Gračanički glasnik br. 22

sadržaj22

POVODOMPuškar Osman , Edita HaskovićBosna i Hercegovina u velikodržavnim projektima Srbije .............6

TEMEOmer HamzićRezultati općih izbora 2006. na području općine Gračanica .... 14

Damir DžafićDinamika i stepen urbanizacije Sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948. -1991. godine, sa posebnim osvrtom na općinu Gračanica .............................................................................................................. 27

Omer Hamzić, Muniba Čičkušić, Rusmir DjedovićTurbe Ibrahim-bega Gazibegovića, istaknutog vojskovođe u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića ............................................. 32

Omer HamzićOsnivanje i razvoj preduzeća “Variplast” Gračanica .................... 38

ZAVIČAJGalib ŠljivoZavičajna zbirka kao historijski izvor lokalne historije ................ 44

Svetlana Bajić Čipka-kera neprolazna ljepota ................................................................. 48

Izet SpahićNastanak naselja i naziva Piskavica ......................................................... 52

Omer HamzićAhmet Durić – jedna partizanska priča ............................................... 56

PROŠLOSTSadik ŠehićO službovanju dr. Muhameda Hadžijahića i Gradačcu i jednom njegovom do sada manje poznatom rukopisu ............................... 62

Muhamed HadžijahićAjanske borbe u Mostaru do 1833. godine (odlomak) ................ 65

UDK 930.85ISSN 1512-5556

Mina KujovićO bosanskim muhadžirima, povratnicima iz Turske u vrijeme austrougarske uprave ..................................................................................... 71

Omer HamzićGračanlije u Prvoj proleterskoj .................................................................. 79

RIJEČOmer HamzićNekoliko riječi o pričama Fikreta Konjića ............................................ 94

Fikret Konjić: Tri priče ..................................................................................... 95

Rusmir Djedović, Omer HamzićDovište na Ratišu kao motiv usmenog narodnog stvaralaštva ........................................................................................................ 108

Omer HamzićMarija Babović Bosanka - mali portret umjetnice ...................... 113

Nove knjige ........................................................................................................ 116

LISTOVIListovi gračaničkog kalendara od 29. 5. do 27.10. 2006. godine ........................................................................................ 132

DODATAKGlosar novih autora ...................................................................................... 144

contents

UDK 930.85ISSN 1512-5556

ON THE OCCASION OFMIRSAD OMERCICA contribution to the knowledge of collecting, exhibiting and preserving of cultural-historical inheritance of Gracanica’s community ..............................................................................................................6

TOPICSRUSMIR DJEDOVICRatis as a signifi cant Islamic-Bogomil place for praying in the North and Northeast Bosnia ...................................................................... 14

FUAD ALIC, JASMIN MULABDICIntroduction of a new system of automatic control and pressure regulation in “Gracanica” water supply in order to optimize and reduce losses ........................................................................................................ 20

AVDUL ADROVIC, MUHIDIN MUJICAmphibians in the vicinity of Gracanica ............................................. 26

HOMELANDDAMIR DZAFICNatural movement of the inhabitants in Gracanica’s community in the period from 1996 to 2004. ............................................................. 34

MIRSAD OMERC1CClock tower-representative cultural-historical monument of the town Gracanica from the Otoman period. ................................ 38

OMER HAMZICHomeland personages: Rizah Suman- a businessman. ................ 44

THE PASTRUSMIR DJEDOVIC, IZET SPAHICNewly discovered old Bosnian tombstones in thevicinity of Gracanica. ...................................................................................... 48

22

MINA KUJOVICPreparations for railroad track and railroad station construction in Gracanica, 1897. ........................................................................................... 52

EDIN SAKOVICOsman-captain religious secondary school in the period between the two world wars ..................................................................... 58

OMER HAMZICSome characteristics of socio-economic development of Gracanica’s community from 1986 to 1990. ...................................... 70

THE WORDATIF KUJUNDZICA bridge and a bone, “ A book of a bridge writer” ......................... 80

ATIF KUJUNDZICContours of a human and writer’s portrait of Mevludin Spahic in social character of underground literary text .............. 85

SAFETA OPHODASSchool, milk and mother’s shoes. ............................................................. 92

Saidin mido salkicOnce, we all were men ................................................................................................95

MIRZA AHMEDBASICIn the nineteen hundredth, but in the fi fty-third year ................. 97

New books .......................................................................................................... 99

PAGES OF GRACANICA’S CALENDAROMER HAMZICPages of Gracanica’s calendar from 28th November 2005. to 1st May 2006. ............................................................................................... 112

APPENDIXPlanning documents of Homeland museum collection and Art gallery in Gracanica ..................................................................................... 118

Glossary of new authors. ........................................................................... 123

5

povodom

Puškar Osman , Edita Hasković

Bosna i Hercegovina u velikodržavnim projektima Srbije

GRAČANIČKI GLASNIK BROJ 22, 2006.

6

PUŠKAR OSMAN , EDITA HASKOVIĆ

Promatrajući društvenu zbilju na prostoru bivše Jugoslavije, lahko se mogu uočiti manje ili više prikriveni pokušaji političkih naučnih, teoloških i drugih činilaca društva iz zema-lja - susjeda Bosne i Hercegovine da se njen prostor što prije podijeli i tako završi borba “za teritorije” u cilju zaokruživanja “nacional-nih država”.

Predmet ovog razmatranja je država Srbija. Niko se ne obazire na činjenicu da su na-

cionalne države put krvi i sukoba i da se ova borba svodi na suženu maksimu makijaveli-stičke doktrine “cilj opravdava sredstva”. Au-toriteti države Srbije već dva stoljeća uporno rade na kolektivnoj i individualnoj orijentaci-ji vlastitih građana za projekat Velika Srbija. O svojoj odgovornosti u aktuelnom vremenu i za aktuelna zbivanja ne žele ni da čuju. Za pozitivnim ili negativnim iskustvima iz proš-losti posežu samo onda kad je to važno za nji-hov aktuelni trenutak, a posljedice za buduć-nost niti ocjenjuju niti ih ozbiljno razmatra-ju. U ovome se posebno ističu politički au-

toriteti koji aktivno učestvuju u političkom i javnom životu Bosne i Hercegovine, a ni u jednom trenutku je ne doživljavaju kao svo-ju domovinu.

Zato je za državnost Bosne i Hercegovine važno sistemski podsjećati i analizirati plano-ve koji je negiraju i na koje se pozivaju razni autori, pisci, ministri, generali, da bi opravda-li ono što čine nama tu i sada. Pri tome fal-sifi kuju istine i obmanjuju vlastite sljedbeni-ke. Razumljivo, na usluzi im je trajno servil-na ideologija, mitologija i mitomanija. Jasno, ništa nije slučajno. Još uvijek se manje ili više otvoreno govori o podjeli ove zemlje, prije-ti “amputacijom” Republike Srpske i njenim priključenjem Srbiji u zamjenu za Kosovo itd. Korijen svemu je u planovima iz prošlosti i njihovoj realizaciji u jednom dugom periodu. U ovom prilogu podsjećamo na najvažnije.

Svetosavska teološka isključivost

Ugrožavanje Bosne i Hercegovine i plani-ranje agresije na ovu zemlju od strane Srbi-

Bosna i Hercegovina u Bosna i Hercegovina u velikodržavnim projektima Srbijevelikodržavnim projektima Srbije(Povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, koji se obilježava samo na manjem dijelu državne teritorije ove zemlje)


7

je i Crne Gore lahko je prepoznati u raznim manifestacijama društvenog života te države. To su, prije svega, istupi crkvenih i vjerskih autoriteta, analize, eseji i razne stručne pro-cjene i projekcije, spisateljske forme, stavovi naučnih institucija, te odluke političkih foru-ma i autoriteta.

Svoju motivacionu snagu za agresiju na Bosnu i Hercegovinu Srbija je crpila iz svog svetosavskog crkvenog učenja i maksime Save Nemanjića iz 1221. godine kojeg ilustruje stav Mihajla Markovića1, na sljedeći način: Srbi su mali, izuzetno ponosan i samouveren narod. U pitanju je naša tradicija USPRAV-NOG HODA i nepokornosti koja ima duboke korene. Našao sam ih kod Save Nemanjića, koji je u jednom pismu iz 1221. napisao da smo mi Srbi predodređeni da budemo istok na zapadu i zapad na istoku i da priznajemo iznad sebe samo nebeski Jerusalem, a na zemlji ništa”. Dakle mi ne priznajemo i ne pokoravamo se ni jednoj zemaljskoj sili. U međuvremenu smo evo-luirali pa ne priznajemo ni nebeski Jersualem. Kao i većina Srba i ja se time ponosim. Ali za to treba platiti visoku cenu i mi je plaćamo.2

Ova krilatica locira poziciju Srba između zapada (katoličanstva) i istoka (islama), ko-jom se defi niše srpstvo kao tampon zona koja štiti kršćanstvo od “zelene kuge”. S takvom retorikom istupaju svi autoriteti srpskog na-roda, kako u Beogradu tako i u Bosni i Her-cegovini, s ciljem da zataškaju istinu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu kad god se povede rasprava o karakteru rata 1992. – 1995.

Nažalost, i međunarodna zajednica je če-sto nasjedala na tu priču, a inertna i nespo-sobna diplomacija ove zemlje nije imala do-voljno snage i znanja da to eliminiše. U dru-gom dijelu te iste priče, Srbi se svrstavaju u “nebeski narod” koji više ne priznaje ni ne-beski Jerusalem, što je bilo pogubno prven-stveno za srpski narod. U svojim suludim po-hodima prema susjedima i komšijama, u po-sljednjih 200 godina, oni su više slavili smrt,

¹ Mihajlo Marković, član SANU i jedan od bliskih ljudi loži u kojoj je nastao Memorandum SANU. Najbliži sardnik Slobodana Miloševića.

² Citat prema: Dr. Omer Ibrahimagić, Srpsko ospo-ravanje Bosne i Bošnjaka, Sarajevo 2001.

nego život.3 Marko Vešović ističe u svom tekstu “Smrt

je majstor iz Srbije” pojavu istočnog pitanja početkom 19. vijeka kao “brojni srpski misli-oci latiše se ‘srpskog pera, srpskog mastila i srpske artije’ i počeše proricati sudbinu Srba, a time i okružujućih naroda kao činjenicu da smrt majstor koji dolazi iz Srbije.”

Vuk Stefanović Karadžić: prvi program velike Srbije

Analizirajući “istočno pitanje”4 koje je u op-ticaju od početka 19. stoljeća, Vuk Stefanović Karadžić u svojoj knjizi Kovčežić za istoriju, jeziku i običaje Srba sva tri zakona kaže: Zaista se zna da Srbi žive u današnjoj Srbiji (između Drine i Timoka i između Dunava i stare pla-nine) u Metohiji, u Bosni i Hercegovini, u Zeti, u Crnoj Gori, u Banatu, u Bačkoj, u Srijemu, u Desnom Podunavlju... u Sloveniji i Hrvatskoj , u Dalmaciji , u svom Adrijatičkom primorju, gotovo do Trsta i Bojane. Za to u početku rekoh zaista se zna jer se upravo još ne zna dokle Srba ima u Arnautskoj i u Maćedoniji. U pomenuti-jem ovdje mjestima biće najmanje oko 5 miliona duša naroda koji govori jednim jezikom, ali se po zakonu dijeli na troje, zakona grčkog, zakona turskog i rimskog. Samo prva 3 miliona zovu se Srbi, a ostali ovog imena neće da prime, nego oni zakona turskog misle da su Turci5, a oni zako-

³ Ilustrativan je stav književnika Živojina Pavlovića: “Jedini spas je u mitskoj dislokaciji od smrti ka ži-votu. U čemu je spas? U natalitetu... Možemo mi da se busamo u prsa kolko god hoćemo da smo mi fenomenalni ljubavnici, da žene doživljavaju rafa-le orgazama ! Ali cvrc, gde su deca? Mora hitno da se pomeri mitski stožer sa smrti na život, ina-če ćemo uistinu kao etnička celina da iščeznemo”. Citat iz knjige: Azer Mihorović, Nacionalno mito-mansko prokletstvo, Sarajevo 2001.,30

4 “Istočno pitanje” su rasprave članci i debate koje su se našle na dnevnom redu “Svete Alijnse” 1822. godine poslije poraza Turske u Bečkom ratu 1863. godine, te povlačenja sa Balkana, Napoleonovih ratova 1813. – 1814., te kontrole Jadrana od stra-ne Austro-Ugarske. Od tada je ovo pitanje pred-met tajne i javne naučne misli i nacionalne politike Srba.

5 Pripisivanje imena Turci autohtonim Bošnjacima je njihovo negiranje. Pitanje je: da li bi Husein-ka-


8

na rimskog sami sebe zovu po mjestima u kojima žive ili bog zna čijim imenom.1

Nije li ovo prvi program velike Srbije?!

Načertanije: srpski državni program za sva vremena

O Načertaniju kao o jednom cjelovitom programu u današnje vrijeme se puno govori, ali o njemu još uvijek širi krug ljudi malo zna. To je prije svega jedan profi lirani i cjeloviti vojno-politički plan, potaknut raspravama o istočnom pitanju, urađen u strogoj tajnosti od strane ministra unutrašnjih poslova kneževi-ne Srbije, 1844. godine Ilije Garašanina i no-minovan kao tajni spis. Svijetlo dana ugledao je 1906. godine u beogradskom Delu, a obja-vio ga je Milenko Vukičević. U prvom dijelu ovog plana sadržan je amanet za budućnost koji autor ostavlja potomcima: Srbija se mora i tom smotreniju u red ostalih evropskih drža-va postaviti, stvorivši jedan plan za svoju bu-dućnost ili tako reći da sastavi sebi jednu doma-ću politiku, po kojim glavnim načelima Srbija kroz više vremena da se vlada i sve svoje poslove po njima postojano da upravlja. Ako Srbija do-bro proesapi šta je ona sad? U kakvom se polo-žaju nalazi? I kakvi nju narodi okružuju? To se ona mora uvjeriti u tome da je ona još mala, da u ovom stanju ne sme i da ona samo u sojuzu sa ostalim okružujućim je narodima za postići svo-ju budućnost svoj zadatak imat mora. Iz ovog spoznaja proističe čerta i temelj srpske politike da se ona ne ograničava na današnje njene grani-ce, no, da teži sebi priljubit sve narode srpske koji je okružuju.

Samo na osnovu ovog citata može se za-ključiti da je Načertanije plan za budućnost bez vremenskih ograničenja. To je plan za domaću politiku čija je okosnica “da je Srbija mala” da je treba teritorijalno širiti. On pred-viđa jačanje Srbije, jer ukoliko se ne bude pla-na pridržavala “to če ona od inostranih buri-ja kao mala lađa ovamo onamo bacana biti, dok najposle na kakav gole kamen ne name-

petan Gradaščević da je Turčin vodio rat protiv Tu-raka? Vuk Stefanović Karadžić je u to vrijeme živio u Beču i nije bio ni naivan, niti neobaviješten!

¹ Citirano O. I., isto, str. 58

ri, na kom če se sva razdrobiti”. Jasno je da se u vrijeme nastanka ovog plana nije računalo na snagu male kneževine. Njegova realizaci-ja planirana je diplomatskim sredstvima, oba-vještajno i putem metoda specijalnog rata.

Plan je pragmatičan, precizan i instrukti-van, posebno agentima kneževine Srbije, ko-jima se nalaže:

• Obavještajno istraživanje političkog sta-nja u svim zemljama, pri čemu se apo-strofi ra raspoloženje naroda, želje naro-da i tamna stremljenja;

• Sagledavanje vojnog stanja:• Raspoloženje uticajnih ljudi, posebno

onih koji su protiv Srbije;• Istražiti odnos prema Srbiji, šta se od

nje očekuje, čega se od nje boje;• Šta tajni izaslanik agent o srpskoj politi-

ci kazati i saopštiti sme i može. U dokumentu su razrađene i sve forme,

metode, i sadržaji specijalnog rata. Izaslanici-ma, diplomatima i agentima se nalaže da za-govaraju otvorenost granica prema susjedima, međunacionalnu toleranciju između katolika i pravoslavaca te “otvorenost prema muhame-dancima”, forme akulturacije “muhamedana-ca i katolika i jačanje trgovačke špijunaže (Sr-bin bi ovim načinom skuplje prodavao, a jef-tinije kupovao), te rad na potpunom unitar-nom konceptu ujedinjenja “srpskih zemalja”.

Kakav je odnos Garašanina bio prema su-sjedima, najbolje će potvrditi događaji u na-rednih 160 godina: progon i muslimana sa prostora zapadne Srbije, istočne Bosne, Bo-sanske Krajine, sjeveroistoka Crne Gore, bal-kanski atovi, atentat na Franju Ferdinanda, krvavo bratoubilaštvo tokom Drugog svjet-skog i ratovi na prostoru ex Jugoslavije 1992. – 1995. godine.

Ovaj plan u skoroj prošlosti BiH kao u njenoj sadašnjosti potvrđuje Marksovu mak-simu “ideja mrtvih pritiska kao mora mozak živih” i on je još uvijek gotovo dva stoljeća putokaz razjarenom srpskom nacionalizmu u ostvarenju mitova i snova. To je i plan koji je nadahnuće ideja u djelima Ive Andrića, Petra Petrovića Njegoša, Jovana Cvijića i dr.2

² Petar Petrović Njegoš i njegov sljedbenik i obo-


9

Jovan Cvijić: srpski prostor od Trsta do Soluna

U političkom pamfl etu koji je napisao po-vodom aneksije Bosne i Hercegovine od stra-ne Austro-Ugarske, 1908., godine, pod naslo-vom Aneksija BiH i srpsko pitanje, Jovan Cvi-jić piše: Vrlo znatan deo energije srpskog naroda odavno je zauzet tom borbom (za BiH) a novi-je generacije se njoj poglavito posvećuju. Srpski

žavatelj Ivo Andrić svu svoju epsku i stvaralačku snagu angažovali su na dokazivanju tiranije Tura-ka (Bošnjaka, p.a.) prema Srbima ne praveći razli-ku između Turaka kao okupatora Bosne i Bošnjaka koji su primili islam. U epu “Gorski vijenac” Petar Petrović Njegoš to formuliše stihom “Al’ tirjanstvu statiti nogom na vrat, najsvetija je ljudska dužnost”. U svojoj doktorskoj disertaciji Ivo Andrić “Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vla-davine” (Beč, 1924.), Bošnjake tretira kao Turke, a neke kao autohtoni narod.

problem se mora rešiti silom. Obe srpske državi-ce moraju se poglavito vojno prosvetno najživ-lje spremati i prvu povoljnu priliku upotrebit da raspravljaju srpsko pitanje sa Austrougarskom. Drugom prilikom Jovan Cvijić ističe: Mi smo nacionalno politički opasna zemlja. Svet tre-ba da zna i da se uveri da Srbija može da ope-riše sa mnogo većom celinom nego što je njena teritorija1.

Jovan Cvijić jedinstvo južnoslavenskih na-roda u svim svojim navodima tumači kao pra-vo srpske države na prostor od Trsta do So-luna, a to najbolje ilustruje u članku “o našoj državi” iz 1920. godine, gdje konstatuje da se ispunila vjekovna želja “ujedinjenja srpstva” i tako potvrđuje tezu srpskih intelektualaca u današnjem vremenu da je Jugoslavija ustvari “Srboslavija”.

¹ O.I. isto

Granice Velike Srbije prema četničkoj brošuri “Naš put” iz 1941. godine. Te granice uglavnom se podudaraju s područjem Velike Srbije kako ga je zamislio četnički vojvoda dr. Stevan Moljević (J. Tomasevich, “Četnici u Drugom svjetskom ratu”, Zagreb, 1979., str. 156)


10

Vaso Čubrilović: izgon Arnauta1

U ovom programu se, između ostalog, isti-ču uspjesi Hitlera i Staljina u progonu Jevreja u periodu od 1930. – 1937. godine, te predlaže da se metodom straha i nepodnošljivog živo-ta Albanci prisile na iseljavanje. Interesantno je da Karadžićev program koji se temelji na principima krvi i tla korespondira sa Čubri-lovićevim: masovna i organizovana silovanja Bošnjakinja, deportacije i progoni nesrpskog življa, iniciranje skrivenih akcija četnika (pri-mjeri iz balkanskih i Drugog svjetskog rata), ukrštanje Srba i Crnogoraca da bi se dobio novi soj, više srpski, a manje crnogorski

Stevan Moljević: homogena Srbija2

Dokument pod nazivom Homogena Srbi-ja (takozvani Moljevićev program), nastao 30. 6.1941. godine u Nikšiću, sadrži suštinu čet-ničke ideologije, odnosno teorijsko-ideološ-ki okvir djelovanja Ravnogorskog četničkog pokreta Draže Mihajlovića tokom Drugog svjetskog rata. U njemu se elaboriraju nove granice, društveno uređenje i spoljna politi-ka “velike Srbije” poslije Drugog svjetskog rata. Samo u tim granicama mogu se ostva-riti srpski dugoročni nacionalni ciljevi. “Stoga se”, kako piše u navedenom dokumentu, “Sr-bima nameće danas prva i osnovna dužnost da stvore i organizuju homogenu Srbiju, koja ima da obuhvati celo etničko područje na ko-jem Srbi žive”.3

Da bi se uspostavila “Velika Srbija” sa gra-nicama na liniji Karlobag – Virovitica, defi ni-še se projekat “humanog preseljenja”, milom ili silom, radi boljih odnosa “u budućnosti”. Za srpski narod zahtjeva se hegemonija na Balkanu pod uslovom da to prethodno po-stigne u samoj Jugoslaviji. Dokument tretira i društveno uređenje nove države.

¹ Vasa Čubrilović, politički savjetnik u jugosloven-skoj vladi 1937. godine i jedan od inspiratora aten-tata na Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. godi-ne

² Stevan Moljević, politički savjetnik i ideolog u šta-bu Draže Mihajlovića

³ Vladimir Dedijer, Antun Miletić Genocid nad mu-slimanima 1941. - 1945., Sarajevo, str .24.

Program četničkog pokreta Draže Mihajlovića

Kao što je rečeno, Moljevićev program je bio programsko-ideološka osnova za ostva-renje ciljeva četničkog pokreta Draže Mi-hajlovića. Taj je dokument konkretiziran u septembru 1941. godine. Glavne tačke iz tog programa su:

• Pripremiti se da bi u danima sloma mo-gli izvršiti ove akcije,

• Omeđiti defakto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj,

• Posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje svježim srpskim elementom,

• Izraditi plan za čišćenje ili pomjeranje srpskog stanovništva s ciljem ostvariva-nja homogenosti srpske zajednice,

• U srpskoj jedinici, kao naročito težak problem, uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti riješiti ga u ovoj fazi.4

Elementi ovog plana primijenjeni su i u neposrednoj prošlosti, posebno prema Boš-njacima u ratu za Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. godine.

Memorandum SANU

Tokom 1986. godine u javnosti su se poja-vili elementi dokumenta SANU, kojeg je sa-činila njena komisija, a čiji je član bio i Do-brica Ćosić. To je bio dokument savjetodav-nog karaktera, namijenjen vladi Srbije. Kona-čan njegov tekst objavljen je 1989. godine.

U osnovi ovog dokumenta je nastojanje da se razbukta srpski nacionalizam, prezir pre-ma Titu i oštro kritikuje ustav iz 1974. godine koji je, kako su govorili njegovi autori, iscije-pao Srbiju na tri dijela. Odnosi između Srbije i autonomnih pokrajina ne mogu se svesti ni isključivo ni generalno na formalna i pravna pitanja tumačenja ustava. To je pitanje isklju-čivo srbijanskog naroda i njihove države. To se potkrepljuje tvrdnjom da Albanci na Ko-sovu vode “rat protiv Srba”. Po Memorandu-mu, Srbi na Kosovu se uništavaju fi zički, po-

4 Isto kao 10.


11

litički, pravno i kulturno. To se proglašava ge-nocidom nad Srbima i najvećim porazom Sr-bije od 1804. godine.1 Poziva se na izmišljenu statistiku od 200.000 iseljenih Srba sa Koso-va i tome slično.

Po ovom dokumentu, nacionalizam je “do-šao odozgo” i posljedica je nacionalnog iden-titeta Hrvata, Makedonaca, Slovenaca, Crno-goraca i muslimana. U kulturnom smislu, ži-gošu se pojave bosanskohercegovačkih, crno-gorskih i hrvatskih pisaca i književnosti.

U prvom planu je čitav srpski narod u Ju-goslaviji, koji mora imati i posebna prava, bez obzira na političke i geografske podjele. Pri tome se kultura srpskog naroda proglaša-va kao suštinsko pitanje za njegov opstanak i razvoj. Opći zaključak dokumenta je da “in-tegritet srpskog naroda mora biti prioritetna briga buduće politike”. Navodi se i niz tačnih ocjena tadašnjeg društvenog stanja, ali s ci-ljem da inspirišu srpske nacionaliste.

Osma sjednica CKSK Srbije

Ovoj sjednici, čiji je rezultat bio unapri-jed poznat, prethodili su nemiri na Kosovu i incidenti u Paraćinu, na kojima se promo-visao Slobodan Milošević. Na samoj sjedni-ci, u prvom dijelu, obilježeno je pedeset go-dina Josipa.Broza Tita na čelu Komunističke partije, odnosno Saveza komunista Jugoslavi-je, a u drugom dijelu ocjenjivani su događa-ji na Kosovu, koji su korišteni za raspirivanje nacionalističkih strasti. Zapaljivu atmosferu na sjednici karakterišu rečenice: “Jugoslavija će opstati ili je neće biti”, “ Srbija je umor-na od lidera i novi joj trebaju” . Osma sjed-nica je bukvalno bila partijsko-politička veri-fi kacija Memorandum Srpske akademije nauka. Svi oni koji su se suprotstavili takvim stavo-vima bili su isključeni iz Saveza komunista i političkog života Srbije (Dragiša Pavlović, a kasnije Ivan Stambolić i drugi). “Ratna truba

¹ Slučaj Martinović je poznat kao događaj u kome su “dva Albanca zabila pivsku fl ašu u anus Srbinu iz Gnjilana, što je bio povod opšte antialbanske kam-panje.

čiji je zov podigao na noge srpske nacionali-ste u pohod na razaranje Jugoslavije” su rije-či Ivana Stambolića kojima je okarakterisao Osmu sjednicu.

Načertanije, Memorandum i Zaključci 8. sjednice CK SK Srbije imaju neke zajednič-ke elemente. Prvo, oba dokumenta su rezul-tat izvjesnih društvenih promjena na prosto-rima Balkana, oba se temelje na procjenama o ugroženosti srpskog naroda i njegovoj po-goršanoj poziciji koja se mora popravljati ši-renjem granica (ili mijenjanjem ustavnih rje-šenja iz 1984. godine). Drugo, i jedan i dru-gi program sugerišu kulturni uticaj na bliže okruženje Srbije, pri čemu prvi sugeriše ra-fi nirani pristup Hrvatima i Muslimanima, a drugi zagovara koncept unitarne kulture i prezire kulturnu emancipaciju drugih naroda i narodnosti. Treće, ovi dokumenti falsifi kuju historiju, dajući historijsko pravo na samoo-predjeljenje samo Srbima i falsifi kujući histo-rijske fakte, među kojima se posebno ističe (8. sjednica) da je srpski narod u zadnjih pede-set godina u Titovoj Jugoslaviji izložen svakoj vrsti genocida .

Zaključak

Iz predočenog se može zaključiti da su u srpskoj političkoj i vojnoj misli kroz historiju stalno kovani planovi za velikodržavni proje-kat i ugrožavanje susjeda. Najmanji zajednič-ki imenitelj pobrojanim dokumentima je te-ritorijalna ekspanzija i to isključivo argumen-tom sile i silom kao argumentom. Upravo ta-kva predanost svetosavskom ishodištu svih tretiranih izvora, učinila je da je historijsko težište Srba bilo na smrti, a ne na životu.

Zoran Đinđić, srbijanski premijer (ubijen pod još nerazjašnjenim okolnostima) s pra-vom je konstatovao: “Mislim da je Miloševi-ćeva vlast posledica čitavog niza grešaka, koje su srpski političari i srpski intelektualci poči-nili u dvadesetom veku formulišući nerealne koncepcije nacionalnog programa, ne vodeći računa o odnosu snaga u svetu, ne vodeći ra-čuna o trendovima”.


12

teme

Omer Hamzić Rezultati općih izbora 2006. na području općine Gračanica

Damir Džafić Dinamika i stepen urbanizacije Sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948. -1991. godine, sa posebnim osvrtom na općinu Gračanica

Omer Hamzić, Muniba Čičkušić, Rusmir Djedović

Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, istaknutog vojskovođe u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića

Omer Hamzić Osnivanje i razvoj preduzeća “Variplast” Gračanica


14

OMER HAMZIĆ

Ovogodišnji opći izbori, po mnogo čemu bili su drugačiji od dosadašnjih, s tim što je nakon prebrojavanja glasova, u ovoj zemlji sve opet ostalo isto - ili malo gore.

Po čemu su drugačiji?Prvi puta u BiH se dogodilo da su tri na-

cionalne stranke koje su u dosadašnjih 15 go-dina obnašale vlasti u BiH ostale bez “svojih” članova državnog predsjedništva: HDZ se podijelila i u Predsjedništvu dobila Hrvata iz SDP (kojeg ne priznaje kao pravog Hrvata), SDS je “pomeo” Dodik na svim “razinama”, pa i u utrci za Predsjedništvo, a SDA okrenu-la leđa svome predsjedniku Sulejmanu Tihiću (što je nezabilježen slučaj u parlamentarnoj praksi) “ustupivši” svoje glasove za Predsjed-ništvo “ko na tanjiru” Harisu Silajdžiću lide-ru druge, istina, sestrinske stranke. Prvi puta su, dakle, u Bosni i Hercegovini, “izbile” na državni vrh neke liberalnije političke opcije (bar im tako piše u službenim nazivima: SDP, SNSD, Stranka za BiH); prvi pita je za člana Predsjedništva BiH izabran kandidat iz gra-

đanske opcije (Željko Komšić iz SDP-a), prvi puta se dogodilo da lider jedne stranke izgu-bi u izbornoj trci za vrh Države (Predsjedniš-tvo), a da njegova stranka bude apsolutni po-bjednik na ostalim nivoima (Sulejman Tihić i SDA). Umjesto tzv. nacionalnih stranaka, došle su stranke koje nominalno imaju dru-gačiji predznak (“ko biva su liberalnije”, “so-cijaldemokratskije”, “građanskije)”, a u stvari su u svojim političkim stavovima, što se naci-onalizma tiče, radikalnije od nekadašnjeg na-cionalnog trolista (SDA, HDZ, SDS).

Zaigravši na tu kartu, u ovim izborima one su znalački “dizajnirale” već poznate fazone (strah od drugog i drugačijeg) i čitavu priču modernizovali tako što su zahtjevima Hari-sovih patriota (Stranke za BiH) za cjelovi-tu BiH i ukidanje entiteta, Dodikovi socijal-demokrati suprotstavili najavu referenduma o odcjepljenju i izlazak “svoje” Republike iz BiH, da bi novi Ljubićev HDZ, na sve to kao šlag, isporučio svoj zahtjev za uspostavu tre-ćeg eniteta. Tako su, prodajući priču o ustav-nim promjenama po svom viđenju, jedan dru-gom nabacivali loptu i – dobili utakmicu.

Rezultati općih izbora 2006. na Rezultati općih izbora 2006. na području općine Gračanicapodručju općine Gračanica


15

Koga su predribrali? Sve je ostalo isto, a zna se i ko je

predriblan.

Rezultati glasanja na nivou BiH, Federacije i Tuzlanskog kantona

U utrci za Predsjedništvo Bosne i Herce-govine Haris Silajdžić kao kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu izabran je za boš-njačkog člana Predsjedništva (sa 350.520 ili 62,8% glasova, ispred kandidata SDA Sulej-mana Tihića koji je dobio 153.683. ili 27,53% glasova i kandidata BOS-a Mirnesa Ajano-vića koji je dobio 45.608 ili 8,17% glaso-va). Za hrvatskog člana Predsjedništva iza-bran je Željko Komšić kao kandidat SDP (sa 116.062 ili 39,56% glasova, ispred kandida-ta HDZ, dosadašnjeg člana Predsjedništva Ive Mire Jovića, koji je osvojio 76.14% gla-sova i Zvonka Jurišića iz HSP, koji je osvo-jio 20.350 ili 6,94% glasova. Ispred srpskog naroda, za člana Predsjedništva izabran je kandidat SNSD Nebojša Radmanović (sa 287.675 ili 53,26% osvojenih glasova, Mla-den Bosić, kandidat SDS je sa 1 30.824 ili 24,22% osvojenih glasova na drugom, dok je na trećem Zoran Tešanović iz PDP sa 26.818 ili 4,96% osvojenih glasova).

Iako je izgubila u utrci za bošnjačkog čla-na Predsjedništva BiH, SDA je apsolutni po-bjednik ovih izbora na svim ostalim nivoi-ma. U Predstavničkom domu parlamentar-ne skupštine Bosne i Hercegovine poredak je sljedeći: SDA 9 osvojenih mandata, S BiH 8, SNSD 7, SDP 5, SDS 3, HDZ, HNZ 3, HDZ 1990 2, i po 1 mandat: BPS, S za Bolji-tak,, DNS i DNZ); u Predstavničkom domu parlamenta Federacije Bosne i Hercegovi-ne: SDA 28 osvojenih mandata, S BiH 24, SDP 17, HDZ – HNZ 8, HDZ 1990 7, BPS 4, BOS-SDU 3, N. stranka R za boljitak 3, HSP i ostali 1, DNZ 2 SNSD 1.

U natjecanju za mandate u Skupštini Tu-zlanskog kantona, SDA je osvojila 54.373 ili 31,03% glasova (12 mandata), SDP 36.554 ili 26,56% glasova (11 mandata), S BiH 32.057

ili 18,29% glasova (7 mandata), BOS - SDU 9.230 ili 5,27% glasova (2 mandata), Narod-na stranka radom za boljitak 7.887 ili 4,5% glasova i BPS 5492 ili 3,13% glasova (1 mandat).

Izborni rezultati na području općine Gračanica

Za razliku od kantonalnog, federalnog i državnog nivoa, na području općine Grača-nica, SDP je znatno popravio svoju poziciju u odnosu na prethodne opće i lokalne izbore.

Nakon sjajne pobjede na lokalnim izbo-rima 2000. kada je osvojio 52,8% glasova na općini i solidne pobjede na općim izborima iste, 2000. godine, SDP je na slijedećim op-ćim izborima 2002. godine doživio katastro-falan poraz kako na nivou Federacije i Kan-tona, tako i na nivou općine “dobacivši” jedva do 25,5% osvojenih glasova. Nakon tog neo-čekivanog debakla, počeo je mukotrpni opo-ravak i postepeno jačanje te stranke na opći-ni. Prvi znaci oporavka pokazali su se na lo-kalnim izborima 2004. godine, kada je SDP osvojio 40,9% glasova ili 15,4% više nego na prethodnim općim izborima, kada je bio “po-tučen do nogu”.Ovom rezultatu treba dodati i sjajnu pobjedu kandidata SDP-a na nepo-srednim izborima za poziciju općinskog na-čelnika. Ozbiljne analize su pokazale da je na ovim izborima SDP bio i moralni i stvarni pobjednik, bez obzira što je osvojio isti broj vijećničkih mandata kao i njegov najveći rival SDA (i jedna i druga stranka po 13 manda-ta). Moralni pobjednik je postao nakon doka-zane krađe glasova u Prijekom Brdu, a stvar-ni nakon ubjedljive pobjede SDP kandidata Nusreta Helića za poziciju načelnika, koji je dobio čak 1.316 glasova više od svog glavnog rivala, drugoplasiranog SDA kandidata dr. Mulalića.

Na ovogodišnjim općim izborima, SDP je sa 37,5% osvojenih glasova zauzeo prvo mje-sto na svim nivoima glasanja, uključujući i SDP kandidata za Predsjedništvo BiH. Pre-ma tome, SDP je apsolutni pobjednik ovih izbora na području općine Gračanica iako je procentualno osvojio nešto manje glasova u


16

odnosu na prethodne lokalne izbore. Ujedno, to je najbolji rezultat SDP na općinskom ni-vou u Bosni i Hercegovini.

Za razliku od SDP na kantonalnim i dru-gim nivoima, Izborni “stožer” SDP na općini Gračanica, u ovim izborima ništa nije prepu-štao slučaju. Vodio je osmišljenu kampanju, bez prevelike halabuke, prozivanja i napada-nja protivnika, pokušavajući da predoči pro-gram SDP ne samo “golom pričom” i “po-kazivanjem” kandidata, već pozitivnim pri-mjerima iz prakse i praktičnim rezultatima koje postiže SDP-ekipa u općinskoj vlasti, na čelu sa popularnim načelnikom Nusretom Helićem.

Jednostavno, biračima je odaslana poru-ka da će imati vlast po mjeri građanina i na drugim nivoima, kakvu trenutno imaju u svo-joj općini, samo ako u ovim izborima poklo-ne svoje povjerenje SDP. Birači su, očigled-no, vjerovali više svojim očima nego praznim

obećanjima SDP-ovih političkih protivnika.Zašto SDP nije pobijedio u ostatku ove

zemlje, posebna je priča koja izlazi iz okvi-ra ove teme. Težak debakl ne može se prikri-ti (kompenzirati) ni sjajnom pobjedom Želj-ka Komšića u utrci za Predsjedništvo. Iako u ovom slučaju nije zahvalno ništa prognozirati, što se SDP tiče, nije teško zaključiti sljedeće: ako se hitno ne presabere i ne raščisti u svom vrhu, od te sjajne građanske partije, ostat će samo ljuštura, a pojedinačni dobri primjeri na lokalnom nivou kao što je Gračanica bit će samo rariteti za pokazivanje.

Na osnovu analize uporednih rezultata svih dosadašnjih poslijeratnih izbora na po-dručju općine i grada Gračanice (tabela 2 i 3 i grafi koni 1 i 2) može se zaključiti sljedeće:

- SDA je na lokalnim izborima 2000., a potom i na općim izborima iste godine pre-trpjela težak poraz, ustupajući mjesto SDP-u kako na lokalnom, tako i na višim nivoima

Mjesna zajednica Važećihlistića

SulejmanTihić

HarisSilajdžić

Željko Komšić

MirnesAjanović

Ostali

Babići 723 257 170 223 60 13Buk 91 51 15 12 7 6

Doborovci 597 202 230 76 69 20Džakule 450 230 201 8 7 4

Gračanica 5268 778 1746 2130 408 206D.Lohinja 406 156 119 82 36 13Lukavica 1170 368 323 380 32 67Malešići 1514 459 290 664 81 20Miričina 945 205 325 285 92 38

D.Orahovica 1327 336 481 385 99 26G.Orahovica 692 235 274 131 43 9

Piskavica 337 99 71 137 23 7Pribava 714 137 277 201 68 31

Prijeko Brdo 286 225 30 17 6 8Rašljeva 362 92 77 160 21 12

Soko 636 144 255 142 67 28Stjepan Polje 1470 742 370 178 130 50

Škahovica 582 172 163 192 38 17Trnovci 336 163 52 97 11 13

Vranovići 494 232 82 138 34 8Ukupno 18400 5283 5551 5638 1332 596

Tabela 1. Rezultati glasanja za članove Predsjedništva BiH po mjesnim zajednicama općine Gračanica


17

vlasti koje je zaposjela Alijansa za promje-ne. U dvogodišnjem predahu (sklonivši se u opoziciju) uspjela je relativno brzo konsoli-dovati svoje redove, da bi, iskoristivši šlampa-vost i greške Alijanse, na čelu sa SDP-om, na općim izborima 2002. godine prosto pome-la svoje protivnike i ponovo zasjela “na kor-milo”, osvojivši na općini Gračanica 42,2% glasova.

- Na lokalnim izborima 2004. godine, osvojivši 13 mandata (koliko je dobio i SDP), uz pomoć svojih tradicionalnih partnera (Stranke za BiH, BOSS) “osvojila je” Op-ćinsko vijeće, pretvorivši ga u praksi u neko opoziciono tijelo Općinskom načelniku iz konkurentske SDP opcije. Sve je to, narav-no, imalo određene reperkusije na efi kasnost i učinkovitost Helićeve ekipe u izvršnoj općin-skoj vlasti i negativne odjeke u javnosti.

- U ovogodišnjim izborima biračko tijelo

SDA, inače tradicionalno vrlo stabilno, bilo je uzdrmano fenomenom Haris Silajdžić. Na poziv da se glasa za “Stranku i Harisa”, pri-stalice ove stranke odgovorile su pozitivno, o čemu govore rezultati izbora, kako za Pred-sjedništvo, tako i za ostale nivoe glasanja i na području gračaničke općine.

- Stranka za BiH je na prethodnim lokal-nim izborima imala najslabije rezultate u svo-joj historiji. Rezultati ovih izbora postignu-ti su isključivo zahvaljujući harizmi Harisa Silajdžića i sasvim su dovoljni da ova stran-ka u koaliciji sa SDA ostane i dalje “u sedlu”. Kako se ta stranka uspjela održati na vlasti od svog “postanja” do danas pitanje je koje tako-đe izlazi iz okvira ove teme.

Rezultati glasanja za članove Predsjedniš-tva BiH, umnogome su odraz stanja u vode-ćim političkim strankama (vidi tabelu 1). U natjecanju za Predsjedništvo, Sulejman Ti-

IzboriUpisanih

biračaGlasalo Važećih SDP SDA SBiH

br. % br. % br. % br. % br. %opći 96 27694 27146 98,02 3297* 12,00 18526 67,70 4210 15,37lok 97 26803 23757 88,64 22599 95,13 5283 23,37 14212*** 62,86 *** ***

opći 98 28706 21233 73,97 17677 83,25 5757** 32,60 9279*** 52,50 *** ***lok 00 27654 19963 72,19 19267 96,51 10177 52,80 5957 30,90 1579 8,20

opći 00 27896 19028 68,21 17785 93,47 8480 47,70 6065 34,11 2033 11,43opći 02 28137 16865 59,94 15685 93,00 4606 29,50 6654 42,20 2098 13,40lok 04 28400 16104 56,7 15071 93,58 61,78 40,9 6181 41,01 1050 6,97

opći 06 35375 19895 56,2 18385 92,4 6902 37,5 6552 35,6 2269 12,4

Tabela 2. Uporedni rezultati svih dosadašnjih poslijeratnih izbora na općini Gračanica za SDP, SDA i SBiH (*Združena lista; **Navedenom broju treba dodati i 1095 glasova (6%) stranke “Socijaldemokrati BiH” ; ***Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH /koalicija CD/)

Izbori UpisanihGlasalo Važećih SDP SDA SBiH

br. % br. % br. % br. % br. %opći 96lok 97 8093 6810 84,15 6563 96,37 2058 31,40 3148** 48,00 ** ** **

opći 98 8300 5765 69,46 5033 87,30 2347* 48,10 1537** 31,50** ** **lok 00 8126 5635 69,35 5496 97,53 3622 65,90 809 14,70 562 10,20

opći 00 8194 5220 63,71 4904 93,95 3232 65,90 789 16,09 503 10,20opći 02 8210 4643 56,55 4314 92,91 1782 41,10 889 20,50 873 20,20lok 04 8197 4639 56,6 4278 92,2 2403 56 826 19 378 8,8

opći 06 10232 5687 55,6 5201 91,4 2644 50,8 941 17,9 753 14,3Tabela 3. Uporedni rezultati svih dosadašnjih poslijeratnih izbora na MZ Gračanica za SDP, SDA i SBiH (*Navedenom broju treba dodati i 490 glasova (10) stranke “Socijaldemokrati BiH”; **Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH /koalicija CD/)


18

Mje

sna

zaje

dnic

aBr

ojgl

asač

aIz

ašlo

%Va

ž.Li

st.

Nev

.Li

st.

SDA

%SD

P%

SBiH

%BO

SSSD

U%

Za bolj.

%LD

S%

Ost

ali

%

Babi

ći14

4677

753

,771

562

320

44,8

266

37,2

496,

99

1,3

30,

417

2,4

517,

1Bu

k16

810

461

,991

1357

62,6

44,

41

1,1

11,

11

1,1

2729

,70

0,0

Dob

orov

ci15

1966

513

2,0

606

5927

545

,411

819

,512

721

,012

2,0

61,

08

1,3

609,

9D

žaku

le90

546

251

,043

626

246

56,4

143,

277

17,7

00,

01

0,2

7216

,526

6,0

Gra

čani

ca10

232

5687

55,6

5276

411

879

16,7

2697

51,1

831

15,8

172

3,3

129

2,4

731,

449

59,

4D

.Loh

inja

806

456

56,6

404

5218

044

,611

428

,250

12,4

143,

59

2,2

20,

535

8,7

Luka

vica

2360

1267

53,7

1170

9747

740

,847

440

,593

7,9

141,

232

2,7

90,

871

6,1

Mal

ešić

i22

8716

0770

,315

0210

553

435

,682

655

,060

4,0

271,

812

0,8

60,

437

2,5

Miri

čina

1918

1044

54,4

937

107

260

27,7

341

36,4

152

16,2

363,

827

2,9

101,

111

111

,8D

.Ora

hovi

ca30

7514

0745

,812

9810

945

334

,948

137

,124

118

,623

1,8

80,

612

0,9

806,

2G

.Ora

hovi

ca14

9176

051

,068

575

304

44,4

157

22,9

172

25,1

172,

53

0,4

40,

628

4,1

Pisk

avic

a46

734

874

,533

513

115

34,3

158

47,2

3410

,16

1,8

51,

54

1,2

133,

9Pr

ibav

a15

0073

949

,370

930

167

23,6

268

37,8

132

18,6

253,

519

2,7

121,

786

12,1

Prije

ko B

rdo

473

339

71,7

278

6124

889

,215

5,4

41,

41

0,4

20,

71

0,4

72,

5Ra

šljev

a51

038

174

,736

021

9225

,618

150

,362

17,2

82,

26

1,7

10,

310

2,8

Soko

1294

724

56,0

640

8422

835

,620

532

,011

518

,06

0,9

142,

27

1,1

6510

,2St

jepa

n Po

lje26

0216

0161

,514

7312

890

461

,425

217

,111

47,

735

2,4

352,

410

0,7

123

8,4

Škah

ovic

a99

864

264

,357

171

189

33,1

252

44,1

6010

,54

0,7

71,

234

6,0

254,

4Tr

novc

i56

437

867

,035

028

171

48,9

132

37,7

236,

65

1,4

20,

68

2,3

92,

6Vr

anov

ići

760

507

66,7

502

528

256

,215

530

,934

6,8

102,

03

0,6

20,

416

3,2

Uku

pno

3537

519

895

56,2

1833

815

5763

8134

,871

1038

,824

3113

,342

52,

332

41,

831

91,

713

487,

4

Tabe

la 4

. Rez

ulta

ti gl

asan

ja z

a Za

stup

ničk

i dom

Par

lam

enta

rne

skup

štin

e Bi

H iz

Fed

erac

ije p

o m

jesn

im z

ajed

nica

ma

opći

ne G

rača

nica


19

hić, kao predsjednik SDA i na području opći-ne Gračanica prošao je lošije u odnosu na svoju stranku. Dobio je 1.269 glasova manje u od-nosu na prosječan broj glasača koji su glasa-li za SDA na ostalim nivoima (Tihić je do-bio 5.283 glasa ili 28,7%, dok je SDA dobila 6.652 ili 35,6%). Slična situacija je i na po-dručju grada Gračanice. Tihić je dobio 163 glasa manje u odnosu na prosječan broj gla-sača koji su glasali za SDA na ostalim nivoi-ma (Tihić je dobio 778 glasova ili 14,7%, dok je SDA dobila 941 glas ili 17,9%). Razlika je, dakle, za 240 glasova u korist SDA.

Za razliku od Sulejmana Tihića, (kojeg su prema ovim podacima “dobro izdali” njegovi partijski drugovi i na području općine Gra-čanica), Haris Silajdžić je “prošao” mnogo bolje od svoje stranke koju je, uzgred, uspio dići iz mrtvih (imala je svega 6,9% glasova na lokal-nim izborima). Silajdžić je dobio povjerenje od 5.551 birača ili 30,1%, dok je Stranka za BiH na ostalim nivoima ostala na 2.269 gla-sova ili 12,4% (prosjek). Prema tome, Silajd-žić je “prešišao” svoju stranku za cijelih 3.282 glasa ili 144%. Na području grada Gračanice Silajdžić je dobio povjerenje 1.746 građana ili 33,1%, dok je njegova stranka ostala na skro-mnih 753 glasa ili 14,3% (prosječno). Razlika je, dakle, za 993 glasa “u korist Harisa”.

Iako je Željko Komšić dobio najviše glaso-va na općini Gračanica, u natječaju za Pred-

sjedništvo (“pobjegao” je Silajdžiću za 87 gla-sova), isto kao i Tihić prošao je lošije u od-nosu na svoju stranku. Ovaj esdepeov kandi-dat osvojio je 5.638 ili 30,6% glasova, dok je SDP na svim ostalim nivoima u prosjeku do-bila povjerenje 6.902 ili 37,5% birača koji su izvršili svoju građansku dužnost. Komšić je, dakle, ostao “kraći” za 1.264 glasa, gotovo “u 5 deka”, kao i Sulejman Tihić (razlika u 5 gla-sova za koliko su esdepeovci bili vjerniji svom kandidatu u odnosu na esdeaovce i njihovog Predsjednika Tihića). Skoro identična situa-cija je i na biračkim mjestima na području sa-mog grada Gračanice. Željko Komšić je do-bio 2.130 ili 40% glasova, a SDP 2.644 glasa ili 50,8% (prosjek). Povjerenje Komšiću, da-kle, uskratilo je 514 glasača. U tom pogledu Komšić je prošao lošije od Tihića (Tihić je u Gračanici dobio 163 glasa manje u odnosu na svoju stranku).

Četvrti kandidat za člana Predsjedništva, Mirnes Ajanović, dobio je ubjedljivo manje glasova u odnosu na Komšića, Silajdžića i Ti-hića, ali je slično kao i Silajdžić “prošao” znat-no bolje u odnosu na svoju stranku, kako na području grada, tako i na čitavom području općine Gračanica. Na području općine do-bio je 1.332 glasa ili 7,2% (na području grada 408 ili 7,7% glasova), dok je njegova stranka osvojila 449 ili 2,4% glasova na području op-ćine i 168 ili 3,2% glasova na području grada.

02000400060008000

100001200014000160001800020000

opći 96 lok 97 opći 98 lok 00 opći 00 opći 02 lok 04 opći 06

Godina izbora

Broj

birača SDP br.

SDA br.

SBiH br.

Grafi kon 1. Uporedni rezultati svih dosadašnjih poslijeratnih izbora na općini Gračanica za SDP, SDA i SBiH


20

Mje

sna

zaje

dnic

aBr

ojgl

asač

aIz

ašlo

%Va

žeći

listić

iN

evaž

list.

SDA

%SD

P%

SBiH

%BO

SSSD

U%

Za bolj.

%LD

S%

Ost

ali

%

Babi

ći14

4677

753

,773

643

272

37,0

241

32,7

446,

028

3,8

10,

157

7,7

9312

,6Bu

k16

810

461

,992

1256

60,9

44,

30

0,0

55,

48

8,7

1921

00,

0D

obor

ovci

1519

665

43,8

618

4728

546

,112

019

,411

819

,112

1,9

71,

16

170

11,3

Dža

kule

905

462

51,0

437

2525

959

,310

2,3

6013

,75

1,1

20,

569

1632

7,3

Gra

čani

ca10

232

5687

55,6

5298

389

1057

20,0

2719

51,3

576

10,9

184

3,5

124

2,3

128

2,4

510

9,6

D.L

ohin

ja80

645

656

,640

353

190

47,1

111

27,5

379,

215

3,7

92,

211

2,7

307,

4Lu

kavi

ca23

6012

6753

,711

8582

481

40,6

484

40,8

857,

216

1,4

363,

011

0,9

726,

1M

aleš

ići

2287

1607

70,3

1555

5247

230

,497

762

,827

1,7

312,

06

0,4

60,

436

2,3

Miri

čina

1918

1044

54,4

938

106

272

29,0

301

32,1

149

15,9

384,

142

4,5

262,

811

011

,7D

.Ora

hovi

ca30

7514

0745

,813

0010

747

936

,850

338

,720

816

,022

1,7

110,

826

251

3,9

G.O

raho

vica

1491

760

51,0

670

9031

446

,915

222

,714

421

,511

1,6

30,

415

2,2

314,

6Pi

skav

ica

467

348

74,5

335

1311

835

,216

047

,821

6,3

103,

03

0,9

103

133,

9Pr

ibav

a15

0073

949

,369

831

195

27,9

261

37,4

100

14,3

284,

017

2,4

121,

785

12,2

Prije

ko B

rdo

473

339

71,7

287

5225

889

,913

4,5

31,

01

0,3

10,

31

0,3

103,

5Ra

šljev

a51

038

174

,735

427

9226

,017

048

,066

18,6

123,

44

1,1

30,

87

2,0

Soko

1294

724

56,0

648

7624

337

,519

730

,497

15,0

121,

912

1,9

101,

577

11,9

Stje

pan

Polje

2602

1601

61,5

1510

9111

5276

,316

510

,960

4,0

372,

526

1,7

90,

661

4,0

Škah

ovic

a99

864

264

,359

448

231

38,9

236

39,7

345,

77

1,2

30,

560

1023

3,9

Trno

vci

564

378

67,0

351

2718

653

,012

335

,018

5,1

41,

11

0,3

102,

89

2,6

Vran

ović

i76

050

766

,750

07

291

58,2

151

30,2

306,

012

2,4

00,

01

0,2

153,

0U

kupn

o35

375

1989

556

,218

509

1378

6903

37,3

7098

38,3

1877

10,1

490

2,6

316

1,7

490

2,6

1335

7,2

Tabe

la 5

. Rez

ulta

ti gl

asan

ja z

a Za

stup

ničk

i dom

Par

lam

enta

Fed

erac

ijie

BiH

po

mje

snim

zaj

edni

cam

a op

ćine

Gra

čani

ca


21

Prema tome, Ajanović je na području općine “prešišao” svoju stranku za 924, a na području grada za 240 galsova.

Na osnovu ovih podataka, može se zaklju-čiti da je Haris Silajdžić na području opći-ne Gračanica (kao i na nivou Federacije) pri-vukao više od 2/3 glasova iz drugih stranaka, u prosjeku 20% esdeaovaca, koji nisu mogli “okabuliti” da daju svoje glasove svome pred-sjedniku Tihiću “kontra” Harisu (ili su bile takve instrukcije), zatim 18% esdepeovaca koji nisu podržali kandidaturu Komšića kao “anam onog” i, napokon, 25 - 30% glasača iz kontigenta ostalih stranaka koji nisu imali svoje kandidate.

Inače, sa područja općine Gračanica za ostala tri nivoa vlasti (parlamenti BiH, F BiH, TK) kandidovalo se 51 lice ispred 26 političkih partija i koalicija. Rang lista kan-didata koji su osvojili više od 1.000 glasova na općini izgleda ovako: Muhamed Ibrahi-mović, kandidat SDA za Parlament Federa-cije BiH dobio je povjerenje od 5.413 glasa-ča, Mujo Hasić, kandidat SDP za Parlament Federacije BiH 3.465 glasova, Sead Čauše-vić, kandidat SDP za Skupštinu Tuzlanskog kantona 3.112 glasa, Damir Mašić, kandidat SDP za Parlament Federacije BiH 3.092 gla-sa, Galib Avdić, kandidat SDA za Skupšti-nu Tuzlanskog kantona 2.489 glasova, Ba-

hrija Mehurić, kandidat SDA za Parlament Federacije BiH 2.057 glasova, Rahim Gad-žić, kandidat SDA za Skupštinu Tuzlanskog kantona 1.977 glasa, Sadija Škrebo, kandi-dat SDP za Parlament Federacije BiH 1910 glasova Minka Kurtović, kandidat SDA za Skupštinu Tuzlanskog kantona 1731 glas, Senahid Šaković, kandidat SDP za Skupšti-nu Tuzlanskog kantona 1.432 glasa, Mube-ra Bukvić, kandidat SDA za Parlament Fede-racije BiH 1.260 glasova, Almedin Devedžić, kandidat SDA za Skupštinu Tuzlanskog kan-tona 1.129 glasova, Nedim Moralić, kandidat Stranke za BiH za Parlament Federacije BiH 1.102 glasa itd.

Na plasman kandidata svakako je uticala pozicija na kandidatskoj listi, ali i preferenci-jalni broj glasova (otvorene liste) koje su kan-didati dobijali u onim sredinama u kojima su “najbolje radili”. To pokazuju i znatne razlike u broju glasova koje su pojedine stranke “osva-jale” po pojedinim nivoima glasanja. Tako je, na primjer, SDA imala ček 585 glasova više za kandidatsku listu za Parlament Federacije BiH u odnosu na kandidatske liste za Parla-ment BiH i Skupštinu Tuzlanskog kantona, što pokazuju tabele 4,5,6. Nema sumnje, na to su uticali preferencijalni glasovi koje je dobio Muhamed Ibrahimović, kao apsolutni rekor-der po broju dobijenih glasova i u ovim izbori-

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

4000

lok 97 opći 98 lok 00 opći 00 opći 02 lok 04 opći 06

Godina izbora

Broj

birača SDP br.

SDA br.

SBiH br.

Grafi kon 2. Uporedni rezultati svih dosadašnjih poslijeratnih izbora na području grada Gračanice za SDP, SDA i SBiH


22

Mje

sna

zaje

dnic

aBr

ojgl

asač

aIz

ašlo

%Va

žeći

listić

iN

evaž

list.

SDA

%SD

P%

SBiH

%BO

SSSD

U%

Za bolj.

%LD

S%

Ost

ali

%

Babi

ći14

4677

753

,771

859

336

46,8

247

34,4

456,

322

3,1

10,

134

4,7

334,

6Bu

k16

810

461

,980

2442

52,5

00

00,

01

1,3

00,

036

45,0

11,

3D

obor

ovci

1519

665

132,

059

669

287

48,2

9115

,312

120

,310

1,7

71,

225

4,2

559,

2D

žaku

le90

546

251

,045

57

222

48,8

112,

418

4,0

30,

71

0,2

195

42,9

51,

1G

rača

nica

1023

256

8755

,652

0148

688

717

,125

1648

,485

216

,414

82,

815

02,

920

64,

044

28,

5D

.Loh

inja

806

456

56,6

400

5617

343

,312

230

,562

15,5

143,

58

2,0

20,

519

4,8

Luka

vica

2360

1267

53,7

1164

103

545

46,8

451

38,7

685,

812

1,0

353,

015

1,3

383,

3M

aleš

ići

2287

1607

70,3

1510

9753

635

,578

151

,760

4,0

211,

447

3,1

241,

641

2,7

Miri

čina

1918

1044

54,4

938

106

249

26,5

327

34,9

180

19,2

293,

128

3,0

313,

394

10,0

D.O

raho

vica

3075

1407

45,8

1289

118

430

33,4

440

34,1

246

19,1

221,

718

1,4

755,

858

4,5

G.O

raho

vica

1491

760

51,0

708

5224

134

,012

016

,930

543

,18

1,1

40,

67

1,0

233,

2Pi

skav

ica

467

348

74,5

324

2410

331

,815

648

,123

7,1

51,

56

1,9

226,

89

2,8

Prib

ava

1500

739

49,3

697

4218

126

,026

237

,612

718

,219

2,7

142,

016

2,3

7811

,2Pr

ijeko

Brd

o47

333

971

,732

514

311

95,7

113,

381

0,3

20,

60

0,0

00,

00

0,0

Rašlj

eva

510

381

74,7

357

2492

25,8

174

48,7

6518

,210

2,8

72,

02

0,6

72,

0So

ko12

9472

456

,065

173

247

37,9

191

29,3

120

18,4

142,

211

1,7

243,

744

6,8

Stje

pan

Polje

2602

1601

61,5

1449

152

887

61,2

199

13,7

117

8,1

765,

241

2,8

352,

494

6,5

Škah

ovic

a99

864

264

,359

448

128

21,5

165

27,8

183,

01

0,2

61,

027

145

,65

0,8

Trno

vci

564

378

67,0

354

2420

156

,810

830

,517

4,8

41,

11

0,3

205,

63

0,8

Vran

ović

i76

050

766

,749

98

276

55,3

126

25,3

5511

,011

2,2

30,

68

1,6

204,

0U

kupn

o35

375

1989

556

,218

309

1586

6374

34,8

6498

35,5

2500

13,7

432

2,4

388

2,1

1048

5,7

1069

5,8

Tabe

la 4

. Rez

ulta

ti gl

asan

ja z

a sk

upšt

inu

Tuzl

ansk

og k

anto

na p

o m

jesn

im z

ajed

nica

ma

opći

ne G

rača

nica


23

ma. Na sličan način može se objasniti i činje-nica da je kandidatska lista SDP za Skupštinu Tuzlanskog kantona dobila 612 glasova manje u odnosu na listu za Parlament BiH i 600 gla-sova manje u odnosu na listu za Parlament Fe-deracije BiH. “Preferencije” su, inače, uticale na konačan poredak kandidata skoro na svim listama, koji je, naravno, znatno drugačiji u od-nosu na stranački redoslijed.

U odnosu na sve dosadašnje, općina Grača-nica je u ovim izborima dobila manje poslanič-kih mjesta u zakonodavnim tijelima na svim nivoima. U Parlament Federacije BiH uspjeli su se probiti Muhamed Ibrahimović (SDA) i Damir Mašić (SDP), a u Skupštinu Tuzlan-skog kantona samo Sead Čaušević i Senahid Šaković, obojica iz SDP. Do sada je Gračanica imala u Parlamentu Federacije dva i Skupštini Tuzlanskog kantona četiri poslanika.

Ima više razloga koji su doveli do toga da će u narednom četverogodišnjem mandatu s područja općine Gračanica “narodne intere-se” zastupati manji broj poslanika: od pozici-je kandidata s područja općine Gračanica na stranačkim listama, pa do “zarađenih” ili “ne-zarađenih” preferencijalnih glasova – do ko-jih se, kao što je poznato dolazilo kroz razne forme lobiranja. U svakom slučaju, time će se morati ozbiljnije pozabaviti stranački poli-tički stožeri i njihovi politički stratezi uko-liko žele ozbiljnije ulaziti u neku narednu “utakmicu”.

Distribucija glasova po mjesnim zajednicama

Tabele 4,5,6,7 i 8 pokazuju sljedeće:

- SDP je i ovoga puta osvojila najviše gla-sova na biračkim mjestima grada Gračanice, te u dolini Spreče, na biračkim mjestima u Miričini, Rašljevi, Donjoj Orahovici i Priba-vi. Značajna uporišta SDA u dolini Spreče su Donja Lohinja i Stjepan Polje. Ta je stranka i ovoga puta “osvojila” takozvani brdski, manje razvijen dio općine, izuzev Malešića, Škaho-vice i Piskavice. U ovim izborima potisla je SDP sa vodeće pozicije u Lukavici.

- Od 40-50% glasova SDA je ostvarila u slijedećim mjesnim zajednicama: Babići, Do-borovci, D.Lohinja., Lukavica, G. Orahovica. U njima je registrovano 6.935 birača ili 19,6 % biračkog tijela. Preko 50% glasova SDA je dobila u mjesnim zajednicama: Buk, Džaku-le, Prijeko Brdo, Trnovci i Vranovići. U tim mjesnim zajednicama registrovano je 5.472 birača ili 15,4% biračkog tijela.

- Od 40-50% glasova SDP je osvojio u mjesnim zajednicama: Piskavica i Rašljeva. U njima je registrovano 977 birača ili 2,7% biračkog tijela. Preko 50% glasova SDP je osvojio u mjesnim zajednicama: Gračanica i Malešići. U njima je registrovano 12.519 bi-rača ili 35,4% biračkog tijela na općini.

- U odnosu na lokalne izbore 2004. godine, SDA je poboljšala svoju poziciju u slijedećim mjesnim zajednicama: Džakule (uključujući Buk i Trnovce) za 8,8 %, Lukavica za 1,8%, G. Orahovica 1,9%, Stjepan polje 6,3%; u isto vrijeme podbacila je u slijedećim mjesnim zajednicama: Babići za 19,2%, Doborovci 10,8%, Gračanica 1,1%, D.Lohinja 9,00%, Malešići 8,2%, Miričina 9,1%, D.Orahovica 10,0%, Piskavica 10,3%, Pribava 9,9%, P.Brdo 6,4%, Rašljeva 12,9%, Soko 11,3%, Škahovica

Naziv Br. bir. Izašlo % Važ. Nevaž. SDP % SDA % SBiH % BOSS %Predsjedn. 35375 19895 56,2 18400 1495 5638 30,6 5283 28,7 5551 30,1 3332 7,2Parlament

BiH35375 19895 56,2 18338 1557 7110 36,8 6381 34,8 2431 13,3 425 2,3

ParlamentFBiH

35375 19895 56,2 18809 1378 7090 38,3 6903 37,3 1877 10,1 490 2,6

SkupštinaTK

35375 19895 56,2 18309 1586 6498 35,5 6374 34,8 2500 13,7 432 2,4

Prosječ.za parl.

35375 19895 56,2 18385 1507 6902 37,5 6552 35,6 2269 12,4 449 2,4

Tabela 7. Prosječni zbirni rezultati glasanja za sve nivoe za područje općine Gračanica


24

6,9%, Vranovići 6,5%. U “prebijenom stanju” prosječan podbačaj na nivou općine je 5,4%.

- U odnosu na opće izbore 2002. godine SDA je poboljšala svoju poziciju u slijedećim mjesnim zajednicama: Doborovci 2%, Dža-kule 12%, P.Brdo 2,1%, Stjepan Polje 0,3%; podbacila je u slijedećim mjesnim zajednica-ma: Babići 21,5%, Gračanica 2,6%, D.Lohinja 1,2%, Lukavica 2%, Malešići 13,4%, Miriči-na 0,8%, D.Orahovica 8,1%, G.Orahovica 12,7%, Piskavica 9,6%, Pribava 3,3%, Rašlje-va 13,3%, Soko 3%, Škahovica 2,6%, Vrano-vići 4,7; u “prebijenom stanju” prosječan pod-bačaj na nivou općine je 5,7%.

- U odnosu na lokalne izbore 2004. go-dine, SDP je poboljšao svoju poziciju u slije-dećim mjesnim zajednicama: Babići 7,9%, Malešići 5,5%, Piskavica 9,7%, Prijeko Brdo 3,0%, Soko 4,3%; podbacio je u slijedećim mje-snim zajednicama: Doborovci 9,7%, Džakule 0,8%, Gračanica 5,2%, D.Lohinja 1,3%, Lu-kavica 11,3%, Miričina 12,2%, D. Orahovica

2,1%, G.Orahovica 1,6%, Pribava 9.9%, Ra-šljeva 1,6%, Soko 2,4%, Stjepan Polje 5,1%, Škahovica 10,6%, Vranovići 4,2%. U “prebi-jenom stanju” prosječan podbačaj na nivou općine je 3,4%.

- U odnosu na opće izbore 2002. godine, SDP je poboljšao svoju poziciju u slijedećim mjesnim zajednicama: Babići 21,4%, Dobo-rovci 2,4%, Gračanica 9,7%, D.Lohinja 1,8%, Lukavica 2,7%, Malešići 16,8%, D. Oraho-vica 7,3%, Piskavica 23,1%, Pribava 5,8%, P. Brdo 1,1%, Rašljeva 13,6%, Soko 10,8%, Stjepan Polje 0,1%, Škahovica 8,3%, Vrano-vići 4,9%; podbacio je u slijedećim mjesnim zajednicama: Džakule 2,6%, Miričina 5,3%, G.Orahovica 0,9%. U “prebijenom stanju” SDP je ostvario prosječno povećanje broja glasova na nivou općine od 8,0%.

- U odnosu na lokalne izbore 2004. godi-ne Stranka za BiH je poboljšala svoju pozi-ciju u slijedećim mjesnim zajednicama: Ba-bići 1,2%, Doborovci 15,0%, Džakule 6,2%,

MZ SDA SDP S BiH BOSS BOLJITAK LDS OSTALIBabići 42,8 34,7 6,4 2,7 0,2 4,9 8,1Buk 55,8 4,4 1,1 1,2 1,1 39,9 2,6

Doborovci 47,2 16,7 20,5 1,8 1,1 3,2 9,4Džakule 54,8 2,6 11,8 0,6 0,3 25 4,8

Gračanica 17,9 50,8 14,3 3,2 25,3 2,6 9,1Donja Lohinja 45 28,7 12,3 3,5 2,1 1,2 6,9

Lukavica 44,8 39,3 6,5 1 2,9 1,1 4,2Malešići 33,8 56,5 3,2 1,7 1,4 0,8 2,5Miričina 26,9 35,4 18,2 3,3 2,9 2,5 10,6

Donja Orahovica 35 36,6 17,9 1,7 0,9 2,9 4,8Gornja Orahovica 41,7 20,8 29,9 1,7 0,4 1,2 3,9

Piskavica 33,7 47,7 7,8 2,1 1,4 3,6 3,5Pribava 25,8 37,6 17 3,4 2,3 1,9 11,8

Prijeko Brdo 91,6 4,4 0,9 0,4 0,3 0,2 2Rašljeva 25,8 49 18 2,8 1,6 0,5 3,9

Soko 37 30,5 17,1 1,6 1,9 2,1 9,6Stjepan Polje 66,3 13,9 6,6 3,3 2,3 1,2 6,3

Škahovica 31,1 37,2 6,4 0,7 0,9 20,5 3Trnovci 52,9 34,4 5,5 1,2 0,4 3,5 2,1

Vranovići 56,5 28,8 7,9 2,2 0,4 1,1 3,4UKUPNO: 35,6 37,5 12,3 2,4 1,8 3,3 6,8

Tabela 8. Prosječni rezultati općih izbora po mjesnim zajednicama Općine Gračanica


25

Gračanica 5,5%, Donja Lohinja 4,3%, Lu-kavica 3,3%, Malešići 1,8%, Miričina 14,5%, D.Orahovica 8,2%, Piskavica 2,2%, Priba-va 8,8%, P.Brdo 0,7%, Rašljeva 12,4%, Soko 10,5%, Stjepan Polje 1,1%, Škahovica 3,4%, Vranovići 7,0%. U prosjeku u ovim izborima ostvario je za 5,33% glasova više u odnosu na lokalne izbore 2002.godine. Podbacio je jedi-no u G.Orahovici za 6,1%.

- U odnosu na opće izbore 2002. godi-ne Stranka za BiH je svoju poziciju pogorša-la u slijedećim mjesnim zajednicama: Babići 0,5%, Doborovci 0,8%, Džakule 1,2%, Grača-nica 5,9%, D. Lohinja 2,9%, Lukavica 0,7%, Piskavica 7,6%, Pribava 7,9%, P.Brdo 1,5%, Soko 1,4%, St.Polje 1,9%, Škahovica 0,5%. Poboljšala je poziciju u Malešićima za 0,6%, Miričini 6,7%, D. Orahovici 2,6%, G. Ora-hovici 19,2%, Rašljevi 15,0%, Vranovićima 4,5%. U “prebijenom stanju” Stranka za BiH prošla je lošije na ovim izborima za 1,1%.

Kako su glasali “novi” birači

Na općim izborima 2002. godine bilo je upisano 28.137 birača, a na glasanje je izašlo 16.865 građana ili 59,94%. Na lokalnim iz-borima 2004 .godine bilo je upisano 28.148 birača a glasalo 16.104 ili 56,7% za Općin-sko vijeće i 16.035 za načelnika (56,96%). Na ovogodišnjim općim izborima upisano je 35.375 birača, a na glasanje je izašlo 19.895 građana ili 52,6%. Zahvaljujući sistemu pa-sivne registracije (na osnovu CIPS-a) regi-strovano je, dakle, 24,5% više birača u odnosu na prethodne izbore. Procenat izlaska na gla-sanje od 56,2% (u prethodnim izborima bio je 56,7%) potvrđuje dalje opadanje interesa biračkog tijela za izbore. To se može tumačiti na različite načine: razočaranost, apatija, ne-povjerenje u političke programe, u kandidate itd. Ispada i ovoga puta da će nam konfi gura-ciju vlasti (koja će “nad nama” vladati sljedeće četiri godine) biti onakva kakvu su je iskrei-rali apstinenti svojim neizlaskom na izbore i pasivnom rezistencijom. Drugi razlog može biti kadrovski sastav na izbornim listama dvi-je najjače političke stranke na općini, na ko-jima su se uglavnom našli oni isti koji su i do

sada “drmali” lokalnom političkom scenom. Treći razlog su politički programi u kojima birači nisu mogli prepoznati nešto novo (“sve je isto samo njega nema”) i četvrti može biti vrlo mlaka kampanja, bar na općini Gračani-ca, gdje je izgledalo kao da su glavni politički rivali “sklopili pakt o nenapadanju”.

Za opće izbore 2006. godine, zahvaljujući automatskom upisu birača po sistemu CIPS-a upisano je 7.227 ili 25,6% birača više u od-nosu na lokalne izbore 2004. godine. Samim time na izbore je izašlo i glasalo 3.791 birač više ili 23,5% u odnosu na prethodne izbore 2004. godine. Prema tome, procenat poveća-nja broja upisanih birača je veći (25,6%) u od-nosu na procenat povećanja broja birača koji su izašli na izbore i obavili svoju građansku obavezu (23,5%). To nas navodi na zaključak da je za 2,0% bilo više apstinenata u “konti-gentu” novoupisanih birača (dakle povećan je i broj apstinenata sa 12.044 ili 43,3% u 2004. godini, na 15.480 ili 47,4% na ovogodišnjim izborima).

Kao što je rečeno, od 7.227 novoupisanih birača ili 25,6% više u odnosu na prethodne izbore (2004.) na ove izbore je izašlo i glasalo 3.791 birač ili 23,5% više u odnosu na pret-hodne izbore.

Kako su distribuirani ti glasovi po politič-kim strankama?

SDA na lokalnim izborima 2004. osvoji-la je 6.181 glas (41,01%), a u izborima 2006. osvojila je 6.552 glasa, tj. za 371 glas ili 6,0% više u odnosu na lokalne izbore 2004.godine. Procenat povećanja osvojenih glasova SDA od 6,0% znatno je manji u odnosu na poveća-nje broja glasača (23,5%). Prema tome, SDA je u kontingentu novih glasača osvojila sve-ga 9,7% glasova (svega 371 glas u odnosu na ukupno 3.791 novi birač).

SDP je na lokalnim izborima, 2004. go-dine, osvojio 6.178 glasova (40,9%), a u iz-borima 2006. godine 6.902 glasa (37,5%), tj. za 724 glasa ili 11,7% više u odnosu na lokal-ne izbore 2004. godine. Procenat povećanja osvojenih glasova SDP-a od 11,7% dva puta je manji u odnosu na ukupno povećanje broja glasača (23,5%). Prema tome, SDP je u kon-tingentu novih glasača osvojio 19% glasova


26

(724 glasa u odnosu na ukupno 3.791 glas).Stranka za BiH na lokalnim izbori-

ma 2004. godine osvojila je 1.050 glasova (6,97%), a u izborima 2006. godine 2.269 glasova ili 12,4%, tj. za 1.219 glasova ili 116% više u odnosu na lokalne izbore 2004. godine. Procenat povećanja osvojenih glasova Stran-ke za BiH od 116% znatno je veći u odnosu na ukupno povećanje broja glasača (23,5%). Prema tome Stranka za BiH je u kontigentu novih glasača osvojila 32% (1.219 glasova u odnosu na ukupno 3.791 glas).

SDA, SDP i Stranka za BiH osvojile su zajedno 2.314 ili 61,0 % od ukupno 3.791 glas iz kontingenta novoupisnaih birača. To znači da je 39% “novih” birača svoje glasove dalo nekim drugim strankama.

Umjesto zaključka

Nakon ovogodišnjih izbora svaka stran-ka i svaki politički subjekt izvlačit će pouke i zaključke za sebe i stvarati podlogu za na-redne izbore. Umjesto zaključka, na kraju ove analize, iz obilja tekstova o ovogodišnjim iz-borima, izdvojili smo samo dvije misli iz op-širnog intervjua prof. Nerzeka Ćurka “BH Danima”:

1. Obrazlažući svoju ocjenu da su rezul-tati ovogodišnjih izbora katastrofalni, izme-đu ostalog, Ćurak je rekao: “Katastrofalni su zato što su i ovi izbori pokazali da je unu-tar dejtonske matrice koju živimo naciona-lizam naprosto u komparativnoj prednosti nad svakom drugom političkom idejom. Ve-zati državno-pravni razvitak Bosne i Herce-govine za lijevu političku ideju gotovo da se doima kao nemogući san, naročito ako ima-mo u vidu da je SDP prošao relativno sla-bo na izborima.”Nerzek Ćurak, Silajdžić i Dodik su dva oka u glavi, (Inervju sa Sena-dom Pećaninom),BH Dani, br 486 od 6. 10. 2006.,

2. U trijumfu Harisa Silajdžića i pora-zu Sulejmana Tihića prof. Ćurak u biti vidi “poraz tradicijskih Bošnjaka koji ne žele da budu ravnopravniji od drugih. Moj dojam je da su Bošnjaci, dajući u enormnim količi-nama svoj glas Silajdžiću i SBiH, poslali – a da to mnogi među njima i ne znaju, niti to stvarno žele – poruku o nemogućnosti Bo-sne i Hercegovine.” Nerzek Ćurak, Silajdžić i Dodik su dva oka u glavi, (Inervju sa Sena-dom Pećaninom),BH Dani, br 486 od 6. 10. 2006., 15


27

DAMIR DŽAFIĆ

URBANIZACIJA, KAO “najmasovniji pro-ces savremena čovječanstva,”1 se u ja-čoj mjeri javlja s prvom industrij-

skom revolucijom u zapadnoj Evropi, a ka-snije se sukcesivno širi i zahvata sve veći dio ekumene.

Upoznavanje pojedinih prostora prema stepenu urbanizacije ima višestruku korist, jer u pravilu, viši stepen urbanizacije odgova-ra višem stepenu ekonomskog razvoja nekog prostora, i obrnuto.2

Prema stepenu urbanizacije, pod kojim se podrazumijeva procentualno učešće gradskog u ukupnom stanovništvu nekog prostora (dr-žave, regije, općine i sl.),3 obično se izdvajaju

¹ M. Friganović, Demografi ja, stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1999., str. 234.

² J. Čehajić, O nekim odlikama urbanog stanov-ništva svijeta, Geografski pregled, br. 25, Sarajevo, 1981., str. 74.

³ I. Ginić, Merenje nivoa urbanizacije u svetlu sko-rašnjih popisnih podataka, Stanovništvo, br. 4, Be-ograd, april - juni 1964., str. 428.

tri tipa prostora:• ruralni tip (s manje od 25% gradskog od

ukupnog stanovništva),• urbani tip (s više od 50% gradskog od

ukupnog stanovništva) i• prijelazni tip (od 25 - 50% gradskog od

ukupnog stanovništva).4

Ruralni tip je karakterističan za ekonom-ski nerazvijena područja, u kojima primarne djelatnosti imaju glavni značaj, prijelazni tip je svojstven zemljama u razvoju, u kojima je primjetan razvoj sekundarnih djelatnosti, naj-više industrije, dok je urbani tip karakteristi-čan za ekonomski veoma razvijena područja, u kojima su dominantne djelatnosti tercijar-nog i kvartarnog sektora.5

Iako diferenciranje naselja i stanovništva na gradsko i seosko, odnosno pitanje šta tre-ba smatrati gradom, a šta selom, predstavlja veliki problem, jer ne postoji jedinstvena de-fi nicija za ovo razgraničenje, ovom prilikom ćemo, služeći se podacima zvaničnih popisa

4 M. Friganović, Op. cit., str. 232.

5 J. Čehajić, Op. cit., str. 74.

Dinamika i stepen urbanizacije Dinamika i stepen urbanizacije Sjeveroistočne Bosne u periodu od Sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948. -1991. godine, sa posebnim 1948. -1991. godine, sa posebnim osvrtom na općinu Gračanicaosvrtom na općinu Gračanica


28

stanovništva, gradskim naseljima smatrati sva naselja sjeveroistočne Bosne koja su evidenti-rana kao općinski centri, a takvih je bilo 19.1

Sjeveroistočna Bosna

U periodu od 1948. -1991. godine na pro-storu sjeveroistočne Bosne evidentiran je

¹ To su : Banovići, Bijeljina, Bratunac, Brčko, Gra-čanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lopare, Luka-vac, Orašje, Srebrenica, Srebrenik, Šekovići, Tuzla, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik i Živinice.

konstantan porast kako ukupnog, tako i grad-skog stanovništva (graf. 1.).

Na osnovu podataka prezentiranih u gra-fi konu 1., uočavamo da je u navedenom pe-riodu gradsko stanovništvo zabilježilo porast od 208.691 stanovnika (sa 72.689 stanovni-ka u 1948. na 281.380 u 1991. godini) ili za 287,1%, dok je ukupno stanovništvo poraslo za 441.275 stanovnika (sa 508.274 stanovni-ka u 1948. na 949.549 stanovnika u 1991. go-dini) ili za 86,8%.

Kroz cijeli posmatrani period procentual-

891,7949,5

798,6680

574,6508,3

281,4

223,1173

124,890,572,7

01002003004005006007008009001000

1948 1953 1961 1971 1981 1991

ukupno

gradsko

Grafi kon 1. Kretanje broja ukupnog i gradskog stanovništva sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948. -1991. godine (u hiljadama). Izvor: zvanični popisi stanovništva

14,3

15,75

18,35

21,66

25,02

29,63

0 5 10 15 20 25 30

1948

1953

1961

1971

1981

1991

%

Grafi kon 2. Kretanje stepena urbanizacije sjeveroistočne Bosne u periodu od 1948 - 1991. godine. Izvor: Izračunavanja na bazi popisnih podataka


29

no učešće gradskog stanovništva u ukupnom stanovništvu, tj. stepen urbanizacije konstan-tno je rastao (graf. 2.).

Podaci iz grafi kona 2. pokazuju da je sje-veroistočna Bosna, kada je u pitanju stepen urbanizacije, sve do 1981. godine pripadala ruralnom tipu područja, da bi 1981. godine prešla u prijelazni tip (od 25 - 50% gradskog stanovništva)

Posmatrajući pojedinačno općinska po-

dručja na prostoru sjeveroistočne Bosne, može se uočiti da je najveći broj općina, pri-likom svakog popisa, pripadao ruralnom tipu. Te općine su: Živinice, Zvornik, Vlaseni-ca, Ugljevik, Šekovići, Srebrenica, Srebrenik, Orašje, Lukavac, Lopare, Kalesija, Gradačac, Gračanica i Bratunac.

Prijelaznom tipu su pripadale općine: Ba-novići i Kladanj (od 1953. godine), Brčko (od 1961. godine) i Bijeljina (od 1971. godine).

Tip OpćinaStepen

urbanizacijeTip Općina

Stepen urbanizacije

Tip OpćinaStepen

urbanizacijeRU

RALN

I

Živinice 21,87

PRIJE

LAZN

I

Banovići 32,69

URB

AN

I

Tuzla 63,88Zvornik 18,07 Bijeljina 37,38

Vlasenica 23,40 Brčko 47,34Ugljevik 11,68 Kladanj 30,36Šekovići 17,87

Srebrenik 13,07Srebrenica 15,46

Orašje 13,83Lukavac 22,26Lopare 5,30Kalesija 10,40

Gradačac 22,83Gračanica 21,52Bratunac 22,86

Tabela 1. Tipovi općina sjeveroistočne Bosne prema stepenu urbanizacije 1991. godine (u %). Izvor: izračunavanja na bazi popisnih podataka iz 1991. godine

30,8

5,5

34,1

6,1

40,7

7,7

46,9

9,5

54,3

12,1

59,1

12,7

0

10

20

30

40

50

60

1948 1953 1961 1971 1981 1991 ukupno

gradsko

Grafi kon 3. Kretanje broja ukupnog i gradskog stanovništva gračaničke općine u periodu od 1948-1991. godine (u hiljadama). Izvor: Zvanični popisi stanovništva


30

Sve do 1971. godine na području sjevero-istočne Bosne nije bilo općinskog područja koje, prema stepenu urbanizacije, pripada ur-banom tipu, da bi te godine to postala Tuzla, što je zadržala i kasnije (tab. 1.).

Na osnovu podataka iz tabele 1. mogu se uočiti značajne razlike u stepenu urbanizaci-je kako između općinskih područja u cjelini, tako i između općinskih područja koja pripa-daju istom tipu. Tako npr. ruralnom tipu pri-padaju Lopare sa 5,3% urbanog stanovništva, a s druge strane istom tipu područja pripadaju i Vlasenica, Gradačac, Lukavac i dr. općinska područja kod kojih je učešće gradskog u uku-

pnom stanovništvu iznad 20%. Isto tako, među prijelaznim područjima, najveće učešće grad-skog stanovništva imala je općina Brčko, koja je bila na pragu ulaska u urbani tip područja, dok je najmanje učešće imala općina Kladanj.

Općina Gračanica

Kako u sjeveroistočnoj Bosni, tako je i na području gračaničke općine u periodu od 1948. - 1991. godine dolazilo do konstantnog povećanja broja gradskog, a i ukupnog stanov-ništva. Međutim, za razliku od sjeveroistočne Bosne, ovdje je procentualni porast gradskog

18,45

17,88

18,81

20,18

22,23

21,52

0 5 10 15 20 25

1948

1953

1961

1971

1981

1991

%

Grafi kon 4. Kretanje stepena urbanizacije u općini Gračanica u periodu od 1948-1991. godine. Izvor: izračunavanja na bazi popisnih podataka

0

10

20

30

40

50

60

70

1948 1953 1961 1971 1981 1991

GračanicaTuzlaBrčkoKalesijaLopare

Grafi kon 5. Uporedni pokazatelji stepena urbanizacije općina Gračanice, Tuzle, Brčkog, Lopara i Kalesije u periodu od 1948.- 1991. godine (u %). Izvor: izračunavanja na bazi popisnih podataka


31

stanovništva bio znatno niži (graf. 3.).Na osnovu podataka prezentiranih u gra-

fi konu 3. može se uočiti da je ukupno stanov-ništvo gračaničke općine u navedenom perio-du poraslo za 28.230 stanovnika (sa 30.820 u 1948. na 59.050 u 1991. godini) ili za 91,6%, dok je gradsko stanovništvo poraslo za 7.022 stanovnika (sa 5.689 stanovnika u 1948. na 12.711 stanovnika u 1991. godini) ili za 123,4%.

Pošto je procentualni porast gradskog sta-novništva tokom međupopisnih perioda od 1948. -1953. i od 1981.- 1991. godine bio niži od procentualnog porasta ukupnog sta-novništva, tokom tih perioda je dolazilo do smanjenja stepena urbanizacije, dok je u osta-lim međupopisnim periodima gradsko sta-novništvo raslo po većoj stopi od ukupnog, pa je i stepen urbanizacije rastao (graf. 4.).

Na osnovu podataka iz grafi kona 4. vidimo da je gračanička općina kroz čitav posmatrani period pripadala ruralnim područjima kada je u pitanju stepen urbanizacije. Uporedimo li ove podatke sa podacima iz grafi kona 2., onda možemo uočiti da je općina Gračanica do 1961. godine imala viši stepen urbanizaci-je od sjeveroistočne Bosne, da bi u narednom periodu taj stepen bio niži.

Kada se stepen urbanizacije gračaničke op-

ćine usporedi sa ostalim općinskim područji-ma sjeveroistočne Bosne, može se uočiti da je gračanička općina, tokom posmatranog pe-rioda, za nekim općinama znatno zaostajala, dok je, s druge strane, bila znatno ispred po-jedinih općinskih područja (graf. 5.).

Prezentirani podaci u grafi konu 5. poka-zuju da je gračanička općina, prema stepe-nu urbanizacije, kroz cijeli posmatrani period znatno zaostajala za općinama Tuzla i Brčko, dok je istovremeno bila znatno ispred općina Kalesija i Lopare.

Pošto je površina gračaničke općine u peri-odu od 1948. -1991. godine bila nepromjen-ljiva (387 km2), na osnovu podataka o bro-ju gradskog i ukupnog stanovništva, možemo izračunati i kretanje opće ili aritmetičke, kao i urbane gustine naseljenosti1 kroz navedeni period (graf. 6.).

Podaci iz grafi kona 6. nam pokazuju da je kroz navedeni period došlo do porasta kako opće, tako i urbane gustine naseljenosti gra-čaničke općine, a taj porast je rezultat porasta ukupnog i gradskog stanovništva.

¹ Opća ili aritmetička gustina naseljenosti pokazu-je broj stanovnika na jedinici površine, dok urba-na gustina naseljenosti pokazuje broj gradskog sta-novništva na jedinici površine (M. Friganović, Op. cit., str. 21.).

79,6

14,7

88,1

15,8

105,2

19,8

121,3

24,5

140,3

31,2

152,6

32,8

0

20

40

60

80

100

120

140

160

1948 1953 1961 1971 1981 1991

opća

urbana

Grafi kon 6. Kretanje opće i urbane gustine naseljenosti gračaničke općine u periodu od 1948-1991. godine (u st/ km2 ). Izvor: Izračunavanja na bazi popisnih podataka


32

OMER HAMZIĆ, MUNIBA ČIČKUŠIĆ, RUSMIR DJEDOVIĆ

U NAŠIM GREBLJIMA i mezaristanima još uvijek se mogu naći nišani koji nas podsjećaju na poznatije ličnosti

iz okruženja, iz bliske i dalje prošlosti našeg kraja. Nažalost, malo se čini na njihovom ot-krivanju, revitalizaciji, identifi kovanju. Još uvijek je to u domenu ličnog entuzijazma ili zainteresiranosti pojedinaca.

Na postojanje dva mezara dvojice Gazibe-govića u mjesnom greblju Mehtefi šte u Gor-njoj Orahovici – Ibrahim-bega i Sulejman-bega – dvije značajne ličnosti, gračaničkog kraja, skrenuta je pažnja tek prije nekoliko godina, ali se ni do današnjeg dana nije ništa poduzelo da se ti mezarluci identifi kuju, da se likovi rahmetlija bolje opišu i rasvijetle, da se očuvani nišani stručno revitaliziraju i zaštite, te da se uredi skroman spomenički kompleks na tom lokalitetu, koji će nas podsjećati na te znamenite likove našeg užeg zavičaja, gdje će se mlađima prenositi detalji iz naše prošlosti i tradicije, gdje će slučajni prolaznici svratiti,

proučiti fatihu…Posebnu pažnju zaslužuju inicijative da se

mezar Ibrahim-bega Gazibegovića uredi i dostojno obilježi, adekvatnim spomen-obi-lježjem ili turbetom. Time bi se na najbo-lji način obilježila 175-ta godišnjica Pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine Huse-in-kapetana Gradaščevića i 160-ta godišnjica smrti Ibrahim-bega Gazibegovića, znameni-tog Gračanlije i istaknutog vojskovođe u tom Pokretu. Kako se neposredno uz mezar Ibra-him-bega Gazibegovića, nalazi i mezar Sulej-man-bega Gazibegovića, graditelja prve dža-mije i istaknutog vakifa u Gornjoj Orahovici, idejnim i projektnim rješenjem spomeničkog ansambla bit će potrebno riješiti pitanje obi-lježavanja i tog mezara ili u okviru jedinstve-nog rješenja ili odvojeno jedno od drugog.

U ovom elaboratu daje se historijski kon-tekst spomenute dvije ličnosti, a posebno Ibrahim-bega Gazibegovića kao istaknu-tog vojnog zapovjednika i bliskog saradnika Husein-kapetana Gradaščevića, zatim kra-tak opis starog greblja Mehtefi šte, situacioni plan sa osnovnim idejnim rješenjima budu-

Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, istaknutog vojskovođe u pokretu istaknutog vojskovođe u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića Husein-kapetana Gradaščevića Polazna osnova za uzradu idejnog rješenja i projekta spomen-obilježja (turbeta) u Gornjoj Orahovici


33

ćeg spomeničkog ansambla, odnosno turbeta, te glavni pravci aktivnosti na izgradnji spomen-obilježja, odnosno turbeta na tom lokalitetu.

Historijski kontekst

Ibrahim-beg Gazibegović, ista-knuti vojni rukovodilac u Pokre-tu za autonomiju Husein-kapetana Gradaščevića

Elitne konjičko-artiljerijske je-dinice u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića popunjavale su se ljud-stvom i opremale u Gračanici i Gra-dačcu, dok su se buljuci (čete) oku-pljali (ustrojavali) na teritorijalnom principu, po većim mjestima sa ši-reg prostora Posavine (gračanički i jednim dijelom tuzlanski kadiluk), na kojem su se nalazili veći zemljišni kompleksi porodice Gradaščevića.

Jedinice iz Gračanice i Gradačca činile su, dakle, najvažniji, udarni dio vojne grupacije oko Husein-kapeta-na Gradaščevića. Te su dvije jedinice i bile sastavljene, uglavnom, od stalnih vojnika iz Gračanice (kao sjedišta kadiluka) i tvrđave Gradačac (kao sjedišta kapetanije). Uz to, bile su pojačane mjesnim stražama i dobrovoljcima iz jednog i drugog grada.

Poznato je da su veze svih kapetana iz po-rodice Gradaščevića sa Gračanicom, pa i Hu-sein-begove bile utemeljene, ne samo iz ad-ministrativnih razloga (Gračanica je ostala sjedište kdiluka, a Gradačac kapetanije, već i iz ekonomskih, rodbinskih itd. Stoga nije ni čudo što su Gradaščevići u Gračanici ima-li vrlo jaku podršku i veliki broj sljedbenika i pristalica. Među njima najznačajniji su bili Hadži Mustafa-aga Gračanica i Ibrahim -beg Gazibegović. Bili su na čelu dvije elitne ko-njičko-topničke jedinice s područja Grača-nice, koje su učestvovale u čuvenom poho-du Husein-kapetana Gradaščevića na Ko-sovo. Obojica su skoro do kraja ostali vjerni Husein-kapetanu.

Postoje dokazi da su Gazibegovići bili u rodbinskim vezama sa Gradaščevićima i Fi-

dahićima.1 Prema predanju, koje se čuva u familiji Gazibegovića, Ibrahim-begov brat Smail-beg je bio blizak prijatelj Husein-ka-petana Gradaščevića i uživao njegovo veliko povjerenje.2 U vojnim pohodima Ibrahim-beg je predvodio svoje Orahovičane i ljude iz još nekoliko susjednih sela s područja grača-ničkog kadiluka. Sa sobom je, izgleda, vodio

¹ Rizo Muderizović, Biografi ja Mule Mestvice i ko-respondencija Murad-kapetana Gradaščevića iz 1818. – 1819. godine, Pismo Alibegu Fidahiću o atmadžama i tapijama, Glasnik Zemaljskog muze-ja u Sarajevu, XLIV, br. 2, Sarajevo 1932., 69 – 84 u: Sadik Šehić, Sumbuluški zapisi Mula Vrcanije, Tuzla 1998., 24

² Rusmir Djedović je u austrijskim gruntovnim knjigama iz 1891. godine utvrdio da je u Oraho-vici živio Muharem Džaferbegović - Gazibegović, sin umrlog Džafer-bega i unuk Ibrahim-begov. Muharem se spominje sve do 1901. godine kada njegovu kuću kupuje familija Mujića. Žena Mu-haremova zvala se Hamša Zahirović, njena sestra Hasiba bila je udata za Ibrahima Tankonogića iz Gračanice.

Nišani na mezarima Ibrahim-bega i Sulejman-bega Gazibegovića u greblju Mehtefi šte


34

i sina Džafer-bega (kao dijete). Nakon po-raza Husein-kapetana, u junu 1832. godine, on je, zajedno sa sinom Džaferom, prebjegao preko Save u Slavoniju. Obojica se nalaze na spisku od 69 osoba koje su zajedno sa Hu-sein-kapetanom Gradaščevićem, 14. oktobra 1832. godine, iz Zemuna prešle u Beograd.1 Po tome se može zaključiti da je Ibrahim-beg bio u krugu najbližih saradnika Husein-ka-petana Gradaščevića i ostao mu vjeran do ko-načnog sloma.

Zajedno sa ostalim amnestiranim izbjegli-cama, Ibrahim-beg i njegov sin Džafer preš-li su iz Beograda u Bosnu, a njihov vođa pod pratnjom nastavio put za Carigrad. Nije po-znato kada se vratio i kako je dočekan u svo-joj rodnoj Orahovici. Umro je 1846. godine i ukopan u mjesnom groblju “Mehtefi šte” u

¹ Galib Šljivo, nav. djelo, 165-166

Gornjoj Orahovici.2 Na njegovom mezaru i danas stoji uzglavni nišan od kamena na ko-jem je uklesan sljedeći tarih: “Umrli Ibrahim Gazibegović, sin Osmana, preselio na Ahiret 1262. hidžretske godine” (prevod: Adnan Ka-rić, Orijentalni institut Sarajevo).3

² Hasan Gazibegović, Familija Gazibegović u prosto-ru i vremenu, Gračanica 2004., 40, 41

³ Krajem 2004. godine, načelnik općine Gračanica Nusret Helić pokrenuo je inicijativu da se mezar Ibrahim-bega Gazibegovića uredi i dostojno obi-lježi, adekvatnim spomen-obilježjem ili turbetom. Inicijativa je naišla na široku podršku mnogih gra-đana iz Gračanice i iz ostalih dijelova te općine, pa se može očekivati da će u toku 2006. godine biti i realizovana. Time će biti na najbolji način obilje-žena 175-ta godišnjica Pokreta za autonomiju Bo-sne i Hercegovine Husein-kapetana Gradaščevića i 160-ta godišnica smrti Ibrahim-bega Gazibego-vića, znamenitog Gračanlije i istaknutog vojskovo-đe u tom Pokretu.

Situacija postojećeg stanja na terenu (karta 1)


35

Sulejman-beg Gazibegović, graditelj prve džamije u Orahovici, istaknuti vakif

Sulejman-beg Gazibegović, sin Mehmed-bega, drugo je značajno ime iz familije Ga-zibegovića. Bio je vjerovatno nešto mlađi od Ibrahim-bega, raspolagao je solidnim ima-njem i uživao zapažen ugled u svom selu. Kako nije imao potomaka, želio je za života učiniti neki hajr ili dobro djelo za svoje selo i za svoje džematlije. Kako u selu nije bilo dža-mije, odlučio je da na svom imanju sagradi džamiju i trajno obezbijedi njeno održava-nje i službu imama u njoj. Uvakufi o je oko 30 dunuma zemlje ili 1/3 svog imanja: kuća sa dvorištem, šljivik i pašnjak kod džamije, šlji-vik Gornja bašča, šljivik Lipovac, oranica Li-povac i greblje.1

Džamija je građena ćerpićima od suhe gli-ne, imala je drvenu munaru, koja je “rađena iz unutrašnjosti džamije, a ne sa vanjske stra-ne”. Gradnja džamije, koja će, kasnije, poni-jeti ime svoga graditelja i vakifa završena je 1847. godine. Tarih ispisan na ovoj džamiji

¹ Vakuf je upisan 1891. godine u ZK uložak br. Gruntovne knjige 255 kod Općinskog suda u Gra-čanici Hasan Gazibegović, Familija Gazibegović u prostoru i vremenu, Gračanica 2004., 40, 41

glasi: “Utemeljitelj ove dobrote i ljepote, dža-mije časne, Gazibegović Sulejman-beg, 1263. hidžretske godine”. Džamija je, koliko se zna, prvi puta obnovljena 1937. godine, bila je ne-što većih dimenzija, građena od pune opeke, ponovo je obnovljena 1951. godine. Na njoj je ispisan tarih sljedeće sadržine: “Ovu časnu džamiju su izgradili stanovnici ovog sela u ime Uzvišenog Allaha hidžretske 1356. go-dine.” Uz ovaj tarih, na insistiranje džematli-ja, ostavljen je i tarih džamije iz 1847. godine. Na temeljima te obnovljene džamije Oraho-vičani su 1971. godine izgradili mnogo veću, tvrdo zidanu džamiju, sa kamenom muna-rom. Iznad ulaznih vrata, uz tarih koji pod-sjeća na gradnju džamije 1971., sačuvan je i tarih džamije iz 1847. godine, dok se s dru-ge strane ulaznih vrata nalazi i tarih iz 1937. godine.

Sulejman-beg Gazibegović je umro 1858. godine, jedanaest godina nakon gradnje dža-mije, u svom selu. Ukopan je u mjesno gro-blje Mehtefi šte, pored mezara svog starijeg slavnog rođaka Ibrahim.bega. Ta dva mezara danas se nalaze jedan do drugog. Na uzglav-nom nišanu od kamena uklesan je tarih na arapskom jeziku, koji u prevodu glasi “Umrli,

Izvod iz katastarskog plana (R=1:2500)


36

kome je ukazana milost i oprost, Sulejman-beg, sin Mehmeda, Gazibegović, Njegovoj duši fatiha, 1274. hidžretske godine.”

O starom greblju Mehtefište

Greblje Mehtefi šte, kako ga stanovništvo po tradiciji naziva, jedno je od najstarijih mu-slimanskih greblja u Gornjoj Orahovici. Na-lazi se sa sjeverne strane središnjeg i najgušće naseljenog dijela sela, kojeg čine mahale Mu-jići i Gazibegovići. U greblju ima dosta sta-rijih, ali i novijih nišana. Aktivno je i danas. U njega se uglavnom kopaju članovi starih i najbrojnijih orahovičkih familija - Gazibego-vići i Mujići.

Gornja Orahovica je naseljena od najsta-rijih vremena, o čemu svjedoče otkriveni ar-heološki lokaliteti iz prahistorije (paleolit i bronzano doba) i rimskog perioda. U sred-njem vijeku je značajno naselje koje se nalazi u župi Sokol, oblasti Usora.

O mogućoj srednjovjekovnoj starosti tra-dicije ukopavanja stanovništva na ovom lo-kalitetu upućuju obližnji toponimi i topo-grafski položaj greblja. U neposrednoj blizini su zemljišta koja se odavnina nazivaju Đur-đuša i Skejna ravan, čiji su nazivi vjerovatno srednjovjekovne starosti. Topografski položaj greblja je na izrazitom brežuljku, pored raskr-šća starih puteva. Takav položaj su obično za-uzimale srednjovjekovne nekropole, na čijim lokalitetima je u kasnijem periodu vrlo često uspostavljano muslimansko greblje

Greblje Mehtefi šte je sigurno postoja-lo u starijem turskom periodu. O tome svje-doči veliki broj starinskih nišana, među ko-jima su najstariji datirani s početka 18. sto-ljeća. Krajem turske uprave pripalo je vakufu Sulejman-begove džamije u Gornjoj Oraho-vici. Krajem 19. stoljeća ima površinu od 4 dunuma i 800 m2. Austrougarski katastarski planovi iz 1883. - 1885. godine i gruntovne knjige ovo greblje vode kao katastarsku če-sticu (k.č.) pod rednim brojem 381 i u sta-tusu mirie. Novi katastarski premjer iz 1970. godine greblje vodi pod brojem 1385. Povr. nešto manja??, prošireni putevi i parcele sa jugoist.???.

Greblje od starina ima oblik ovalnog tro-kuta, čije stanice sa zapada i sjeveroistoka za-tvaraju putevi, a sa jugoistoka privatne parcele familije Mujić. Sredinom 19. stoljeća, dakle, krajem turske uprave, tu su se nalazile tri kuće sa okućnicama, čiji su vlasnici: Husein, Alija i Hasan Mujić. Krajem 19. stoljeća, za vrijem austrougarske uprave, vlasnici kuća su: Sulej-man, sin umrlog Huseina Mujića, Osman, sin Alije Mujića i Adem, sin umrlog Hasa-na Mujića.

Naziv Mehtefi šte greblje je dobilo po sta-rom seoskom mehtefu, na tom lokalitetu, koji je ostao u narodnom pamćenju, ali se o njemu ne znaju nikakvi bliži detalji. Mehtef u Gor-njoj Orahovici, krajem 19. stoljeća, nalazio se blizu džamije, između mahala Gazibegovići i Mujići.

Najstariji nišani grupisani su na južnom dijelu platoa brežuljka na kome se nalazi gre-blje. Zapravo, tu se nalazi jedna gusto zbijena grupa lipa (tilia) od ukupno 23 stabla. Najve-ća stabla lipe imaju obim oko 1,5 m, a najma-nja oko 0,5 m. Na ovom mjestu je plato jed-nom strminom izdignut za desetak m u od-nosu na regionalni asfaltni put Donja Oraho-vica-Srebrenik, koji prolazi zapadnom stra-nom greblja Mehtefi šte.

Čini se da su upravo ta stabla sačuvala od propadanja vrlo stare i vrijedne nišane, pri-je svega istaknutih članova familije Gazibe-gović. Poznato je da lokalno stanovništvo po tradiciji drvo lipu jako poštuje i čuva.

Gotovo u središtu, između stabala lipe na-laze se dva stara uzglavna nišana. Radi se o nišanima na mezarovima Ibrahim-bega i Su-lejman-bega Gazibegovića. Navedeni meza-rovi su pravca sjeverozapad – sjever — jugoi-stok-jug i nešto su smaknuti (za oko 1,5 m).

Situacioni plan i osnovni elementi za izra-du idejnog rješenja spomen-obilježja (turbe) prikazani su na kartama priloženim uz tekst

Pravci aktivnosti

1. Uraditi Polaznu osnovu za uzradu idej-nog rješenja i projekta spomen-obilježja “Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, koman-danta u vojsci Husein-kapetana Gradaščevi-


37

ća” u G. Orahovici (radna grupa u sastavu: O. Hamzić, M. Čičkušić, R. Djedović)

2. Imenovati Oragnizacioni odbor za iz-gradnju spomen-obilježja “Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, komandanta u vojsci Hu-sein-kapetana Gradaščevića” u G. Orahovici (Općinski načelnik N. Helić)

3. Usvojiti Polaznu osnovu… (Organiza-cioni odbor)

4. Usvojiti Idejno rješenje spomen-obi-lježja “Turbe Ibrahim-bega Gazibegovića, komandanta u vojsci Husein-kapetana Gra-daščevića” u G. Orahovici (Organizacioni odbor),

5. Naručiti projekat spomen-obilježja (Or-ganizacioni odbor),

6. Usvojiti projekat i sačiniti konstrukciju fi nansiranja (Organizacioni odbor)

7. Odabrati najpovoljnijeg izvođača i sklo-piti odgovarajuće ugovore, nadzor itd (Orga-nizacioni odbor),

8. Sačiniti i usvojiti program otvaranja spomeničkog kompleksa i turbeta (Organi-zacioni odbor)

9. Svečano otvaranje spomeničkog kom-pleksa (Organizacioni odbor)

Literatura1 Galib Šljivo, Gračanica u vrijeme nemira

u Zvoničkom sandžaku, Gračanički gla-snik br. 10, Gračanica 2000., 33

2. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Izabrana djela VI, Sarajevo 1991., 29

3. Dvije vakufname Gradaščevića, preveo i priredio Alija Bejtić, Gračanički glasnik, br. 2, Gračanica 1996., str. 29-30. (Origi-nal vakufname Osman-kapetana Grada-ščevića čuva se u Vakufskoj direkciji).

4. Edin Šaković, Značaj vakufa u razvoju

gračaničke čaršije, Gračanički glasnik br. 17, Gračanica 2004., 74 – 76

5. Rusmir Djedović, O učešću Gračanlija u pokretu Husein-kapetana Gradaščevića. Gračanički glasnik br. 3, Gračanica 1997., 15 (prema napomeni Rusmira Djedovića, ove podatke daje Chaumette des Fossees u djelu “Voyage en Bosnie “, Paris 1816. godine)

6. Rizo Muderizović, Biografi ja Mule Me-stvice i korespondencija Murad-kapeta-na Gradaščevića iz 1818. – 1819. godi-ne, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XLIV, br. 2, Sarajevo 1932., 69 – 84 u: Sa-dik Šehić, Sumbuluški zapisi Mula Vrcani-je, Tuzla 1998., 37

7. Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1827. – 1849., Banja Luka 1988., 124

8. Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne, od 1831. do 1832. godine, Sarajevo 1996., 201

9. Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802. – 1834.), biografi ja, Gradačac 2002, 47

10. Gazi Husrevbegova biblioteka br. 2840; stari br. 2701; (nažalost, dokumentu ne-dostaje prva stranica, ali je vidljivo da ga je potpisao neki Hadži Mujaga iz Gra-čanice kao spisak o “ukonačivanju” vojske Husein-kapetanove u Zvorniku.)

11. Hasan Gazibegović, Familija Gazibegović u prostoru i vremenu, Gračanica 2004., 40, 41

NAPOMENA: Organizacioni odbor od 15 članova na čijem je čelu načelnik op-ćine Gračanica Nusret Helić, na svojoj prvoj, konstituirajućoj sjednici, održa-noj 8. 9. 2006. godine prihvatio je ovaj ma-terijal i utvrdio pravce dalje aktivno-sti na izgradnji ovog spomen obilježja.


38

OMER HAMZIĆ

POČECI PREDUZEĆA za preradu plastike, trgovinu i uvoz-izvoz “Variplast” Gra-čanica sežu u daleku 1983. godinu, kada

je pod tim istim nazivom u jednoj garaži u Malešićima utemeljena mala samostalna za-natska radnja za izradu vrećica (poznate “tre-gerice”) od PE (polietilenske) folije. Pret-hodno je iz te garaže “istjeran” stari dotrajali “Fićo”, za kojeg se i danas tvrdi da je to bio automobil generacije “koja je upamtila Drugi svjetski rat”. Razvojni put ove fi rme poklapa se sa ekspanzijom male privrede u Gračani-ci, posebno prerade plastike, po kojoj je Gra-čanica bila, prije ovog, posljednjeg rata “rame uz rame” Staroj Pazovi, čiji se privatni biznis isticao za primjer u nekadašnjoj državi.

U periodu nešto dužem od dvije decenije iz te male plastičarske radnje u Malešićima razvilo se preduzeće koje je dostiglo zavidan nivo razvijenosti, sa oko 50 zaposlenih rad-nika, modernim strojevima i novim sasvim opremljenim proizvodnim pogonima. Jedno je od najstabilnijih na području općine Gra-

čanica, preduzeće koje nije izostalo ni iz jed-ne veće aktivnosti koja se do sada vodila na općini. Donator je i sponzor mnogih kultur-nih i vjerskih projekata i manifestacija, sport-skih klubova i takmičenja. Pomaže i stipen-dira mlade talente, buduće svoje inženjere i menadžere.

Tako na najbolji način investira u svoju budućnost.

Osnivač

Osnivač i utemeljitelj preduzeća je Mu-stafa Hasić, koji potiče iz jedne dobrostoje-će familije, one najbrojnije grane Hasića na području sela Malešići. Od svog oca Hadži Huseina naslijedio je beskrajnu strpljivost i dobrodušnost, osjećaj za realnost i sigurnost čovjeka koji je potpuno svoj na svome i ne-vjerovatnu upornost u poslu, u isto vrijeme druželjubivost i spremnost da se velikoduš-no pomogne drugome u nevolji - komšiji i prijatelju.

Iako je mogao živjeti na očevom imanju, težio je da se otrgne od tradicionalnog načina

Osnivanje i razvoj preduzeća Osnivanje i razvoj preduzeća “Variplast” Gračanica “Variplast” Gračanica (Prilog proučavanju savremenih gospodarskih prilika u Gračanici)


39

seoskog ekonomisanja, kako je radio njegov otac, nastojeći s jedne strane da unaprijedi i modernizuje domaćinstvo, a s druge da na-pravi sasvim novi iskorak u pokušaju da ode dalje od Malešića – jer se nije mirio sa tradi-cionalnim narodnim geslom “pleti kotac ko’ i otac”. Kao čovjek nemirnog duha, nastupaju-ći u mladim danima i kao preduzimač, zauzi-majući poslove na poljoprivrednim imanjima oko Osijeka, imao je priliku da se upozna sa novim oblicima poljoprivredne proizvodnje i sasvim drugačijim poslovnim mentalitetom, kojeg je u dobroj mjeri usvojio, pokušavaju-ći ga istovremeno “presaditi” u uslove svo-ga rodnog kraja. Otuda njegova orijentacija i višegodišnja poslovna saradnja sa Zemljo-radničkom zadrugom u Sjenini, u kojoj nije samo našao zaposlenje, već je uz tu Zadrugu čvrsto vezao i svoje kompletno domaćinstvo.

Bilo je to vrijeme prvih slobodnijih iskora-ka u unutrašnjem privrednom razvoju zemlje, nakon promjene Ustava sedamdesetih godi-na, te uspostavljanja novog koncepta zadru-garstva (ne samo u poljoprivredi), koje je tek

nagovještavalo široke mogućnosti i perspek-tive takozvane privatne inicijative u privređi-vanju. U takvom ambijentu Zanatska zadruga “Tehnozad” u Gračanici pravila je prve svoje velike iskorake kao dobro organizovana aso-cijacija prvih gračaničkih privatnika koji su pravili svoje početne korake u “nepoznato”.

Sarađujući sa te dvije zadruge, jednom ze-mljoradničkom koja je pravila prve iskorake iz okoštale ljušture nekadašnjeg socijalistič-kog zadrugrastva na području Trebave (Sje-nina, Lukavica, Malešići, Gornji i Donji Ski-povac, Paležnica) i Zanatske zadruge “Teh-nozad” koja je okupljala prve gračaničke pri-vatnike, uglavnom plastičare i poslovala na još uvijek nedovoljno jasnim, inoviranim, so-cijalističkim propisima, Mustafa Hasić se od-lučuje da i sam krene neizvjesnim “putevima privatluka”. Iako je i dalje ostao da radi kao poslovođa u Zemljoradničkoj zadruzi “Sje-nina Rijeka”, na nagovor nekih svojih prija-telja iz Zanatske zadruge “Tehnozad”, naba-vio je prvu polovnu mašinu za preradu plasti-ke – varilicu za izradu poli-etilenskih vreći-

Proizvodna hala “Variplasta” u izgradnji. Snimio R. Kapetanović


40

ca. Istjerao je svog polovnog “Fiću” iz garaže i počeo proizvoditi polietilenske vrećice.

Tako su nekako počinjali i mnogi drugi gračanički plastičari.

Bila je to, neki kažu, “romantična faza” u razvoju privatnog biznisa na općini Grača-nica. To je bila romantična faza i u nastaja-nju i razvoju današnjeg preduzeća “Variplast”. Mada su to bili izuzetno skromni početci, puni neizvjesnosti i rizika, za osnivača “Vari-plasta”, Mustafu Hasića, to su, ipak bile naj-ljepše godine, kojih se i danas rado sjeća.

Ključne faze razvoja “Variplasta”

1. OD OTVARANJA SAMOSTALNE ZANATSKE RADNJE DO PRVOG EKSTRUDERA

Od svog utemeljenja, 1983. godine, od sa-mostalne zanatske radnje koja je od počet-ka ponijela ime “Variplast”, pa do današnjeg dana, fi rma je prošla kroz nekoliko faza svog razvoja. One se poklapaju sa važnim iskora-cima fi rme u tehničko-tehnološkom pogle-du kao i sa ključnim historijskim događajima u tom periodu, kao što je bio rat za Bosnu i Hercegovinu, poratno razdoblje itd.

Prva faza obuhvata razdoblje od osniva-nja samostalne zanatske radnje “Variplast” do 1988. godine. U ovom periodu izvršeno je prvo ozbiljnije modernizovanje i proširenje proizvodnje. Budući da se proizvodnja širila, logično je da se pojavila potreba za proizvod-njom vlastite PE folije kao osnovne kompo-nente u toj proizvodnji. Ključni momenat u tom razdoblju vezuje se za nabavku ekstru-dera za proizvodnju polietilenske folije koja se do tada morala nabavljati po Odžacima u Vojvodini, od nekih proizvođača u Istri itd. Bila je to prva mašina za ekstruziju folije koja je proradila među gračaničkim plastičarima. Zanimljivo je da se do tada niko nije bavio ekstruzijom folije, iako je Gračanica još tada bila poznata po toj proizvodnji.

Nakon nabavke ekstrudera, proizvodnja je naglo porasla, pa je već 1985. godine kuplje-na mašina za recikliranje tehnološkog otpada pri proizvodnji plastike, a već slijedeće 1986. godine nabavljen je i drugi ekstruder. U Gra-

čanici i okolini povećava se broj proizvođa-ča polietilenskih vrećica i druge ambalaže, pa je tako rasla i potražnja za folijom. Prošire-na proizvodnja je organizovana u dograđe-noj garaži u dvorištu porodične kuće Hasi-ća u Malešićima. Nabavka granulata i prodaja proizvoda od polietilenske folije, kao i usluge ekstruzije za ostale plastičare na općini, ne-smetano se odvijala preko Zemljoradničke zadruge “Tehnozad”.

2. “IZLAZAK” IZ GARAŽE - DRUGA FAZA RA-ZVOJA “VARIPLASTA”

Upravo u to vrijeme u fi rmu se uključu-je Mustafi n sin Mujo, diplomant Šumarskog fakulteta, koji unosi novu dinamiku u procesu proizvodnje, težeći ka njenoj daljnjoj moder-nizaciji. To je period u kojem se “Variplast” dalje ubrzano razvija kao prava porodična fi r-ma. Tako nekako počinje druga faza razvoja “Variplasta”, koja traje od 1988. godine do iz-bijanja rata za Bosnu i Hercegovinu. Radi za-dovoljavanja tržišta i povećanja proizvodnje, u tom periodu zaposleno je desetak novih radnika, obnovljen i proširen mašinski park u proizvodnji. Nabavljen je ekstruder za re-generaciju otpada, mašina brizgaljka za briz-ganje predmeta od plastike i mašina varilica za konfekcioniranje polietilenske folije. Pro-izvodnja defi nitivno “izlazi iz garaže” i zapo-sjeda čitavo prizemlje porodične kuće Hasića u Malešićima. Sva se dobit fi rme reinvestira u kupovinu opreme, proširenje proizvodnog prostora i tržišta.

Samostalna zanatska radnja “Variplast”, 1991. godine je preregistrovana u prvo pri-vatno preduzeće na području Malešića, koje nastavlja rad pod istim imenom.

Za direktora preduzeća postavljen je inže-njer Mujo Hasić.

3. PERIOD RATA ZA BOSNU I HERCEGOVI-NU – ORIJENTACIJA KA TRGOVINI I ŠTAMPANOJ FOLIJI

Iako u otežanim uslovima, “Variplast” je i nakon izbijanja rata za Bosnu i Hercegovi-nu nastavio sa radom, istina sa znatno sma-njenim kapacitetima. Proizvodnja je usmjere-na za potrebe odbrane i široke potrošnje. U skladu sa zahtjevima vojno-političkih organa Općine, fi rma je stavljala na raspolaganje sve


41

svoje kapacitete i sredstva u funkciju odbrane. U skladu sa novonastalom situacijom (nedo-statak sirovina, tržišta itd.), težište svoje dje-latnosti stavlja na trgovinu. Već u prvoj ratnoj godini otvara dvije prodavnice mješovite robe u Malešićima i po jednu u Babićima i Lohi-nji. Ne napuštajući proizvodnju, do kraja rata uspjela je nabaviti i dvije modernije mašine, čijim instaliranjem nastupa preorijentacija u proizvodnji. Riječ je o mašini za štampanje i mašini za konfekcioniranje polietilenske fo-lije, koje će punim kapacitetom “profercerati” tek nakon završetka rata.

4. IZGRADNJA PRVE PROIZVODNE HALE U MALEŠIĆIMA

U novim uslovima, nakon završetka rata, sa povećanjem proizvodnje, renoviranjem i povećanjem mašinskog parka, moralo se rje-šavati i pitanje proizvodnog prostora. Tokom 1996. godine, u dvorištu porodične kuće Ha-sića izgrađena je nova proizvodna hala od 300 m2 proizvodnog prostora. U periodu od 1997. do 2000. godine kreditnim sredstvima kupuje se nova oprema u Italiji za osavremenjivanje proizvodnje i proširenje kapaciteta. Komple-tiraju se i moderniziraju čitave proizvodne li-nije. Tu su novi ekstruderi, varilice, štampa…

Proizvodni asortiman se proširuje na savre-menije i modernije tipove štampane polieti-lenske folije, koja ima primjenu u širokoj po-trošnji industriji, posebno prehrambenoj.

Obim proizvodnje naglo se povećava i dostiže više stotina tona prerađene plastične mase i na nekoliko hiljada kvadratnih metara višebojne štampane folije za tržište. Kako se povećavao obim proizvodnje, novoizgrađena hala u Malešićima postajala je sve “tjesnija”.

5. KUPOVINA ETIVAŽE I PRESELJENJE “VA-RIPLASTA” U GRAČANICU

Proizvodni zamah fi rme diktirao je po-trebu ne samo za novim, većim prostorom, već i za novom lokacijom. Da bi se razrije-šio taj problem, u fi rmi se donosi odluka da se od Zemljoradničke zadruge “Gračanka” kupi najveći dio nekadašnje Etivaže - uku-pno 5.200 m2 dvorišta i natkrivenog prosto-ra. Tokom 1999. i 2000. godine za ovaj obje-kat fi rma je isplatila cca 400.000 KM u kešu. Po tom je izvršena adaptacija i prilagođavanje kupljenog poslovnog prostora proizvodnom procesu “Variplasta”, koji je konačno prese-lio iz Malešića u Gračanicu. U tom prostoru došlo je do daljeg povećanja proizvodnje, pa se ubrzo ukazala potreba za daljim prošire-

Nova proizvodna hala “Variplasta”. Snimio R. Kapetanović


42

njem proizvodnog prostora i nabavkom nove savremenije opreme. Tokom 2003. godine je započeta, a u 2004. godini završena izgradnja nove proizvodne hale na lokaciji Etivaža od 1.250 m2 savremenog proizvodnog i kance-larijskog prostora. U nove proizvodne pogone instalirana je nova savremena oprema uveze-na iz Italije, prošireni su proizvodni kapacite-ti, povećan asortiman proizvoda, njihov kvali-tet, dizajn. Izgradnja objekta fi nansirana je iz vlastitih sredstava, dok je u opremu uloženo blizu 1.000.000 KM kreditnih sredstava.

Obim proizvodnje povećan je na 1.000 tona prerađene plastike godišnje.

“Variplast” danas

“Variplast” je danas moderna fi rma koja ima vrlo širok asortiman proizvoda. Svo-je kupce uglavnom nalazi na tržištu Bosne i Hercegovine (tekstilna i prehrambena indu-strija). Zastupnik je “Petrohemije” iz Panče-va za područje Federacije BiH. Od te fi rme nabavlja granulat za svoje potrebe, kao i za potrebe domaćeg tržišta. U poslovnom svi-jetu “Variplast” se već afi rmisao kao pouz-dan partner za fl eksibilnu ambalažu. Njegove tehnološke mogućnosti na sadašnjem stup-nju razvoja su: LDP i HDPE folija, termo-skupljajuća folija, folija za industriju, folija za plastenike, industrijske vreće, folije i vreće sa štampom, upozoravajuće trake, zatim amba-laža od dupleks i tripleks folija za kafu, šećer, rižu itd, ambalaža od polipropilen folije, am-balaža papir + PE za pakovanje na poluauto-matskim pakericama. Na svojoj opremi ima

mogućnost štampe do šest boja, sa rezoluci-jom do 140 lpi.

Sadašnja organizacija fi rme sastoji se iz tri cjeline, koje su funkcionalno povezane u jed-nom krugu: proizvodnja, veleprodaja granu-lata: PE i PET (za brizganje boca) i malo-prodaja roba široke potrošnje i građevinskog materijala. “Variplast” zapošljava 50 radnika, međi kojima 3 sa visokom i 2 sa višom škol-skom spremom. Svi su osigurani i redovno primaju plate.

Firma ide u dalje proširenje proizvodnih hala, odnosno kapaciteta, dogradnjom svog poslovnog prostora na postojećoj lokaciji, od-nosno rekonstrukcijom starih objekata, a na-kon toga krenut će u nabavku nove i savre-menije opreme, te u dalje proširenje kapaci-teta i tržišta.

U ovom poslu ne smije se stati, kaže direk-tor Mujo Hasić.

Zaključak

Radi se, dakle, o relativno mladom kolek-tivu koji sa optimizmom gleda u budućnost. Iako je doživio vrtoglav uspjeh, “Variplast” je danas stabilna i moderna fi rma koju već de-setak godina uspješno vodi energični inženjer Mujo Hasić. Aktivno mu i danas pomaže otac Mustafa, osnivač i vlasnik “Variplasta”, penzi-oner. Kada nije u “Variplastu” ili na svojoj vi-kendici iznad Visa, onda je sigurno u Bizovcu i Bizovačkim toplicama kod Osijeka, kao ne-kada u mladim danima, kada je u tom mjestu, na poljoprivrednim imanjima, predvodio eki-pe svojih “bauštelaca” iz Malešića.

43

zavičaj

Galib Šljivo Zavičajna zbirka kao historijski izvor lokalne historije

Svetlana Bajić Čipka-kera neprolazna ljepota (Banja Luka, Gračanica, Tešanj)

Izet Spahić Nastanak naselja i naziva Piskavica

Omer Hamzić Ahmet Durić – jedna partizanska priča


44

GALIB ŠLJIVO

ODAVNO JE poznat značaj proučavanja lokalne historije. Jedno od glavnih dostignuća na planu historiografi je

još od XVII stoljeća jeste priznanje da mo-ramo, da bi smo razumjeli sukobe i političke promjene, da poznajemo lokalne i regionalne prilike bar u istoj mjeri kao i centralne, od-nosno opće.

Historijska nauka se ne bi mogla ni nazva-ti naukom, a niti bi bila nauka kad bi bili za-tureni ili nedostupni historijski izvori. A ko-liko je značajno poznavati iskustvo prethod-nih generacija možda najbolje sadrži već do-bro poznata izreka: Ispričaj mi prošlost i ja ću razumjeti budućnost. Zbog toga sve uređene države čuvaju historijsko naslijeđe, posebno pisane dokumente kao najdragocjenije blago. Koliko je zaista dragocjen dokument koji go-vori o prošlosti, vidi se i po tome što u slučaju ratnih okršaja, agresor prvo pljačka i uništava arhive, kao što i branilac i u miru, a naročito pred rat, brižno skriva to narodno blago.

Zato su arhivi, muzeji i biblioteke, pod po-

sebnom brigom države, naravno one države kod koje se zna red stvari i koja je zakonima uredila ovu oblast. Stvaranjem zavičajne zbir-ke, svaka lokalna zajednica ispisuje stranice svo-je historije ili dopunjava prazne strane koje ne mogu biti popunjene istraživanjem u arhivima na državnom ili kantonalnom nivou.

Historijsko naslijeđe jedne organizova-ne društvene cjeline predstavlja skup isku-stveno provjerenih vrijednosti koje su se odr-žale u svijesti više generacija. Po tome koli-ko neko društvo uočava značaj cjelokupnog iskustva, pa i lokalnog, otklonit će nesporazu-me koji mogu da se pojave ukoliko se steknu slični uvjeti pod kojim su ih rješavale minule generacije.

Historijska nauka kao riznica podataka koji su vjerodostojni, nezamjenjiva je.

U nizu ustanova koje su dužne da se stara-ju o čuvanju kuturno-historijskog naslijeđa i koje spadaju u nadležnost lokalnih vlasti na-lazi se i zavičajna zbirka. Kod nas su zavičaj-ne zbirke rijetke, a ukoliko i postoje, o njima se staraju rijetki ljubitelji starina kao svojim hobijem ili ih obavljaju kao sporednu djelat-

Zavičajna zbirka kao historijski Zavičajna zbirka kao historijski izvor lokalne historije izvor lokalne historije (Izlaganje na promociji “Gračaničkog glasnika”, 31. 5. 2006. godine, povodom otvaranja Zavičajno-muzejske zbirke u Gračanici)


45

nost. Zavičajna zbirka svojom raznovrsnošću nikako ne može, niti treba nadomjestiti arhiv ili muzej, odnosno umjetničku galeriju. Ar-hivi su uređene ustanove u okviru svake dr-žavne uprave. To su otvorene ustanove, ničim ograničene, u zavisnosti od sredine u kojoj se otvaraju. Jer prošlost nije mrtva materija koja je podložna objektivnoj analizi, nego je to cjelovit i dugo dograđivan i na kraju totalno prihvaćen lični doživljaj jedne hi-storijske realnosti. Ovakvo shvaćena historija mora se izvoditi na nivou znatnije odgovor-nosti prema do-gađajima. U zavi-čajnim zbirkama uređuju se odje-ljenja u kojima se prikupljaju i po-hranjuju, u prvom redu, pisani doku-menti nastali u gra-du, prigradskom naselju ili gravitirajućim selima, od domaćih stanovni-ka, ali i onih stra-naca koji zabasaju u njihovu sredinu ili se tu obrenu sa una-prijed postavljenim ciljem, pa iza sebe osta-ve kraći zapis ili duži izvještaj u kojem opi-šu svoje utiske ili doživljaje ili običan susret s ljudima u čaršiji, kafani, na ulici, na pijaci.

U zavičajnoj zbirci neće izostati vođenje ljetopisa o radu organa vlasti, političkih orga-nizacija, kulturnih ustanova, vjerskih zajedni-ca, privrednih preduzeća, samostalnih zana-tlija, odnosno života u cjelini. Svaki događaj, a posebno onaj koji se dugo pripremao, na ko-jem učestvuju ljudi od nauke, kulture umjet-nosti, privredne veličine, zaslužuju da se u za-vičajnoj zbirci stručno obrade i sačuvaju. Pri tome je nedovoljno da se zabilješka svede na novinski ili televizijski izvještaj, koji može samo da zadovolji potrebe za šire područ-je. Pogotovo se to odnosi na izvještaj u ča-sopisu, koji je dostupan užem krugu čitalaca, obično jednog profi la. Ukoliko se u zavičaj-noj zbirci sačuva foto-zapis, video-zapis, raz-

govor s učesnicima skupa (događaja), skupna fotografi ja, smještaj učesnika, njihovo slobod-no vrijeme, njihovi utisci o mjestu i ljudima, svaka njihova izgovorena ili napisana riječ na skupu, onda će se o svemu tome kasnije, kad se bude pisala lokalna historija, mnogo više znati, ali i doznati toliko podataka koji se ni na koji drugi način ne mogu prikupiti.

Historiji je krajnji cilj izučavanje prošlo-sti, ali se pri tome ima u vidu sazna-

vanje svih događaja koji pred nama teku koji kao da su

pretvoreni u rijeku zbi-vanja, dakle, u jedan

kompleks događaja koji su logično po-vezani i tek nakon toga, na kraju, na-staje, sasvim po-uzdana priča sa što

manje praznina. Lo-kalna historija, koja

će nastati na podacima koji se čuvaju u zavičaj-

nim zbirkama, će tako biti potpunija i bez praznina koje se uočavaju u općim historij-skim pregledima, u kojima se

pojedine sredine ne mogu prepoznati ili ne mogu ući u oblikovanu historiju jer su ostali izvan zbivanja događaja o kojima je napisana šira historija. Upravo u tome je nezamjenljiva zavičajna zbirka.

Zavičajna zbirka koju bi trebala da ima svaka kulturna sredina se ne uređuje po ne-kom šablonu, već, zavisno od sredine, u cen-tru bi trebalo da se nađu događaji, koji se već odvijaju ili oni za koje se pretpostavlja da bi mogli izdržati duže održavanje ili razvijanje. Brižljivim odabiranjem dokumenata, rukopi-sa zapisa, neobičnih ili svakodnevnih pred-meta, umjetničkih slika, koje su djelo doma-ćih umjetnika ili dobijenih kao nagrada za posebna ostvarenja u raznim oblastima čovje-kovog stvaranja, ostvarit će se princip da se ne skuplja sve i svašta, i da se ne nagomilava tušta i tma predmeta u zavičajnoj zbirci. Pri-likom uobličavanja saznanja o nekom doga-đaju, često smo suočeni s teškoćom da kod

me h da tetvoanjkokvtsu

mkaln

nase irk

potpunija i

življaj jedne hi-

mvo-

m-aae

sti ali se pri tomživljaj jedne hiOvakvo

mora ou

-a-aselju elima, od

sti, ali se pri tomvanje svih

namapre

v

kće

koji nim zb

Detalj iz kataloga Zavičajne zbirke


46

pokušaja izvođenja na nivo znatnije odgovor-nosti prema događajima može se dogoditi da nekritična hrpa nepovezanih činjenica odve-de skupljača, pa, poslije i istraživača na stran-puticu, pa se, zbog toga, sakupljanje ili istra-živanje produži u nedogled, što nikako nije rijetka pojava u naučnom postupku.

Zavičajna zbirka je ona ustanova u koju se mogu pohranjivati rijet-ke zbirke koje poneke osobe brižljivo popunjavaju to-kom svog života, a ne mogu ih ostaviti u naslijeđe jer nji-hovu strast saku-pljača ne nasljeđu-ju članovi njihove porodice. Rasturi-ti takve zbirke po-nekad je ravno kul-turnom skandalu. U suprotnom, kad se zbirka stručno obra-di i nastavi sa ra-dom, ona postaje nezamjenljivo kul-turno dobro jedne sredine. Osim toga, rijetka umjetnička djela, ne samo slike, nastanu u jed-nom kraju i nečujno nestanu ili se izgube ili potpuno zagube. Posebno mjesto u zavičajnim zbirkama zauzimaju fotografski zapisi doga-đaja, istaknutih ljudi, rijetkih predmeta, opisi meteoroloških pojava i slično.

Popunom zavičajne zbirke istraživač, ne samo historičar, bit će dobro upućen u ono što se odigravalo u Gračanici i oko nje to-kom vremena, on će znati probleme koji su se u prošlosti javljali i kako su se rješavali ili se nisu ni mogli riješiti, pa će najzad uočiti pra-znine u zajedničkom znanju, koje treba po-punjavati novim istraživanjem, odnosno pri-kupljanjem i kompletiranjem zaokružene cje-line. U tom okviru domaći spisi, predmeti i slično moraju imati prednost, ali se ni dru-gi ne mogu zaobilaziti. Samo se na taj način mogu izbjeći ljudi koji ulijeću u historiju jer su vješti da pridobiju povjerenje moćnih i bo-gatih koji su spremni da prospu novac, vlasti-ti ili zajednički, za knjige u kojima se veličaju

i u kojima im se pripisuju zasluge koje nisu postigli, ali ne i za knjige trajnije vrijedno-sti u kojima za takve nema mjesta. Pa i opi-si događaja koji na tren bljesnu, na momente samo opčine, pa prilikom smirenijeg pristu-pa, obično prvobitno oduševljenje ispari kao što i piće ispari. Osim toga, historičar nema povjerenja u terminologiju i metode sociolo-ga, jer takvi izvori mogu, u odnosu na histo-

ričara, često da se pokažu kao nedovoljno tačni, odnosno da se odnose samo na iz-

dvojenu posmatranu grupu ili poja-vu, onda su izvedeni zaključci od

male koristi.Bilo bi neuputno stvara-

ti zavičajnu zbirku neplan-ski, od vremena na vrijeme, kampanjski, odnosno pre-pustiti stihiji. Upravo zna-lačkim popunjavanjem za-vičajne zbirke po odjeljenji-

ma uvijek će se uočiti nepot-punost, nedostatak, neka ne-poznanica, manjkavosti raznih vrsta i tako se otvara put novim

istraživanjima i prikupljanjima i način kako da se otkloni nedostatak izvora. U tom pogledu neće biti naodmet da se zavičajna zbirka snabdije onim predmetima koji se ču-vaju u muzejima i spisima iz arhiva, u kopi-jama ako je riječ o slikama i slično, i tako ih približi i učini dostupnim širokom krugu zna-tiželjnika, historičar, naprimjer mora savladati veliku razdaljinu da bi se približio jednom već ugašenom društvu i razumio događaje u koji-ma su učestvovali i razriješio njihovu ulogu u njima. Slično je i sa drugim istraživačima. Za-ista, niko ne može dublje da razumije historiju nekog perioda ako nema izvjesnog znanja na osnovu kojih je ta historija napisana. U zavi-čajnoj zbirci mu je to nadohvat ruke.

U cilju saznanja kulturno-historijskog na-slijeđa na širem području, zavičajna zbirka se neće zatvoriti nego će održavati i uspostavljati saradnju sa sličnim i istovrsnim ustanovama u susjedstvu, kantonu i državi Bosni i Hercego-vini. U pitanju je razmjena saznanja i iskusta-va u radu. Kad se čovjek tako posveti prošlo-sti, onda će steći naviku da neprekidno održa-

vordasn

nu on

mal

tiskplavi

mapunpoz

a je ona ustanova u ranjivati rijet-neajn

u

l-Ue-

povjerenja u terj k i ianjivati rijet-

eke ososososossssobobe eeeeeeeeju to-ne e

-U

ga, jer takvi izvričara, često tačni, odno

dvojenvu,

m

p

Detalj iz kataloga Zavičajne zbirke


47

va vezu s tim utonulim svijetom. U zavičajnoj zbirci mogu naći svoje mjesto zapisi iz svakod-nevnog života, jer mnogi običaji, dijelovi na-mještaja i odjeće nestaju odlaskom jedne ge-neracije, ili civilizacije, ali i čim dođe na rub kratkog pamćenja. Zbog toga je nekad potreb-no znatiželjnicima približiti prošlost usmenim pripovijedanjem, ponekad anegdotskim, često širokim, putem isticanja pojedinosti dobro sa-stavljenim u jednu razumnu i logičnu cjelinu. Na taj način, izlazeći pred javnost, putem kra-ćih ili dužih sijela, iskazivat će se prošlost i ši-riti iskustvo minulih generacija. Gračanica već ima tu sreću da je pokrenula časopis “Grača-nički glasnik”, koji je okupio lijep broj struč-njaka, već utabao svoj profi l i da je iz broja u broj sve kvalitetniji. I to je veliki uspjeh.

Radi ilustracije kako i jedna pojedinost može imati posebno značenje, evo i zapisa koji je donio dr. Smail Balić u svojoj knjizi Etičko naličje bosansko-hercegovačkih muslima-na, koju je objavio u Beču 1952. godine.

“Godine 1936. udaje se Marija Borenović iz Budimlić Japre za mjesnog pravoslavnog popa u Sanskom Mostu. Na svadbeno vese-lje dolazi skroman musliman, običan čovjek iz naroda, Bego Mujić, pozdravlja prisutne i vadi iz džepa svežnjić, iz kojeg istresa 160 ve-likih dukata-sufurina. Evo, Maro, ovo je tvo-je!, počinje Bego na veliko iznenađenje sva-tova senzacionalnu priču. Tvoj otac, pokojni Kosta, kad je pošao na Pijavu, da se bori za cara i kralja, ostavio je kod mene ove duka-

te s tim, da ti ih, ako se on ne vrati, predam na dan vjenčanja. Kosta je poginuo, pokoj mu duši, ti si eto došla do udaje, a evo i meni Bog dao zdravlje i život, pa sam dočekao da izvr-šim ovaj amanet svog dobrog prijatelja”.

Hamdo Pajdo Trešnjo, iz sela Čuhovica, opština Konjic, rođen 1929. godine je u toku rata 1992. - 1995., negdje 1993., kad su četni-ci nadirali od Nevesinja prema Konjicu, uči-nio je ovo: Iz sela Čuhovići, gdje se nalazi-la pozadina komande Bosanske vojske, upr-tio je PAM, koji je težak oko 85 kg i odnio ga do prvih položaja u selu Lukomir; oko 6-7 km planinskog puta. Pošto je predao ovaj mi-traljez, zatražio je potvrdu komande, ali su se oni nećkali. Tako je, naljućen rekao: “Ako mi ne date potvrdu, ja ću naprtiti ovaj mitraljez i vratiti u komandu pozadine u Čuhoviće.”

Značaj zavičajne zbirke, bar kad je riječ o historiji je još odgovorniji, jer se u novije vri-jeme javlja jedan fenomen, koji nije nov, ali postaje sve učestaliji pošto historijska svjedo-čanstva sve više izlaze ispod isključive nad-ležnosti historičara i postaju sve prisutnija u širim krugovima, počevši od intelektualnih, jer je sve veći broj onih koji teže sopstvenom doživljavanju prošlosti, bez obzira što se taj doživljaj ne može izjednačiti s naučnim sa-znanjem historije. Laik, amater i nestručnjak, olako se prihvata posla, jer ne zna unapri-jed koja su pravila igre i kojim putem mora ići do cilja, kao što zna stručnjak izbrušen školovanjem.


48

SVETLANA BAJIĆ

NEKA DJELA stvorena u domenu tek-stilnog stvaralaštva i danas se doima-ju kao svojevrstan spomenik-vizija, ne

samo znanih i neznanih pojedinaca, nego i ci-jelog bosanskog naroda.

Stvaralački zanos naših, uglavnom boš-njačkih žena, koji je od davnina bio naglaše-no prisutan na bosanskohercegovačkim pro-storima, proizveo je jednu vrlo specifi čnu kul-turu rijetke ljepote, naglašene raznovrsnosti i neizmjernog bogatstva keranu čipku (“kere”). U njima je satkana, slobodno se može reći, neka vrsta kolektivne nade kao snažna i ne-pokolebljiva protivteža tamnoj strani istori-je, koja se na ovim podnebljima pojavljivala u dugim razdobljima razaranja i patnji, a po-sebno u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća.

Izložba pod nazivom “Čipka-kera-nepro-lazna ljepota”, polazeći od ovako intoniranih razmišljanja o ovoj vrsti ženskog stvaralaštva, ima za cilj da, upravo na primjeru odabranih kera iz nekih banjalučkih, gračaničkih i te-šanjskih porodica, pokaže i afi rmiše taj ima-

ginaran stvaralački, i uprkos brojnim život-nim nesklonostima, uvijek istrajan rad naših žena kao vrhunski domet ukrasnog tekstilnog umijeća, koji će kao takav zasigurno biti ut-kan u našu kulturnu baštinu.

I ovoga puta “Asocijacija za interkultural-ne aktivnosti i spašavanje naslijeđa Bosne i Hercegovine” (AiAsn-a BiH) sa inicijatori-ma priređivačima ove specifi čne i lijepe izlož-be, ostaje dosljedna provjerenoj programskoj koncepciji svoje djelatnosti, u prezentiranju različitih vidova kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

S obzirom na ograničen broj predme-ta koje su ponudile ugledne porodice iz Ba-nja Luke, Gračanice i Tešnja, katalog ove po obimu male izložbe, urađen je više s namje-rom da ilustruje neke primjerke čipke-kere neobične ljepote, maštovitosti i virtuoznosti, nego s pretenzijama da bude uvod u studiju o ovoj vrsti likovne narodne umjetnosti, pozna-te u našoj zemlji i šire. Potrebno je ukazati na jedan svojevrstan kuriozitet da se čipka-kera na ovaj način do sada nije prezentirala javno-sti, zazvučaće paradoksalno, jednostavno nije

Čipka-kera neprolazna ljepotaČipka-kera neprolazna ljepota(Tekst je preuzet sa Kataloga izložbe “Čipka, kera - neprolazna ljepota, (Banja Luka, Gračanica, Tešanj)” koja je održana 7. 7. 2006. godine u Sarajevu. Na izložbi je uzelo učešća 12 žena koje se bave keranjem iz Gračanice, 4 iz Banja Luke i jedna iz Tešnja)


49

čak nikada bila predmet poseb-nog izučavanja ni u stručnoj ni u naučnoj literaturi.

Ovo je tek pokušaj da se neke zaboravljene tehnike ruč-nog rada vrate u upotrebu i učine zanimljivim savremenoj ženi, modnim kreatorima, diza-jnerima i sl., posebno da se ova tradicija sačuva kroz organizo-vanje kurseva keranja za mlade djevojke. Ova vrsta stvaralaš-tva, ne samo što zahtijeva mir-nu ruku, bistre oči i neizmjerno strpljenje koje posjeduju mlade djevojke i koje bi svojom mla-došću pridonijele očuvanju bu-dućnosti kera. Uvjereni smo da ne nedostaje ljubavi i urođe-ne privrženosti prema ovoj vr-sti ručnog rada, jer, i danas se gotovo u svakoj bosanskoj kući može naći ponešto od onog što je keranjem postalo tradicijsko naslijeđe. Dodali bi da se da-nas, s ponosom može konstati-rati da tehnika izrade ove čip-ke ima posebnu karakteristiku, koju su prepoznali i stručnjaci u inostranstvu, tako da naše žene u dijaspori (Danska, Holandija, Norveška, Švedska i dr.) vode kurseve o izradi ove čipke za strance, koje nalaze svoju pri-mjenu kao aplikacije na donjem rublju, odjeći ili u enterijeru.

Tu porodičnu tradiciju izra-de čipke od najranijih dana, po-trebno je samo produbiti svije-šću o vrijednosti kera kao uni-katnog predmeta, o njezinoj jedinstvenosti na ovim našim prostorima i simboličnoj spo-ni s prošlošću, pa prema tome i vlastitom identitetu. Kvali-tetnom ponudom, čipka – kera bi mogla postati bosanskoher-cegovački suvenir, a zbog svo-je originalnosti i jedinstveno- Detalj iz kataloga “Čipka, kera - neprolazna ljepota”


50

sti, ona bi mogla postati i prepoznatljiv simbol našeg podneblja.

Čipka-kera - prozračna, šupljikava, krhka tvorevina, proizvod ljudskih ruku, go-dinama je oblikovana ma-štom i vještinom brojnih bezimenih žena, rođenih na ovom našem podneblju i bila je uvijek veoma cije-njena. Izrađivana je u seo-skim sredinama, ali i u gra-dovima, kod hrišćanki, ali i kod muslimanki, koje su u ovoj prefi njenoj i nimalo la-koj tehnici ručnog rada, do-stigle najvišu tehničku razi-nu. I dok su za izradu kera Hrvatice i Srpkinje koristi-le uglavnom laneni i deblji pamučni konac, Bošnjaki-nje su ih izrađivale od fi -nijeg tankog konca, a na-ročito od raznobojne svile i zlatne niti. No kere kakve su izrađivale hrišćanke se-ljanke, kojima su ukrašava-ni rubovi na platnenim di-jelovima odjeće: na ruka-vima, okovratnicima, sku-tima i dr., gdje su se često pri njihovoj izradi dodavale i perle (Derventa, Tešanj, Rama i dr.) više se uglavnom ne rade.

Bošnjakinje su čipku-keru kerale tan-kom šivaćom iglom na više načina kao što to rade još i danas. Na prvi način iglom s kuki-com napravile bi lančić, gajtan, beden, odno-sno sindžirak, a zatim bi šivaćom iglom slo-bodnim komponovanjem niti konca i spaja-njem raznih čvorića oblikovali kere sa moti-vima raznih vrsta svijeća, lišća, plodova, živo-tinja, predmeta i dr. Tako su prema raznovr-snim raskošnim i živopisnim motivima kere i dobijale nazive. Motivi svijeća i lišća su bili i ostali najbrojniji poput: dragoljube, zumbuli-ći, behar, sabahčići, menđuhice, karanfi li, še-boji, jorgovani, smilje, vihaj-ruže, janje, dri-

jemovci, hrastov list, borić, djetelina sa dva lista i dr. Pored motiva cvijeća, korišteni su i motivi plodova u divnim pastelnim bojama sa nazivima: jagode, papričice, paradajz, treš-nje, dupla riža, zatim tu su i nazivi za razne životinje: zečići, šišji zubi ili predmeti i poja-ve: korpice, kartice, svatovi, zvjezdice ili samo najjednostavniji zupčići.

Osim kera, koje su rađene po rubovi-ma tkanina (šivaćom iglom i iglom sa kugli-com) keralo se i samostalno, samo sa šivaćom iglom.

Bošnjakinje su njegovale i izradu kera, koje su još uvijek u upotrebi u Gračanici i Tešnju, a to je izrada kera pomoću fi rgeta, žice u obli-ku duge ukosnice i igle sa kukicom, pa se ta-


51

kve kere i zovu fi rget kere. Ova tehnika rada izvodi se tako što se dužinom fi rgeta omota svilena nit jedne boje, a zatim se okolo poput spirale gusto omota svilena nit druge boje, potom se spirale međusobno spoje lančićem izrađenim iglom sa kukicom. Tada se fi rget izvuče i nastavi se sa izradom slijedeće kere. Motiv ovih kera podsjeća na štapiće.

Osim šivaćom iglom i fi rgetom, Bošnjaki-nje su izrađivale i čipku keru, zvanu mekik. One se rade uz pomoć malog čunka na kome se prethodno namota konac željene boje. U procesu rada formiraju se mali polukrugovi i krugovi vezani čvorićima i petljama. Kera mekik je vrlo uska i ima jednostavne moti-ve (riža, lepirice) koja se prišiva naknadno na rub tkanine.

Dok je čipka-kera imala uglavnom ulogu u ukrašavanju rubova pojedinih dijelova odje-će: pokrivala za glavu (jemenija, šamija, na-maz bezova), što imamo priliku da vidimo na izložbi košulja (svakodnevnih, spavaćih, sve-čanih), benkica, kapica i učkura za djecu, ru-bova, boščaluka i njihovog sadržaja (jagluka, učkura, čevrmi i dr.), bošče iz takuma za kni-venje mlade, ukrasnih mahrama, posteljnog rublja, peškira za sećije i drugog, ona u novim uslovima smjene carstva (Osmanskog i Au-strougarskog) dobija i novu ulogu. Pod utica-jem zapadne mode i načina odijevanja koja se širi na sve slojeve građanskog društva počet-kom 20. stoljeća, čipka kera dobija novu ulo-gu. Ona se sada koristi za izradu kragni na bluzama, žaketima, haljinama, školskim ke-celjama ili kao ukrasni dio, umetnut ili obru-bljen na stolnjacima, zavjesama, svatovskim maramicama i sl. U opremanju i dekorisa-nju enterijera, čipka kera se prvih decenija 20. stoljeća osamostaljuje u vidu miljea i postaje ukras na tacni, peškumu, stolu, komodi, poli-cama na vitrini itd.

Značajan doprinos razvoju kera miljea dale su Bošnjakinje iz Banja Luke tako što su uz ustaljene tehnike rada keranjem tankom šivaćom iglom i koncem DMC 70 bijele ili drap boje, umetale kružne goblene cvjetnih motiva, nastalih pod uticajem baroka, roko-koa i secesije. Ta čipka-kera dobila je u pr-voj polovini 20. stoljeća atribut “banjalučka

kera”, gdje su se desetine vrijednih ruku Boš-njakinja iz Banja Luke izborile za njen istin-ski statusni simbol. Na izradi jednog miljea, neovisno kolike veličine bio, nije radila samo jedna žena, nego u pravilu dvije. Jedna je na tankom platnu tusoru ili markizetu vezla po-lukrstićima motive od raznobojnog konca u vidu cvjetnih grančica, ruža i drugog, a druga je kerala željenu dimenziju miljea, uz mnoš-tvo različitih motiva: rupije, riblje kosti, ku-njevac, kuglice, zvjezdice, bademka, zubac, vi-juge, mašnice i dr. Izrada kera na ovaj način postaje izvor prihoda za mnoge žene. Banja-lučke kere postaju prepoznatljive i cijenjene na širim prostorima Balkana. Danas se ba-njalučke kere keraju uporedo sa miljeima bez goblena i u drugim dijelovima Bosne i Her-cegovine, što se i vidi i na ovoj izložbi. Miljei su postali i sastavni dio modernih enterijera kao ukras na mnogim mjestima u domu, pa i uokvirenim na zid kao slika.

Iako znamo da čipke kere, izložene na ovoj izložbi čuvaju u sebi arhaične vrijednosti, na-slijeđene iz minulih vremena, koje su, usvoje-ne i prilagođene novoj modi i običajima, pre-nosile generacije sve do našeg vremena, ipak se ne možemo osloboditi utiska da svaki od ovih izloženih predmeta ne nosi u sebi neku tajnu, tajnovitu želju i poruku skrivenu od drugih, koja živi u predmetu u kojem su ut-kana lična osjećanja, tuga, nadanja, iščekiva-nja, vjerovanja, radost ...

Literatura:1. Zorica Janjić, Ženski ručni radovi u sta-

rom Sarajevu, Katalog izložbe, Muzej Sa-rajevo, Sarajevo 1964.

2. Bratislava Vladić-Krstić, Tekstilna radi-nost u okolini Dervente, Glasnik zemalj-skog muzeja Sarajevo, Etnologija, sv. 30. 31., Sarajevo 1978.

3. Svetlana Bajić, Osnovne karakteristike tekstilne radinosti tešanjskog kraja, Gla-snik zemaljskog muzeja Sarajevo, Etnologi-ja, sv. 41. 42., Sarajevo 1987.

4. Marica Filipović, Tekstilne rukotvorine Hrvata u Rami, Sarajevo 2006. (tekst u pripremi za štampu)

Podaci o kerama koje su pružile porodice koje su ustupile predmete za izložbu.


52

IZET SPAHIĆ

U HISTORIJSKIM DOKUMENTIMA Piskavi-ca se prvi spominje u Opširnom po-pisu Zvorničkog sandžaka 1604. godi-

ne, kao mezra1, u blizini tvrđave Sokol, koja je pripadala nahiji2 Sokol.

U pomenutoj mezri su tada registrovana četiri domaćinstva, čiji su nosioci bili:

-Alija, Nesuha-Ismail, Uvejza-Abdi, Abdurahmana i-Ahmed, Memije.Upisan je i sljedeći prihod:-pšenice, 15 tovara, vrijednost 600 akči-ječam, 10 tovara, vrijednost 200 akči-zob, 10 tovara, vrijednost 160 akči-tapijska3 pristojba na zemlju 40akči

¹ Mezra (tur.), naselje u nastajanju,

² Nahija (ar.), župa, upravna jedinica, manja od ka-diluka. Dvije ili više nahija čine sudbenu jedinicu (srez) kadiluk. (Abdulah Škaljić, Turcizmi u srp-skohrvatskom jeziku, Sarajevo 1966., 483

³ Tapija (tur.), javna isprava o vlasničkom pravu na nekretninu

Ukupno: 1.000 akči4

Ovi podaci nas obavještavaju da su u Pi-skavici 1604. godine bile četiri muslimanske (bošnjačke) kuće, da je sijana pšenica, ječam i zob i da je postojalo naselje u nastajanju - mezra pod nazivom Piskavica.

Pročitavši pažljivo imena stanovnika, vra-tili smo se u popis nahije Sokol iz 1548. go-dine5, u kojem nalazimo “Čifl uk Mehmeda, sina Ali-a i Nesuh subaše, u blizini varoši tvr-đave Sokol........pristojba 100 akči6”.

4 Ovaj podatak za Piskavicu se smatra otkrićem, zahvaljujući Gračaničkom glasniku - časopisu za kulturnu historiju koji je u 20. broju tog časopi-sa objavio Aladin Husić. Riječ je o njegovom radu “Gračanica i Soko u opširnom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine”, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica 2005., 102.

5 Adem Handžić, Opširni popis nahije Sokol u Zvorničkom sandžaku iz 1548. godine, Gračanič-ki glasnik, br. 20 novembar, Gračanica 2005., 70

6 Akča (tur.), para, novčić; najsitniji turski srebreni novac, kovan prvi put u Turskoj Carevini za sulta-na Orhana. Težio je 0,965 - 1,1 gr. Vremenom joj je težina opala. Sredinom 19. stoljeća vrijednost joj je utvrđena na: 4 akče = 1 dram (3,207 gr), odno-

Nastanak naselja i naziva PiskavicaNastanak naselja i naziva Piskavica


53

Dakle, ovaj popis je izvršen pedeset šest godina prije ranije spomenutog.

Ako su 1548. godine Mehmed i Nesuh bili sinovi Alije, onda je isti taj Nesuh imao sina Aliju iz 1604. godine i dao mu ime svoga oca Alije, koji je u međuvremenu umro. Da-vanje imena muškoj djeci prema imenu umr-log djeda je praksa u Piskavici i danas. Iz ovog podatka saznajemo, za sada, da naziv Piskavi-ca nije ni postojao 1548. godine, već da se ra-dilo samo imanju u sastavu Sokola.

U dokumentu iz 1528. godine1, spominje se “...mezra Dumanica, u blizini tvrđave So-kol, u posjedu Jakuba Omarica,...”.

U Piskavici se još u devetnaestom stoljeću spominje toponim Dumanovac. To je u stva-ri šuma i put koji izlazi kroz šumu na raskr-šće puteva zvano Raskrešće, iznad njive zva-ne Svrtak. Put povezuje Gračanicu sa tvr-đavom Soko, te je nepobitno srednjevjekov-ne starosti. To nas navodi na pretpostavku da je teritorija Piskavice, ako se uvežu toponimi Dumanovac, Nadžak, Kaursko greblje, Vina i srednjevjekovni nadgrobni spomenik, te ste-

sno 1 akča = 0,801 gr.

¹ Adem Handžić, Popis doseljenih Vlaha stočara u nahiji Sokol 1528. godine, Gračanički glasnik, br. 20, Gračanica 2005,, strana 52.

ćak niže Brezja,2 bila naseljena u isto vrije-me kada je naseljeno i srednjevjekovno nase-lje Soko.

Krajem 18. stoljeća u sidžilu3 gračanič-kog kadije (sudije)4 pominje se i jedan brač-ni ugovor koji doslovce prenosimo: “Mlado-ženja: Abdullah, sin Mehmeda, iz mahale Mejdan; Njegov vekil5: Ibrahim sin Ahme-da; Nevjesta: Fatima, kći Ibrahima, iz sela Pi-skavice; njen vekil: Mehmed iz mahale Čiriš; Svjedoci: Ahmed-ef. i muftija6 mula7 Osman; Mehr8-i muedžedžel9: 1.000 akči; Svjedo-ci čina: Pomenuti muftija mula Osman-ef., Berber Osman-baša, Jusufović Mustafa-beg i drugi”. Ovo vjenčanje je obavljeno pred gra-

² Rusmir Djedović, Izet Spahić, Novootkriveni stećci u okolini Gračanice, Gračanički glasnik, br.21 Gračanica 2006., 50 - 51.

³ Sidžil, sudski protokol

4 Ramiza Smajić, Vjenčanja u sidžilu gračaničkog kadije, Gračanički glasnik, br.20, Gračanica 2005,. 137

5 Vekil, opunomoćenik

6 Muftija (tur.), predstojnik nad više vjerskih zajed-nica u jednom kraju

7 Mula (tur.), učen čovjek

8 Mehr, bračni dar

9 Muedžedžel, godišnja zakupnina

Panorama Gornje Piskavice


54

čaničkim kadijom 1794. godine. Ovo je drugo spo-minjanje sela Piskavica u pisanim dokumentima.

Kao polazna osnova za utvrđivanje porijekla ime-na Piskavica, pošli smo od etimologije1 riječi “piska-ti” u Riječniku akademika Petra Skoka2. Od ove rije-či nastale su sljedeće izve-denice: “pištiti” (izvirati, naduti) i “pištalina” (izvor, barovito zemljište), “pi-štelj”3, “piskavac”, da bi na kraju od glagola “piskati” bila izvedena imeni-ca (ime) “piskavica”.

Imenica “piskavica” ima nekoliko homoni-ma,4 od kojih su zasigurno izvedeni svi topo-nimi.5 Ima tu naziva mjesta, imena njiva, brda, izvora, čak u Istri ima jedna podzemna pro-storija - spilja koju zovu Piskavica. Nabrojat ćemo ih i pomoću njih utvrditi porijeklo na-ziva sela Piskavica kod Gračanice, a to su:

1. Piskavica - vrsta morske ribe. Taj se naziv može odmah eliminsati jer se odnosi na more.

2. Piskavica - naziv za ljekovitu biljku. Trava zvana “piskavica” je jedna od najstarijih ljeko-vitih biljaka. U Egiptu su stavljali istucano sje-me te trave na opekotine, a stari Kinezi (pri-je 6.000 godina) i Indijci na skofulozne6 rane.

¹ Etimologija (grč.), određivanje porijekla riječi i njezina srodstva s drugim riječima istog ili drugih jezika

² Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srp-skoga jezika, knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972,. 663 - 664.

³ Pištelj (lok.), močvarno zemljište. Ovaj izraz je u svojim usmenim objašnjenjima koristio Suljo Spa-hić (Omin). Zanimljivo je napomenuti da Suljo nije znao za Rječnik akademika Skoka, samo je ko-ristio logiku zdravoga razuma i utvrdio put postan-ka riječi “piskavica”.

4 Homonim (grč.), riječ koja jednako zvuči sa dru-gom, a ima različito značenje (npr: kosa - na glavi, kosa - za košenje, kosa - strana brda)

5 Toponim (grč.), naziv nekog geografskog pojma, mjesto, ime.

6 Skofuloza, oticanje vratnih žila (na tuberkuloznoj ili drugoj bazi)

Hipokrat je njome liječio bronhijalnu upa-lu. Karlo Veliki je proširio piskavicu na zapad. Seljani u Francuskoj i Njemačkoj je ubacuju u varivo ili kašu za jačanje muškosti. Biljka cvate u junu, a njeno sjeme bere se u avgustu. Služi za jačanje oslabjelog organizma, protiv bolova, za razne kožne bolesti, od uzetosti jezika kao posljedica moždanog udara, u slučaju prolapsus rekti i raka crijeva, te masnoće u krvi. Ima dva-deset tri ljekovita svojstva.

Za vrijeme vladavine kineskog cara Shi-gonga, piskavica se koristila za rastvaranje tvrdokorne sluzi. U Kini se zove Hu Lu Pa, u Engleskoj – Feni greek, u Francuskoj – Le trefe gree, u Italiji – Fieno greco, u Njemačkoj – Bockshornklee. Trava piskavica je zabilje-žena u zapisima Ebers Papirys u Egiptu. Ova trava nije pronađena u selu Piskavica, a da bi selo dobilo ime po njoj trebalo bi da dominira među ostalim travama.

3. Piskavica – naziv po močvarnom zemlji-štu i vodonosnim izvorima. Ovo porijeklo na-ziva se najviše odomaćilo u selu. Činjenica je da je područje sela Piskavice močvarno i da ima puno izvora i vode uopće.

Zabilježeno je usmeno objašnjenje Su-lje Spahića (Ominog)7 da je u Piskavicu do-

7 Suljo Spahić Omin (1911. – 1992.) iz Piskavice, seljak, amaterski se bavio toponomastikom i etno-logijom. Imao je svoje objašnjenje za sve toponi-me u okolini. Takođe je prepričavao u ovim kraje-vima legendu o postanku naziva srednjevjekovnih gradova Sokola, Srebrenika i Gradačca. “Bile tri sestre...”. Gračanički novinar Omer Delić ga je u

Močvarno zemljište


55

šao prvi doseljenik iz Krajine, neki Kovačević. Kad se smjestio, išao je u Soko, centar nahije, da se prijavi, predočivši daživi u mjestu koje ima mnogo pištelja - izvora i močvara.

Ovo shvatanje je izgubilo na argumentaciji kada je otkriveno da je naziv piskavica pome-nut u turskom defteru davne 1604. godine, jer se tada nije prijavljivalo niti upisivalo u knji-ge, mada ima etimološku osnovu.

4. Piskavica – šljiva ranka. U austrougar-skom popisu iz 1895. godine1, toponim “pi-skavica” kao naselje (mjesto, selo, zaseok) spominje se osam puta: kod Banjaluke (225 kuća), kod Gračanice (38 kuća),2 u kotaru D. Tuzla, selo iznad Tušnja, kod Visokog (zase-oci u selima: Dautovci (13 kuća), Gora (29 kuća) i Maurovićima (54 kuće)). Pod imenom Piskavica spominju se: zaseok u Gaočićima u kotaru Višegrad, zaseok Mokri Lug (16 kuća) u kotaru Kotor Varoš.Od svih ovih mjesta, posjetili smo Piskavicu u Tuzli iznad Tušnja. To je mjesto na vrhu brda, bez vode, obraslo voćnjacima, naročito šljivom. Pretražujući po internetu ustanovili smo da se toponim “pi-skavica” prostire od Surdulice preko cijele Šu-madije, Crne Gore, Bosne (ne Hercegovine) i prelazi u Hrvatsku do Istre i, kako je reče-no, označava izvore, naselja, njive, brežuljke i sl. Zanimljivo je da još dva lokaliteta u nepo-srednoj okolini Gračanice imaju naziv Piska-vica. Radi se o parcelama zemljišta u Donjoj Orahovici i Gornjim Doborovcima. Isto tako, na granici naselja Gračanica i Piskavica, po-stoji zemljište i izvor pod nazivom Pištan.

Opisujući proizvodnju šljive, P. Mišić u svojoj knjizi3 kaže: “...Sortiment obuhvata

svojoj knjizi nazvao prvim seoskim fi lozofom. Na-žalost, to veliko bogatstvo iz kazivanja Sulje Omi-na ostalo je nezabilježeno. Jedan dio njegovog kazi-vanja je ugradio Salih Kulenović u svoju doktorsku disertaciju pod nazivom Gračanica i okolina-antro-pogeografska i etnološka istraživanja, koja je objav-ljena 1993. godine.

¹ Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Her-cegovini od 22. aprila 1895. sa podacima o terito-rijalnom razdjeljenju, javnim zavodima i rudnim vrelima u izdanju Zemaljske vlade za Bosnu i Her-cegovinu

² Isto, na strani 320.

³ Petar D. Mišić, Šljiva, Beograd, 1979., 17.

požegaču, stenli i rane sorte: piskavicu (piska-vac), mednicu, turgulju (durgulju), turgonju, bjelicu, mudovalj i trnošljivu. Kao podloge najviše se koriste trnošljive....”. Zanimljivo je da se imena sorti kao što su turgulja, bjelica, trnošljiva i bjelošljiva i danas spominju na na-šem podneblju.

Otkriće imena sorte šljive pod nazivom pi-skavica navelo nas je na zaključak da je ovaj naš toponim raširen baš tamo gdje se najviše uzgaja šljiva. U Bosni su nasade šljive podizali još Rimski imperatori Prob (232.- 282.) i Di-oklecijan (243. - 313.) nove ere, a Sloveni je zatekli i nastavili gajenje. Povoljna nadmor-ska visina za uzgoj šljive je 200 – 600 m. Pi-skavica je između dva svjetska rata bila veliki izvoznik suhe šljive u Beč.

Sva ova saznanja su nas navela da zaklju-čimo da je porijeklo imena naselja Piskavica kod Gračanice, zapravo, od starog narodnog naziva za vrstu šljive ranke. Nestanak šljive zvane piskavica sa ovog podneblja pa i dru-gih spomenutih šljiva, izuzev stenli, možemo povezati sa raznim epidemijama u kojima je potpuno iskorijenjena (kao što zbog šarke ne-staje prelijepa madžarica).

Na osnovu izloženih podataka, može se zaključiti sljedeće: naselje Piskavica počelo se formirati u srednjem vijeku, dakle, u isto vrijeme kada se formiralo i historijsko naselje Soko i to na njegovoj periferiji, da je dobilo svoj naziv krajem šesnaestog stoljeća, te da je toponomastički4 vezano za šljivu ranku koja se nekada gajila na tom prostoru, da bi kasni-je nestala iz naših krajeva.

4 Toponomastika = nauka o značenju i porijeklu imena mjesta.


56

OMER HAMZIĆ

PRIPADAO JE, kako se to ranije govorilo, generaciji naprednih gračaničkih omla-dinaca, koji su se u uzburkanom vre-

menu pred Drugi svjetski rat zanosili uvjere-njem da mogu promijeniti svijet, da izopače-nosti jednog društvenog sistema mogu ispra-viti i usmjeriti u nekom humanijem, praved-nijem smjeru. Pripadao je grupi gračaničkih omladinaca koji su poticali iz uglednih ule-manskih, posjedničkih, jednom riječju, dobro stojećih građanskih familija, koji svojim pori-jeklom nisu imali takozvani “klasni pedigre” (što bi se reklo, nisu bili socijalno ili klasno ugroženi), ali su u tadašnjem lijevom politič-kom pokretu, koji je predvodila KPJ, vidjeli izlaz iz opće društvene hipokrizije, siromaš-tva i bijede najširih društvenih slojeva u neko novo i pravednije društvo. Drugim riječima, oni su te ideje prihvatali iz čistog uvjerenja, vjerujući u svoje mladalačke ideale, iskreno i bez ostatka, “od volje, a bez nevolje”.

Iz današnje perspektive tek se može vidje-ti kakvi su to bili sanjari i romantičari u onim

i koliki gubitnici u ovim vremenima – nakon sveopćeg sloma tih njihovih ideala.

U gračaničkoj čaršiji, pred Drugi svjetski rat, dominirale su dvije političke opcije: Spa-hinovci, koji su se okupljali u lokalnom ogran-ku JRZ ( Jugoslovenske radikalne zajednice) kao vladajuće, na čelu sa gračaničkim advoka-tom Hamidom Hadžiefendićem i Mačekov-ci, koji su se okupljali oko Muslimanske orga-nizacije Hrvatske seljačke stranke, kao opozi-cione opcije, čija je personifi kacija u Grača-nici bio kadija Ibrahim ef. Mehinagić, tada na dužnosti predsjednika Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva. Grupa naprednih omladinaca u Gračanici, koja se u to vrijeme najviše okupljala oko Narodne biblioteke, nije mogla “pronaći sebe” u političkim sučeljava-njima spomenute dvije opcije, od kojih je jed-na manje-više naginjala prosrpskoj, a druga prohrvatskoj političkoj opciji. Ahmet Durić je bio jedan od najaktivnijih članova te, lijevo orijentisane grupe gračaničkih omladinaca.

Rođen je 4.6.1918. godine u Gračanici kao najstariji sin Smail-ef. Durića, koji je, kao ka-dija, službovao u više mjesta Bosne i Herce-

Ahmet Durić – jedna partizanska Ahmet Durić – jedna partizanska pričapričaLikovi zavičaja


57

govine, a najviše u Gračanici. Smail-efendi-ja je bio oženjen iz ugledne gračaničke fami-lije Mehinagića. Njegova supruga Emina, sa kojom je izrodio šestoro djece bila je kćerka Arif ef. Mehinagića i rođena sestra Rifatage i spomenutog kadije Ibrahim-efendije Me-hinagića. Osim Ahmeta, imali su još dva sina – Ekrema i Nusreta, te tri kćerke – Lejlu, Ba-hriju i Subhiju (koja je rano umrla). Tokom Drugog svjetskog rata, svi su bili na strani NOP-a: Ahmet se, početkom 1942. priklju-čio jednoj ustaničkoj grupi u Kostajnici (u blizini Doboja), Ekrem je otišao u Prvu pro-letersku, Nusret i Bahrija djelovali su u jed-nom skojevskom aktivu u Gračanici.

Osnovnu školu Ahmet je završio u Grača-nici, potom građansku u Tuzli i srednju teh-ničku u Sarajevu. Po završetku školovanja, jedno vrijeme radio je u Ljubljani, potom u Beogradu, odakle je u prenosio napredne ide-je radničkog i sindikalnog pokreta u Gračani-cu. U godinama pred Drugi svjetski rat djelo-vao je među mlađim radnicima u Gračanici, okupljenim u podružnicu URS-ovih sindika-ta (koji su bili pod uticajem KPJ). Od 1940. godine bio je u rukovodstvu jednog lokal-nog ogranka sindikata u kojem se okupljalo oko 40 radnika. Iz tog perioda rado se sjećao svojih sindikalnih drugova: Kemala Prohića,

Džemala Šuše i Mustafe Ustavdića.1 U isto vrijeme bio je aktivan i u skojevskoj organiza-ciji u Gračanici, koja se organizaciono ustro-javala upravo tokom 1940. godine.2

Na osnivačkom sastanku partijske ćelije u Gračanici, početkom marta 1941. godine, kandidovan je za člana KPJ.3

Aprilski rat, 1941. godine, zatekao ga je u bivšoj jugoslovenskoj vojsci. Nakon kapitula-cije, vratio se u rodnu Gračanicu, pokušava-jući da se partijski poveže i aktivira u antifa-šističkom pokretu. Zajedno sa ostalim svojim drugovima, koji su se našli u Gračanici, prvo je pomagao, a potom nastavio druženje sa li-jevo orijentisanim omladincima iz slovenač-kih familija koje su u ljeto 1941. godine bile internirane u Gračanicu.4 U međuvremenu, uslijedila su hapšenja nekoliko skojevaca (Ke-mal Prohić i dr.), potom hapšenje i defi niti-van odlazak gračaničkog partijskog sekretara Vele Šuputa za Beograd.5 U takvim okolno-stima, dok se pod komunističkim vođstvom pripremao ustanak na Ozrenu, u Gračanici su preostali aktivisti i simpatizeri KPJ bili goto-vo pasivni. Ostali su bez partijskog rukovo-dioca, a samim tim i bez partijskih veza. Ni nakon izbijanja ustanka, niko iz Gračanice nije se priključio ustanku. Razloga za to bilo je više: od nepouzdanih veza sa Ozrenom i ustaške represije po Gračanici, pa do ispolja-vanja sve jačih četničkih tendencija i obiljež-ja u ustanku.

Početkom januara 1942. godine Ahmed Durić se, po vojnom pozivu tadašnjih vla-sti, morao javiti u jednu domobransku jedi-nicu u blizini Doboja (Osječani), odakle je, uz pomoć partijske veze, 10. 3. 1942. godi-ne, prebjegao u partizanski bataljon (na sek-toru Svjetliča – Kostajnica u blizini Doboja), u kojem su najveći uticaj imali komunisti Ni-kola Čelić i Ismet Kapetanović. Za njegovo

¹ Esad Tihić, Omer Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Gračanica 1988., 106

² Nav. djelo, 114

³ Nav. djelo, 107

4 Izjava Ahmeta Durića od 15. 3. 1962. godine, Zavi-čajna zbirka Gračanica (bez signature)

5 Izjava Mustafe Ustavdića od 10. 11. 1957. godine, Zavičajna zbirka Gračanica (bez signature)

Ahmed Durić


58

bjekstvo iz domobranske jedinice na ustanič-ku teritoriju ubrzo se doznalo u Gračanici, pa je za njim raspisana potjernica.1

U međuvremenu, Ahmed Durić se, po na-ređenju komandanta Odreda, zajedno sa još nekoliko drugova muslimanske nacionalnosti iz okoline Modriče, prebacuje na Ozren, gdje su ih, na njihovo veliko iznenađenje dočeka-li “pročetnički elementi” kao ubačene ustaše. Zato je komandant Odreda Todor Vujasino-vić i odlučio da ih prebaci (skloni) u Zenički odred, sa zadatkom da u Srednjem dočekaju Proleterski bataljon, sa Svetozarom Vukma-novićem Tempom na čelu. Po dolasku Prole-terskog bataljona u Srednje, ta se grupa pri-ključuje Bataljonu i kao dio njegovog prate-ćeg voda ponovo vraća na Ozren.

Po dolasku Bataljona na Ozren, 18. 4. 1942. godine, u okolini Brezika, izveden je pozna-ti četnički udar, pod rukovodstvom Cvijeti-na Todića, koji će nakon toga defi nitivno za-vladati na teritoriji Ozrena. U tim borbama na obje strane bilo je više poginulih i teško ranjenih, među kojima je teško ranjavanje u

¹ Izjava Mustafe Ustavdića od 10.11.1957., zavičaj-na zbirka Gračanica (bez signature).

nogu doživio i Ahmed Durić.2 Pošto je bio nepokretan, nije se mogao povući sa Bataljo-nom, već se, uz pomoć nekih svojih pozna-nika, prebacio u bolnicu na Brezicima, gdje je izvjesno vrijeme ležao pod tuđim imenom. Nakon izvjesnog vremena, procijenivši da bi ga četnici mogli otkriti, sklonio se kod svog predratnog poznanika Ranka Lazarevića u Prenji kod Karanovca, koji će ga, zajedno sa svojom suprugom Vidom ilegalno liječiti, sve do konačnog oporavka. Skrivati muslimana u četničkom okruženju bio je veliki rizik za po-rodicu Lazarevića. Ali - ljudstvo je bilo jače od opasnosti. Ahmed Durić nikada to nije zaboravio. Svoje spasioce tretirao je kao dio porodice - sve do njihove smrti. Toplo ljud-sko prijateljstvo stvoreno u ratu njegovalo se godinama poslije rata.

Pošto se dobro oporavio, krijući se kod Laztarevića, u jesen 1942. godine, uz pomoć svoje porodice i poznanika, Ahmed Durić prebacuje se u Grapsku, kod hadžije Huse-ina Rašidagića. Tu se povezuje sa partijskim aktivistima na Trebavi, među kojima su bili Edhem Ćamo, Dedo Trampić i dr.

² Izjava Todora Vujasinovića od 4. 11. 1957. godine, Zavičajna zbirka Gračanica (bez signature)


59

Nakon Sutjeske i proboja jake partizanske grupacije u istočnu Bosnu, koju je predvodi-la Druga proleterska divizija, 5. 8. 1943. go-dine, u većoj grupi aktivista iz Suhog Polja, Lipca, Kostajnice i Grapske, uključuje se u 4. crnogorsku brigadu Druge proleterske divi-zije. Kao politički komesar bataljona, sa tom jedinicom učestvuje u oslobođenju Beograda, potom u borbama u Sremu i Slavoniji, oslo-bođenju Zagreba i Slovnije.

Po završetku Drugog svjetskog rata, ras-poređen je na dužnost političkog komesara armijske bolnice u Skoplju. Na svoju molbu, 1947. godine, premješten je na službu u Sa-rajevo (kako bi obezbijedio školovanje sestri Bahri i bratu Nusretu), a odatle, već sljede-će godine raspoređen je na dužnost zamjeni-ka direktora brodogradilišta Uljanik u Puli. Nakon kraćeg vremena, ponovo je vraćen na službu u Sarajevo, gdje je sve do svog pen-zionisanja, 1954. godine, bio na dužnosti in-struktora u Političkoj upravi Komande Sa-rajevske vojne oblasti. Završivši kao penzio-ner višu ekonomsku školu, ponovo se aktivi-rao i zaposlio u Ministarstvu zdravlja, a ka-snije u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost” u Sarajevu.

Kao i mnogi drugi iz njegove generaci-je, nije mirovao ni u mirovini. Djelovao je u mnogim tadašnjim društveno-političkim organizacijama i udruženjima, kulturnim i sportskim, posebno boračkim.

Nikada nije prekidao veze sa rodnom Gra-čanicom. Interesovao se za društveno-eko-nomski razvoj svog zavičaja, pomagao koli-ko je mogao, često bio privredni ambasador Gračanice u Sarajevu, jedno vrijeme obavljao je savjetodavnu funkciju u tadašnjim velikim

gračaničkim privrednim organizacijama kao što je bio “Inko” i “Trgoprodukt”. Za njego-vo ime vezuje se dolazak akademika Josipa Baća u Gračanicu, 1985. godine, koji je ot-krio, a zatim i aktivno učestvovao u aktivira-nju ogromnog prirodnog potencijala termo-mineralnih voda u Gračanici.

Stariji Gračanlije i sada se sjećaju susre-ta i razgovora sa Ahmetom Durićem. Uvijek je bio spreman da pomogne, da posavjetuje, pruži informaciju. Radovao se svakom uspje-hu lokalne vlasti, posebno na planu privred-nog razvoja. Mnogim privrednim rukovodi-ocima “otvarao” je vrata važnih bankarskih i drugih institucija po Sarajevu… Nakon toga bi se sklapali važni poslovni i drugi aranžma-ni od značaja za razvoj pojedinih preduzeća u Gračanici…

Iako u poodmaklim godinama i narušenog zdravlja, za vrijeme agresije i rata za Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.) ostao je u opko-ljenom Sarajevu, da dijeli sudbinu sa svojom porodicom, komšijama i prijateljima, sa svo-jim narodom, da ohrabri mlađe, da pomogne koliko može. Dosljedan antifašista, nekadaš-nji skojevac, partijac i Titov partizan nije mo-gao drugačije.

Bio je i ostao stamena časna ličnost par-tizana i aktiviste koja se nikada nije kolebala u borbi za slobodu, prava i bolji život svakog čovjeka pod nebeskom kapom. “Pamtit ćemo te, druže Ahmete, samo po dobru, jer ništa nedobrog nisi posjedovao”, poručio je Vaso Radić na posljednjem ispraćaju svog komšije i ratnog druga, 6. 1. 2005. godine.

U ime njegove rodne Gračanice, njegovih drugova i prijatelja, od njega se oprostio Ali-ja Gazibegović, predsjednik općinskog odbo-ra SUBNOAR-a Gračanica.


60

61

prošlost

Sadik Šehić O službovanju dr. Muhameda Hadžijahića i Gradačcu i jednom njegovom do sada manje poznatom rukopisu

Muhamed Hadžijahić

Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine (odlomak)

Mina Kujović O bosanskim muhadžirima, povratnicima iz Turske u vrijeme austrougarske uprave

Omer Hamzić Gračanlije u Prvoj proleterskoj


62

SADIK ŠEHIĆ

SREĐUJUĆI BIBLIOTEKU, rukopise i knji-ge, koje namjeravam pokloniti biblioteci svog rodnog zavičaja u Bosanskoj Kru-

pi, pronašao sam jedan do sada gotovo nepo-znat rukopis prof. dr. Muhameda Hadžijahi-ća pod naslovom “Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine”, na koji ovim kratkom osvr-tom i podsjećanjem na neke detalje o njego-vom službovanju u Gradačcu želim skrenuti pažnju naše stručne i šire javnosti.

Prije nego što objasnim o kakvom se ru-kopisu radi i kako se taj rukopis našao među knjigama i “papirima” moga rahm. oca Huse-ina, podsjetio bih samo na najvažnije podatke iz bogate i zanimljive biografi je tog našeg ve-likog naučnika. Rođen je 1918. godine u Sa-rajevu, gdje je završio osnovnu školu i klasič-nu gimnaziju, diplomirao je, a potom i dok-torirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Još kao student počeo se baviti historijom prava. Nakon završetka studija, službovao je u Sara-jevu, Zagrebu, zatim Raši kod Labina (Istra), Mostaru, Gradačcu i na kraju u Sarajevu.

Iako je dugi niz godina proveo radeći po malim mjestima (Raša, Gradačac, pa i Mo-star), daleko od naučnih centara, on se to-kom cijelog svog životnog i radnog vijeka ba-vio naučno-istraživačkim radom. Neumorno je istraživao i pisao, zanimajući se za veoma širok krug pitanja iz prošlosti BiH, tako da praktično nema ni jedne epohe bosanske po-vijesti, od prahistorije do modernih vremena, o kojima Hadžijahić nije u većoj ili manjoj mjeri pisao i ostavio traga i utjecaja u nau-ci. Objavio je više stotina članaka, rasprava i studija u četrdesetak raznih novina i listo-va, časopisa, godišnjaka, kalendara, zbornika i enciklopedija.

Svoje radove je u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom, samo ponekada pse-udonimom ili inicijalima: M. Hj., Muhsliza-de, A. Kopačić i Muhamed Džemaludinović. Neki su mu radovi objavljeni posmrtno. Iz-dvajamo pravno-historijski elaborat “Poseb-nost Bosne i Hercegovine i stradanja Musli-mana”, napisan 1944., a objavljen tek 1991. godine, te studiju o etnogenezi Bošnjaka, pod naslovom “Porijeklo Bosanskih Muslimana”,

O službovanju dr. Muhameda O službovanju dr. Muhameda Hadžijahića i Gradačcu i jednom Hadžijahića i Gradačcu i jednom njegovom do sada manje njegovom do sada manje poznatom rukopisu poznatom rukopisu


63

koja je objavljena godinu dana ranije.

Za sudiju Sreskog suda u Gradačcu Hadžijahić došao je 1953. godine, da bi godi-nu dana kasnije bio postav-ljen za predsjednika tog Suda. Iz Suda je prešao na dužnost sekretara Skupštine opštine, pokazujući veliku agilnost u organizovanju pravne službe i uprave. Između ostalog, uspo-stavio je službu pravne pomo-ći građanima, prvu takve vrste u Bosni i Hercegovini. Pravnu pomoć lično je pružao Islam-skoj vjerskoj zajednici, poseb-no oko obezbjeđenja potreb-ne dokumentacije i dozvola za izgradnju novih i adaptaci-ju starih džamija. Sličnu po-moć pružao je i predstavnici-ma drugih konfesija. Iskazao se i kao vrlo aktivan društve-ni radnik, 1955. godine osno-vao je prvo Društvo za borbu protiv alkoholizma u Gradač-cu i jedno vrijeme bio njegov predsjednik.

Zajedno sa rahmetli Te-ufi kom Imamovićem, prvo-borcem NOR-a i prvim pred-sjednikom Sreskog narodnog odbora Gradačac, napisao je iscrpnu mo-nografi ju (skromnog naslova: nacrt za mo-nografi ju) Gradačca i okoline, koja i danas predstavlja najobuhvatniji i najbolji histori-ografski rad o Gradačcu i njegovoj okolini. Nacrt korica te monografi je uradio je rahme-tli Ibrahim Bilajac, akademski vajar, rođen u Gradačcu, umro 1998. godine. Monografi ja je izašla 1961. godine, odštampana na šapiro-grafu u svega 300 primjeraka tako da je danas posjeduju samo rijetki kulturni zanesenjaci i poneka biblioteka.

Pamtim da se tokom svog službovanja u Gradačcu, intenzivno družio sa mojim rahm. ocem Huseinom, koji se takođe bavio knji-ževnim radom. Oni su se upoznali još kao sa-

radnici u časopisu “Novi behar”, kojeg je ure-đivao književnik Alija Nametak. Njih su dvo-jica zajednički osnovali prvu Zavičajnu mu-zejsku zbirku u Gradačcu, koja je 1989. godi-ne imala svoju prvu stručnu i naučnu postav-ku u zgradi Gruntovnice, (sada radio Grada-čac). Imao sam privilegiju da više puta slušam njihove rasprave o mnogim pitanjima iz hi-storije i književnosti. Kao prvi kustos ama-ter te zbirke, Husein Šehić je bio u stalnom kontaktu sa svojim prijateljem Muhamedom Hadžijahićem i nakon njegovog odlaska iz Gradačca, sve do kraja svog života.

To potvrđuje i nekoliko sačuvanih pisama koje je Hadžijahić, kao sekretar Akademije nauka i umjetnosti BiH, uputio mome ocu.

Dr. Muhamed Hadžijahić, Gradačac, 1961., snimak Sadik Šehić


64

Ovom prilikom spominjemo samo dva. U prvom ga poziva na saradnju u jednom kon-kretnom projektu:

Dragi Huso,Bilo bi dobro da istražiš porijeklo bijelih Ci-

gana na tom području (gradačačkog sreza), jer znam da si 1938. godine pripremio sa prof. Ko-zomom iz Prijedora rječnik cigansko-bosanskog jezika, pa ti ta oblast nije “daleka”, a ja ću se po-truditi da to “proguram” pred Komisijom Aka-demije. (Moj otac, pored poznavanja turskog jezika, tečno je govorio i neku varijantu rom-skog jezika, n. a.).

Drugo pismo odnosi se na rukopis “Ajan-ske borbe u Mostaru do 1833. godine”:

Dragi Huso,Šaljem ti rukopis “Ajanske borbe u Mostaru

do 1833. godine”, jer si mi tražio nešto šire o nji-ma (Ajanima).

Pregledajući taj rukopis, utvrdio sam da je otkucan na pisaćem stroju Opštine Gradačac, na 108 stranica, sada već dobro požutjele har-tije i da je živa daktilografkinja koja je taj rad prekucavala. Po tome bi se moglo zaključiti da je Hadžijahić na njemu radio za vrijeme svog boravka u Gradačcu.

Naknadno prelistavajući impozantnu bi-

bliografi ju Muhameda Hadžijahića (naj-kompletnija je objavljen u knjizi-spomenici “Čas sjećanja - Muhamed Hadžijahić, 1981. - 1986., dokumenti”, koju je priredio Jasmin-ko Mulaomerović izašla u izdanju Kulturnog društva “Preporod”, Sarajevo 1997.), ustano-vio sam da je taj rad objavljen 1968. godine u jednom njemačkom časopisu u Minhenu pod naslovom “Die Kämpfe der Ajane in Mo-star bis zum Jahre 1833. (Südost-Forschungen, XXVIII, München, 123 – 181)

Moj otac je umro 1973. godine, a 13 go-dina kasnije (1986.) umro je i dr. Muhamed Hadžijahić. Teško je odgovoriti na pitanje: kako i zbog čega je primjerak tog rada na na-šem jeziku ostao zaturen u biblioteci mog rahm. oca, a još teže zašto nije u isto vrijeme objavljen i kod nas ako ga je autor uopće “nu-dio nekome na domaćem terenu”.

U svakom slučaju radi se o zanimljivom štivu iz goleme intelektualne ostavštine dr. Muhameda Hadžijahića. Zato i zaslužuje da se što prije objavi, kako bi bilo dostupno i na-šoj stručnoj i široj javnosti.

Za ilustraciju, u ovom broju “Gračaničkog glasnika”, objavljujemo kraći odlomak tog rukopisa.


65

MUHAMED HADŽIJAHIĆ

POLITIČKI RAZVITAK Mostara koji je prethodio dobu hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića (1833-1851)

zaslužuje da mu se posveti puna pažnja. U to doba, može se reći još od XVII, a naročito od druge polovice XVIII vijeka pa sve do pojave Ali-paše Rizvanbegovića Mostar se nalazio u jednom permanentnom političkom previra-nju. To se ispoljilo kroz oligarhijske borbe u samome Mostaru, ali još više kroz borbe pro-tiv pojedinih vezira kao predstavnika central-ne vlasti. Pri tome se postavlja kao problem što je sve uslovilo te borbe, čemu se njima te-žilo i šta se njima postizavalo. Treba dalje oci-jeniti da li su te borbe uskog lokalnog znača-ja i strogo izraz feudalne anarhije koja je ka-rakteristična za carstvo uopće u njegovim po-sljednjim stoljećima ili imaju još i kakav drugi značaj. Od posebnog je interesa da se ispita kako se institucija ajana refl ektirala u politič-kim odnosima u Mostaru.1 Ova institucija,

¹ Pitanjem ajana posebno se bavi prof. dr. Avdo Suće-

barem što se tiče Bosne, upravo je u Mostaru dobila jedno svoje specifi čno obilježje i važ-nost, u svakom slučaju najčešće protivno in-tencijama državne politike.

Zavođenjem ajanske institucije polazilo se od toga, da ajani trebaju biti instrumenat pre-ko koga će se državna vlast što više približi-ti širokim dijelovima stanovništva i tako ga uspješnije držati u podčinjenosti. Svjesno se išlo za tim kako bi ajani uživali povjerenje ši-rokih narodnih slojeva. Podrška stanovništva bila je potrebna kako bi vlast preko njih sa što boljim rezultatima sprovodila svoje mjere, u prvom redu u prikupljanju određenih poreza, obavljanja rekvizicija za ratne potrebe, u brizi za sigurnost, u vježbanju i odašiljanju vojske i slično. Da bi se ta podrška obezbijedila dr-

ska, koji je s toga područja do sada objavio nekoliko radova (“Pregled” 1960, br.1-2, “Godišnjak Druš-tva istoričara BiH”, Sarajevu” XII, 1964). Ovdje je - neovisno od radova Sućeske izneseno s osvrtom na stanje u Mostaru ranije opće prihvaćeno shva-ćanje koje u ajanima vidi određene formalno le-gitimirane predstavnike, odvajajući taj pojam od pojma “ajan” u širem smislu, kojim se kroz čitavo vrijeme označavala i ugledna osoba uopće.

Ajanske borbe u Mostaru do 1833. Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine (odlomak)godine (odlomak)(Odlomak iz rukopisa “Ajanske borbe u Mostaru do 1833. godine” koji je pronađen u biblioteci Sadika Šehića među knjigama i rukopisima njegovog rahm. oca Huseina. Koliko se zna, rad pod navedenim naslovom do sada je objavljen samo u jednom njemačkom časopisu u Minhenu pod naslovom “Die Kämpfe der Ajane in Mostar bis zum Jahre 1833.”, Südost-Forschungen, XXVIII, München, 1968., 123 – 181; zahvaljujemo gospodinu Sadiku Šehiću iz Gradačca, koji nam je omogućio da ovaj odlomak objavimo u izvornom obliku)


66

žavna vlast je činila koncesije u pravcu da su se ajani u granicama koncilijantnosti prema državi mogli aktivno suprostavljati ispadima pojedinaca, dapače i predstavnika državne vlasti uopće pojavama bezakonja. Na ovaj na-čin institucija ajana u neku ruku podsjeća na defonsora civitatis u bizantijskoj državi.

Smatramo da je sa mnogo razloga u propi-sima o izboru ajana (koji su doneseni za evrop-ski dio Turske fermanom od 1078/1667-68, a za evropski dio 1079/1668-69 naglašen prin-cip, da se ajani ne smiju imenovati, već da do-laze jedino narodnim izborom.1

U ovome pravcu izdato je u toku vremena još niz fermana, a na osnovu njih izdavane su i vezirske bujrudije.

Tako postoji jedna još neobjavljena bujrul-dija bosanskog vezira od 28. šabana (ili ševa-la; nije potpuno čitljivo) 1172 tj. 26 IV 1759 (odnosno 24. VI 1759), upućena kadijama u Fojnici, Visokom, Kladnju, Birču, Knežini, Čelebi Pazaru (Rogatici) i Višegradu, da se s njome upoznaju ajani, zabiti (vlasti) i išleri

¹ Upor. Sarajevski sidžil (u Gazi Husrev-begovoj bi-blioteci u Sarajevu) VII, str. 100-101.

(poslovni svijet).Tu se navodi da je izbor aja-na obavljala ehalija (puk) i o tome kadija iz-vještavao vezira, koji je opet to javljao Porti; nakon toga bi Porta dostavljala dekret o po-stavljanju koji se zavodio u kadijske sidžile. U bujruldiji se naglašava s pozivom na carski ferman da ajansku čast trebaju obnašati samo oni koje narod izabere i niko se ne smije po-staviti za ajana nasilno nego samo ako ga želi sva ehalija.2

U istom duhu donesen je i ferman od 1765/1178. Njime se zabranjivalo valijama i kadijama da izdavaju bujruldije i murasele za ajanluk. Kandidat za ajana mora se odliko-vati i biti poznat po iskrenosti, pouzdanosti, zaštiti sirotinje i dobrom vladanju. Pošto si-rotinja-raja predloži neko lice sa takvim oso-binama, o tome će se uputiti ilam sadruaza-mu (velikom veziru), koji će osvjedočivši se o istinitosti dobivenih obavijesti u formi pisma (mektub) ili kaime odgovoriti predstavnici-ma vilajeta da se izbor potvrđuje. Tek nakon ovog postupka ajan može da pristupi obavlja-

² Sarajevski sidžil (u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu) VII str. 78

Stari most u Mostaru (iz knjige: Berislav Sekelj, “Poštanska povijest Bosne i Hercegovine 1878.-1918.”; Zagreb 2005; str. 143


67

nju svojih dužnosti.Da ovi fermani nisu postizavali svoj učinak

pokazuje među ostalim jedna narodna prituž-ba iz 1769 u kojoj se ističe kako su od nekog vremena bogatiji ljudi stali podmićivati vezire i kadije i “bez narodnog pristanka” nametati se za ajane. Ovakvi su ajani narodu činili zu-lume, pa se traži da se s tim prestane. Zahtije-va se da vezir najprije pita narod, pa kad sazna narodnu volju, neka kandidate predloži veli-kom veziru da ih on imenuje za ajane.1

Ova je pritužba, čini se, dala povoda jed-nom novom fermanu, i to od početka rama-zana 1182 (sredina januara 1769). Navodi se kako su u nekim kadilucima pojedini bogati i uplivni ljudi uspijevali da ishode od kadija i valija, bez narodnog pristanka, da budu ime-novani ajanima, koristeći taj položaj za to da se lično okoriste sakupljajući od sirotinje pre-ko propisa (defterden zijade) salijanu. Ferma-nom se zabranjuje da se u buduće izdaju buj-ruldije i murasele o imenovanju ajana, tj. da to čine veziri i kadije, već se osoba koju je pred-ložila raja ima predložiti samo velikom veziru na potvrdu.2

Pitanje ajana dominiralo je u političkom životu Mostara od druge polovice XVIII vi-jeka. Smatrali smo za potrebno ovdje ukrat-ko izložiti službena shvaćanja koja se iznosi-la o toj instituciji. Praksa je međutim dobrim dijelom demantirala iznesena shvaćanja, a to donekle dokazuju i primjeri s mostarskim ajanima. Historijat ajanske funkcije u Mosta-ru, bez obzira na devijacije do kojih je dola-zilo u samome Mostaru, potvrđuje, da su se bosanski veziri često puta više nego što je bilo dopušteno miješali u ajansku ingerenciju.

S druge strane stoji činjenica da su Mo-starci, protivno intencijama o ajanskoj funk-ciji, smatrali ajane nekom najvišom vlasti u gradu. Ajanima je međutim po shvaćanjima koja proizilaze iz carskih i vezirskih akata pripadala samo posrednička funkcija na rela-ciji između vladajućih i onih kojima se vlada.

¹ Skarić, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 146

² Sarajevski sidžil (u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu) VII, str. 100-101

Ajani su trebali da budu samo predstavnici i branitelji narodnih želja i potreba, dok im ne-posredna vlast nije pripadala.

Koncepcija kakva je međutim prevladava-la o mostarskim ajanima poprima da je vlast ajana u poslovima koje je obavljao do te mjere samostalna, da je inkompatibilno upoređeno postojanje muselima, kao predstavnika vezir-ske vlasti, odnosno u najboljem slučaju muse-limu se mogla priznati ingerencija u odno-su na kršćansko stanovništvo, kako je to ista-knuto u jednom zahtjevu Mostaraca iz 1819. godine (vidi bilj.) Postavljenje muselima, ma-kar uporedo djelovao i ajan, smatralo se kr-njenjem gradskih prava. S obzirom na široka ovlaštenja koja su faktički prisvojili, mostar-ski ajani su u turskoj službenoj terminologiji izjednačavani sa muselimima. Imamo slučaj sa Muharem agom Peštelom i Mujagom Će-malovićem, da su se prvo nalazili na položaju ajana, pa ih je vezirska vlast naknadno prizna-la muselimima.

S obzirom na ovakav položaj mostarskih ajana, koji je više izraz faktičkog odnosa sna-ga nego li intencija državne politike, ne može se u osnovi prigovoriti, barem kada je u pi-tanju Mostar, Chaumette des Fosseesu da je ajane uporedio sa predsjednicima općina u Francuskoj (Napoleonova doba). To su, kako on još kaže, ljudi imenovani između narodnih prvaka da paze na njegove interese i da štite svoje gradove protiv samovoljnim taksama i ispadima viših vlasti.3

Nezavisno od odredaba u fermanima i bujruldijama, ovdje je od kardinalne važno-sti da se utvrdi u kojoj je mjeri stanovništvo faktički osiguravalo svoj uticaj na ajane. Dru-gim riječima rečeno, koje su društvene snage stajale iza ajana i da li su oni doista i u kojoj mjeri bili stvarni predstavnici najširih slojeva stanovništva?

Odmah možemo reći da je ajanska vlast - kao i svaka feudalna vlast nosila oligarhijska obilježja. Ipak su mostarski ajani zasigurno uživali veću ili manju podršku stanovništva, ali to bitno ne mijenja oligarhijski karakter te vlasti.

³ Voyage en Bosnie. Paris 1816, str. 107


68

Prije svega muslimansko stanovništvo bilo je isključeno od učestvovanja u državnim po-slovima. Teško da su mostarski kršćani ima-li bilo kakva udjela i kod postavljanja ajana1, iako su u ajanskim borbama, kako će se vidjeti, predstavljali faktor s kojim se uvijek računalo. Kako su pravoslavni i katolici u ovo doba či-nili u Mostaru otprilike svega 1/3 stanovniš-tva naprema 2/3 muslimana2 , to se zbog ova-kvih brojčanih proporcija postojeća diskrimi-nacija u izvjesnom smislu ublažavala.

Muslimansko pak stanovništvo Mostara bilo je ograničeno time što je osnovni poli-tički ton davala jeničarska organizacija. Jeni-čarska prevlast dolazila je do izražaja i kod postavljenja ajana. Najistaknutiji mostarski ajan Ali-aga Dadić bio je serdengečdijski aga, a isto tako i Muharem-aga Peštelo. Chau-mette des Fossees navodi za sarajevske ajane - a slično sigurno vrijedi i za ajana u Mostaru - da dolaze izborom što ga vrše hasećije, age, bajraktari i eski age (stari jeničarski časnici), nastanjeni u gradu.

Upravo preko jeničarske organizacije Mo-star je bio najuže politički povezan sa Sara-jevom. Stambulska vlada je na pr. u jednoj

¹ Bujruldija bosanskog vezira Mehmed-paše, upuće-na na visokog naiba i išlere (poslovni svijet) 7. reb. 1193 (25. III 1779.) upućuje na obratan zaključak. Izdata je povodom ilama protiv Hasan alemdara i njegova oca, konstatira da Hasan alemdar i nje-gov otac nisu ni odžaklije ni ajani već su uzurpirali ajansku čast, pa prema njima po starom redu (niza-mi kadim) otpada svaka pouzdanost. Bujruldijom se naređuje da se u buduće ne miješaju u držav-ne poslove. Zato neka ehalija i fukara (muslima-ni) i raja (muslimani i nemuslimani) postave aja-na koga hoće s time da se o tome izvijesti vezirov divan. (U Gazi Husrev-begovoj biblioteci, XX, str. 49) Sarajevski kroničar Mula Mustafa Bašeskija (bilježio događaje 1747. do 1803) spominje i aja-ne-kršćane (beogradskog ajana Klementa, sarajev-skog Miću Arnautovića)

² Mostar je krajem XVII stoljeća mogao brojiti najvi-še 12.000 stanovnika ako i taj broj nije pretjeran. U tome okviru kretao se broj stanovništva Mostara i u kasnija vremena. Upor. H. Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini. II Mostar. Jugoslaven-ska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb 1951, str. 70 -72. - O broju stanovništva Mostara vidi da-lje: Midhat Šamić, Les voyageurs francais en Bo-snie. Paris 1960, str. 238.

prilici, godine 1797. pokušala preko jeničar-skog age u Sarajevu da utječe na mostarske prilike.3

Povezanost sa Sarajevom posebno uočava i Chaumette des Fossees, a ona se vidno ma-nifestirala sve do ukidanja jeničara, pa i ka-snije. Nije poznato da bi sarajevski jeničarski starješina “jeničar-aga” nakon polovice XVI-II vijeka postavljao u Mostaru svoga serda-ra4 kako je to činio od hercegovačkih mjesta u Stocu, Blagaju, Foči i Pljevljima. Ovlašte-nja koja je drugdje imao serdar kao da su bila skoncentrisana također u osobi ajana.

U ovome pogledu je karakterističan je-dan izvještaj Simbschena koji je uputio 1. III 1819. iz Travnika Tomašiću povodom sukoba i nereda, koje je inicirao Muharem-aga Pe-štelo sa svojim pristašama. Dvojica izaslanika iz Mostara koja su stigla u Travnik 20. febru-ara 1819. podnijeli su, prema tom izvještaju, veziru zahtjev Mostaraca da žele stajati pod jeničar-agom “jer ionako pripadaju Sarajevu, budući da su svi skupa jeničari”; vezir sa svo-je strane treba samo da postavi muselima kao vlast za kršćane.5

Smatram da ovaj podatak treba shvati-ti tako da Mostarci traže da se neposredno podvrgnu pod vlast sarajevskog jeničar-age, kako bi se izbjegle borbe oko ajanskog po-ložaja. Zahtjev opravdavaju činjenicom, da ionako pripadaju jeničarskom odžaku, koje-mu je na čelu jeničar-aga u Sarajevu. Iz doku-menta, koji je, kako po svemu izgleda, izražaj težnja poslovnog svijeta - jer se tu spominje kako je ajan Peštelo postao opasnost za gra-đane, prije svega zanatlije - dade se razumjeti da su snage u čije su ime nastupali izaslanici bile saglasne, da se ukine i ajanska institucija u Mostaru, ali je pripadnost jeničarskom od-žaku bilo nešto što se smatralo sine qua non.

Oligarhijski karakter ajanske vlasti u Mo-staru očitovao se i time što su se ajani regru-

³ Hazim Šabanović, Turski izvori o srpskoj revoluciji 1804. Knjiga I. Beograd 1956., str. 211

4 Posljednji spomen serdaru je iz 1749. Drugo mišlje-nje zastupa Kreševljaković, Mostar, str. 73

5 Dokumenat je pronašao Prof. dr. Hamdija Kapidžić u Državnom arhivu u Zadru (1819. godina, Busta II a, Categoria 100-300,N. 365 /pp/.


69

tirali iz reda bogatijih mostarskih porodica. Tako jedan izvještaj o borbama u Mostaru iz 1804. komandante koji se bore označuje kao mlade i bogate. Poznato je da je Dadić raspo-lagao priličnim imetkom, što se vidjelo i pri-likom konfi skacije. I Dadić, kao i kasniji ajan Peštelo (koji je jedno vrijeme držao dućan u Sarajevu) smatrali se serdengečdijskim aga-ma, to jest bogatijim jeničarskim prvacima koji su o svome trošku bili u stanju organizi-rati odašiljanje u rat jedne operativne jedinice - bajraka, obično od 120 boraca.

Može se šta više konstatirati, ako se izvrši upoređenje sa Sarajevom, da su u Mostaru u većoj mjeri dolazili do izražaja upravo boga-tiji slojevi stanovništva. Podaci o sarajevskim ajanima, koje je pružio u svome nekrologiju iz druge polovice XVIII vijeka poznati sarajev-ski kroničar Mula Mustafa Bašeskija pokazu-ju da je u Sarajevu znatno više nego li u Mo-staru u vršenju ajanske funkcije bio zastupljen srednje stojeći, pa i siromašni svijet. Bašeski-ja je u nekrologiju zabilježio smrt dvadeset i jednog sarajevskog ajana. Za trojicu od njih je naveo da su bili bogati, pa kao da je smatrao da je to potrebno posebno naglasiti. Osim još dvojice kadija, koji su svakako već po svome položaju pripadali vladajućoj klasi, teško da bi e za ostale ajane moglo tvrditi da su bili nešto više na društvenoj ljestvici od običnih terzija, bakala, kazaza, sarača, kazandžija, ku-jundžija, mesara, mujezina i seoskih imama, kao zanimanja pojedinih ajana koja je zabi-lježio; dapače spominje i jednog mujezina, Hadži Fazliju, kao “vilajetskog ajana”, a teš-ko je i zamisliti da bi bilo ikada mujezinsku dužnost obavljao bilo ko drugi do tzv. “obični ljudi”. Očito je prema tome da je u Sarajevu više nego u Mostaru bila s obzirom na druš-tveni položaj ajana u jačoj mjeri zastupljena, da tako kažemo, određena demokratska nota.

Kao jednu karakteristiku ajanske vlasti u Mostaru možemo označiti to, da je uporedo sa mostarskim ajanom postojao i kapetan (iz mostarske porodice Vučijakovića). Kapetan je u Mostaru uspostavljen između 1700 i 1706. godine, ali nije nikada imao nekog politič-kog utjecaja, pa šta više već od druge polovice XVIII vijeka mostarskim kapetanima se sve

više gubi trag u historijskim izvorima.1 Pojavu da je ujedno postojao i kapetan i

ajan vidimo uglavnom samo u sjedištima ka-petanija na području hercegovačkog sandža-ka. U ostaloj Bosni kapetanska vlast je apsor-birala ajansku funkciju. Ovakav proces je lo-gičan i razumljiv ako se ima pred očima da su u nadležnost kapetana spadali svi poslovi koje su trebali da obavljaju ajani.2 Kapetani u osta-loj Bosni vremenom su zauzeli takve politič-ke pozicije da nisu trpjeli uza se još i ajana, smatrajući se jedinim predstavnicima svojih kapetanija, ubirući određene poreze i druga davanja, brinući se za red i sigurnost i organi-zirajući vojne pohode.

Odnos snaga u Mostrau bio je međutim takav da su više manje sve prerogative prešle na jana dok je mostarski kapetan bio najobič-nija fi gura. Nije onda začudo što npr. Cha-umette des Fossees poistovjećuje mostar-skog ajana i kapetana. Mostarski kapetan je bio kroz svo ovo vrijeme toliko bezizražajan, da je ajan imao u svojim rukama i čisto voj-ne stvari. Tako je ajan Ali-aga Dadić predvo-dio Mostarce i Hercegovce u bitci na Klobu-ku 1807. godine. Francuski kapetan Leclerc (1806) označuje ajana komandantom Mosta-ra; Leclerc je vidio i kada je aga otposlao u boj na Drinu četu jeničara.

Napokon zaslužuje da se raspravi i pitanje nasljedivosti ajanske službe u Mostaru. Više savremenih posmatrača, u prvom redu Mu-

¹ Istraživanja Hamdije Kreševljakovića pokazala su da je već oko 1732-1733 kapetanska vlast mostar-ske kapetanske porodice Vučijakovića bila toliko oslabila da je došlo u kapetaniji do uzurpacije. Iz godine 1748. postoji Lašvaninova zabilješka o bor-bi mostarskih jeničara protiv kapetana Vučijakovi-ća. Iza toga spominje se kod Muvekita 1754. mo-starski kapetan Zejnul-Abidin. Njegov nasljednik Mehmed spominje se nekoliko puta u svojstvu ka-petana; protiv njega se upućuje mahzar jer da čini nasilja i da je notorna pijanica. Posljednja vijest o tom kapetanu glasi da je 24. avgusta 1781. po njega došao mubašir radi sprovođenja. Poslije toga, istom u maju 1827. spominje se kapetan Muhamed-beg kao svjedok na jednom vjenčanju. (Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1954., str. 243-247).

² O nadležnosti kapetana upor. Citirano Kreševlja-kovićevo djelo o kapetanijama, str. 43-57.


70

radgea d’Ohson1 zapazili su da se ova insti-tucija korumpirala, pa su u mnogim gradovi-ma ajani postali nasljedni; na taj je način ipso facto otpao svaki kakav takav izbor i utjecaj stanovništva.

U Mostaru kao i u Sarajevu nije se u ovom pogledu korumpirala ajanska funkcija. Chau-mette des Fossees daje podatak da je u Sara-jevu bilo šest ajana koji su se na tom položa-ju mijenjali ili potvrđivali svake godine. Baše-skija pruža obavještenja o čestim živim poli-tičkim previranjima prilikom njihova postav-ljenja, pa to također učvršćuje u postavci, da se u Sarajevu isključuje nasljedivost ajanske službe. Slično je stanje bilo i u Mostaru. Cha-

¹ Vol. VII, str. 296

umette des Fossees ispravno konstatira da je u Mostaru samo jedan ajan. Za ovu funkciju borili su se pripadnici niza mostarskih poro-dica kao što je to slučaj s Hadžiselimovići-ma, Baličima, Dadićima, Peštelima, Bakamo-vićima i Ćemalovićima. Istina je da je Ali-aga Dadić dugo vremena - skoro 25 godina - s kraćim intervalima kada je privremeno gubio vlast, obnašao ajansku funkciju, a istina je i to, da su nekoliko mjeseci obavljali ovu funkciju i njegovi sinovi. Međutim ovo još uvijek ne de-mantira našu postavku, kada se zna da je Ali-aga Dadić bio umoren, pa okolnost da su ga smijenili sinovi treba po našem mišljenju više shvatiti kao izraz prkosa, a nikako kao kakvo naslijeđeno pravo porodice Dadić.


71

MINA KUJOVIĆ

AUSTROUGARSKA OKUPACIJA Bosne i Hercegovine 1878. godine izazvala je jak pokret iseljavanja muslimanskog

stanovništva u Tursku i druge krajeve pod njenom upravom, naročito u Sandžak i Ma-kedoniju. Tačan broj iseljenih, nažalost, nije nikada utvrđen. Računa se da je tokom au-strougarske uprave iz Bosne i Hercegovine u Tursku odselilo oko 140.000 Bošnjaka. Bio je to ne samo izraz neprihvatanja novog stanja, nego i znak duboke duhovne povezanosti tog stanovništva sa Turskom.1

Bošnjaci su se kontinuirano iseljavali iz svih dijelova Bosne i Hercegovine u periodu od 1878. pa čak do iza 1945. godine. U poje-dinim periodima iseljavanje je bilo intenziv-nije, pa historičari govore o valovima koji su bili izazvani vjerskim i političkim razlozima.2

¹ Ilijas Hadžibegović, Moderne migracije u BiH i nacionalni odnosi, Prilozi instituta za istoriju, XXII, 23, Sarajevo 1987.

² Smail Balić u svom radu Bošnjaci u inostranstvu (pustolovi, iseljenici, prognanici), koji je objavljen u

Tokom 40 godina austrougarske uprave zabilježena su tri velika vala iseljavanja: prvi, nakon 1882. godine, drugi, u periodu bor-be za vjersku i kulturnu autonomiju, počet-kom 20. stoljeća i treći, nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. Mnogo je razlo-ga zbog kojih su naši ljudi ostavljali zavičaj, prodavali imovinu u bescjenje, pa sami ili sa cijelom familijom odlazili u muhadžirsku ne-izvjesnost. Prva dva velika iseljenička vala bila su motivirana, prije svega, vjerskim razlozima i strahom od mobilizacije,3 dok je posljednji

Glasniku Rijaseta islamske zajednice 1999. godine, br. 5 i 6, navodi da je od 1878. do 1945. iz Bosne i Hercegovine iselilo od 100.000 do 300.000 Boš-njaka. Najmasovnija iseljavanja su se odvijala u pet valova: 1) neposredno po ugušenju Hercegovačkog ustanka, 1882. godine, 2) u toku borbe za vjersko-kulturnu autonomiju 1900. - 1908. godine, 3) po-slije aneksije Bosne i Hercegovine, 1908. godine, 4) u vrijeme sprovođenja jugoslovenske agrarne re-forme, poslije 1918. godine i 5) nakon završetka Drugog svjetskog rata i izvršenih promjena posli-je 1945. godine.

³ I. Hadžibegović u navedenom radu na str. 64, u vezi sa vjerskim motivima iseljavanja. između ostalog,

O bosanskim muhadžirima, O bosanskim muhadžirima, povratnicima iz Turske u vrijeme povratnicima iz Turske u vrijeme austrougarske upraveaustrougarske uprave(Prilog historiji migracija u sjeveroistočnoj Bosni)


72

bio više politički uzrokovan.1

O muhadžirima “povratnicima”

Okupacija Bosne i Hercegovine bila je ne samo veliki zaokret, već pravi šok za pripad-nike islamske vjere, Bošnjake, koji su se teško mirili sa činjenicom da su se odjednom naš-li u hrišćanskoj državi. Njima je s jedne stra-ne uništena politička snaga, a s druge stra-ne, vjerske i kulturne vrijednosti su im bile izložene širokom utjecaju zapadnog svijeta. Okupacijom, islamska zajednica, do tada iz-dvojena i homogena, teško je prihvatala novo stanje, čak ga se i plašila. Zbog toga je pro-ces iseljavanja (bježanja od kaurske vlasti) za-počeo odmah nakon okupacije. Procjenjuje se da je za 40 godina austrougarske uprave iz Bosne i Hercegovine iselilo oko 150.000 muslimana . Po popisu stanovništva iz 1879. godine, prvom poslije okupacije, u Bosni i Hercegovini je živjelo 448.613 muslimana ili blizu 39% ukupnog stanovništva. Po posljed-njem popisu iz 1910. godine, taj je procenat opao na 32,25%.2

Iseljavanja nisu imala organizirani karak-ter, odvijala su se potpuno stihijski, uz velike teškoće i žrtve. Mnogi su u bescjenje proda-vali imovinu i odlazili u neizvjesnost3 .

navodi: Poslije okupacije javlja se jak pokret za seobu u Tursku, da se ne živi pod nevjernikom i da se skla-nja onamo gdje još sultan vlada. Kad je 1882. godi-ne uveden Zakon o općoj mobilizaciji, poznat kao Vojni zakon, javio se novi val kako bi se izbjegla tzv. soldačija. Izvještaji o upravi u BiH, Zagreb, 1906.

¹ Bosanskohercegovački muslimani su bili razoča-rani jer je Austro-Ugarska, kako su mislili, trajno dobila Bosnu i Hercegovinu. I pored mnogobroj-nih apela za ostanak kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz Turske, mnogobrojne familije su odseli-le. Opširnije vidi: Murat Ramadanović, Bosanska emigracija u Osmanskom carstvu i sultanov suve-renitet u Bosni i Hercegovini, Znakovi vremena, Sarajevo, 2000. str. 318 - 335

² Smail Balić, Okupacija 1878. i muslimani Bosne, Glasnik Rijaseta islamske zajednice br. 11-12, Sara-jevo 2000.

³ Uvijek je bilo onih koji su nastojali da zarade na tuđoj nevolji. Oni koji su bili spremni da kupe ne-čije imanja u bescjenje plaćali su ljude koji su bili “pravi agitatori” i nagovarali ljude da sele. Pričali

Nova uprava u početku nije ništa poduzi-mala da to iseljavanje zaustavi, ali je kasnijim mjerama nastojala da ga bar umanji.4

Po dolasku u Tursku, bosanski muslimani su naseljavani u malarične predjele i smješta-ni u neuslovne kuće, samo ako su imali fami-liju. Dobijali su i jako skromnu novčanu po-moć tokom prve godine.5 Nakon 1878. go-dine u Anadoliji su nastajale naseobine Boš-njaka na prostoru od Smirne do Eskišehera, oko Burse, Jenišehera, oko Ankare i u samom Istanbulu. Predjeli koji su određeni za bosan-ske muhadžire bili su močvarni, malarični, kuće male i vlažne, a zemlja neplodna.6 Samo su rijetki, uglavnom oni koji su imali vlastiti novac, mogli ostati u Carigradu. Ostali su o trošku države otpremani na lokacije koje su bile ucrtane u državnim planovima. Svaki de-seti useljenik je podlegao bolestima zbog teš-kih klimatskih uvjeta. Zbog toga su mnogi muhadžiri poželjeli povratak u zavičaj. U pe-riodu od 1882. do 1905. vratilo se 2027 osoba koje su imale status iseljenika i 617 u statusu bjegunaca. Po tome je rekordna bila 1902. go-

su o nevoljama muslimana pod “kaurskom” upra-vom, o ljepotama Turske i o tome šta će sve dobiti kad tamo odu. Bilo je i onih koji su odgovarali lju-de da ne sele, a među njima se naročito isticao tu-zlanski muftija i prvi reisu-ul-ulema Mehmed Te-ufi k Azapagić.

4 U Izvještajima o upravi u Bosni i Hercegovini za 1906. navodi se da je samo 1882., nakon uvođenja Vojnog zakona, iz Bosne i Hercegovine iselilo oko 8.000 “duša”. Zemaljska vlada je zbog toga, 11. 10. 1883. godine, uvela stroge norme za dodjeljivanje dozvole za iseljenje, kako bi bar umanjila iseljava-nje .ako ga nije mogla zaustaviti. Svim kotarskim uredima upućen je raspis sa jasnim uputama šta sve iseljenik mora obezbjediti da bi dobio dozvolu za iseljenje: Radi toga privezana je dozvola za iseljava-nje za dokaz, eda li je molitelj za seobu ispunio možda svoju dužnost prema državi ili privatnijem osobama i eda li ima potrebitih sredstava za put. Svaki iselitelj, morao je potpisati zapisnik, po kojem se na to upozora-va, da u slučaju seobe gubi svoje zavičajno pravo, da se smatra kao inozemac i da se samo na naročitu, otpri-je zamoljenu dozvolu smije opet u svoj zavičaj vratiti. Izvještaji…str. 9 i 10

5 Mina Kujović, Prilog historiji migracija u Bosni i Hercegovini, Glasnik Rijaseta islamske zajednice, 3 - 4, Sarajevo 2004. str. 317-330

6 Isto


73

dina: 713 iseljenika i 318 bjegunaca. Za jedan broj povratnika Zemaljska vlada je podigla tri nova sela u okružju Prnjavora.1

Naglo povećanje broja povratnika, među kojima je najviše bilo bjegunaca momaka uslijedilo je poslije 1900. godine. Neoženje-ni momci i ljudi bez familije, samci, po do-lasku u Tursku nisu dobijali ni kuću ni ze-mlju. Samo neznatnu novčanu potporu do-bijali su tokom prve godine, potom su morali sami da se snalaze “za život”. Kako nisu znali jezik, uglavnom nepismeni i bez zanata, teško su nalazili zaposlenje kao izvor egzistencije. Najčešće su radili kod Bosanaca, onih koji su otišli ranije i koji su se uspjeli snaći, odnosno steći neku imovini. Mnogi povratnici su go-vorili da ih lokalno stanovništvo nije dobro-namjerno gledalo. Zemaljska vlada je željela da sazna zbog čega su se muhadžiri vraćali, pa je početkom 1902. godine uputila raspis svim kotarskim uredima da saslušaju povratnike i da joj dostavljaju zapisnike sa tih saslušanja.2

Zapisnici o saslušanju povratnika

Kako su povratnici morali da odgovore na precizno utvrđena pitanja (zašto su otišli, kako su putovali u odlasku i povratku, kako su u Turskoj primljeni , zašto su se vratili, te od čega će i kod koga će živjeti nakon povrat-ka), zapisnici su, po svom sadržaju uglavnom, slični. Skoro svi povratnici su izjavljivali da im klima – tamošnja “hava” nije odgovarala, da su u Maloj Aziji dobili neplodnu zemlju, da su kuće koje su im dodjeljivane male i ne-uslovne, da su morali mnogo da raditi za bi-jedne nadnice, da su u povratku dobijali odre-đenu novčanu pomoć od austrougarskih kon-zulata u Carigradu, Izmiru, Skoplju, Nišu i Beogradu. Mnogi su u zapisnik izjavili da su se morali vraćati pješice. Niti u jednom za-pisniku nije navedeno da su u Tursku pobje-gli iz političkih razloga. Želju za boljim živo-tom navodili su kao najčešći razlog za odla-

¹ Smail Balić, n. dj. str. 459

² Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), Zemaljska vla-da Sarajevo (ZVS) prezidijalni spis 802/1902.

zak – bjegstvo u Tursku. Čuli su priče kako se tamo, u Turskoj, dobro živi, kako je sve jeftino i kako turski sultan svakom muhadžiru “dža-be daje kuću i zemlju”.3

U Arhivu Bosne i Hercegovine sačuvano je 296 takvih zapisnika.4 Pisani su latinicom, bosanskim jezikom i veoma su čitljivi. Sastav-ljani su u skoro svim kotarskim uredima Bo-sne i Hercegovine, a najviše ih je iz Bosan-ske Krajine. Uvidom u sadržaj tih zapisnika možemo zaključiti sljedeće: Povratničku po-pulaciju iz Turske (95%), čine mladići koji su pobjegli bez putovnica i odobrenja austrou-garskih vlasti u nadi da će tamo steći imovi-nu ili ostvariti dobru zaradu. Kako je Turska dodjeljivala zemlju i kuće samo muhadžirima sa djecom, neoženjenim mladićima i samci-ma bilo je teško da se snađu, bez zanata, bez znanja jezika, uglavnom nepismeni… Samo nekoliko njih mogli su svoje izjave koje su da-vali pred službenicima u kotarskim uredima potpisati. Kod kuće nisu imali imanje i samo njih nekoliko je izjavilo da su ponijeli nešto para iz Bosne i Hercegovine.

Prema naredbi Zemaljske vlade, povratni-ci su morali da odgovore na sljedeća pitanja: zašto su odselili, odnosno pobjegli i da li ih je neko nagovorio, kojim putem, odnosno kako su putovali, kako su prihvaćeni u Turskoj i od čega su živjeli i zašto su se vratili i ko im je pomogao povratak.5

Među sačuvanih 296 zapisnika, 42 su sa-stavljena u kotarskim uredima sjeveroistočne Bosne. Od 42 povratnika iz gradova u sjeve-roistočnoj Bosni, samo su šestorica bili spo-sobni i mogli su da potpišu svoje izjave, dok je samo jedan izjavio da ima kolarski zanat.

Radi ilustracije, u nastavku ovoga rada, do-nosimo samo kratke napomene o tim zapisni-cima (mjesto, datum, ime i prezime povratni-ka i da li su bili pismeni te razloge odlaska ili povratka), a dva, koji su sastavljeni u Kotar-skom uredu u Gračanici donosimo u cjelini.

³ . M. Kujović, na.v rad

4 ABH, ZVS - Zapisnici su adaktirani u zasebnoj fascikli pod nazivom: Saslušanje iseljenika u Tursku. Nose brojeve od 1 do 195, budući da se pod nekim brojevima nalaze po dva ili tri zapisnika.

5 Isto


74

1. (95.)1 Kotarski ured u Bijeljini, 5.10. 1902. godine: Huso Medinić iz Bijeljine, ne-pismen, pobjegao u Tursku 1901. godine da bi izbjegao rgrutaciju. Vratio se jer nije podnosio tamošnju klimu, pa je stalno bio “grozničav”;

2. (96.) Kotarski ured u Bijeljini, 10.10. 1902. godine: Aljo Mujbegović iz Bijeljine, nepismen, pobjegao u Tursku u proljeće 1901. godine na poziv brata Šemse. Vratio se jer su nadnice bile niske pa je teško živio. Navodi da je u povratku putovao pješice od kasabe do kasabe - negdje proseći za hranu, a negdje je radio po nekoliko dana;

3. (97.) Kotarski ured u Bijeljini 9.10. 1902. godine: Aljo Bjeličević iz Janje, nepismen;

4. (98.) Kotarski ured u Bijeljini, 27. 9. 1902. godine: Aljo Bošnjaković, nepismen, u Tursku pobjegao 1900. godine sa bratićem Huremom Bošnjakovićem. U Ankari je bora-vio šest mjeseci. Tu je dobijao 12 kr dnevno i imao je besplatno noćivanje u nekoj medresi koju su koristili muhadžiri. Iz Ankare je ot-

¹ ABH, ZVS, Zapisnici o saslušanju iseljenika u Tur-sku, 1902, - broj u zagradi odnosi se na redni broj za-pisnika u fascikli.

putovao u Adapazar, gdje je služio osam mje-seci kod nekog Čerkeza za 40 groša mjeseč-no. Od tog novca nije mogao ni odjeću kupi-ti. Bio je stalno “grozničav”, pa je otputovao u Ušćup. Tu se sastao sa Mujom Ibrićem, ro-dom iz Janje, koji je živio u Bijeljini. Obratili su se austrougarskom Konzulatu da im izda putovnice za povratak u Bosnu i da im da no-vac za putni trošak. Dobili su po 10 kr i ot-putovali za Niš, gdje su od Konzulata ponovo dobili po 13 gr. Kupio je kartu do Ristovca, a odatle je išao pješke do Beograda, jer je Mujo ostao u Nišu. Aljo je izjavio da ga je na bje-gstvo nagovorio Suljo Srebrenica, koji je ta-kođer pobjegao u Tursku. Obećao mu je da će tamo kupiti zemlju i uzeti ga kao sina;

5. (100.) Kotarski ured Bijeljina, 14.10. 1902. godine: Aljo Palamarević iz Brezovog Polja, nepismen, nije zapamtio roditelje, a u Tursku (Brusa) ga je pozvala tetka. Tamo je pobjegao 1900. godine, ali se nije snašao. Radio je kao sluga u Indželu kod Ahmetage Lakišića iz Mostara, a nakon povrataka kod Dervišbega Pašića;

6. (101.) Kotarski ured Zvornik, 14.10. 1902. godine: Hasan Cekić iz Zvornika, ne-

Bosansko-turska granica, Metalka 2903. (iz knjige: Berislav Sekelj, “Poštanska povijest Bosne i Hercegovine 1878.-1918.”; Zagreb 2005; str. 147)


75

pismen, pobjegao u Tursku 1901. godine po-što je čuo da se tamo dobro živi;

7. (103.) Kotarski ured Donja Tuzla, 19.8. 1902. godine: Mujo Mašić iz Đurđevika, star 30 godina, pismen, u Tursku pobjegao sa že-nom Sejdom 1901. godine. U Đurđeviku ra-dio u hanu, gdje je slušao priče kako turski car svim doseljenicima iz Bosne daje zemlju, dvi-je krave, 8 koza i kuću;

8. (104.) Kotarski ured Donja Tuzla, 19 .8. 1902. godine: Mehmed Kibrić(?), 40 godina star, nepismen, iz Lukavice (Lukavca?), ože-njen - žena Nura, bez djece. U Tursku ga po-zvao Hamza Šabanović iz Bijeljine. Kako je bio bez imetka, nadao se da će ga tamo steći, jer je čuo da muhadžiri dobijaju: “zemlju, mal i kuću”. Nakon detaljnog opisa puta u Tur-sku i potucanja po Maloj Aziji, Mehmed je, između ostalog, zapisničaru izjavio: “U Čaj-pazaru smo dobijali na dan 20 para za hljeb, tako da smo morali prosjačiti da ne umremo od gladi.”Nakon povrataka, živjet će u Luka-vici (Lukavcu?) kod brata i pomagati mu oko zemljoradnje;

9. (105.) Kotarski ured Bijeljina, 16. 10. 1902. godine: Idriz Čibukčić iz Bijeljine, ne-pismen, takođe je nasjeo na priče o blagode-tima za muhadžire u Turskoj, pa je 1900. go-dine pobjegao preko Drine. U Adapazaru je služio kod Smajlbega Buljkulovića iz Brčkog, sve do povratka u Bijeljinu. Odslužio je voj-sku 1899. godine;

10. (106.) Kotarski ured Gradačac, 2.1 0. 1902. godine: Avdo Handžić iz Gradačca, nepismen, pobjegao 1900. godine sa Nurijom Rušidovićem preko Brčkog u Beograd, pa u Carigrad (Stambol);

11. (106) Kotarska ispostava u Orašju, 5.10. 1902. godine: Sadik Beširović iz Oraš-ja, , nepismen, pobjegao na nagovor Ibrahima Omerovića iz Orašja u augustu 1900. U zapi-snik je izjavio da je iz Carigrada na “državni trošak” otputovao u Malu Aziju. Radio kao sluga i vratio se od ušteđenih para;

12. (111.) Kotarski ured Kladanj, 5. 5. 1902. godine: Ibrahim Husić iz Stupne, nepi-smen, 1901. godine, otišao u Tursku sa fami-lijom (otac, majka i sestra). Kad su tamo došli, dobili su samo malu kućicu, a “hava” im nije

odgovarala, pa su odlučili da se vrate. Ibrahim je zapisničaru izjavio da su iseljenici koji su u odselili prije pet godine dobili i zemlju, ali lo-šeg kvaliteta;

13. (112) Kotarski ured Gračanica, 11. 9. 1902. godine: Hamid Aganović iz Gračanice je jedan od rijetkih koji je potpisao zapisnik o svom odlasku u Tursku i povratku u volje-ni grad. Donosimo tekst zapisnika u cjelini: Godine 1900. zatražio sam na tri godine ino-zemnu putnicu. Visoka zemaljska vlada u Sa-rajevu izdala mi je takvu ali samo na 1 godinu - sa tom putnicom uputio sam se iste godine od-mah iza Bajrama u Carigrad. U Carigradu stu-pio sam u Ekmekčiolu medresu Šehzade džami-je, tek onda kad sam obišao Angoru, Sirrihisar, Brusu, Bajruk, Uskup ...Ova sam mjesta obila-zio, da skupim štogod para da mognem lakše ži-vjeti kad se opet u Carigrad vratim. Skupio sam što kod turkuša a što kod muhadžira svega 3 lire. U Sirrihisaru sastao sam se sa hadži Mahmutom Keljićem iseljenikom iz Gračanice. Kazivao mi je da je kuću dobio od cara džabe, ali je pri svemu nezadovoljan i to kaže da bi se sada povratio. U Uskupu bio sam sa Mehagom Mulamehićem, te mi je pričao da je sultan učinio odredbu na valiju da mu dade kakav hizmet. Je li dobio, ne znam, jer sam se tamo kratko vrijeme zabavio. Ovaj Mehaga kazivao mi je također, da će nastojati da se u Gračanicu opet povrati. Kad sam ova mje-sta obišao, povratio sam se u Carigrad, gdje sam u rečenoj medresi na ramazan sve do 1. Džuma-del-ulla ove godine bio. Iz Carigrada sam kre-nuo ovamo pješice te sam išao 15 dana pješice do Uskupa. U Uskupu navratio sam se u austrou-garski konzulat te sam dobio 1 forintu i tako sam mogao doputovati do Niša. U Nišu kod konzu-lata dobio sam 15 groša te sam tako putovao 3 dana pješice do Biograda. U Biogradu dobio sam kod konzulata podvoznu kartu do Zemuna. U Zemunu dobio sam podvoznu kartu do Bosan-skog Broda, a u Brodu opet takovu do Gračanice. Mogu primijetiti da sam moj posaš sa kojim sam odavde otputovao u Carigrad izgubio. Ispao mi je u Denjiz te umalo i ja nisam u more se stisko da me nije jedan drugi održao…

14. (113.) Kotarski ured u Kladnju, 11. 9. 1902. godine: Ibrahim Bajrić iz Kladnja, ne-pismen, pobjegao je u Tursku da se uvjeri da


76

li je tamo zaista tako dobro i jeftino živjeti kako se priča. Po dolasku u Tursku brzo se ra-zočarao jer je dobio kamenitu zemlju koja se nije mogla obrađivati.. Da bi preživio, radio je na nadnicu koju je teško dobijao.. Kad je po-trošio i “zadnju paru” novca koji je iz Bosne donio, vratio se pješice sa ženom “gol i bos.” Na kraju svog iskaza naglašava: U Turskoj je propast za naš narod jer svi naši iseljenici koji svoieh para nemaju i koji od nikakve pripomoći ne dobijaju, trpe tamo najveću bijedu i nevolju, pate se gladni;

15. (115.) Kotarski ured u Brčkom, 24. 3. 1902. godine: Omer Mulaomerović iz Čeliča, nepismen, u Bosnu se vratio pješice, a u Tur-sku je otišao na nagovor Mehmeda Čifakovi-ća i Alije Ibrišimovića iz Čeliča;

16. (116.) Kotarski ured u Zvorniku, 17. 11. 1902. godine: Hrusten Hasibegović iz Skoči-ća, pismen, u Tursku je otišao 1901. godine sa familijom (otac Maho, majka Mejra, braća Muradif i Mehmed, te sestra Saima). Tamo je radio kod Šerifa Šerifovića iz Kladnja, koji je u kasabi Hajman imao kolarsku radnju. Iz-među ostalih opisa putovanja i patnji, navodi da je ta kasaba mala (otprilike kao Kozluk) pa su ljudi “stješnjeni” i skoro svi “fukare”. Kako nije mogao da se tamo obikne sam se vratio, ima zanat i neće nikom biti na teretu.

17. (117.) Kotarski ured u Kladnju, 21. 11. 1902. godine: Rašid Čavkanović iz Kladnja, nepismen, u Tursku pobjegao jer je “nasjeo priČama o tamošnjem bonluku.”;

18. (118.) Kotarski ured u Kladnju, 12. 11. 1902. godine: Selman Kaljić iz Nočajevića, nepismen, pobjegao je u Tursku iz radozna-losti, a vratio se razočaran pješice i uz pomoć austrougarskih konzulata u Carigradu, Nišu i Beogradu;

19. (119.) Kotarski ured u Bijeljini, 18. 11. 1902. godine: Mustafa Duraković iz Ja-nje, nepismen, u Tursku pobjegao sa Nazifom Redžićem;

20. (120.) Kotarski ured u Bijeljini, 11. 11. 1902. godine: Osman Čutarović iz Turskih Janjara, nepismen, pobjegao u Tursku da traži brata, kojeg nije našao pa se vratio;

21. (120.) Kotarski ured u Tešnju, (bez da-tuma) Hamdo Aličehajić iz Tešnja, pismen,

otišao u Tursku u nadi za bolji život. Tamo boravio dvije godine;

22. (121.) Kotarski ured u Bijeljini, 2. 12. 1902. godine: Mehmed Beganović , nepi-smen, pobjegao sa sestrom Kadom, Suljom Buljubašićem i Salkom Sarajlićem;

23. (122.) Kotarski ured u Donjoj Tuzli, 10. 12. 1902. godine: Suljo Juličević (?), pi-smen, u Tursku pobjegao 1898. godine, a u Bosnu se vratio zbog majke i brata;

24. (123.) Kotarski ured u Gonjoj Tuzli, 5. 12. 1902. godine: Hasan Mešković, nepismen, otišao u Tursku sa Smajom Berberovićem;

25. (124.) Kotarski ured u Bijeljini, 25. 11. 1902. godine: Agan Alistić (?) iz Bijeljine po-bjegao u Tursku 1900. godine sa Talom Re-đakovićem. Radio u Eskišeheru kod Juse i Hruste Kavazovića iz Bijeljine;

26. (125.) Kotarski ured u Donjoj Tuzli, 29. 11. 1902. godine: Osman (Đogo) Mešić iz Gvozdenića, nepismen, sa ženom Fatim ise-lio u Tursku uz urednu dozvolu. Prodao kuću i zemlju za 300 kruna, osim jednog komada od “3 dana oranja”;

27. (126.) Kotarski ured u Bijeljini, 26. 11. 1902. godine: Hakija Mehmedović iz Bijelji-ne, nepismen, pobjegao 1901. godine sa Abi-dom Berbićem iz Janje “preko Drine”. Služio “soldaćiju” od 1893. do 1895. godine;

28. (127.) Kotarski ured u Bijeljini, 4. 12. 1902. godine: Mehmed Mehmedović, nepi-smen, pobjegao u Tursku kako bi izbjegao re-grutaciju. Kad mu je brat Avdo umro, vratio se kući;

29. (128.) Kotarski ured u Brčkom, 29. 12. 1902. godine: Salih Karadarević iz Brčkog, nepismen, prodao kuću, konje i kola, kojima je kirijao, za 100 kruna i sa familijom, 1900. godine, otputovao vozom. Vratio se pješice do Niša;

30. (130.) Kotarski ured u Bijeljini, 5. 12. 1902. godine: Jusuf Mulamustafi ć, nepismen, odselio 1900. u Adapazar sestri koja je bila udata za Junuza Junuzovića;

31. (131.) Kotarski ured u Brčkom, 23. 12. 1902. godine: Nazif Nurić iz Brčkog, nepi-smen, u Brčkom radio kao dimnjačar, na na-govor Huse Gračanlije pobjegao u Tursku.

32. (132.) Kotarski ured u Donjoj Tuzli,


77

29. 11. 1902. godine: Hasan Hadžihrustić, nepismen, otputovao 1900. u Adapazar kod oca Mehage koji se ponovo oženio. Kako se nije slagao sa maćehom, vratio se majci . Ima braću i imanje u Tuzli;

33. (133.) Kotarski ured u Brčkom, 10. 1. 1903. godine: Mehmed Tosumović, nepi-smen, otputovao sa sestrom i njezinim mu-žem. Kako je sestra umrla, on se vratio kući, a zet je sa malom ćerkicom ostao;

34. (134.) Kotarski ured u Donjoj Tuzli, 20. 11. 1902. godine: Mehmed Džindo iz Orahovice, mladić od 24 godine, pismen, za-pisničaru je izjavio kako je 1895. godine kao sedamnaestogodišnjak sa drugovima Musta-fom Salihspahićem i Muharemagom Kuno-sićem, preko Brčkog pobjegao u Tursku bez pasoša. Kao razlog, naveo je da se bojao oca jer mu je iz magaze uzeo 50 forinti i sa dru-govima propio;

35. (135.) Kotarski ured u Zvorniku, 13. 12. 1902. godine: Nurija Serdarević iz Teoča-ka, nepismen, pobjegao u Tursku 1900. godi-ne zajedno sa amidžićem Azemom i Mehme-dom Ramićem iz Teočaka. Vratio se u Teočak i spreman je da odsluži vojni rok i da tu nasta-

vi živjeti na imanju sa majkom i braćom;36. (136.) Kotarski ured u Gračanici, 3.

1. 1903. godine, donosimo zapisnik u cjeli-ni:Pristupa na poziv Hanuša Kudurović (Ku-duzović ?) iz Gračanice te na pitanje glede nje-na događanja u Turskoj očituje: Mi smo ise-lili iz Gračanice prije dvije godine te došli smo kroz Srbiju u Tursku; najprije smo stanovali u Haman Kasabi i zavisili smo od toga što nam turska vlada dadne. Davala nam dnevno po 1,5 groša na odraslu osobu i 20 para na dijete. Ovu plaću davala nam kroz godinu dana. U Haman Kasabi umro moj čovjek Hasan i sinovi Meho i Salko. Nakon godinu dana digla nas turska vla-da iz Haman Kasabe u Bašbunar. Tamo dobiva-mo kuću a od plaće dobijali smo samo 15 para na osobu i po 10 para na dijete. Dok nama turska vlada platila ostali smo ali poslije jednog mjeseca boravka u Bašbunaru ukinuli su nam ovu pla-ću.Budući da drugih sredstava za uzdržavanje imala nisam zamolila sam putem austrougar-skog konzulata za dozvolu povratka.

37. (139.) Kotarski ured u Kladnju, 13. 1. 1903. godine: Alija Salihović iz Gojsalića, nepismen, odselio prije dvije i po godine sa familijom (otac i braća). U Inđolu su dobili


78

malu kuću, ali je bila veoma memli. “...pošto su sve kuće tamo memli naši ljudi su s ovakih kuća plaho bolovali i umirali;”

38. (140.) Kotarski ured u Bijeljini, 1. 11. 1902. godine: Avdo Smajilbegović iz Ja-nje, nepismen, pobjegao u Tursku sa bratom Ibrom jer su željeli da izbjegnu regrutaciju “novačenje”;

39. (142.) Kotarski ured u Brčkom, 29. 1. 1903. godine: Abid Mulaosmanović iz Brč-kog, nepismen, u Turskoj je proveo sedam go-dina. Kaže da je radio ako je imao posla, a kako nije onda je prosio;

40. (143. i 144.) Kotarski ured u Gradačcu, 12. 1. 1903. godine: Braća Emin i Suljo Ru-šidović, nepismeni, iselili su u Tursku 1900. godine sa familijama, pa kako se nisu mogli tamo obiknuti vratili su se. Žele da vrate svo-ju kuću jer im je sadašnji stanar nije isplatio.

41. (148.) Kotarski ured u Bosanskom No-vom, 10. 1. 1903. godine: Ahmed Žmirić, ne-pismen, 1900. godine iselio u Tursku sa fami-lijom. Kao razlog odlaska navodi svoju “bu-dalastu pamet.”

Umjesto zaključka

Zapisnici o saslušanju povratnika iz Tur-ske su puni “tuge i čemera” onih koji su se odlučili na odlazak (bjegstvo) u tuđu ze-mlju. Svaki je zapisnik jedna priča - jedna sudbina. Ipak možemo navesti neke činje-nice koje su zajedničko iskustvo za većinu muhadžira-povratnika:

1. Razlozi za odlazak: najveći broj povrat-nika ističe da su otišli na nagovor rođaka i ko-mšija i zbog straha od nove vlasti. Većina je navela kako su čuli da će tamo, u Turskoj do-biti kuću i zemlju, te da su Bošnjaci u milo-sti turske vlade (cara) i da se tamo dobro živi.

Neki od ispitanih su izjavili da ih niko nije nagovorio na odlazak nego su otišli jer ovdje nisu imali imovine. Niti jedan od ispitanih nije naveo političke razloge ili represiju vlasti. Iz Bosne i Hercegovine u Tursku su odlazili preko Drine i Bosanskog Broda. Neki su od-lazili i sa urednim putnim ispravama “putni-cama”, dok su mladići uglavnom odlazili ile-galno, odnosno bježali, kako bi izbjegli regru-taciju. U povratku su dobijali malu novčanu potporu od austrougarskih konzulata u: Cari-gradu, Solunu, Skoplju, Nišu i Beogradu.

2. Prihvat bosanskih muhadžira u Turskoj: po dolasku u Tursku obično su se zaustavlja-li u Uščupu, gdje su čekali da ih se prikupi dovoljno za dalji put. Nijedan povratnik nije znao objasniti koliko je muhadžira trebalo da se sakupi. Uglavnom su izjavljivali “da nas bude dovoljno”. Iz Soluna (Salonike u zapis.) plovili su za Angoru i Stans. Put nisu mora-li plaćati. Već u Uščupu počinjali su od turske vlade dobijati pomoć od 20 para. dnevno. U Stansu su oko tri mjeseca dobijali po 30 para dnevno. Većina je izjavila kako im je teško pa-dao baš taj boravak u Stansu jer nisu ništa ra-dili. Bili su smješteni u hanu gdje su se i hra-nili. Oni koji nisu imali novac, morali su da putuju tamo gdje odredi turska vlada. To su, uglavnom, bili manji gradovi u Maloj Aziji. Kako niko od ispitanih povratnika nije znao turski jezik, teško su mogli da nađu pristojan posao. Uglavnom su radili “na nadnicu” ili kao sluge kod Bosanaca i Hercegovaca koji su ise-lili ranije i koji su uspjeli da se snađu. Kao ra-zlog za povratak najviše su se žalili na klimu i “njihovu havu”. Teško im je bilo i zbog tuđeg jezika, a samo njih nekoliko je bilo pismeno i imalo neki zanat. Mnogi su se žalili kako ih tamošnji narod nije lijepo prihvatio.


79

OMER HAMZIĆ

U OVOM RADU govori se u Gračanlija-ma iz stroja Prve proleterske brigade, one koja je formirana, kako su nas uči-

li, “u malom bosanskom gradiću Rudom, 22. decembra, 1941. godine.” To smo slavili kao Dan armije, kojoj je pjesnik nekada ushiće-no nazdravljao: “Stupaj, slavne zastave razvij, ponosna čelična zbita…” Tada smo slavili i tu vojsku i njenog vrhovnog komandanta Tita. Danas je sve manje njegovih saboraca među živima i sve manje sjećanja na njih. Odlaze tiho, zaboravljeni i ostavljeni od historije, koja se tako grubo poigrala sa idealima za koje su se borili i ginuli. Ovaj rad je samo jedan skro-man pokušaj da se to “zaboravljanje” zausta-vi. Odlazak četvorice omladinaca iz Grača-nice, u grupi sa još desetak svojih vršnjaka “u šumu”, takoreći iz školske klupe u Sarajevu, jednog tmurnog i maglovitog martovskog ju-tra, 1942. godine, može se tretirati i kao neki romantični čin ili avantura još uvijek nedo-zrelih dječaka, ali mu se ne može oduzeti nje-gova suština: svjesno opredjeljenje za antifa-

šizam i pravi izbor u haosu Drugog svjetskog rata. Do toga, naravno nije dolazilo ni slučaj-no, ni spontano, već duboko osmišljeno, ispla-nirano i organizovano. “Glavne konce” vukla je KPJ kao jedina, tada relevantna, politička snaga na strani antifašizma, u ovoj zemlji. Ri-ječ je, dakle, o likovima četvorice Gračanlija iz Prve proleterske: Hazimu Vikalu, Hajrudinu Mehinagiću, Salihu Osmanbegoviću i Ekre-mu Duriću. Od njih četvorice, Hazim Vikalo je poginuo nekoliko mjeseci nakon stupanja u Brigadu, dok su ostala trojica predeverali či-tav ratni put jedinice i kao mladi prekaljeni ratnici (sa ožiljcima i posljedicama lakših i te-žih ranjavanja), nakon završetka rata, nastavili svoj životni put kao visoki vojni rukovodioci Jugoslovenske narodne armije.

Među živima, danas je samo general Ekrem Durić.

Pristup temi

Vojno-politički značaj Prve proleterske brigade i njen doprinos razvoju Narodnoo-slobodilačkog pokreta i antifašističke bor-

Gračanlije u Prvoj proleterskojGračanlije u Prvoj proleterskoj


80

be na čitavom jugoslovenskom ratištu, glav-no je polazište u traženju odgovora iz naslo-va teme. Otuda proizlazi i značaj likova koji su predmet ovog razmatranja, pri ukupnom sagledavanju pozicije Gračanice i gračanič-kog kraja u velikoj antifašističkoj borbi; treće, njihov ratni put može biti predložak za bo-lje razumijevanje ključnih političkih proce-sa u Gračanici i oko Gračanice u godinama pred izbijanje Drugog svjetskog rata, tokom rata, a možda i kasnije – do posljednjeg rata za Bosnu i Hercegovinu – možda i do današ-njeg dana.

Zato je jako važno da se o tome šire go-vori i piše baš danas, u vremenu raznih hi-storijskih osporavanja, podmetanja, brisanja i pisanja nekih novih historija. Cilj ovog rada je, dakle, da skrene pažnju na jednu važnu hi-storijsku činjenicu u antifašističkoj prošlosti Gračanice i da sa tog događaja, pa i sa tih li-kova skine ideološku maglu, koja nije do-zvoljavala da se pronikne u njihovu suštinu. Isprazno glorifi kovanje proletera kao nekih nadljudi (gotovo supermena), a proleterskih brigada kao vojne sile koja je mogla, samo da je htjela, uzeti i Rim i Berlin istovremeno – poradi veličanja samo jedne politike i samo jedne ideje, zamagljivalo je pravu, realnu hi-storijsku istinu o jednoj istinskoj antifašistič-koj borbi i pokretu isto onoliko koliko i izrav-no negiranje tog pokreta ili njegovo margi-naliziranje i svođenje na neku komunističku gerilu, koja se u haosu Drugog svjetskog rata, u jednom momentu, slučajno našla na pravoj strani – kako se govorilo i govori u posljednje vrijeme. Pristup ovakvim temama, a pogoto-vo konkretnim događajima u lokalnim sredi-nama, na mikro-planu, zato mora biti oslobo-đen bilo kakvih predubjeđenja i predrasuda, političke romantike i lokal-patriotske pateti-ke, mora se, dakle dovesti u realan historijski kontekst.

Ne može se reći da se o Gračanlijama u Prvoj proleterskoj malo govorilo i pisalo u proteklom periodu, posebno u periodu do 1990. godine. Ne može se, takođe, reći da se tome nije pridavao odgovarajući značaj (pa i tretman likova iz ove priče), naročito u peri-odu poslije “pada Rankovića” i općeg otoplja-

vanja društvenih odnosa u zemlji. Ipak, činjenice o učešću Gračanlija u an-

tifašističkom pokretu (u kojem su mnogi iz-gubili i svoje živote), pa i činjenice o četvori-ci Gračanlija iz Prve proleterske, nisu mogle od Gračanice otkloniti hipoteku čaršije “sa manjkom revolucionarnih tradicija” isto kao što ni činjenice o četničkoj prošlosti Ozrena, nisu bile dovoljne da se sa čitavog tog kraja razgrne lažni oreol dijela ove zemlje “sa viš-kom revolucionarnih tradicija”, takoreći, sve do posljednjeg rata, kada su maske defi nitiv-no spale i kada je sve to “opečaćeno” nedav-nim podizanjem spomen-obilježja glavnom četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata, generalu Draži Mihajloviću u Petrovom Selu na Ozrenu.

Riječ je, dakle, o generalnom, da ne kaže-mo vladajućem pristupu koji je proizvodio stereotipe o naprednosti i revolucionarnosti jednih i nazadnosti i reakciji drugih. To se provlačilo kroz historijsku i memoarsku lite-raturu, nabijenu ideološkim i drugim predra-sudama, kroz školu, svakodnevni društveni i politički život. Kakve je sve to imalo reperku-sije u razvoju Gračanice u periodu od 1945. do 1992. godine, pitanje je koje traži kom-pleksnije analize, istraživanja i dokaze.

Osvrt na izvore i literaturu

Razdoblje Drugog svjetskog rata, NOB-e i revolucije po obimu je najbolje istraženo i obrađeno u našoj historiografi ji. Pored, ne-sumnjivo, povoljnog političkog ambijenta za takva istraživanja, postojanje bogatih arhiv-skih fondova opredijelilo je mnoge historiča-re da se bave upravo tim temama. Obimna je historijska literatura i o ratnom putu Prve proleterske brigade kao i mnogih drugih, iole značajnijih partizanskih jedinica, pa i vojnih operacija širom Jugoslavije. U ovom kontek-stu nije moguće navesti ni najznačajnije na-slove, akamoli dati neki ozbiljniji kritički osvrt ili njihovu kompletniju bibliografi ju.

Bez obzira na sve slabosti ove vrste hi-storiografske literature (koju, pogotovo da-nas, valja kritički iščitavati), činjenica je da su te knjige još uvijek jedini izvori relevantnih


81

podataka iz prošlosti mnogih naših grado-va i općina, pa i gračaničke. Kada se razgrnu ideološke naplavine, nekritička objašnjava-nja određenih događaja i ličnosti, glorifi kacija uloge vladajuće partije i njenih vodećih lič-nosti, te knjige i te edicije ostaju i dalje važni izvori podataka za neke buduće historiograf-ske sinteze na ovim prostorima.

Što se tiče gračaničkog kraja, konkretno da kažemo nekadašnjeg gračaničkog sreza ili ko-tara u Drugom svjetskom ratu, od značaja su samo tri-četiri naslova. To su, prije svega, me-moarski zapisi Todora Vujasinovića, komuni-stičkog komandanta na Ozrenu, koji su pod naslovom “Ozrenski partizanski odred” doži-vjeli čak tri izdanja, prvo 1952. godine (po-sljednje u Sarajevu 1985.), tu je, zatim knjiga “Posavsko-trebavski partizanski odred” pu-kovnika Esada Tihića (Beograd, 1986.) i ko-načno monografi ja pod naslovom “Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji”, čiji su autori pukovnik Esad Tihić i profesor Omer Ham-zić (Gračanica, 1988.)

Iako i ove knjige nose opća obilježja ju-goslovenske historiografi je toga vremena, ovdje posebno skrećemo pažnju na knjigu “Ozrenski partizanski odred”, koju je napi-sao Todor Vujasinović, prvi ratni komandant Ozrena, kasnije visoki politički funkcioner iz ovog kraja, ne zato što je ta knjiga vrednija od ostalih, već zato što je pisana s pretenzijom i da presudi o određenim događajima na ši-rem prostoru Ozrena i tuzlanske regije tokom 1941. i 1942. godine. Budući da je bila jedna od prvih partizanskih knjiga te vrste u našoj zemlji, izašla već 1952. godine, a potom doži-vjela još dva dopunjena i proširena izdanja, ta će knjiga biti ključna intelektualna i ideološ-ka podloga za stvaranje lažne slike o Ozren planini kao partizanskoj tvrđavi i ozrenskom kraju kao području sa svijetlim revolucionar-nim tradicijama, naspram Gračanice kao le-gla reakcije i gračaničkog ustaškog kraja, u kojem je neprikosnoveno vladao ustaški vitez Ibrahim Pjanić – mada to njen autor, kao ko-munistički vođa ustanka, možda, nije želio. I toj knjizi treba zahvaliti što je isuviše napu-hana legenda o ozrenskim partizanima i pe-tokrakama, te njihovim partizanskim zaslu-

gama bila gotovo potpuno marginalizovala ostala zbivanja u ovom kraju tokom Drugog svjetskog rata, pa i odlazak Gračanlija u Prvu proletersku. Jednostavno, osim činjenica izlo-ženih u toj knjizi, drugih i drugačijih istina o tome nije bilo.

Ili su se samo krišom šaputale. U knjizi “Gračanica i okolina u NOB-u

i revoluciji” mogu se naći osnovni podaci o odlasku četvorice Gračanlija u Prvu proleter-sku brigadu. Tematski okvir knjige autorima nije dozvoljavao da se upuštaju u šire aspek-te i elaboraciju tog događaja, a pogotovo u karakteristike likova i dalju sudbinu glavnih protagonista. Tek u posljednje vrijeme, Ča-sopis za kulturnu historiju “Gračanički gla-snik” objavio je dva priloga o Gračanlijama u Prvoj proleterskoj, što naravno, nije dovoljno naspram značaja te historijske činjenice u an-tifašističkoj prošlosti Gračanice i uloge koju su ti ljudi odigrali u antifašističkom pokretu ove zemlje.

Ovaj rad je samo pokušaj da se tim doga-đajima i ličnostima dadne odgovarajući tre-tman u našoj lokalnoj historiografi ji.

Političke prilike u Gračanici pred Drugi svjetski rat

Sva četvorica prvoboraca Prve proleterske iz Gračanice potiču iz vrlo uglednih trgovač-ko-posjedničkih i ulemanskih porodica iz ko-jih su se regrutovali aktivisti u lokalnim odbo-rima građanskih političkih stranaka i kultur-no-prosvjetnih društava, koji su politički pre-ferirali režimske ili opozicione političke opci-je, oštro suprotstavljene lijevom pokretu ili ko-munizmu. Tragajući za odgovorom na pitanje kako je bilo moguće da se iz takvih musliman-skih porodica regrutuju proleteri u najelitniju jedinicu u čitavom partizanskom pokretu, nije teško osporiti ustaljene stereotipe “o klasama i masama”, koje su činile taj pokret, posebno iz muslimanskog naroda, koji je tek 1943. počeo masovnije pristupati Narodnooslobodilačkom pokretu. Da bismo što realnije odgovorili na to pitanje, moramo se osvrnuti na politički am-bijent gračaničke čaršije u kojem su odrastali glavni junaci ove naše priče.


82

U političkom životu Gračanice u periodu između dva svjetska rata, dominantnu ulogu među Muslimanima imala je JMO Mehme-da Spahe, na čijem se čelu dugo vremena nalazio poznati gračanički trgovac Mujaga Muftić, a među Srbima režimska Radikalna stranka, koju je predvodio Dimšo Nedeljko-vić, trgovac kožom, kraljevski banski vijeć-nik. Politički život naročito se dinamizirao poslije petomajskih izbora 1935. i ulaska li-dera JMO Mehmeda Spahe u Vladu Mila-na Stojadinovića, a potom i “utapanje” JMO u vladinu koaliciju JRZ. Bilo je to veliko ra-zočarenje za jedan broj dotadašnjih vatrenih pristalica Spahine politike u Gračanici, među kojima se posebno isticao predsjednik Vakuf-sko-mearifskog povjerenstva i kadija grača-nički Ibrahim ef. Mehinafi ć, a nešto kasni-je i gradonačelnik (predsjednik gradske opći-ne) Gračanice Hivzaga Hivzefendić, koji će se, tragajući za političkom alternativom pri-kloniti profesoru Hakiji Hadžiću i Ademagi Mešiću, posjedniku iz Tešnja, te u Gračani-ci formirati ogranak Muslimanske organiza-cije HSS. Radilo se o vrlo uglednim ljudima koji su se okupljali oko Vakufsko-mearifskog povjerenstva i kadije Mehinagića, koji su bili stalno na udaru vladajuće JRZ i njenog lidera u Gračanici, advokata Hamida Hadžiefendi-ća, koji je bio potpredsjednik JRZ za Vrba-

sku banovinu. Politička konfrontacija izme-đu te dvije grupacije u čaršiji nije prestala ni poslije sporazuma Cvetković-Maček i stvara-nja Hrvatske banovine, pa čak ni poslije smr-ti Mehmeda Spahe, 1939. godine, kada su se Muslimani u čitavoj Bosni i Hercegovini, pa i u Gračanici, našli na političkom bespuću.

Đaci i studenti koji su se školovali izvan Gračanice, a koji nisu prekidali veze sa rod-nim gradom, imali su zato kritičan odnos kako prema Spahinovcima, tako i prema li-niji HSS, koju je učvršćivao kadija Mehina-gić. Izbjegavali su kulturno-prosvjetna druš-tva s nacionalnim ili političkim predznakom (“Gajret”, “Narodna uzdanica”, Soko), već su se okupljali u Narodnoj biblioteci, koja je bila pod uticajem politički lijevo orijentisanih omladinaca obje nacionalnosti. Iz te grupe re-grutovat će se prvi članovi skojevske, a po-tom i partijske organizacije u Gračanici, koja će se formirati početkom marta 1941. godine. U tom krugu kretali su se i gračanički đaci: Hazim Vikalo, Ekrem Durić, Hajrudin Me-hinagić i Salih Osmanbegović, koji će i sami, prema vlastitim izjavama, postati članovi pre-dratne skojevske organizacije u Gračanici .1

¹ Omer Hamzić, Političke prilike u Gračanici i okoli-ni u periodu između dva svjetska rata. (magistarski rad, odbranjen na Filozofskom fakultetu Univerzi-teta u Tuzli, 2005., rukopis,), str. 103 -122

Proklanjavanje Šarene džamije u Gračanici 1933. godine


83

Zahvaljujući uticaju, upravo tih demokrat-skih, lijevo orijentisanih omladinaca Narodna biblioteka, kao kulturno-prosvjetno društvo, uspjela se nametnuti kao važan faktor druš-tvenog i kulturnog, pa i političkog života u gračaničkoj čaršiji između dva svjetska rata, naspram ili između spomenutih nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava i organizacija, koje je obilato pomagao režim. Pri tome se mora naglasiti i lični angažman Mustafe Ka-marića i još nekih starijih članova Biblioteke u njenom profi lisanju u moderno Kulturno-prosvjetno društvo, poprilično “odmaknuto” od tadašnjeg režima.1

Politička konfuzija u Gračanici na početku rata

Nakon kratkotrajnog aprilskog rata i pro-glašenja NDH i u Gračanicu su počeli stiza-ti ustaški emisari, između ostalih i Ademaga Mešić, koji su imali zadatak da učvršćuju in-stitucije novog režima, držali su vatrene go-vore pred općinskim načelstvom, klicali Pave-liću i NDH, pozivali u ustašku vojnicu i do-mobranstvo. U delegaciji bosanskih muslima-na na čelu sa Ademagom Mešićem, koja je 7. 8. 1941. godine posjetila Pavelića, nalazio se i hafi z Ibrahim ef. Mehinagić, kao član odbo-ra Društva šerijatskih sudaca.2 Nakon hapše-nja i odlaska sekretara partijske organizaci-je Vele Šuputa, u Gračanici je ugašena sva-ka partijska i skojevska djelatnost. Za pripre-mu ustanka u BiH, pod rukovodstvom KPJ, u Gračanici se gotovo nije ni znalo. Za bo-lje razumijevanje tih sumornih prilika, mora se imati u vidu opća politička obezglavljenost Muslimana u Bosni i Hercegovini početkom rata, pa i u Gračanici, gdje nije bilo nikakve političke organizacije, pa ni komunističke (hapšenje sekretara partijske ćelije Vele Šu-

¹ Omer Hamzić, Djelatnost Narodne biblioteke i uloga njenog osnivača Mustafe Kamarića u druš-tvenom i kulturnom životu Gračanice između dva svjetska rat, Gračanički glasnik br. 20., Gračanica 2005., 155

² Ademaga Mešić, Moj odgovor bezimenim klevetni-cima i drugi tekstovi, (priredio Amir Brka), Tešanj 1998., 198; Hrvatski narod br. 176 od 9. 8. 1941.

puta itd.), koja bi mogla ponuditi neki izlaz. Ustanak na Ozrenu počeo je 23. 8. 1941.

godine, sa zakašnjenjem od mjesec dana. Iako su ustanike poveli komunisti na čelu sa Todo-rom Vujasinovićem, na njihovim kapama bilo je ponegdje više četničkih, nego partizanskih obilježja. Sa takvim obilježjima, jedna usta-nička grupa, u noći 23/24. 8. 1941. godine, prodrla je u centar Gračanice, opljačkala ma-gacin oružja, a zatim se brzo povukla na onu stranu Spreče. Nakon toga uslijedila je od-mazda ustaškog režima: po kratkom postup-ku strijeljano je 6 srpskih civila, među kojima i jedna žena, potom su počele masovne de-portacije Srba itd. Između komunističkog vo-đstva na Ozrenu i preostalih članova partije i Skoja u Gračanici nije postojala nikakva veza. Stoga nije ni čudo što se ustanak na Ozrenu, iako su ga predvodili komunisti, u Gračanici doživljavao kao obična srpska buna, koju su podigli četnici.

Dolazak dvadesetak deportovanih slove-načkih porodica u Gračanicu, deportacije i progoni uglednijih ljudi srpske nacionalnosti, pripreme većih vojnih akcija prema Ozrenu – sve to je samo nagovještavalo da se negdje da-leko od Gračanice dešavaju krupni događaji, o kojima se gotovo ništa nije znalo. Ustanak je već bio zahvatio velike dijelove Srbije, Crne Gore, Hrvatske, pa i Bosne i Hercegovine.

Iz takvog, poprilično haotičnog ambijenta ratne Gračanice, velika grupa omladinaca od-lazi iz Gračanice i nastavlja svoje školovanje u Sarajevu, odakle spomenuta četvorica odlaze u Prvu proletersku.

Formiranje i značaj Prve proleterske brigade

Nakon poznate ofanzive na teritoriji za-padne Srbije, koja je bila usmjerena na unište-nje slobodne teritorije u zapadnoj Srbiji (U ovoj operaciji prvi put su učestvovali četni-ci na strani njemačke vojske, posle neuspjelih pregovora između Draže Mihailovića i Tita ) te, povlačenja glavnine partizanskih snaga na teritoriju Sandžaka, Vrhovni štab je, rezimi-rajući dotadašnja iskustva, težeći da oslobo-dilački rat dobije još organizovaniji i uspješ-


84

niji karakter, donio izvanredno važnu odluku: da se od nekoliko partizanskih jedinica, koje su se povukle sa Vrhovnim štabom - formira nova – Prva proleterska brigada. Brigada je formirana 21. 12. 1941. u čast Staljinovog ro-đendana.1 Pored Štaba brigade i prištabskih jedinica, u sastav brigade je ušlo 5 bataljona: 1. crnogorski, 2. crnogorski, 3. kragujevački, 4. kraljevački i 5. šumadijski bataljon. U mo-mentu formiranja brigada je brojala 1200 bo-raca, pretežno pripadnika radničke klase Be-ograda, Kragujevca, Kraljeva i Užica, kao i odabrani borci iz Crne Gore, među kojima je bio veliki broj komunista i skojevaca, pre-kaljenih u prethodnim borbama. Za koman-danta je bio postavljen Koča Popović, a za ko-mesara Filjip Kljajić Fića.

U prvo vrijeme Politbiro je imao ideju da se Brigada postepeno popunjava četama i ba-taljonima odabranih boraca iz svih nacional-nih sredina kako bi i po svome sastavu pred-

¹ Vojna enciklopedija, t.7, str.570

stavljala općejugoslovensku jedinicu, sastav-ljenu od pripadnika svih naših naroda i na-rodnosti. U skladu s tim intencijama, partij-ska rukovodstva po gradovima, među kojima i u Sarajevu, imala su zadatak da u brigadu upućuju što više radnika i đaka, po mogućno-sti muslimanske nacionalnosti. Međutim, iz tehničkih i drugih razloga to se nije moglo u potpunosti realizovati.

Prilikom osnivanja Prve proleterke briga-de formulisan je “Statut proleterskih narod-nooslobodilačkih udarnih brigada” (ili Sta-tut za proleterske brigade) koji je konačno redigovan od strane Vrhovnog štaba, počet-kom 1942. godine u Foči. U tom dokumen-tu je, nedvosmisleno istaknut krajnji cilj bor-be “protiv okupatora i domaćih slugu… pro-tiv nacionalnog porobljavanja i ekonomskog ugnjetavanja…Brigade su pokretne jedinice koje moraju uvek biti spremne da dejstvuju gde god je to potrebno…”2

² Stevo Vujnović, Vojna organizacija jugoslovenske re-

Grupa Gračanlija, mlađih đaka u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu 1939. godine. sjede na klupi, s lijeva na desno, gornji red: Mustafa Rešidbegović, Ekrem Durić, Muhamed Hadžirašidagić, Hazim Vikalo, Hajrudin Mehinagić; u prednjem redu, s lijeva na desno: Nusret Priganica, Mustafa Nuhanović, Mustafa Tikvina, M. Žunić, Mehmedalija Ibrahimović ) snimio: Halid Mehinagić, učenik IV razreda u dvorištu Internata.


85

U toku rata formirano je 220 brigada, od kojih je 12 proglašeno proleterskim, a poslije rata proglašeno je proleterskim još pet. Pro-leterske brigade su u bile u političkom, mo-ralnom i borbenom smislu najelitnije jedini-ce NOVJ.1

To su bile jedinice koje su djelovale na bazi partizanske taktike, koja se ogledala u njiho-voj stalnoj aktivnosti, u oslobađanju novih te-ritorija i osvajanju političkog uticaja.

Odluka o formiranju Prve proleterske bri-gade cijeni se kao najznačajniji potez Politbi-roa CK KPJ na planu razvoja oružanih snaga oslobodilačkog rata i revolucije.

Odmah po formiranju brigade, rukovod-stvo NOR-a sa brigadom prelazi preko Dri-ne, jer je procijenilo da u tom trenutku teži-šte svih ratnih napora treba prenijeti u Istoč-nu Bosnu, gdje su bile stacionirane dosta jake partizanske snage, jačine oko 7.000 boraca, koje je trebalo vojnički i politički ojačati, os-posobiti ih za ofanzivna dejstva na protivnič-ke garnizone, potom za brze manevre, pro-mjene pozicija itd. Pored njemačkih i ustaš-ko-domobranskih snaga, na tom prostoru je pod neposrednim uticajem iz Srbije ojača-la velika četnička grupacija, četnički pokret i četnički uticaj uopće. Uočivši značaj istočne Bosne, Vrhovni štab je u tom periodu održao dva savjetovanja sa članovima Pokrajinskog komiteta i Glavnog štaba za Bosnu i Herce-govinu i to prvo u Rogatici, 25. 12. 1941. i drugo u Ivančićima, 7. 1. 1942. godine. Sa tih savjetovanja potekle su direktive o načinu po-pune brigade – prvenstveno mlađim kadrovi-ma iz gradova, po mogućnosti i reda musli-manske nacionalnosti.

Ubrzo nakon dolaska Štaba u istočnu Bo-snu, počela je Druga neprijateljska ofanziva. U okviru tih operacija Vrhovni štab upućuje Prvu proletersku brigadu sa prostora Glasin-ca ka jugu. Politbiro i Vrhovni štab sa manjim dijelovima brigade otišao je preko Glasinca i Jahorine u Foču, a glavne snage brigade su noću 27/28. januara izvele pokret kroz Sara-

volucije, Beograd 1986., 59

¹ Enciklopedijski leksikon “Mozaik znanja”, Histo-rija, Interpres, Beograd 1970., 540, 541

jevsko polje i preko Igmana u pravcu Trnova. Taj Igmanski marš izveden je po velikoj hlad-noći i dubokom snijegu tako da je od smrza-vanja stradalo 172 borca.2

Izlazak Gračanlija na partizansku teritoriju i uključivanje u Prvu proletersku

Te vruće ratne jeseni 1941. godine škol-ska godina je počela sa zakašnjenjem. U grupi dječaka koji odlaze iz Gračanice na školova-nje u Sarajevo bili su i: Hazim Vikalo, Ekrem Durić i Hajrudin Mehinagić, koji su se ško-lovali u Šerijatskoj gimnaziji i Salih Osma-nbegović, koji se upisuje u srednju tehničku školu. Prateći zbivanja oko sebe, nisu željeli biti “cvijeće hrvatskog naroda” u državi Ante Pavelića, niti slijediti pronjemačke državne projekte koji su u to vrijeme bili u opticaju. Jedini realan izlaz za sebe i svoju generaciju u Bosni i Hercegovini prepoznali su u širokom antifaši stičkom pokretu, koji je bio na pozici-jama antihitlerovske koalicije, demokratskih i soci jalnih promjena u zemlji. Odmah su našli svoje mjesto u grupi naprednih, lijevo orijen-tisanih “šerijatlija” koji su, pod utjecajem sara-jevskih komunista, aktivno djelovali s pozicija antifašizma. Kada je čitavoj grupi zaprijetila opasnost od hapšenja i “zgibije”, napuštaju internat i školu i po zadatku sa više partijske instance odlaze “u šumu”.

U nekim starim hronikama o tom “bje-gstvu” zabilježeno je otprilike sljedeće: na osnovu odluke Mjesnog komiteta Komuni-stičke partije Sarajevo, a po direktivi Vrhov-nog štaba Narodnooslobodilačke vojske i par-tizanskih odreda Jugoslavije (Tito na savjeto-vanju u Ivančićima, januara 1942. godine) da se tek formirana Prva proleterska brigada po-puni aktivistima NOP-a iz Sarajeva, prven-stveno iz redova muslimanske i hrvatske na-cionalnosti, 8. marta 1942. godine iz okupi-ranog Sarajeva na slobodnu teritoriju (preko Miljevine i Trnova) izašlo je ukupno 13 čla-nova SKOJ-a (pitomaca “Narodne uzdanice”

² Stevo Vujnović, nav. djelo, 59


86

i Šerijatske gimnazije) i u Vrhovnom štabu, koji je bio stacioniran u Foči, raspoređeno u Prvu proletersku brigadu.1 Članovi ove gru-pe donijeli su poštu Mjesnog komiteta KPJ iz Sarajeva i pošiljku lijekova za promrzle uče-snike Igmanskog marša, koji su se liječili u partizanskoj bolnici u Foči. Njihov odlazak u partizane bio je od šireg političkog znača-ja za pokret, što potvrđuje i činjenica da ih je u Foči, prije rasporeda u partizanske jedinice, lično primio i pozdravio vrhovni komandant partizanske vojske Josip Broz Tito.2

Kao i mnogi drugi mladići u partizanskim redovima, ratovali su za svoje ideale, za ostva-renje vizije nekog boljeg, naprednijeg i po-štenijeg svijeta. Po dolasku u Prvu proleter-sku brzo su sticali ugled hrabrih, nadasve po-žrtvovanih i odvažnih boraca koje je krasilo lično poštenje i disciplina.

Durić, Mehinagić i Osmanbegović su sve do oslobođenja Beograda, 20. oktobra 1944.

¹ U toj grupi bilo je pet đaka iz Šerijatske gimnazije i osam iz Internata “Narodna uzdanica”: Sulejman Omerović Car, Asim Pervan, Omer Pezo, Ekrem Durić, Mesud Smailbegović Karamba, Nedib Ta-tarević, Derviš Sušić, Hajrudin Mehinagić, Hasan Idrizbegović, Salih Osmanbegović, Hazim Vikalo, Nail Lugić i Muharem Hajdarhodžić. Svi preživje-li nosioci su “Partizanske spomenice 41”, trojica su generali, ima i heroja.

² Neke detalje o izlasku te grupe skojevaca iz Sara-jeva iznio je Hajrudin Mehinagić u listu “Rad” od 27. 7. 1984. godine: “Dođe vrijeme, mi treba da se skupimo, negdje na Marijin Dvoru. Ali, kako otići iz internata kad profesori dežuraju? Bila je nedjelja, 8. mart, 1942., dežurao je profesor Filipović, poslije rata čuveni orijentalista, dobitnik mnogih nagrada, i Avnojeve. Dobar čovjek. Duša. Mi ti se nekako izvučemo, neopaženo. Krenemo sa Marin Dvora po grupama, dvojica – trojica, ka Vracama. Dođe-mo blizu domobranske postaje. Prođosmo bez ika-kvih teškoća. Uspjeli smo! Sve bijaše kako valja! Idemo dalje, razumije se. Nismo mnogo ni pješačili kad poče da pada mrak. Zaustavimo se na određe-nom mjestu. S nama kurir Mjesnog komiteta, onaj sa kojim smo sve razrađivali, zna on i lozinku, koja će nas bezbjedno odvesti u partizane. I tako: idemo ti mi, idemo, kad nas neko zaustavi. Zasjeda. Ku-rir naprijed, ostali stoj! Ode kurir. Znaci raspozna-vanja. Lozinka. Odziv. Sve bijaše kako valja, ja…” (Borko Gvozdenović, Tako sam otišao u partizane, Sve bijaše kako valja (feljton), Rad, br. 80, od 27. 7. 1984., Beograd, 16)

godine bili zajedno kao borci i rukovodioci u Prvoj proleterskoj brigadi, a poslije su kao ofi ciri raspoređeni na druge dužnosti.3

Likovi Gračanlija iz Prve proleterske

Za svoju rodnu Gračanicu to su svijetli likovi njene antifašističke prošlosti. Oni su znali odabrati pravu stranu kad je bilo stani-pani. To je najvažnija činjenica. Sve ostalo u njihovim biografi jama može biti samo gra-đa za neku uzbudljivu i istinitu porodičnu ili psihološku dramu ili možda neku lijepu ro-mantičnu priču s određenom dozom avantu-rizma i mladalačkih ideala.

1. Hazim VikaloNema puno podataka o Hazimu Vika-

lu. Njegova životna staza isuviše je kratka za neku opširniju biografi ju. Poginuo je, takore-ći, na samom pragu života, daleko od rodnog kraja, ni punih dvadeset godina nije imao. Rođen je 1922. godine u selu Sladna, odra-

³ Esad Tihić, Omer Hamzić, Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Gračanica 1988., 193

Hazim Vikalo đački dani


87

stao o mnogobrojnoj porodici mjesnog ima-ma Smail ef., koji je, osim Hazima imao još 4 sina i 6 kćeri.

Osnovnu školu završio je u Gračanici, a Behrambegovu medresu u Tuzli. Školovanje je nastavio u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Pripadao je krugu naprednih đaka Šerijatske gimnazije, politički bliskih SKOJ-u, koji su, tokom jeseni i zime 1941/42. izvršavali zadat-ke mjesnog partijskog rukovodstva u Saraje-vu. Po izlasku na partizansku teritoriju, ras-poređen je u 1. četu 1. bataljona 1. proleterske brigade. (kasnije 5. crnogorski bataljon)

Poginuo je 10. 5. 1942. godine u jednom žestokom okršaju sa crnogorskim četnicima u jednom klancu ispod Večerinca kod Kolaši-na (Sinjajevina, Crna Gora), kao puškomitra-ljezac. U toj borbi, osim Vikala, stradalo je još 16 proletera, što je bio isuviše veliki gubitak za Brigadu. Dirljiv literarno-historijski zapis o tome ostavio je naš poznati književnik Der-viš Sušić u knjizi “S proleterima”.1

¹ O pogibiji Hazima Vikala ispisao je i sljedeće re-čenice: “Tog dana bio je datum 10. naj 1942. godi-ne. Iz našeg bataljona poginulo je i ranjeno oko 17 boraca. Iz naše čete su poginuli Mirko Stanišić, Kr-

U znak trajnog sjećanja na svog poginu-log proletera, mještani Sladne podigli su mu Spomen-bistu ispred zgrade osnovne škole, koja je otkrivena 9. septembra 1976. godine (datum koji se tada obilježavao kao Dan op-štine Srebrenik). Otkrivajući bistu, njegov sa-borac iz Prve proleterske, Salih Osmanbego-vić, tom je prilikom, između ostalog, rekao: “Naš Hazim je, kao što je poznato, pao u že-stokom okršaju, u bici prsa u prsa, koju je ba-taljon u kojem smo se zajedno nalazili, dana 10. maja 1942. godine, vodio nekoliko stotina kilometara daleko od ovog mjesta, na obron-cima planine Sinjajevine kod Mojkovca u Crnoj Gori.”2

Njegovi posmrtni ostaci i danas počivaju u zajedničkoj partizanskoj grobnici u Kolašinu.3 Davnašnja inicijativa da se prenesu u rodnu Sladnu još uvijek, nažalost, nije realizovana.

Nekada je Osnovna škola u tom selu nosila njegovo ime. Danas ne nosi.

Ime Hazima Vikala, još uvijek obilježava dvije ulice: jednu u Gračanici i jednu u Sre-

sto Medigović, Karkinj Sulejman, plavokosi i uvi-jek nasmijani Sarajlija, a dvojica-trojica su ranjeni. Poginuo je i moj najbolji drug iz djetinjstva Hazim Vikalo. Poginuo je, eto, u prvom okršaju, onako kako mi je često govorio kad bi se tiho razilazili sa Skojevskog sastanka: Ako bih već morao da umrem, volio bih da negdje u jurišu poginem i da posljednjim pogledom obuhvatim sve drugove kako kraj mene pro-trčavaju goneći našeg neprijatelja. U hiljade ime-na, članova Skoja, koji su dali svoje živote za do-bro naroda, ušlo je i ime Hazima Vikala, skromnog neznanog omladinca, koji je vatrena i iznad svega volio slobodu, davši konačno život za nju. Pao je pored Krsta Medigovića, starog Marka Stanišića i ostalih, držeći i dalje pušku u mrtvim zgrčenim ru-kama…” ( Derviš Sušić, S proleterima, “Svjetlost”, Sarajevo 1950., str. 59.)

² Salih Osmanbegović, Govor u selu Sladna pri-likom otkrivanja spomen-biste Hazimu Vikalu ispred zgrade Osnovne škole, 9. 9. 1976., Tekst go-vora u Zavičajnoj zbirci Gračanica

³ Prilikom otkrivanja spomen-biste u selu Sladna, 9. 9. 1976. godine, tadašnji predsjednik mjesne bo-račke organizacije o tome je rekao i ovo: “Mi smo već ranije uspostavili kontakt sa udruženjem bora-ca Mojkovac i dobili sve podatke o mjestu pogibi-je i sahrane druga Vikala, tako da neće biti proble-ma oko prenošenja njegovih posmrtnih ostataka u Sladnu. (Front slobode , Tuzla, 18. 5. 1976.)

Hazim Vikalo, omladinski dani


88

breniku. Valjda su se građani pitali 2. Hajrudin MehinagićHajrudin Mehinagić potiče iz ugledne

gračaničke familije Mehinagića u kojoj su dominirale dvije tadašnje čaršijske veličine:

Rifataga - po bogatstvu i stilu života, Ibrahim efendija - po pameti i znanju. Svaki na svoj način ostavili su traga u gračaničkoj čaršiji iz-među dva svjetska rata. Kadija na političkom, Rifataga na ekonomskom planu. Svaki na svoj način uticali su na mladog Mehinagića, koji je, tražeći neku svoju originalnu životnu stazu, između te dvije snažne ličnosti odra-stao brže od ostale djece i - ironijom sud-bine, igrom slučaja ko zna...našao se sasvim kontra...

Rođen je 1923. godine u Tuzli, nakon čega mu je otac ubrzo prešao na službu u Šerijat-ski sud u Gračanici. Osnovnu školu Hajrudin je završio u Gračanici, školovanje nastavio u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu…

Sa Prvom proleterskom prošao je gotovo sve ofanzive i najteže borbe, više puta je ra-njavan, jedanput i teže. Iz rata je izašao kao komesar brigade i ostao u armiji sve do svog penzionisanja u činu pukovnika 1. 1. 1972. godine. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i još nekoliko visokih ratnih i mirno-dopskih vojnih odlikovanja.

Ne zna se kada će Mehinagić kao mlad i perspektivan ofi cir, borac Prve proleterske i

Hajrudin Mehinagić – lakše ranjavanje u ruku

Posjeta Maršala Tita vojnoj bolnici na Dedinju, 1945. (Hajrudin Mehinagić sa povezom)


89

zaslužni partijski kadar doživjeti svoja prva razočarenja i shvatiti da su mladalački idea-li jedno, a gruba društvena stvarnost, koja ga je počela pritiskati, sasvim nešto drugo. Prvo veće razočarenje doživio je negdje odmah po-slije tršćanske krize kada mu je za dlaku iz-maklo priznanje narodnog heroja, koje je “pošteno zaradio” kao borac Prve proleterske. Da ga ne dobije, pobrinuli su mu se najbolji drugovi. Na sličan način zauvijek mu je izma-kao viši vojnički čin i zaustavljeno svako dalje napredovanje u vojničkoj karijeri. Za to su se ovoga puta pobrinuli “pravovjerni” iz komite-ta ili svemoćne UDBE. Je li to bilo nepovje-renje zbog oca efendije koji je “odležao svoje” ili su u pitanju bili neki drugi razlozi nije bilo jasno ni samom Mehinagiću, koji će tako za-uvijek ostati pukovnik.

Dolazio je u Gračanicu, trudeći se da ne bude primijećen, da ostane u krugu braće i najboljih prijatelja. Za svoju okolinu bio je vedre naravi, u sebi - ko zna. Tako godina-ma... Teško bolestan i skrhan, u zemlji za koju se nije borio, umro je 27. 4. 2000. godine u 77. godini života u Beogradu, gdje je i proživio više od polovine svog životnog i radnog vi-

jeka. Sahranjen je u prisustvu članova najbli-že familije, te najužeg kruga svojih prijate-lja i saboraca. Nijemom šutnjom Beograd se oprostio od ovog bivšeg proletera - hladno, protokolarno, rutinski.

Ni tamo partizani nisu više u “trendu”.1

3. Salih OsmanbegovićSalih Osmanbegović je rođen 1925. godi-

ne u Gračanici. Odrastao je u uglednoj poro-dici punoj djece. Imao je četiri sestre i tri bra-ta: Adema, Ćazima i Asima. Njihove uzbud-ljive životne storije, svaka za sebe, mogu biti dobar predložak za jednu zanimljivu priču o sudbini Bošnjaka, koji su se u haosu Drugog svjetskog rata opredijelili za partizane i aktiv-no uključili u narodnooslobodilački pokret.

Nakon osnovne škole, Salih Osmanbego-vić je s uspjehom je završio srednju građansku školu u Doboju, rano se uključio u napredni omladinski pokret, potom u SKOJ… Nasta-vio je školovanje u srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu, odakle je otišao u Prvu proletersku

¹ Omer Hamzić, Likovi zavičaja, Gračanlija iz Prve proleterske, Gračanički glasnik br. 9, Gračanica 2000., 21 - 24

Salih Osmanbegović - na patrolnom brodu između Zadra i Senja, 10.4.1946.


90

brigadu, sa kojom je prošao dug i težak bor-beni put – kao borac, mitraljezac i starješi-na, ranga voda, čete i bataljona. U septembru 1943. godine premješten je u 6. ličku prole-tersku diviziju sa kojom je učestvovao u ope-racijama za oslobođenje Beograda i završnim operacijama za konačno oslobođenje zemlje. U ratu je četiri puta ranjavan, jedanput veo-ma teško, 40% je invalid. Od završetka rata, pa sve od 1970. godine, nalazio se na vrlo vi-sokim vojnim dužnostima u Jugoslovenskom ratnom vazduhoplovstvu. U međuvremenu završio je višu ofi cirsku školu i Višu vazduho-plovnu vojnu akademiju, te vanredno - Prav-ni fakultet… (…) Zadnjih 11 godina aktiv-ne vojne službe, neprekidno do penzionisa-nja, 31. 12. 1981. godine, bio je u Teritorijal-noj odbrani Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine.

Kao čovjek širokih interesovanja i velike radne energije, pored redovnog posla, a ka-snije i u mirovini, bio je narodni poslanik, ak-tivista nekadašnjeg Socijalističkog saveza, bo-račkih organizacija… Poznat je i kao jedan od najagilnijih predsjednika Udruženja Gračan-lija u Sarajevu. Bio je vodeća ličnost u gru-

pi časnih umirovljenih generala nekadašnje JNA koji su se u ljeto 1992. godine javno sta-vili na raspolaganje ratnoj Vladi Bosne i Her-cegovine, bio je inicijator i predsjednik Orga-nizacionog odbora za formiranje Patriotskog demokratskog pokreta za Bosnu i Hercegovi-nu, koji je osnovan 20. juna 1993. godine. Na funkciji predsjednika Republičkog odbora SUBNOAR-a Bosne i Hercegovine nalazio se od oktobra 1995. do septembra 1998. go-dine, pokrenuo je časopis “Glas antifašista”… Nosilac je više visokih ratnih i mirnodopskih odlikovanja, među kojima ističemo samo dva: “Partizansku spomenicu ‘41” i Nagradu ZA-VNOBiH-a, koja mu je dodijeljena 25. 11. 1991. godine.

Objavio je veći broj priloga u nekoliko rat-nih monografi ja i četiri zbornika sjećanja rat-nih jedinica. Sarađivao je u nekim republič-kim časopisima i revijama, na radiju i televi-ziji, objavio više ratnih feljtona u “Oslobođe-nju”, više godina bio član Savjeta tog lista…

Dolazio je u Gračanicu nenametljivo, tiho, da obiđe rodni kraj, svoju familiju, da se vidi sa drugovima iz djetinjstva. Plijenio je svo-jom čestitošću, skromnošću, ljudskim pošte-njem, nevjerovatnom upornošću i radnom energijom. Nakon velikih društvenih lomo-va kod nas i osjetnog nastupanja fašizma pre-ma Bosni i Sarajevu, ponovo se svrstao u an-tifašističke redove i na toj liniji aktivno dje-lovao, takoreći do posljednjeg dana. Preka-ljeni antifašista nije mogao otići u zapećak dok je Bosnom harao fašizam. Zato je Salih Osmanbegovć za mene i za moju generaci-ju bio i ostao “partizan plus”, a za svoje dru-gove, kako reče Dragutin Braco Kosovac na njegovom posljednjem ispraćaju, “jedan od gospara socijalističke revolucije Jugoslavije i narodnooslobodilačke borbe naroda Bosne i Hercegovine”.

Umro je 22. 5. 2003. godine i uz odgovara-juće počasti sahranjen u Sarajevu.1

4. EKREM DURIĆ

Ekrem Durić je rođen 9. 2. 1925. godi-

¹ Omer Hamzić, Likovi zavičaja, Salih Osmanbe-gović, “Partizan plus” iz Prve proleterske, Grača-nički glasnik br. 16. Gračanica 2003., 28 - 33

Salih Osmanbegović mladi ofi cir avijacije


91

ne u Bosanskom Petrovcu. Potiče iz ugledne kadijske familije koja vuče porijeklo iz Foče. Njegov otac, Smail-efendija, službovao je kao kadija u Bosanskom Petrovcu i Gračanici. Njegova majka Emina bila je kćerka Arif ef. Mehinagića i rođena sestra Rifatage i kadi-je Ibrahim-efendije Mehinagića. Osim Ekre-ma, imali su još dva sina – Ahmeta i Nusreta i tri kćerke – Lejlu, Bahriju i Subhiju (koja je rano umrla). Tokom Drugog svjetskog rata, svi su bili na strani NOP-a: Ahmet se, počet-kom 1942. priključio jednoj ustaničkoj grupi u Kostajnici s kojom se prebacio na Ozren, a odatle, nakon ranjavanja tokom četničkog puča i dugotrajnog ilegalnog liječenja, stu-pio u redove 2. proleterske divizije, Ekrem je otišao u Prvu proletersku, Nusret i Bahri-ja djelovali su u jednom skojevskom aktivu u Gračanici.

Ekrem Durić je završio osnovnu školu u Gračanicu i 6 razreda Šerijatske gimnazije u Sarajevu., odakle je otišao u Prvu proletersku brigadu. Prošao je čitav ratni put brigade, bo-rio se na svim ratištima, širom jugoslavenskog prostora, osim Makedonije, kraj rata dočekao

je sa svojim jedinicama u Sloveniji. Bio je ko-mesar bataljona u Prvoj proleterskoj, omla-dinski i skojevski rukovodilac Prve proleter-ske divizije.

U mirnodopskom periodu, od 1945. – 1985. godine vršio je razne visoke vojno-poli-tičke i diplomatske dužnosti, između ostalih, vršio je dužnost komandanta brigade, načel-nika štaba divizije, načelnika Glavnog štaba TO BiH i vojnog izaslanika za Francusku i zemlje Beneluksa. Po završetku rata završio je višu partijsku školu, od 1950. do 1952. Višu vojnu akademiju, od 1955. godine visoku rat-nu školu u Parizu. Tokom svoje vojne karijere stekao je čin generala.

Bio je ambasador SFRJ u SR Vijetnamu, poslanik u narodnoj skupštini BiH za općinu Gračanica i član Savjeta Republike.

Bio je u grupi generala bivše JNA, koji su se u ljeto 1992. godine javno izjasnili protiv agresije na Bosnu i Hercegovinu i stavili na raspolaganje tadašnjoj vladi svoje iskustvo, ugled i znanje u organizaciji odbrane Saraje-va i države Bosne i Hercegovine.Ekrem Durić, kao mlad ofi cir

Ekrem Durić u generalskoj uniformi


92

Nikada nije prekidao svoje veze sa Gra-čanicom koju i sada smatra svojim rodnim gradom.

Objavio je knjigu dnevničkih zapisa “Moje godine u Vijetnamu”.

Odlikovan je sa više domaćih i dva strana odlikovanja. Nosilac je Partizanske spomeni-ce 1941.

Živi kao penzioner u Sarajevu. .

Zaključak

Imena Gračanlija iz Prve proleterske mo-raju imati svoje mjesto u svakom promišlja-nju o sudbini Bošnjaka muslimana na ovom prostoru, a posebno u traženju odgovora na pitanje: “Jesu li Bošnjaci muslimani u Dru-gom svjetskom ratu bili na pravoj strani?”… Oni ne smiju biti zaboravljeni i “adaktirani”. Uostalom njima je sada svejedno. Nije Gra-čanici? Zašto?

Zato što su likovi gračaničkih partizana, uglavnom bez mrlje.

Oni su najbolji dokaz antifašističke proš-losti i tradicije Gračanice, koja se potvr-dila i tokom posljednjeg rata za Bosnu i Hercegovinu.

Oni su najbolji dokaz jedne antifašističke vertikale koju neki namjerno ili zbog vlastitih gluposti negiraju.

Hipoteku “ustaškog kraja” Gračanica je nosila dugo poslije Drugog svjetskog rata i to platila previsokom cijenom. Jesmo li izvu-kli pouke iz toga?

Gračanica nema razloga da se stidi svojih partizana, naprotiv.

Gračanlije iz Prve proleterske bili su “ko-ljenovići”. Otišli su u “šumu” iz ubjeđenja i čistih ideala, a ne “pod moranje” i iz nužde kao što je najčešće i bilo. I kasnije - kad su se mnogi njihovi drugovi i “drugovi” grabili za materijalna dobra i privilegije, pljujući sami po sebi i po čuvenom partizanskom moralu, ostali su na visini svog dostojanstva i morala koji su nosili iz porodice – siti ljudi, ljudeska-re, koljenovići i gospoda.

Sva trojica preživjelih Gračanlija iz Prve proleterske proveli su u redovima one vojske punih 40 godina: od prvih legendarnih dana njenog nastajanja, časnog rasta i razvoja, tu negdje, do prvih početaka njenog posrtanja. Prije defi nitivnog sunovrata te vojske, i sami su postali svjesni da to odavno nije više bila ona vojska kojoj su dali svoje najbolje godine. Kao i mnogi iz njihove generacije, dostojan-stveno i hrabro, duboko u zrelim godinama, podnosili su rušenje svojih mladalačkih idea-la, ali nikada u njih nisu prestali vjerovati.

93

riječ

Omer Hamzić Nekoliko riječi o pričama Fikreta Konjića

Fikret Konjić Tri priče

Rusmir Djedović, Omer Hamzić

Dovište na Ratišu kao motiv usmenog narodnog stvaralaštva

Omer Hamzić Marija Babović Bosanka - mali portret umjetnice

Nove knjige


94

OMER HAMZIĆ

Prozni tekstovi – priče – Fikreta Konjića, koje objavljujemo u ovoj rubrici, zanimljivi su po tome što se doimaju kao diskretni prelazi između dokumentarističkog i lirskog. Autor je uložio napor da nam dočara “život u totalu”, koristeći se realističkim manirima i rekviziti-ma. Posljedice tog nastojanja su i neke natu-ralističke slike koje se mogu naći u ovoj prozi, nekad kao izuzetno dobri pasaži i osvježenje, a nekad kao zagušenja koja enormno opterete čitaoca. (primjer priča “Bajram”)

Tematski ova proza vezana je za minuli rat u Bosni i Hercegovini, ratne strahote i stra-danja nezaštićenog naroda. To su, uglavnom, bili stvarni događaji koje autor manje-više uspješno pokušava transponovati u umjetnič-ku formu. U cjelini gledano, u tome je u do-broj mjeri i uspio, iako se ponekad spotakne i padne na nivo novinske reportaže, odnosno “vidioca” događaja, koji je zadužen da nekoga pismeno izvijesti “sa lica mjesta”.

Priča “Hava i Mensur”, koju ovdje posebno izdvajamo, primjer je kako autor jedan stvarni

događaj, koji se dogodio tokom rata u Grača-nici, pretvara u umjetničku priču iako samom događaju (u smislu fakata) niti je šta oduzeo, niti je šta dodao. Postupio je kao svjedok jed-nog događaja koji je u nizu ratnih tragedija nekako posebno potresao Gračanicu i Gra-čanlije. Ljubavnu idilu dvoje mladih prekinu-la je granata, koja je u jednom trenu ubila ne samo dva ljudska bića u ljubavnom zagrljaju, već je udarila na ljubav kao univerzalnu ljud-sku kategoriju – koja je ipak, najjača i sve po-bjeđuje, pa i rat. Tako nekako nas nadahnjuje i priča “Edina”, u kojoj ljubav “čini čuda”, go-tovo u nemogućim uslovima. U tome i jeste veličina ove humane antiratne poruke kojom zrači ova proza.

U svakom slučaju, radi se o zanimljivom štivu koje će biti bolje i “umjetničkije” za ono-liko koliko u njemu bude manje reporterskog, a više umjetnički nadahnutog teksta.

No i bez neke dublje analize (koju ova proza, svakako, zaslužuje), može se zaključi-ti da autor uspješno savlađuje neizvjesne i uz-budljive raspone od novinara ka književniku i – obrnuto

Nekoliko riječi o pričama Fikreta Nekoliko riječi o pričama Fikreta KonjićaKonjića


95

EdinaS vitalo je. Pramenovi jesenje magle

još su se vukli uz obronke brežulja-ka, koji su se nastavljali na posavsku ravnicu. Sa grana drveća kapale su kapi nalik kišnim. Adnan s naporom otvori oči i u polumraku jesenjeg praskozorja poče da razaznaje kon-ture improvizovane spavaonice, u koju je po-lako ulazilo jutro. Njegovi drugovi takođe su počeli da se meškolje, a neki su već, sjedeći na spužvama, koje su im bile ležajevi, počinjali svakodnevni ratni, jutarnji ritual. Kroz svijest mu sijevnu saznanje da tog jutra preuzimaju liniju od neke srebreničke jedinice. Ispravi se i protrljavši snene oči, teškom mukom u rancu pronađe peškir, četkicu i nešto što je ličilo na pastu za zube. Stresajući se od rane oktobar-ske hladnoće i ostataka sna u tijelu, obavi na brzinu “jutarnju vojničku toaletu” i poče da pakuje ranac i rezervnu municiju.

Sada je već u spavaonici, koja je nekada bila proizvodna betonska hala neke građe-vinske fi rme iz Gradačca, bilo mnogo življe. Borci njegove čete su, naviknuti na ovakva ju-

tra, bez mnogo riječi, uz poneku usputnu pri-mjedbu, vršili pripreme za polazak na još jed-nu nepoznatu liniju. Sa vrata hale začu se pri-gušeni glas komandira čete, koji je požurivao borce, jer smjenu je trebalo izvršiti što prije, dok još u dolini i po obroncima brežuljaka ima magle, kako bi se i četa, koju mijenjaju, mogla bezbjedno vratiti u Gradačac.

Adnanov najbolji drug Haris ćutke mu pruži nedopušenu cigaretu. On je prihvati, isto tako bez riječi i strastveno povuče jedan dim. Kod ulaska u rasklimatani kamion, koji će ih odvesti do Industrijske zone, Adnan se okliznu i umalo ne pade nazad iz kamiona.

“Nije valjda loš znak”, pomisli i smjesti se pored Harisa, koji ga je pridržao rukom da ne padne.

Adnan je bio dijete Čaršije. Osnovnu i sred-nju školu završio je u svom gradu, a onda čekao na posao kao i toliki njegovi vršnjaci. Na fakul-tet nije mogao zbog materijalnog stanja u po-rodici. Braće i sestara nije imao, a najbolji drug mu je bio Haris, momak iz iste ulice sa kojim je odrastao i sa kojim se znao gotovo cijeli svoj život. Kada je počeo rat nije mnogo razmišljao,

Fikret Konjić: Tri pričeFikret Konjić: Tri priče


96

znao je gdje mu je mjesto. Za samo nekoliko mjeseci rata pretvorio se od pomalo neozbilj-nog dječaka u odraslog čovjeka, a nesreća koje se za to vrijeme nagledao za čitav život udari-la mu je pečat ozbiljnosti, pa se doimao stariji nego što stvarno jeste.

U toku vožnje koja je potrajala petnaestak minuta, borci su kunjali i na njima se nije mo-gla primijetiti zabrinutost što idu na još jedno ratište, što im je ova linija potpuno nepozna-ta, što nemaju dovoljno municije i što idu u neizvjesnost. Na sve to već su navikli.

Od Industrijske zone do linije trebalo je pješice preći skoro tri kilometra, uz obronak koji je odvajao nepreglednu posavsku ravnicu od prvih brežuljaka planine Trebave, a koja se prostirala sve tamo do njihove rodne Grača-nice. Na polovici puta, nekoliko stotina me-tara ispod prevoja preko kojeg se spuštalo u liniju rovova, zastadoše da se odmore i ispuše posljednju cigaretu prije preuzimanja smjene. Adnan se udobno nasloni na stablo jabuke, koje je raslo u živici i pogleda uz stazu pre-ma vrhu brežuljka. Primijeti kako iz bjeliča-ste magle izroni nekoliko boraca predvođe-nih stasitom smeđokosom djevojkom. On se namjesti udobnije kako bi mogao nesmetano posmatrati djevojku. Kretala se lagano, gipko, naviknutim pokretima, vidjelo se da često bo-ravi u prirodi. Iako se sa linije čula pucnjava i poneka detonacija, nije se moglo primijeti-ti da se djevojka obazire na to. Kada se mala kolona primakla na nekoliko metara , djevoj-ka diže ruku, s automatskom puškom, u znak pozdrava:

“Vi ste sigurno Gračanlije. Kako ste ? Ima li ko jednu cigaretu?”

Iako je vladala hronična nestašica duhana, istog trenutka se prema njoj pruži nekoliko ruku, a ona nasumice uze jednu cigaretu. Ad-nan prinese upaljač, kresnu, a djevojka žudno povuče dim.

“Uh, nisam zapalila dva dana. Baš vam hvala!”

Adnan se opet povuče do svog mjesta i iz prikrajka poče krišom posmatrati djevojku. U jednoj ruci držala je pušku, prislonjenu na ko-ljena, a u drugoj cigaretu. Po ispucalim jago-dicama vidjelo se da su joj ruke, često u toku

dana u dodiru sa uljem za čišćenje i podma-zivanje oružja. Na maskirnoj uniformi vidjeli su se tragovi rovovskog blata, a na čizmama, koje su joj bile bar dva broja veće, još se vidje-lo blato pomiješano sa ponekom vlati vlažne trave. Pomalo široka maskirna uniforma nije mogla sakriti njen vitak struk. Bila je visoka bar 180 centimetara, ali čvrsto građena i jedra kako samo mogu biti djevojke od sedamna-est, osamnaest godina. Preko leđa je prebacila “zolju”, što je bilo malo neobično za djevoj-ku. Haris ne izdrža i šeretski se osmjehuju-ći upita:

“Šta će tebi sestro “zolja”, nas možeš ko-motno i tim svojim očima “onesposobiti” bez problema.”

Ona se nasmiješi, u smeđim očima zasijaše zlatne iskrice, njeno lice učini se pomalo dje-tinjastim i još ljepšim:

“Mi smo protivoklopna grupa iz 1. bataljo-na 107. brigade. Dežurali smo dva dana čeka-jući četnički tenk i “pragu”.

“A ti ni manje ni više nego na protivoklop. Opasno je to, bolan, za djevojku”, dobaci ko-mandir čete Nermin.

Jedino je Adnan, koji nije skidao pogled s njenog lica, primijetio kako njene svijetlo-smeđe oči odjednom dobiše tamniju nijansu.

“Morala sam. Brat mi je poginuo na Poža-rikama od četničke “prage”. Imala sam samo njega. Zaklela sam se da ću se osvetiti i do kraja rata uništiti bar jednu. Dok to ne ura-dim u mojoj duši neće biti mira.”

Svi je pogledaše s mnogo više poštovanja, neki i sa divljenjem, a Adnan opazi kako se na trenutak ugrize za donju usnu. Iako je bio udaljen skoro dva metra, nije mogao a da ne opazi kako ima pune, lijepo oblikovane usne, tamnije i crvenije nego inače. U tom trenutku i ona podiže glavu i pogledi im se na trenutak ukrstiše. Iako je to potrajalo samo sekundu ili dvije, on osjeti kako u tom trenutku posto-ji samo njih dvoje, ne samo na ovoj livadi i u ovoj nesretnoj Bosni, nego u cijelom svemiru. On obori glavu i osjeti neki neobičan umor, kao da su te dvije sekunde njihovih ukrštenih pogleda ispile iz njega svu energiju, sve misli i sva osjećanja. Kroz svijest mu je prolazila samo jedna misao: “Bože što je lijepa. Bože


97

što je lijepa....”, samo to i ništa više.Komandir ustade i naredi pokret. Adnan

se prenu kao iz sna i ponovo pogleda djevoj-ku. Na svoje iznenađenje primijeti da i ona posmatra njega. Kao u transu, prebaci pušku preko ramena, napravi tri, četiri koraka, ispru-ži nespretno ruku prema djevojci i reče :

“Ja sam Adnan.” Zastade malo pa dodade: “Iz Gračanice.”

Ona ga je nekoliko trenutaka, koji se nje-mu učiniše kao vječnost, gledala netremice u oči:

“A ja sam Edina”- i ona napravi malu pau-zu, pa dodade šeretski: “Iz Gradačca”.

Zatim se, nije znala ni sama zašto, nasmi-ja. Osmjehnu se i on i potrča da zauzme svoje mjesto u koloni. Haris ga, kao nehotice, uda-ri po ramenu:

“Šta je mali, ljubav na prvi pogled.”Adnan ništa ne odgovori.U glavi mu je

tutnjalo, misli se raspršile, a srce je tuklo kao ludo. Još su mu pred očima bile njene usne, crvene, vlažne, osjećao je kolanje krvi i kuca-nje bila, tajnovito kucanje same srži života. To se rodilo u jednom jedinom bljesku svjetlosti. Znao je da je voli. Ovako nešto nije nikada prije osjetio:

“Ona je ta koju čitav život čeka.” Ništa nije znao o njoj, a ipak mu se činilo

da je zna čitav svoj život.

Ulazak u liniju, preuzimanje rova, upozna-vanje sa stanjem na ovom dijelu ratišta, sve to proteklo je za njega kao u nekom bunilu. Čak nije primjećivao ni pucnjavu, detonacije i sve one karakteristične, svakodnevne zvukove rati-šta. Haris ga je samo posmatrao i na Adnanovu sreću, ništa nije komentarisao. U tom trenutku on nije bio sposoban za bilo kakav razgovor, ponajmanje za uobičajeno Harisovo zadirkiva-nje. Bio mu je zahvalan za ćutanje. Dani su mu prolazili u mehaničkom obavljanju svakod-nevnih dužnosti.Trebalo mu je nekoliko dana da povrati duševnu ravnotežu. Kada se to ipak dogodilo Haris je samo u prolazu dobacio:

-”Jarane, dobro došao među žive.”A onda je jednog jutra zatutnjalo. Bilo je

to pred sami kraj smjene. Tek su prvi zraci svjetlosti počeli da razbijaju noćnu tminu, a duž cijele linije počele su odjekivati detona-cije. Zajedno sa ostalima, skočio je i potrčao kroz tranšeju prema osmatračnici. Uz put je po navici, po zvuku i snazi detonacija, pro-cjenjivao o kakvim se oruđima radi. Nakon nekoliko trenutaka, zaključio je da neprija-telj puca iz svih kalibara i iz svih artiljerijskih oruđa. Nisu to više bila pojedinačna ispalje-nja i detonacije, nego se sve pretvorilo u jedan neprestani huk i grmljavinu, kao da je došao smak svijeta.

“Ovo neće proći bez belaja”, promrlja i


98

skloni se pod grudobran.Zemlja je podrhtavala i prenosila detona-

cije, a sa balvana iznad njegove glave runila se zemlja i padala mu na kapu i za vrat. On to ništa nije osjećao, bio je zatečen silinom arti-ljerijske vatre. Zbunjeno je provirivao preko grudobrana i pratio približavanje vatrenih vo-doskoka zemlje i olova, izazvanih detonacija-ma mina i granata. Odjednom mu se u glavi razbistrilo. Počeo je razmišljati racionalno.

“Treba skloniti ljude u zemunicu, a na osmatračnici ostaviti jednog čovjeka”, dovi-knuo je u samo uho Harisu, koji se sklupčao pored njega.

“Ostaću ja”, odgovori Haris ,” a vi se vrati-te u zemunicu. Dok granatiraju neće krenuti pješadija. Zvaću vas ako nešto primjetim.”

Nijemim pokretom glave, potvrdio je da se slaže i potrčao natrag u polumrak i sigurnost zemunice. On i još dva borca, dva njegova stara poznanika sa gračaničke čaršije, naredni sat su proveli sklupčani jedan pored drugog, osluškujući detonacije. Muk je prvi prekinuo plavokosi Nedim, koji je i pored ratne gladi, još uvijek imao desetak kilograma viška:

“Da hoće te “čete” već jednom krenuti u napad. Ubi me ovo čekanje.”

“Krenuće oni kada njima bude odgovaralo, baš će tebe pitati za mišljenje”, odgovori mu sa podsmijehom Osman, njegov nerazdvoj-ni drug još iz vremena kada su zajedno išli u Osnovnu školu “Hasan Kikić” u Gračanici.

Adnan ih je gledao s ljubavlju i ponosom. Ni za šta na svijetu ne bi mijenjao ovu dvojicu saboraca, toliko različitih u svemu, ali vrlo slič-nih kada je hrabrost i pouzdanost u pitanju.

“Krenuće oni danas sigurno. Ne bi bez ra-zloga rasipali ovolike granate”, dobaci im. “Nego da pregledamo okvirove i ručne bom-be, a mogli bi malo i prezalogajiti, ko zna kada ćemo opet imati priliku.”

Složiše se s njim bez riječi. Za nekoliko trenutaka u zemunici se mogao vidjeti neobi-čan prizor. Tri borca, slijepi i gluhi za sva zbi-vanja oko sebe, polako i sa uživanjem tama-nili su skromni vojnički obrok, kao da se na-laze u najmirnijem kutku svijeta, a ne na tom prokletom parčetu balkanske zemlje.Potom neočekivano, kao što je i počela, tutnjava pre-

stade. U prvom trenutku uopšte nisu bili svje-sni grobne tišine oko njih i neprirodne jačine svog glasa. A onda uslijediše napeti trenuci iščekivanja: hoće li ponovo početi granatira-nje ili će uslijediti pješadijski napad. Linija u kojoj su se nalazili bila je četnicima kost u grlu. Iako su već šest mjeseci lomili zube o tvrdi orah gradačačke odbrane, nisu ni pomi-šljali da Gradačac ostave na miru.

“Idemo na položaje, a ti Osmane, zami-jeni Harisa na osmatračnici, nek i on nešto prezalogaji”, naredi Adnan i istrča iz zemuni-ce. Odjednom ga zaslijepi sunčeva svjetlost i tek tada postade svjestan činjenice da je jutro odavno prošlo, da nema magle i da je osvanuo jedan od onih lijepih dana, kakav samo može donijeti miholjsko ljeto. Mimoiđe se sa Hari-som koji je trčao prema zemunici, doviknuvši mu u prolazu:

“Još se ništa ne vidi, ali pazi na one kuće na ivici šumarka, nešto se sumnjivo dešava oko njih.”

Zauzevši svoje mjesto u rovu, Adnan je na-peto posmatrao put, takozvanu rokadu, koji se protezao paralelno sa linijom rovova i završa-vao iza pomenute grupe polusrušenih kuća po-red šumarka, lijevo od njihovog rova. Odjed-nom primijeti neke kretnje i postade svjestan činjenice da je sa svih strana počela pucnjava iz pješadijskog naoružanja. Sa prozora jedne od kuća, pod šumarkom, poče dejstvovati puško-mitraljez, potom kakofoniju zvukova nadvisi karakteristično usporeno brundanje “prage”. Sredinom grudobrana, ispred njega, zaredaše detonacije malih, tridesetmilimetarskih gra-nata, što ga natjera da spusti glavu ispod ivi-ce grudobrana. Snagom volje, prisili se da još jednom pogleda preko ivice rova. Ono što je ugledao zaledi mu krv u žilama. Iza kuća, na kraju puta, koji je zavijao iza šumarka, ugleda poznate obrise “prage”, dok se s druge stra-ne čulo “turiranje” još jednog oklopnog vozi-la, najvjerovatnije tenka. Kad se iza kuće ukaza tenkovska cijev, po karakterističnom prošire-nju na sredini, on prepozna najstrašnije oklo-pno oruđe u ovom ratu, tenk T-84. Pošto je znao da se lijevo od njegovog rova, malo istu-ren, nalazi protivoklopni rov, s nestrpljenjem i strahom bacao je pogled u tom pravcu.


99

“Šta čekaju pobogu”, pomisli, “Neće ih va-ljda pustiti u rovove”.

Kad se začu pucnjava iz neposredne blizi-ne, znao je da to Osman i Nedim otvaraju vatru na povijene siluete koje su se pojavlji-vale iz šumarka. I on nanišani i poče kratkim rafalima slati vrele rijeke olova u tom pravcu. Ponovo zatutnja “praga”, rasprsnuše se pro-jektili po granama iznad njegove glave, ali on je i dalje, sistematično, kratkim rafalima, kon-trolisao prostor ispred svog rova.

Kad ga zaslijepi nova detonacija, bio je si-guran da je i njegov rov, čelična grdosija uzela na nišan. Kad se na njega prosu zemlja, kroz huk pucnjave povika iz sveg glasa:

“Ima li ranjenih ?”Dajući mu znak da nema ranjenih, kao ne-

popravljivi veseljak, Haris je imao snage i da se našali:

“Znaju četnici gdje je najtvrđe, malo im “praga” pa i tenk dovukli.”

Na trenutak umiren Adnan ponovo po-gleda preko ivice grudobrana i ostade otvo-renih usta. U pomoć neprijateljskoj pješadiji krenuo je i tenk, bljujući vatru u pokretu iz “brovninga”. Protivoklopnjak u kojeg se uz-dao, kao za inat i dalje se nije oglašavao. Kao hipnotisan gledao je u pravcu čelične grdo-sije koja je gmizala prema njegovom rovu. Odjednom primijeti jednu visoku,vitku silu-etu kako se otkide od jednog žbuna, stotinjak metara ispred tenka. Nije morao pogađati ko bi to mogao biti. Instinktivno je, više srcem, nego razumom, znao da je to o n a.

“Edina”, prošaputa, pa još jednom, “Edina. Otkud ona, zar se vratila na liniju.”

Nije znao da su sve protivoklopne grupe po naređenju više komande poslane na lini-ju dan ranije.

“Jesi li normalna.Vrati se u rov. E d i n a a a a....!” vikao je iz sveg glasa.

A ona je, slijepa i gluha za sve oko sebe, smirenim, uvježbanim pokretima “razvlačila” zolju, postavila je na rame i nanišanila pravo u grdosiju koja se, uz brektanje i huku kretala, naprijed. Adnan je sve to gledao, potpuno pa-ralisan, bez glasa. Odjednom mu se činilo da se to događa negdje drugdje, u nekoj drugoj stvarnosti, nije registrovao nikakve zvukove,

sve kretnje bile su kao na usporenom fi lmu.“Pucaj! Šta čekaš”, pokušao je da vikne,

ali nije bio siguran da li je to viknuo ili samo pomislio.

Kupola tenka poče da se okreće prema dje-vojci, koja je u klečećem stavu, sa nogom istu-renom naprijed, mirno nišanila i čekala najpo-voljniji trenutak. On ne izdrža, pa skoči i po-gnut potrča tranšejom prema lijevoj strani na kojoj se nalazio protivoklopni rov. Protčao je pored nekog borca koji ga pokuša zadržati, ali on se, kao opijen, otrgnu i baci na grudobran.

Pucanj tenka, ispaljenje zolje, sve se to slilo u jedno. On je zurio u dim potpuno obezna-njen. Jutarnji povjetarac polako je tjerao dim prema padinama brežuljka. Tada je, zabeze-knut, ugledao tenk kako se, iskrivljene kupo-le, vrti u mjestu, dok je na seoskoj cesti ležala Edina, gotovo nepokretna, sa ispaljenom “zo-ljom”, koju je još čvrsto stiskala u ruci.

Više ga ništa nije moglo zadržati. Ne osvrćući se na pucnjavu i zvižduk me-

taka, skočio je i pretrčao do nje. U tih neko-liko trenutaka ništa nije ni vidio ni čuo, a nije mu bilo ni važno. Zgrabio je žustro djevojku ispod pazuha i povukao prema tranšeji.

“Bože, je li živa?”Nije smio ni pomisliti na najgore. U pri-

vremenoj sigurnosti tranšeje, pokušavao je provjeriti je li živa. Prsti su mu podrhtavali po njenom ukočenom vratu. Tu na mjestu vrat-ne arterije životvornih otkucaja nije bilo. Nije mogao prihvatiti užasnu činjenicu – da se tu pred njim ugasio jedan život. Nježno joj oči-sti lice od prašine i tada na maskirnoj bluzi, s lijeve strane, ugleda ranu. Bila je mala, skoro neprimjetna, bez tragova krvi Pogled mu se zaustavi na njenim već pomodrjelim usnama. Prednjim zubima zagrizla je donju usnu, isto onako kao prije nekoliko dana pod stablom jabuke kada su se prvi puta sreli. Ne znaju-ći kako je njenu glavu spustio u svoje krilo, shvativši konačno da je mrtva, počeo je uda-rati glavom u nabijenu zemlju tranšeje.

Nakon izvjesnog vremena, kada je napad odbijen i sve se utišalo, našli su ga tako ne-pomičnog, zgrčenih ruku, punih zemlje, kako šapatom ponavlja jednu jedinu riječ: “Edina, ....Edina,.....Edina....”


100

Hava i MensurD an se bližio kraju. Noć se polako pri-

kradala gračaničkim mahalama pru-žajući plavičaste, u početku jedva primjetne, pa sve duže i tamnije sjenke, zahvatajući prvo uličice pored skoro presahle rijeke, pa se šireći sve više prema strmim mahalama, koje su se kao umorna jata ptica,smjestile na obroncima okolnih brda. Približavanje noći donosilo je ugodnu svježinu nakon dnevne vreline. Dani su tog juna ,prve ratne godine , bili topli, puni svjetlosti, treperavog zraka i mirisa cvijeća, a noći tihe, ispunjene glasanjem zrikavaca, kao stvorene za šetnju i duge ustreptale razgovo-re na, lozama opervaženim, sjenovitim kapi-jama, u kojima se obećava sve i svašta, lahko i bez razmišljanja, znajući da se ništa obećano ne mora obavezno i ispuniti.

Iako je rat već dva mjeseca i u Gračani-ci uzimao svoj danak, a pucnjava i artiljerij-ska vatra sa neprijateljskih položaja često pre-kidali normalno pulsiranje grada, svodeći ga na intervale između dva granatiranja, život je, otimajući se, ipak tekao dalje.

Mensur je te godine napunio dvadeset i četiri. Tek što se vratio sa služenja vojnog roka u JNA i riješio jedne uniforme, dočeka-la ga je druga, samo što je ovu, maskirnu, sa zlatnim ljiljanima na ramenu, odmah prihva-tio od srca i bez ikakve dvojbe krenuo sa svo-jim komšijama u odbranu grada.

Dani mu se uskoro pretvoriše u pomalo dosadnu smjenu dežurstava na linijama od-brane i trenutaka odmora, tokom kojih je str-pljivo podnosio majčinu pomalo pretjeranu nježnost, neskrivenu brigu i strah, koje i po-red najbolje volje nije uspijevala sakriti. Jedi-nu istinsku radost u tim sumornim danima budili su u njemu susreti sa Havom, stasitom, vitkom djevojkom, koju je upoznao pred sami rat.

Ona je bila porijeklom iz jednog sela sa obronaka Trebave, a u grad je došla tražeći posao. Vrijedna, ozbiljna djevojka, koja malo govori, brzo je pronašla svoje mjesto u jed-noj fi rmi za preradu plastične mase. Slučaj se pobrinuo da naleti na nju baš u vrijeme kada je došao iz JNA i kada je još bio sav smeten,

prepun pitanja bez odgovora, teško se sna-lazeći u sve zamršenijoj svakodnevici. Pred sami rat, dok su pogoni njene fabrike još ra-dili, a on držao ulične straže, za oko mu je za-pala ta skromna djevojka, koja je, za razliku od drugih radnica, odlazila na posao i vraćala se natrag oborenog pogleda, uvijek ozbiljna i sa pomalo odbojnim izrazom na licu, kojim se branila od nasrtljivih gradskih momaka. Trebalo mu je nekoliko susreta da je natjera da podigne pogled prema njemu, a morao je upotrijebiti sav svoj šarm da izazove smiješak na njenom licu. Ubrzo je primijetio da osjeća skoro fi zičku bol ako se ona u određeno vri-jeme ne bi pojavila na kapiji fabrike, a kada bi je ugledao, srce bi mu zatreperilo i došlo pod grlo, pa je teško nalazio prave riječi pri susretu s njom. Kako su dani prolazili, i njoj ti susre-ti omiliše i ne prođe mnogo vremena, a njih dvoje prestadoše da čekaju da slučaj odlučuje o njihovim sretanjima i počeše da se viđaju i poslije posla na dogovorenim mjestima.

Tih dana, početkom juna, nije bilo grana-tiranja, zavladalo je neko čudno ratno zatišje, gračaničke ulice i sokaci, malo pomalo oživje-še, kao da rata i nije bilo. Omladina, u počet-ku bojažljivo, a zatim sve hrabrije i u većem broju poče da se sastaje ispred porušenih pri-jeratnih kafi ća i po parkovima grada. Mensu-ra i Havu nisu privlačila ta okupljanja. U tom periodu bili su dovoljni sami sebi, najsret-niji kada su se, na nekom usamljenom mje-stu, mogli držati za ruke i razgovarati do mile volje. Mir i tišinu su pronašli na jednoj usa-mljenoj klupi u malom parkiću, koji se prote-zao pored desne obale Sokoluše, odvojen od ulice sa nekoliko stabala platana koji su svo-jom sjenom stvarali oko njih tako potreban zid mraka i tišine. Tu su se osjećali nekako najsigurnije. To mjesto nisu napuštali čak ni u trenucima kada bi iznenadna razmjena va-tre na linijama odbrane grada nagovještavala i mogućnost granatiranja. Šćućureni jedno uz drugo, držeći se za ruke , putovali su na ta-lasima mašte, ne samo u geografski udaljene krajeve, već i u neko buduće vrijeme, okruže-ni čoporom dječurlije, lijepo obučene i uvijek nasmijane. Činilo im se ponekad da samo u tim maštanjima stvarno žive, a da je svaki po-


101

vratak u stvarnost ustvari povratak u prošlost koju su oni davno proživjeli.

* * *“Kada rat prestane, imaćemo troje djece”,

šaputao je Mensur jedne junske večeri, dodi-rujući joj uho svojim usnama.

“Samo troje? Ja sam mislila da želiš više?”“Može i više, samo ti ćeš se porađati neću

ja”, šaputao je, ne skidajući usana sa njenog uha.

“To je moja briga. Zdrava sam ja, znaš nas seljanke”, vraćala mu je milo za drago zbog nadimka Seljančica, kojeg joj dao na jednom od njihovih prvih susreta

“Boga mi Seljančice, što se mene tiče, mo-žemo imati i fudbalski tim, samo ko će to sve ishraniti?” Njegov veseli smijeh, kojim je pro-pratio ove riječi zarazi i nju, pa su se narednih nekoliko minuta smijali, ni sami ne znajući šta ih je to spopalo.

* * *Uskoro je za njihove susrete znala cijela

čaršija. Nekako prešutno svi su se klonuli nji-hove klupe pored rijeke, prepuštajući isključi-

vo njima pravo korištenja te “lokacije”.Jedne večeri početkom jula, dok se spušta-

la ona čarobna julska noć, koja nakon nesno-šljive vreline dana, donosi okrepljujuću i svi-ma potrebnu svježinu, Mensur i Hava su še-tali pored rijeke i pričali jedno drugome kako su proveli dan, koji je polako uzmicao pred dolakom noći.

“Hoćemo li na naše mjesto ili ćemo malo šetati Kejom?”, iznenada upita Hava

“Kako ti hoćeš, meni je svejedno”, privla-čeći je sebi, odgovori Mensur.

“Meni se šeta, a i noć je kao stvorena za to.”“Onda ćemo šetati, a kad nam dosadi mo-

žemo se vratiti na naše staro mjesto.”Držeći se za ruke, ne obraćajući pažnju na

rijetke, slučajne prolaznike, šetali su više od sat vremena, a onda razumjevši jedno drugo bez riječi, krenuše prema svojoj klupi, skri-venoj u sjeni platana. Kada su uronili u smi-rujuću tišinu pored rijeke, on je privuče sebi, podiže joj nježno bradu i zagleda u njene oči koje su svijetlile nekim čidnim sjajem.

“Volim te, znaš li to?”“Ne znam, nisam te dobro čula.”“Volim te, volim te, Vooliiim teee !!!”, sko-


102

ro viknu, “čuješ li sad?”Ona se vragolasto nasmiješi i gledajući ga

pravo u oči odgovori:“Ma nešto mi večeras zuji u ušima, šta si

ono rek’o?”On je obgrli rukama oko struka i podiže

kao šale, uz dugi strastan poljubac. Kada su konačno došli do daha, nevoljno razdvajajući usne, još tople od čežnjivog uzajamnog dodi-ra, on još jednom viknu:

“Voooliiim teee!”“A to. Ne moraš vikati, razbudićeš pola

grada. Ja to znam, samo volim slušati kako to izgovaraš. Mogla bih te slušati do kraja živo-ta.” Glas joj pređe u jedva čujan šapat i ona ponovo spusti glavu na njegove grudi.

On je čvrsto prigrli i povuče na klupu. Sje-dili su dugo ćutke držeći se za ruke.

O ratu i svemu onome što je on donosio svaki dan, po nekom prećutnom dogovoru nisu u ovakvim trenucima razgovarali. Uda-ljeno ispaljenje granate, prvo nakon više od mjesec dana primirja, na trenutak ih uzne-miri, a kada kao odgovor na to ne dođe do detonacije u gradu, oni se umiriše i ponovo utonuše u svoje slatke misli. Naredno ispalje-nje nisu čuli, nisu čuli ni karakterističan fi -juk tenkovskog projektila. Uslijedio je samo trenutni blijesak bijele svjetlosti bez ikakvog zvuka, a potom ih je pokrilo crnilo potpunog ništavila.

Slučajni prolaznici našli su ih tek ujutro, skoro potpuno raskomadane, jedva raspozna-vajući pojedine dijelove tijela. Granata je pala pod samu klupu. Mensurov mlađi brat, koji se upravo vraćao sa linije i kojeg je strašna vijest zatekla na sokaku ispred porodične kuće, sta-jao je po strani ništa ne shvatajući. Kako mu se u glavi malo pomalo bistrilo, on prvo mu-klo, gotovo neljudski jeknu i polahko se spu-sti na koljena . U tom položaju ostade nekoli-ko trenutaka, posmatrajući kako njegovi rat-ni drugovi sakupljaju dijelove tijela, iskidane i poprskane tamnom, zgrušanom krvlju, sa ko-jih su visjeli ostaci potrgane, nagorjele odjeće, a onda i on ustade i poče mehanički razgrtati okolno šiblje. Otupio od bola, samo bi povre-meno odhuknuo i nastavljao besciljno hodati u krug. Kada ga drugovi, saučestvujući s njim

u teškom bolu, nekako uzeše pod ruke, poku-šavajući ga odvesti u stranu, što dalje od jezi-vog prizora, on se naglim, grčevitim pokre-tom otrgnu i krenu prema obali rijeke. Zao-bilazeći jedan poveliki grm i izlazeći na samu obalu, pored jednog, vodom ispranog, oblut-ka, iznenada ugleda bratovu ruku otrgnutu sve do iznad podlaktice. Potom se zatetura, spusti na koljena, nježno dohvati krvavu ruku i podiže je sa zemlje. Buljio je u neoštećenu tetovažu znaka mira i zgrčene prste na brato-voj ruci koji su još uvijek čvrsto držali Havinu šaku, otrgnutu od podlaktice. Šokiran izne-nadnim prizorom, zamalo se ne onesvijesti. Na trenutak je stajao kao skamenjen držeći ostatke ruku, a onda ih prinese grudima i čvr-sto ih zagrlivši pokuša da ustane. Skoro se bio pridigao na noge, kad ga odjednom preplavi val iznenadne topline i on u trenutku izgu-bi svijest.

Tragajući za ostacima raskomadanih tije-la, drugovi ga nađoše nekoliko minuta kasni-je, kako leži postrance, onesviješten, još uvije na grudima čvrsto privijajući ostatke spojenih Mensurovih i Havinih ruku.

BajramP orodica Ferhatović, taj Bajram, 1992.

godine, dočekivala je sa pomiješa-nim osjećanjima. Već pola godine oko njih i njihovog sela Grabovca, smještenog na sje-vernim obroncima Majevice, sve se okrenu-lo naglavce. U njihov, dotada pomalo idiličan život, uvlačila se zebnja, a strah bivao sve veći. Komšije Srbi iz susjednog sela Miloševca, udaljenog nepunih pola sata hoda, u početku potajno, a potom sve otvorenije počeše iz gar-nizona JNA u Bijeljini donositi oružje kuća-ma. U početku su se noću iz pravca Milošev-ca čuli pojedinačni pucnji, koji su Muhameda Ferhatovića sve više učvršćivali u uvjerenju da se sprema neki veliki belaj. Živjeli su Grabo-vičani sa svojim komšijama iz Miloševca de-cenijama u slozi i prijateljstvu. Njive i šume su im bile izmješane po pitomim majevičkim padinama, išlo se na mobe i sijela, kumovalo se i bratimilo međusobno. Nadao se Muha-med da će te veze i niti, ma kako se činile tan-


103

kim, skoro nevidljivim, spriječiti krvoproliće ako dođe do rata o kojem se priča.

Proživio je Muhamed svojih sedamdeset godina u radu i težakluku, izrodio tri sina i dvije kćeri, pa, iako je rano ostao udovac, sve ih izveo na put, poženio i poudavao. Ima-nje naslijeđeno od oca proširio je, kuću dozi-dao i nadao se da će konačni smiraj dočeka-ti u krugu svoje brojne porodice, na rukama svojih unuka i praunuka. I nije se bojao tog trenutka.

U samo praskozorje, na Božić te 1992. probudila ga je pucnjava, koja ga je podsjetila na davnu i pomalo zaboravljenu, ratnu 1942. godinu, kada su im isto ovako komšije iz Mi-loševca poželjele dobro jutro. Ispravio se na ležaju i napeto osluškivao pucnjavu u kojoj je bilo sve više reskih rafala iz automatskih pu-šaka i puškomitraljeza. Iako je očekivao nešto slično, jer se na Božić pucalo od kad zna za sebe, ipak ga iznenadi snaga pucnjave i ko-ličina ispaljene municije. I iz susjednih soba njegove velike kuće, u kojoj je živjela brojna čeljad, čulo se meškoljenje i otvaranje prozo-ra. Oštro, januarsko jutro uvlačilo se hladno-ćom i tjeskobom u njihove sobe. Doručak je tog jutra protekao skoro bez riječi, uz Muha-medovu opasku sinovima da do daljnjeg ne idu po sijeno u njive koje se nalaze u pravcu Miloševca. Za svaki slučaj, rekao je.

Prošla su od tog Božića skoro tri mjeseca, u kojima se desilo mnogo toga, lijepog skoro ništa. Rat je bio sve izvjesniji i u ovom dijelu Bosne. Grabovičani su sve manje zalazili pre-ma Miloševcu, a kada bi se i sreli sa svojim komšijama, prolazili su bi jedni pored drugih oborene glave, nesigurna pogleda, skrenutog u stranu, promrmljavši nešto što je trebalo li-čiti na pozdrav.

Bajram je te godine padao na četvrti april, a već nekoliko dana ranije u kući Ferhatovića počele su pripreme za doček tog velikog mu-slimanskog praznika. Domaćice su spremale uobičajena bajramska jela, pekle baklave, ru-žice i hurmašice, a muški članovi porodice su uređivali dvorište i ekonomske zgrade, kako bi sve bilo na svom mjestu, kako je to uobi-čajeno u pravoj domaćinskoj kući. I vrijeme je tog proljeća bilo lijepo kao rijetko kada. Sun-


104

čani dani, puni mirisa procvalih voćaka, ni-čim nisu dali naslutiti da se sprema nesreća. Ipak, u kući Ferhatovića i oko nje nije bilo uobičajenog bajramskog raspoloženja. U po-našanju svih se osjećala poprilična usiljenost, a žene su i sasvim otvoreno pokazivale strah i zabrinutost. Sve to nije promaklo oku i uhu Muhamedovom, koji je igrajući se s unucima, naglašano veselo i razvikano, pokušavao bar malo promijeniti tu, za Bajram, neuobičaje-nu atmosferu. Posebno se u igri zadržavao sa najmlađim članom porodice, unukom Muha-medom, svojim imenjakom, koji je bio mje-zimac cijele porodice. Zdrav i bucmast dje-čačić od nepune tri godine, nerijetko musav, a nasmijan uvijek, cijelo vrijeme bio mu je za petama i izazivajući ljubomoru ostalih unuka, uspijevao ga natjerati da mu posveti mnogo više pažnje nego ostalima. Ipak, primjećivao je da se to njegovo pomalo usiljeno veselje ne prenosi na njegove sinove i snahe. Kada je te noći otišao u svoj krevet, dugo je ležao otvo-renih očiju, pogleda uprtog u svježe okrečen plafon. Šta li donosi sutrašnji dan? Šta dono-se naredne sedmice i mjeseci? U grudi mu se uvlačila sve veća zebnja i iskonski strah pred nepoznatim. Nije se Muhamed bojao za sebe, on je svoj život proživio i nije se bojao smrti.

“Smrt je jekin, jedina čista i sigurna istina”, prošaputa, a njegov glas sablasno ispuni pra-znu sobu, punu mirisa dunja, miloduha i maj-čine dušice, koju su mu snahe redovno ostav-ljale na rafama pored Musafa.

“Svi smo od njega stvoreni i njemu ćemo se povratiti. Puhnuće će se u Sur, a oni će iz grobova požuriti svome Gospodaru”, pro-šaputa ajet iz sure Jasin i na trenutak mu bi lakše.

Ali iza njega ostaje brojna čeljad, od ko-jih su mnogi tek na pragu života. Šta li njima sudbina sprema i kako će iz svega ovog iza-ći - rojila su se i dalje pitanja bez odgovora. San ga je savladao negdje pred samo jutro, a i to nije bio onaj krepki čvrsti san potpunog zaborava, koji odmara i daje snage za nared-ni dan, nego neko bunilo, polusan, od kojeg čovjek ujutro ustaje umorniji nego što je bio prije odlaska na počinak.

Iako je spavao veoma kratko, probudio se

prije sabaha. Uzeo je abdest, sačekao sinove i tri starija unuka i krenuo u džamiju na Baj-ram-namaz. Po izlasku iz džamije, razmijenio je sa komšijama čestitke, a zebnja koja mu je danima okivala grudi, nakon toga postade još veća. Ljudi su bili svečano ozbiljni, bez uo-bičajene radosti i osmjeha na licu. Na licima svojih komšija Muhamed je primijetio da i njih muče iste brige koje muče i njega, ali to ga nije smirivalo. Naprotiv.

Kada je ušao u svoje dvorište i ugledao ženski dio porodice kako ga čeka da mu če-stita Bajram, bi mu za trenutak malo lakše na duši. Ušao je u svoju sobu i iz čekmed-žeta izvadio davno pripremljene bajramluke, skromne poklone za svakog člana porodice. Bajramlucima se najviše obradovaše namlađi. Jedva ih nekako smiriše i posadiše za postav-ljenu bajramsku sofru. Jedno vrijeme čuo se samo zveket kašika i posuđa, svi su ćutke jeli, jedino su najmlađi, dolje na kraju stola, nešto ispod glasa ćućorili i smijuljili se.

Odjednom, ulazna vrata se sa treskom otvoriše i na njima se pojavi tamna prilika u sivomaslinastoj uniformi i sa crnom šubarom na glavi. Za njim u prostoriju nahrupi još ne-koliko prilika, slično obučenih i naoružanih do zuba.

U velikoj sobi Ferhatovića kao da udari grom, svi se ukočiše i ostadoše na svojim mje-stima u pozama u kojima su se zatekli, otvo-renih usta. Zaslijepljen od nagle navale svje-tlosti, Muhamed, u prvi mah ne poznade svo-je iznenadne goste.

“Pomoz’ bog kume, primaš li goste na Bajram?”

Tek po glasu, skamenjeni Muhamed, pre-pozna Stojana iz Miloševca, sina svog prija-telja Nikole, sa kojim je zajedno vojsku služio i kome je bio kum upravo kada se ovaj Stojan rodio. On mu je i ime dao.

Povrativši se za trenutak, Muhamed tiho odgovori:

“Stojane, sine, u ovu su kuću musafi ri uvi-jek dobro došli, pa kako neće na Bajram. Samo kume šta će vam oružje ako ste u go-ste došli?”

“E moj kume, svi su Grabovčani jutros dobili ’vake goste, a ja sam izabr’o baš vas


105

Fer’atoviće. Kako se meni čini, ovo će vam svima biti posljednji Bajram, jeb’o vas on”, ruganje je neskriveno izbijalo iz Stojanovog oporog glasa.

Podgrijan rakijom i uzbuđenjem zbog do-gađaja koji će uslijediti, visok skoro dva me-tra, poprilično gojazan, ovaj četrdesetogodiš-njak svojom je pojavom stijesnio prostor u ci-jeloj sobi.

Tek tada Muhamed primijeti da su u nje-ga i njegovu čeljad uperene tamne cijevi auto-matskih pušaka, da su lica mladića u šubara-ma, na kojima su se sijale, kao šaka velike ko-karde, smrknuta i unezvjerena, da su im vilice stisnute i da samo čekaju Stojanov mig pa da ih sve pobiju. Muhamed pokuša da dobije na vremenu i drhtavim glasom pozva ih da im se pridruže za stolom:

“Man’te se Stojane ćorava posla, nego sje-dite da zajedno doručkujemo. Grijeh je, bo-lan, na Bajram unijeti oružje u kuću. I to svom kumu.”

Stojan rukom grubo odgurnu najmlađeg Muhamedovog unuka sa stolice i, ne oba-zrijevši se više na njega, sjede na njegovo mjesto.

“Mlada”, okrenu se najmlađoj snahi, “deder, naspi tu rakiju, kakva vam je ovo slava bez pića i mezetluka? A ti, Muhamede, ne ’vataj se pre-više za to kumstvo, moglo bi ti prisjest’.”

Merima, najmlađa snaha Muhamedova, sva najedrala, u novim bajramskim dimijama i bijeloj bluzici, koja je malo skrivala od njene nabujalosti, zdravlja i ljepote, ta bilo joj je tek dvadeset pet godina, u nedoumici pogleda u Muhameda.

“Stojane, znaš da u mojoj kući nema ra-kije. Uzmi, jedi nešto, pa da popijemo kahvu k’o ljudi.”

Stojan naglo ustade, ogromnim tijelom odgurnuvši stolicu, koja sa treskom pade na pod i uhvati Merimu za ruku. Nepripremlje-na za ovakav postupak, ona ne pruži nikakav otpor, pa je snažne ruke baciše na pod u ćošak sobe. Sinovi Muhamedovi, kao jedan, skočiše od stola, ali ih zaustavi zlokobno svjetlucanje puščanih cijevi i repetiranje zatvarača, a više od toga, neskrivena namjera njihovih vlasnika da ih upotrijebe.

“Sad ćeš vidjet’ Muhamede, kako mi četni-ci čestitamo Bajram.”

Stojan se nagnu nad izbezumljenu Meri-mu i u jednom potezu strže s nje bluzicu od tankog beza. Ona u trenu podiže ruke prema nabujalim grudima i zgrči se na podu poku-šavajući njima i dugom crnom kosom od ne-željenih pogleda sakriti ono što je samo njen Adnan, najmlađi Muhamedov sin, gledao u dugim ustreptalim noćima, u kojima je sve bilo moguće…

“Šta to radiš, Stojane, pobogu, što mi cr-niš obraz? Pa ja sam te na ovim rukama nosio gore na Zečji Vrh da gledaš Drinu. Ja sam ti na krštenju ime dao. Zar tako poganiš obraz očev. Idite svojim putem, a nas, molim te ko Boga,ostavite na miru.”

Stojan se samo naceri na ove Muhamedo-ve riječi, izvadi iza pojasa podugačku kamu i lijevom rukom uhvati za učkur Meriminih dimija. Sijevnu sječivo i dok si trepnuo okom, dimije se rascijepiše otkrivajući zgrčene, bijele butine, čije linije i u takvom položaju izazvaše bljesak u očima bradatih spodoba. Njen muž Adnan ne izdrža. Ne razmišljajući o posljedi-cama, skoči i baci se prema najbližem vojni-ku, svom nekadašnjem školskom drugu iz Bi-jeljine, kojeg je odmah prepoznao, ali to nije smio pokazati. Kratak, rezak rafal zagluši sve u prostoriji, a Adnan kao da udari u nevidlji-vi zid, zastade u pokretu, uhvati se za grudi i pade na pod, pod noge starijoj braći. Dok mu je kroz zgrčene prste liptala krv, a u očima se gasio život, on kroz pomodrjele usne šapatom protisnu samo jednu riječ:

“Mee..rii..ma.”Svi su u prostoriji za trenutak stajali kao

skamenjeni, kao da je vrijeme za trenutak sta-lo, a onda Stojan prekinu tišinu neuobičajeno prijetećim glasom:

“Vodi ovu stoku napolje. Završ’te s njima po kratkom postupku. Nemoj da vam ko po-bjegne, jer ću onda ja vas poklat’ k’o telad.”

Ova naredba pokrenu vojnike u šubara-ma i oni počeše, prvo djecu, pa onda i odrasle gurati prema ulaznim vratima. Izbezumljeni od straha, potpuno zatečeni razvojem situci-je Ferhatovići, omamljeni i užasnuti onim što se upravo dogodilo, dopustiše vojnicima da ih


106

skoro bez otpora izvedu u dvorište. Za trenutak zaboravljena od svih, Merima

se, grčeći na podu, primicala otvorenom pro-zoru, kroz koji su probijale zrake proljetnog sunca. Još uvijek držeći ruke na grudima, vre-bala je priliku da skoči na prozorsku dasku i pokuša pobjeći niz padinu, koja je vodila sve dole do šume i koja joj se u tom trenutku uči-ni kao jedini spas. I upravo dok se bešumno ispravljala uza zid pored prozora široko otvo-renih tamnih očiju, u kojima se ogledao neiz-mjeran strah, Stojan se okrenu i ugledavši je, riknu kao junac i baci se prema njoj.

“Nećeš bulo, majku ti jebem. Ti si danas moja i božija.”

Pritisnuvši je težinom svog ogromnog tije-la, dašćući , nastavio je da govori:

“Pet godina ja gledam te tvoje sise i bedra i znojim se noćima. Uhhhhh majku ti jebem ogreba me.”

Izmahnu desnom rukom i šakom je udari po licu. Grčevit trzaj prođe Meriminim tije-lom, a od siline udarca zamalo izgubi svijest. Udarac koji je uslijedio sa druge strane zateče je nepripremljenu i bljesak bijele svjetlosti uve-de je u stanje potpune, spasonosne obamrlosti. Stojan, dašćući od neskrivene želje, pocijepa joj i posljednje ostatke odjeće i zaroni u nju.

Za to vrijeme u dvorištu Ferhatovića, kao uostalom u cijelom Grabovcu, tutnjali su rafa-li, vrisak je sustizao vrisak, a krvnici su, ne oba-zirući se na to, radili svoj krvavi posao. Kada su ga izgurali iz kuće, Muhamed, znajući da je smrt neizbježna i ne želeći je čekati skršenih ruku, skoro nadljudskim glasom viknu:

“Bježite djeco”, istovremeno, naglo skočiv-ši ustranu i zaklonjen hambarom i koševima za žito, potrča prema šumarku, koji se prote-zao udesno pored njegove kuće skoro dodi-rujući seoski put, u pravcu Miloševca. Rafali koji su uslijedili dadoše mu krila i tek kada je, nekim čudom, neozlijeđen stigao u spasono-sni polumrak šume, zastade i okrenu se pre-ma kući. Iako je bio poprilično daleko, ska-menio se prizorom koji je ugledao. Njegovo dvorište, koje je samo prije tri dana sređivao sa svojim sinovima, bilo pokriveno nepomič-nim tijelima, a njegove dojučerašnje komšije iznosile su iz kuće namještaj i pokućstvo i to-

varile na unaprijed pripremljen traktor. Ba-civši pogled prema selu, ugleda kako se iz ne-koliko kuća vije crn gust dim. Pucnjava je bila skoro prestala. Tek tu i tamo čuo se poneki pucanj i usamljeni rafal.Vraćajući dah i smi-rujući srce koje je udaralo kao ludo, došavši mu pod samo grlo, spusti se na koljena, ob-grli rukama kvrgavo, iskrivljeno stablo graba, zaplaka u nemoćnom bijesu. Na njegove oči pobiše mu cijelu porodicu. Za šta više da živi? Sve što je imao i stvarao čitav život, nestalo je u jednom jedinom času užasa i bezumlja. Sručiše se na njega sva zla i nesreće ovog svi-jeta. I to na lijepi Bajram.

“Allahu dragi čime sam to zaslužio?” Misli su mu sustizale jedna drugu, obijale

se o prazninu u njemu i ostajale bez odgovora. U trenutku je poželio da krene prema kući, da skonča tu na svom dvorištu, na svojoj djedo-vini. I dok se polako ispravljao, još uvijek se pridržavajući za stablo graba, predomisli se. Ne, neće tako umrijeti. Skloniće se dublje u šumu i skovati osvetu.

“Stojane, Stojane, crn ti obraz i ovog i onog svijeta. Ugasiću i ja tvoj pogled, kao što si ti mojim najdražim. Allahu dragi, daj mi snage i poživi me do tog trenutka, a onda ti se predajem.”

To mu na trenutak razbistri misli i umiri ga. Ponovo je imao cilj u životu.

Kružeći šumom kao ranjena zvijer, ne ispu-štajući iz vida svoju kuću i imanje, sačeka noć. Pod zaštitom mraka, praćen blijedom svjetlo-sti mladog mjeseca, uputi se svojoj kući. Ono što je tamo zatekao, ponovo ga je skamenilo. Svi, ama baš svi, bili su mrtvi. Ni djeca nisu pošteđena. Išao je od jednog do drugog, milo-vao ih po licu, zaboravljajući na prostor i vri-jeme i poluglasno učio molitve. Najduže se zadržao pored zgrčenog tijela svog najmlađeg unuka, čije su oči bile uperene u zvjezdano nebo, kao da se još uvijek čude, ne razumije-vajući šta se to dešava.

Nije imao vremena da ih ukopa, noć je bila kratka, a pred njim mnogo posla. On više ne pripada sebi. Zatočnik ima samo osvetu. Nju i ništa više. Uđe u kuću, poluslijep i gluh za sve, dotetura u sobu u kojoj su prije samo nekoli-ko sati sjeli za bajramsku sofru. U uglu, pod


107

prozorom ugleda golo Merimino tijelo i ne-hotice skrenu pogled. Još uvijek držeći glavu okrenutu u stranu, pronađe neku deku i krenu da je prebaci preko unakaženog tijela.. Pogled mu se nehotice ote i on svrnu pogled prema podu. Od onoga što je vidio na trenutak mu se zamuti svijest. Stajao je kao opčinjen ne uspi-jevajući skrenuti pogled niti sabrati misli. Iako je mjesečina bila veoma slaba, primijetio je da je tijelo nesretne žene bilo svo u modricama. Jedna dojka bila je odsječena i stavljena joj u usta, dok je desnom rukom pridržavala dru-gu, na kojoj su se pod tracima sablasne plaviča-ste mjesečine, vidjeli tragovi zuba, koji su očito grizli bešćutno i sa mržnjom. Rez na stomaku protezao se poprijeko i završavao na slabina-ma. Položaj butina i tamne, podlivene modrice govorile su da se na njenoj mladosti nije iživ-ljavao samo Stojan. Drhtavim rukama preba-ci deku preko snahinog tijela i klecavim kora-kom uputi u svoju sobu. Na rafi pored samog zida, gdje četnici nisu zavirili, pronađe svoj nož “šarac”, poklon od oca na dan kad je napunio osamnaest, koji godinama nije uzimao u ruke i vadio iz tvrdih kožnih korica. Strpa ga za pas i nečujno se uputi u šumu. Poznatim stazama prikradao se prema Miloševcu, u kojem je tra-jalo slavlje zbog uspješno obavljenog prepada na Grabovac.

Šuljajući se kao ranjena zvijer, Muhamed se primicao Stojanovoj kući iz koje se čula najveća galama i vriska. Kroz otvorene prozo-re odjekivala je pjesma :

“Od Topole, od Topole pa do Ravne Gore-sve su straže, sve su straže đenerala Draže...”

To mu omogući da se neopažen privuče kući i pod okriljem mraka dođe pod sam pro-zor. Zaustavljajući disanje, baci pogled u sobu. Stojan je sjedio na čelu dugačkog “slavskog” stola, pred njim se nalazilo pečenje i rakija. Zasukanih rukava i raskopčane sivomaslina-ste vojničke košulje na širokim prsima, već dobro zagrijan rakijom, on je vodio pjesmu, a jednolična melodija, sličnija vučjem zavijanju nego ljudskom glasanju, odjekivala je cijelim selom. Muhamed se vrati u sjenu i zastade za trenutak da povrati dah i smiri kucanje srca. Za to vrijeme grozničavo je razmišljao šta da uradi. Dok je išao prema Miloševcu, vođen

željom za osvetom, uopšte nije razmišljao o načinu kako će to izvesti. Da je imao pištolj ili pušku, jednostavno bi naciljao u ta široka, razdrljena prsa i povukao okidač. Ovako, mo-rao je smisliti nešto drugo i to brzo, jer posto-jala je opasnost da svakog trenutka neko iza-đe iz kuće i zatekne ga pod prozorom. Nije žalio što će poginuti, ali nije htio da se to do-godi prije nego što ostvari svoj naum. I upra-vo dok je u njemu sazrijevala odluka da uđe na glavna vrata i koristeći opštu zbunjenost pritrči Stojanu i zarije mu “šarac” u stomak, ulazna vrata se otvoriše i u mlazu svijetlosti, koja je dopirala iz hodnika, on ugleda Stojana kako, lica zajapurenog od alkohola, ide preko dvorišta prema vanjskom zahodu.

“To je to”, pomisli Muhamed, “Allah mi daje priliku.”

Ne časeći ni časa, odlučno čvornovitim, težačkim prstima stisnu hladnu dršku “šarca”, nečujno se, obilazeći kuću s druge strane i on uputi prema zahodu. Kada ga je od zgradice sklepane od grubih, pocrnjelih dasaka dijeli-lo samo nekoliko koraka, još jednom spome-nu Allaha i šapatom izgovarajući ”Bismillah”, potrča i naglim, odlučnim pokretom otvori drvena vrata. Iznenađen, sjedeći na impro-vizovanom drvenom sanduku, koji je pred-stavljaju zahodsku šolju, Stojan samo razro-gači oči, a tanko oštro sječivo vrelinom mu zapara po nadutom, dlakavom trbuhu. Mu-hamed nastavi da zabada sječivo ”šarca” u me-kano meso, iznova i uvijek iznova, slijep i gluh za sve oko sebe sebe. Nije vidio kada se ugasi-lo svjetlo u zabezeknutim Stojanovim očima, kako je glava klonula na prsa i prestalo kr-kljanje iz debelog, zadriglog vrata. Nije čuo ni kako se otvaraju vrata iza njegovih leđa, kako neko panično viče:

“Ljudiii, ubiii nam balija Stojana !”Sve se to za njega dešavalo u nekom dru-

gom svijetu. U ovom, sadašnjem, samo njego-vom, on je izvršio ono što je nanijetio, skla-pajući oči svom najmlađem unuku i ništa mu više nije bilo važno.

Nije čuo ni rafal, samo je u jednom krat-kom djeliću sekunde osjetio oštar bol u leđi-ma i onda je svega nestalo.

Sve se pretvorilo u crno beskrajno ništavilo.


108

RUSMIR DJEDOVIĆ, OMER HAMZIĆ

JEDAN OD najznačajnijih kulturno-historij-skih fenomena šireg prostora oko susjed-nih općina Gračanica, Srebrenik i Lukavac

je, svakako, i višestoljetna tradicija održavanja dova-molitvi na planini Ratiš. Te se dove po tradiciji održavaju na najvišem vrhu planine Ratiš, na samoj tromeđi spomenute tri opći-ne, koji se u narodu i naziva Dovište1. To je mjesto okupljanja brojnih vjernika iz ovog di-jela Bosne, koji dolaze da se mole na Ratišu svakog ponedjeljka u razdoblju između Jurje-

¹ O značaju i tradiciji dova i dovišta u Bošnja-ka muslimana Bosne i Hercegovine pisa-li su: Muhamed Hadžijahić, Mahmud Tra-ljić, Nijaz Šukrić, Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, Starješinstvo Islamske zajed-nice, Sarajevo, 1977., Muhamed Hadžija-hić, Sinkretički elementi u islamu u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu fi lologi-ju br. 28-29/1978-9., Sarajevo 1979., Enver Mulahalilović, Vjerski običaji muslimanau u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1989. itd.

va (6. maj) i Aliđuna (2. avgust).2 Vjersko okupljanje na Ratišu, koje seže

u duboku prošlost, ostavilo je vidne trago-ve u narodnoj tradiciji ovoga kraja. O tome se i danas prenose brojna narodna predanja i vjerovanja.

Ovom prilikom donosimo dva priloga koji bacaju nešto više svijetla na poimanje i uti-caj tradicije dova na Ratišu u širim narodnim

² Detaljnije o značaju i tradiciji održavanja dova na planini Ratiš vidijeti u: Rusmir Djedović, Ratiš kao značajno islamsko-bogumilsko dovište-molitvište Sjeverne i Sjeveroistočne Bosne, Gračanički gla-snik, broj 21, Gračanica 2006., Rusmir Djedović, Dovište na Ratišu kod Srebrenika, u knjizi S. Kule-nović, R. Djedović i E. Mutapčić, Srebrenik-histo-rijsko-etnografske skice, Srebrenik, 2006., Osman Delić, O kultnim mjestima na području opštine Gračanica, Gračanički glasnik broj 1, Gračanica 1996.; U avgustu 2006. godine BZK “Preporod” iz Srebrenika organizovao je tribinu o značaju dovišta na Ratišu. Na njoj su o toj temi govorili: Mehme-dalija ef. Hadžić, savjetnik reis-ul uleme za šeri-jatska pitanja, mr. Omer Hamzić, glavni urednik Časopisa za kulturnu historiju Gračanički glasnik i prof. Rusmir Djedović, koji je istraživao i pisao o dovištu na Ratišu.

Dovište na Ratišu kao motiv Dovište na Ratišu kao motiv usmenog narodnog stvaralaštvausmenog narodnog stvaralaštva(Na primjeru jednog kazivanja i jedne pjesme)


109

slojevima, a zanimljivi su po tome što potiču iz novijeg doba. Radi se o jednom kazivanju i jednoj narodnoj pjesmi iz sedamdesetih go-dina 20. stoljeća koje ovdje donosimo u cje-losti kao ilustraciju procesa nastajanja narod-nog duhovnog stvaralaštva u formi pjesme, priče, zanimljivog kazivanja. U kasnijim faza-ma, u tom procesu, zaboravljaju se prvi njiho-vi autori, a dodavanjem ili oduzimanjem po-jedinih detalja, prekrajanjem forme, pa i čita-ve sadržine, to postaju pravi oblici narodnog stvaralaštva.

Kazivanje husejna babajića o tome kako je napravio, a zatim uklonio spomen-obilježje na ratišu 1972. Godine

Husein Babajić, sin Mehmeda, zvani Srce iz Rašljeve, 16. jula 1972. godine, uz sugla-snost nadležnih (pitao je miliciju, i vjersku zajednicu), samoinicijativno je podigao spo-men-obilježje na Dovištu i tim povodom or-ganizovao narodnu proslavu na Ratiš. Od-mah nakon postavljanja spomenika i održa-vanja te proslave, uslijedile su višednevne kiš-ne padavine, koje su počele ugrožavati usjeve i ljetinu. Kako kiša danima nije prestajala, u narodu je raslo uvjerenje da se toliko “okišalo” radi spomenika. Vjerovalo se da bi kiša od-mah stala, čim bi se spomenik uklonio. Što je više padalo, sve su bili odlučniji zahtjevi iz naroda da spomenik mora ukloniti onaj ko ga je i podigao. Napokon je Babajić, kao gradi-telj spomenika, poslušao “glas naroda” i uklo-nio “svoj spomenik” sa Ratiša. O gradnji tog spomenika i danas kruže razne priče u narodu oko Ratiša. Svoje viđenje tih događaja “bacio je na papir” i sam graditelj spomenika, Huse-in Babajić zvani Srce. Njegovu priču prenosi-mo izvorno i u cjelini:

Na spomeniku je pisalo “Ovu ploču podiže Babajić (Mehmeda) Husejin”. Eh da vidim kako je do toga došlo. Radio sam u Rudniku 1957. go-dine. Otišao sam na Ratiš na molitvište, puno je ljudi bilo. Bio je vodeći gospodin Aganović ef. Ibrahim rekao je ljudima “dragi moji prijatelji lijepo bi bilo da bi mi skupili dobrovoljni pri-

log da postavimo ovdje neki spomenik ili niša-ne”. Prošlo je tri ponedjeljka nisam bio na Ra-tišu. Pitao sam Muslimović Hasana je li se šta o tim radilo. Hasan mi je odgovorio: “ništa”.

Niko ne govori. Srce me povuklo da nešto razmislim o tim spomeniku. I razmislio sam da ja sam fi nansiram taj spomenik. Kad sam saku-pio jedan dio novca otišao sam u Gornju Oraho-vicu kod istog efendije. Jako me je lijepo primio i pili smo kahvu. Ja sam mu rekao sjećate li se kad ste govorili na Ratišu o spomeniku ili nišanima pa od tog svega ništa. On mi je rekao sjećam se. Ja sam mu rekao ja sam odlučio da sam fi nansiram taj spomenik na Ratišu. On mi je rekao “aferim” puno to košta, kako ćete izaći na kraj? Ja sam mu rekao nema problema “valja raditi”.

Otišao sam u Gračanicu u SUP i rekao sam Miliciji sve ovo što sam rekao i efendiji. Kad sam još sabrao novca otišao sam opet do efendi-je i rekao sam mu “mi bi trebali, nas dva otići u Srebrenik da naredimo taj isti spomenik”. On mi je rekao idemo u utorak, ali navrati Hadži Mu-ratu u Moranjke i poselami ga od mene i reci mu da se nađemo na mjestu gdje se rade spomenici u 10 sati.

Našli smo se u Srebreniku sve trojica kod majstora. Pitao je Aganović majstora koliko košta ovakav spomenik. On je rekao toliko bez mermerne ploče, a sa pločom mermernom puno više dođe.

Aganović je rekao meni puno košta ta mer-merna ploča, hoćeš li moći platiti. Ja sam mu re-kao sve volja radi.

Poslije toga otišli smo svako sebi. Poslije otpočeo sam se spremat novčano i kad

sam se spremio uzeo sam dva lonca po 40 litara, 25 tanjura, 25 kašika, 25 viljuški da bi mogli kuhinju imati na Ratišu. Za kuhare robu sam kupio koja im pripada tog istog dana, kupio sam 3 mantila, 3 kecelje, 15 komada džezvica za kafu, 15 kašičica, 1 lonac za kuhanje vode (za kafu). E da vidimo dalje ko je pripremao hra-nu. Za kafu su bili: Babajić Sejfudin sa svojim pomoćnikom, oni su kafe kuhali. Babajić Sejfu-din je predložio da kuhari iz Gnojnice imaju do-bri koji će služiti tu masu naroda, samo ne znam njegova imena i njegova pomoćnika. Molim ta dva stručnjaka neka se jave po imenu i prezime-nu ako treba.


110

Da vidimo dalje šta sam još kupio. Kupio sam 110 kg kruha, a grah je bio za ručak, zaklao sam 2 ovce na Ratišu za doručak i tako narod kaže da su zadovoljni sa ručkom i sa kafom. Stvarno prave si majstore odnosno kuhare našao. E vidi-mo osam kola imao sam za starije osobe za pre-voz otići i doći na Ratiš. Miričina, Gnojnica, Kruševica, Cage, Seona, Moranjci, Gornja Ora-hovica i Donja Orahovica to bi bio prevoz.

Kupio sam 8 košulja za vozače koji su tjerali konje. Kupio sam za konje 32 maramice. Pravio sam i napravio u Zagrebu jednu plakatu u Mo-ranjke, Orahovicu, Donju Orahovicu, Miričinu, Seonu, Gnojnicu i u Kruševicu i polijepio sam ih

odnosno jedan je čovjek dva dana ostavio za to.Prije 15 dana plakate su polijepljene da zna-

ju građani za tu proslavu. Otišao sam do gospo-dina Aganovića i ja sam mu rekao za te natpise na spomeniku hoće li to biti sve u redu, on mi je rekao da hoće, problema nema kako sam ja rekao onako će biti i pisati. Još i danas imam te slike i isti spomenik i gledao sam natpis da na njemu piše “ovu ploču podiže Babajić (Mehmed) Huse-jin iz Gornje Rašljeve”.

Od efendije otišao sam opet u Gračanicu u SUP i ja sam ih pitao budite dobri pa primite ovu moju molbu. Svi troškovi koji budu došli ja ću ih platiti. Treba mi Milicija na Ratišu od 9

sati pa dok se ne završi. Oni su mi rekli malo da sačekam, po-slije su me zvali i rekli su mi toliko košta hodte uplatite i donesite papir. Kad sam to napravio i donio im nema problema doće naši odavde i bit će tačno u 9 sati pa do kraja. Oni su imali poseb-no svoj stol i obavljali su dužnost svoju onako kako

treba, bili su do posljednjeg gosta. Isti kuhari kahved-žije noćili su uoči 16. 07. 1972. godine na Ratišu. 15. 07. 1972. godine doš-li su mi 2 čovjeka i dvije žene iz Vinkovaca koji su noćili u subotu uvečer.

Da navedem tu istu ve-čer kiša je padala, to je nešto

nemoguće sutri dan u jutro bilo je vedro, nigdje se nije mogao vidjeti

oblak. Tada je tako lijepo bilo nemogu-će, tolike su mase bile sva zemlja oko do-

višta, njive i šume, kad bi iz helikop-tera bacio šibicu nebi pala na zemlju

nego na narod. Da dalje vidimo isti spomenik koji je bio prekriven bili su natječaji ko će otkrit i da je bila Muslimović Rajfa žena Đulage, ona je otkrila spomenik i položi-la 45 hiljada. Ljudi kad su stjeli klanjati postavili su pitanje ko bi

nam rekao važnost ovog spomenika,

msl

černem

je vedro,oblak. Tadaće, tolike su m

višta, njivtera baci

nego naspomensu natjMusliona jela 45 klanja

k


111

gospodin Aganović je rekao koga interesuje neka dođe sutra, danas ne mogu reći ponedjeljak je.

Sutra ponedjeljak je bilo preko 100 ljudi če-kali su Aganovića i nije došao, i ljudi nije ih bilo sve u detalje jasno. Nakon 3-4 dana kiše su pa-dale i otišli su dole, jedan iz Rašljeve, 1 iz Se-one i Miričine taj spomenik ne može opstat na Ratišu evo 7 dana kiša pada, to je sigurno zbog spomenika i meni su rekli kad su me pozvali taj spomenik ne može tu ostati. Vi ga razmontiraj-te i noste gdje znate. Ljudi su došli tj. delegati iz 4 sela i to su predložili da spomenik ne može opstati.

Slijedeće godine nalazio sam se u Zagrebu kad je led polupao sve crepove Rašljeva, Seona, Moranjci, Gornja Orahovica, Miričina, Donja Orahovica i na Turkovićima je prebijao letve. Žao mi je što sam se nalazio u Zagrebu da odem tim ljudima i kažem ko je sad kriv za ovaj led.

Molim gospodine Plavšiću ti znaš da se ja bo-rim o stočarstvu ne čitam novina pa te molim ovi listovi ako će otići kroz štampu želim da do-bijem iste novine. Ako će ići kroz pjesmu da do-bijem jednu kasetu. Platit ću je platiti. Ako će ići sve ovo do MUP-a u Gračanici molim prenesi-te im da me mogu naći samo posle 6 sati nave-če kod kuće a prije nemogu me naći sa kerovima na Ratišu.

Selam ili pozdrav svima mojim prijateljima Husejin Babajić (Srce)

Pjesma imšira plavšića o proslavi na ratiš planini i husejnu babajiću

Kako je podizanje, a potom uklanjanje spomenika na Ratišu imalo širokog odjeka u narodu (o čemu su se počele ispredati razne praznovjerice i nagađanja), svojom pjesmom oglasio se i Imšir Plavšić, narodni pjesnik-gu-slar iz susjedne Miričine (rođen 1927. godi-ne u Rašljevi), koji je, inače spjevao više pje-sama o raznim ličnostima i događajima, kako iz prošlosti tako i savremenog doba (O smrti Josipa Broza Tita, o događajima iz Drugog svjetskog i minulog rata itd.) Njegovu pje-smu o Huseinu Babajiću (opet kao primjer početnog nastajanja neke narodne umotvori-

ne) donosimo izvorno i u cijelosti:

O proslavi na ratiš planini i husejnu babajiću

Društvo moje kad smo vako sjelišto mi nebi pjesmu započelio proslavi na Ratiš planinisedamdeset i drugoj godinii Husejnu Mehe Babajićaiz Rašljeve zaseok Mehićauvijek je imo želju njakudignut spomen neznanom junakuHusejn je napiso plakatena sve strane rasturijo brateHoće svoje da ispuni želje na Ratišu napravi veseljeU hiljadu devetoj stotinisedamdeset i drugoj godiniu nedelju šesnestoga julata se vijest na dalako čulaProslavu ću napraviti takudižem spomen neznanom junakuNa dovištu đe se Bogu molipa ko želi doći nek izvoliNa spomenik ostavi sadakuneznanome palome junakuBit će prijevoz iz mahale svakeza starije sa njima nejakepa i dosta i jela i pićasve na račun Husejn BabajićaKad šesnestog nedelja osvanupo sunčanom i lijepom danusa svih strana kolone se videsve na Ratiš na proslavu idekolko se je sakupilo rajesve prekrilo ratiške merajeVatre gore okreću se janjciteferiče veseli bosancikahvedžije svuda kahvu dijeleobukli su mantile bijeleKonobari ručkove dijeleopasali kecelje bijeleDosta jela i svakoga pićaa i lijepih cura i mladićanek sevdišu koji koju velea stariji nek se bogu moleKad je bilo oko dvanest satipočeše se ljudi nadmetati


112

ko će više para položiti taj će danas spomenik otkritiNajviše je položilo pareRajfa žena Muslimović KadreČetrdesetipet hiljada je dala na dovištu obraz osvjetlalaJer je Rajfa u AFŽ-e bilana dovištu spomenik otkrilaNije bilo većeg kavaleraod Husejna zvanog Saferana livadi kola postrojioi lijepe konje otkrijofurmanima košulje na rame a konjima u uši mahramenek prevoze narod na sve straneiznemogle, stare i jaraneEto tako moje društvo miloja sam bijo lijepo je biloNij prošlo nekoliko danacrni oblak dođe sa svih stranaprolomi se na Ratiš planinusve poplavi u Sprečku dolinusedam dana kiša je padaladanu noću nikad nije stalaSa svih strana čula se je vikakiša pada sve zbog spomenikaDovište je naše sveto mjestone smije se tako radit neštoHusejnine žalosna ti mati

nosi spomen neće kiša statiHusejn je spomenik jamijoal je svoju želju ispunijo.Ovu pjesmu narod će pjevatiistorija neka se pamti Sad ću pjesmu završiti ovuto je Safer koga srce zovu.

ZAKLJUČAK

Kazivanje ili bolje reći zapis Huseina Ba-bajića iz Rašljeve i pjesma poznatog narod-nog pjevača ovog kraja, Imšira Plavšića iz Miričine, dokaz su prvo, koliko je još živa na-rodna tradicija koja se vezuje za višestoljetno održavanje dovi na planini Ratiš i drugo, kao primjer početne faze nastajanja narodne le-gende, priče, pjesme…

Ovdje se vidi kako i događaj iz sasvim bli-ske prošlosti (1972. godine), može izazvati narodnu maštu i postati predmet neke inte-resantne priče, ostavljajući snažan trag u uku-pnoj narodnoj tradiciji, u ovom slučaju kao izvor za nastanak novih elemenata narodne predaje i vjerovanja o značaju dova na Rati-šu. Na taj način se i u suvremeno doba razvi-ja, inače, bogata narodna tradicija i predaja o važnosti Dovišta na Ratišu.


113

PRIREDIO: OMER HAMZIĆ

MARIJA BABOVIĆ Bosanka, davno afi r-misana i internacionalno pozna-ta slikarka, likovni pedagog, pjesni-

kinja, učiteljica, rođena je maja 1930. godine u Karanovcu kod Gračanice, nižu gimnaziju završila u Doboju, učiteljsku u Tuzli, a višu pedagošku u Sarajevu. Više od dvadeset godi-na radila je kao učiteljica, potom nastavlja kao slobodni slikar – umjetnik. Danas živi i radi u Gračanici i Tuzli.

Od 1963. godine, kada je počela izlaga-ti, do danas ,imala je više od 30 samostalnih i stotinjak kolektivnih izložbi u gradovima Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije i ino-stranstvu: Gračanica, Doboj, Tuzla, Zenica, Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Beograd, Sve-tozarevo, Rijeka, Omiš, Zagreb, Utreht, Oslo, Beč, Dragštat, Frankfurt, Duisburg, Brisel, Bolonja itd.

Učestvovala je na brojnim likovnim ko-lonijama, kao što su: “Majsko drugovanje na Sani” (Sanski Most), “Slikarski susreti u Ri-jeci”, “Lukavački susreti” na Svatovcu (Luka-

vac), Karavana prijateljstva “Zagreb – Beo-grad”, Bijenalni susreti “Svetozarevo” itd.

Za svoje stvaralaštvo dobila je brojna pri-znanja, od kojih izdvajamo sljedeća: Plake-ta Mrkonjić grada 1978., Otkupna nagrada “Naiva BiH”, Sarajevo 1978., “Medalja gra-da Bolonje”, Bolonja 1981., Počasna specijal-na diploma “Inova”, Zagreb 1982., “Mostar-sko ljeto” 1983., Prva nagrada “Zlatni kist”, Zagreb 1984., Prva nagrada “Borba protiv al-koholizma”, Gračanica 1985., Prva nagrada “Izvorno stvaralaštvo”, Teslić 1985.

O likovnom stvaralaštvu Marije Babović

Mnogi likovni kritičari i ljubitelji likovne umjetnosti davno su primijetili da njene slike govore nekim posebnim, pomalo čudnim je-zikom. Riječ je o jednom osebujnom stvara-lačkom opusu koji zadivljuje svojim obimom, originalnošću i ekspresivnošću, o likovnom maniru između naive i naturalizma, između klasičnog realističkog crteža i fi kcije, između modernosti i postmodernizma… Širinu svo-

Marija Babović Bosanka - mali Marija Babović Bosanka - mali portret umjetniceportret umjetnice


114

je ženske duše (u koju je to sve skupa “sta-lo”) ona godinama projicira na svoja platna. Njene slike su realne i irealne u isto vrijeme. Nisu pogriješili oni koji su zaključili da su ljudski likovi glavna preokupacija ove umjet-nice, “atomizirani, pomalo deformisani”, ona-kvi kakvi su viđeni okom (kada je Babovićka realista) i srcem (kada Babovićka “crta” poe-ziju). Motiv žene dominira na platnima ove slikarice. Grudi žene kao izvorište života, ona slika sa uzbuđenjem trubadura i djeteta. Tu su i folklorni zavičajni motivi koji potvrđuju ve-zanost umjetnice za svoj rodni kraj. Ističe se “naivno” vjerovanje u svetost rađanja i radost življenja koje je samo po sebi i strah i strep-nja i nada i ljubav. Sve to dopunjava motivima s narodnih rukotvorina: vez, tkani predmeti. Mnoge njene slike mogle bi biti dobra ilu-stracija za dječje knjige i udžbenike. “da budu dio dječjeg duhovnog svijeta.”

Stručni ljudi uzalud su se trudili traže-ći slikama Marije Babović uzore u slikarstvu drugih. “Iz prostog razloga što je izrazila svoj slikarski izraz, svoj jezik. Po nečemu kao da podsjeća na Šagala, ali to može biti samo pri-vid. Ona ne kopira, već stvara. Njene slike su

uistinu nova stvarnost”.1 U svom stvaralač-kom postupku, ona bojom veoma ekspresiv-no slika svoj svijet smješten najčešće između poezije i sna. Likovne efekate “proizvodi” po-stupkom takozvane “kolorističke zasićenosti: crveno, bijelo.”

Radi se, dakle o slikaru suigeneris, neko reče o hroničaru vremena i prostora, koji go-vori bojama. Riječ je o izgrađenoj i prepo-znatljivoj umjetničkoj individualnosti, origi-nalnom i samosvojnom slikarskom postup-ku i “proizvodu” visokog umjetničkog nivoa. Zato je i cijenjena od stručne kritike, svojom originalnošću, svojim inovacijama “Herba-tehnika”, koju je prvi put predstavila na svojoj 25. samostalnoj izložbi (Doboj, 8. 5. do 18. 5. 1998.) uvrštena je “u likovne vrhove u svije-tu”. Babovićka je, dakle i inovator u slikarstvu. Nakon 10 godina, njen istraživački rad kru-nisan je uspjehom pod nazivom “Herba teh-nika”. Riječ je o slikanju emulzijom hrane i čajeva, stvaralačkom postupku koji je privu-kao pažnju brojnih galerista, novinara i dru-

¹ Mr. Mika Mirin, Predgovor na katalogu Izložbe slika Marije Babović Bosanke, Galerija “Solana” Tuzla, 17. 9. – 17. 10. 2004.

Marija Babović Bosanka u svom ateljeu


115

gih ljubitelja likovne umjetnosti. U svom likovnom prikazu izložbe slikarke

Marije Babović Bosanke u tuzlanskoj galeriji “Solana”, likovni hroničar Izet Handžić je, iz-među ostalog, napisao: “Marija Babović Bo-sanka izlaže punih 40 godina i ostala je kao posebnost među slikarima naivcima, bolje reći u svom izvornom stvaralaštvu. Na prvi po-gled izgleda da se dugo probijala do svog sti-la, postupka, poetike i estetičke razine. A to je, ustvari, zato što je ostala vjerna izvornom stva-ralaštvu… Znala je sačuvati naivizam dječjeg crteža i pristupa motivu. Sa njenih slika zrači vedrina boja. Ona se probija kroz oporu fak-turu i kolorističku zasićenost. Većina prizo-ra i likova su takođe vedri. Njezine kompo-zicije su jednostavne, a fi gure kao na dječjem crtežu.”(Dnevni list “San” od 1. 11. 2004.)

Na kraju treba napomenuti da se ime Ma-rije Babović Bosanke već punih 25 godina nalazi u Leksikonu naivnih slikara i vajara Ju-goslavije (u izdanju Beogradskog izdavačkog grafi čkog zavoda, 1979., str. 31). Njena dje-la danas se mogu naći po javnim i privatnim zbirkama i galerijama u Njemačkoj, Fran-cuskoj, Švedskoj, Norveškoj, Italiji, Belgiji, Danskoj, Austriji, Engleskoj, Finskoj, Japanu, Australiji, SAD itd.

Rekli su o stvaralačkom postupku Marije Babović

Zvonko Cerjan: “Na njenim slikama i gra-fi kama ima nešto monumentalno, snažno, mi-slim andrićevsko”; Franjo Merzjak: “Ne mogu da oči odvojim od ovih grafi ka zlatno žute boje”; Miroslav Šutej: “Svojim dugogodišnjim radom i priznanjima obezbijedila je sebi “pri-vjesak” likovne primadone, priznatije u svije-tu negok od nas”; Josip Depolo: “Originalna i smiona, zbog čega je cijenjena od stručne kri-tike. Slika u maniru realizma i nadrealizma na temu svoga zavičaja”; Andre Marlo: “Odušev-ljen sam ostvarenjima. Ovo što Vi radite, to su nataloženi vekovi, pa to su divna prastara vremena”; Kasim Deraković: “Ako ste umor-ni, slike Marije će vas odmoriti. One su nastale iz duše i srca, jer su morale nastati, one su san žarkih boja uhvaćenih u ljetu.”


116

Gračanica – općina, grad, ljudi (fo-tomonografi ja), pripremili i ure-dili Atif i Željko Kujundžić,Omer Hamzić i Rusmir Djedović; izdavač Općina Gračanica, 2006. godineMalo je, nažalost, većih gradova, a pogo-

tovo opština u zemlji Bosni i Hercegovini, koje se, uz ostalo, mogu pohvaliti i ljudima, čija je izrazita vrlina svijest o tome da je i po-trebno, ali i moguće na jednom mjestu skupiti sve ono što je biljeg jednog, ma koliko dugog vremena. Još manje je primjera, čija odlika je transparentno hrabar pokušaj sveobuhvatnog “slikanja” jedne sredine i ostavljanje trajnog biljega onoga (i o onome) što je ona od pam-tivijeka. Konačno, na prste jedne šake se, u ra-tom prekopanoj i poraćem rastrzanoj zemlji u kojoj živimo, mogu nabrojati opštine koje su tu obavezu (dužnost) shvatile krajnje trezve-no i ozbiljno, pa to – uspjele materijalizovati.

Na rečenoj jednoj šaci, nalazi se Gračanica.

Jedan od tih “prstiju” je Fotomonografi ja ovog grada.

Impresivan proizvod kolektivnog napora, koji je sofi sticirano koordiniran od vještih i visprenih ljudi – s pogolemog spiska direktno ili posredno angažovanih – koji su odradi-li neobično dragocjen, važan i krupan posao. Na, ipak, relativno malenom prostoru ponu-diti toliko obilje podataka, činjenica, imena, ličnosti, dokumenata – mogao je samo onaj ko se, pr vo, razumije u posao ove vrste, za-tim – drugo – neko ko tome pristupa teme-ljito i seriozno i, konačno – treće – onaj ko je u potpunosti svjestan trajnosti i vrijednosti posla koga se latio. Jasno je da su najveći teret rada – u golemom timu “krivaca” - ponijeli i da su za sve “najkrivlji” Atif Kujundžić, Omer Hamzić i Rusmir Djedović, te Željko Kujun-džić, u svojstvu dizajnera i autora, bukadara, rijetko uspjelih i efektnih fotografi ja.

A kad se već, s recenzentskim naumom, krećemo vodama impresija impresionirano-sti, nemoguće je (grešno bi bilo) ne uočiti da se, zapravo, kompletna Fotomonografi ja – svo-di na efekat čitaočevog “ostajanje bez teksta”. Uz dužnu napomenu: to se odnosi, podjedna-ko, i na onog ko, recimo, relativno dobro po-

Nove knjigeNove knjige


117

znaje Gračanicu i ima solidno (pred)znanje o njoj, kao i na onoga ko ovaj kraj površno po-znaje, pa mu se sada pruža prilika da sazna mnogo, mnogo više od očekivanog.

Dva su osnovna utiska, vezana za prvi, ovlašni susret – prije temeljitog čitanja – Fotomonografi je.

Prvi se svodi na to da se radi o projektu, za koji je, prije fi nalizacije, zacijelo moralo biti izvršeno dugovremeno, temeljito, “crnačko” pripremanje – prikupljanjem materijala, str-pljivim kolekcioniranjem dokumenata, pro-učavanjem izvora, sistematizovanjem građe, itd.

Drugi utisak se svodi na to da je taj, prvi dio zadatka – koji je, očigledno, urodio oče-kivanim plodom – bilo potrebno fi niširati de-likatnim, možda čak i suptilno osjetljivim se-lektiranjem, nekom vrstom prosijavanja kroz “sito i rešeto”, kako bi, u konačnoj verziji, u knjizi svjetlo dana ugledalo ono što zaista za-vređuje da bude obnarodovano.

Ne zna se, bar bez dodatnog informisanja o tome, šta je bio teži, odgovorniji i složeni-ji dio posla. Ali, zna se, jer se bjelodano vidi, da su obje faze obavljene na najbolji način. Rezultat je lijepo ukoričen, sjajno dizajnerski “upakovan” i odštampan i, jednostavno, posve obrazli ponuđen kao izazovan proizvod.

Proizvod?Da, proizvod je to odgovorno, pravilno i

krajnje umjesno sagledane potrebe da, uz sve ono čime se može pohvaliti, Gračanica dobije još jedan spomenik: knjigu o sebi i svemu što je činilo u minulim vjekovima, što je ostalo iz prohujalih vremena, što je čini danas i sa čim se okreće prema sutra.

Ovo je knjiga koja se ne može samo čitati. Ne smije se samo čitati. Nju je grehota samo čitati. Ovo je knjiga – ovo je obilje neodolji-vih fotografi ja i fi no iznijansiranih tekstova, podataka, fakata, galerija ljudi, informacija – nad kojima se mora zastati, katkad zamisliti, potom valja povezati ono što se sazna (i po-često iznenadi saznanjem), s onim što se prije znalo, gdjekad se valja vratiti na prethodnu ili prethodne stranice, pa to komparirati s već sa-znatim i, napokon, složiti kamenčiće u moza-ik, basnoslovno bogat mozaik cjeline slike.

I kad se dođe na kraj, a mora se ići po-lako, bez žurbe, nikako tek zarad toga da se pohlepno “proguta” tekst i očima halaplji-vo “upiju” fotosi, ima se nasušna potreba za tim da se čitalac maličuk vrati na neke već “sa-vladane” dijelove, sadržaje, podatke, ličnosti, fotografi je....

To da je ovo mozaik, da je to ta i takva mozaička struktura, koja podrazumijeva i za-htjev za izbjegavanjem površnog odnosa – jer se samo tako može pristupiti mozaiku – po-stavlja pred onoga ko knjigu ima u rukama ozbiljnu potrebu za tim da je iz ruku ne može ispustiti sve dok ne sazna cjelinu onoga što mu je ponuđeno. Dakle, s ovom knjigom se mora provesti mnogo vremena. Preko nje se ne može “pretrčavati”. U nju se mora uroniti.

U prvi mah, brodeći između kratkih, efek-tnih tekstova, koji neobično harmonično ko-respondiraju s fotografi jama, čineći neraski-divo, a zapravo prirodno, logično vezivno tki-vo cjeline, uživalac ove knjige će tek u neko doba – na kraju, kad, ipak, do kraja dođe – shvatiti da je upravo “savladao” dvjestotinjak tematskih tekstualno-fotografskih jedinki i da je, praktično, poslije dužeg vremena “bav-ljenja” Fotomonografi jom, stekao uslove za to da shvati da zna o Gračanici ono što znati treba.

Prije toga, ništa nije znao. Ili: mislio je da zna, ali se sada uvjerio u to da je bio – sinja neznalica.

Nekoliko je, upravo stoga, nivoa, na ko-jima se mora posmatrati, makar ovlaš anali-zirati i valorizovati multilateralna vrijednost ovog djela. Apsolvirali smo već tezu o važno-sti i značaju činjenice dokučivanja potrebe za njim. To je nesporan fakat, s kojim smo nači-sto bili još u trenutku kad smo saznali da je donesena odluka o tome da se Fotomonogra-fi ja pravi.

Drugi nivo valorizacije vrijednosti djela je u tome što nije propušten ili ignorisan nije-dan važan segment. A za onoga ko se upustio u ovu izazovnu avanturu, sve je, zapravo, bilo i sve je moralo biti važno.

Konačno, treće, autorski, ali i ostatak tima “proizvođača” Fotomonografi je, bio je svjestan posebnih i opštih okolnosti u kojima se sve


118

ovo odvija. Pogotovo ključne – da je ovakav “bukvar” o Gračanici nasušna potreba svakog Gračanlije, ali – ako ne i više – i onoga ko s Gračanicom ima posla. Bilo kog posla. Dakle, ni Gračanlijama, koji o svom gradu znaju to što znaju, a ni gostima Gračanice i onima koji su u bilo kakvoj vezi s Gračanicom – ono što su o njoj znali dosad, neće biti ni nalik onome što će priznati da znaju, poslije zatvaranja za-dnje korice Fotomonografi je.

Obilje je razloga za to, a još veći je broj či-njenica, kojima se to može potkrijepiti.

Prelistajmo neke od njih. Idemo redom...Ima li, recimo, mnogo Gračanlija, koji zna-

ju – pa gostu svog grada to “iz prve” saopšte – da im je središte grada na nadmorskoj visini od 150 metara? Nije neka sramota to ne zna-ti, ali čemu se izlagati riziku od sramote, kad i to piše u ovoj knjizi?

Ili: koliko Gračanlija – a pogotovo, opet i to recimo, onih što Gračanicu manje pozna-ju – zna da je, do prije pedesetak godina, na znatnim površinama u ovom kraju uzgajan lan, koji je zatim u kućnoj radinosti pretva-ran u tkaninu, a i otkupljivan kao industrij-ska sirovina?

Zatim, da svratimo malo u istoriju, a pod pretpostavkom da se manje-više zna kako je današnja opština Gračanica pripadala župi Soko, da li je baš masovna pojava – pogotovo među mladima – poznavanje podatka o tome da je grad Sokol, šest kilometara daleko od Gračanice, postao plijen Osmanlija 1520. go-dine i bio sjedište dizdara sve do 1840. – kada je napušten i prepušten zubu vremena? Koji zub vremena i dan-danas uspješno i vrijedno radi svoje...

Pa, kad smo već u istoriji, ne bismo se baš mogli – prije ove knjige – zakleti u to da zna-mo da je, na današnjem mjestu, gračaničku čaršiju utemeljio Ahmed-paša Budimlija to-kom 17. vijeka, kada počinje intenzivniji gra-čanički razvoj, a grad postaje značajnije ur-bano, zanatsko i trgovačko središte u Bosni i Hercegovini.

Ima li mnogo onih koji znaju da je pruga – “ćiro”, naravno – od Karanovca do Gračani-ce, izgrađena 1889. godine?

Koliko je onih koji znaju za stagnaciju u

razvoju Gračanice između dva svjetska rata i za to da se veliki broj ovdašnjih porodica tada iselio u Tursku?

Uz pretpostavku da je opštepoznato da se i ovaj dio zemlje najintenzivnije i najbrže ra-zvijao tokom SFRJ, ipak je pitanje koliko je nas, koji smo saznali novost – u vidu podatka da je 1952. godine u Gračanici bilo čak 116 zanatskih radnji?

Ili, pak, nešto svježiji podatak, posve sigur-no šire nepoznat: godine 2004. u Gračanici je bilo 1.012 privrednih subjekata, koji su za-pošljavali 6.557 radnika, s ukupno ostvarenim prihodom od 414 miliona konvertibilnih ma-raka i dobiti od 12 miliona, s godišnjim druš-tvenim proizvodom od 121,5 milion, što po glavi stanovnika iznosi, za bosansko-herce-govačke prilike, zavidnih 2.250 KM.

A da se i ne govori o beskrajnom nizu, pa-žljivo identifi kovanih, poredanih opisanih, pa u nisku medaljona nanizanih – objekata vjer-skog, arhitektonskog, istorijskog, građevin-skog, privrednog, itd. porijekla i sadržaja, koje u Gračanici, brižno sačuvane, susrećete na svakom mjestu, a bez čijeg pominjanja i de-taljnog opisivanja – knjiga o Gračanici ovih ambicija i ovih dometa, naprosto ne bi bila zamisliva...

Isto ovako, s ilustrativnim primjerima bo-gatog sadržaja, dalo bi se ovo recenzentsko slovo argumentovati i primjerima iz svih dru-gih oblasti – iz zanimljivog leksikona likova i ličnosti, koje su obilježile gračaničko traja-nje, iz sfere obrazovanja i vaspitanja, kulture, sporta...

Sve ovo što sada znamo, a nismo znali, sve bi to bilo nemoguće – bez fotomonografi je Gračajnica – općina, grad ljudi. Već sam poda-tak da se sada ima ono što se dosad nije posje-dovalo – ili jeste, ali samo paušalno, fragmen-tarno, nepovezano, razbacano – dovoljan je za to da bude neizbježan recenzentski orijentir.

Jer, napor ove vrste posmatrača i kaziva-ča se i ne može svoditi na to da se tek opiše, prepriča, pojednostavi ili na neki treći način “izreklamira” neka knjiga. Naprotiv, napor re-cenzenta – pogotovo u ovako posebnom slu-čaju – mora biti prožet argumentarijem pune opravdanosti razloga, značaja vrijednosti na-


119

pora i dalekosežne koristi od ko-načnog proizvoda Fotomonografi je.

Od prvog susreta s njom, još kad se radilo o komunikaciji sa sadrža-jem Fotomonografi je u obliku “siro-vog” materijala, koji je tek bio na putu da postane knjiga, potpisnik ovih redova je stekao utisak, koji je cijelo potonje vrijeme ostao nepro-mijenjen, čak se učvrstio: način na koji se pristupilo – od ideje, preko njene razrade, pretvaranja u koncept knjige, do neposrednog pisanja, fo-tografi sanja, dizajniranja i fi niranja – morao je, osim što je bio fi zički i umni napor, podrazumijevati i (1) veliko neposredno znanje o “gradi-vu”, (2) samoubijeđenost u isprav-nost i važnost posla, koji je u pita-nju i (3) svijest o tome da taj posao, dakle Fotomonografi ja, ne samo da ima puno opravdanje i smisao, već je odavno bila više nego potrebna!

U pokušaju rekapitulacije “materije”, teš-ko da se, i uz najveći napor nekog sitničavog, sklonog talentovanom zanovijetanju, može naći “dlaka u jajetu” i prigovoriti autorima da su izostavili išta što je bilo potrebno – počev od strukturiranosti knjige, do njenog kompo-zicionog rješenja, preko simbiotičke harmo-nije sadržaja, sve do tehničko-dizajnerskog izgleda.

I sam redoslijed poglavlja – I. Geografske odlike, II. Naselja i stanovništvo, III. Ekonomi-ja/Gospodarstvo, IV. Historijsko i urbano nasli-jeđe, V. Ljudi u pamćenju grada i povijesti, VI. Odgoj i obrazovanje, VII. Kultura i kulturni ži-vot, VIII. Vjerske zajednice, humanitarne or-ganizacije i udruženja građana, IX. Sport, X. Zdravstvo i socijalna skrb, XI. Lokalna samo-uprava, XII. Povijesna hronotaksa grada i op-ćine – kao i posezanje za elementarnim in-strumentarijem gotovo naučnog, dakle oz-biljnog dokumentarističkog pris-tupa (spisak korištene literature na kraju knjige) i dokaz učtivosti (zahvala onima, koji su je pomogli), upućuje na to da se ovdje radi o profesional-no i seriozno zamišljenom, planiranom, rađe-nom i urađenom poslu, koji je na kraju teš-

ko uspio odoljeti potrebi autora da se pohvale skromnošću, koju bi neko neupućen – što nije slučaj s potpisnikom ovih redova – mogao shvatiti i kao “vađenje” za eventualne propu-ste ili nemar.

Pod naslovom Umjesto rezimea – riječ či-tateljstvu, na kraju nam se nudi korisna in-formacija o tome da je ovo, zapravo, kroki ili, bolje rečeno, kratkim potezima nabačena slika grada, općine i ljudi... koji, u svim svojim po-jedinostima, imaju karakterističan bosan-sko-hercegovački sadržaj, dušu i smisao. U tvrdnji da se knjiga rukovodi smislom uspostavljanja kvantuma osnovnih podataka o općini, gra-du i ljudima, autori iznose i naum, koji, do-duše, ni tokom čitanja nije teško nazrijeti: da to bude baza podataka (informacija) za svako promišljanje ovog prostora u makro i mikro smislu, u detaljima i u globalnoj slici.

I još nešto, važno: Ova knjiga ne želi iscrpiti niti jednu opciju istraživanja i pisanja o općini, gradu i ljudima, ali je pretenciozno prišla mo-gućnosti da evidentira i prezentira što više de-cidnih pojedinosti, u rasponu od najstarije proš-losti do suvremenosti. Ova knjiga je pružena ruka ljudima i svijetu...


120

Time je, zapravo, rečeno ono najvažnije!Tim upečatljivije, vrednije i značajnije – jer

je “priznanje” autora o onome što su željeli.Oni znaju, ali valja im i ovako reći: u pot-

punosti su uspjeli i imaju se čime pohvaliti!Kao što, istovremeno, fotomonografi -

ju Gračanica – općina, grad, ljudi treba čita-ti kao urnek, obrazac, formulu o tome kako bi svaki naš grad, svaka naša opština, morala i mogla učiniti.

Ima se i o svakom našem mjestu šta ova-ko reći, mora se to kazati. I to ne samo zato što se ono što nije zapisano, nikad nije ni de-silo... (Iz opširnijeg teksta-recenzije pod na-slovom “Mozaik ljudi, argumenata, dokume-nata, potvrda”)

Zlatko Dukić

Gračanica – općina, grad, ljudi (fo-tomonografi ja), pripremili i ure-dili Atif i Željko Kujundžić,Omer Hamzić i Rusmir Djedović; izdavač Općina Gračanica, 2006. godineDanas se više nego ikad ukazuje nužna

potreba da kroz fotografsko-dokumentarnu građu ne samo odškrinemo vrata prošlosti, nego i da spoznamo sadašnjost kao i ono što nam u budućnosti neumitno predstoji. Stoga nije čudo što se u posljednje vrijeme pojavlju-je sve više publikacija o gradovima, naseljima i ljudima širom Bosne. Slobodno mogu reći da Gračanlije u tome mogu u dobroj mjeri služiti za primjer. Niti jedna općina na teri-toriji Tuzlanskog kantona nije toliko uložila u sopstveno proučavanje i očuvanje identiteta kao grad i općina Gračanica.

Ova ilustrirana monografi ja grada, njego-vih kulturno-historijskih znamenitosti, nje-govih ambijentalnih karakteristika, zatim pa-norame svih naselja ili njihovih dijelova na prostoru cijele gračaničke općine kao i pisa-na riječ o tome i o ljudima gračaničkog pod-neblja, svjedoči o neuništivosti duha bosan-skog naroda kojeg ni vjetrometine historije, ni samo vrijeme, nisu ni za trenutak udaljili od svoga grada i svoga zavičaja.

Fotomonografi ja “Gračanica - općina – grad – ljudi” sadrži 12 cjelina. To su: Geo-

grafske odlike, Naselja i stanovništvo, Eko-nomija, Historijsko i urbano naslijeđe, Ljudi u pamćenju grada i povijesti, Odgoj i obrazo-vanje, Kultura i kulturni život, Vjerske zajed-nice, Humanitarne organizacije i udruženja građana, Sport, zdravstvo i socijalna skrb, lo-kalna samouprava, Povijesna hronotaksa gra-da i općine.

Svaka cjelina u knjizi je popraćena odgo-varajućim profesionalno snimljenim i urađe-nim fotosima u boji kao i kratkim tekstovi-ma, znalački i stručno pisanim, čiji su autori vrsni novinari: Omer Delić, Izudin Durako-vić i Rašida Đulić, zatim geograf i kulturolog Rusmir Djedović, historičar, mr. Omer Ham-zić, koji nam je već odavno poznat ne samo kao kulturni i javni radnik već i kao autor ne-koliko knjiga i velikog broja zapaženih rado-va iz naše najnovije historije kao i većeg bro-ja kulturno-antropoloških radova objavljenih uglavnom u Gračaničkom glasniku. Jedan od autora u ovoj knjizi je i mladi apsolvent histo-rije Edin Šaković. Među autorima monogra-fi je je i književnik Atif Kujundžić, koji je već poodavno prisutan u našoj bosansko-herce-govačkoj književnosti. Kujundžić je uradio i koncepciju i uredio ovu, po mnogo čemu za-nimljivu publikaciju.

Ovom prilikom bih se osvrnuo na kultur-no-antropološki obrazac, primijenjen u na-stajanju ove knjige, koji čitaocima omogu-ćava uvid u neupitni kontinuitet življenja u gračaničkom kraju, od prahistorije do našeg vremena. Hronološki slijed događaja koji su obilježili historiju ovog kraja nije samo puki i suhoparni rezime svega što se zbivalo, nego pažljivom čitaocu omogućava da percipira sve ono što je bitno za spoznaju karakterologije ljudi posmatranog podneblja.

Geografski položaj općine Gračanica do-brim dijelom je odredio njenu sudbinu i sve ono kroz šta je narod ovog kraja prolazio. Te-ritorija koju zahvata sadašnje administrativ-no područje općine Gračanica smještena je u dolini Spreče i na obroncima Trebave i Rati-ša, nalazi se na važnoj prirodnoj komunikaciji u ovom dijelu Bosne, koja povezuje dolinu ri-jeke Bosne sa dolinom rijeke Drine. Geološ-ke, fi zičko-geografske, pedološke, klimatske i


121

hidrografske karakteristike u velikoj mjeri su uticale na razvoj privrednih aktivnosti podu-zetnih Gračanlija.

Kontinuitet življenja na tom prostoru mo-žemo pratiti još od prahistorije. Neka današ-nja naselja na ovom području su poznata još iz doba srednjovjekovne bosanske države, a pravi su procvat doživjela u XIV i XV vijeku. U ovu grupu naselja spadaju Gračanica, So-kol, Donja i Gornja Orahovica, Stjepan Polje, Lukavica, Gornja i Donja Lohinja.

Bogata ilustracija naselja općine Gračanica kao i odgovarajući tekst kojim se pojašnjavaju karakteristike mjesta, eksplicitno su opisane i predstavljaju vrijednu faktografsku građu za dalja naučna istraživanja, posebno etnološko-folklorističkih osobenosti ovog podneblja.

Dolaskom Osmanlija na naše prostore, ži-vot u Gračanici i njenoj okolini dobio je novi kvalitativni impuls. U ovom dugom vremen-skom razdoblju (1463. - 1878.) duhovni život je obogaćen utemeljenjem islama kao religi-je i, zahvaljujući orijentalnoj sakralnoj i pro-fanoj arhitekturi, Gračanica je dobila urba-nu fi zionomiju koju danas prepoznajemo kao osnovnu značajku grada i općine Gračanica. Arhitektura ovog vremena se u jednostavnoj savršenosti uklopila sa oštrinom građevinskih formi starog grada Sokola kao reprezenta vre-mena srednjovjekovne bosanske države.

Osmanska imperija je forsirala razvoj za-natstva, što vjerovatno ima svojih tragova i danas u, nadaleko poznatom poduzetništvu i poduzetnom duhu Gračanlija.

U burnim historijskim događajima koji su izazvani okupacijom Bosne i Hercegovine od strane austrougarske monarhije, Gračanlije su se pokazale ne samo kao hrabri ratnici, nego i kao mudri i vješti ljudi. Uspostava austrou-garske uprave značila je i raskid sa feudalnim sistemom i etabliranje kapitalističkog načina privređivanja. Period između dva svjetska rata je praćen stagniranjem privrednog razvoja.

Drugi svjetski rat je donio ogromna raza-ranja i smrti.

Ipak, u periodu od 1945. do 1992. godine, dakle do momenta izbijanja agresije na me-đunarodno priznatu državu Bosnu i Herce-govinu, općina Gračanica je doživjela zavid-

nu privrednu, obrazovnu i kulturnu ekspanzi-ju. U ovoj knjizi su pisanom riječju i fotogra-fi jama prezentirana neka od navedenih dosti-gnuća (dostignuća u oblasti kulture, sporta, nauke i obrazovanja).

Posebno ističem onaj dio monografi je koji nam prezentira znamenite Gračanlije, ljude koji su svojim djelovanjem obilježili svoje vri-jeme i vrijeme poslije njih. Tu su, prije svih, Ahmet Paša Budimlija, osnivač čaršije u Gra-čanici, čija džamija i sahat-kula i danas pli-jene svojom ljepotom, kao i medresa Osman-kapetana Gradaščevića, koja je bila lučonoša znanja. Od austrougarske uprave pa naovamo, Gračanica je iznjedrila dosta poznatih ime-na kao što su dr. Avdo Prohić, prvi ljekar iz Gračanice, Mihajlo Hadžistević, predsjednik gradske uprave Gračanica, čovjek iz ugledne pravoslavne porodice, sinonim za toleranciju i njegovanje dobrosusjedskih odnosa, poznati gračanički alim hadži hafi z Ibrahim-ef Me-hinagić, kao i drugi ugledni građani.

Savjet ove knjige na čijem je čelu gosp. Nu-sret Helić, općinski načelnik, zatim redakcija i urednik su se istinski potrudili da gračanič-koj, a i bosanskohercegovačkoj javnosti poda-re knjigu koja na originalan način, bez trunke pristrasnosti, sasvim objektivno, u riječi i sli-ci pruža osnovne geografske, historijske, et-nološko-folklorističke, demogeografske, pri-vredne i druge podatke koji plijene pažnju či-taoca bez obzira na uzrast i obrazovanje.

Na kraju, potrebno je još jednom nagla-siti da će se vrijednost knjige o kojoj danas govorimo protekom vremena ogledati u sva-kodnevnoj aktuelnosti njenog sadržaja i jačini poruke koju nosi.

Prof. dr. Salih Kulenović

Hazim Hodžić, Tajna čarobne kuti-je (priče i pjesme za djecu), Print-Com d.o.o., Tuzla 2006.

Knjiga priča i pjesama za djecu Hazima Hodžića, lijepo i zagolicljivo naslovljen kao “Tajna čarobne kutije” prva je Hodžićeva knjiga za djecu, ali čitanje ne upućuje na to, prije uvjerava da je riječ o pričama i pjesma-ma pjesnika i pripovjedača čije se pero odav-


122

no umače u izvor na kojem gdječiji duh (i onih koji su duhom bliski djeci iako su odra-sli) utažuje žeđ za znanjem i ljepotom.

Pjesme Hazima Hodžiča su namijenjene naraštaju kojeg simbolizuju kratke pantalone i mašne u kosi: generaciji koja nije prekoračila deseti prag života, na to nedvojbeno upućuje koliko način pjevanja, toliko i tematika pjesa-ma koju čine: neobičan svijet životinja (Miš, Sastanak u šumi, Čudan san (pjesma u kojoj se zaviruje u san životinja), Mjaumaca i Miš-koriš, Kladili se miš i slon), djeca i njihove čežnje, radoznalosti i spoznaje svijeta (Kome trebaju krila, Pčela, Sve moje zadaće, Hrabar dječak), svijet prvih saznanja ili pjesme kao vrela iz kojeg se dobija znanje (Azbuka, Puna pjesma imenica, Glagoli, Brojalica). Tu su i dvije pjesme koje su nesvrstljive u već nave-dene poetske cjeline, koje su svijet za sebe: Rijeka i Žuta lala.

Rijeka je umjetnički najuspjelija pjesma sva satkana od fi nih poetiziranih slika, pje-sma je tečnog ritma i lijepa zvuka, uspješno ostvarenje u kojem skladno dopunjuju vizual-ni i zvukovni pjesnički rekviziti u maštovitim slikama bliskim dječjem pogledu na svijet.

Žuta lala je pjesma nastala iz pjesnikova nadahnuća lirskom narodnom pjesmom u kojoj je očovječen svijet bilja oblikovan kao poučna alegorija.

Osnovna odlika pjesama Hazima Hodžića je jednostavnost pjevanja, dječja maštovitost, korišćenje slika kao izražajnog i spoznajnog sredstva, nenapadna poučnost pjesama i obli-kovanje pjesama tako da su lahko zapamtlji-ve; sve su to, naravno, osobine koje je poželjno da, uz neke druge neprisutne, ima pjesma na-mijenjena djeci, odnosno pjesma koju će dje-ca prigrliti kao svoju.

Priče Hazima Hodžića su spisateljski jači i ljepši dio knjige “Tajna čarobne kutije”.

Nakon čitanja priča nameće se pomisao da je ono čime se vodio pripovjedač Hazim Hod-žić težnja da se u što kraćoj proznoj formi po-stigne punina značenja i smisla pričanja.

Priče su podijeljene u tri tematske cjeline: priče deskripcije, priče portreti i bajke.

Priče deskripcije su najljepši dio Hodžiće-va umijeća pričanja - pisanja, satkane od opi-

sa prirode u njenoj punoj ljepoti i elementu u kojem se čovjek, zatečen, osjeti bespomoć-nim, začuđenim, zadivljenim... Slike su suge-stivne, žive, često pune fi nog lirskog naboja; sve to svjedoči da su te slike ono što je pisac ponio iz svog djetinjstva kao njegov dio koji će ga doživotno pratiti, jer ga je doživio i pro-živio, jer je tim slikama iz djetinjstva opčinjen i jer, konačno, još uvijek ih ima u duši tako jasne da mu ih je bilo lahko pretočiti u pri-ču. Priče su to bez klasične fabule, ponekad s naznakom događaja i karaktera ličnosti doča-ranih najčešće riječima koje ličnosti izgovo-re u kratkim dijalozima ili kao svoju misao o ljudima i životu, ali i priče su koje imaju pri-povjedačku logiku i kojima je Hazim Hodžić pokazao umijeće pričanja.

U pričama - portretima pisac Hodžić pri-ča o običnim, ali zanimljivim ljudima, koji su također dio prtljaga kojeg je iz djetinjstva po-nio u svijet odraslosti i ozbiljnosti da ga učini ljepšim i smislenijim.

Priče često imaju autobiografsku notu koja nije sebi ni cilj ni svrha. Naprosto doživljaji koje opisuje Hazim Hodžić pripovjedač, do-življaji su Hazima Hodžića dječaka, koji bi, i da nije uzgred pomenuo sebe u njima, bili prepoznati kao njegovi zbog prisnosti priča-nja i slikanja svijeta djetinjstva.

U bajkama je Hazim Hodžić također na svom terenu; bajke imaju onu potrebnu dozu zanimljivosti, tajnovi tosti, nadnaravnog, ali su u toj mjeri i osavremenjene i različite od po-znatog obrasca narodne bajke.

Tematika priča Hazima Hodžića ima ne-što od svijeta koji je dio nekog prošlog vre-mena, autorova djetinjstva prisnog s oskudi-com, i koji je savremenom mladom čitaocu u izvjesnoj mjeri teško pojmljiv, s obzirom da žive u potpuno drugim i drukčijim okolnosti-ma, u kojima su drugi sadržaji ono što mu je svijet interesovanja i potreba duše koja rado-znalost zadovoljava korišćenjem savremenih “čuda” tehnike, ali je ujedno ta tematika u iz-vjesnoj mjeri i bliska jer (kako se stvari samo pona vljaju) je ovo današnje djetinjstvo bosan-sko za popri ličan broj djece, usljed posljedica ratnog besmisla, isto kao ono davno Hodži-ćevo, ako ne i teže.


123

Poseban svijet ljepote je jezik kojim Hazim Hodžić priča, jezik njegova djetinjstva kojim se imenuju neke danas nepostojeće stvari, je-zik koji djeluje sugestivno, a u situacijama u kojima je upotrijebljen neizostavan je.

Knjiga za djecu “Tajna čarobne kutije” jed-nako je zanimljiva i djeci i odraslima i zato je njena pojava važna i značajna.

prof. Zejćir Hasić

60 godina od završetka Drugog svjetskog rata: kako se sjećati 1945. godine, Zbornik radova, izd. Insti-tut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2006, str. 250.Iz bića historijske nauke proizilazi, kako

je davno uočeno, da se istraživanje prošlosti ne može izvoditi bez uvažavanja i novih isku-stava, pozitivnih ili negativ-nih, sadržanih u protoku vre-mena, prisutnih u svijesti sa-vremenika, pa i historičara kao čeda svoje epohe. Historičari su proizvodi i zatočenici vre-mena, okruženja i prostora u kojima žive. Period postojanja nekadašnje jugoslavenske dr-žavne zajednice, sa problemi-ma “historiografskih bjelina”, onoga što historiografi ja jeste ili nije napisala, izaziva neos-porno stanovitu pažnju u “hi-storiografi ji tranzicije”. Prisu-tan je stav u nauci da se izu-čavanju jugoslavenske države i dominacije komunističke ide-ologije ne smije pristupati kao incidentima historije, pod uti-skom njihovog sloma, već kao fazama historijskog procesa. Historija, pogotovo ona najbli-ža, uvijek sakriva najviše izne-nađenja, o njoj postoje različiti sudovi, pa je zato, za historiča-re, ona i najteža.

Zbornik radova 60 godina od završetka Drugog svjetskog

rata: kako se sjećati 1945. godine, sadrži većinu saopćenja podnijetih na konferenciji koju je Institut za istoriju organizirao 12. i 13. maja 2005. u Sarajevu povodom 60 godina od za-vršetka Drugog svjetskog rata. Cilj ove kon-ferencije je bio da se fokusira na značaj koji je Drugi svjetski rat imao za bosanskohercego-vačku historiju, na njegove različite percepcije u BiH, kao i u postjugoslavenskim zemljama.

Raspadom Jugoslavije “kreacije XX stolje-ća” i socijalističkog identiteta, uz etnocentrič-ni pristup, dotjerana presocijalistička monu-mentalna prošlost u nacionalnim historijama se, sa “fragmentizacijom historije”, povrat-kom “zaboravljene historije”, restauracijom “prekomunističkih kostura”, vratila na veli-ka vrata. Nestankom ove države i sa propa-šću ideologije koju je zagovarao socijalistički režim, promjene u kolektivnim identitetima bile su neminovne, kao i projektovanje novih


124

slika historije. Nacionalna prošlost se, prila-gođavana tekućim ideološkim imperativi-ma, prerađuje u skladu sa epohalnom sviješću koja se pomjera udesno. U najnovijoj konver-ziji nacionalno i konfesionalno su potisnuli internacionalna poimanja i postali dominira-jući vredonosni kriterijum. Pojmovi interna-cionalizam i kosmopolitizam su odbačeni, a “bratstvo i jedinstvo” je ozloglašeno kao ko-munistička izmišljotina, mada je to samo pre-vedeni slogan francuske revolucije.

Sadašnjost se ne može shvatiti bez neop-hodnog zaranjanja u recentnu historiju. Ona se prelama u koordinatama vremena. Činje-nice su uvijek tu, i uvijek je sve sadržano u nji-ma, ali su, napisano je odavno, svakom razdo-blju potrebni drugačiji Grci, drugačiji srednji vijek i drugačija renesansa. Svako doba stvo-riće ono što njemu treba. Unutar različitih generacija koje promišljaju prošlost, koja se raznim metodološkim zahvatima može više-struko spoznati, mijenjaju se vrijednosti hi-storijskih sudova. Prošlost živi u savremenici-ma. Slike lične i kolektivne prošlosti nisu sta-tične, već su i svuda posljedica sadašnjih sta-vova. Robert J. Donia, u radu o promjenama u prikazivanju Drugog svjetskog rata u Jugosla-viji u literaturi na engleskom jeziku, ustvrđuje da se ta literatura pomjerala od promatranja rata u Jugoslaviji kao nečeg što je bilo dio sa-vezničkih strateških vojnih interesa ka razu-mijevanju tog sukoba kao borbe među lokal-nim akterima, čiji je nastanak, sastav, te kraj-nji uspjeh ili neuspjeh, uveliko bio određen njihovim pristupom nacionalnom pitanju.

U Istočnoj Evropi “ključajućem kazanu et-nonacionalističkih osjećanja”, nacionalizam je u postkomunističkom periodu, sa eruptivnom provalom prošlosti, relativizirao dotadašnji osnovni antifašistički državno-legitimacijski okvir. Simbolički rat za interpretaciju dono-si dominantnu prevagu u društvu. Potpuno je, međutim, deplasirano problematičnim upro-šćavanjima, optuživati period socijalizma za sve postsocijalističke nedaće. Balkanski naci-onalizmi su znatno stariji od tog perioda, te ne objašnjava samo on njih, nego i oni njega. Historiju treba tretirati kao višeznačan pro-ces. Nema više priča samo iz jedne perspek-

tive. Zbivanja i ličnosti se moraju dati iz više uglova. Kritička historija ne slavi, već detro-nizira, mada je, doista, ipak lakše vjerovati u stare laže nego prihvatiti nove istine. Ona izi-skuje složene rekonstrukcije, višeslojne i di-ferencirane ocjena. Otvoreno je zato pitanje koliko će “socijalističkih” knjiga “preživjeti” i imati tretman djela trajnije vrijednosti. “Ko-munistički romantizam” je, uz dihotomne sheme, reducirane, vulgarizirane predstave, “dekretirano sjećanje”, neosporno imao i dru-gu stranu. Ideološka generalizacija deformi-rala je dugo reljefnu sliku historijske stvarno-sti i racionalnog saznavanja prošlosti.

Neki autori svojim prilozima u ovom zborniku ukazuju upravo na značajne, ali “za-tamnjene” stranice bliske prošlosti, upozora-vajući da su one tek fokusirane, kao i na po-trebu daljeg sistematskog istraživanja, poseb-no primjene “revolucionarnog prava” - prema “neprijateljima naroda” i prema “izdajnicima” Vera Katz je analizirajući djelovanje Suda narodne časti u BiH 1945. težila da prikaže odnos između komunizma i represije u po-ratnom vremenu. Ona smatra da je ovaj sud, koji je djelovao veoma kratko, ipak prezenti-rao široku platformu “narodnog sudstva”, od-nosno da su laici u sudstvu odradili cjeloku-pan posao “čišćenja” društva od nepoželjnih stvarnih i navodnih “neprijateljskih elemena-ta”. Omer Hamzić je prilogom o povlačenju većeg broja Bošnjaka iz gračaničkog kraja, u kolonama razbijene vojske NDH 1945., kao i o njihovoj tragičnoj sudbini, otvorio jedno složeno, traumatično, i ne samo historiograf-sko pitanje. On ukazuje da je, prema dosa-dašnjim istraživanjima, na području općine Gračanica tokom Drugog svjetskog rata, po-ginulo ili nestalo 800 lica, od kojih je najviđe onih koji su nestali ili ubijeni u zadnjim da-nima rata. Prema nepotpunim podacima, oko ľ pripada kategoriji “odstupili”, odnosno po-vukli pred partizanima. Ima naselja u kojima je svaka treăa ili svaka četvrta kuăa, u tom pe-riodu ostala bez jedne muške kuće. Hamzić piše: “Oni se nigdje ne vode ni kao nestali, ni kao poginuli, ni živi, ni mrtvi, osim onih koji su, na zahtjev nasljednika, službeno proglaše-ni mrtvim”. Ovo je jedna od izuzetno značaj-


125

nih dionica koja nedostaje u obradi ratne hi-storije BiH kao i nekadašnjeg jugoslavenskog prostora. Takozvana “pseća groblja” u kojima su ljudi pokopani, bez obilježja, kao životinje, bila su raširena na čitavom nekadašnje Jugo-slavije. Civilizirano društvo, kako je s pravom podsjeća, mora uvažavati dostojanstvo onih koji su bili žrtve. Ako se ne suoči sa onim što se sa njima zbilo, na izvjestan način se kazuje da su ti ljudi nebitni. Time se produžava nji-hovo dalje žrtvovanje i čak učestvuje u nje-mu. Priznavanje i prihvatanje istine o zloči-nima može se smatrati preduslovom za iskre-no suočavanje sa prošlošću u jednom društvu. Historiju ne možemo ispravljati, ali možemo nastojati da ona bude tačno napisana.

U historiografi ji na prostoru nekadašnje Jugoslavije je upadljivo iščezavanje ljevičar-ske struje. Velika je brzina kojom su pojedi-ne historiografi je napravila frontalni zaokret od glorifi kacije NOP-a ka njegovoj demoni-zaciji, kao dio općeg trenda radikalne “re-na-cionalizacije”, “povratka nacionalnim vred-nostima” i obračuna sa “prethodnim piscima istorije”. Konverzija je normalizirana i posta-la sastavni dio političke kulture. Brojni pro-fesionalni historičari, uz ambiciozno učešće paranaučnih formacija, daju legitimitet kon-strukcijama obezvređivanja antifašističkog nasljeđa i rehabilitiranja kvislinštva na račun pravih antifašista. Ostrašćena prerada prošlo-sti, uz selektivnost sjećanja, “hagiografski pri-stup”, idejnu konverziju, preko “instant histo-rije” dovedena je u pojedinim postjugoslaven-skim državama do karikaturalnih razmjera. Po principu proste redukcije fašizam i komu-nizam se nekritički izjednačavaju i prikaza-ju kao istovjetni vidovi modernog totalitariz-ma. Akademik Muhamed Filipović u svom radu ukazuje da fašizam nije stvar bolesti ne-kog određenog čovjeka, nego da je to “logi-čan i nužan proizvod nekih bitnih karakteri-stika kapitalističkog društva, u kojem su pri-vatna imovina, privatni interes i izrabljivanje ljudi normalni načini života, gdje život u cje-lini obuhvara raznovrsne pojave nadređivanja jednih ljudi drugima u pravima i realnoj moći kao normalne pojave”.

Demonizacija narodnooslobodilačkog po-

kreta i svega komunističkog, pa makar to bila i borba za oslobođenje Jugoslavije, a veliča-nje i pokušaj afi rmiranja nacionalizma u ne-kim postjugoslavenskim historiografi jama u funkciji je slabljenja kritike i osude kola-boracije, u službi njene rehabilitacije, anuli-ranja izdaje, krivice i odgovornosti. Antifaši-zam, u klimi prekrajanja prošlosti na ideološ-koj osnovi, antikomunizma i banalizacije zla, postaje skoro nepoželjan i anatemisan. “De-mokratski” nacionalisti nameću svoja mjeri-la antifašizma i patriotizma. Šarenoliko kvi-slinško društvo nacističkih saveznika na Bal-kanu predstavlja se, izvrtanjem perspektive, kao žrtva, koju treba potpuno rehabilitirati, a njihove žrtve se demoniziraju kao dželati čiji je antifašizam bio nepotrebna provokaci-ja, nerazuman bunt. Kvislinštvo se promovi-ra u racionalnu nacionalnu politiku, istinski patriotizam. Ratni protivnici NOP-a, snage kolaboracije, antikomunisti, nastoje da rat u Jugoslaviji 1941.-1945. karakteriziraju isklju-čivo kao građanski, da za njega okrive NOP, KPJ, da bi time opravdali ili barem umanji-li, svoju kolaboraciju sa okupatorom – tvrdeći da su se borili protiv komunističke opasnosti i da je pritom svaka saradnja bila dozvoljena i opravdana.

Srđan Milošević, autor priloga o jednoj de-snoj reviziji pogleda na antifašističku borbu u Srbiji, analizirao je tekstove koje su pisale pri-stalice klerikalne desnice u Srbiji, u nastoja-nju da interpretiraju antifašističku borbu Srba kao štetnu, beskorisnu za srpski narod, da ne-kritički rehabilitiraju ličnosti i pokrete koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani fa-šističkog okupatora. Predmet njegove pozor-nosti je jedna ekstremna, iako malobrojna re-vizionistička struja, okupljena oko ideologij-ske koncepcije koju personifi ciraju Dimitrije Ljotić i Nikolaj Velimirović. On je težio da analitički predstavi ovu, jednu od najekstre-mnijih desnih revizija historije, čiji je nosilac jedna grupa srbijanske javnosti, ali grupa koja svojim stavovima i načinom mišljenja ilustra-tivno svjedoči o snazi talasa konfuzije u pos-tkomunističkoj Srbiji. Nastojanja autora bilo je usmjereno u pravcu kontekstuelizacije re-čene pojave u savremena preoblikovanja vre-


126

donosnih sistema u srbijanskom društvu koja su, nesumnjivo, u funkciji traganja za novim (starim)identitetom. U analiziranim tekstovi-ma prepoznaje grubo prepiranje sa prošlošću, diletantizam, nedopustivo reduciranje proš-losti, revizionizam lišen objektivnosti, kao i brutalnu ideološku propagandu. Slom so-cijalizma u Srbiji, uticao je da se u mnogim sferama dogodi involutivni proces. Aktuelnu “tradicionalizaciju” društva u Srbiji karakteri-zira neobičan spoj temeljne amnezije za no-viju prošlost i hipermnezije srednjovjekovne stvarnosti, što čini sastavni dio snažnog pro-cesa “regresivne evolucije” koja se protivi mo-dernizaciji. Milošević s pravom ukazuje da je četnički pokret Draže Mihailovića, kao naj-masovnija revizionistička tendencija, pored sve nekritičke naučne, institucionalne i me-dijske glorifi kacije, završio ipak u otvorenoj kolaboraciji, da se više ne pominje nacional-ni program, kao ni zločini počinjeni posebno nad nesrpskim narodima, zločini za koje pro-sječni konzument ravnogorske historije teš-ko da je i čuo ili ih jednostavno zanemaruje i negira.

Tea Sindbeak piše o masakrima i genocidu počinjenom u Drugom svjetskom ratu i po-novnom otkrivanju žrtava, nastojeći da us-poredi način na koji su “interni jugoslavenski masakri i genocid počinjen u Drugom svjet-skom ratu predstavljeni u jugoslavenskoj hi-storiografi ji socijalističkog doba sa trendovi-ma historiografi je genocida u drugim zemlja-ma, te posebno jevrejskog holokausta”. Ona je uz kraći pregled jugoslavenske historiografi je pomenutih masakara, potom usporedila nje-ne glavne razvoje sa stavovima prikazanim u američkim, evropskim i izraelskim studijama o holokaustu i zvjerstvima u Drugom svjet-skom ratu. Max Bergolz je analizirao kako je socijalistički režim u Jugoslaviji, uz pomoć boračkih udruženja (SUBNOR) izgrađivao i širio zvaničnu verziju sjećanja na Drugi svjet-ski rat koristeći spomenike i grobove poginu-lih boraca i žrtava terora. Također je pokazao kako su građani Jugoslavije 1947.-1965. rea-girali na ova “mjesta sjećanja”. Pored ovih na-vedenih, u zborniku se nalaze i zanimljivi pri-lozi bosanskohercegovačkih (M. Memića, M.

Krese, S. Dujmović, T. Išeka, H. Kamberovi-ća, A. Kožara, M. Kujović), kao i stranih au-tora (M. Dimitrijevski, I. Goldstein, E. Gre-ble Balić).

Sa “razaranjem prošlosti” brojna historij-ska pitanja, dojučerašnji “proučeni proble-mi”, evidentno su reaktuelizirani i u proce-su revizije, što može biti od važnosti, ukoli-ko se u (re)interpretaciji uspješno prevaziđu jednostranosti, subjektivne konstrukcije, dija-lektički trikovi i ideološke manifestacije, ne-gativni historiografski stereotipi podstaknu-ti politikom, te pruži savremeniji teorijsko-metodološki osnov, oslobođen pritisaka svake ideološke matrice. Treba prihvatiti upozore-nja metodološkog karaktera da ono što “da-nas” znamo, a nismo znali prije, može pro-tokom vremena biti potvrđeno, ali i prevazi-đeno. Zato još uvijek nastaju ne “stvarne” već “zamišljene historije” kojima nedostaju pravi izvori svih strana.

Historiografi ja u BiH će, uvažavajući nove činjenice i sudove, morati da revidira mnoge ocjene, da historijska zbivanja i procese pred-stavi kompleksnije i sa više rafi niranosti. Za-datak nauke ostaje otkrivanje interesa koji deformiraju istinu o prošlosti, uz prakticira-nje multiperspektivnosti u pristupu kontro-verznim i osjetljivim pitanjima. Ovaj zbornik je, na svoj način, naznačio otvaranje nekih od brojnih pitanja koja posebno u BiH tek išče-kuju svoje potpunije odgovore, kao i pokreta-nje diskusija o određenim historijskim doga-đajima i ličnostima, što je već odavno aktueli-zirano u njenom okruženju. Kritička histori-ografi ja se mora permanentno razvijati.

Dr. Safet Bandžović

Nihad Halilbegović, Bošnjaci u Jase-novačkom logoru, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Saraje-vo 2006.Nakon nekoliko zapaženih knjiga i pu-

blicističkih radova, među kojima ističemo naslove “Ali Riza ef. Prohić – život i djelo”, “Mama, moram im glavu dati - stradanje voj-nika regruta u bivšoj JNA i njihovo spašava-


127

nje”, Nihad Halilbegović, pravnik i publicista, Gračanlija u Sarajevu, društveni radnik i neumorni istra-živač prošlosti Bosne i Hercegovi-ne, objavljujući knjigu “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”, nije samo skrenuo pažnju na to, još uvi-jek nedovoljno istraženo područ-je, već je u znatnoj mjeri proširio naša saznanja o do sada nepozna-tim ili malo poznatim činjenicama o stradanju muslimana Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu i uopće o njihovoj poziciji u općem antifa-šističkom, bolje reći antiustaškom frontu - o čemu se nekada dosta špekulisalo, a i danas špekuliše kako u aktuelnim političkim kon-frontacijama, tako i u savremenoj historiografi ji.

Jasenovac kao top tema u me-đunacionalnim razračunavanjima i ratovima u periodu raspada so-cijalističke Jugoslavije, na srpskoj strani služio je kao alibi mnogim osvetnicima i kabadahijama, na-cionalnim i vjerskim perjanicama i samozva-nim namiriteljima nacionalnih računa u nji-hovim pohodima za ostvarenje velikosrpskih nacionalnih ciljeva. Na drugoj, hrvatskoj stra-ni, iste takve nacionalne perjanice uprezale su sve intelektualne i druge snage (koje je pred-vodio predsjednik i historičar Franjo Tuđ-man) da bar ublaže dimenzije zločina ako već nisu mogli potpuno izbrisati tu sramnu mrlju u povijesti Hrvatske i hrvatskog naroda.

O broju i nacionalnoj strukturi žrtava kao i dimenzijama zločina u Jasenovcu još uvijek se vode rasprave, objavljuju različite statisti-ke, pogledi i mišljenja, počesto kontraverzna i suprotstavljena. Podsjetio bih: o broju žrta-va koncentracionog logora Jasenovac, njiho-voj nacionalnoj i vjerskoj strukturi, postoje različite procjene i pretpostavke: 50.002 žrta-va po poimeničnom i nepotpunom popisu žr-tava, 60.000 do 70.000 žrtava prema procje-ni Franje Tuđmana, objavljenoj u knjizi “Bes-puća povijesne zbiljnosti”, 60.000 do 90.000 žrtava prema procjeni prof. Slavka Goldste-

ina, 70.000 žrtava prema istraživanjima dr. Bogoljuba Kočovića, 83.000 žrtava prema istraživanjima Vladimira Žerjavića, 100.000 žrtava prema navodima United States Ho-locaust Memorial Museum u Washingtonu, 500.000 do 600.000 žrtava prema službenoj izjavi Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih po-magača 1945. godine, 600.000 žrtava po sta-tistici Centra Simon Wiesenthal, 700.000 do 1.200.000 žrtava, brojka koju je iznio Vladi-mir Dedijer u svojoj knjizi “Novi prilozi”.

Činjenica je da stvarni broj žrtava Jase-novca nije nikada službeno verifi kovan. Isto tako poimenični popisi žrtava koji su prav-ljeni 1946., 1950. i 1964 nisu nikada cjelovito objavljeni. To je stvorilo prostor za pretjera-na preuveličavanja i neumjesna umanjivanja dimenzija zločina i broja žrtava, te korištenje ove teme u dnevno-političke svrhe. Poznato je da su demografskim istraživanjima koje su obavili neovisno jedan od drugog, Vladimir Žerjavić i dr. Bogoljub Kočović došli do slič-


128

nih rezultata. Žerjavić je utvrdio da je u Jase-novcu stradalo 83.000 osoba (između 42 i 52 hiljade Srba, 12 hiljada Hrvata i Muslimana, 13 hiljada Židova i 10 hiljada Roma), dok je Kočović procijenio da je u Jasenovcu ubijeno oko 70 hiljada ljudi.

Kako ove procjene do sada nisu opovrgnu-te nikakvim naučno utemeljenim argumenta, smatra se da ih treba prihvaćati sve dotle dok neka buduća, posebno poimenična istraživa-nja broja žrtava ne pruže neke preciznije po-datke i argumente.

U svojim istraživanjima, autor knjige “Bošnjaci u jasenovačkom logoru” je pošao od podataka iz 1964. godine, koji po njegovoj ocjeni, uz sve druge popise daje dobru osno-vu za utvrđivanje ukupnog broja žrtava Jase-novca po imenu i prezimenu. Posebnu pažnju skrenuo je na podatke Muzeja žrtava genoci-da i Saveznog zavoda za statistiku u Beogra-du koji su objavljeni u publikaciji pod naslo-vom “Jasenovac, koncentracioni logor 1941. – 1945., spisak žrtava identifi kovanih do 30. 10. 1997. godine”. Po tom popisu u Jasenovcu je ubijeno 78.163 ljudi, od čega: 47.123 Srba, 10.521. Jevrej, 6281 Hrvat, 5.836 Roma 919 Muslimana i 7.483 ostalih.

Upuštajući se u ovo istraživanje, autor je, uz dužno poštovanje i pijetet prema žrtva-ma drugih nacionalnosti, postavio sebi cilj da propita realnost do sada objavljenih procjena broja Bošnjaka (Muslimana) ubijenih u logo-ru Jasenovac, polazeći od pretpostavke da ih je bilo znatno više u odnosu na objavljene po-datke. Pri tome je pošao od činjenice da “go-dinama Bošnjake Muslimane nisu priznava-li kao narod, a kada su ih priznali kao narod, onda su im počeli osporavati sve ono što je njihovo, od uspjeha do žrtava”. Zato strada-nja Bošnjaka u logorima smrti tokom Dru-gog svjetskog rata, nisu ni bila predmet na-učnih istraživanja u ranijoj bosanskohercego-vačkoj historiografi ji.

Autor je uložio ogroman napor, pronašao dosta nove historijske i arhivske građe, lično upoznao znatan broj bivših zatočenika logo-ra i rodbine žrtava, pribilježio njihova potre-sna svjedočenja i “sklopio” knjigu autentičnih dokumenata, potresnih kazivanja i karakteri-

stičnih fotosa i faksimila, te složio užasnu sta-tistiku smrti koja se sastoji od imena i pre-zimena. ubijenih osoba bošnjačke nacional-nosti, razvrstanih po adresama na kojima su stanovali i živjeli prije nego što ih je ščepa-la zločinačka ustaška ruka i otpremila na put bez povratka. U ovom slučaju ne radi se ni o kakvom licitiranju brojem žrtava, već o po-kušaju da se dođe do relevantne istine o obi-mu stradanja Bošnjaka u jednoj od najvećih mašinerija smrti u okviru velikog fašističkog carstva tokom Drugog svjetskog rata, čiji je dio bila NDH, a čiji je dio opet bila Bosna i Hercegovina. Svoj spisak pobijenih Bošnjaka u Jasenovcu autor je zaključio brojem 1.520 (koji je u odnosu na posljednje spomenuto istraživanje veći za 601 ime ili za 39,5%), uz napomenu da to nije i konačan broj (jer istra-živanja treba nastaviti).

Sticajem historijskih okolnosti, Bošnja-ci su u Drugi svjetski rat ušli kao razbijeno i obezglavljeno stado, bez političkog vođstva i u poziciji pasivnog iščekivanja nekih selameta od tuđina. Gubili su glave na gotovo svim ra-tištima Evrope, od Francuske do Staljingrada i u gotovo svim vojskama na tadašnjem jugo-slavenskom prostoru i pod raznim znamenji-ma: od šahovnice uokvirene slovom u, pa do zvijezde petokrake - i u logorima smrti, od Banjice pa do Jasenovca i dalje do Buhenval-da i Aušvica i, konačno od Blajburga, pa do Golog otoka, nakon završetka rata. Zato nije čudo što još uvijek tražimo odgovore na pi-tanje: jesu li Bošnjaci Muslimani u Drugom svjetskom ratu bili na pravoj strani. Ako ima nekog opravdanja što se historijski još uvijek propituje “ta prava strana”, prisutno neznanje o bošnjačkim žrtvama u Drugom svjetskom ratu ne može se ničim opravdati. U gračanič-kom kraju, naprimjer za nestale ili bolje reći pobijene Bošnjake, koji su se u završnici Dru-gog svjetskog rata slučajno našli na “pogreš-noj strani”, govori se da su “odstupili” i tom riječju pokriva svo to neznanje ili još gore za-borav. Samo neka površna terenska istraživa-nja na području općine Gračanica otkrivaju nam goleme razmjere tih stradanja i tragično značenje riječi “odstupio”.

Ova knjiga nam dokazuje koliko smo do


129

skora malo znali o obimu stradanja Bošnja-ka u logoru Jasenovac. Govorilo se pretežno o srpskim žrtvama, kojih je, nesporno, bilo naj-više. Žrtve ostalih nacionalnosti (osim, dje-limično jevrejskih) su svjesno ili nesvjesno (pod ideološkim ili nekim drugim pritiscima) ili negirane ili marginalizovane. Ova knji-ga, svjedočanstvo-dokument, umnogome ot-klanja ili ublažava to naše tragično neznanje. Zato je ona dragocjena – kao osnova i poticaj za dalja istraživanja. Koliko je važno što su ispravljeni i dopunjeni do sada poznati poda-ci, u ovom slučaju još je važnije što je ovom knjigom snažno skrenuta pažnja na stradanje Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu o kojima se općenito još uvijek vrlo malo zna iako su o tom razdoblju do sada napisani i objavljeni tomovi i tomovi historiografske i publicistič-ke literature.

Činjenica je da su u Drugom svjetskom ratu Bošnjaci gubili živote u raznim vojskama i pod raznim znamenjima, uglavnom za tuđe interese i tuđe račune, ali isto tako je činjeni-ca, da, za razliku od ostalih naroda na ovom prostoru, nisu imali svoje organizovane vojne jedinice u službi okupatora, odnosno fašista, kao što su naprimjer bile ustaške ili četničke, sa hrvatskim, odnosno srpskim nacionalnim predznakom. Ali, ako nisu imali svoje “ustaše” ili “četnike”, Bošnjaci, nažalost, nisu imali ni svoje organizovane odbrambene vojne jedini-ce. (to nisu mogle nadomjestiti razne terito-rijalno organizovane i nepovezane milicijske snage, kao što je bila domaća legija, DOM-DO pukovnija i sl.), pa su zato, objektivno kao žrtve fašizma, i doživjeli najveća stradanja na prostoru bivše države u odnosu na brojča-nu veličinu svoje populacije.

Otkuda toliki broj Bošnjaka u logoru Jasenovac?

Bošnjaci Muslimani (uostalom, kao i Hr-vati), za razliku od Srba, Jevreja i Roma, nisu otpremani u logore po rasnim fašističkim za-konima, već isključivo kao protivnici ustaš-kog zločinačkog režima, dakle kao antifaši-sti. Analizom spiskova ubijenih Bošnjaka iz ove knjige, može se doći do zaključka da više od polovine žrtava potiče iz gradskih sredina – Mostara, Sarajeva, Banja Luke i drugih u

kojima je bio jak ilegalni pokret antifašistič-kog otpora – koji su bili pripadnici tog po-kreta ili su se kao patrioti i pošteni ljudi jav-no deklarisali kao protivnici ustaškog režima. Na tim spiskovima ima ljudi iz uglednih mu-slimanskih porodica koji nisu bili naklonjeni komunizmu, ali su manje-više javno izraža-vali svoje protivljenje ustaškom režimu, da bi kao buntovnici tragično završili u Jasenovcu. To su bitne činjenice kada se govori o poziciji Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu. One su snažan argument protiv zlonamjernog i ten-dencioznog svrstavanja Muslimana Bošnjaka, generalno uz ustaški pokret i Antu Pavelića (“svi su Muslimani ustaše”), kao i onih iz mu-slimansko-bošnjačkog naroda koji se iz nekih svojih ličnih interesa ili neznanja (da ne ka-žemo, gluposti) time diče. Da su svi Musli-mani Bošnjaci bili ustaše ili na ustaškoj stra-ni, sigurno u tolikom broju ne bi stradali u Jasenovcu.

Knjiga nam donosi mnoge potresne priče o udesu Bošnjaka, na čije je objelodanjivanje, kako je konstatovao i prof. dr. Safet Bandžović, kao jedan od recenzenata knjige, trebalo čekati više decenija. Dakle, osnovni motiv autora da se upusti u ovaj posao bio je da bar približno, po imenu i prezimenu, utvrdi broj Bošnjaka koji su ubijeni u Jasenovcu. Zanimljivo je da se na spiskovima žrtava u ovoj knjizi nalazi 375 ženskih imena, što je 24,6% od ukupnog broja evidentiranih žrtava. Ako se ima u vidu tradi-cionalizam muslimanske porodice tog vreme-na i općenito konzervativan pogled na ulogu i položaj žene u porodici i društvu, broj strada-lih Bošnjakinja u jasenovačkom logoru zahti-jeva posebnu analizu. One su svakako hapšene i stradale kao aktivistkinje pokreta otpora, ali vjerovatno više ili u većem broju ostajući kod kuće i nastavljajući podržavati i pomagati svo-je sinove, muževe, braću i očeve, koji su se skla-njali ispred ustaških potjera izvan kuće ili su bježali u partizane.

Podatak da je 53% od ukupnog broja po-pisanih žrtava u ovoj knjizi odvedeno u logor i pobijeno tokom zadnje dvije godine rata, to jest u periodu masovnog odlaska Muslimana Bošnjaka iz gradova u partizane, sam po sebi potvrđuje snažniju antifašističku orijentaciju


130

Bošnjaka u tom periodu.Prema tome, stradanje Bošnjaka u logoru

Jasenovac, uglavnom je posljedica njihove an-tifašističke orijentacije, odnosno antifašistič-kog djelovanja. Vrijednost ove knjige je, da-kle, u tome što na objektivan i dokumenovan način, bez ikakvih ideoloških ili bilo kakvih drugih kalkulacija, snažno naglašava tu an-tifašističku poziciju Bošnjaka Muslimana u Drugom svjetskom ratu.

U svakom slučaju, radi se o važnoj knjizi za našu historiografi ju, o knjizi koja je sama po sebi dokument, jer je mahom i sastavljena od samih dokumenata, svjedočenja i “golih” faka-ta, kojima nisu potrebni nikakvi dodatni ko-mentari. Dobili smo tako još jedno potresno svjedočanstvo o jednom golemom zločinu nad čovjekom, o jednom grozomornom režimu, čije je ime i prezime fašizam i ustaštvo.

Omer Hamzić

Salih Kulenović, Rusmir Djedović, Edin Mutapčić, Srebrenik - histo-rijsko-etnografske skice, Centar za kulturu Srebrenik, 2006.Iako na prvi pogled skromnog naslova –

“Historijsko-etnografske skice…”, ova knji-ga trojice, po mnogo čemu različitih autora, predstavlja značajan iskorak u istraživačkom naporu koji čini Centar za kulturu Srebre-nik u posljednje vrijeme s ciljem da potakne, stručno valorizuje i – učini dostupnim brojne činjenice iz prošlosti svoga zavičaja, odnosno okruženja. Među koricama ove knjige nalazi se 12 radova trojice autora (dr. Salih Kule-nović zastupljen je sa 2, prof. Rusmir Djedo-vić sa 3 i mr.sc. Edin Mutapčić sa 7 radova), koji na ovaj način iskazuju i potvrđuju svoj zajednički predmet interesovanja: Srebrenik i njegova okolina. Riječ je o izuzetno zani-mljivim lokalitetima još iz prahistorije, bo-sanskog srednjovjekovlja i osmanskog doba, koji mogu dati odgovore na mnoga otvorena pitanja naše prošlosti. Spomenimo samo Sre-breničku banovinu sa sjedištem u Srebreniku, koja je od 1464. do 1520. godine bila dobro uređena vojno-administrativna jedinica na granici dva moćna carstva, prije toga čuvenu

Srebreničku povelju iz 1333. godine itd. Radi se, dakle, Radi se, o području koje nije dovolj-no istraženo niti opisano, ne samo u historio-grafi ji, već i u etnologiji, geografi ji itd.

U svojim radovima spomenuti autori su ukazali ne te i druge historijske činjenice i na izuzetno zanimljivu i, događajima, bogatu prošlost ovoga kraja. Radovi dr. Saliha Kule-novića dotiču se etnoloških tema (“Svadbeni običaji bošnjačkog stanovništva Srebrenika i Gračanice”, tu je i “Različita etnološka građa s područja Gornje Orahovice”), radovi prof. Rusmira Djedovića otkrivaju nam neke urba-ne i druge historijske fenomene koje je istraži-vao na ovom prostoru (“Urbane prilike i razvoj naselja u nahijama Srebrenik i Jasenica tokom 16. i 17 stoljeća”, “Historijsko-etnografske cr-tice iz Čekanića”, “Dovište na Ratišu kod Sre-brenika”), dok se mr. Edin Mutapčić više bavio nekim čisto historijskim aspektima srednjo-vjekovnog Srebrenika, arheološkim lokaliteti-ma na tom prostoru, narodnim predanjima o grobljima, vodenicama, starim drumovima itd. Posebno se izdvaja prilog ovog autora pod na-slovom “Turistički potencijali općine Srebre-nik”, kao i zanimljiva priča o Šejhu Sinan babi kao jednoj od znamenitih ličnosti Srebrenika.

Objavljeno historijsko-etnografsko šti-vo između korica ove knjige, potvrda je kon-statacije koju su i sami autori istakli u svom kraćem uvodu: “Područje Srebrenika i okoli-ne je sa kulturološkog aspekta jedno od naj-zanimljivijih u Bosni i Hercegovini. Brojni su fenomeni i zanimljivosti na ovom prosto-ru, a koji su široj javnosti, pa i stručnoj i da-nas nedovoljno poznati.” Velika je stvar što su neke od tih fenomena autori u ovoj knjizi vrlo stručno obradili i objasnili njihovu sušti-nu svima onima koji se zanimaju za prošlost ovog kraja i istovremeno otvorili nova pitanja na koja se mogu očekivati odgovori.

Iako se izdavaču ove knjige mogu uputiti neke sitnije zamjerke u pogledu “organizacije štiva” i samog priređivanja ponuđenih teksto-va, posebno ističemo, upravo, tu njenu poti-cajnu vrijednost i očekujemo neka nova hi-storiografska i etnološka istraživanja na tom prostoru.

Omer Hamzić

131

listovi...

Omer Hamzić Listovi gračaničkog kalendara od 29. 5. do 27.10. 2006. godine


132

OMER HAMZIĆ

29. 5. 2006.Sedamnaesta sjednica Općinskog vijeća: Odluka o općinskim priznanjima, uskraćeno saglasnost za povećanje cijena vode i komunalnih usluga, miris gračaničkih lipa opet “zasmrdila” lokalna politika i politikantstvo Na svojoj 17. sjednici, održanoj 29. 5.

2006. godine Općinsko vijeće usvojilo je Od-luku o dodjeli općinskih priznanja, te nekoli-ko izvještaja o radu javnih službi i preduze-ća u 2005. godini: JP “Komus”, JP “Vodovod i kanalizacija” i JU “Bosanski kulturni cen-tar”. Vijeće nije prihvatilo ponuđeni Prijed-log odluke o utvrđivanju cijena usluga odvoza i deponovanja smeća niti Prijedlog odluke o utvrđivanju cijena vode i kanalizacije, što će se negativno odraziti na poslovanje i jednog i drugog preduzeća. Prihvaćena je informa-cija o higijensko-epidemiološkoj situaciji na općini Gračanica u 2005. godini i informacija o stanju sporta na općini Gračanica, sa ponu-đenim prijedlozima mjera za poboljšanje sta-

nja u tim oblastima. Nešto kao mali osvrt: iako je općinski na-

čelnik podržao povećanje cijena kao razumno (50% manje od stope PDV sa primjenom od maja), vijećnici SDA i njihovi “saveznici” S BiH, BOS-a i LDS (ukupno njih 17), koji čine većinu u Općinskom vijeću, nisu prihva-tili predloženo povećanje, što je izvanredan predizborni marketinški potez “podilaženja” ugroženim građanima grada Gračanice, koji su im na svim dosadašnjim izborima uskra-ćivali podršku i “odmjeravali od šake do lak-ta”. Tu vijećničku većinu i parlamentu opći-ne Gračanica, koja se javno deklariše, a tako i djeluje od momenta stupanja na scenu, kao opozicija općinskom načelniku, kao izvršnoj vlasti (što je svakako nonsens i bosanski de-mokratski specijalitet, koji su nam “imple-mentirali” stranci kao blagotvornu demokrat-sku inovaciju), nije briga u kakvom će se ma-terijalnom stanju naći spomenuta dva javna preduzeća i hoće li na kraju krajeva “crknuti konj”, a ti isti građani ožedniti, uživajući u pr-ljavštini vlastitog grada. Bitno je udariti kon-tru općinskom načelniku i zadobiti simpatije

Listovi gračaničkog kalendara od Listovi gračaničkog kalendara od 29. 5. do 27.10. 2006. godine29. 5. do 27.10. 2006. godine


133

građana grada Gračanice po istom modelu po kojem su se stavili u odbranu gračaničkih lipa (da bi građani grada Gračanice tradicionalno naklonjeni SDP) mogli, je li, vječno uživati u mirisu i hladovini stoljetnih stabala gračanič-kih lipa, sve dok im se ne obiju o glavu ili dok nekome bukvalno, pod teretom godina i na-letom vjetra, ne razbiju glavu. Stavljajući se, kobajagi u zaštitu gračaničkog zelenila i, aši-ćare, podilazeći nenaklonjenom biračkom ti-jelu grada Gračanice, mudri politički strate-zi, oplakujući gračaničke lipe, u svojoj kritici ovoga puta nisu pretjerano žalili ni Medžlis islamske zajednice, da bi na kraju za glavnog krivca proglasili izvršnu vlast (čitaj načelnika) koja nije “prstom zaprijetila” efendijama što bez pitanja uređuju vlastito dvorište, a naj-gore je u svemu tome prošao lokalni radio i njegov urednik, što je ne pitajući sda-komitet, obavljao svoj redovan posao, emitujući reak-cije građana.

Nakon trosatnog “natezanja vrljike” vi-jećnicu su uspjeli nekako “skrpiti” Odluku o ovogodišnjim općinskim priznanjima. Kad bi znali sa kakvom se argumentacijom nastupa-lo i kako se “licitiralo” sa pojedinim imeni-ma, većina predloženih kandidata bi se javno odrekla tih priznanja, koja su potpuno deval-virala (čast izuzecima) i pojeftinila sama po sebi da bi bilo najpametnije potpuno ih uki-nuti, a odluku i kriterije iz temelja promije-niti. U tom smislu, jednoglasno je zaključeno da se odmah otvori procedura promjene Od-luke o priznanjima, koja će se valjda završiti do sljedećega Dana općine.

31. 5. 2006.Promocija 21. broja “Gračaničkog glasnika” – u znaku Muzejsko-zavičajne zbirkePromocija je tematski vezana za otvaranje

Muzejsko-zavičajne zbirke i galerije u Gra-čanici. S razlogom, jer je Zbirka rezultat više-godišnjih napora Bosanskog kulturnog cen-tra i brojnih entuzijasta i stručnih ljudi, koji se okupljaju oko “Gračaničkog glasnika”. Na promociji su govorili prof. dr. Galib Šljivo sa Filozofskog i prof. dr. Salih Kulenović sa Pri-rodno-matematičkog fakulteta u Tuzli, koji je

na promociju došao sa grupom svojih stude-nata. Riječ je o naučnim radnicima i pedago-zima koji pripadaju krugu “Gračaničkog gla-snika” i koji su na svoj način pomogli da se otvori Zavičajno-muzejska zbirka u Gračani-ci. Prof. Kulenović (donedavno glavni i odgo-vorni urednik našeg časopisa), nekako nepo-sredno prije posljednjeg rata, kada se temelji-to vršila rekonstrukcija i renoviranje Osman-kapetanove medrese, u funkciji višeg kusto-sa Muzeja istočne Bosne u Tuzli, zagovarao je otvaranje Zavičajne muzejske zbirke, od-nosno depadansa tog muzeja u prostorijama spomenute medrese. Rat i događaji koji su uslijedili, onemogućili su, nažalost, realizaciju te ideje. Prof. Galib Šljivo, kao član Redak-cije “Gračaničkog glasnika”, napisao je prvi elaborat Zavičajne zbirke u Gračanici, koji je proslijeđen organima upravljanja Bosanskog kulturnog centra kao osnova za rad na rea-lizaciji ovoga projekta. U svojim izlaganjima, gosti su pozdravili otvaranje Zavičajne zbirke u Gračanici i označili je kao dobru osnovu, ne samo za čuvanje kulturno-historijskog nasli-jeđa, već kao svojevrsnu prekretnicu u kultur-nom životu Gračanice i njene šire okoline.

Pozdravljajući prisutne na promociji, na-čelnik općine Nusret Helić je rekao i ovo: “Dozvolite mi da vam se zahvalim što svo-jim prisustvom i dolaskom na ovu promociju učestvujete u našoj manifestaciji Dani Grača-nice, koju organizujemo svake godine u peri-odu između 25. maja Dana odbrane i 2. juna Dana općine Gračanica. Posebno bih se za-hvalio studentima Prirodno-matematičkog fakulteta iz Tuzle i njihovom profesoru, dr. Salihu Kulenoviću što su danas došli u Gra-čanicu da se upoznaju sa prirodno-historij-skim znamenitostima i kulturno-historijskim naslijeđem općine Gračanice. U želji da odav-de ponesu najljepše utiske, hoću da kažem da su došli u pravi momenat, baš kao s povodom, jer mi u petak otvaramo zavičajno-muzejsku zbirku, ovdje u okviru BKC, koja je upravo rezultat višegodišnjih napora brojnih entuzi-jasta i stručnih ljudi okupljenih oko našeg ča-sopisa “Gračanički glasnik”, čiji 21. broj upra-vo promovišemo.Htio bih još reći da su ova-kvi i slični poduhvati u Gračanici uvijek ima-


134

li bezrezervnu podršku općinske vlasti. I za zavičajno-muzejsku zbirku i galeriju, mi smo obezbijedili početna sredstva, cijeneći da je takva jedna institucija potrebna ovome gradu, omladini, đacima, studentima, prolaznicima, gostima Gračanice i da će znatno unaprijedi-ti kulturni život ove sredine, i u krajnjem biti u funkciji daljeg privrednog razvoja i biznisa, posebno u oblasti turizma i ugostiteljstva.”

2. 6. 2006.Dan općine: Svečana akademijaU prisustvu brojnih gostiju, među kojima

je bila i delegacija francuskog bratskog gra-da Flori Lezobre, na čelu sa svojim gradona-čelnikom Pjerom Bušeom, u svom referatu na svečanoj akademiji, načelnik općine Nu-sret Helić je, između ostalog, rekao: “Ovo je općinski blagdan i po njegovoj defi niciji mi bismo danas trebali da govorimo o ostvare-nim rezultatima i stvorenim perspektivama, optimističkim pogledima u budućnost naše zemlje, u neko ljepše lice te budućnosti. Me-đutim, mi ne možemo pobjeći od nevesele stvarnosti koja nam, objektivno, pomućuje i ovakve trenutke radosti.

Šta hoću da kažem?Depresivno stanje zemlje na globalnom

planu, Dejtonski okvir koji nam ne da ni na-prijed ni nazad, odvratna prepucavanja i pri-pucavanja naših bosanskih tzv. velikih poli-tika (primjer: ustavne promjene, opstrukcija reformi policije itd.), poslovična besperspek-tivnost u našoj ekonomiji, nevjerovatno ne-razumijevanje bosanske stvarnosti u centrima svjetske političke moći itd.

Ne možemo biti ravnodušni, suočavajući se svakodnevno sa katastrofalnim učincima naših takozvanih “velikih politika” u svakod-nevnom životu malog čovjeka, tu negdje, na lokalnom nivou, tamo gdje ljudi žive i rade.

Opći ambijent, prije svega, nije povoljan za razvoj privrede i pojavljuje se kao faktor koji uveliko sputava ambicije i mogućnosti, želje, ali i sposobnosti lokalnih biznismena. Iako su izgrađeni mnogi novi pogoni, privatizacija re-lativno uspješno završena, iako su u Gračani-ci investiciona ulaganja i povlačenje razvojnih kredita po svom obimu srazmjerno najveći na

Kantonu, a možda i šire, naša je procjena da bi sve to moglo ići puno brže. Kočnice posto-je na makro-ekonomskom planu, čije poluge nisu u rukama lokalne zajednice.

Ipak, primjer Gračanice pokazuje da je u svemu tome tzv. ljudski faktor ključna pret-postavka bržeg privrednog razvoja i oporav-ka. Zato i sa ovog mjesta hoću da kažem da vjerujem u naše lokalne biznismene i da po-novim njihovu ključnu poruku državi: “Da im ne odmaže, a pomagati ne mora”.

Govoreći o tom poslovnom duhu i izuzet-nom entuzijazmu običnih ljudi, koji su umor-ni od politike i politika, koji su odavno shva-tili da su te politike važne same sebi i uglav-nom od izbora do izbora, da su obećanja, obe-ćanja - od kojih nema ništa ukoliko se ne za-pljuje u šake i ne uhvati za vlastiti džep, pod-sjetio bih na neviđeni entuzijazam koji naši ljudi pokazuju u realizaciji velikog projekta rekonstrukcije putne mreže na općini u želji da poboljšaju kvalitet života u svojim naselji-ma, mahalama, kvartovima i ulicama. Trebalo je ovih dana doći na Drafniće, u Stjepan Polje i još neka naša naselja i osjetiti htijenje obič-nog čovjeka i njegovu spremnost da se anga-žuje, da radi, da stvara, da se žrtvuje, ako će to poboljšati uslove života njegove djece, njego-vih prijatelja, njegovih komšija. Jednu od tih saobraćajnica i danas simbolično puštamo u upotrebu. Trebalo je osjetiti radost tih naših malih i velikih radnih pobjeda, trebalo je vi-djeti koliko je malo podsticaja našim ljudima potrebno da naprave čuda.

Projekat toplifi kacije Gračanice već ula-zi u odlučujući fazu. Uskoro očekujemo for-miranje fi rme “Eko toplane” Gračanica, koja će biti nosilac tog velikog infrastrukturnog i ekološkog projekta. Prilika je da se i na ovaj način zahvalim na podršci Vlade TK i Vla-de Federacije, ne samo na riječima, već i kon-kretnim činjenjem na implementaciji tog projekta. Nastavljamo sa projektom demini-ranja rijeke Spreče, ozbiljno radimo na pro-jektu poboljšanja saobraćaja u gradu, nastav-ljamo i proširujemo našu saradnju sa evrop-skim gradovima i prijateljima, a posebno sa Florijem, Formijom, Haninge (Švedska) itd.

To su neki optimistički nagovještaji u na-


135

šoj lokalnoj zajednici, projekti čija realizacija zavisi od angažovanja i naprezanja snaga na domaćem terenu.”

2. 6. 2006.Dan općine: dodijeljena tradicionalna općinska priznanjaZlatna plaketa općine Gračanica: Ekipa

“Saobraćajno-tehničke kulture OŠ “Džakule” i Plesni klub “Plamingo” Gračanica; dobitnici Srebrena plaketa općine Gračanica: Doo “Eu-roprost” Miričina, Karate klub “Dado Alić” Miričina i Osnovna škola Gornja Orahovica; Zlatna značka općine Gračanica: Čigoja Lazo iz Gračanice, Nurikić Mehmed iz Gračani-ce i Širbegović Reuf iz Gračanice; Srebrena značka općine Gračanica: Brkić Elvir iz Piska-vice, Jovanović Aleksanda iz Gračanice, Me-hanović Suljo iz Gračanice, Softić Nihad iz Gračanice i Toman Tomislav iz Gračanice.

2. 6. 2006. Dan općine: svečana akademija, predstavljena Fotomonografi ja “Gračanica – općina, grad, ljudi”Knjiga je predstavljena u sklopu programa

Svečane akademije. O knjizi je, između osta-log rečeno i ovo: “Ne znamo hoće li oni koji budu prelistavali ovu knjigu sami doći do od-govora na pitanje: da li je Gračanica u svojoj burnoj i bogatoj historiji bila nešto drugači-ja u odnosu na svoje bliže i dalje okruženje. Ali jedno je sigurno: gradeći život dostojan čovjeka, ovdje su ljudi postavljali sebi uvijek visoke ciljeve, ponekad nedostižne. Ubrzan privredni i sveopći društveni oporavak Gra-čanice po završetku rata za Bosnu i Herce-govinu (1992. – 1995.) neki su skloni nazvati privrednim čudom, drugi se pozivaju na bo-gatu poduzetničku tradiciju, treći na slučaj-nost. Gračanlije znaju da se ne živi od tradi-cije, još manje od slučajnosti. Nema tu nika-kvog čuda, ima dosta rada, strpljenja i rizika, samopouzdanja i vjere u vlastite snage – naj-više. Na tim osnovama zasniva se budućnost ovoga grada i ove općine.”

2. 6. 2006.Dan općine: otvorena Zavičajno-muzejska

zbirka i galerija u okviru Bosanskog kulturnog centra.Vrpcu su presjekli i tako simbolično otvo-

rili Zavičajno-muzejsku zbirku i galeriju di-rektor Bosanskog kulturnog centra Izudin Duraković i općinski načelnik Nusret Helić, koji je tom prilikom, između ostalog rekao: “Otvarajući Muzejsko-zavičajnu zbirku i ga-leriju mi našoj općini i našem gradu daruje-mo jednu novu instituciju pod krovom Bo-sanskog kulturnog centra, koja jeste možda neki mali dodatni trošak u našem budžetu, ali je zato veliki pomak i veliki korak u kultur-nom životu našeg grada. Otvarajući ovu zbir-ku mi ispunjavamo san mnogih entuzijasta i poslanika kulture, koji su godinama radili na stvaranju pretpostavki za otvaranje Muzej-sko-zavičajne zbirke, ali istovremeno ispu-njavamo zahtjeve i želje mnogih naših gra-đana koji su odavno zagovarali takvo jedno gradsko obilježje i materijalno-historijsku potvrdu narodne tradicije, kulture i duhovno-sti ovoga grada.

Nećete mi zamjeriti ako kažem da, otva-rajući ovu zbirku, mi koji obnašamo aktuel-nu vlast na najbolji način ispunjavamo svo-je davno dato obećanje: “Gračanicu učiniti gradom”.

Prilika je da se sa zahvalnošću danas upra-vo na ovom mjestu prisjetimo našeg vrijed-nog i agilnog sugrađanina, istaknutog pro-svjetnog radnika, pokojnog Branka Vajića, koji je još davnih 50-ih i 60-ih godina počeo prikupljati, da kažem, starine našeg zavičaja, podsticati stručnu obradu arheološko-histo-rijskih lokaliteta i predmeta materijalne kul-ture našeg kraja, koji je na taj način, upravo, iz čistog entuzijazma i pregalaštva udario prve temelje ove zbirke.

Ne mogu, a da ovom prilikom ne spome-nem i značajnu ulogu u tome i naših bivših direktora Narodnog univerziteta i Bosanskog kulturnog centra: gospodina Nesiba Sumana, Omera Hamzića, Nijaza Omerovića, zatim nekoliko gračaničkih entuzijasta društvenih i kulturnih radnika, među kojima ističem Ća-mila Naimkadića i Hajrudina Junuzovića. U tom kontekstu posebno želim da istaknem i pohvalim kompletnu ekipu koja se godinama


136

okuplja oko časopisa “Gračanički glasnik”, koja intenzivno obrađuje naše kulturno-hi-storijsko naslijeđe i afi rmiše Gračanicu kao grad izuzetno duge tradicije i bogatog kul-turno historijskog naslijeđa širom svijeta.

Bosanski kulturni centar, na čelu sa direk-torom Izdinom Durakovićem, na neki način nam je garancija da ova Zavičajna zbirka i ga-lerija neće biti neka statična zatvorena insti-tucija, već dinamičan organizam oko kojeg će se okupljati, kako stručni ljudi, profesori, stu-denti, istraživači, tako i svi oni koji vole ovaj grad. Uvjeren sam da će naši građani podržati ovu zbirku na taj način što će je trajno obo-gaćivati zanimljivim i historijski vrijednim sadržajima i predmetima iz svojih privatnih kolekcija, stavljajući sve to u funkciju nau-ke, afi rmacije i boljeg upoznavanja vlastitog identiteta i identiteta grada Gračanice.

I sa ovog mjesta pozivam sve svoje sugra-đane da se uključe u prikupljanje, da kažem starina, da donesu, poklone ili prodaju odre-đene predmete koji će postati vrijedni ekspo-nati dostupni javnosti i koji će obogaćivati našu zbirku.”

2. 6. 2006.Dan općine: puštena u saobraćaj rekonstruisana Ulica Gračaničkih gazija…u dužini od jednog kilometra. Ulože-

no 250.000 KM. Sredstva obezbijedili pri-vrednici čiji su objekti locirani u toj ulici , jednim dijelom građani i općina iz sredsta-va namijenjenih za rekonstrukciju gradskih saobraćajnica.

2. 6. 2006.Dan općine: otvoren poslovni centar “Gora Monj”Radi se o još jednom savremeno opremlje-

nom trgovačkom poslovnom centru u Grača-nici, od oko 3000 kvadratnih metara korisnog prostora u koji je fi rma “Gora Monj” uloži-la oko milion KM. Trgovački centar se nalazi na vrlo atraktivnom mjestu, na samom ula-zu u Gračanicu, sa južne strane, koji će znat-no obogatiti trgovačku ponudu u Gračanici u “grani” neprehrambenih proizvoda.

12. 6. 2006.Opet poplave…Usljed obilnih kiša u posljednjih nekoliko

dana Spreča je poplavila oko 200 hektara ze-mljišta poljoprivrednog zemljišta u mjesnim zajednicama: Donja Lohinja, Donja Oraho-vica i Miričina. Nisu bili ugroženi stambeni ni infrastrukturni objekti.

29. 6. 2006.Osamnaesta sjednica Općinskog vijeća Gračanica: nakon pažljivijeg sagledavanja informacije o privrednim kretanjima na općini u 2005. godini, svako ozbiljan će se zapitati: je li Gračanica, stvarno ili samo prividno, od posla čaršijaPo svim pokazateljima koji su izneseni u

informaciji, Gračanica je daleko ispod pro-sjeka Tuzlanskog kantona i Federacije BiH: po zaposlenosti, po visini plaća, po investi-cijama, po visini potrošačke korpe… Šta se stvarno dešava u gračaničkom biznisu i ko-liko se može vjerovati prezentiranim poda-cima? To je pitanje na koje su vijećnici uza-lud tražili odgovor. Nisu ga trebali ni tražiti jer poluge privrednog razvoja su ionako dale-ko od općine i ingerencija Općinskog vijeća.

Ulica Gračaničkih gazija


137

Ostala je doza zabrinutosti, nevjerice i razo-čarenja. Je li “Gračanica od posla čaršija” već ispuhana propagandna fl oskula ili je ona to stvarno nekad bila, a sad, očigledno, više nije. Radi se o ozbiljnom zaostajanju za okruže-njem. Nije Gračanica u privrednom pogle-du stagnirala, samo su se drugi brže razvijali. Šta je uzrokovalo stagnaciju? Odgovore treba tražiti u strukturi privrede u kojoj prevlađu-ju niskoakumulativne grane (obuća i konfek-cija), gdje je skoncentrisan najveći broj slabo plaćenih i umnogome neosiguranih radnika, građevinarstvo, koje boluje opću bolest BiH gospodarstva, poljoprivreda…, gdje je pera-darski kompleks u kolapsu… Radi se i o in-vesticionom posustajanju u odnosu na entu-zijazam prethodnih godina… Nisu rijetkost ni klasični bankroti, propadanje nekih fi rmi poput “Feringa”, ogromna dugovanja, pokre-tanje hipoteka… Jednom riječju – Gračanica od posla čaršija više to nije.

30. 6. 2006.“Fortuna” otvorila pogon u KaranovcuPošto je otvorila svoje pogone u Lukavici

i Malešićima, na području gračaničke općine, ova mnogoljudna fi rma iz porodice takozva-ne niskoakumulativne privrede, prekoračila je entitetsku crtu i otvorila proizvodni pogon u Karanovcu, svom komšiluku s one strane Spreče. U opremanje pogona “Foruna” je ulo-žila 150.000 KM, u pogonu će posao dobi-ti 80 radnika. Na svečanosti, povodom otva-ranja pogona, direktor “Fortune” Safet Pjanić najavio je nove poslove u “manjem entitetu”.

1. 7. 2006.Otvorena džamija u Gornjoj MiričiniTim je povodom organizovana svečanost

kojoj su, pored džematlija Miričine i susjed-nih sela gračaničke i lukavačke općine, pri-sustvovali brojni gosti, među kojima je bio i muftija banjalučki ef. Čamdžić. U ime općine Gračanica, prisutnim vjernicima se obratio i općinski načelnik Nusret Helić, koji je izgo-vorio sljedeću poruku: “Neka sa ovog hajirli mjesta krenu molitve ispunjene vjerom, lju-bavlju i ljudskom dobrotom, neka ovi ljudi koji izgradiše džamiju nastave živjeti u miru

i slozi, na nekim drugim zajedničkim i svima korisnim poslovima. Neka ovo selo kao i sva druga naselja na području općine Gračanica budu još bogatija kako u materijalnom tako i duhovnom pogledu.”

2. 7. 2006.Ljetne večeri pod lipama Gračanice – četvrti putPo svemu sudeći, ovo postaje tradicionalna

kulturna manifestacija koja već ima svoju fi -zionomiju i odgovarajuću profi laciju, prilago-đenu ljetnom periodu i ambijentu gračanič-ke čaršije, ali i nekoliko većih sela gračaničke općine u koja će ovog ljeta stići ljetni karavan “Pod lipama Gračanice”. Manifestacija je po-čela smotrom saza pod nazivom “Zlatne stru-ne Bosne”, koju je vodio naš poznati publici-sta i književnik Vehid Gunić.

4. 7. 2006.Tematska sjednica Općinskog vijeća: Prostorni plan Tuzlanskog kantona za period 2005. – 2025.Sjednica je sazvana radi sumiranja javne

rasprave i utvrđivanja primjedbi na ovaj va-žan dokument, neposredno pred njegovo ko-načno usvajanje od strane Skupštine Tuzlan-skog kantona. Vijećnici su se usaglasili da se predlagaču upute sljedeće primjedbe i prijed-lozi: da se radi stvaranja uslova za brži razvoj privrede izvrši “proširenje” privrednih zona u odnosu na predložene površine, da se korigu-je trasa planiranog magistralnog puta i zaobi-laznice oko grada i da se bolje istaknu prirod-ni resursi (termomineralni izvori) i područ-ja za razvoj turizma u sjevernom planinskom području općine. Radi se, ustvari, o zahtjevu da se navedene pozicije u Prostornom planu Tuzlanskog kantona usklade sa Prostornim planom općine Gračanica, pa se i očekuje da će biti prihvaćene od strane predlagača.

7. 7. 2006.Gračaničke kere i vez na izložbi u Muzeju grada SarajevaRiječ je o izložbi koju je organizovala Aso-

cijacija za intelektualne aktivnosti i spašava-nje naslijeđa BiH (AIASN BiH) u saradnji sa


138

Muzejom grada Sarajeva u izložbenom pro-storu Svrzine kuće u Sarajevu pod naslovom “Čipka kera, neprolazna ljepota, Banja Luka, Gračanica, Tešanj”. Preko 40 žena iz Grača-nice koje se bave vezovima i ručnim radom na organizovan način posjetilo je ovu izložbu. Gračanička “reprezentacija” je bila najbrojni-ja i najzapaženija. Sa svojim originalnim ra-dovima – kerama nastupilo 12 je žena. To su: Zehra Ahmetašević, Fatima Avdić, Hatidža Begić, Azra Cerić, Azema Džambo, Hanifa Hadžić, Džemila Helić, Ferida Helić, Dženi-ta Helić, Šemsa Purač, Rašida Salihefendić i Munira Vehabović. Uz Gračanke ,na izložbi su sa svojim radovima nastupile četiri učesni-ce iz Banja Luke i jedna iz Tešnja

26. 7. 2006.“Gračanlije u prvoj proleterskoj”, početak realizacije šireg projekta pod naslovom “Likovi poznatih antifašista s područja općine Gračanica” u okviru Općinskog odbora SUBNOAR-a Gračanica, koji tako unosi bitne novine u obilježavanju značajnih datuma iz naše antifašističke prošlosti.Upravo u sklopu tog projekta, a u povo-

du obilježavanja Dana ustanka BiH i Dana borca organizovana je javna tribina na kojoj je mr.sc. Omer Hamzić govorio o likovima četvorice Gračanlija koji su 8. 8. 1942. stupili u Prvu proletersku brigadu - Hazimu Vikalu, Hajrudinu Mehinagiću, Salihu Osmanbego-viću i Ekremu Duriću. Vikalo je poginuo ne-koliko mjeseci nakon stupanja u brigadu, dok su ostala trojica prošli slavni put brigade, pre-živjeli rat i ostvarili zavidne vojničke karijere. Među živima je jedino general Ekrem Durić, koji je i prisustvovao tribini. O potrebi borbe protiv savremenih oblika fašizma govorio je i aktuelni predsjednik SUBNOAR-a BiH Jure Galić. Tribini je prisustvovala i Bahra Durić, sestra generala Durića, pripadnica omladin-skog i skojevskog pokreta u Gračanici tokom Drugog svjetskog rata.

27. 7. 2006.19. sjednica Općinskog vijeća: Usvojena Odluka o izmjeni i dopuni Plana

kapitalnih ulaganja u 2006. godini, Vijeće potvrdilo statute javnih zdravstvenih ustanova u Gračanici i pored upozorenja općinskog načelnika da su odredbe po kojima općina kao osnivač ne daje više suglasnost na izbor direktora - nezakonite.Najviše vremena na ovoj sjednici vijećnici

su potrošili raspravljajući o Odluci o izmje-ni i dopuni Plana kapitalnih ulaganja u 2006. godini. Riječ je o velikom projektu - ulaga-njima u putnu infrastrukturu iz zaduženja Budžeta na pet godina u ukupnom iznosu od 3.500.000 KM. Predloženom odlukom pre-raspodjeljuje se iznos od 305.000 KM koji se pojavljuje u Budžetu zbog toga što je izvršeno pomjeranje početka otplate anuiteta kao po-sljedica pomjeranja rokova početka radova na putnoj infrastrukturi (usljed produžene pro-cedure usaglašavanja, predugačkih tenderskih procedura itd.), za koliko će se pomjeriti i rok konačne otplate kredita, čiji iznos ostaje isti.

Usvojene su još tri važne odluke: o visini i načinu plaćanja naknada i troškova u postup-ku legalizacije bespravno izgrađenih objeka-ta, o namjeni utroška sredstava iz koncesio-nih naknada i odluka o imenovanju komi-sije za odabir korisnika projekata povratka i rekonstrukcije stambenih jedinice. Vijeće je, bez veće rasprave, dalo saglasnost na prijed-log odluke o utvrđivanju cijena usluga od-voza i deponovanja smeća JP “Komus” d.o.o. Gračanica.

Šira rasprava vođena je i oko saglasnosti na izmjene i dopune statuta tri gračaničke jav-ne zdravstvene ustanove: Opće Bolnice “Dr. Mustafa Beganović”, Doma zdravlja i Grad-ske apoteke. Jednom od izmjena, Općini se kao osnivaču tih javnih ustanova uskraćuje pravo davanja saglasnosti na izbor direktora, kako je bilo u dosadašnjim njihovim statuti-ma. I pored upozorenja općinskog načelnika na nelogičnost i nezakonitost te izmjene, ve-ćinom glasova vijeće je ipak dalo suglasnost na te akte. Nakon toga, općinski načelnik je obavijestio vijećnike da će u skladu sa svojim nadležnostima pokrenuti postupak utvrđiva-nja ustavnosti i zakonitosti tih akata.

Vijeće nije usvojilo zahtjev Udruženja


139

“Merhamet” za djelimično fi nansiranje aktiv-nosti narodne kuhinje u Gračanici, uz zaklju-čak da se o podršci toj aktivnosti “Merhame-ta” vodi rasprava i odlučuje u postupku usva-janja budžeta za sljedeću godinu.

Bez ikakve rasprave vijećnici su usvojili informaciju o stanju i problemima u vezi sa upotrebom opojnih droga na području općine Gračanica za period januar-jun 2006. godine, zatim informacija o izbjegličkim naseljima i povratnicima na području općine, te izvještaj o procijenjenoj šteti od poplava na području općine Gračanica u periodu jun 206. godine.

5. 8. 2006.U Gornjoj Orahovici otvorena novoizgrađena džamija… Svečanosti su prisustvovali brojni gosti,

među kojima i općinski načelnik Nusret He-lić, koji je, obraćajući se džematlijama Oraho-vice i mnogobrojnim okupljenim građanima, izrazio nadu da će Orahovičani biti jedinstve-ni i u drugim akcijama kao što su bili jedin-stveni i u izgradnji te džamije.

6. 8. 2006.…i igralište za male sportove…u koje je uloženo oko 30.000 KM koje

su prikupili mještani Gornje Orahovice, a nije izostala ni pomoć Općine i Kantona.

11. 8. 2006.Promocija “Gračaničkog glasnika” u Srebreniku: tema “Dovište Ratiš”To je prvo predstavljanje ovog Časopisa u

Srebreniku. Organizator je bio Mjesni odbor “Preporoda”, a govorili su: glavni urednik Ča-sopisa mr. Omer Hamzić, koji je predstavio Časopis i Rusmir Djedović, koji je govorio o glavnim karakteristikama dovišta Ratiš na tromeđi općina Srebrenik, Gračanica i Luka-vac. U posljednjem, 21. broju “Gračaničkog glasnika”, Djedović je objavio kraću studiju, kao prvi ozbiljniji prilog o tom značajnom kultnom mjestu u ovom dijelu Bosne, koji je izazvao zapaženo interesovanje u javnosti. O kultnim mjestima uopće i njihovom mje-stu u duhovnom životu Bošnjaka, kao gost na ovom skupu govorio je i prof. Mehmedalija

Hadžić, savjetnik u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine.

22. 8. 2006.“Most” i Mostar u GračaniciU organizaciji BKC Gračanica i Redakci-

je časopisa “Gračanički glasnik” obavljena je promocija Časopisa za kulturu “Most” iz Mo-stara, na kojoj se svojim stihovima i prozom predstavio glavni i odgovorni urednik “Mo-sta”, književnik Alija Kebo. Tako su dva časo-pisa “Gračanički glasnik” i Mostarski “Most” na najbolji način uspostavili komunikaciju između dva grada i dva bosansko-hercego-vačka, toliko bliska i toliko različita kulturna prostora. Alija Kebo, “mostopisac”, govoreći svoje tople i pomalo opore stihove, prenio je dio nevesele stvarnosti sadašnje Hercegovine i Mostara (izbijanog ratom) i dio nade da su-tra ipak mora biti bolje. Nakon ovog susreta, ostao je otvoren poziv Gračanlijama da uz-vrate posjetu Mostaru. Poziv potpisuje “mo-stopisac” Alija Kebo, iskreno i od srca.

1.9. 2006.Otkriveno spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima i civilnim žrtvama u

Nova džamija u Gornjoj Orahovici


140

ratu za Bosnu i Hercegovinu 1992. - 1995. u Stjepan Polju i mještanima Stjepan Polja, poginulim u Drugom svjetskom ratuSpomen-obilježje je otkriveno u prisustvu

porodica poginulih, te mnogobrojnih gostiju i građana Stjepan Polja i susjednih mjesnih zajednica. U ratu za Bosnu i Hercegovinu poginulo je 18 boraca (ili 5,5% od ukupnog broja poginulih boraca na općini) i 12 civila (ili 12% od ukupnog broja poginulih civila na općini). U neposrednoj blizini otkriveno je i spomen obilježje poginulim mještanima Stje-pan Polja u Drugom svjetskom ratu.

1.9. 2006.Počela predizborna kampanja za sedme po redu izbore u Bosni i Hercegovini, zakazane za 1. 10. 2006.Na ovim parlamentarnim izborima “svoje

mjesto pod suncem” na nivou Bosne i Her-cegovine potražit će 56 političkih “subjekata”, od čega 36 političkih partija, 8 koalicija i 12 nezavisnih kandidata. Iz tog “političkog obi-lja” birače općine Gračanica pokušat će usre-ćiti 14 političkih stranaka i koalicija i 4 neza-visna kandidata.

Da ovi izbori ne donose ništa novo (niti ohrabrujuće) potvrđuje podatak da preko 70% kandidata na listama čine već poznate (i istrošene) face iz skupštinskih klupa i politič-kog života u Bosni i Her-cegovini. Što se tiče opći-ne Gračanica, taj procent je nešto i veći. To će, sva-kako, proizvesti i veću ap-stinenciju birača u odnosu na prethodne izbore.

2. 9. 2006.Otvorena džamija u džematu Drafnići (Gračanica)Otvaranje je obavljeno

uz uobičajene vjerske i na-rodne svečanosti i u prisu-stvu više hiljada vjernika i visokih gostiju. Džamija je izgrađena sredstvima dže-

matlija Drafnića i uz pomoć brojnih donato-ra s područja općine i šire. Priznanje i čast da “otključa” džamiju i tako je simbolično preda Islamskoj vjerskoj zajednici na upotrebu do-bio je Drafnićanin Osman Ahmetagić, pred-sjednik Građevinskog odbora i jedan od naj-istaknutijih džematlija u ovom velikom ha-irli poslu.

Kako je rečeno, ove godine otvoreno je 77 džamija u Bosni i Hercegovini, od čega tri na općini Gračanica.

Upućujući čestitke džematlijama Drafni-ća, načelnik općine Gračanica Nusret Helić, na tom skupu je, između ostalog, rekao: “Što se tiče Drafnićana, moram reći, da nikada ni-sam u njih ni sumnjao - oduvijek, što nau-me to i urade, složno i zajednički, komšijski, pomažući jedni drugima. To su pokazali na mnogim krupnim poslovima koje su do sada uradili u svojoj ulici, u svojoj mahali, gradeći i asfaltirajući ulice i sokake, dovodeći vodu, rasvjetu, kanalizaciju - sve s ciljem da se bo-lje i pristojnije živi u ovom dijelu Gračanice. Tako su radili Drafnićani, ove, naše genera-cije, ovog sadašnjeg džemata, tako su složno radili i njihovi očevi i djedovi gradeći staru džamiju u ovoj mahali, sada već daleke 1936. godine, tako su radili i oni prije njih, gradeći medžlis početkom 18. stoljeća, kao i oni pri-je njih itd.

Drafnićani su primjer kako se u slozi, do-

Detalj sa otvorenja nove džamije na Drafnićima


141

broj volji i komšijskoj solidarnosti mogu rje-šavati mnoga krupna pitanja od zajedničkog interesa.”

8. 9. 2006.Naučni skup “Srebrenička banovina i srednjovjekovna Bosna”Njegovim održavanjem označen je kraj

ovogodišnje manifestacije “Srebrenik – otvo-reni grad umjetnosti” čiji je organizator Cen-tar za kulturu i informisanje Srebrenik. Na na-učnom skupu uzelo je učešće više historičara, u čijoj je sferi interesovanja razdoblje srednjo-vjekovne bosanske države i razvoj bosanskih gradova i utvrda. Između ostalih, svoja saop-ćenja na skupu podnijeli su prof. dr. Ivan Balta sa Pedagoškog fakulteta Osijek, prof. dr. Azem Kožar, dekan Filozofskog fakulteta u Tuzli, prof. dr. Salih Jalimam, dekan Pravnog fakul-teta iz Zenice, mr. sc. Dževad Drino, viši asi-stent Pravnog fakulteta u Zenici, zatim mr. sc. Edin Bašić iz Gradačca, mr. sc. Omer Hamzić iz Gračanice, prof Rusmir Djedović iz Grača-nice, prof. Midhat Spahić iz Tuzle itd.

13. 9. 2006.Svetlana Broz, unuka Josipa Broza Tita, u GračaniciKao aktivistkinja nevladine organizacije

Gariwo, Brozova je okupljenim Gračanlija-ma, svih generacija održala zanimljivo pre-davanje o građanskoj hrabrosti kao oblici-ma suprotstavljanja negativnim autoritetima

u društvu, ilustrujući ih primjerima iz svoje knjige “Imam petlju”. Potom se razvio zani-mljiv dijalog u kojem su i prisutni iznosili po-zitivne i negativne primjere građanske hra-brosti iz vlastitog okruženja.

15. 9. 2006.Festival kratkometražnog fi lma “Gračanica 2006.”Iako se uklopila u kulturni milje ovog gra-

da u kojem se fi lmovi prikazuju još od dale-ke 1938. godine, ova kulturna manifestacija se po mnogo čemu izdvaja, razlikuje i nadra-sta neke dosadašnje lokalne klišeje u organi-zaciji kulturnog života u Gračanici. Riječ je o jednom izuzetnom osvježenju u takozva-noj lokalnoj kulturnoj ponudi, o manifesta-ciji koju je osmislila, kreirala i organizovala grupa mladih ljudi okupljenih oko gračanič-ke renomirane fi rme IT Kompjuters i njenog glavnog menadžera Nihada Softića, koji je i organizaciono i materijalno u potpunosti stao iza ovog izvanrednog kulturnog projekta. To je, koliko znam, prvi puta u našem gradu da se, bez ikakvih političkih, predizbornih, ovih ili onih opterećenja okupila grupa mladih lju-di i odlučila da napravi neki koristan posao za svoj grad. Govoreći na otvaranju manifestaci-je, načelnik općine Gračanica Nusret Helić, nije krio svoje zadovoljstvo; “Ja kao načelnik mogu samo da kažem – aferim i da pozovem sve kreativne mlade ljude s područja naše op-ćine da odlučnije i hrabrije ulaze u ovakve i slične projekte. Obećavam da će svaka njiho-va inicijativa, osmišljen program i korisna ak-cija imati podršku općine. Iskreno se nadam da je ovo početak jednog procesa u kojem na scenu moraju izaći mlade Gračanlije.”

Iza ove manifestacije i organizaciono i materijalno-fi nansijski stalo je jedno dionič-ko društvo, jedna fi rma, čiji je menadžment odlučio da napravi ovaj iskorak bez mnogo kalkulacija i sa jednom željom: da uljepša ži-vot u gradu čije je ime upisano u memoran-dumu fi rme kao njeno sjedište. Naravno, tu su zanemareni neki neposredni i kratkoročni efekti, ali dugoročno, ljudi koji vode gračanič-ki IT Kompjuters itekako su prepoznali i svoj poslovni i svaki drugi interes. “Želim javno da

Stari grad Srebrenik


142

pohvalim takvu njihovu poslovnu fi lozofi ju u nadi da će i drugi gračanički biznismeni, kao lokal-patrioti krenuti ovim primjerom. Ja ih i sa ovog mjesta pozivam da još više pomažu naše kulturne i sportske manifestacije, vrijed-ne mlade talente, vrijedne izdavačke, muzičke i druge projekte jer sam siguran da će dugo-ročno naći u tome svoj poslovni i svaki dru-gi interes kao što ga je našao i IT Kompjuters. Samo tako možemo stvoriti bolje uslove za život u ovom gradu”, poručio je načelnik He-lić. Ljubitelji fi lma u Gračanici imali su pri-liku “odgledati” 30-ak kratkih fi lmova, razli-čite tematike, žanra i fi lmskog izraza, počevši od ozbiljnih dokumentaraca do pravih malih dječjih fi lmskih bisera iz Bosne i Hercego-vine, Rumunije, Bugarske, Estonije, Srbije, Crne Gore i Mađarske.

22. 9. 2006.Dvadeseta sjednica Općinskog vijeća: Nacrt odluke o izmjenama i dopunama Regulacionog plana “Centar” Gračanica i Informacija o toku projekta izgradnje putne infrastrukture iz zaduženja općine… izazvali su najviše pažnje vijećnika na

ovoj sjednici. Predložene su značajne izmje-ne u Regulacionom planu Centra Gračani-ce (između ostalog, izmjena namjene sadaš-njeg prostora koji zahvata Rukometno igrali-šte i zgrada “Partizana”), o kojima će se voditi javna rasprava u narednih 60 dana. Projekat izgradnje putne infrastrukture na općini, kao jedan od najvećih te vrste u posljednjih dva-desetak godina, bez obzira na teškoće koje su nastale usljed složene procedure oko izbora i ustupanja radova zainteresovanim izvođa-čima, odvija se prema planu i najvećim dije-lom će se realizovati do kraja ove godine. Na ovoj sjednici usvojen je i izvještaj o utrošku budžetske rezerve za prvo polugodište 2006. godine i Informacija o snabdijevanju građana pitkom vodom i statusu vodoopskrbnih obje-kata na općini Gračanica.

1.10. 2006.Opći izbori 2006.Od 35.375 upisanih birača, na 52 redov-

na biračka mjesta (i jedno za glasanje u odsu-

stvu) na području općine Gračanica glasalo je 19.895 građana ili 56,2% Za naklonost birača natjecalo 14 političkih stranaka i koalicija i 4 nezavisna kandidata. Glasanje je proteklo sa-svim mirno i bez ikakvih incidenata.

13. 10. 2006.Otvorena ekspozitura ProCredit banke u GračaniciU preuređenom prostoru prizemlja uprav-

ne zgrade “Ozrenke” u centru Gračanice sve-čano je puštena u rad ekspozitura ove renomi-rane banke koja je kao članica grupacije od 18 banaka i fi nansijskih institucija širom svijeta, u posljednjih nekoliko godina razvila svoju vrlo jaku mrežu od 23 poslovne jedinice u svima dijelovima Bosne i Hercegovine. Budući da se u svojoj poslovnoj politici ova banka orijentiše na kreditiranje mikro, malih i srednjih predu-zeća, opravdana su očekivanja da će i na ovom području prvenstveno podržavati takva pre-duzeća jer se na njih i oslanja cjelokupan pri-vredni razvoj gračaničke općine. To je, između ostalog, naglasio i načelnik općine Gračanica Nusret Helić na ceremoniji otvaranja ove Ban-ke u Gračanici, izrazivši zadovoljstvo što je i ta banka prepoznala Gračanicu kao povoljan ambijent za svoje poslovanje.

27. 10. 2006.Akademski slikari iz Gračanice, Nijaz Omerović i Mehmed Bajrić, svojom zajedničkom izložbom označili početak rada likovne galerije u svom rodnom graduIzložba je izazvala veliko interesovanje lju-

bitelja likovne umjetnosti u Gračanici i po svom umjetničkom dometu, ali i simbolici predstavlja događaj u kulturnom životu Gra-čanice. Posjetioci izložbe imali su prilike vidje-ti retrospektivu zavidnog stvaralačkog opusa i jednog i drugog slikara, vrlo izražene indivi-dualnosti i senzibiliteta. I jedan i drugi ima-ju iza sebe na desetine samostalnih i kolektiv-nih izložbi, te mnogih vrijednih umjetničkih priznanja i nagrada, kako međunarodnih, tako i domaćih. Poklanjajući svoja vrijedna umjet-nička djela ovoj galeriji, njih su dvojica simbo-lično utemeljili njen budući likovni fundus.

143

dodatak

Glosar novih autora


144

MARIJA BABOVIĆ – BOSANKA, slikarka, li-kovni pedagog, pjesnikinja, učiteljica, rođe-na 1930. godine u Karanovcu kod Gračanice, nižu gimnaziju završila u Doboju, učiteljsku u Tuzli, a višu pedagošku u Sarajevu. Više od dvadeset godina radila je kao učiteljica, potom nastavlja kao slobodni slikar – umjetnik. Do sada je imala više od 30 samostalnih i stoti-njak kolektivnih izložbi u gradovima Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije i inostranstvu, učestvovala na brojnim likovnim kolonijama, za svoj rad dobila brojna domaća i međuna-rodna priznanja. Riječ je o jednom osebuj-nom stvaralačkom opusu koji zadivljuje svo-jim obimom, originalnošću i ekspresivnošću, o likovnom maniru između naive i naturaliz-ma, između klasičnog realističkog crteža i fi k-cije, između modernosti i postmodernizma… Danas živi i radi u Tuzli i Gračanici.

SVETLANA BAJIĆ, etnolog, muzejski savjet-nik, rođena 1948. godine u Sarajevu, završila Filozofski fakultet u Beogradu na grupi et-nologija. Od 1976. godine neprekidno radi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, uža spe-cijalnost: tekstilna radinost i nošnje u Bosni

i Hercegovini. Objavila je više radova u Gla-sniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu i u ne-koliko monografi ja, od kojih su najznačajni-je: “Ilidža”, “Pozdrav iz Sarajeva” i “Svjetlost Evrope u BiH”, učestvovala je na raznim na-učnim skupovima i savjetovanjima, priredila više grupnih i samostalnih muzejskih izložbi.

MUNIBA ČIČKUŠIĆ, diplomirani inženjer arhitekture - urbanista, rođena 1958. godine u Šerićim (Živinice). Od završetka studija na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu radi u Gračanici, prvo kao nastavnik u Srednjoškol-skom centru, a zatim na poslovima urbaniste u Službi za prostorno uređenje općine Gra-čanica. Do sada učestvovala u izradi mno-gih projekata i urbanističkih planova na lo-kalnom području. Uže područje interesovanja – historija arhitekture.

DR. MUHAMED HADŽIJAHIĆ, doktor pra-va, historiograf, stručnjak za političku istori-ju BiH, rođen 1918. u Sarajevu, diplomirao i doktorirao na pravnom fakultetu u Zagrebu. U javnom životu javlja se još 1934. godine sa svojim radom o narodnim pjesmama o Ali-ji Đerzelezu, potom slijedi Građa za povijest

Glosar novih autoraGlosar novih autora


145

narodne poezije muslimana iz Bosne u XVI, XVII. i XVIII. stoljeću (1935.) monografi -ja, Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine (1938.) Prve radove, nakon pau-ze od tridesetak godina, objavljuje polovinom sedamdesetih: Neki tipovi povlaštenih gra-dova u turskom feudalizmu (1974) monogra-fi ja, Od tradicije do identiteta (1974. i 1990.) monografi ja, O progonu Hamzevija u Bo-sni 1573. godine (1974.) monografi ja, Gene-za nacionalnog pitanja bosanskih Muslima-na, (1974.), Islam i muslimani u Bosni i Her-cegovini I (1977.), Uloga Gazi-Husrevbega i njegova vakufa Anali GHB (1983.), Porijeklo bosanskih muslimana, (1990.) itd. Radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, francu-ski, češki i italijanski jezik. Veliki broj njego-vih članaka, kao i iscrpnijih radova se danas čuvaju u mnogim međunarodnim bibliotekama, Orijentalnom in-stitutu BiH, Bošnjačkom Institu-tu u Sarajevu, kao i u UNESCO-voj zbirci Historije Jugoistočne Evrope. Preminuo 1986. godine.

ZEJĆIR HASIĆ, profesor bo-sanskog jezika, rođen u Brčkom 1945. godine. Filozofski fakultet završio u Zagrebu, nakon završe-nih studija, radio u Brčkom kao gimnazijski profesor. Sada zapo-slen kao stručni savjetnik za Bo-sanski jezik u Pedagoškom za-vodu Tuzla. Uz svoj stručni rad, piše poeziju, prozu i dramske tekstove. Do sada je objavio (za djecu):: “Praviš se važan” (zbir-ka pjesama), “Ljubav i ljubav i ljubav” (zbirka pjesama, priča i kratki roman); za odrasle: “Sre-brnina gospođe Marjane”, “Bor-hes u autobusu” (priče i novele), “Eglen sa dušom”, “Pokucaj i na vrata otvorena”, “Zavještanje Zu-hdijino” (zbirke pjesama), u pri-premi zbirka priča “Tamnovanje Tea Ormanskog”. Između ostalih dobio nagrade za priču “Ivo An-drić” (lista “Oslobođenje”, “Zijo Dizdarević” Susreta “Zija Diz-

darević” Fojnica, nagradu za radio-dramu, ra-dio-roman i radio-novelu RTV BiH 1 i RTV Federacije BiH. i nagradu za najbolju knjigu za djecu u BiH za zbirku “Praviš se važan”. Zbirka “Borhes u autobusu” bila u užem kru-gu za Istočnoevropsku književnu nagradu. S područja stručne i metodičke literature obja-vio sljedeće udžbenike: Čitanka za V razred osnovne škole, Čitanka za VIII razred osnov-ne škole, kao koautor: Čitanku za III razred osnovne škole, Čitanku za I razred tehničke škole i Čitanku za III razred tehničke škole.

EDITA HASKOVIĆ, dipl. kriminolog, rođe-na 1981. godine u Sarajevu, diplomirala na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu 2006. godine kao jedan od najboljih studena-ta u svojoj generaciji.

•GRAČANIČKI GLASNIK

GRACANICA’S MESSENGER

časopis za kulturnu historiju, broj 22Gračanica, novembar 2006.http://glasnik.gracanica.net

IZDAJE:Izdavačka kuća “Monos”, Gračanica

ZA IZDAVAČA:Mirza Hamzić, dipl. ecc.

REDAKCIJA:Mr. sc. Omer Hamzić (glavni i odgovorni urednik), prof. Rusmir Djedović

(urednik u Redakciji), prof. dr. Galib Šljivo, književnik Atif Kujundžić, prof. dr. Izet Mašić

TEHNIČKI UREDNIK I DIZAJN:Mirza Hamzić, dipl. ecc.

LEKTOR:Mr. sc. Omer Hamzić

PREVOD NA ENGLESKI:Prof. Mefi da Hodžić

SLIKE NA KORICAMA I U TEKSTU:Marija Babović Bosanka

ŠTAMPA:PrintCom, Tuzla

TIRAŽ:500 primjeraka

ADRESA REDAKCIJE: Gračanica, Muse Ćazima Ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 061 179 390, e-mail: [email protected]

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju (Službeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560

GRAČANIČKI GLASNIK POMAŽU:

GENERALNI SPONZOR-POKROVITELJ:

Općina Gračanica

SPONZORI:

DD “Park”, (utemeljitelj),

DOO “Sokolović”, (utemeljitelj),

DOO “Eurogalant” (utemeljitelj),

JP “Vodovod i kanalizacija” Gračanica,

DOO “PrintCom” Tuzla

SPONZORI POKROVITELJI

Documents

Gračanički glasnik br. 22