NADLEŽNOST SUDOVANadležnost u objektivnom smislu je djelokrug poslova jednog suda. U subjektivnom smislu, sa aspekta suda, nadležnost se ispoljava kao pravo i dužnost određenog suda da postupa u određenoj pravnoj stvari a sa aspekta stranke, nadležnost se određuje kao pravo da joj sudi zakonom određeni nadležni sud.Nadležnost sudova se dijeli na apsolutnu i relativnu. Relativna nadležnost se zatim dijeli na stvarnu, funkcionalnu i mjesnu.Apsolutna nadležnost znači razgraničenje nadležnosti između sudske i administrativne nadležnosti.Kad utvrdi da za rješavanje sporova sudovi nisu nadležni, sud će se oglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu. Povreda pravila o apsolutnoj nadležnosti predstavlja razlog apsolutne ništavosti na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti tokom cijelog postupka.Relativnom nadležnošću vrši se razgraničenje nadležnosti u okviru jedinstvenog sudskog sistemaStvarnom nadležnošću određuje se nadležnost sudova u raspravljanju i odlučivanju o sporovima u prvom stepenu. U RS su u prvostepenoj nadležnosti osnovnog suda svi građansko-pravni sporovi, osim sporova iz autorskog prava za koje je u prvom stepenu nadležan okružni sud. Na stvarnu nadležnost kao procesnu pretpostavku sud ex officio pazi tokom cijelog postupka. Povrede odredaba o stvarnoj nadležnosti vode apsolutnoj ništavosti presude.Funkcionalnom nadležnošću vrši se raspodjela pojedinih jurisdikcionih ovlaštenja između različitih sudova u istom predmetu (nadležnost sudova po pravnim lijekovima). Sudovi prve instance vrše stvarnu nadležnost, a sudovi druge ili treće instance funkcionalnu nadležnost, odnosno rješavaju po uloženim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima.Mjesnom nadležnošću određuje se koji je od više stvarno nadležnih sudova dužan da raspravi i riješi konkretan spor. Mjesna nadležnost se određuje trojako: na osnovu zakona, odlukom višeg suda i saglasnom voljom stranaka .Opštu mjesnu nadležnost ima sud na čijem području tuženi ima prebivalište, odnosno boravište (za pravno lice sjedište). Prebivalište se definiše kao mjesto u kome jedno lice prebiva sa namjerom da tu stalno živi. Za pojam prebivališta su relevantna 2 elementa: faktički (corpus) i voljni (animus). S druge strane, boravište je mjesto u kome jedno lice boravi bez namjere da tu trajno živi.Posebna mjesna nadležnost može biti elektivna, ekskluzivna i pomoćna. Prema izabranoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti, tužba se može podići kod suda opšte mjesne nadležnosti i nekog drugog suda koji je zakonom određen. Pravo izbora ostavljeno je u interesu tužioca ili u interesu cjelishodnosti ostvarivanja sudske funkcije.Isključiva (ekskluzivna) mjesna nadležnost isključuje primjenu opšte nadležnosti. Predmeti u kojima je predviđena isključiva mjesna nadležnost su izričito određeni zakonom. Isključiva nadležnost u sporovima o nekretninama odnosi se samo na sporove stvarnopravnog karaktera. Za sporove obligaciono-pravnog karaktera koji se tiču nekretnina ne postoji isključiva nadležnost.Pomoćna (supsidijarna) mjesna nadležnost određuje se za situacije za koje nije moguće odrediti nadležnost suda prema svim ovim mjesnim nadležnostima. Odluku o mjesnoj nadležnosti donosi viši sud .Povreda odredaba o mjesnoj nadležnosti predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka ako je povodom prigovora stranke koji je unesen u presudu sud nepravilno odlučio da jeste mjesno nadležan, a stranka podnosi žalbu upravo zbog toga.

PRAVNI LIJEKOVIPravni lijekovi se dijele na redovne i vanredne. Redovni se ulažu protiv nepravosnažnih presuda i njihovim ulaganjem se odlaže nastupanje pravosnažnosti. Redovni pravni lijek je žalba. Vanredni pravni lijekovi se ulažu protiv pravosnažnih presuda. To su: revizija, zahtjev za zaštitu zakonitosti i prijedlog za ponavljanje postupka.Žalba se može posmatrati dvojako: kao pravni lijek i kao pravo. Kao pravni lijek, žalba je procesno-pravno sredstvo kojim se uspostavlja žalba kao pravoOsnovna obilježja redovnih pravnih lijekova su:

1. suspenzivnost – odlaže nastup pravosnažnosti odluke protiv koje se ulaže;

2. devolutivnost – nadležan je viši sud u odnosu na onaj koji je donio pobijanu presudu;

3. prekluzivnost – postoji rok u kome se mora uložitiŽalba se može uložiti protiv svake prvostepene presude. Žalba se podnosi u pismenoj formi. Po prijemu žalbe prvostepeni sud odlučuje o blagovremenosti i dopuštenosti žalbe i da li je žalbu izjavilo ovlašteno lice. Ako su ova tri uslova ispunjena žalba se dostavlja višem sudu sa kompletnim spisima. Preispitivanjem prvostepene presude omogućava se otklanjanje svih nedostataka koji su mogli uticati na pravilnost presude.Razloge za žalbu zakon dijeli u 3 vrste:

1. bitne povrede parničnog postupka 2. pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje3. nepravilna primjena materijalnog prava

Bitne povrede odredaba parničnog postupka se dijele na apsolutno bitne i relativno bitne povrede. Apsolutno bitne su povrede koje samim svojim postojanjem izazivaju ništavost presude, bez obzira da li su u konkretnoj parnici imali neki uticaj na donošenje pravilne presude.Taksativno su nabrojane u Zakonu, a mogu se svrstati u nekoliko grupa:

1. Povreda pravila o procesnim pretpostavkama i to:- povrede koje se tiču suda – apsolutna, stvarna i

mjesna nenadležnost;- povrede koje se tiču stranaka – stranačka i parnična

nesposobnost, nedostaci u zastupanju;- nedostaci koji se tiču predmeta spora

2. Povrede koje se tiču osnovnih načela postupka,3. Povrede koje se tiču pismene izrade presude:

- izreka presude je nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima navedenim u obrazloženju;- ako presuda uopšte nema obrazloženja ili su u obrazloženju razlozi protivrječni ili nejasni.

Relativno bitne povrede parničnog postupka su sve povrede nomi procesnog prava koje u ZPP nisu određene kao apsolutno bitne. One proizvode ništavost presude samo ako su uticale na donošenje nepravilne odluke.Na apsolutno bitne povrede postupka drugostepeni sud u načelu pazi po službenoj dužnosti.Bitne povrede proizvode ništavost donesene presude, pa je drugostepeni sud ukida i predmet vraća na ponovno raspravljanje.Nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad sud propusti da u osnov odlučivanja uzme sve pravnorelevantne činjenice. Do toga dolazi usljed pogrešne pravne ocjene spora, koju sud vrši na osnovu normi materijalnog prava.Činjenično stanje je nepravilno utvrđeno kad sud uzme da je određena činjenica istinita, mada bi se na osnovu izvedenih dokaza trebao izvesti suprotan zaključak. Do toga dolazi kad sud na osnovu izvedenih dokaza nije mogao steći uvjerenje u tačnost spornih činjenica ili je stekao pogrešno uvjerenje.Na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje sud ne pazi po službenoj dužnosti, nego na zahtjev stranaka. Ono predstavlja razlog da drugostepeni sud ukine presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili takvu odredbu nije pravilno primijenio. Do toga obično dolazi zbog pogrešne pravne kvalifikacije predmeta spora, koja najčešće nastaje zbog toga što sud nije uzeo u obzir sve faktičke okolnosti predmeta spora. Posljedica je donošenje nepravilne i nezakonite presude, koju drugostepeni sud poništava i meritorno rješava predmet.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVITo su sredstva koja se ulažu protiv pravosnažnih sudskih odluka. Po našem Zakonu vanredni pravni lijekovi su: revizija, zahtjev za zaštitu zakonitosti i ponavljanje postupka.Revizija je devolutivan, prekluzivan i nesuspenzivan pravni lijek. Mogućnost ulaganja revizije je dvostruko ograničena:

a) Može se ulagati samo protiv pravosnažnih drugostepenih presuda.

b) Može se uložiti samo protiv određenih presuda drugostepenog suda, ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. Po kriteriju predmeta spora, revizija se bez obzira na vrijednost predmeta spora može ulagati u sporovima vezanim za zakonsko izdržavanje i sporovima iz porodičnih odnosa.

Razlozi za reviziju mogu biti bitne povrede parničnog postupka i nepravilna primjena materijalnog prava. Zbog apsolutno bitnih povreda parničnog postupka revizija se može uložiti bez obzira da li je povreda učinjena pred prvostepenim ili drugostepenim sudom.Revizija zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka se može uložiti samo ako je takva povreda učinjena u postupku pred drugostepenim sudom. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava se revizija može izjaviti bez ikakvih ograničenja.O reviziji odlučuje Vrhovni sud RS. Ulaže se u roku od 30 dana od dana kad je strankama dostavljen prepis presude. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.Zahtjev za zaštitu zakonitosti (ZZZ) podiže javni tužilac. ZZZ-om se mogu pobijati pravosnažne odluke donesene i u prvom i u drugom stepenu. Podiže se zbog povrede zakona.Zbog nepravilne primjene materijalnog prava, ZZZ se može uložiti bez ikakvih ograničenja. Ako se radi o povredi procesnog prava, zahtjev se može uložiti zbog svih povreda parničnog postupka. ZZZ se podiže u prekluzivnom roku od 3 mjeseca ako protiv odluke nije dopuštena revizija. ZZZ uvijek podiže javni tužilac. Stranke su ovlaštene samo da se obrate javnom tužiocu sa prijedlogom da uloži ZZZ. O ZZZ sud odlučuje bez održavanja rasprave, na zatvorenoj sjednici.Ponavljanje postupka je vanredni pravni lijek koji ulažu stranke protiv pravosnažnih odluka.Razlozi za ponavljanje postupka mogu se svrstati u 3 grupe:

1. Neke od bitnih povreda parničnog postupka – povreda načela nepristrasnosti, kontradiktornosti, povreda pravila ne bis in idem, te nedostaci koji se tiču stranaka i zastupanja u parnici;

2. Protivpravne radnje (krivična djela) – ako se odluka zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka, ili na lažnoj ispravi, te ako je do odluke došlo usljed krivičnog djela sudije, sudije porotnika, zakonskog zastupnika ili punomoćnika jedne od stranaka ili trećeg lica;

3. Nove činjenice i dokazi – ako stranka sazna za nove činjenice ili dokaze na osnovu kojih bi bila donesena drugačija odluka da su te činjenice i dokazi bili poznati u ranijem postupku (traži se savjesnost stranke)

Rokovi za traženje ponavljanja postupka su 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga za ponavljanje postupka (subjektivni rok), odnosno 5 godina od dana pravosnažnosti odluke (objektivni rok). Prijedlog za ponavljanje postupka se uvijek podnosi prvostepenom sudu, koji je po pravilu i nadležan da odlučuje o prijedlogu. Izuzetno, ako se razlog ponavljanja odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, o prijedlogu odlučuje taj sud.

VANPARNIČNI POSTUPAKPrvi propis koji je cjelovito uredio materiju vanparničnog postupka na ovim prostorima bio je Zakon o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije iz 1934.godine. Nakon II sv.rata prvi Zakon o vanparničnom postupku donesen je tek 1989.godine. On je poslužio kao osnov za novi Zakon o vanparničnom postupku RS iz 2009.godine, koji je na snazi.Osnovne karakteristike vanparničnog postupka su:

1. vanparnični postupak se pokreće po načelu dispozicije i po načelu oficijelnosti, dok se parnični postupak pokreće po načelu dispozicije, takođe je više izraženo načelo pismenosti i materijalne istine a manje načelo javnosti i kontradiktornosti,

2. u vanparničnom postupku se može pojaviti jedna, dvije ili više stranaka i stranke se zovu predlagači i protupredlagači, za razliku od parničnog postupka gdje se pojavljuju dvije stranke i zovu se tužilac i tuženi

3. u vanparničnom postupku u većini predmeta su interesi učesnika istovrsni, za razliku od parničnog postupka gdje su interesi suprotstavljeni

4. odluke u vanparničnom postupku se zovu rješenja i njima se uređuju pravni odnosi, dok se u parničnom postupku odluka zove presuda i u njima se odlučuje po principu „ili-ili“ – u korist jedne ili druge stranke

5. karakteristike žalbe u vanparničnom postupku su kao i u parničnom postupku – suspenzivnost, devolutivnost i prekluzivnost, ali u izuzetnim slučajevima, kada se time ne vrijeđaju prava ostalih učesnika u vanparničnom postupku, žalba može biti remonstrativna (odlučuje prvostepeni sud), neprekluzivna i nesuspenzivna

POJEDINI VANPARNIČNI POSTUPCI1. Oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti.2. Zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj

ustanovi.3. Proglašavanje nestalih lica umrlim i dokazivanje smrti.4. Produženje i prestanak roditeljskog prava.5. Oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava.6. Dozvola za zaključivanje braka.7. Raspravljanje zaostavštine8. Određivanje naknade za eksproprisane nekretnine9. Upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima.10. Podjela stvari i nekretnina u suvlasništvu.11. Uređenje međa.12. Sastavljanje isprava.13. Poništenje isprava (amortizacija)

PRAVNI LIJEKOVI U IZVRŠNOM POSTUPKUPrigovor je isključivi pravni lijek koji se ulaže protiv rješenja o izvršenju. Bitne karakteristike prigovora su remonstrativnost, nesuspenzivnost i prekluzivnost. O prigovoru odlučuje prvostepeni sud, prigovor ne odlaže izvršenje, a rok za njegovo podnošenje je 8 dana. Postoje 2 osnovna oblika prigovora: prigovor dužnika i prigovor trećeg lica.Prigovor dužnika. Razlozi za prigovor koji su navedeni u Zakonu su sledeći:

a) Nenadležnost suda koji je donio rješenje o izvršenju;b) Nedostaci u procesnim pretpostavkama za izvršenje

(isprava nema svojstvo izvršne isprave, odluka u ispravi nije izvršna, istekao rok u kome se po zakonu može predložiti izvršenje);

c) Nedostaci koji se tiču legitimacije stranaka;e) Nedostaci u pravnom aktu – ako je odluka na osnovu

koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena ili preinačena ili je poravnanje stavljeno van snage;

g) Nedostaci koji se tiču potraživanja – ako se potraživanje ugasilo, nastupila zastarjelost ili je povjerilac odgodio ispunjenje za vrijeme koje još nije isteklo;

i) Nedostaci koji se tiču predmeta i sredstava izvršenja (egzistencijalni minimum).

Uloženi prigovor se dostavlja suprotnoj strani – povjeriocu, koji u istom roku (8 dana) može podnijeti prigovor na prigovor. O prigovoru sud odlučuje rješenjem, koje može sa ili bez zakazivanja ročišta.U slučaju spora o činjeničnim pitanjima, sud će rješenjem uputiti dužnika na parnicu ili neki drugi postupak. Protiv rješenja o upućivanju na parnicu žalba nije dopuštena.