Decadent Sympozium

PLATON POLITEA/DRAVA/REPUBLIKA

Juri 2009

(izvrstan) PREDGOVOR (Jure Zovka)

(7) Politea sinteza Platonove filozofije: etika i spoznaja, ideje, struktura due, drava i vladavina

- Elenhistiko opovrgavanja u ranijim aporijskim dijalozima zamjenjuje strogim zagovaranjem punine misli u praksi. Temeljno razraen etiki sustav normi je orijentacijska paradigma due i preduvjet suivota u polisu.

(8) Razoaran katastrofalnim stanjem zakonodavstva i rapidnom erozijom tradicionalnih moralnih vrijednosti u tadanjim grkim polisima, uvjetovanim dugogodinjim peloponeskim ratovima, Platon zakljuuje: Sve su vladavine u sadanjim dravama oajno loe. Njihovo se zakonodavstvo posve srozalo bez ozbiljnih izgleda za popravak. Bio sam prisiljen ustvrditi kako je istinska filozofija jedina koja nam omoguuje sagledati bit pravednosti u dravnom i u privatnom ivotu. (326a, sedmo pismo)

- U raspravi o vladavini pojavljuje se pravednost kao stoerna vrijednost i pokazatelj stabilnosti drutva.

- Pojam politeia u Platonovo vrijeme znai javni ivot i upravljanje dravom, njen pravni sustav, graanstvo i geografsku lokaciju.

- Dijalog se odvija u Pireju u kui bogataa Kefala. Sudionici razgovora su Platonova braa Glaukon i Adimant, glavni sugovornici Sokratu od 2. knjige nadalje. Ostali likovi su Kefal i sin Polemarh, sofist Trazimah, Klifont i Harmantid,

- Prva knjiga Politee ustra rasprava o naravi i funkciji pravednosti.

(8-9) Kefal tvrdi kako je najvee zadovoljstvo biti bogat, a to stjei bez prijevare i dunitva. Sokrat to oblikuje: Pravedno je rei istinu i dolino vratiti to se kome duguje. ali ona e brzo, kako to obiava kod Platona, izgubiti stajalite jer Sokrat pronalazi iznimke: primjer posuenog oruja od prijatelja koji je u meuvremenu poludio.

(9) Zakljuak: Za moralno djelovanje nije dovoljno poznavanje univerzalnih etikih normi koje se bezuvjetno mogu primijeniti u svakoj prilici, nego je potrebno promisliti konkretnu situaciju i prosuditi je li opevaea forma primjenjiva.

- Polemarh proiruje po pjesniku Simonidu: Pravedno je svakome vratiti njegov dug. Sokrat specificira: Pravedno je svakome dodijeliti to mu pripada to zasluuje.

(9-10) Gornja definicija postala svjetski standard, naroito kod pitanja ugovora. U 4. knjizi vidjeti e se da postoji jo dimenzija te teze, koje do tada sugovornici nisu uoili.

(10) Sokrat nuka Polemarha da objasni tezu, kae: Pravedno je initi dobro prijateljima, zlo neprijateljima (tipino stajalite onog vremena). Ovo je nesuvislo spram gornje teze, stoga Sokrat pokazuje da nanoenjem zla neprijatelju, ili dobra prijatelju, ne mijenja na pravednosti stvari niti se oni mijenjaju u pravednosti. Protuslovlje je idue: po samoj sebi, pravednost ne sadri nanoenje tete.

(11) Trazimah okira novom tezom: Pravednost je korist i pravo jaeg.

- Trazimah: svaka vlast, bila ona tiranija, demokratska ili aristokratska propisuje zakone koji e joj biti od koristi i posluiti kao instrument vladavine nad podanicima, a zakoni su pravedni ukoliko ispunjavaju ovu svrhu. Za podanike je pravednost poslunost vladaru, tj. pridravanje zakonima.

(12) Sokrat pokazuje epistemoloku rupu: ako vladar ne zna to ini, moe si nanijeti tetu, pa poslunost ne moe biti kriterij pravednosti. Tko zna to je pravedno znati e kako pravedno postupati.

- Iz ovoga Sokrat neobino zakljuuje: ni jedno umijee ne moe biti od koristi jaemu nego samo slabijemu. Protuslovlje Trazimahu. Pravednost: korist slabijeg.

(13) Trazimah razvija: Pravednost je korist jaeg, a nepravda ono to svakome omoguuje prednost. / Na temelju Protagorinog homo mensura, Trazimah radikalizira: povezuje Protagorino s uobiajenom sofistikom praksom nijekanja naela identiteta i protuslovlja odreenog pojma, kao to u ovom sluaju ini s etiko-normativnim predikatima pravednog i nepravednog definirajui pravednost suprotnou onoga to jest.

- Sokrat dokazuje kako je pravednost temeljna arete vrijednost i ne moe imati as jedno, as drugo znaenje.

(14) /DS: Bitno je uoiti ovo razumijevanje pravednosti u svezi sa znanjem i ivotom: Nepravednost je rezultat neznanja i neupuenosti, a pravednost predstavlja olienje znanja i razumijevanja nepravda nema prednost pred pravdom jer npr. meu razbojnikim bandama takoer treba postojati minimum fer odnosa da bi funkcionirali nepravda ne ini nikoga sretnim, a da bi dobro ivio, srea ti je potrebna.

(15) Prva knjiga Politee zavrava bez konano definirane teze, dakle aporijski.

- No, Sokrat uvia sljedee: najprije, pravednost je jednakost svih, a drugo: oni koji u tom odnosu postaju slabiji, na njima se vri nepravda. Potivanje ljudske osobnosti i dostojanstva temeljni je motiv.

- Pravednost je vrlina. Funkcija due oituje se kroz ivot, a pravednost je njena arete.

(16-18) Smatra se da je prva knjiga najvjerojatnije bila ranije napisano djelo koje je zatim Platon ukomponirao u ostatak gdje poinje konkretno definiranje.

(18) Druga knjiga odmah poinje zahtjevom da se daju bolji argumenti prema kojima se jasnije vidi kako je pravednost isplativija od nepravde. Glaukon ima funkciju advocatus diaboli, uplitanja ondanjeg standardnog miljenja u razmatranje po iskonskoj naravi nitko nee sam nastupati pravedno.

(18-19) Pria o pastiru Gigu i arobnom prstenu nevidljivosti (RING RING RING LJUBITELJI TOLKIENA RING RING RING), Gigo e prije biti egoistian nego li pomagati s prstenom bi i pravednik i nepravednik bio nepravednik poanta, ljudi su morali radi konvencionalnosti. zanimljivo tu Platon uvodi teoriju drutvenog ugovora: ljudi pristaju na zakone i sporazume kako se meusobno ne bi ugrozili.

- Glaukon pokazuje: ivotna praksa utvruje da oni koji varaju ive bolje i tovie, dri ih se pravednima. Adimant od Sokrata trai definiciju neovisno o rezultatima.

(20-21) Promatra li se pravednost kao sredstvo za ostvarenje cilja, a ne kao svrha po sebi, onda uvijek postoji opasnost da se u svakodnevnom ivotu odluimo za privid pravednosti i posluimo njime kao sredstvom za ostvarenje nekih viih ciljeva. Adimant: Pravednost je istina, lijepa, ali teko ostvariva. Nepravda je runa, ali se lake prolazi. Adimant zapravo ovdje eli pomoi pravednosti da se ustolii.

(22) Suprotno dotadanjim dijalozima, ovdje je Sokrat nauavatelj, reprezenter Platonove kole.

- Preduvjet za razumijevanje pravednosti jest drutvena dimenzija. Ovo je razvijanje itave etike jer dolazi do pomicanja iz individualne vrline u socijalnu.

- Zdrav polis nastaje kao rezultat potrebe zajednikog suivota.

- U polisu je izvrena prirodna podjela rada, a pri raspodjeli dobara svatko dobiva ono to je potrebno za egzistencijalni minimum i a limine iskljuena je mogunost nasilja, pohlepe za imovinom i astohlepljem.

- Svatko obavlja svoj posao koji mu pripada, pa za vladavinom nema potrebe. U polisu vlada pravednost, a da ga stanovnici nisu svjesni. Prigovor Platona Platonu preko Glaukona: Tako bi izgledao i polis svinja ovakvim se polisom ne moe objasniti pravednost jer su proveli redukciju na ivotinju.

(23) Iz zdravog polisa inficirani se razvija na sljedei nain: pohlepa za veom imovinom vodi do prvih ratova, gdje nastupa raslojavanje. Nastaju potrebe za razliitim uicima, to stvara nova zanimanja za razonodu. Ovo prati interes za umjetnosti i obrazovanjem, ali nastaje i potreba za ouvanjem i proirenjem teritorija to formira profesionalne vojnike u ulozi uvara, a da bi oni bili valjani, potreban je odgoj i obrazovanje. Za uvare, to su tjelesni i duhovni.

- Kritika grke mitologije i uloge u odgoju, negiranje bogova kao izvora splektara.

(24) Bog kao najvia moralna institucija i mjerilo svih stvari

-Platon kritizira i metaforika tumaenja: u odgoju je vana samo istina i uroena suzdranost od nagona. Cilj je sezanje idejama. Tu pjesniko umijee, koje Platon ne cijeni jer je mimetiko, nema previe mjesta. Cilj kulturno-duhovnog muzikog obrazovanja je ljubav prema lijepome. Poanta gimnastike: zdravo tijelo, zdrav duh.

- Najrazboritije meu uvarima postavlja se na poziciju upravitelja. Niti jedan uvar ili upravitelj ne smije imati privatna dobara, a ene i djeca trebaju im biti zajednika novac i privatno vlasnitvo je glavni izvor zavisti koja je glavni izvor sukoba.

(25) Tri postojea stalea u polisu: radnici, uvari i upravitelji su slika sloene naravi ljudske due.

- Od inficiranog polisa moemo postii zdravi samo sustavnim odgojem i obrazovanjem

- Platonov polis je mjesto gdje nema potlaenih i robova

- Savreni polis je: 1) mudar 2) hrabar 3) promiljen i 4) pravedan; razvoj Platonova kvarteta vrlina

(26) Vrlina mudrosti dobra upuenost, znanje onih koji vladaju polisom,

- Vrlina hrabrosti postojana ustrajnost u ispravnom mnijenju,

- Suzdranost: vrlina koja omoguuje razumu i razboritosti najboljemu u nama vladanje nad onim loim nagonima i afektima. Ova je vrlina svojstvena svim staleima, a njome je cilj uspostaviti dobre meuodnose.

-Pravednost kao krunska krepost.

(27) Pravednost se u polisu postie sustavnim odgojem i obrazovanjem, a osnova je podjela rada gdje svatko ima svoje jasno zvanje. Kada se ponu meusobno uplitati ljudi u tue poslove, ne zna se vie tko je za to odgovoran. Ova Platonova podjela naziva se idiopragija; a sugerira da je pravednost red. /Razrada ovdje nadovezuje se na poetnu utemeljenu tezu: svakome njegovo.DS

(28) Platon, dakle, ima dvoznanu upotrebu pravednosti:

1) Vrlina kojom se prikazuju i reguliraju meuljudski odnosi.

2) Stanje kojim se oznauje sklad meu dijelovima due i staleima polisa

- Platon: Pravednost odreenog pojedinca ni po emu se ne razlikuje od pravednosti polisa jer im je zajednika jedna te ista ideja savrene pravednosti. Znakovito je Platonovo miljenje da je pravednost pojedinca preduvjet za ozbiljenje pravednosti u polisu.

- Nakon razmatranja etvrte knjige prei e na analizu pravednosti u dui ovjeka

(30) Platon prije svega zakljuuje o razliitim funkcijama due. Ako si edan, jedan dio ti govori da pije, drugi da pripazi nije li zagaeno.

1) Razumski dio due: onaj kojim mislimo, spoznajemo, promiljamo i kontroliramo svoje afekte

2) Poudni dio due: onaj kojim se zaljubljujemo i izraavamo osjeajnosti i naslade

3) Volji dio due: odvani dio, izvor elja i nastojanja, plemenitosti: smionost, odlunost, rad, itd

- Da bi se dobro funkcioniralo, meu tri dijela treba vladati sklad, a razumski dio vladati nad druga dva. Ovaj je cilj mogue postii sustavnim odgojem i obrazovanjem

(31) Primarna je svrha obrazovanja i odgoja vratiti dui prirodni red i uspostaviti sklad meu njezinim aktivnostima. Uspostava reda u dui pojedinca, istovjetna s vladavinom pravednosti, preduvjet je za ostvarenje reda i ozbiljenje pravednosti u polisu.

(32) Pravednost kao istinska paradigma polisa prema kojoj se ravnamo kako bismo ostvarili to pravednije drutvo. To je pitanje homologije ljudske due i polisa.

-Nevolje i nepravde koje su dominantne u postojeim polisima nee prestati sve dok se ne objedine politika mo i enja za istinskim znanjem i mudrou. /Tu je formirana teza o filozofu-vladaru. Ali kasniji autori poput Heideggera ele pokazati kako to ne znai da su filozofi bogom dani nego da je filozofija jedna od disciplina u kojoj je mogue stei takvo temeljito znanje pogodno za upravljanje./DS

(33) U kasnijem djelu (Zakoni, Dravnik) Platon mijenja stajalite o filozofima: veina teko raspozna filozofa od pseudofilozofa, pa mijenja takvu vladavinu za vladavinu zakona: graanima polisa lake je postaviti dobre zakone i obvezati ih na pridravanje tako to e s prijestupi pravedno kanjavati, nego kod njih sustavno razvijati sposobnost prosuivanja pojedinih sluajeva u kontestu temeljnih etikih normi.

- Platon kao zaetnik ideje o modernoj pravnoj dravi.

- Platon preuzima Sokratov etiki stav da je potrebno spoznati istinske vrijednosti kako bi ih se moglo uvaavati i potivati. Njihovo spoznavanje bitno utjee na konstituiranje i usmjerenje naeg ivota i na nau ivotnu praksu u cjelini. Platonov nauk o spoznaji povezan je sa strukturom objekta.

(34) Savreno spoznati moemo jedino bitak, dok nebitak uope ne moemo. Izmeu spoznatljivog i nespoznatljivog nalazi se mnijenje (doxa), koja se odnosi na promjenjivi empirijski svijet.

- Osobe koje tee za spoznajom i stjecanjem istinskog znanja Platon nazivlje philosophoi, dok svi oni koji ostaju u sferi mnijenja su philodoxoi.

- Samo onaj tko poznaje etike ideje u njihovoj potpunosti i savrenosti moe nadii svoje osobne interese i svoje znanje staviti u slubu dobrobiti polisa.

(34-35) Jedna od osnovnih intencija Platonova argumentiranja jest poazati kako oni koji sebi pripisuju naziv sophoi ni izdaleka nisu dorasli ovoj zahtjevnoj i odgovornoj ulozi i zadai. S tim u svezi on upozorava na zabrinjavajuu, uestalu praksu da sofisti odgajaju mlade ljude za budue politiare ne vodei ni najmanje rauna da u njih usade osjeaj za plemenite vrijednosti, nego im nude formulu po kojoj e bezobzirno ostvariti svoje budue politike ambicije

(35) Na pitanje mogu li osobe posveene filozofijskoj teoriji povesti praksu, Platon ima analogiju: brod plovi nemirnim vodama, a putnici koji se ne razumiju u umijee upravljanja brodom ne ele prepustiti kormilaru da preuzme brod.

- Ljubitelji istinskog znanja, da bi mogli mudro i uspjeno upravljati polisom, trebaju neprestano teiti za dobrim i nastojati provesti ga u djelo: Dobro za Platona predstavlja sredinji teleoloki princip na koji je usmjereno ljudsko htijenje i djelovanje, ali se pri tome istodobno oituje i kao neto to je korisno upravo za onoga tko postupa u skladu s njime.

(36-45) Ideja Dobra najvii je predmet izuavanja, ali se Dobro, za razliku od mnogih drugih ideja, ne moe savreno spoznati. Dobro ima poseban status u Platonovoj epistemologiji i ontologiji. Platon ovdje koristi tri analogije kako bi pribliio o emu se radi kada govorimo o Dobru: to su

1) analogija o suncu ne moe se izravno govoriti o samom dobru, nego o izdanku. Dualnost vidljivog i misleeg. Funkcija sunca u svijetu = funkcija Dobra u bitku. Ideja Dobra raskriva, kao svjetlost.

2) analogija o crti usporedbom o crti eli se objasniti odnos inteligibilne i osjetilne danosti. Cjelokupna stvarnost nalik je crti razdijeljenoj u etiri ontike razine kojima korespondiraju etiri spoznajne ontike aktivnosti nae due:

a) Najnii stupanj: slike, sjene i priini, zamjeujemo nejasno, eikasia

b) Drugi stupanj: ivotinje, biljke i tvorevine, pridajemo im empirijsku izvjesnost, pistis

c) Trei stupanj: matematike danosti i objekti diskurzivnog promiljanja, hypotesis

d) etvrti stupanj: nepromjenjive ideje, sigurno znanje do kojeg s dolazi dijalektikom

3) analogija o spilji: spajanje prethodne dvije. Oslikavanje odgojnog i epistemolokog procesa. Izlazak iz spilje kao kognitivni uspon, odnosno prijelaz iz neobrazovanosti u obrazovanost. Filozofu koji je to ostvario predstoji teka i odgovorna zadaa ponovnog silaska u spilju neznanja da bi i drugima posredovao neto od punine ideje Dobra. Pod etaforom spilje Platon ilustrira stanje duha u kojemu se nalazimo. Obrat due od carstva sjena u carstvo duhovnog. Dijalektika kao krovna metodologija: dijalektiar kao onaj tko bez ikakvih zamjedaba pomou logosa tei za samim bitkom

(47) Platon je svjestan nemogunosti potpunog ozbiljenja idealnog polisa i svjestan je da se etikih normi u stvarnosti nikada potpuno ne drimo ali se ravnamo po njima. Dobro kao paradigma, kao smjer.

(48-49) Osma knjiga, kao kritiki osvrt na dekadentne vladavine: timokracija, oligarhija, demokracija i tiranija, od kojih je svaka gora od prethodne.

a) Timokracija vladavina astohlepnih, gdje ovo ast znai novac i plemiki status

b) Oligarhija bogatstvo kao paradigma vladavine, siromanima onemoguen pristup vlasti neovisno o tome koliko su inteligentni. Ovdje vlada pouda; vladavina kriminala

c) Demokracija podrazumijeva apsolutnu jednakost pred zakonom, ravnopravnost svih graana s obzirom na upravljanje i punu slobodu govora. Participacija u vlasti ne odreuje se po strunosti nego po drijebu. Ovo postupno prelazi u anarhiju, a pomanjkanje osjeaja za red i odgovornost postanu glavna karakteristika

d) Tiranija nastupa nakon velikog negodovanja i kaosa puka. Tiranin - prototip nesretna ovjeka bez prijatelja, bez povjerenja i u koga, uguen u vlastitoj poudi.

(49) Platonov napad na demokraciju stvorilo mu je reputaciju totalitarnog mislitelja, zagovornika historijskog determinizma i kolektivnog utopista.

(52) Platon kao mjesto modernog drutva: jednakost spolova, a pri odabiru dunosnika gledaju se prirodne predispozicije i postignua u znanju i odgoju.

(53) Gotovo svim itateljima smeta Platonovo totalno odbacivanje pjesnitva i umjetnosti u desetoj knjizi, shvaanje kao oponaanja i igre u kojoj nema niega ozbiljnog.

(54) Neke teorije dre da je Platon zapravo napadao trivijalnu umjetnost, a da bi u polisu bilo mjesta za one radove koji pogaaju biti referenca na estu knjigu gdje Sokrat govori o uvarima kao slikarima kao to svatko tko eli ostvariti dobar i sretan ivot u svom djelovanju ravna prema etikim normama kao to su dobro, pravedno i plemenito po sebi, tako se umjetnik u svom stvaralatvu orijentira prema istinskoj paradigmi koju nosu u svojoj dui.

- Konani cilj uvijek jest Dobro

(raditi saetak u mnogoemu nema smisla jer se radi o dijalogu punom razlauih teza i podlonom recepciji, a naroito ne nakon izvrsnog predgovora koji pomno slijedi rasplet, stoga traim dijelove

koji teorijski nadograuju ili dodiruju predgovor/DS)

PRVA KNJIGA (59-94)

(59-63) Razmatranje Kefalova bogatstva i njegova stava prema tome. Sokrat pita: to je najbolje to je Kefal dobio od bogatstva. Kefal odreuje sigurnost i mogunost, odganue straha, naroito stekne li ga tako da nisi nikome nita duan. Ovdje Sokrat zapoinje oblikovati termin pravednosti.

(64-68) Uvode Polemarha i njegovu reprodukciju Simonidova stajalita, konvecionalnog miljenja, nakon ega ide Sokratovo rastavljanje te teze. Niu tko po umijeu kome slui, i dolazi se slijepe toke: po Simonidovom stajalitu pravednik ima smisao initi tetu i dobro, to se najbolje vidi u ratu, no kada Sokrat pita je li pravednik beskoristan onima koji ne ratuju (kao to je lijenik onima koji su zdravi), uoi se da Simonidovo stajalite nije najie. Promjena teze, jo uvijek u korist Polemarha: pravo je koditi nepravednima, a koristiti pravednima, no Sokrat istie: ako se tko prevari u ovjeka, pravednom e, npr, initi nepravdu. Ove teze, stoga, slabo stoje, kao definicija pravednosti.

(71-73) Trazimah i teorija o koristi jaeg ovdje se pojavljuje, ali najprije se vodi sporedna rasprava oko plaanja znanja i prepucavanje sofista Trazimaha i Sokrata. To je dakle Sokratova mudrost, sam nee da pouava nego okolo od ostalih ui, i za to ne vraa ni hvale.

(73) Introdukcija Trazimahove teze i Sokratovo propitivanje

(74) Obrat na suprotnu tezu: da je pravedno na korist slabijeg, a ne jaeg, da odluke vladara znaju voditi do tete njemu samome.

(74-78) Redefiniranje Trazimahove teze, Trazimah o tome kako sve to vladari ine rade uvijek s predumiljajem o svojoj koristi, tako da se nikada ni u kom sluaju ne radi o koristi slabijeg, i to dirigira pravdu.

(78-84) Sokrat proiruje Trazimahovo shvaanje posla i pokazuje kako se u zanatstvu iskljuivo brine u korist podlonika, i zato oni to su u javnoj slubi ne ele drugima samo tako popravljati njihova zla, nego trae plau. Svatko bi radije imao korist od drugog, nego se muio za tuu zato Trazimahova teorija o pravdi kao koristi jaeg nikako ne stoji.

(85) Trazimah okree shvaanje pravednosti: utvruje da je nepravda lijepa i snana, a da je pravednost dobroudna glupost.

(86-88) Sokrat mu pokazuje putem dometa pojmova pravednik i nepravednik kako pogreno shvaa prirodu njihovih namjera, jer Trazimah najprije zanemaruje da to nije ovjek sam, nego vrlina, tako da oboje moe biti razborito i vrsno, na to dolazi pravda - tako da mu na kraju pokazuje obratno: pravednik je mudar, a nepravednik je budala.

(89-90) Ovdje Sokrat uvodi primjer o razbojnicima i minimalnoj potrebi za pravdom, pokazujui da je ona nuna kao fundament za uspjenost.

(90-94) U narednoj diskusiji o poslu i svrsi Platon uvodi Dobro kao cilj, dobar ivot kao smisao, ivot kao smisao due, pravednost kao osovinu due, vrlinu to pokree, na to bi dolo: pravednik je sretan, nepravednik nije, a isto tako: pravednik je koristan, nepravednik nije, a Trazimah je prisiljen potvrditi.

DRUGA KNJIGA (95-126)

(95) Glaukon inzistira da se Sokrat potrudi ne samo providno uvjeriti, nego dokazati da je bolje biti pravedan nego li nepravedan.

(96) Platonov drutveni ugovor kroz Glaukona

(97-100) Gig i arobni prsten nevidljivosti, nadalje objanjavanje ljudi da su pravedni (bolje etini) samo ako moraju.

(100-105) Razmatranje pravednosti kao takve i glasa o pravednosti: pravednost na dobrom glasu, ali teka, nepravednost na loem glasu, ali laka i ugodna. Prividom pravednosti postie se puno, a odrava se ast. To je problem, ali to je velika prednost nepravde. Ide ovjeku na ruku.

(106-107) Prijelaz Sokratova razmatranja ovog problema na dravu kako kae, moda bi se bolje vidjelo na veem nego manjem.

(107) Utvrenje drutvenog ugovora.

(108-1) Razmatranje osnovnih potreba ljudima: hrana, mjesto boravka, posao. Minimalna drava od petero kao prijedlog, ali nedovoljno, treba ih biti puno i biti raznovrsno. Uoavanje razliitih prirodnih predispozicija ljudi, formiranje ideje o raspodjeli posla. Nadalje razgovara s Adimantom.

(109-112) Sokrat kontinuirano dodaje razliite zanate i poslove i proiruje dravu

(113) Uvodi vojsku kao nunu i

(114-116) zapoinje razmatranje njihova odgoja da budu opasni za protivnike, a predani svojima, hrabri i srani, portvovni i vjerni.

(117) Odgoj vojske tjelesni i glazba;

(118) Ali paziti tko i kako odgaja selektivno obrazovanje, nadzor pripovjedaa

(118-121) Kritika grke mitologije i Homera; lane prie koje ljude ue krivim vrijednostima

(122-126) Jedan, neprijetvorni, savreni bog, kozmos ideja i utjelovljenje dobrog i pravednog utvrenje osnovnog zakona

TREA KNJIGA (127-165)

(127-135) Nastavak kritike mitologije i pjesnitva, selekcija onoga to bi se smjelo ili ne smjelo odobriti, filtriranje negativnih aspekata (prijevare, razvratnosti, podsmjehivanja, itd) za mlade vojnike i odobravanje pozitivnih Sokrat pokazuje kako pjesnici nemaju o ljudima pojma, da su im nepravednici sretni i uspjeni, a pravednici nesretni i bijedni.

(136-138) Razmatranje uloge pjesnitva, odnosno trebaju li se uvari (vojska) razumjeti u pjesnitvo Sokrat utvruje ne, zato to je svaka osoba u stanju samo u jednome biti vrsna, i u svemu drugome nedovoljno dobra, gubitak vremena i smisla. (139-41) Odbijanje da se vojska bavi zanatima.

(142-145) Da sluaju specifine govore i posebnu vrstu glazbe koja je u skladu s njihovom ulogom. Na 143. str prijelaz na dijalog s Glaukonom.

(147) Glazba kao najvanija vrst odgoja ritam i harmonija najjae dopiru u unutranjost due

(148-158) Tjelovjeba kao druga najvanija vrst odgoja. No tu se inae razmatra nunost usavravanja svakog zanata i bavljenja njime tijekom ivota, te ne raenje istog za zlato.

(159-165) Definicija uvara, tj. njegovih egzistencijalnih uvjeta.

ETVRTA KNJIGA (166-199)

(166-167) Ponovno s Adimantom. Zakljuak: uvari dobivaju samo hranu, i njihov jedini cilj je straa. Adimantu je to sumnjivo, Sokrat proiruje utvrujui kako bi oni tako bili sretni, nema razloga zato ne jer su tako odgojeni ali je cilj da su svi sretni, a ne samo jedan sloj.

(168) Druga funkcija uvara odgojno-nadzorna paziti da se u dravu ne uvuku bogatstvo i siromatvo, da ne doe do krize.

(169-171) Trea funkcija uvara brinuti da drava nije ni premala i prevelika, da je dostatna i tena, da ne gomila bogatstvo i nije na minimalcu.

(177) Uvoenje zadnje klase ljudi, za ulogu koju jo nisu razmotrili upravitelji, to jest vladari, i njihovo nadziranje polisa.

(184) Utvrenje da se ni u ludilu ne smiju mijeati, dijeliti ili razmjenjivati poslovi, nego da je svatko specijaliziran za svoje u protivnom to ide ponajvie na tetu cijele drave. Do kraja etvrte knjige radi se o razno-raznom premetanju ovog zakljuka, te uvoenje tri dijela due, provjeravanju moguih iznimaka, koje nisu nali.

(196) Pravedan ovjek i drava, te pravednost koja se u njima nalazi: baviti se sobom i svojim poslom, ne dopustiti da se drugi bavi tobom ili da sposobnosti dua mijenjaju uloge, da se uredi i postane vladar sam sebi, svoj prijatelj i uskladi tri sposobnosti due, da se postane trijezno, da svoj radi dri i zove pravednim i lijepim, koje ureeno stanje uva i stvara, mudrou ono znanje koje takav rad nadgleda, nepravednim koje takav rad unitava, a neznanje ono mnijenje koje takav nepravedni rad priprema.

(do 199) Uvoenje rasprave o nepravednosti, poetak analize etiri reima (zloe) nepravde, ali

PETA KNJIGA (200-240)

(200-202) (S Glaukonom) ..prije toga zahtijevaju od Sokrata da objasni ulogu odgoja i raanje djece, odnosno status ena, stoga Sokrat zapoinje, i prvo to se utvruje: djecu ne valja niti raati niti odgajati ni u kom drugom smislu nego li za pretpostavke drave.

(203-208) Po principu prirodne istosti ljudi Sokrat pokazuje kako se nada nai posao gdje ga ena i mukarac ne bi mogli jednako dobro raditi niti jedan posao na svijetu nije za enu jer je ena ili mukarca jer je mukarac, nego su priroene sposobnosti jednako razasute na obje vrste stvorova. Razliku Sokrat navodi samo u tome to je ena u poslovima slabija od mukarca.

(209) Eugenika ideja: ena soja i interesa za mukarca istog soja i interesa.

(211) Jedna od bizarnijih teza: Iza toga i ostalih predanjih zakona dolazi kako ja mislim, ovaj: da sve te ene budu zajednike svim tim mukarcima, a da nijedna ni s jednim ne ivi napose; i opet djeca da budu zajednika, i roditelj da ne poznaje svojega poroda ni dijete roditelja.

(212-213) Eugenika ideja: najbolji trebaju opiti s najboljima, najgori s najgorima. To nije stvar ljubavi, nego nude.

(214-215) Obavezno raanje u vrijeme kada su mukarac i ena u naponu snage.

(216-229) Razmatranja o zajednikom ratovanju mukaraca i ena, odgoju djece da u svojem zanatu budu jednako kvalitetni, da ih se ui odmalena, razmatranja o helenskim ratovima, tretiranju Helena kao jednih i prijatelja, barbara kao neprijatelja.

(230-240) Razlikovanje znanja i mnijenja, spoznavanja bitka. Znanje je bitno vezano za razumijevanje i spoznaju ideja, mnijenje se tie preslika ideja, te ljude Platon naziva filodoksima. Svrha ovog dijela razgovora je bila povui razliku izmeu pravih i lanih filozofa, kako bi se znalo koji pripadaju upravljanju drave.

ESTA KNJIGA (241-273)

(241) S Glaukonom. Voe drava : oni koji mogu domeati ono to se uvijek u istome istovjetno nalazi.

(242) Ljudima najprije treba spoznati narav, otkriti filozofa a narav filozofa je da oni uvijek ljube nauk, koji im kae neto od onog bitka, koji uvijek jest i koji nije uznemiren u svom miru postajanjem i propadanjem. Ne lau i ne prihvaaju la. Mrze je.

(243-244) Mora dobro pamtiti, biti u svemu umjeren, ne biti sitniav, ugodnu ud

(245-246) Problem: miljenje da filozofi s vremenom postanu udni, a dravi beskorisni. Platon demonstrira: nisu oni ni udni i beskorisni, nego se ljudima njima ne koriste kada je potrebno. Za to treba okrivljavati njih, a ne same filozofe. Ne bi filozofi trebali doi u svjetinu i moliti da im se da vlast, nego bi svjetina trebala znati koji od filozofa vlast moe nositi, i kada je potrebno doi k njemu, jednako kao to i bogat i siromaan i ovakav i onakav u bolesti odu lijeniku. (Prijelaz na razgovor s Adimantom)

(247-251) Ponovljeno razmatranje razlike filozofa i filodoksa, napad na injenicu da se hrpetina filozofa naziva filozofima iako to nije; filozof kao oni koji oduevljeno skae prema spoznaji biti svakog predmeta, koji gleda bitak.

(do 273) Raspravljanje o idejama, mjestu Dobrog, kao onog koje je s one strane bitka, kao posebnog, alegorija o suncu i alegorija o crti.

SEDMA KNJIGA (274-304)

(274-279) Alegorija o spilji i kognitivni uspon. Uloga filozofa u sputanju u tamu i brizi o drugima.

(280-298) Utvrenje pouavanja filozofa, etiri nauke, gledanje samih ideja, najvie apstrakcije

(299) Nikoga se ne smije siliti na uenje: slobodan ovjek ne smije ni jedan nauk uiti ropski, u dui ne ostaje ni jedan nauk pod silu.

OSMA KNJIGA (305-336)

(305-336) O spomenute etiri loe vladavine. Jedna se razvija iz druge. Timokracija je prvi korak, koji vodi do ustolienja oligarhijske osnove, to izazove pobune siromaha, pa demokracija nastupa po pobjedi siromaha, da bi se onda iz kaosa izrodio tiranin koji prividno preuzima kontrolu.

DEVETA KNJIGA (337-364)

(337-340) Nastavak razmatranja tiranije naime kako tiranin od demokratskog ovjeka prelazi u tirana. ovjeka se odgaja i okolinom opija, postepeno se od njega ini ovjeka koji razumom poude ne moe rijeiti. Osnovna kontra tiraninu ovdje je kralj.

(340-350) Razmatranje se kree u smjeru utvrenja Platonove konane teze, veze izmeu due ovjeka (ovjeka samog), drave i kozmosa, na niti ideje Dobra, i osovine pravednosti koja dui daje smisao ivljenja, a cilj putem Dobra ivot sree. On tu pokazuje kako je tiranin na drugom kraju spektra: nepravedan, stoga nesretan, stoga zao, stoga destruktivan.

(357-359) Nalazi se interesantno dokazivanje viestrukosti vee ugodnosti ivota kralja od tiranina. Smjeta ih prema vladavini u brojevni poredak, pa ih u meusobnim razlikama potencira i dobiva da je kralj, pravedan i pun naslade, ugodnije od tiranina, nepravedna i u boli, ivi 729 puta.

DESETA KNJIGA (365-396)

(365-) odbacivanje pjesnitva, i zatim zavrna pripovijetka o tome kako se uvijek tei Dobru i valja se nastaviti tome teiti, pregaziti sva zla i pravednost uvijek vriti.