta glavna stvar u stvari, i odluiti zajedno, ili e

se razdvojiti, pa e se prekinuti odluivanje o onom zahtevu iji ishod takve parnice zavisi od onog

zahteva koji predstavlja to prejudicijelno pravno pitanje koje je smeteno u toj protivtubi.

3) Trea vrsta je kompenzaciona protivtuba, u kojoj sada imamo traenje prebijanja potraivanja,

i to moramo da razlikujemo od onoga to predstavlja kompenzacioni prigovor, prigovor prebijanja.

Ovde se radi o posebnoj tubi. Naravno, veoma je razliito, sa razloga to ako mi sada odbijemo

tubeni zahtev o prigovoru vie neemo ni odluivati. Ako odbijemo tubeni zahtev po tubi, a

imamo kompenzacionu protivtubu, mi emo odluivati o zahtevu koji se nalazi u tubi, jer se radi

o posebnom podnesku, o posebnoj tubi, a ne o prigovoru koji je vezan samo za odluku u

konkretnoj stvari, odn. u pogledu konkretnog zahteva koji je iznet, koji je opredeljen u tom

podnesku koji se zvao tuba. Nadalje, izreka presude e nam biti razliita ukoliko se radi o

kompenzacionoj protivtubi u odnosu na onaj prigovor koji se istie tokom postupka i koji se zove

kompenzacioni prigovor, jer kada budemo govorili o tubi i protivtubi, onda emo o svakom

zahtevu, bez obzira to je eventualno dolo do spajanja postupaka odluiti posebno, a kada

govorimo o kompenzacionom prigovoru odluiemo tako to emo utvrditi koliko je potraivanje iz

tube, da li je osnovan kompenzacioni prigovor, i obavezati u pogledu inidbe na isplatu manjeg

iznosa. Za razliku od protivtube, gde e biti usvojen delimino ili u celosti tubeni zahtev, i

delimino ili u celosti protivtubeni zahtev, ili se odbiti tubeni i protivtubeni zahtev.

Kada govorimo o podnescima i tubi, odmah nam se namee pitanje preinaenja tube.

- Kada moe da se preinai tuba?

- Moe, naravno, do zakljuenja glavne rasprave. Moe da se odluuje o njoj tako to od dana

dostavljanja, nakon dana dostavljanja tube suprotnoj strani dolazi do preinaenja, pristanak za

preinaenje mora da se pribavi od suprotne strane, osim kada sud utvrdi da je to celishodno, pa bez

obzira na postojanje ili ne donese odluku da e da odlui po preinaenom zahtevu. Nadalje, ako

stranka upusti u raspravljanje pred sudom o preinaenom zahtevu onda e se smatrati (imaemo

fikciju) da je takav pristanak ve dat im s

GPP - 2. deo

TROKOVI POSTUPKA

U pogledu trokova postupka moramo da znamo, da imajui u vidu, naravno, sve to je vezano za

parnini postupak, i dispoziciju stranaka, trokove postupka snosi uvek ona stranka koja predlae

neko izvoenje dokaza i neto to ona tvrdi. Pa, prema tome, trokove recimo, takse za tubu,

trokove predlaganja i izvoenje vetaenja snosie ona stranka koja to predlae. Ali e u pogledu

trokova, na kraju parnice, trokove snositi i biti obavezani da naknade drugoj strani ona stranka

koja je izgubila parnicu. I sud e odrediti te trokove imajui uvek u vidu one trokove koji su bili

nuni i neophodni i one trokove koji su srazmerni uspehu stranaka u postupku.

Nadalje, moramo znati u pogledu uesnika u postupku, da umea moe da trai i dobije trokove u

postupku samo za one parnine radnje koje je uradio umesto stranke. Za trokove koje je sam, kao

umea, elei da uestvuje u parnici imao, za zastupanje od strane advokata, on nee dobiti

trokove, nego samo za onu radnju koja je, recimo njegov punomonik obavio jer parnina stranka

to nije uradila. Za ostalo nee suprotna strana nikada biti obavezana da naknadi trokove.

Kada govorimo, dalje, o opredeljenju tih trokova, zahtev za trokove mora biti dat odmah, kada se

zakljuuje rasprava. Nema naknadnih rokova, i ne moe se nikada to na drugi nain uraditi i taj

zahtev mora biti opredeljen. Bez opredeljenog zahteva, smatrae se da je taj zahtev neuredan.

Opet, moramo da znamo da se zahtev, u pogledu pravnog leka, suprotna strana moe traiti u roku

od 8 dana, i proputanjem tog roka gubi se pravo na zahtevanje tih trokova.

Trokova se moe osloboditi stranka u postupku onda kada onda kad prui dokaz da je siromanog

stanja, i kada sud proceni taj prueni dokaz da zaista ukazuje da je tako. Jer, esto se deava da se

prue neki dokazi, ali to nije uvek razlog za osloboenje od plaanja trokova nego sud procenjuje,

po slobodnoj oceni da li prueni dokazi predstavljaju razloge da se stranka oslobodi od plaanja

trokova postupka. Osloboenje od plaanja trokova postupka predstavlja u stvari, osloboenje od

plaanja taksi, a izuzetno, sada se moe desiti da stranka (i to je novina u postupku), moe da ima

pravo da joj sud plati sve trokove, bez obzira na uspeh jer e obezbediti i advokata. Ono to je

bitno da tu znamo, to je da je uslov da bi sud regulisao plaanje pravne pomoi, u stvari pravog

advokata stranci, to da postoje uslovi za osloboenje od plaanja trokova toj stranci, znai da se

radi o stranci koja nema svojih sredstava i da se radi o zatiti odreenih prava koja su zaista veoma

bitna. To je veoma bitno, da sud uoi kada e se koristiti ovim ovlaenjima da se stranci omogui

pravo na besplatno zastupanje, i to besplatno zastuapoanje e biti plaeno svuda, i u situaciji kad

stranka gubi trokove postupka, znai ide iz budeta. Ako uspeva, onda je lako suprotna strana e

nadoknaditi trokove sudu, u budetu suda, ali, ako ne gubi, onda je to problematino.

POSTUPAK ZA REAVANJE SPORNOG PRAVNOG PITANJA

Ovo je potpuno nova procedura, i u toj novoj proceduri prvostepeni sud e imati svoja ovlaenja da

se obrati VKS za zauzimanje pravnog stava u vezi nekog spornog pitanja.

Da bi se ovaj institut mogao primeniti potrebno je da pred prvostepenim sudom postoji vei broj

parnica, a moe se traiti pravni stav samo o prejudicijelnom pravnom pitanju. Znai, dva

uslova: vei broj parnica i moe da se radi o prejudicijelnom pravnom pitanju. Ovakav zahtev

upuuje (moe na predlog stranke, a i bez predloga stranke), prvostepeni sud. Prvostepeni sud

dostavlja zahtev za prejudicijelno pravno pitanje VKS koji e odluiti da li su ispunjeni uslovi za

odluivanje, jer u suprotnom, ako ne bi bilo potovanja onog uslova ne bi smo imali vie suenja,

nego bi VKS reavao svaku parnicu. to znai da VKS nee o injenicama mnogo priati, nego

samo o prethodnom, pravnom pitanju. Prvostepeni sud koji dostavlja ovakav zahtev VKS u obavezi

je da da svoje krae obrazloenje, da dostavi predmet, da da razmiljanja stranaka i da zatrai

regulisanje ovog pitanja. VKS e odluivati o tome da li e da odluuje o tome ili ne, a ako rei da

odluuje i ne vrati predmet, u roku do 90 dana donee odluku o spornom pravnom pitanju, po

pravilima vezanim za donoenje pravnih stavova VKS, znai na sednici parninog odeljenja, na

sednici svih sudija, na kome e zauzeti taj stav i biti u obavezi da ga objavi u Biltenu VKS ili jo i

nekom drugom asopisu, ako ima za to interesa. Npr. ako se radi o spornom pravnom pitanju iz

Vranja, dostavie ga Okrunom sudu u Vranju koji ima svoj bilten, a ako se radi o spornom

pravnom pitanju koje je vezano za osiguranje, dostavie ga onom specifinom listu koji poseduje

nekakva velika osiguravajua kua i na taj nain e obavestiti strunu javnost da je zauzelo stav

povodom nekog spornog pravnog pitanja. Da ne bi doli u situaciju da se ponavlja to sporno pravno

pitanje, zakon dalje kae da se oko tog prejudicijelnog pravnog pitanja ne moe postaviti predlog od

suprotne strane da se trai ponovo stav, jer naravno druga strana nee biti zadovoljna, tako da se tu

vie to prethodno pravno pitanje u takvoj vrsti sluaja nee moi da postavi.

TUBA

Tuba mora da sadri tano odreene stvari. Sadrina tube mora da zahteva da ima u sebi: kom

sudu, ime stranaka (njihova prebivalita), osnov spora, vrednost spora. Mora da sadri injenine

navode, mora da budu predloeni dokazi u vezi injeninih navoda i mora uvek da sadri potpis.

PITANJE: Da li se uzima uvek vrednost spora ona koju stranka navede?

VIDA: Naravno, kada sud posumnja u vrednost spora koju je stranka navela u tubi, onda e sud da

proveri tu vrednost spoar. Meutim, esto e stranke staviti manju vrednost spora. Ali, ako ona nije

bitna, sud nee proveravati, jer e prava stranke biti uskraena zbog te vrednosti spora. Ono to je

bitno je to da je to jedan od elemenata, ali ne predstavlja apsolutno bitnu povredu kada nije

oznaena vrednost spora ukoliko je nekim posebnim zakonom regulisano pitanje vrednosti toga

spora. Pa, ako znamo da se vrednost spora u pogledu tubi za izdravanje odreuje tako to se

uzima vrednost mesenog izdravanja puta toliko i toliko godina, onda je tu nebitno. Ako se zna da

je za razvod braka nebitna vrednost spora u pogledu pravnih lekova, onda je to nebitno. Jer, zakon o

taksama za svaki razvod braka odreuje istu visinu takse. Prema tome, to je vrlo bitno kod onih

parnica gde je bitna nadlenost suda, sastav suda i tamo gde je bitno pravo na reviziju. Tamo gde to

nije bitno to nije bitan elemenat. Tamo gde je bitno takva tuba e se odbacivati. Jer e se

smatrati da je neuredna. Ako je advokat napisao. Ako je nije advokat napisao, sud e naloiti da se

uredi tako to e morati da se oznai i ta vrednost spora.

Potpuno ista pravila vae i za protivtubu, jer protivtuba je u stvari samo podnesak, isti kao tuba

koji samo ima i predlog da se zdrui i da se odluuje zajedniki o tubi i protivtubi, a ovlaenje je

sudije (to je upravljanje parnicom) da li e on razliite vrste protivtubi zdruiti ili nee, da se

jednovremeno odluuje po njima.

ta se deava kod povlaenja tube za razliku od odricanja od tubenog zahteva? Uvek da pravite i

da razmiljate, ali zaista vizuelno, da bi ste to nauili. Tuba je papir. I sa tih razloga se tuba odbacuje. Kad je neuredna, kad je neto to nema taj papir sve to je potrebno. Zahtev je ono to

stranka trai i to se upisuje na papir, jer ne moe drukije da se prenese. Ali, zahtev je ono to

traimo, i sa tih razloga tubeni zahtev se odbija ili usvaja, delimino odbija, delimino usvaja.

On ne moe nikad da se odbaci. I nemojte da vam se nikada u praksi desi da zaboravite tu razliku.

Da odbijate tubu i odbacujete tubeni zahtev. Jer to je pravni skandal! To znai da ne razumete

osnovnu sutinu. A da bi ste to zapamtili, jer onaj ko to nije nauio na vreme imae veliki problem

da razlui ta je tuba, i o tome uvek razmiljajte. Tuba je uvek papir. Papir ne moemo da

odbijemo, papir moemo da odbacimo. I tuba moe zbog neurednosti da se odbaci. Zbog

neblagovremenosti da se odbaci, jer taj papir nije stigao na vreme. A o zahtevu koji je sadran u

tubi, moemo jedino i samo da odluimo. Da ga usvojimo ili odbijemo. I to morate uvek da imate

negde u glavi kada donosite odluku, kada predlaete odluku, znai bilo da piete tubu, bilo da

piete presudu to morate da imate u vidu.

- Koja je razlika izmeu povlaenja i odricanja?

- Kada povlaimo tubu, mi povlaimo taj papir. Ako mi povuemo taj papir, neka druga strana

moe s tim da se sloi ili ne. Ako nee da se sloi, morae sud da nastavi da sudi do kraja. Ako se

sloi, smatrae se tuba povuenom, i to e biti pitanje ko e snositi trokove. A posledice

povlaenja papira (da budemo slikoviti), jesu da stranka moe uvek ponovo da krene sa istom

parnicom iz poetka. Jer, o njenom zahtevu nije odlueno, osim ako su proli rokovi. Za razliku od

odricanja od tubenog zahteva, kad se tuilac odrekne tubenog zahteva, nije potrebna saglasnost

suprotne strane i u toj situaciji po tom zahtevu se vie ne moe nikada voditi parnica.

SUPARNIARI

Suparniarstvo je postojanje veeg broja lica na strani tuioca ili na strani tuenog. Svejedno da li

se radi o fizikim ili pravnim licima. Suparniarstvo postoji kada se vie lica nalaze na tuilakoj ili

na tuenikoj strani ili na obe strane.

Ono to je znaajno i to ima praktini znaaj jesu vrste suparniarstva i tu moemo izvriti

klasifikacije po razliitim kriterijumima.

1) Prema kriterijumu materijalno-pravnog odnosa izmeu suparniara :

a) materijalno i b) formalno

Najlake ete ovu razliku odrediti ovako: ako izmeu suparniara pre parnice, pa ak i nezavisno od

parnice, postoji neki materijalno-pravni odnos obino se radi o materijalno-pravnom suparniarstvu.

Ako taj odnos ne postoji pre parnice, nego se zasniva tek podnoenjem tube onda se radi o

formalno-pravnom suparniarstvu. Na ZPP daje zakonske definicije oba.

a) Po ZPP-u materijalno suparniarstvo postoji kada se prava i obaveze stranaka zasnivaju na istom

(identinom) injeninom i pravnom osnovu.

PRIMER: sanaslednici, lica koja su po zakonu nasledila istog ostavioca, njihova prava i obaveze

poivaju na istom injeninom i pravnom osnovu. Pravni osnov je - nasleivanje, a injenini osnov

je smrt odreenog lica i njihovo srodstvo sa tim umrlim licem.

PRIMER: susvojina, isti pravni osnov se ogleda u istom pravu, a isti injenini osnov ista je stvar

na koju se to pravo odnosi.

Ako je zajednika svojina, isti je pravni osnov svojina, i isti je injenini osnov stvar.

Sudravina je takoe primer za materijalno suparniarstvo.

Recimo, da imate 5 lica na jednoj ugovornoj strani u ugovoru o kupoprodaji. Ako se kao kupci

odreene robe ili stvari javljaju 5 lica. Onda, ako doe do spora, njihova prava i obaveze poivaju

na istom pravnom osnovu ugovoru, a injenini osnov je ono to je predmet kupoprodaje (stvar,

roba).

b) Kod formalnog suparniarstva, prava i obaveze suparniara ne poivaju na istom, nego na

slinom injeninom i pravnom osnovu, ili kako ZPP kae bitno istovrsnom injeninom i pravnom

osnovu.

Kod formalnog suparniarstva, prava i obaveze se najee zasnivaju tek podnoenjem tube.

PRIMER: Kada se titular prava pree kupovine pojavljuje kao tuilac, a na tuenoj strani se nalaze

prodavac i kupac zajedno.

Jedno lice slinom radnjom nanese tetu veem broju lica. Npr. dete ide ulicom i bui gume na

automobilima. Svi vlasnici oteenih vozila mogu jednom tubom kao tuioci na istoj strani da

trae naknadu tete.

- Postavlja se piatnje zato uopte suparniarstvo delimo na materijalno i formalno i zato je

znaajna ova podela?

- Ta podela nema veliki procesno-pravni znaaj i ona se svodi zapravo na nadlenost.

1) Naime, ako je u pitanju materijalno suparniarstvo (to je prvi aspekt toga znaaja), (dovoljno je)

ko imenuje da je sud nadlean za jednog materijalnog suparniara da bi se njegova nadlenost

protegla i na ostale suparniare. Dakle, nije potrebno da sud bude stvarno i mesno nadlean za

sve, dovoljno je da bude nadlean za jednog od materijalnih suparniara i on dovodi do atrakcije

nadlenosti u odnosu na ostale materijalne suparniare.

2) Nadlenost vrste suda. Naime, Trgovinski sud koji je inae nadlean za privredne subjekte i za

preduzetnike, moe biti nadlean za fiziko lice pod uslovom da je to fiziko lice materijalni

suparniar sa nekim od privrednih subjekata koji mogu stranke u sporu pred TS.

- ta je sa formalnim suparniarstvom?

- Ako se pokae da je za jednog formalnog suparniara A nadlean sud X, za suparniara B sud Y,

za suparniara C sud Z, ta onda?

- Nita. Onda nema formalnog suparniarstva, nego svako mora biti odvojeno tuen. Dakle, da bi se

radilo o formalnom suparniarstvu nije dovoljno da prava i obaveze stranaka budu zasnovana na

slinom injeninom i pravnom osnovu nego je potrebno i da isti sud bude stvarno i mesno

nadlean za svakog od suparniara. Inae, nema nikakvog suparniarstva.

2) Prema kriterijumu procesnog poloaja suparniara

Prema ovom kriterijumu suparniarstvo moe biti:

a) prosto (obino) i b) jedinstveno

Zakon do ove podele dolazi tako to definie pojam jedinstvenog i pojam obinog ili prostog

suparniara.

Po ZPP-u: ako sud po izriitom zakonskom nareenju (dakle, po nekom propisu) ili po prirodi

stvari pravni odnos (tu parnicu) mora reiti jednako prema svima (suparniarima) tada je u pitanju

jedinstveno suparniarstvo. Ako ne mora u pitanju je prosto. Dakle, ako sud, bilo da mu to

nareuje neka pravna norma, bilo zato to ga priroda stvari na to tera, oceni da spor mora da rei

jednako prema svima suparniarima, dakle da mora prema svima da usvoji ili odbije zahtev, onda se

radi o jedinstvenom suparniarstvu.

PRIMER: Reividikaciona tuba kojom se trai vraanje pokretne stvari. Imate tuioca A

(oznaiemo ga kao T1), i imate suvlasnike stvari, lica B i C, oni su zajedno tueni (T2). Tuba je

reivindikaciona. To znai da tuilac trai od suda da obavee suvlasnike da mu stvar predaju u

dravinu po osnovu njegovog prava svojine.

- Da li je mogua ovakva presuda Obavezuje se B da vrati idealnog dela stvari, a tubeni

zahtev prema C da vrati drugu polovinu idealnog dela stvari se odbija. Da li je mogua ovakva

presuda?

- Nije! Po prirodi stvari, sud e ovde ili usvojiti tubeni zahtev prema oba tuena, ili e odbiti

tubeni zahtev protiv oba tuena, u svakom sluaju e njegova presuda morati da ima istu sadrinu i

prema tuenom B i prema tuenom C. Ne zato to ga na to tera neki propis, nego zato to ga na to

tera priroda stvari. Priroda odnosa.

Ali, ne dovodi uvek tuba sa svojinskim zahtevom do toga da tueni budu jedinstveni suparniari.

PRIMER: Uzmite da je A lice koje za sebe tvrdi da je steklo dravinu na nekoj zemljinoj parceli

odrajem. Dakle, on je tuilac i podnosi tubu za utvrenje. Deklarativnu tubu protiv lica B i C,

koji su zemljjino-knjini suvlasnici zemljine parcele parcele M. Dakle, A trai od suda da utvrdi

u odnosu na suvlasnike koji su upisani u zemljinu knjigu kao zemljino-knjini vlasnici, sudraoci,

da utvrdi da je on po osnovu odraja postao vlasnik zato to je parcelu drao kao zakoniti dralac,

zato to je drao kao savestan dralac i zato to je njegova dravina bila prava (nije bila manljiva). I

istekao je, naravno, rok odraja od 20 godina. I sada sud vodi postupak i vidi da je, recimo, lice A

imalo zakonitu dravinu prema obe stranke, da je imalo savesnu dravinu, ali da je prema licu C

imalo manljivu dravinu, jer nije ekalo da mu lice C na osnovu nekog nepunovanog ugovora

preda stvar, nego je silom ulo u posed.

- Da li sud moe da donese presudu u kojoj e rei: Usvaja se delimino tubeni zahtev u odnosu

na lice B, pa se utvruje da je po osnovu odraja A postao suvlasnik idealnog dela, pri emu je

lice B izgubilo to. A, odbija se zahtev prema licu C zato to dravina prema njemu nije ispunjavala

uslove za odraj. Jel' mogua takva odluka?

- Mogua je! I onda lice A i C postaju suvlasnici na istoj zemljinoj parceli. Dakle, nemojte misliti

da apsolutna prava kao to je pravo svojine uvek... vei broj lica i na tuilakoj i na tuenikoj

strani... sve zavisi od tubenog zahteva, i zavisi od prirode stvari.

Ovde vam je prvi tubeni zahtev bio kondemnatorni traila se osuda, a ovde je deklarativni trai

se utvrenje, i sve to ima znaaja za ureivanje odnosa.

Ima sluajeva i kada zakon izriito kae da se prema obema strankama mora doneti presuda iste

sadrine, prema tim suparniarima.

PRIMER: ako javni tuilac tui za ponitaj braka iz razloga apsolutne nitavosti, onda se brak

ponitava prema oba brana druga. Kada javni tuilac tui iz razloga apsolutne nitavosti, kao

tueni se javljaju brani drugovi i oni su jedinstveni suparniari uvek.

- Da li solidarni dunici moraju biti jedinstveni suparniari?

- Imate ugovor, A je poverilac, B, C i D su solidarni dunici. Vi znate da solidarnost znai da je

poverilac ovlaen da od bilo kog od solidarnih dunika trai izvrenje obaveze u celosti, ako pravo

izbora pripada njemu (a obino mu pripada), a onda, solidarni dunici meusobno imaju pravo na

razne regresne zahteve. Da li su solidarni dunici uvek jedinstveni suparniari?

- Ne moraju biti! Oni najee jesu, oni po pravilu, to jesu, ali mi znamo da solidarna odgovornost

moe biti modifikovana. Recimo, moe biti modifikovana u formi roka, na primer. B bezuslovno

odgovara. C moe da odgovara ako nijedan drugi ne isplati do odreenog datuma. D odgovara samo

ako nastupi uslov predvien ugovorom. Dakle, ako imaju razliite modifikacije njihove

odgovornosti onda su obini suparniari. Ako imaju potpuno identian osnov odgovornosti onda

su jedinstveni suparniari. Dakle, sud mora da obavee sve da vrate odreeni dug.

Dakle, jedinstveno suparniarstvo postoji onda kada po pravnoj normi, ili po, prirodi odnosa koji

postoje izmeu suparniara sud mora da donese odluku iste sadrine prema svima. A obrnuto,

obino suparniarstvo postoji onda kada sud takvu obavezu nema.

- Postavlja se pitanje kakav je znaaj ove podele?

- Procesno-pravni znaaj ove podele sastoji se u tome to za jedinstvene suparniare vai fikcija da

su svi oni jedna parnina stranka. Kad su u pitanju obini ili prosti suparniari, takve fikcije nema.

- Meutim, ta stvara strahovito velike probleme?

- Npr. imate tri suparniara na tuenoj strani, morate ih smatrati jednom parninom strankom, a oni

se ponaaju kao deca u obdanitu. Dakle, jedan, ovaj B bude fini, napie odgovor na tubu, ospori

tubeni zahtev. D uti, i ne radi nita. C uzme pa prizna tubeni zahtev. A morate ih smatrati jednom

parninom strankom. ta ete uraditi?

- Zakon vam ne daje odgovor na to pitanje. Ali, odgovor na to pitanje je sadran u nekim drugim

zakonodavstvima na koje se na zakon ugleda, kao to je Austrijsko pravo, i sudska praksa je,

naravno, dola do tog reenja.

- Smatrae se, dakle, u ovom primeru da je izvrena koja radnja? ta je najpovoljnije za tuene?

- Osporavanje tubenog zahteva. Uzee se da su oni svi zajedno izvrili onu readnju koju je izvrilo

lice B.

- Meutim, ima situacija kad uopte ne moete da utvrdite koja je radnja najpovoljnija. To su

sluajevi nekog deliminog osporavanja tubenog zahteva, pa svako ospori neki drugi deo, a ostane

neosporen, opet, razliiti deo, ta ete onda kao sudija uiniti?

- Onda ete zatraiti da postave zajednikog punomonika, u odreenom roku, a ako oni to ne

uine, onda morate ponovo traiti od njih da se izjasne, bilo na roitu, bilo pismeno, u nadi da e to

ovog puta biti drugaije.

- Onaj princip koji je ovde takoe bitan, jeste da radnje aktivnih suparniara vezuju pasivne

suparniare, i smatra se da su i pasivni preduzeli neku radnju, izuzev u kom sluaju?

- Ako je radnja delatnih suparniara manje povoljna od utanja!

- A koja bi radnja, u ovom primeru bila manje povoljna?

- Priznanje tubenog zahteva bi bilo manje povoljno nego obino utanje.

Isto tako, ako imate na tuilakoj strani. Tueni je D. A ostaje pri tubi, B bi da je povue, a C bi da

se odrekne od tubenog zahteva. Onda je najpovoljnija radnja, obzirom da je ovo tuilaka strana da se ostane pri tubi, radnja lica A.

Dakle, da li je radnja povoljna ili nije, i koja je radnja povoljnija a koja manje povoljna, ceni se

prema tome na kojoj strani postoji suparniarstvo. Da li postoji na tuilakoj (aktivnoj strani) strani

ili na tuenikoj (pasivnoj) strani.

2) Prema kriterijumu na kojoj strani postoji suparniarstvo

a) aktivno;

b) pasivno i

c) obostrano suparniarstvo

Aktivno suparniarstvo je ono gde postoji samo na tuilakoj strani; pasivno samo na

tuenikoj; obostrano na obe strane. Ova podela nema samostalnu vrednost. Ona ima samo

znaaja za ocenu povoljnosti, odn. nepovoljnosti radnje kad je u pitanju jedinstveno suparniarstvo.

Posebni sluajevi suparniarstava

1) Suparniarstvo sa eventualno tuenim;

2) Tuba protiv glavnog dunika i jemca;

3) Suparniarstvo po tubi glavnog umeaa

Za ova tri sluaja je zajedniko da su to sluajevi izriito ureeni zakonom, pa se mogu nazivati i

zakonsko suparniarstvo. Jer, oni strogo uzev, ne mogu se lako klasifikovati ni pod jednu od napred

navedenih klasifikacija na materijalno i formalno, prosto i jedinstveno, aktivno, pasivno i obostrano,

i upravo zato moraju da budu zakonom posebno ureeni.

1) Suparniarstvo sa eventualno tuenim

- ta bi bilo suparniarstvo sa eventualno tuenim? Kakva je to vrsta suparniarstva?

- Ako imamo eventualno (uslovno) tuenog, moramo imati i glavnog tuenog. Dakle,

suparniarstvo sa eventualno tuenim postoji onda kada tuilac trai da se tubeni zahtev usvoji

prema glavnom tuenom, a u tubi stavi uslov koji se sastoji u sledeem: Ako sud odbije...(i to

pravosnano) tubeni zahtev prema glavnom tuenom, tek onda moe raspravljati taj zahtev ili neki

drugi zahtev prema eventualno ili uslovno tuenom. Suparniarstvo sa eventualno tuenim postoji onda kada tuilac trai da se tubeni zahtev usvoji

prema prvom tuenom (koga zakon zove - glavni tueni), a u tubi stavi uslov da ako se ne usvoji

tubeni zahtev prema glavnom tuenom, onda predlae da se taj isti ili neki drugi tubeni zahtev

usvoji prema eventualno tuenom.

PRIMER: Radi se o injeninom stanju koje upuuje na sticanje od nevlasnika, a desilo se sledee:

Ukradena je u nekom selu jedna krava, pa je onda za tu kravu falsifikovan stoni papir, i lice koje je

ukralo kravu je tu kravu prodalo na stonoj pijaci nekom treem licu. Dakle, lice A uzme pa proda

kravu licu B. Vi znate da su uslovi za sticanje od nevlasnika da se radi o pokretnoj stvari, da je stvar

pribavljena na mestu gde se takve stvari obino kupuju i prodaju, da je sticanje teretno, i da je

sticalac savestan, tj. da ne zna i da nije mogao znati da prodavac nije vlasnik. To je bilo injenino

stanje. Ali, budui da raniji vlasnik od koga je krava bila ukradena, lice C, koje je u podnelo tubu

kao tuilac, nije bio siguran da li je ovaj B savestan. Jer, ako je savestan i on ga tui, tui lice B

reivindikacionom tubom, ta e biti? Sud e odbiti tubeni zahtev zato to je B stekao. Onda je

odluio da tui i A kao lopova, i to za naknadu tete. Dakle, on je podneo reivindikacionu tubu kao

tuilac, u kojoj je glavni tueni bio B, i u tubi kae: Ako sud nae da je B punovano stekao

pravo, onda kao eventualno tuenog oznaava lice A, prema njemu naravno, tuba ne moe biti

reivindikaciona, nego trai naknadu tete i to naknadu stvarne tete onoliko koliko vredi krava +

izmaklu dobit, jer je bilo proteklo dovoljno vremena pa je on traio izmaklu dobit za tele koje je

krava dobila u meuvremenu, kao i za mleko koje krava u tom meuvremenu da. To je biloinjenino stanje. Okolnosti su bile takve, videlo se da je ovaj B vrlo sumnjiv u pogledu savesnosti,

jer je bio komija licu kome je krava ukradena. Veina nas je ispravno reila taj zadatak, jer je

odbila glavni zahtev, prema glavnom tuenom, i usvojila eventualni.