GPS mapiranje

www.oxfamitalia.org www.mtb.ba www.green‐tour.org

Radni material za trening/edukaciju:

GPS mapiranje

Projekat podrške kreiranju i promociji puteva za eko i održivi turizam u Bosni i Hercegovini

AUTORI:

UDRUŽENJE BRDSKIH BICIKLISTA MTBA

Ivan Gakić dipl. el. ing.

Mersad Pašić dipl. el. ing

Emir Vučijak dipl.ecc.

juli/srpanj 2011.

Trening: GPS mapiranje ‐ Projekat podrške kreiranju i promociji puteva za eko i održivi turizam u Bosni i Hercegovini

2

SADRŽAJ

SADRŽAJ......................................................................................................................................................... 2

SLUŽBENA SATNICA TRENINGA....................................................................................................................... 3

PRIPREMA KARATA I RUTE ZA UNOS U GPS UREĐAJ ...................................................................................... 4

PRIMJER CRTANJA RUTE ZA ODREĐENO PODRUČJE (JABLANICA) .................................................................. 8

OSNOVNI PRINCIPI RADA GPS‐a ..................................................................................................................... 9

KOJI GPS ODABRATI?.................................................................................................................................... 11

PRAKTIČNI UVOD U OSNOVNE FUNKCIONALNOSTI GPS‐A ............................................................................ 13

KREIRANJE I UVOZ GEOREFERENCIRANIH TOPO KARATA.............................................................................. 18

KLASIFIKACIJA STAZE.................................................................................................................................... 20

OBRADA REZULTATA I PROIZVOD MAPIRANJA ............................................................................................. 25

PROMOCIJA I PREDSTAVLJANJE STAZA ......................................................................................................... 27

LITERATURA, IZVORI I NAPOMENA AUTORA................................................................................................ 29


3

SLUŽBENA SATNICA TRENINGA

Satnica Predavac Sadržaj/Praktičan rad

09.00 – 09.15 E.D, I.G, M.P. Upoznavanje predstavljanje predavača i ciljeva predavanja

9.15‐10.00 Emir Dervišević

Uvodno izlaganje prepoznavanje lokaliteta i ineresnih tačaka, iskorišavanje potencijala i sl.

10.00‐11.15

Ivan Gakić

1. Priprema karata i rute za unos u GPS uređaj Identifikacija problema Terminologija Google Earth Primjena Google Earha u brdskom biciklizmu i planinarenju Planiranje ruta Preklapanje karata 2. Primjer crtanja rute za odrđeno područje

11.15‐12.00

Mersad Pašić

3. Osnovni principi rada GPS‐a Koliko je tačan GPS? Mogućnosti modernih ručnih GPS prijemnika GPS na telefonu? Ko danas koristi GPS i zašto?

12.00 – 13.00 PAUZA RUČAK

13.00 – 14.00

Mersad Pašić

4. Koji GPS odabrati? 5. Praktični uvod u osnovne funkcionalnosti GPS‐a Navigiranje Mapiranje i markiranje 6. Kreiranje i uvoz georeferenciranih topo karata Definisanje liste bitnih podataka

Subota

14.00‐16.30

Ivan Gakić

7. KLASIFIKACIJA STAZE KATEGORIJA I – LAGANA STAZA (EASY) KATEGORIJA II ‐ SREDNJE TEŠKA STAZA (INTERMEDIATE) KATEGORIJA: TEŠKA STAZA (ADVANCED)

09.00 – 13.00 Ivan Gakić / Mersad Pašić

Rad na terenu, snimanje raskrsnica i značajnijih lokacija (vidikovac, planinarski domovi i drugi objekti), terenska upotreba GPS uređaja

13.00 – 14.00 PAUZA RUČAK

Ned

jelja 14.00 – 16.00

Ivan Gakić / Mersad Pašić

Prikazivanje snimljene karte na GE Klasifikacija staze 8.OBRADA REZULTATA I PROIZVOD MAPIRANJA Izrada visinskog profila staze Izrada Google mape 9.PROMOCIJA I PREDSTAVLJANJE STAZA Predstavljanje karte Trebevića (Enjoy Sarajevo). Predstavljanje Vodiča za brdski biciklizam

Za daljnje razumjevanje materije podrazumjeva se da korisnik posjeduje elementarno znanje rada na računaru i osnovno poznavanje termina: rezolucija, piksel, digitalni formati, ekstenzija slike i sl. Također

poželjno je predhodno iskustvo u brdskom biciklizmu ili planinarenju.


4

PRIPREMA KARATA I RUTE ZA UNOS U GPS UREĐAJ

Identifikacija problema

Veliki broj novijih ručnih GPS uređaja ima integrisane vektorske topografske reljefne karte sa podacima o cestama, planinarskim stazama i domovima, informacijama o vrsti terena, postojanju rijeka, jezera i sl. Ipak ukoliko se upuštamo u avanturu nepoznatim područjima ili ukoliko možda imamo namjeru da pravimo nove staze na terenu koji nije predhodno trasiran, često nam informacije koje nam pružaju integrisane karte nisu dovoljne. Svaki tip karata ima svoje prednosti i mane. Na integrisanim kartama, pa i na snimljenim topo kartama ucrtani putevi mogu biti nekorišteni i zarasli, a moramo uzeti u obzir da je veliki broj novih puteva nastao upravo zadnjih nekoliko godina a koji još nisu ucrtani ni u jednu kartu. Satelitski snimci visoke rezolucije daju nam najbolji uvid u realno stanje na terenu, ali i tu nije sve savršeno jer je veliki dio BiH skeniran u slabijoj rezoluciji koja ipak ne daje najprecizniji pregled terena. Na satelitskim snimcima nemamo toponime a koji su nam neophodni za opis naše ture. Nije rijedak slučaj da na satelitskim snimcima ono što se čini kao prohodan na terenu ispadne neprohodan usjek ili čak potok. Idealna je kombinacija topo‐karte i satelitskog snimka, tako npr. na satelitskim smincima isplanirano rutu, dok na topo kartama dobijemo informacije o toponimima i potvrdimo da li je ono za što mislimo da je put zaista i tako. Osnovni cilj ovog materijala jeste opisivanje postupka manualnog geokodiranja proizvoljnih digitalnih karata i preliminarnog crtanja rute pomoću programa Google Earth kao i njihova priprema za importovanje u ručni GPS navigacioni uređaj.

Terminologija

Ukoliko želimo manipulišemo i importujemo digitalne karte u neki uređaj, bez obzira da li se radi o specijalizovanim ručnim GPS navigacijama ili mobitelima sa integrisanim GPS prijemnikom, potrebno je da su upoznamo sa sljedećim terminima.

Topografske karte prikazuju u određenom mjerilu dio Zemljine površine u položajnom i visinskom smislu, a na kojoj se nalazi veliki broj informacija prikazani s jednakom važnošću (reljef, vode, vegetacija, naselja, prometnice i sl.). Satelitski snimak je detaljan fotografski snimak određenog područja.

Georeferenciranje je postupak prevođenja piksela iz koordinatnog sustava slike u Zemljišni koordinatni sistem. Dakle ako smo kartu skenirali ili imamo satelitski snimak određenog područja, tek nakon georeferenciranja tu „sliku“ možemo nazvati kartom. Georeferenciranje karata je složen proces koji zahtjeva predznanje o različitim kordinatnim sistemima (geodetski, geografski). Minimalne greške u georeferenciranju mogu napraviti velike probleme na terenu, jer greška u jednoj cifri u kordinatama ili neprecizno određena kordinata može kartu učiniti neupotrebljivom. Za precizno georeferenciranje kao i za konverzije formata i za ozbiljan rad sa kartama preporučujemo komercijalni program OziExplorer (www.oziexplorer.com) koji u ovom trenutku nećemo detaljnije komentirati. Ipak postoje programi kao što je Google Earth koji ne zahtjevaju posebno znanje o ovoj temi i koji svojim jednostavnim sučeljem mogu i najsloženije zadatke učiniti jednostavnim.

Google Earth

Prije pojave Google Earth‐a satelitski snimci i reljefni prikaz terena bio je dostupan samo rijekim pojedincima i to najčešće samo pod oznakom vojna tajna. Google je 2005. godine objavio prvu inačicu programa koji je bio u popunosti besplatan, što je omogučilo da se uskoro pronađe na gotovo svakom računaru. U početku su satelitski snimci bili lošije rezolucije, sa samo pojedinim gradovima i lokacijama koji su avionski snimljeni u većoj rezoluciji. I tada je sam osjećaj da možete „krenuti“ iz svemira i približiti se toliko da prepoznate svoju kući bio nevjerovatan. Google Earth nam može pružiti veliki broj informacija, prije svega o lokalitetima koje planiramo posjetiti po prvi put. Na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da li na posmatranom području postoje možda neke nove ceste ili šumski putevi koje možemo iskoristiti da dođemo do određene lokacije, možemo vidjeti da li u okolini postoji potok ili rijeka pa samim tim i potencijalni izvor vode,


5

možemo procijeniti da li put ide kroz šumu koja nam pruža zaštitu od sunca ili je na visoravni na kojoj nema bliskih izvora vode i sl. Satelitski snimci nam daju najdetaljniji prikaz područja i su obično su stari svega nekoliko godina. Satelitski snimci kao i ortofoto snimci (avionski snimak tla) se sve više koriste u urbanizmu, cestogradnji kao i u navigaciji. Garmin je odnedavno omogućio prijenos satelitskih snimaka visoke rezolucije na ručne GPS uređaje, bilo kupovinom posebnih aplikacija sa jednostavnim sučeljem ili nešto složenijim samostalnim unosom satelitskih snimaka ili drugih raserskih karata u uređaj pomoću Google Eartha. Omogućeno nam je po prvi put da u samo nekoliko jednostavnih koraka virtualno posjetimo najudaljenije lokacije naše planete, vidimo slike sa tih lokacija, steknemo dojam o veličini gradova, planinskih masiva, rijeka i okeana, i sve to bez da napustimo udobnosti našeg doma. Danas Google Earth i satelitske podloge imaju široku primjenu pa se tako koriste od planiranja odmora i navigacije pa sve do profesionalne i vojne upotrebe.

Primjena Google Earha u brdskom biciklizmu i planinarenju

Od opcija koje su najinteresantnije za planinare i brdske bicikliste izdvojit ćemo sljedeće:

1.Planiranje i ucrtavanje novih ruta, jednostavan pregled dužine kao i visinskog profila ucrtane staze, jednostavno mjerenje udaljenosti između dvije tačke, mjerenje dužine ucrtane rute i sl.

2.Preklapanje digitalnih karata (topografske karte, karte sa minskom situacijom, satelitske ili druge raserske karte)

Planiranje ruta

Bez obzira da li smo ručno nacrtali rutu ili smo je importovali sa nekog drugog uređaja programom Googe Earth možemo na jednostavan način dobiti osnovne podatke o ruti koristeći opciju Show Elevation Profile, a koja se dobija desnim klikom na rutu u desnom (Places) prozoru ili opcijama Edit > Show Elevation Profile. U donjem dijelu ekrana dobijamo prozor na kojem možemo vidjeti osnovne podatke o dužini rute, nivelaciji i nagibu terena, kao i kompletan visinski profil rute. Jednostavnim označavanjem dijela rute na visinskom profilu možemo dobiti podatke o prosječnom i maksimalnom nagibu terena, visinskoj razlici na datom dijelu a koje možemo iskoristiti u na primejr klasifikaciji težine date staze. Rutu iz Google Eartha možemo snimiti u jednom od dva formata *.kml i *.kmz. Obzirom da navigacijski GPS uređaji koriste format *.GPX, potrebno je uraditi konverziju, što možemo jednostavno uraditi pomoću web aplikacija GPS Babel (http://www.gpsvisualizer.com/gpsbabel/) ili GPS Visualizer (http://www.gpsvisualizer.com/convert_input).


6

Preklapanje karata

Kao jedna od nama najznačajnih opcija jeste mogućnost preklapanja karte u digitalnom formatu na već postojeću podlogu GoogleEartha. Često se susreće pojam rasterske karte, a što je ustvari definicija za sliku u digitalnom formatu, (tj. u našem slučaju kartu) određene rezolucije. Ukoliko karte namjeravamo snimiti u Garnim najveća preporučena veličina rasterske slike je 1024 x 1024 piksela (1 Mega piksel). Omjer stranica ne mora biti 1:1 ali ukupni broj piksela ne bi trebao biti veći od 1MP. Na primjer, to može biti 512 x 2048 piksela (1:4). Ukupni broj piksela može biti i veći, pod uvjetom da veličina datoteke ne prelazi 3MB. Veće slike će znatno usporiti i rad sa Google Earth‐om.

Raster može biti u jednom od sljedećih formata: BMP, DDS, GIF, JPG, PGM, PNG, PPM, TGA, TIFF, ali preporuka je digitalnu sliku spremiti na disk svoga računala kao *.JPG, *.JPEG datoteku kako bi je u nastavku ovoga procesa mogli pripremiti za instalaciju na GPS uređaj.

Uzimajući u obzir predhodna ratna dešavanja u BiH, naročito ako se radi o područjima koja predhodno ne poznajemo kao jedna od najznačajnijih informacija jeste karta minske situacije. Kao vježbu ćemo uraditi preklapanje karte minske situacije na željenom području, ali princip je jednak za svaki raster koji želimo preklopiti na satelitske podloge Google Eartha.

Prije svega potrebno je nabaviti kartu u digitalnom obliku ili skenirati printanu kartu. Digitalne karte minskih situacija možemo pronaći na stranici http://www.mine.ba/. Ukoliko želimo karte visoke rezolucije ili karte u printanom obliku potrebno je uputiti zahtjev putem maila ili pismeno na adresu BHMac‐a. Sve potrebne informacije možemo pronaći na stranici http://www.bhmac.org.

Dobijenu kartu u digitalnom obliku potrebno je snimili na računar, u *.JPG formatu i rezoluciji do jednog megapixela. Nakon toga, otvaramo program Google Earth, i na ekranu pokušajmo približno dobiti područje koje je obuhvaćeno našom kartom. Porebno je prije provjeriti da li je karta na ekranu orjentisana prema sjeveru, što možemo uraditi klikom na slovo N u gornjem desnom dijelu ekrana, ili pritiskom slova N na tastaturi. Dalje pomoću opcija Add > Image Overlay učitavamo predmetnu kartu, i određujemo joj adekvatnu transparentnost


7

da bi mogli vidjeti i satelitsku podlogu. Našu kartu nakon toga centriramo i dalje smanjivanjem i povečanjem, rotacijom i pomjeranjem pokušavamo preklopiti kartu sa satelitskom podlogom. U ovoj fazi pripreme karte potrebna je najveća moguća preciznost i odgovarajuća količina strpljenja, jer o tome ovisi hoće li koordinate objekata na karti odgovarati njihovom stvarnom položaju na terenu. Za preklapanje kao reper najbolje se poslužiti cestama rijekama.

Ako je potrebno promijeniti veličinu karte, nužno je da se istodobno proporcionalno povećavaju ili smanjuju sve njene stranice, zadržavajući jednak omjer njihovih duljina. Pomicanje samo jednog ruba ili kuta karte rezultirat će ozbiljnim deformacijama. Međutim, ako pri pomicanju bilo kojeg ruba ili kuta karte držite pritisnutu tipku "Shift" na tipkovnici PC‐a, svi će se rubovi istodobno povećavati ili smanjivati, zadržavajući ispravan omjer.

Nakon što smo preklopili našu kartu sa satelitskom podlogom potrebno je takvu georeferenciranu kartu spasiti u *.KMZ formatu, i takvu je moguće importovati neki od Garmin uređaja (Garmin Oregon, Dakota, Colorado i GSMAP 62 i 78)

NAPOMENA: Bez obzira da li imamo saznanja i potrebne karte o minsko eksplozivnim sredstvima, u kretanju neasflatiranim površinama treba biti iznimno oprezan i preporuka je da se krećemo samo po stazama koje su prohodne i po kojima postoje znakovi nedavnog korištenja. Karte su prije svega informativnog karaktera i mogu nam dati informaciju o područjima na kojima moramo biti posebno oprezni i koja je poželjno izbjegavati.


8

PRIMJER CRTANJA RUTE ZA ODREĐENO PODRUČJE (JABLANICA)

Neke od značajnijih lokacija u blizini Jablanice (izvor: http://jablanica.ba/)

1. Kulturno‐historijski spomenici su: kompleks sa Muzejem Bitka za ranjenike na Neretvi. Od Jablanice do sela Krstac su isli i ranjenici za vrijeme bitke na Neretvi, tu je bila i bolnica i vrhovna komanda.

2. 42 lokaliteta sa nekropolama stećaka, a tri od njih, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila nacionalnim spomenicima kulture.

3. Jablaničko jezero, kružna tura oko Jablaničkog jezera, posjeta brani na jezeru i sl.

4. Planine Prenj i Čvrsnica su dva masiva koja okružuju Jablanici i većina puteva koji vode do najvećih vrhova i planinski i lovačkih kuća polazi iz Jablanice. Napominjemo da obje planine imaju preko 2000 metara n/v i kao takve predstavljaju izazov mnogim planinarima

5. Park prirode Blidinje koji dobrim dijelom zahvata Jablaničku opštinu. U okviru parka je već afirmisano skijalište sa popratnim sadržajima i velikim individualnim i kolektivnim smještajnim kapacitetima

6. Spomen kompleks “Bitka za ranjenike na Neretvi“ je prije rata bila poznata i posjećena destinacije mnogih građana ex Jugoslovije i Evrope. Ono po čemu je Jablanica u svijetu prepoznatatljiva je Bitka za ranjenike na Neretvi kojoj je ovaj kompleks i posvećen. Pored “jablaničke jagnjetine”, ovo je najprepoznatljiviji naš brend u širim okvirima.

Kao lokacije koje ćemo obići odabrali smo uspon iz Jablanice – selo Krstac – Strbine – uspon na vrh Gradac – Dobrigošće – Jablanica. Ovdje na primeru možemo vidjeti prednosti satelitske karte (put koji vodi na Gradac nije ucrtan na topografskoj karti). Sa druge strane na topografskim kartama imamo informacije o toponimima, informacije o potencijalnim lokacijama za izvore vode (na cca 5300 metara od Jablanice, nakon što smo ušli u selo Krstac, sa desne strane odvaja se put na topokarti je označen izvor vode 1) i sl.

Preklapanjem karte minske situacije dobili smo informaciju da se ne radi o rizičnom području.


9

OSNOVNI PRINCIPI RADA GPS‐A

GPS je skraćenica od "Global Positioning System" ‐ Sistem za globalno pozicioniranje. Služi za tačno određivanje položaja neke tačke (ili položaja u odnosu na neku tačku) na Zemljinoj kugli. Osnovu sistema čini mreža GPS satelita čiji je vlasnik Pentagon. Službeno ime sistema je NAVSTAR i originalno je bio namijenjen za vojne svrhe, ali je 1980. stavljen na raspolaganje i za civilne potrebe. Uz 24 satelita koji se smatraju osnovnim GPS sistemom u novije vreme su postavljeni i dodatni sateliti koji služe za povećanje tačnosti pozicioniranja. Civilni GPS sistem koristi frekvenciju L1 ‐ 1575.42Mhz, UHF opseg. Signali mogu da prođu kroz oblake, staklo ili plastiku ali ne i kroz zgrade i većinu čvrstih objekata.

Kada GPS prijemnik dobije signal, on upoređuje razliku vremena između momenta slanja i trenutnog vremena. Na osnovu te razlike, koja predstavlja vrijeme putovanja signala od satelita do prijemnika, određuje se udaljenost satelita. Obradom signala sa najmanje tri satelita metodom triangulacije moguće je precizno utvrditi poziciju prijemnika na Zemljinoj kugli. Tri satelita su ustvari dovoljna za određivanje 2D koordinata, odnosno geografske širine i dužine. Za određivanje treće dimenzije ‐ nadmorske visine ‐ potrebni su signali sa najmanje četiri satelita.Kad se ovi podaci kombinuju sa vremenom može se izračunati brzina kretanja, pređeni put, brzina penjanja ili spuštanja, vrijeme potrebno da se stigne do cilja, itd.

Koliko je tačan GPS?

Današnji uređaji su izuzetno tačni, zahvaljujući paralelnom multikanalnom dizajnu svojih prijemnika. Dvanaestokanalni paralelni prijemnik može istovremeno da prati 12 satelita, što je i maksimalan broj GPS satelita iznad jedne Zemljine hemisfere. Što je veći broj satelita koji se prate, to je veća tačnost izračunate pozicije. Oni su po prvom uključenju u stanju da brzo lociraju satelite i da potom održavaju zadovoljavajući prijem i u nepovoljnim uslovima, u gustom rastinju ili među visokim građevinama. Kod inicijalnog aktiviranja GPS prijemnika, bitno je vrijeme „hladnog paljenja” tj. vrijeme potrebno da se odredi trenutna lokacija prijemnika. Ovo vrijeme zavisi od vanjskih faktora (vremenski agensi) ali i od posljednje lokacije na kojem je GPS prijemnik bio aktivan.

Određeni atmosferski uslovi i razni izvori grešaka mogu da utiču na tačnost određivanja pozicije. Garmin‐ovi prijemnici imaju prosečnu tačnost u granicama od 15m, 95% vremena. U praksi je obično slučaj da za vedrog dana, na otvorenom, tačnost GPS prijemnika ide i do samo 2‐3m moguće pogreške. Za veću preciznost postoje različita rješenja, od najjefitinijeg koji podrazumjeva kupovinu skupljih i osjetljivijih prijemnika, do varijante instalacije dodatnog lokalnog GPS odašiljača.

Mogućnosti modernih ručnih GPS prijemnika

Navesti ćemo samo neke mogućnosti koje pružaju ručni GPS prijemnici koji se slobodno mogu kupiti i koristiti a čija je cijena prihvatljiva nezahtjevnim profesionalnicima ili outdoor rekreativcima, recimo na primjeru modela Garmin GPSMAP 62s.

Osnovne mogućnosti lociranja sa određenom tačnošću (do 3m), tj. određivanje i vizualno prikazivanje geografske širine i dužine, nadmorske visine, orijentacije (kompas), trenutne brzine, logiranja (zapisivanja) naše putanje kao skupa tačaka lociranja, postavljanje oznaka za zanimljive tačke na terenu (mark), navigiranje po unaprijed pripremljenoj i zadanoj putanji (ruta, eng. route). Većina, ali ne i svi, moderni GPS prijemnici imaju podršku za kartografiju na način da kao podloge mogu prikazivati svoje originalne vektorske karte koje se obično kupuju od samog proizvođača opreme. Također, u novije vrijeme, zbog rasta konkurencije, većina najjačih brendova (uključujući i lidera, Garmin) ugradili su mogučnost postavljanja i korisničkih rasterskih karata čime se umnogome olakšava rad na terenu.


10

Svi podaci koji se primaju, kalkulacijama daju korisne informacije koje se prikazuju na ekranu, bilježe u uređaj u standardniziranim formatima nakon čega se mogu lako obraditi i analizirati u programskim alatima za tu namjenu. Obično se radi u programima proizvođača datog GPS‐a.

GPS na telefonu?

Rapidni tehnološki napredak uzrokovao je u skorije vrijeme pojavu mase hibridnih rješenja. Tako je danas sasvim normalno da na mobilnom telefonu imamo i kameru, i TV/FM primjenik, kompaktni računar sa bežičnim internetom, ali i GPS, a sve za relativno prihvatljivu cijenu. Ioako na izgled jako dobra ideja, u praksi je to malo drugačije. Naime, kako niti jedna od komponenti takvih uređaja, pa time ni GPS prijemnik, nisu razvijani i prilagođavani namjenski za određenu upotrebu, tako i finalni rezultat obično zadovoljava tek nezahtjevne korisnike.

Glavni nedostaci GPS prijemnika na mobilnim telefonima nove genracije su:

autonomija baterije koja ne može podržati ni približno vrijeme namjenskih GPS uređaja

nepreciznost samog GPS prijemnika

nepreciznost snimanja i kalibracije trenutne nadmorske visine i kumulativnog visinskog uspona zbog nedostatka barometarskog visinomjera.

Prednosti GPS prijemnika na mobitelima se obično svode na mogućnost korištenja više različitih aplikacija za navigaciju i mapiranje što generički GPS prijemnici ne dozvoljavaju. Mobiteli se mogu koristiti u navigaciji, ali nisu rješenje za mapiranje novih ruta zbog nepreciznosti podataka koje oni generišu.

Ko danas koristi GPS i zašto?

GPS prijemnici su zbog tehnološkog razvoja, omasovljenja i pojeftinjenja proizvodnje postali su dostupni mnogima. Odavno nije rijetkost vidjeti planinara ili biciklistu kako za ličnu potrebu umjesto nezgrapnih karata koristi neki moderni GPS uređaj. Ukoliko se fokusiramo na ciljnu skupinu rekreativnih sportista i ljudi koje slobodno vrijeme provode u prirodi, treba izdvojiti dva osnovna motiva (koja se međusobno ne isključuju) zbog kojih ljudi koriste GPS i to:

‐ navigiranje – podrazumjeva korištenje GPS uređaja sa ili bez ugrađenih elektronskih karata i podloga za orijentaciju, usmjeravanje i pronalazak cilja na terenu.

‐ mapiranje – podrazumjeva korištenje GPS uređaja u svrhu snimanja topoloških podataka, koordinata određenih tačaka koje su nam zanimljive, putanja i visinskih profila. Zašto bi neko mapirao neku stazu, postoji jako puno mogućih razloga. Od lične znatiželje, pa sve do komercijalnih potreba u svrhu (recimo) izrade turističkih mapa. Bez obzira da li imali namjeru praviti komercijalne turističke mape, ili mapiranje radimo iz neobavezne zanimacije, radi se o kompleksnijoj aktivnosti za koju preporučujemo minimalnu teoretsku osnovu iz poznavanja osnova kartografije, orijentacije u prirodi te principa rada GPS uređaja.


11

KOJI GPS ODABRATI?

Upravo je spomenuta podjela namjene GPS u praksi glavna polazna osnova u odabiru koji GPS prijemnik korisiti u radu. U svakom slučaju, generičke klasifikacije uređaja od strane proizvođača (navigacije za auto, pomorske, outdoor ili neke druge) se svakako podrazumjevaju. Ipak, čak i u istoj klasi uređaja postoje različiti uređaji sa različitim prednostima i manama pa samim tim je jako bitno prepoznati one koji su za tačno određenu namjenu najbolje i najisplativije rješenje.

Cijene modernih GPS prijemnika najviše su diktirane kompleksnom tehnologijom (poput ekrana osjetljivih na dodir) i datumom proizvodnje (često imamo slučaj da napredniji uređaji budu jeftiniji od tehnički inferiornijih, ali generacijski mlađih modela).

U ovom kratkom osvrtu istknut ćemo neke bitne značajke svakog GPS prijemnika kako bi stekli sliku o čemu treba voditi računa pri kupovini.

Tačnost sa i bez WAAS/EGNOS je najbitniji parametar za svaki GPS prijemnik jer od njega direktno ovisi tačnost snimaka. Ipak, standardizacijom i pojeftinjenjem tehnologije, praksa je da većina ručnih GPS prijemnika koriste iste module za prijem signala pa im se tako i deklarisana tačnost bitno ne razlikuje.

Ekran, manje ili veće rezolucije, na dodir ili obični... Dilema je puno, ali je suština u sljedećem: ekran je među najvećim potrošaćem energije iz baterija a opet na potrošnju direktno ovise rezolucija i vrsta pozadinskog osvjetljenja. Manja rezolucija znači manje tačaka i manju potrošnju. Pozadinsko osvjetljenje je opet povezano sa tim da li je ekran osjetljiv na dodir ili ne jer ovi prvi (zbog prisustva dodatnih slojeva preko ekrana) zahtjevaju jače osvjetljenje. Ukratko, moderniji GPS uređaji sa većim ekranima osjetljivim na dodir obično i ekvivalentno puno troše energije i bitno utiču na autonomiju baterije.

Podrška za kartografiju. Ukoliko GPS koristimo za navigiranje, jako je korisno da on ima mogućnost prikaza topografskih mapa, bile one vektorske ili rasterske, tj. od samog proizvođača uređaja ili napravljene iz postojećih topo karata, orto ili satelitskih snimaka.

Autonomija baterije je, iako na izgled banalan, u praksi na terenu jako bitan parametar svakog GPS prijemnika.

Visinomjer. Tehnologija na kojoj je baziran visinomjer ugrađen u GPS prijemnik direktno diktira nivo tačnosti visinskog profila i ukupnog uspona (što je jako bitan parametar svakog snimka). Jeftinije varijante, prisutne u modernim mobilnim telefonima sa GPS opcijom, visinu određuju triangulacijom satelitskog signala, dok „pravi” GPS prijemnici imaju barometaski visinomjer koji na osnovu razlike atmosferskog pritiska izračunava uspon.

Kompas. Moderni uređaji dolaze sa dvije vrste kompasa, jeftinijim GPS baziranim koji na osnovu kratke zabilježene putanje definiše usmjerenje uređaja, ili skuplja varijanta, elektronskim koji detektuje zemljino magnetno polje. U novije vrijeme su popularni i tzv. kompasi sa tri ose koji omogućavaju dobru orjentaciju čak i kad uređaj nije u vodoravnom položaju.

Radna memorija izražena u MB ili GB osnaćava obično ugrađenu memoriju GPS‐a, dok se za dodatne potrebe koriste memorijske kartice. Do skora je parametar memorije bio jako bitan jer je ugrađena memorija zbog veličine, jako limitirala broj snimljenih staza i tačaka.

Strani pojmovi

ActiveLog/Trenutna trasa ‐ putanja kojom se trenutno krećemo i koju GPS uređaj snima automatski, tako što u određenim intervalima bilježi podatke o tačkama koje prolazimo. Active log se nalazi u radnoj memoriji koja je odvojena od drugih memorijskih prostora u uređaju. Trackpoints/Tačke trase – tačke koje definišu našu putanju (ActiveLog). Svaka tačka definisana je geografskim koordinatama, nadmorskom visinom, kursom i vremenom kada je snimljena.


12

TrackLog/Trasa ‐ ako je radna memorija puna, ili smo došli do cilja i želimo da završimo snimanje naše putanje, sadržaj radne memorije možemo da prebacimo u poseban memorijski prostor za čuvanje logova. Time radnu memoriju oslobađamo za snimanje novog ActiveLog‐a. Prebacivanjem u prostor za čuvanje, ActiveLog postaje TrackLog. Ova formalna promena naziva pomoći će da razlikujemo ono što se nalazi u radnoj memoriji (putanja kojom se trenutno krećemo) od drugih putanja (etapa) koje smo već prošli i sa čijim smo snimanjem završili. Waypoints/Putne tačke/Markacije ‐ za razliku od trackpoint‐a koji se snimaju automatski i definišu "trag" koji ostavljamo za sobom, waypoints su mjesta koja su nam posebno važna (tačka kretanja, raskrsnica, most, jezero, kamp...) i koja sami definišemo tokom kretanja ili ih učitavamo u uređaj prije polaska na pješačenje/vožnju, da bismo ih potom koristili za navigaciju. Možemo ih shvatiti i kao neku vrstu elektronske "adrese" mjesta koja su nam značajna. Tracks/Logovi puta/Trekovi ‐ tek kada odlučimo da TrackLog‐ove prebacimo u računar kako bismo ih tamo sačuvali, zajedno sa njima se šalju i waypoint‐i. Tada se ove dvije vrste podataka nađu u jednom paketu koji možemo zvati log puta. Dakle, Log puta = TrackLogs + Waypoints. Logove puta naravno možemo da šaljemo i u obratnom smjeru, sa računara u uređaj. Trekovi predstavljaju putanju kratanja koja je sminljena pomoću GPS uređaja. Routes/Planirane trase kretanje/Rute ‐ skupovi definisanih waypointa koje možemo da učitamo u uređaj i da onda konstruišemo putanju koja ih povezuje. Ovo je u biti rezultat planiranja nekog kretanja i navigiranja na terenu u formi jednostavne trase po kojoj nas GPS uređaj “vodi”.


13

PRAKTIČNI UVOD U OSNOVNE FUNKCIONALNOSTI GPS‐A

Na ovom mjestu bitno je napomenuti da će se za potrebe ovog izlaganja obraditi načini korištenja dva GPS prijemnika koja će se koristiti u sklopu trening edukacije. Radi se o dva reprezentativna modela brenda Garmin, modelima GPSMAP 62s i Oregon 450.

Navigiranje

Navigiranje pomoću GPS‐a na terenu obično znači orijentacija i planiranje kretanja pomoću ugrađene topografske karte, ili po unaprijed planiranoj, definisanoj, nacrtanoj i snimljenoj ruti.

Kako je već predhodno objašnjeno, proces izrade rute u praksi obično polazi od planova koje lokacije želimo obići na terenu, potom crtanja trase puta (obično u Google Earth alatu) te konačno konvertovanje snimljene rute u univerzalni .gpx format i njen prenos u memoriju GPS prijemnika.

Kod starijih Garmin uređaja, prenos .gpx rute na uređaj je moguće samo putem softvera kojeg isporučuje Garmin, poznati MapSource. Ipak, na novije modele (od pojave modela Oregon), uključenjem GPS uređaja putem standardnog USB porta u računar, moguće je jednostavno drag‐drop metodom snimiti .gpx rutu u određeni folder, obično X:\Garmin\GPX kao što je prikazano i na slici.

Nakon snimanja rute na GPS, dovoljno je da se u radu pozove prikaz iste na aktivnoj karti.


14

Rezultat je iscrtavanje linije/trase kretanja koju smo prethodno planirali, iscrtali i snimili.

U praksi se nerijetko koristi i jako korisna opcija navigiranja povratka po istoj trasi nazad na polaznu tačku:

Mapiranje i markiranje

Iako bi se oba pojma iz podnaslova mogla svesti pod jedno, ipak se moraju razlikovati ova dva pojma. Pod mapiranjem podrazumjevamo GPS podržano snimanje neke staze bez ručnih intervencija i dodavanja dodatnih tačaka na snimak. Sirovi rezultat mapiranje je log puta koji je ustvari skup snimljenih tačaka u tri dimenzije.


15

Markiranje je pak proces prepoznavanja, označavanja i snimanja zanimljivih tačaka na terenu što se obično vrši ručno.

U procesu markiranja neke dionice puta ili znamenitosti, jako je bitno zabilježiti što više detalja kako bi u obradi podataka imali što bolje i kvalitetnije informacije.

Svako mapiranje na terenu završavamo snimanjem aktivne/trenutne trase u memoriju uređaja.

Snimljene logove možemo naknadno analizirati pomoću visinskog profila i snimljene trase na karti:


16

Kao rezultat mapiranja, u programu MapSource, nakon uvoza sa uređaja, možemo vidjeti snimljenu stazu sa zabilježenim putnim tačkama, analizirati visinski profil i čistiti snimak od neželjenih odstupanja.


17

Visinski profil

Proces pročišćavanja GPS snimka.


18

KREIRANJE I UVOZ GEOREFERENCIRANIH TOPO KARATA

Kao što je predhodno rečeno, noviji Garmin ručni GPS prijemnici imaju mogućnost prikaza rasterskih mapa kao sloja preko postojećih podloga. Georefeenciranje topo karata smo za ovo izlaganje ograničili na funkcionalnosti u okviru programa Google Earth tj. pokrivanje određene površine uvezenom topo kartom te spašavanje u .kmz formatu.

Nakon snimanja na uređaj u folder X:\Garmin\GPX , vrši se aktiviranje prilagođene karte.

Uvezena rasterska mapa se uredno prikazuje na uređaju, naravno sa limitima kvalitete podloge prilikom većeg nivoa uvećanja.


19

Definisanje liste bitnih podataka koji se trabaju evidentirati na terenu

Zavisno od potrebe i plana šta želimo postići GPS snimanjem, potrebno je definisati listu svih parametara koji su nam potrebni za daljnji rad. Ovdje prije svega mislimo na podatke kojima ćemo opisati svaku putnu tačku koju zabilježimo na terenu. Ako za primjer uzmemo aktivnosti na mapiranju MTB tura koje su sprovodili urednici portala mtb.ba u relevantne podatke svake ključne tačke spadaju:

redni broj putne tačke,

ukupna dužina pređenog puta od polazne tačke,

opis date tačke/lokacije, šta slijedi dalje, kuda ići – iako GPS uređaji pružaju opcije unosa komentara, savjetujemo korištenje provjerene metode papira i olovke.

slika/fotografija lokacije, po mogućnosti iz više uglova

po mogućnosti tačno vrijeme snimanje ključne tačke.

Ukoliko bilježimo sve ove podatke, u kasnijoj obradi bit ćemo u prilici napraviti sasvim korisne i efektivne tursitičke mape ili roadbook upustva o kretanju po nekoj stazi (primjer iz Vodiča za brdski biciklizam u BiH)


20

KLASIFIKACIJA STAZE

Pojam klasifikacije staza

Klasifikacija staza je neophodan proces čiji je krajnji cilj da svakom biciklisti pomogne sa izborom najbolje staze koja je u skladu sa njegovim iskustvom i vještinom upravljanja biciklom, minimizirajući na taj način mogućnost susreta sa nepredviđenim situacijama i smanjujući rizik od ozljeda

Klasifikacija staza predstavlja samo usmjerenje i nije moguće povući jasnu granicu između određenih kategorija staza. Klasifikacijska oznaka svake staze je sinteza subjektivne ocjene pojedinca i njegovog iskustva, uzimajući pri odlučivanju smjernice koje su date u tabeli. Određene staze mogu ispunjavati dva uslova iz jednog stepena i dva iz drugog stepena klasifikacijem, ali pri konačnoj ocjeni uvijek bi trebali prije svega uzimati stepen tehničke zahtjevnosti a tek nakon toga i kondicionu zahtjevnost određene staze.

Kao osnova za klasifikaciju staza preuzete su preporuke Internacionalne brdsko biciklističke asocijacije (International Mountain Bicycling Association) i sa relevantnih portala koji se bave brdskim biciklizmom. Osnovna razlika u odnosu na IMBD klasifikaciju je u bojama koje smo izbacili zbog jednostavnijeg i jeftinijeg procesa u fazi izrade znakova printanja u procesu pravljenja znakova.


21

KATEGORIJA I – LAGANA STAZA (EASY)

STAZA ZA POČETNIČKE

Početnička staza je namijenjena prije svega za one koji žele mirnu i opuštajuću vožnju bez puno fizičkog napora. Takve staze su prije svega prikladne za djecu, obitelji, starije osobe ili one koji se po prvi put susreću sa brdskim biciklizmom. Početničke staze su obično u vidu širokih ravnih i utabanih puteva bez značajnijih prepreka na putu u vidu većih rupa, usjeka ili većeg kamenja. Stazu osim biciklista najčešće koriste pješaci i drugi rekreativci. Podloga može biti makadamska asfalna ili zemljana, ali uglavnom utabana. Na ovakvim stazama se može voziti bilo kojim biciklom namjenjenim za brdski biciklizam.

Oznaka staze ●

Gazna površina (min. efektivna širina saze) 1.5m

Koridor (min. širina/ min. visina staze) 3m/3.7m

Dužina staze Do 8km

Maksimalan uspon 15%

Maksimalni prosječni uspon 5%

Ukupan visinski uspon do 250m

Minimalni radijus skretanja 4m

Podloga Sekcije asfalta, zemljana utabana podloga, utabani makadam bez sitnog šljunka i velikog kamenja.

Potrebno iskustvo/ vještina Osnovne vještine upravljanja biciklom. Predhodno iskustvo nije potrebno. Mogu se očekivati neravnine na stazi ali bez većih prepreka.

Popratni sadržaji Staza mora biti propisno označena. Poželjno je da se početku staze nalazi parking prostor, toalet, info pult i voda za piće. Duž staze su poželjna mjesta za odmor i osvježenje (klupe, izvori vode, mjesta za odmor i osvježenje)

Napomena Na ovakvim stazama se moguće voziti bilo kojim biciklom namjenjenim za brdski biciklizam.

Napomena: Kao primjer staze možemo navesti kraće kružne staze na Igmanu. Ukoliko početnička staza ima elemente koji izlaze iz gore opisanih granica, tu stazu je potrebno označiti kao rekreativnom!


22

KATEGORIJA II ‐ SREDNJE TEŠKA STAZA (INTERMEDIATE)

REKREATIVNA STAZA

Rekreativne staze su namijenjene za kondiciono spremnije osobe koje posjeduju predhodno iskustvo i savladanu tehniku vožnje bicikla. Staze su prilagođene prije svega za brdske bicikliste i osobe koje se povremeno bave brdskim biciklizmom. Staze su najčešće u vidu šumskih puteva, zemljane podloge ili makadama sa manjim preprekama (kamenje, šljunak, korjenje i sl.). Na stazi se na određenim sekcijama mogu očekivati manji skokovi i strmiji i tehnički zahtjevniji dijelovi, prijelazi preko potoka i druge prepreke. Na stazi se mogu sresti šetači, planinari i ostali rekreativci. Poželjno da bicikl bude opremljen širim gumama sa šarama, sa ili bez amortizera.

Oznaka ■

Gazna površina (min. efektivna širina saze) 70cm

Koridor (min. širina/ min. visina staze) 1.5m/3.7m

Dužina staze Do 40km

Maksimalan uspon 15%

Maksimalni prosječni uspon 10%

Ukupan visinski uspon do 1000m


Podloga Asfalt, zemljana podloga, makadam

Potrebno iskustvo/ vještina Predhodno iskustvo na sličnim stazama i savladanu tehniku vožnje bicikla. Na stazi se mogu očekivati tehnički zahtjevnije sekcije sa manjim preprekama u vidu korjenja ili kamenja.

Popratni sadržaji Staza mora biti propisno označena. Poželjno je da se početku staze nalazi parking prostor, toalet, info pult i voda za piće.

Napomena Biciklista mora imati bicikl namjenjen za brdski biciklizam.

Napomena: Kao primjer staze možemo navesti uspon na Trebević u kombinaciji sa spustom šumskim putem (bez zahtjevnijih ST‐a). Obrazloženje možemo naći u primjeru manifestacije Enjoy Sarajevo, na kojoj se u jednom danu na vrh Trebevića popelo preko 100 biciklista, od kojih je veliki broj to uradio i po prvi put. Ukoliko rekreativna staza ima elemente koji izlaze iz gore opisanih granica, tu stazu je potrebno označiti kao enduro!


23

KATEGORIJA: TEŠKA STAZA (ADVANCED)

ENDURO STAZA

Na stazama sa ovom klasifikacijom mogu se očekivati kako kondiciono tako i tehnički zahtjevne etape. Jaki usponi i strme sekcije, uski i tehnički zahjevni šumski putevi, prepreke u vidu većeg korjenja, drveća, rastresitog kamenja i kamenih blokova su samo neki od elemenata karakterističan za ovaj tip staze. Biciklisti koji odaberu ovakvu rutu moraju znati samostalno čitati karte i biti spremni na samostalan boravak u planini. Staza se može klasificirati kao enduro u slučajevima kada je po kilometraži ili po jačini uspona iziskuje značajniju kondicijonu spremu ili ako ima tehnički veoma zahjevne sekcije U ovu kategoriju se svrstavaju staze sa usponom od preko 1000 metara a koje su po svojoj dužini kraće od 40km, također svrstavaju se i tehnički iznimno zahtjevne sekcije od nekoliko desetina metara i sl. . Na ovaj način mogu biti označene i staze koje se ne mogu kategorisati kao rekreativne a koje npr. presjecaju rekreativnu stazu.

Oznaka ♦

Gazna površina (min. efektivna širina saze) 30cm

Koridor (min. širina/ min. visina staze) 1m/2,5m

Dužina staze Nije specificirano

Maksimalan uspon 15% ili više

Maksimalni prosječni uspon 15% ili više

Ukupan visinski uspon Nije specificirano


Podloga Asfalt, zemljana podloga, makadam

Potrebno iskustvo/ vještina Neophodno je iskustvo na sličnim stazama i napredna tehnika upravljanja biciklom. Mogu se očekivati sekcije sa skokovima i većim preprekama, kao i sekcije sa jako velikim usponima i strmim elementima, kamenim plohama ili brojnim korjenjem.

Popratni sadržaji Staza mora biti propisno označena. Nije potreban popratni sadržaj, ali isti nije ni isključen.

Napomena Biciklista mora imati bicikl namjenjen za brdski biciklizam sa minimalno prednjom suspenzijom.

Napomena: Kao primjer staze možemo navesti put koji vodi na Velež, Čvrstnicu i sl. Staze sa zahtjevnijim spustom kao što su spust kroz šumu na Zmajevcu i Trebeviću također bi trebale imati ovakvu klasifikaciju.


24

KATEGORIJA: DOWNHILL (SEVERE)

DOWNHILL STAZA

Najekstremniji oblik biciklizma podrazumjeva i naekstremnije staze, namjenjene za Downhill vozače. Ove staze se najčešće koriste kao takmičarske staze i osim namjenskog bicikla i zaštitne opreme zahjevaju trenirane i iskusne vozače.

Oznaka ♦♦

Gazna površina (efektivna širina saze) 30cm

Koridor (min. širina/ min. visina staze) 1m/2,5m

Dužina staze Nije specificirano

Maksimalan uspon 20% ili više

Maksimalni prosječni uspon 15% ili više

Ukupan visinski uspon Nije specificirano


Podloga zemljana podloga, makadam, mostovi, skokovi, bentovi i sl.

Potrebno iskustvo/ vještina Neophodno je iskustvo na sličnim stazama i napredna tehnika upravljanja biciklom. Na stazi se nalaze sekcije sa velikim skokovima i preprekama, kao i sekcije sa iznimno strmim elementima.

Popratni sadržaji Staza mora biti propisno označena. Nije potreban popratni sadržaj, jer na stazi nije predviđeno odmaranje ni zaustavljanje

Napomena Biciklista mora imati bicikl namjenjen za down hill.


25

OBRADA REZULTATA I PROIZVOD MAPIRANJA

Izrada visinskog profila staze

Visinski profil staze ili dionice je jako koristan podatak za svaku stazu, bilo da se radi o planinarskoj ili brdsko biciklističkoj. Putem grafikona visine najlakše, vizualno unaprijed upoznajemo teren kojim se treba kretati, dužinu i uspon koji treba savladati te raspored uspona i spustova (jako bitno u biciklizmu).

Vertikalni profili se dobijaju korištenjem rezultata dobivenih snimanjima na terenu, a uz pomoć programa koji te podatke vizualiziraju i izračunavaju kumulativne rezultate (ukupni uspon, pređeni put, nagib terena i sl). Jedan od takvih programa je i španjoljski besplatni alat Perfils dostupan na internet adresi http://www.amigosdelciclismo.com/perfils/

Pored dvodimenzionalnog, Perfils pruža i 3D prikaz snimljene staze.


26

Izrada Google mape

U cilju što bolje prezentacije neke staze outem interneta, ustaljena je praksa kreiranja i objave javne mape putem Google Maps servisa. Princip izrade mape je relativno jednostavan a sastoji se iz uvoza snimljene staze u Google .kml/.kmz formatu, te vizualnog dotjerivanja izgenerisane mape.

Publikacija javne mape je moguća na više načina, a najpogodiji su dijeljenje direktnog linka ka prikazu mape u Google Maps servisu, ili ugrađivanje (embed) mape u HTML kod web stranice (primjer, mapa na mtb.ba)


27

PROMOCIJA I PREDSTAVLJANJE STAZA

Uloga promocije

Završna faza projekta, nakon što se izgrade i označe staze, je njihova promocija. Pogrešno bi bilo mapirati planinarsku, biciklističku, turno‐skijašku ili sličnu stazu i pustiti da je korisnici sami otkrivaju i koriste. Upravo obratno, uloga promocije staze je da potakne korisnika na planiranje i organizaciju ture, da zahvaljujući informacijama koje dobije upravo spomenutu stazu odabere za svoju destinaciju. Stoga promociju treba shvatiti krajnje ozbiljno, prilagoditi je ciljnoj skupini kojoj se obraća i planirati tako da uistinu odigra najznačajniju ulogu u podsticanju planinara, biciklista ili skijaša da posjete određeno područje. Nažalost, često smo u situaciji da usljed mjera štednje ovu fazu radimo površno ili nikako, pa smo svjedoci kad se nađemo na nekom terenu da se iznenada ispred nas ukaže kakva označena staza za koju ne znamo niti odakle kreće niti kamo vodi. Takva staza nije prethodno promovisana na adekvatan način, ona je sama sebi svrha i pogrešno je ulagati u nju.

Ciljna skupina

Da bi promocija bila uspješna neophodno je da bude prilagođena ciljnoj skupini korisnika. Nije isto promovisati npr. down hill biciklističku stazu koju koristi uglavnom mlađa populacija, korisnici savremenih tehnologija, medija i socijalnih mreža popur Facebooka i slično, i planinarsku šetnicu namijenjenu obiteljima s djecom ili planinarima u poznijim godinama. Na sreću, danas smo sve više svjedoci masovnijeg korištenja računara i interneta pa se ovaj generacijski jaz iz dana u dan smanjuje. Upotrebom kompleksnih metoda promocije moguće je doprijeti do većine potencijalnih korisnika, a ukoliko je inoformacija pripremljena kvalitetno, na način da pobudi interes, da poveže korisnike u zajedničku interesnu skupinu, rezultat će biti organizovana masovna posjeta određenoj destinaciji što je i bitan zadatak promocije. Takođe, u ovisnosti o tipu ciljne skupine kojoj se obraćamo, bit će prilagođena informacija o određenoj stazi u sadržajnom i dizajnerskom smislu. Na primjer, obraćamo li se ozbiljnom korisniku koji na neko područje dolazi s porodicom ili kao turista, nudit ćemo osnovne informacije o destinaciji, tehničke parametre, kulturno‐istorijske lokalitete koje vrijedi vidjeti, a ukoliko se informacija nudi mlađoj populaciji koja u svemu vidi zabavu, informacija će, uz osnovne tehničke detalje, imati i šaljivi ton, istaknuti određene detalje zanimljive toj populaciji, navesti mogućnosti dobrog provoda koje i ne moraju biti nuđene u klasičnoj promociji staze.

Metode promocije

Promociju možemo vršiti na dva načina:

a) da nudimo informaciju ka korisniku

b) da dovedemo korisnika na lice mjesta

a) Klasična metoda promocije tipa "nuđenje informacija korisniku" obuhvata reklamni materijal i propagiranje određenog proizvoda, u ovom slučaju markirane staze, bilo da je riječ o planinarenju, biciklizmu, turnom skijanju ili slično. Kombinovanim metodama informaciju je moguće plasirati velikom broju korisnika. To su:

‐ Sajmovi turizma i sličnih djelatnosti

‐ Izrada reklamnih panoa blizu spomenute destinacije

‐ Promocija putem štampe, radija, interneta i televizije u formi klasične propagandne poruke.

U svakom od navedenih slučajeva korisniku se odašilje jasna poruka da određeno područje vrijedi vidjeti, da je uređeno za njegove potrebe, da ima markiranu stazu te da će posjetom destinaciji doživjeti nezaboravne trenutke u prirodi.


28

b) Drugi vid promocije je organizovana posjeta određenih grupa korisnika destinaciji koju želimo promovisati. To mogu biti grupe planinara organizovane preko planinarskih društava i udruženja, grupe biciklista okupljene oko određenih klubova ili web portala, grupe skijaša i slično. U svakom slučaju za određenu grupu pravi se promotivna posjeta koja treba biti besplatna ili uz minimalne troškove koje učesnici pokrivaju vlastitom participacijom. Cilj ovog vida promocije je da grupa posjeti neku lokaciju, bude zadovoljna i prenese svoja iskustva u mikrosredinama iz kojih njeni članovi dolaze, te da se u javnosti predstavi organizovana posjeta kao nešto iznimno lijepo i tako potaknu novi korisnici na posjet destinaciji koja se promoviše.

U tom smislu najbolje je koristiti socijalne mreže ili web portale za pripremu organizovane ture te kombinovano s tim lokalne radio‐stanice, tv programe i novine kojima je ovakva informacija u programskom interesu. Prednost ovog vida promocije je u tome što je besplatna.

Drugo, nakon obavljene organizovane ture, poželjno je u javnosti prezentirati informacije kroz reportažu praćenu fotografijama i video zapisom, što takođe ima za cilj animiranje većeg kruga budućih korisnika potaknutih onim što vide iz tih reportaža.

Primjer organizovanih brdsko‐biciklističkih tura što ih radi Udruženje brdskih biciklista (MTBa) iz Sarajeva u saradnji sa web portalom www.mtb.ba je najbolji pokazatelj kako je moguće za kratko vrijeme privući veliki broj korisnika na određenu destinaciju. Posjeta Bjelašnici i selu Lukomir bila je nepoznanica sve do prije nekoliko godina. Zahvaljujući organizovanim vožnjama i medijskoj prezentaciji nakon tih vožnji, danas je ovo postala nezaobilazna tura većine onih koji se žele baviti ovim vidom sportske rekreacije, dionica koju nudi većina tour operatora orijentisanih ka aktivnom turizmu, brojnih individualno organiziranih manjih grupa biciklista, a na svaku javnu najavu posjete selu Lukomir koju objavi MTBa danas se javi i preko stotinu zainteresiranih korisnika. Reportažu o tome, budući da je događaj od interesa, preuzmu vodeći web portali poput sarajevo‐x.com i drugi.

Događaji i memorijali

U cilju promocije određene destinacije, staze ili slično, moguće je organizovati povremene masovne posjete u formi zajedničkog događaja ili memorijala. Godinama već planinari organizuju pohode na određene planinske visove uređenim stazama u spomen na tragično nastradale planinare ili određene datume iz istorije. Organizovanje ovakvih memorijalnih okupljanja ne bi trebalo da prestavlja problem baš kao ni organizacija događaja koji ima za cilj da promoviše neku destinaciju. Jedan od njih je "Enjoy Sarajevo", projekat pokrenut od strane Udruženja brdskih biciklista (MTBa) u saradnji sa Kantonom Sarajevo sa ciljem promocije potencijala Sarajeva i okolnih planina kao destinacija zanimljivih za brdski biciklizam. Na dvodnevnom događaju planinu Trebević i vodopad Skakavac posjetilo je preko 300 biciklista iz desetak zemalja. Promocija staza je tako dobila iznimno veliki značaj u lokalnim i državnim medijima.

Troškovi

Da bi izgradnja i markiranje određene staze dobila značaj promocija je neophodna i troškove za nju treba predvidjeti u svakom iole ozbiljnom projektu. Naravno, to ne znači da je za promociju potrebno izdvojiti ogromna sredstva, da treba koristiti skupu televizijsku reklamu u prime time terminu, već je moguće pametnim ulaganjem postići maksimum i privući veliki broj korisnika. Uz štampu letaka sa mapama ciljanog područja, kao jednog od najznačajnijih vidova promocije, zakup prostora u drugim medijima, pokretanje vlastitog web sajta u cilju promocije nekog područja ili aktivnosti, moguće je koristiti i besplatne vidove promocije kroz objavljivanje reportaža, fotografija, gostovanja u formi razgovora uživo na lokalnim radio‐stanicama, tv emisijama i slično. Njima je informacija o ovakvim aktivnostima programski interes i ukoliko se ne prezentira kao isključivi marketinški oglas obično je besplatna.


29

LITERATURA, IZVORI I NAPOMENA AUTORA

International Mountain Bicycling Association, izvor: http://www.imba.com

Mountain bike trail classifications, izvor: http://www.southaustraliantrails.com

Bike parkovi (Lago di Garda, Mamoth lakes bike park, Tokai mountain bike park, Whisler bike park....)

Ciklonaut (Jovan jone Eraković) ‐ Osnove GPS‐a: http://www.ciklonaut.com/Gps/Gps.htm

Portal www.mtb.ba : testovi GPS uređaja (garmin eTrex, Colorado, Oregon, Dakota...) ; Emir Avdović, Mersad Pašić, Ozrenko Mahmutović

support.garmin.com – korisnička upustva za outdoor uređaje

Bez prethodne dozvole autora svako javno korištenje, kopiranje i publiciranje teksta, slika, mapa i drugih podataka iz ovog materijala je zabranjeno i smatra se kršenjem Zakona o autorskim pravima.

Documents

GPS mapiranje