Grafičke Boje

  • View
    22

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

OSNOVNI GRAFIKI MATERIJALI - GRAFIKE BOJE

Transcript

  • 66

    2. OSNOVNI GRAFIKI MATERIJALI - GRAFIKE BOJE

  • 67

    1. UVOD Svaka tehnika tiska je zapravo vrlo kompleksan proces koji za tisak koristi razliite strojeve po konstrukciji, brzini tiska i tiskovnoj formi. Kao osnovni materijal za tisak grafikih proizvoda koriste se razliite tiskovne podloge i odgovarajue im grafike, odnosno tiskarske boje. Cilj izrade odnosno krajnji rezultata tiska i dorade je to vjernije reoroducirati dizajnerski uradak u odgovarajui grafiki proizvod. Razliiti tiskovni procesi, tiskovne podloga te brzine tiska uvjetuju uporabu tiskarskih boja razliitih svojstava koja odgovaraju konkretnoj tiskarskoj tehnici i tiskovnoj podlozi. Sastav komponenata boja varira, ovisno o vrsti tiska. Razliite boje po svom sastavu i karakteristikama upotrebljavaju se za offset tehniku tiska, visoki tisak, duboki tisak, fleksografski tisak ili sitotisak. Ove osnovne tehnike tiska, imaju dvije svoje inaice a to su tisak na arke ili rotacioni tisak odnosno tisak iz role. Tehnike tiska se takoer razlikuju po mehanizmu suenja: suenje boje pri odgovarajuoj radnoj temperaturi prostora, prisilnom suenju, UV zraenjem, IR zraenjem ili snopom elektrona. Boje su esto formulirane za specijalne namjene pa posjeduju specijalna svojstva kao na primjer: otpornost na razliita povrinska oteenja kod sloivih i nesloivih kutija i ambalae uope, otpornost na izbljeivanje pri izloenom danjem svjetlu i atmosferilijama plakati svih vrsta i veliina, te netoksinost kao uvjet za prehrambenu ambalau, ambalau za ljekove i ambalau za djeje igrake. Nain na koji e se tiskarska boja ponaati u procesu tiska, kakva e joj biti konzistencija (viskoznost, ljepljivost, tenost...), hoe li prilikom otiskivanja boja dobro i brzo prijanjati na tiskovnu podlogu, kakva e biti jaina obojenja te kakvo e biti njezino suenje, hoe li se boja praiti ili moda upati papir? Na sva napred spomenuta pitanja odgovor ovisi uglavnom, o kemijskom sastavu i vrsti pigmenta, punila, veziva, otapala, smole i raznih dodataka kao osnovnih komponenata za formuliranje tiskarskih boja. U daljnem teksat e se opisati temeljni procesi i komponente za izradu tiskarskih boja: pigmenti, punila, veziva, suila, otapala, smole i razliiti dodaci bojama. Navest e se osnovna svojstva tiskarskih boja, pogodnosti boja za pojedine tehnike konvencionalnog tiska te mehanizmi suenja tiskarksih boja na razliitim tiskovnim podlogama, o emu zapravo ovisi krajnji rezultat a to je kvalitetno otisnut i doraen grafiki proizvod.

  • 68

    Neophodno je potrebno da dizajneri i svi sudionici u procesu izrade grafikog proizvoda poznaju zahtjev krajnjeg proizvoda obzirom na temperaturu, svjetlo i slino, odnos i kompatibilnost tehnike tiska, tiskovne podloge i grafike boje u ciju izrade kvalitetnog grafikog proizvoda po zamisli grafikog dizajnera. 2. TEORIJA BOJA 2.1. BOJA Boja je subjektivan psihofiziki doivljaj ili subjektivan osjet. Taj osjet u oku nastaje kao posljedica djelovanja elektromagnetskog zraenja koje izaziva fizikalni podraaj ili stimulus. Isti fizikalni podraaji (stimiulusi) mogu izazvati razliite osjete boja kod razliitih ljudi odnosno isti spektralni sastav svjetla kod razliitih uvjeta promatranja izazvat e razliite osjete kod istog promatraa.

    Rije boja openito podrazumijeva dva pojma:

    1. Prvi je pojam apstraktne naravi, te izraava optiki osjeaj koji dijeluje na ovjeka, kad vidi neku obojenu tvar. Taj osjeaj izraava se rijeima koje opisuju boju: uto, zeleno, plavo, crveno...

    2. Drugi pojam boje je materijalne naravi te oznaava samu tvar kao nositelja boje, a iskazujemo ga nazivom pojedinih boja: kromovo utilo, cinober, ultramarin, milory plava i slino. Ovaj pojam ne smije se zamijeniti s esto upotrebljavanim izrazom pigment, koji zapravo oznaava samo obojene tvari netopive u vodi.

    Ljudsko oko osjetljivo je samo na "vidljivo" svjetlo zapravo elektromagnetske valove duljine od oko = 380-760 nm. Ovisno o valnoj duljini zraenja koja e razliito podraivati receptore u oku, dobiva se doivljaj odreene boje. U oku postoje 3 vrste receptora koji imaju razliite maksimalne osjetljivosti u 3 spektralna podruja: plavom, zelenom i crvenom. Ako u oko dospije plavo svjetlo biti e pobueni receptori za plavo te e se izazvane promjene ivcima prenijeti do mozga i doivjet emo plavu boju. Ukoliko u oko dospiju sve 3 boje svjetla plava, zelena i crvena pobudit e se sve 3 vrste receptora i doivjet emo bijelu boju, ako su boje veeg intenziteta, ili crnu boju ako su boje manjeg intenziteta. Ljudsko oko moe razlikovati u vidljivom spektru oko 160 razliitih nijansi boja. Najvea osjetljivost oka je kod veeg intenziteta osvijetljenja kao uz dnevno svjetlo kada su pobueni tapii i unjii kod valne duljine od 555 nm. Dok je kod manjeg intenziteta osvijetljenja, kada su pobueni samo tapii, najvea osjetljivost oka je kod valne duljine od 500 nm.

  • 69

    SLIKA 1. VIDLJIVI DIO SPEKTRA

    Ljudsko oko zahvaljujui grai omoguava osjet vida i osjet boja. Ovi osjeti nastaju u jednoj od ovojnica oka - mrenici. U njoj se nalaze dvije vrste fotoosjetljivih stanica, tapii i unjii, koji su ivcima povezani s mozgom. tapii promjera 2 m, kojih ima vrlo veliki broj, osjetljivi su na male intenzitete rasvjete od 0,2 luksa i omoguavaju osjet akromatinih - "nearenih" boja.

    unjii su osjetljivi uz vee intenzitete rasvjete od 30 luksa i omoguavaju osjet arenih boja. U ovim fotoosjetljivim stanicama nalaze se fotoaktivne tvari koje se pod utjecajem svjetla kemijski mijenjaju i te se promjene ivcima prenose do mozga.

    Osjet boje prema teoriji mogu je zato to u oku postoje tri vrste receptora. Ti receptori (fotoosjetljive stanice) imaju razliite maksimalne osjetljivosti u tri spektralna podruja: plavom, zelenom i crvenom.

    Osjet boje ukratko moe se objasniti na sljedei nain. Ako u oko dospije plavo svjetlo onda e biti pobueni receptori za plavo, dobivene promjene prenijet e se ivcima do mozga, pa emo doivjeti plavu boju. Ako pak u oko dospiju sve tri osnovne boje svjetlosti, plava, zelena, i crvena i to veeg intenziteta, pobudit e se sva tri receptora, pa emo doivjeti bijelu boju - odnosno crnu, ako su intenziteti osnovnih boja bili mali.

    2.2. Psihofizike karakteristike boje

    arene boje osim valne duljine karakteriziraju i tri svojstva:

    1. Ton boje ili tonalnost boje je kvaliteta arene boje odreena valnom duljinom zraka svjetlosti, koje u oku izazivaju osjet te boje. Odnosno, to je kvalitetno svojstvo kojim se neka arena boja razlikuje od sive boje. Ton boje oznaava vrstu boje odnosno boju samu po sebi.

    2. Stupanj zasienja ili koliina bijelog (saturacija) je mjera za zasienost boje ili istou boje. Stupanj zasienosti govori o odsutnosti bijele boje u nekoj arenoj boji. Mali stupanj zasienja kae da je boja blijeda.

  • 70

    3. Stupanj tamnoe, svjetloa ili luminancija je sadraj crne boje u nekoj arenoj boji. Stupanj tamnoe kod ega crno daje najvei stupanj tamnoe, ton boje je jednak nuli. Boja odreena sa tri karakteristike tonom, svjetlinom i zasienjem moe se opisati u dijagramu boja s 3 koordinate odnosno u cilindrinom koordinatnom sustavu. - Ton predstavlja veliinu kuta , a ona je odreena udaljenou radijusa vektora od polarne osi. - Zasienje predstavlja udaljenost boje na radijusu vektora od akromatske osi. to je udaljenost boje od akromatske osi vea, vee je i zasienje boje. - Svjetlina boje je udaljenost okomite projekcije toke B na vertikalnoj osi od toke 0 koja je ishodite sustava i predstavlja crnu boju. Boja odreena sa navedenih trima karakteristikama tonom, svjetlinom i zasienjem moe se opisati u dijagramu boja s 3 koordinate odnosno u cilindrinom koordinatnom sustavu.

    Slika 1. Cilindrini koordinatni sustav

  • 71

    SLIKA 2. CILINDRINI KOORDINATNI SUSTAV

    Na psihofizike karakteristike boja nadovezuju se fizikalne veliine: - Ton boje predstavlja dominantnu valnu duljinu. - Zasienje predstavlja istou pobude (). - Svjetlina predstavlja fizikalnu veliinu luminacije. Ton i zasienje ine kromatinost boje. 2.3. IZVORI I VRSTE SVJETLOSTI Svjetlo nastaje u izvorima svjetlosti koji mogu biti izravni (primarni) i neizravni (sekundarni). Izravni izvori emitiraju svjetlo odnosno emitiraju zraenje isijavanjem a mogu biti: - prirodni izvori: svjetlost sunca - umjetni izvori: arulje, svjea... Iz ovih izvora svjetlost izravno dolazi u nae oko. Za razliku od njih neizravni izvori su prenosioci energije zraenja i to su skoro sva tijela u prirodi. Tijela e prenositi primljenu energiju svjetla apsorpcijom, refleksijom i transmisijom. Izravni izvori svjetlosti najee emitiraju polikromatsku svjetlost koja je sastavljenja od kontinuiranog niza boja ije je zraenje izmeu 380 i 760 nm. Takvu bijelu svjetlost ako je naprimjer izvor sunce, moemo rastaviti pomou optike prizme na monokromatsko svjetlo odreenih valnih duljina. Ukoliko su povoljni uvjeti moemo razaznati velik niz (spektar) boja. Osjet ljubiaste boje daje zraanje valne duljine = 390 do 450 nm, plave = 450 do 500 nm, zelene = 500 do 570 nm, ute = 570 do 600 nm, naranaste = 600 do 620 nm i crvene = 620 do 760 nm.

  • 72

    Slika 3. Optika prizma

    Osim od izravnih izvora do naeg oka dolazi i svjetlost iz neizravnih izvora odnosno svih tijela iz nae okoline. Pri tome e ta tijela reflektirati, apsorbirati ili prenosti primljenu energiju zraenja. Upravo o toj refleksiji, apsorpciji ili transmisiji ovisi boja tijela. Prilikom refleksije ili transmisije svjetlosti tijelo e uvijek dio primljene svjetlosti apsorbirati tako da e boja tijela ovisiti o apsorpcijskim svojstvima njegove povrine. Bijela povrina u jednakoj mjeri reflektira sva valna podruja bijele svjetlosti, dok crna povrina potpuno apsorbira takvu svjetlost, siva povrina e d