Gradsko groblje kroz povijest

Današnje gradsko groblje je osnovano 1820. godine jer je te godine civilna gradska vlast zbog opasnosti od širenja bolesti zabranila ukop unutar gradskih zidina. Do tada su se ukopi obavljali unutar crkava ili oko njih. Te godine osnovano je Općinsko groblje izvan grada oko 2 kilometra prema istoku.

Zapravo se već 1814. godine počelo razmišljati o gradnji groblja izvan grada, pa je osnovano i peteročlano povjerenstvo za nadzor radova. Jedan od članova, arhitekt Frane Zavoreo priložio je i nacrte u kojima je prikazao kako zamišlja izgled ogradnog zida i ulaza, te kapele i čuvareve kućice.Međutim, početkom 1820. godine samo je podignut veliki križ u sredini parcele veličine 11.660 m2, te željezna rešetkasta vrata i ograda.Zemljište je posvetio Mons. Ivan Đurić. U to vrijeme se nije smatralo potrebnim sagraditi kapelicu na samom groblju jer se nedaleko u pravcu grada nalazi crkvica Gospe od sedam žalosti, pa je ona postala grobljanska crkva.

Prvi ukop na groblju datira iz 1821. godine, a najstariji sačuvani nadgrobni spomenik je iz 1822. godine. Inače, većina ukopa se vršila u zemlju bez nadgrobne ploče ili spomenika, a groblje je bilo jedinstveno, bez parcela, staza ili zelenila. Bogatije obitelji gradile su zidane grobnice uz ogradni zid, a među njima je sačuvana i grobnica prvog guvernera Dalmacije Franje Tomašića koji je umro 1831. godine. Nakon toga se groblje zapustilo i nije se u njega više ulagalo sve do 1844. i 1845. godine kad je popravljena željezna ograda, te su napravljena nova ulazna vrata jer su stara skoro propala.

Iz 1854. godine postoji niz nacrta za uređenje groblja u klasicističkom stilu arhitekta Valentina Presanija, koji su predstavljeni kao knjiga s četrnaest litografija koje prikazuju uređenje groblja s ponuđenih nekoliko tipova kapelice za središnju os groblja. Tlocrt groblja je trebao izgledati kao zaobljeni pravokutnik s polukružnim bočnim krakovima i s posebnim dijelom za pokojnike druge vjeroispovijesti. U središtu je zamišljena kvadratna kapelica, jednokatnica s polukružnim ulazom. Nažalost, taj projekt nije ostvaren jer ga tadašnja Općina nije prihvatila.

Kapelica oblika križa na groblju izgrađena je tek 1866. godine o trošku Općine, u središtu joj je kameni oltar posvećen Svetom križu, a u studenom 1866. godine posvetio ga je nadbiskup Maupas. Lijevo i desno od kapelice sagrađene su arkade s grobnicama sredstvima samih građana, vlasnika pojedinih grobnica u arkadama. Na zapad se pruža niz od deset, a na istok od pet arkada. One su kao i kapelica naslonjene na ostatke rimskog akvedukta koji potječe s početka 2. stoljeća, iz doma cara Trajana, a tim se putem voda s Vrane dovodila u sam grad. Na groblju se ovaj zid sačuvao u visini preko 3 metra, a i njega je zub vremena, kao i zapušteni bršljan dosta nagrizao. Godine 2005. gotovo u cijelom potezu zida bršljan je u cijelosti pažljivo uklonjen.

Površina ovog najstarijeg dijela groblja je oko 2,2 ha koju krasi velik broj vrijednih i lijepih nadgrobnih spomenika i grobnica, a neke od njih je izgradio poznati hrvatski kipar Ivan Rendić (npr. grobnica obitelji Borelli).

Danas se ovaj, najstariji dio groblja zove pogrešno „Novo groblje A“ iako je jednake starosti kao „Pravoslavno groblje“ i „Staro groblje“. Godine 1974. stavljeno je pod zaštitu Državne uprave za zaštitu kulturne baštine. Grobnice su prema vrijednosti, ljepoti i značaju obitelji koja ih je izradila podijeljene u četiri kategorije. Ocjenu I kategorije dobile su najznačajnije grobnice na kojima se ne smije ništa mijenjati od njihovog izvornog izgleda. Pravoslavno groblje je također imalo svoju kapelicu, a nova je izgrađena 1910. godine po projektu građevinara Antona Matzenika. U ova dva predjela prevladavaju stari čempresi, nešto palmi žumara, te oblikovani grmovi i živica lovora uz ubacivanje grmova ili stabala lagerstremije koja ima lijepu ljetnu cvatnju i jesensku boju lišća pa pruža dobar akcent monotoniji tamnog zelenila.

Dio iza arkada kapelice pretvoren je u predjel za ukope u zemlju za siromašniji sloj građana (danas zvan „Staro groblje“). Kasnije su u tom dijelu izgrađene grobnice, a dio za ukope u zemlju napravljen je jugozapadno od ovog dijela.

Groblje je prvi put prošireno 1934. godine i tada su izgrađene zgrade na ulazu i samo pročelje koje postoji i danas u neizmijenjenom obliku. Površina tog proširenja je oko 1,2 ha, a danas se zove Novo groblje B. Na ovom dijelu raste krasan primjerak grčke jele pokraj centralnog križa, a stare zidove oko groblja dijelom prekriva divlja loza koja u jesen ima prekrasnu boju lišća, a dijelom bršljan koji se mora držati pod kontrolom kako ne bi prerastao i počeo rušiti zid.

Novo proširenje groblja dogodilo se 1975. godine prema istoku, a projektirala ga je grupa autora na čelu s arhitektom Antom Uglešićem i pejzažnim arhitektom Dragutinom Kišem. Napravljen je novi betonski ogradni zid prema cesti do koje se groblje proširilo. Novo groblje je podijeljeno u polja s pravilnim rasporedom grobnica, te izborom mediteranskog bilja na način da je svako polje specifično po izboru biljnih vrsta. Ovo proširenje od 1975. godine do danas, nazvano Novo groblje C predstavlja najveći dio groblja i podijeljeno je u 53 polja.

Godine 1981. groblje je opet prošireno na jugozapadnom dijelu za ukop u zemlju, kako bi se bivša parcela s ukopima u zemlju mogla pretvoriti u dio za izgradnju grobnica. U vrijeme Domovinskog rata na Gradskom je groblju zbog čestih granatiranja i stalnih ukopa bilo vrlo teško održavanje zelenila pa je vrijeme, kao i na ostalim živim organizmima, napravilo svoje. Zato se 1999. godine pristupa sanaciji zelenila na starijim dijelovima groblja i formiranju novih nasada na poljima koja nisu bila hortikulturno uređena. Ponegdje su, u predjelima N.G.A. i N.G.B., bili potrebni i radikalni rezovi koji nisu uvijek nailazili na odobravanje osnivatelja grobnica, posebno zato što su uklonjeni nasadi oko grobnica koje su vlasnici sami bez plana i reda sadili. Od 2001. pa dalje dokupljivale su se nove parcele, pa se groblje konačno proširilo skoro u svojoj maksimalnoj površini jer se više nema gdje širiti.

S vremenom su uvidjelo da je groblje parkovni prostor, te kao i ostale zelene površine u gradu traži čistoću, uređenost staza te oblikovanje zelenila, čime se nastoji postići ozračje smirenosti i intimnosti, ali i samoće koju neki posjetitelji traže. S druge strane željelo se napraviti i šetalište kojim se svi posjetitelji groblja mogu prošetati bez straha i bojazni.

Površina groblja s uređenim dijelovima izvan ogradnog zida danas iznosi oko 11 ha Podijeljena je na 10 predjela, a svaki predjel je podijeljen na grobna polja. Na groblju danas postoji preko 6.000 grobnica i 1.500 ukopa u zemlju.

Tvrtka Nasadi d.o.o. se 2015. godine pridružila grupaciji ASCE (Association of Significant Cemeteries of Europe)-Udruga znamenitih groblja Europe koja je osnovana 2001. godine, a okuplja sva važnija groblja Europe, ali i šire s namjerom da se promoviraju groblja kao važnost i temelj kulturne ostavštine. U Europi se javio trend turističkih obilazaka groblja kao važnih spomeničkih i arhitekturnih atrakcija, što Udruga i promovira. Danas udruženje broji 179 groblja iz 22 europske države, a zadarsko Gradsko groblje uz Zagreb, Rijeku, Varaždin, Dubrovnik i Karlovac je jedno od njih.