Green Garden 43

G r e e n G a r d e n • b r o j 4 3 • o ž u j a k / t r a v a n j 2 0 0 6 . • g o d i n a V I • c i j e n a 3 K M

Kamelija

Proljetno uređenje travnjaka

Cijepljenje dinje i lubenice

Stolne sorte vinove loze

Makrobiotika

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Katica Arar,Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

SADRŽAJKAMELIJA - AZIJSKA LJEPOTICA 4 ŽIVICE 5PALMA - LEPEZASTA LJEPOTICA 6RIMSKI PINJOL ::: UZGOJ RODODENDRONA 7RADOVI NA TRAVNJAKU 8POVRTNJAK U PROLJEĆE 9ŠPAROGA 10CIJEPLJENJE DINJE I LUBENICE 11KORABICA 12GRAH 13NARANČASTI KORIJEN BOGAT VITAMINIMA 14BASF 15STOLNI KULTIVARI VINOVE LOZE 16ZAŠTITA VINOVE LOZE DO CVATNJE 18MAKROBIOTIKA 19PITANJA I ODGOVORI 20PRIMJENA LJEPLJIVIH PLOČA U ZAŠTITI BILJA 21VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA ::: VIN. LOZA-ZAŠTITA 22KLINČIĆEVAC ::: MUŠKANTNI ORAŠČIĆ 23BRUSNICA 24TRIPSI 25FACELIJA 26RAZNA DOGAĐANJA 27KAKO SUZBITI KUĆNU GAMAD ::: PRIPRAVAK PROTIV ZMIJA 28PROSLAVA CHROMOS AGRO ::: PRIHRANA JAGODE 29 ZANIMLJIVOSTI 30

B R O J 4 3 • O Ž U J A K / T R AVA N J 2 0 0 6

3

Riječ urednikaPoštovani čitatelji!Drugi broj glasila Green Garden u ovoj godini na svojim stra-

nicama donosi veći broj uistinu zanimljivih naslova kako iz cvje-ćarstva, povrćarstva, voćarstva i vinogradarstva, tako i aktualnosti iz zaštite bilja.

Kamelia, atraktivna biljna vrsta, svakim danom postaje sve traženije. Kako izbjeći najčešće greške koje se javljaju pri uzgoju možete pročitati na stranicama posvećenim cvjećarstvu. Isto tako tu su zanimljivi prilozi o vrstama koje se koriste kao žive ograde, te uistinu zanimljiv članak o palmama koje krase većinu okućnica. Proljetno čišćenje i uređivanje travnjaka obavlja se u ovom pe-riodu. Koja gnojiva koristiti za prihranu te kako travnjaku vratiti zelenu boju, također možete pronaći na ovim stranicama.

Cijepljenje dinje i lubenice je odavno poznato, ali se tek neko-liko zadnjih godina prakticira na području Hercegovine. Koko se to radi, možete pronaći na stranicama posvećenim povrću. Osim toga, stranice namijenjene povrću donose priloge o grahu, mrkvi i korabici.

Vinogradare će, vjerujemo, zanimati prilog o stolnim kultiva-rima vinove loze koji se uzgajaju na ovim prostorima s posebnim naglaskom na nove kultivare. Vinogradari neće propustiti proči-tati i priloge o vezivanju vinove loze te o zaštiti vinove loze do fenofaze cvatnje.

Tripsi na koštičavim voćnim vrstama, a posebno na nektarini, rade sve veće štete. Kako zaštititi voćke od ovih štetnika, možete pročitati u članku kojeg potpisuje doc. dr. Ivan Ostojić.

Tijekom veljače dobili smo veći broj molbi da ponovimo pri-log o brusnici i pobliže objasnimo agrotehniku vezanu za ovu de-korativnu i ljekovitu biljnu vrstu. Na zahtjev pčelara objavljujemo prilog o faceliji ili, kako je neki zovu, pčelinjoj travi.

Vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ako smo ne-što propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

4


KAMELIJA AZIJSKA LJEPOTICAKameliju-azijsku ljepoticu prati glas kako je osjetljiva i jako zahtijevna biljka, iako sorte otporne na hladnoću i mraz potvrđuju kako je uzgoj ovih ljepotica, osim u primorju, moguć i u kontinentalnim krajevima.

Kamelija vuče korijene s dale-kog istoka, točnije iz prohla-

dnih planinskih šuma Japana, Koreje i sjeverne Kine. U Euro-pu je ovaj zimzeleni grm stigao početkom 18. stoljeća, kada su trgovci iz Japana donijeli nekoli-ko primjeraka japanske kamelije (Camellia japonica) a iz kojih je uzgojena većina današnjih kul-tivara. Ljepota kamelije ubrzo je osvojila mnoga srca te su stoga mnogi poželjeli imati ove prekra-sne cvjetove unutar svoga stana ili vrta. A riječ je o više nego de-korativnom zimzelenom grmu sa sjajnim kožastim listovima i prekrasnim raznobojnim cvje-tovima crvene, ružičaste, bijele ili neke druge boje, što pak ovisi o samoj sorti. Neovisno o sorti, ovaj ukrasni grm cvate u razdo-blju od studenoga do travnja.

Prikladan položajPrije nego što započnemo

s uzgojem kamelije, potrebno je odabrati pravo mjesto za sa-dnju biljke, jer upravo je odabir sadnog mjesta jedan od ključnih čimbenika za uspješan rast i cva-tnju. Valja znati kako kamelija u svojoj domovini raste u svijetlim šumama i stoga im odgovara položaj u polusjeni, kao i sadnja ispod krošnje stabla koje pruža zaštitu od žarkog sunca. Kame-lija može rasti i u sjeni zida ili živice, no međutim ne odgova-raju joj previše tamna i sjenovita

mjesta jer u takvom ambijentu biljka formira manje cvjetnih pupova a može doći i do naglog opadanja, kako pupova tako i li-stova biljke.

Sadnja kamelijeKada je najbolje saditi kame-

liju često je pitanje mnogih lju-bitelja cvijeća. Stoga valja znati kako je idealno vrijeme za sadnju ove prekrasne biljke od sredine travnja do lipnja, premda je sa-dnja moguća i u listopadu. Pri-likom sadnje biljaka u listopadu valja odabrati sorte otporne na mraz i hladnoću. Kada napokon odaberemo biljku, pristupamo i samoj sadnji tako što pripre-

mimo sadno mjesto koje treba biti dvostruko šire i dublje od korjenove mase. Potom je biljku nužno postaviti u pripremljenu jamu koja se zatrpava namjen-skom Flortis kiselom humusnom zemljom. Jer treba znati kako je kiselo tlo jedan je od uvjeta koje trebamo zadovoljiti da bi smo imali zdrave i lijepe biljke. Dakle, nije suvišno ponoviti kako po-stoje specijalni supstrati za ka-melije i namjenska gnojiva koja će vam pomoći da uzgojite zdra-ve biljke s mnoštvom prekrasnih cvijetova. Ali, kamelija za rasko-šnu cvatnju ipak ne treba veliku količinu gnojiva. Zato je i gno-jimo samo od konca svibnja pa sve do sredine srpnja, i to tako da tlo prethodno navlažimo i potom zalijemo pripremljenom otopinom gnojiva prema upu-tama kojih se valja i pridržavati. Ravnomjerna vlažnost tla i zraka

preduvjet je za bujnu cvatnju, što znači da kamelije treba redovito i zali-jevati. Imamo li pak suho tlo doći će do opa-danja listova i cvjetnih pupova pa je bolje biljku jedanput tjedno dobro zaliti nego više puta povr-šno. Jer samo redovitim zalije-vanjem i pravilnom gnojidbom dobit ćemo lijepe i zdrave biljke u svom vrtu ili stanu.

Uzgoj kamelijekao lončanice

Kamelije kao lončanice tre-baju posebnu njegu i pažnju. To znači da, pored svega, kao i za biljke koje sadimo vani treba-mo osigurati redovito i pravilno zalijevanje. Supstrat tako treba uvijek biti vlažan ali ne smije biti previše natopljen. Međutim, ljubitelji cvijeća često griješe iz razloga što ovu dekorativnu biljku i presađuju. Naime, kame-lija ne voli presađivanja pa ga u potpunosti valja i izbjeći. Zato je najbolje kompromisno rješenje koje se ogleda u zamjeni povr-šinskog sloja zemlje. Jedino u slučajevima da korijenje biljke izbije na površinu pristupamo njenom presađivanju u malo veću posudu. A važno je na-pomenuti kako kamelija osim presađivanja ne voli ni premje-štanja. Tako je malo poznato da njeni pupovi uvijek rastu prema izvoru svjetla i ukoliko se smjer promijeni, pupovi će i otpasti. Stoga, ako je već morate i pre-mjestiti, neka smjer svjetla budi isti kao i ranije. Ali, iako se radi o malo zahtjevnijoj biljci od nje-nog uzgoja nemojte odustati jer ljepota i šarenilo ove prelijepe biljke sa različitim bojama lati-ca od snježno bijele pa sve do žarko crvene razveselit će svaki kutak našeg stana ili vrta.

Piše: StaniSlava Rotim

Cvijet kamelije

Posebno gnojivoza kamelije

Supstrat za sadnju kamelija

Oblikovanje živice

Lovor višnja - sve češća živicaUzgoj živica


5

ŽIVICE osjećajpovučenostii osameŽivica ima različite namjene ali najčešće služi kao granica, zaštita od vjetra kao pozadina ili zaklon od neželjenih pogleda. Ona izolira od okoline tvoreći osjećaj povučenosti i osame.

Oblik žive ograde izravno ovisi o karakteru, veličini i obliku prostora u koji

se postavlja, a o namjeni živice ovisit će tekstura i gustoća lisne mase. Živicom najčešće ograni-čavamo neko područje a koristi se formalni i neformalni oblik

Formalna živica određuje čiste linije, pa se vrlo često kori-sti kao dominantna vodoravna komponenta koja naglašava osnovne pravce i povezuje ar-hitektonske prostore. Također može poslužiti za ograđivanje određenog prostora ili kao ne-nametljiv prednji plan koji otva-ra širi vidik. Najčešće ih nalazimo kao zimzelene zidove koji okru-žuju čitavi vrt i štite od pogleda i vjetra. Za ovakve živice pogodne su biljke koje bujno tjeraju i pri-kladne su za redovito rezanje, ali izbor takvih biljaka nije velik.

Neformalne živiceZa razliku od formalne živice,

kod neformalnog načina živica slobodno raste unutar svojih pri-rodnih granica. Nedostatak stro-

ge forme i čistih linija kompen-zira igra svjetla i sjene, koja daje živici zaseban izgled tvoreći uvi-jek nove oblike. Za ovakve žive ograde često prednost imaju gr-movi s lijepo obojenim jesenjim lišćem. One, međutim zauzimaju znatno više mjesta, pa je njihova primjena uglavnom ograničena na velike vrtove i njihove rubo-ve.

Kao važan faktor pri obliko-vanju okoliša, živica može poslu-žiti kao granica, zaštita od vjetra, kao pozadina ili zaklon od pogle-da. Ona izolira od okoline tvoreći osjećaj povučenosti i osame.

Niska kompaktna živica če-sto obrubljuje cvjetnjak, tra-vnjak, stazu ili terasu, jasno označavajući u trećoj dimenziji oblik određenog prostora. Pogo-dna je i kao pozadina za gredice trajnica. Svojom ujednačenom teksturom i bojom, zajedno s cvjetovima trajnica, čini kontrast ili sklad, ovisno o efektu koji želi-mo postići. Naročito je pogodna živica zelenih listova za cvjetove crvene boje ili ona sivih listova za plave nijanse cvjetova.

Priprema tla i sadnja živice

Sadnja formalnih živica oba-vlja se u nizu, tj. živica se sadi u jarke na odgovarajući razmak. Razmak između sadnica ovisi o vrsti biljke koju sadimo, a za visoke ograde on iznosi oko 50 cm, dok za sadnju niskih živica (patuljaste vrste) je oko 25-30 cm. Prije sadnje vrlo je važno do-bro pripremiti tlo u koje se vrši sadnja, a zatim se prema planu

sadnje iskopa jarak 50 x 50 cm, odgovarajuće duljine. Dno jarka se dobro razrahli i popravi do-davanjem komposta i treseta. U većini slučajeva živice se sade u jedan red. Na taj način biljke dobivaju više svijetla i općenito imaju više uvjeta za rast u odno-su na dvoredne živice.

Priprema tla za sadnju nefor-malnih živica je kao kod pojedi-načne sadnje grmlja, tj. sastoji se od kopanja jama odgovarajućih dimenzija (oko 60 x 50 cm), odla-ganja i popravljanja iskopane zemlje dodavanjem komposta i treseta.

Sadnja kontejniranihsadnica

Sadnja kontejniranih sadnica se obavlja tijekom čitave godi-ne, baliranih sadnica u proljeće i jesen, a sadnica golog korijena u razdoblju mirovanja biljaka.

Piše: JoSiP BRklJača, ing. Općenito kao najbolje vrijeme za sadnju grmlja je jesen, jer se biljke u razdoblju mirovanja do-bro zakorijene, pa idućeg pro-ljeća odmah počinju s rastom. Kod proljetne sadnje obvezno se provodi obrezivanje biljaka. Kod jesenje sadnje ovaj nužni povratni rez na 1/3 visine, koji-služi jačanju izboja, provodi se tek idućeg proljeća. Kod konifera (u slobodnoj sadnji) nema nika-kvog prikraćivanja.

Kad se izvrše sve pripreme, može se započeti sa sadnjom. Kod formalnih živica biljke se postave na odgovarajući razmak pa se jarci dopola zaspu pripre-mljenim supstratom (zemlja, treset i kompost). Tlo se lagano zbije oko sadnice i opet zaspe ostatkom zemlje. To sve se još jednom dobro zbije i zalije vo-dom.

Sadnja neformalnih živica odvija se po istom postupku, ali ne u jarak, nego u pripremljene rupe za sadnju.

Palma - ljepotica Mediterana

Fenix - čista palma

6


PALMAlepezasta ljepotica

Postoji li vrt u primorju u kojemnećemo susresti ovu lijepu i raskošnu biljku. A njeni lepezasti i široko rašireni listovi datiraju iz davne prošlosti, kada su rimski carevi ukrašavali svoje vrtove i palače ovom raskošnom ljepoticom.

Raskoš ove prekrasne biljke koja dominira priobaljem prvi put se spominje 1588.

godine, kada je i pronađena u Dominikanskom samostanu u Gružu. Pored mnogobrojnog ljekovitog i ukrasnog bilja ona je svojim lepezastim i širokim listo-vima jednostavno dominirala. Biljka tropskih područja toliko se udomaćila i u našim južnim hercegovačkim krajevima da je s pravom možemo smatrati do-maćom vrstom. Na poseban na-čin ova lepezasta ljepotica krasi sve neumske i mnoge dalmatin-ske plaže uz koje vrući ljetni dani i šum valova daju poseban ugo-đaj. Inače, palma potječe iz poro-dice Arecaceae i pripada skupini drvenastih biljaka. Obično se radi o biljkama koje mogu dose-gnuti visinu do 2 metra, premda ima i onih koje mogu narasti čak i do visine od 25 metara. Među-tim, valja znati kako sve palme zahtijevaju sadnju u zaklonje-nim mjestima gdje su i zaštićene od hladnih zimskih vjetrova. Jer izložimo li palmu udarima vjetra i hladnoj zimi doći će do ošte-ćenja njenih lepezasti listova a samim tim i do propadanja cje-lokupnog stabla biljke. Razmno-žavanje ovih tropskih biljaka moguće je putem sjemena koje kod pojedinih vrsta niče tek dru-

ge godine po sjetvi. U tropskim šumama, odakle palme i potje-ču, sjeme klije samo pa tako uz stablo možemo pronaći mnogo mladih biljčica koje dok su još mlade valja presaditi. Palme se inače najčešće sade pojedinačno premda ih na otocima nerijetko možemo uočiti i u manjim sku-pinama. Isto tako, pojedine vrste palmi se vrlo uspješno uzgajaju i kao lončanice prvenstveno pre-dviđene za sobni uzgoj.

Uzgoj palmekao sobne biljke

S pravom možemo reći da su palme kao sobne biljke rado viđene u svakom domu. Vrlo su dekorativne i brzo se adaptiraju, a kao jedna od njihovih dobrih strana je i ta da uspijevaju na ta-mnijim mjestima. Stoga, imate li dvojbu koju biljku kupiti kako bi ste osvježili tamni kutak doma ni u kojem slučaju nećete pogri-ješiti odaberete li upravo palmu. Umjereno grijana prostorija sa minimalnom temperaturom od 10 stupnjeva C idealno je mje-sto za uzgoj ove biljke. Međutim, potrebno je voditi računa da tijekom zimskih dana ne pretje-ramo s njihovim zalijevanjem jer u protivnom može doći i do truljenja korijena, a samim tim i do propadanja listova (poprime nezdravu smeđu boju) i izda-naka. S druge strane, u vrijeme

intenzivnog rasta biljku je po-trebno češće zalijevati premda ne smijemo zaboraviti ni prihra-njivanje s tekućim gnojivom a koje se provodi svaka tri do četiri tjedna. Čišćenje listova vlažnim spužvicama kao i prskanje ma-lim pumpicama-rasprskivačima nužno je provoditi jer samo na taj način možemo biljci osigurati potrebnu vlažnost zraka. Dakle, palme ne podnose presuh zrak i ako se presele iz staklenika (gdje im je bila osigurana potrebna vlažnost) u prostoriju sa suhim zrakom listovi će se nedugo po-tom početi i sušiti.

Češće presađivanjeTakođer, bitno je znati kako

se mlade biljke presađuju če-šće, dok je starije biljke potre-bno presaditi svake dvije do tri godine. U tu svrhu povremeno možemo samo otkloniti gornji sloj supstrata koji se nadomje-šta novim. A kako bismo uzgojili nove, mlade palme potrebno je osigurati i zdravo sjeme koje si-jemo u proljeće pri temperaturi od 24-25 stupnjeva C. Posijano sjeme ostavimo da klije u tamnoj prostoriji a kada mlade biljčice probiju tlo, stavimo ih u polu-sjenu. Uzgojene mlade biljčice dobro je ljeti čak iznijeti i držati u polusjeni a sve to kako bi što pri-je uživali u njihovim prelijepim lepezastim listovima. Ali, imajte

Piše: goRan JuRilJ, diPl. ing. na umu kako je riječ o relativno pristupačnim ukrasnim biljnim vrstama koje je jednostavnije kupiti nego proizvesti.

I na kraju, što reći nego po-tvrditi kako je palma jedna od rijetkih egzotičnih biljaka koja se i više nego udomaćila u na-šim toplijim područjima. Stoga, mi je drago da u susjednoj nam Hrvatskoj nije podržana inicija-tiva da se na poznatim plažama kao i rivama uklone palme jer, eto, one nisu «naše» autohtone biljne vrste. Pitam se, zar bi na splitskoj rivi umjesto ovih lepe-zastih ljepotica, bilo opet ugo-dnije gledati murve koje su pak rivu «krasile» sve do 20-tih godi-na 20. stoljeća kada su ih palme na radost sviju i zamijenile.

proizveo i namjensko mineralno gnojivo za uzgoj redodendro-na, čime znatnije produžavamo i cvatnju same biljke. I još nam samo ostaje poteškoća s vapne-nom vodom a što opet možemo riješiti primjenom obične kišni-ce. S druge strane, zračnu vlagu osiguravamo prskanjem-oroša-vanjem cijele biljke i to ljeti dva puta tjedno. I na koncu još jedan koristan sa-vjet - rodo-dendroni su biljke koje ne trebate okopavati iz razloga što razvijaju pli-tko korijenje, blizu same površine tla.


7

RIMSKI PINJOLIUkoliko ste bili u prilici posjetiti Vječni grad, tada su vam, pored svugdje prisutnih antičkih građevina, za oko morala zapeti i velika drveća koja su neizostavni dio sredozemnog krajolika. Naime, riječ je o pinijama čije su sjemenke-pinjoli vodeći proizvod u trgovinama «zdrave hrane».

I doista, vječni grad Rim je više nego u pravom smislu riječi svjedok povijesti zapadnog

svijeta, pa bi podroban opis nje-gova znakovita spomeničkog blaga zahtijevao golem posao. A nama to i nije cilj, jer Rim osim u tom pogledu ostavlja dojam i zbog svojih mnogobrojnih peri-voja i parkova. Ali, možda i naj-dojmljiviji dojam Rima ostavljaju pinije, stručnog naziva Pinus pi-nea. Riječ je o vrsti pitomog bora koji zbog svoje karakteristične kišobranske krošnje i visine od čak 25 metara (koliko mogu do-seći odrasli primjerci) predstavlja neizostavan dio sredozemnog

krajolika. Spomenimo kako su samonikle vrste pitomog bora-pinije prisutne i na istočnoj stra-ni otoka Mljeta.

Osim dekorativnostjoš i …

Međutim, ovi privlačni bo-rovi ispucale, crvenkaste kore i privlačno ravna i snažna debla, pojedinačno ili u skupinama, sustavno su sađeni duž cijele hrvatske obale. A pinije su osim, zbog dekorativnosti došle do izražaja i zbog svojih sjemenki tzv. pinjola koji sadržavaju kru-pnu, bjelkastu jezgru ugodna okusa, koja se može jesti sirova. Pinjole često možemo naći i u receptima kao dodatak razno-

raznim jelima, najčešće onim od divljači premda su nerijetko neizostavni dodatak i mnogim slatkišima. A tko jednom kuša pinjole, nikada neće zaboraviti njihov okus u kome prevladava blaga smolastost koja pak potje-če od terpentina. S druge strane, jednom kušani, pinjoli će nam zauvijek ostati u sjećanju i to prvenstveno zahvaljujući svom specifičnom i lako prepoznatlji-vom okusu. A mnogi se začude kada doznaju da pinjoli potječu od pinija, odnosno, borova. Me-đutim, to nimalo nije začuđujuće

Piše: nino Rotim, diPl. ing.

UZGOJ RODODENDRONA U HERCEGOVINIRiječ je o zimzelenom grmu čija se ljepota krije u njegovoj nenadmašnoj cvatnji. Međutim, za rododendrone slobodno možemo reći da koliko su god lijepi toliko su i zahtjevni u pogledu životnih uvjeta. Ali, trud se više nego isplati!

Obično u svom vrtu želimo uzgojiti jedan ili dva zim-zelena grma koji će am-

bijent našeg vanjskog prostora osvježavati tijekom proljeća i ljeta kao i tokom zime. Ipak, u vrtnim centrima rijetko možemo pronaći zimzelenu vrstu grma koja osim što ima dekorativnu zelenu masu uz sve to još i atra-ktivno cvjeta. A upravo je zbog svoje nenadmašne cvatnje rodo-dendron ukrasni grm kojeg smo u svom vrtu željno i očekivali.

Njegovi, pak, cvjetovi mogu biti zvonasti, trubasti, tanjurasti, cje-vasti ili oblika šalice, a skupljeni su u cvatove. Dolaze u nijansama žute, ružičaste, narančaste, crve-ne, purpurne i u bijeloj boji. Kako sve ne bi bilo toliko bajkovito, za uspješan uzgoj redodendrona moramo zadovoljiti nekoliko osnovnih preduvjeta.

Uvjeti uzgoja Prije svega trebamo biti

svjesni činjenice, da bi se rodo-dendron uspješno razvio i dugo rastao, potrebno mu je osigurati

zaštićeni položaj u sjeni ili po-lusjeni kao i puno zračne vlage. Također, važan je i sastav tla jer većina rododendrona ne po-dnosi nimalo vapna (kalcija) u tlu. Čak i voda kojom se zalijeva biljka trebala bi biti bez kalcija. Osim toga, tlo mora biti kiselo i s puno humusa. Važno je rodo-dendronu osigurati i puno vlage u tlu koje prethodno mora biti dobro pripremljeno-drenirano kako se voda na njegovoj povr-šini ne bi dugo zadržavala. A da bi se s uzgojem rododendrona u našim uvjetima i uspjelo po-brinuo se Flortis koji je osigurao i adekvatnu «kiselu» zemlju koja omogućuje njegov uspješan rast i razvoj. Dovoljno je (u slučaju da tlo nije kiselo) u sadnu jamu dodati malo kiselog treseta koji se kasnije ponovno u više na-vrata nanosi na površinu tla oko biljke. Pored toga, Flortis je

Piše: JoSiP BRklJača, ing.

jer i brojne druge vrste borova imaju jestive sjemenke, no samo su pinijine dovoljno izdašne da bi ih se uopće isplatilo jesti. I na koncu, jedan koristan podatak. Zbog sadržaja ulja u kojem ima dosta vrijedne linolenske kiseli-ne, pinjoli se smatraju korisnim i pri liječenju ateroskleroze. Zato, još ove godine predlažem da posjetite vječni grad a sve kako bi provjerili istinitost i vrijednost stare, dobro poznate izreke, koja glasi «Svi putevi vode u Rim». Vjerujte, nećete požaliti!

Pinjoli

Cvijet rododendrone

Gnojivo za rododendrone

8


Dosijavanje travnjakaLjubitelji travnjaka su često

u zabludi jer misle da je jedno-kratno razbacivanje sjemena trave dostatno za stvaranje engleskog travnjaka. Ali, zbog naše relativno “surove” klime dio sjemena ne uspije normal-no napredovati uslijed čega se javljaju prazna mjesta ili mjesta bez trava. Ta tzv. ćelava mjesta se moraju dosijavati i to tako što po njima razbacamo odgo-varajuću količinu sjemena koje zasipamo tresetom za travu u sloju od 0,5-1 cm i redovito zali-jevamo. Srećom, danas imamo i namjenske travne smjese za dosijavanje (ROKO) čije je sjeme obloženo zemljom i hranjivom. Na taj način sjeme sto posto niče i zahvaljujući dostupnom hranjivu brzo raste i popunja-va prazna mjesta. Na taj način za kratko vri-jeme dobit ćemo tra-vnjak kakav smo oduvi-jek i željeli.

RADOVI NA TRAVNJAKUPOČETKOM PROLJEĆADolaskom proljeća intenziviraju se radovi na održavanju travnjaka. To se prije svega odnosi na čišćenje, prvo proljetno prihranjivanje, redovitu kosidbu, ukla-njanje korova i dosijavanje. Iako je na prvi pogled riječ o jednostavnim postupci-ma, ipak je nužno poznavati i neke biološke osobitosti trave.

Početkom proljeća mnogi travnjaci ne izgledaju baš najljepše. Naime, zelena

boja ustupila je mjesto sivoj, a na samom travnjaku vidljivi su učinci zime. Veliki broj tzv. «ćela-vih mjesta» i ostaci različitog dr-veća lišća česta su slika na većini travnjaka početkom proljeća.

Svi mi volimo vidjeti pravi ze-leni travnjak jer to u nama stvara ugodan osjećaj, odnosno, daje nam određenu dozu smirenosti i zadovoljstva. Međutim, jeste li se ikada zapitali koliko je potrebno truda i zalaganja da bi dobili “sa-vršeni” travnati pokrivač. Dakle, dolaskom toplijih dana slijedi generalno čišćenje travnjaka od nakupina otpalog lišća, po-lomljenih grančica s okolnih dr-

veća kao i ostalih nečistoća koje nošene vjetrom završe na našim zelenim površinama. Ali, to je tek prvi korak jer slijedi prva prolje-tna prihrana te kosidba travnja-ka koja će našem travnjaku vrati-ti njegov pravi sjaj.

Prihranjivanje ikosidba travnjaka

Prvo, proljetno, prihranjiva-nje obavlja se početkom pro-ljeća, primjenom namjenskih gnojiva za travnjake. Gnojiti

treba više puta od konca ožujka do srpnja i u tu svrhu je najbo-lje koristiti specijalna gnojiva za travnjake koje možete nabaviti u svim bolje opskrbljenim poljo-privrednim ljekarnama ili agro-centrima. Jedno takvo gnojivo je Flortis Gnojivo za travnjake. Navedeno gnojivo u svom sa-stavu, osim osnovnih elemena-ta, ima i mikroelemente nužne za pravilan razvitak trava. Osim toga, danas na tržištu možete pronaći i ŽELJEZNI SULFAT na-mijenjen za otklanjanje kloroze na travnjacima. Kloroza ili žuće-nje trave nastaje kao posljedica nedostatka željeza i potpuno se može ukloniti jedino dodatkom ovog elementa u vidu sulfata čime trava dobiva prirodno “mo-dru” boju. Preporuča se primjena ovog proizvoda u dva navrata s razmakom od 15 dana.

Prvu kosidbu trebamo oba-viti na visinu od 6-7 cm s tim da pokošenu travu odstranimo s travnjaka jer u protivnom može doći do nastanka tzv. ćelavih mjesta. U pravilu, tijekom prolje-ća trava se kosi dva puta tjedno s tim da je nužno izbjegavati pre-nisku kosidbu koja bitnije uma-njuje korijenovu i lisnatu masu trava. Međutim, treba znati i ko-siti jer se kosilica ne smije pomi-cati naprijed-natrag već se gura u smjeru kosidbe. Svaka sljedeća kosidba mora biti pod pravim kutem prema prethodnoj.

A što s korovimau travnjaku?

Često se dešava da vjetar nanese sjeme neke druge biljke koja remeti jedinstvo i finoću travnatog tepiha. Razumljivo da takve biljke treba odmah uništi-ti. Na manjim površinama je to lako, jer postoje posebne alatke za čupanje korova (Gardena od-stranjivači korova), mada u tu

svrhu može poslužiti i običan kuhinjski nož. Međutim, ukoliko se korov jako raširio unutar tra-vnjaka tada smo primorani pri-mjeniti herbicide za uništavanje širokolisnih korova, koji ne štete travama tankih vlati. Za ovu pri-godu mogu se koristiti herbicidi koji se inače rabe za uništava-nje širokolisnih korova u strnim žitima. Ali, oprez! Prije njihove primjene svakako se posavje-tujte sa stručnim licima iz ove oblasti. Danas na tržištu možete pronaći i namjenske herbicide za otklanjanje korova u zelenim površinama (sportski i golf tere-ni, parkovi i sl.). Pakiranja su pri-lagođena manjim površinama i djelotvornost im je provjerena, zbog čega im treba dati pre-dnost u korištenju.

Piše: mladen kaRačić, diPl. ing.

Uređen travnjak

Gnojivo za travnjake

Posebno gnojivo zatravnjake

Herbicidiza travnjak

puno veći. Kako smo dulji niz godina pomno vodili računa o izboru sortimenta, ove godine će se u ponudi Sjemenarne naći samo provjerene sorte koje su se više nego dobro pokazale u ze-mljišnim i klimatskim prilikama Hercegovine. Tako će se u prodaji naći različite sorte rajčice, papri-ke, krastavaca, tikvica, lubenica i dinja kao i ostalog plodovitog povrća. Pored navedenih vrsta povrća, tijekom ožujka na otvo-reni prostor sade se i presadnice proljetne salate, ranog kupusa, ranog kelja, artičoke i šparoge. Kao što se vidi i iz tablica, po-vrtlari u ovom razdoblju imaju pune ruke posla, a nadati se da ove godine neće zaboraviti pri-mijeniti zaštitna sredstva kako bi tlo zaštitili od sve prisutnijih i brojnijih zemljišnih štetnika.

Krumpir

Presadnice krastavaca


9

POVRTNJAKU PROLJEĆEOve godine klimatske prilike imaju zbilja neuobiča-jen tijek, jer dolaskom ožujka zatekli smo obilne pa-daline u Hercegovini. Ali, iako je kišno vrijeme malo zbunilo poljoprivrednike i vrtlare, pojačanim radovi-ma u drugoj dekadi ožujka i tijekom travnja može se napraviti veći dio godišnjeg plana proizvodnje, što se odnosi na sjetvu i sadnju povrćarskih kultura, koje pripadaju ovom roku.

Ukoliko slijedimo statisti-čke podatke na području Hercegovine možemo

slobodno ustvrditi kako u ovom dijelu naše zemlje vladaju više nego zanimljive klimatske prili-ke. Naime, Hercegovina po istim tim statističkim podacima ima dovoljno kišnih oborina samo što su one neravnomjerno raspo-ređene. Ali, ove godine možemo ustvrditi da je kroz cijelu veljaču a tako i dobar dio ožujka vladalo nepredvidivo vrijeme s etapama hladnog i kišnog vremena. Kao posljedicu toga imamo nešto kasnije rokove sjetve i sadnje povrća jer se na parcele od silne vode ne može ni ući a kamoli ih obraditi ili posijati. Međutim, ne budimo pesimisti jer ništa nije izgubljeno a moramo se znati i prilagođavati nastalim promje-nama ma kakve god one bile.

Međutim, i pored svega ve-liki i ozbiljniji proizvođači ipak su spremni za sjetvu i sadnju različitih vrsta povrća jer im je dobro poznato kako će dola-skom proljeća nestati sve zapre-ke koje mogu ograničiti njegovu proizvodnju. Osim toga, kao i da ne postoji povrtlarska kultura čiju sjetvu ne možemo obaviti koncem ožujka što svakom pro-izvođaču stavlja na raspolaganje da izabere one kulture koje mu najviše i odgovaraju za sjetvu, odnosno sadnju u vlastitom po-vrtnjaku.

Sadnja krumpiraSpomenimo kako je u Herce-

govini trenutno aktualna sadnja krumpira i što je najzanimljivije sade se nešto novije sorte a sve više se zanemaruju one tradici-onalne. Tako nije više dovoljno nabaviti sjeme bijelog ili crve-nog krumpira, već je važnije po-znavati gospodarske i kulinarske osobine takvog krumpira. Stoga danas na tržištu možete nabaviti sjeme krumpira koji se ne rasku-hava za pravljenje krumpir salata (salatni), za «lešo» pripremu (za

kuhanje), univerzalni za kuhanje i pečenje, za prženje u dubokom ulju (za pomfrit i čips) kao i za pire i krumpirna tijesta. Dakle, svaka sorta krumpira ima svoju namje-nu o čemu bi pak trebali i povesti računa prilikom nabave njegova sjemena. Zamjetno je i da se u Hercegovini ipak sve više ističu i sade tri sorte: Adora, Liseta i Ro-mano, koje su od ovdašnjih stru-čnjaka klasificirane i kao sorte budućnosti u Hercegovini, a što su uostalom posljednjih godina navedene sorte i dokazale.

Presadnice povrćaA ukoliko zbog klimatskih

neprilika niste uspjeli proizve-sti rasad povrća, ne tugujte jer Agrocentri Sjemenarne u Mo-

staru i Širokom Brijegu svake godine osiguraju velike količine kontejniranih presadnica povr-ća. Sadnjom kontejniranih pre-sadnica povrće «ne boluje» na-kon sadnje već odmah nastavlja sa svojim rastom te puno ranije dolazi na rod a i sami prinosi su


10


ŠPAROGA - sve zanimljivija povrtna kulturaPotječe iz zapadnog Mediterana, a vjerojatno su je prvi za ishranu uzgojiliRimljani. Uvijek je predstavljala povrće visokog standarda a njene ‘’divlje forme’’ posebno cijene Talijani koji ih rabe kao dodatak u svojim omletima (fritatti).

Kuka, kuka, šparogadaj ti meni dva rogaja ću tebi zelen listkada dođe Blagovist!

Piše: maRio ćuBela, diPl. ing.

Šparoge, bilo da je riječ o vrtnim ili divljim, prava su blagodat jer sadržavaju

mnogo betakarotena, vitamina B1 i B2, folne kiseline, vitamina C, fosfora, kalija, kalcija, želje-za kao i tvari nužne za gradnju bjelančevina. Cijenjene su kao dijetalno povrće a od davnina je poznato stimulativno djelovanje šparoge na rad bubrega i jetre. Osim toga, pokazale su se vrlo učinkovite u skidanju suvišne težine (sto grama divljih šparoga ima samo 35 kalorija) kao i za os-vježavanje tena, a štite i od sme-tnji koje se javljaju kod izmjene tvari u organizmu. Oni koji su imali sreću kušati šparoge ili ih čak uzgajaju u svom vrtu znaju koliko je njen okus poseban. Za razliku od vrtnih, divlje šparoge imaju jači okus i tanje izdanke. Njihov blago gorak okus potječe od sastojaka asparagina, vanili-na i sparagaurina koji su ujedno i njihova velika vrijednost jer ubrzavaju oporavak nakon bole-sti, dobro djeluju na rad jetre, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma.

Na koji načinse uzgaja šparoga?

Šparoga je trajnica sa živo-tnim vijekom od 15 i više godi-na. Međutim, iako daje odlične izdanke čak sljedećih 15 godi-na, ipak se najproduktivnije ra-zdoblje smatra od treće godine uzgoja. Produktivno razdoblje

traje sve do sedme sezone, kada dolazi do znatnije iscrpljeno-sti nasada i prestanka intenzi-vnog uzgoja. Šparoge možemo uzgajati izravnom sjetvom ili iz presadnica. Pošto izravna sjetva za početnika obično nije tako uspješna, bolje se odlučiti za presadnice jer će budući nasad biti puno ujednačeniji i kvalite-tniji. Jednogodišnje sadnice špa-roge lako se sade i ukorjenjuju te su pogodnije za sadnju od dvo-godišnjih, ali se ove druge češće koriste jer ranije dolaze ‘’na rod’’.

Način sadnjeNabavljene sadnice sade se u

dobro pripremljene jarke dubine 25 cm i široke 30 cm. Pri sadnji treba voditi računa da ne ošte-timo korijen jer se na njegovom gornjem dijelu formiraju pupolj-ci iz kojih će tijekom proljeća izniknuti mladi, mesnati izdanci. Stoga je kod sadnje potrebno li-jepo raširiti korijen po dnu jarka, na kojemu je sloj stajskog gnoja,

te ga potom zakopati. Nakon toga, slijedi zalijevanje te po-novno nagrtanje zemlje koja se treba oprezno ugaziti. Važno je znati da šparoga ne podnosi klor te vodu iz vodovoda nije poželj-no primjenjivati kod zalijevanja. U tu svrhu je poželjnije koristiti prirodnu, izvorsku ili bunarsku vodu.

BerbaDobro je znati kako u prvoj

godini berbe ne treba ubirati sve izdanke (već jedan dio treba ostaviti) kako biljka ne bi suviše oslabila. Inače, vrijedi pravilo kako se prve dvije godine šparo-ge uopće ne beru kako bi se bilj-ka što bolje ukorijenila i ojačala. To znači da se tek treće godine nakon sadnje, obično polovicom travnja, može planirati berba i to kada su izboji narasli 10-15 cm. Izboji se odsijecaju nožem i to na 6-8 cm ispod površine tla. Poželjno je berbu provoditi sva-

ki dan kako ne bismo dopustili da izboji previše narastu. Prva berba obično traje mjesec dana kako bi se izbojci pravilno razvili i kako bi općenito gledano biljka obnovila zalihe snage za nare-dnu godinu. Kulture starije od pet godina mogu se brati nešto dulje i to u razdoblju od prve po-lovice travnja do sredine lipnja. Osim u berbi, sa šparogom treba pažljivo postupati i u manipula-ciji te transportu jer je šparoga ipak osjetljivo povrće. Posebice su osjetljivi vrhovi u kojima se zapravo i krije osobit okus šparo-ge. Osim toga, istinski znalci tvr-de kako nema ničeg ukusnijeg i tako posebnog kao sisanje vrha zdrave i svježe ubrane šparoge.

Način pripremanjašparogaKako bismo sačuvali obilje vri-jednih sastojaka, šparoga se ne preporučuje dugo pripremati, odnosno, kuhati. Inače, prije kuhanje (koje ne treba biti duže od petnaestak minuta) nužno je drvenasti, tvrđi dio izdanka odbaciti jer neće omekšati niti biti jestiv bez obzira koliko ga dugo kuhali. To znači da se za jelo pripremaju samo mekani, vršni dijelovi. Kuhanje šparoga je vrlo jednostavno i provodi se u slanoj vodi tijekom petna-estak minuta, nakon čega se dobro ocijede, naulje i ohlade. Nakon što ih začinite octom možete ih poslužiti s kuhanim krumpirom i jajima kao predje-lo ili večeru.

Presadnica šparoge “Kuke” u prirodi

Sadnice šparoga “Kuke” za prodaju

CIJEPLJENJE DINJE I LUBENICEProizvodnja lubenice na umornim tlima dosta je upi-tna. Naime, za postizanje visokih uroda lubenice, tlo mora biti ‘’odmorno’’ i bez prisutnosti zemljišnih bolesti, koje u pojedinim godinama mogu u potpunosti uništiti proizvodnju. Posebno su upitna zemljišta na kojima se lubenica i dinja uzgaja u monokulturi nekoliko godina.

Svjedoci smo činjenice kako smo zbog malih i rascje-pkanih obradivih površina

u krševitoj nam Hercegovini lu-benicu i dinju prinuđeni iz go-dine u godinu saditi na jednim te istim površinama. A riječ je o povrtlarskim kulturama za čiju uspješnu proizvodnju moramo osigurati «nove», ranije manje ili nikako korištene obradive povr-šine. Pošto nam toga više nego manjka proizvodnja lubenice na otvorenom i u plastenicima po-sljednjih nekoliko godina posta-la je vrlo riskantna. Proizvođače tako najviše muče bolesti korije-novog sustava koje se razvijaju u sprovodnim snopićima. Tu se u prvom redu misli na Fusarium i

Verticilium vrste. Ti uzročnici bo-lesti su prisutni na gotovo svim tlima, a pogotovo na onima gdje je već uzgajana lubenica i dinja. Bolest za svoj razvoj traži povolj-ne uvjete, a to je visoka tempe-ratura i visoka vlaga u tlu. Biljke napada u ranoj fazi uzgoja, pa čak i u rasadu. U početku biljka usporeno raste, postupno vene tj. gubi turgor od sredine vriježe prema vrhu, što na kraju može dovesti i do potpunog propada-nja nasada. Takvo zemljište više nije preporučljivo za uzgoj lube-nice najmanje 4-5 godina.

Značaj cijepljenja lubenice

Upravo su ranije spomenuti problemi natjerali proizvođače lubenice da razmišljaju o cije-

pljenju, odnosno, kalemljenju lubenice. Za tu svrhu kao podlo-ga pokazala se najprikladnija ti-kva vrg ili hibridi tikava kao npr. Macis, S1, Emphasis i slične.

Razlog zbog čega se kao po-dloga koristi tikva je taj što ona ima jak korjenov sustav, s vrlo visokom otpornošću na bolesti i nematode. Danas se u nekim zemljama kao Grčka i Italija cije-pljenje obavlja na 80 % površina. A osnovne prednost cijepljenja lubenice na tikvu iznosimo po dolje navedenim stavkama:

-veća otpornost na bolesti i nematode

-na istoj površini cijepljenja lubenica se može uzgajati čak 8-10 godina

-veća otpornost na hladnoću (rast biljke na cijepljenoj lubeni-ci prestaje na +10 stupnjeva C, a na necijepljenoj na +15 stupnje-va C)

-jaki porast biljke, što rezul-tira manjim sklopom (cijepljene 2,5-3 biljke na 1 četvorni metar, necijepljene 6-7 biljaka na metar četvorni)

-plodovi su veći i prinos je veći

Pripreme za cijepljenjePolovicom travnja lubenica

se sije u kontejnere s 80 ili 100 rupa ili u neke druge posude od plastike ili stiropora. Nakon 2 - 4 dana sije se podloga tj. tikva u plastičnim kontejnerima promje-ra 8-12 cm. Tikva je spremna za cijepljenje kad ima razvijena dva kotiledona lista. Prvo se na tikvi oštrim nožem ili rukom odstrani vegetacijski vrh, a zatim se na tom mjestu (između kotiledona) pravi oštrim nožem ili žiletom procjep dužine 1-1,5 cm. Nakon toga se vadi biljka lubenice i od-sječe se 1,5 cm ispod kotiledona. Potom se zareže na klin tako da legne u procijep na tikvi. Kada je lubenica stavljena u procjep pri-čvrsti se posebnom štipalicom za tu namjenu. Ovim postupkom cijepljenje je završeno.

Iako je malo zamršen za objasniti postupak kalemljenja lubenice na tikvu više je nego jednostavan. Međutim, potre-bno je voditi računa da se sa

kalemljenjem nipošto ne kasni već da se ono obavi 2-3 dana poslije nicanja, odnosno, u fazi razvijenih kotiledona a što je ra-nije pomno i opisano. I na kraju spomenimo kako iskustva u pro-izvodnji lubenica pokazuju da berba cijepljenih biljaka počinje oko desetak dana ranije od ber-be necijepljenih. Zar je potrebno još što i nadodati…


Nasad lubenice

Plodovi “cijepljene” lubenice


11

Piše: maRio ćuBela, diPl. ing. Korabica

12


KORABICA

Iako je jedno od prvih proljetnih variva iz porodice ku-pusnjača, slabo je zastupljena u proizvodnji. Sve više postaje tražena od kuhara, a oni je koriste za pripremu juha, variva, a naribana zadebljala stabljika odlična je svježa salata začinjena octom i uljem.

Korabica je dvogodišnja kupusnjača, koja u prvoj godini nakon četvrtog do

sedmog lista počinje zadebljava-ti stabljiku koja na kraju poprimi okrugao ili ovalan oblik. Svjetlo-zelene je ili ljubičaste boje. Na vrhu zadebljale stabljike rozeta je lišća. U generativnoj fazi iz pazu-ha listova potjeraju cvjetne grane s vršnim cvatovima grozdovima, žutim cvjetovima i plodovima ka-rakterističnim za ovu vrstu.

Uvjeti proizvodnjeZa ranu proizvodnju korabica

traži lakša tla koja se brže zagrija-vaju, a za jesensku proizvodnju povoljna su srednje teška tla s većim kapacitetom za vodu uz reakciju tla pH 6-7,5. Ako se kora-bica želi uzgajati na kiselim tlima, potrebno je dodavati vapno za pretkulturu. Kontinentalna klima omogućava uzgoj rane korabice na otvorenom, koja dospijeva za berbu u svibnju i lipnju, prije razdoblja visokih temperatura. Prekrivanje nasada agrotekstilom ili perforiranom PE folijom može ubrzati berbu za 7-14 dana.

Korabica se obično sadi na-kon kulture gnojene organskim gnojivima. Sadnja na istoj parce-li može se ponoviti tek nakon tri sezone. Korabica ima razmjerno kratku vegetaciju do tehnološke zrelosti i zato joj treba osigurati potrebna hraniva u lakopristupa-čnom obliku.

Izbor sortiSjemenske kuće nude više ra-

zličitih sorti korabice, a posebno F1 hibrida, koji se u odnosu na klasične sorte odlikuju intenzivni-jim rastom, boljom ujednačeno-

šću tehnološke zriobe i naravno većim prinosom. Dužina vegeta-cije od sadnje do početka berbe može biti od 40 do 100 dana, a veličina zadebljale stabljike od 70 grama u ranih sorti do 2,5 kg u kasnih sorti. Boja zadebljale stabljike u većine sorti je svijetlo-zelena (obično se naziva bijela), ili polavoljubičasta (plava). Od do-bre sorte korabice traži se otpor-nost na pucanje i končavost, pri-jevremenu fruktifikaciju, bolesti i štetnike.

Uzgoj korabiceKao i ostale kupusnjače, i

korabica se najčešće uzgaja iz presadnica. Za ranu proljetnu proizvodnju presadnice se proi-zvode u zaštićenim prostorima i to u kontejnerima od stiropora, veličine lončića oko 30 m3. Za 4-5 tjedana može se proizvesti oko 600 presadnica po m2 sa 3 do 5 listova. Za raniju proizvodnju na otvorenom uz pokrivanje agro-

tekstilom ili perforiranom PE fo-lijom koriste se veće presadnice uzgojene u nešto većim lončići-ma (40-50 m3). Takve presadnice omogućuju raniju berbu, obično 10-14 dana.

Rane sorte korabice siju se na uzdignute gredice, koje treba ranije pripremiti da se tlo slegne i površinski sloj dobro prosuši. Malč od crne folije omogućava brže zagrijavanje površinskog sloja tla i bolje uvijete za rast bilja-ka nakon sadnje. Za proizvodnju korabice u jesen, gredice nisu pri-jeko potrebne, ali prije sadnje tlo treba dobro natopiti.

Sjetva i sadnjaRokovi sjetve i sadnje korabi-

ce ovise o klimatskim uvjetima i sorti. Tako primjerice za rane i sre-dnje rane sorte sjetva se obavlja od prve dekade veljače do prve dekade ožujka, sadnja od druge dekade ožujka do prve dekade travnja, a ako je sve obavljeno na vrijeme berbe bi trebala biti od prve dekade svibnja pa do druge dekade srpnja za srednje kasne sorte.

U područjima s većom na-dmorskom visinom moguće je planirati berbu i ljeti, a rokove sje-tve i sadnje treba uskladiti s duži-nom vegetacije pojedine sorte.

Presadnice se sade na istu du-binu na kojoj su bile u lončiću. Ra-zmak sadnje ovisi o sorti. Ranije sorte koje su i slabije bujnije sade se na razmak 25 x 5 cm ili 30 x 25 cm, odnosno 13-16 biljaka po m2. u jesenskom uzgoju srednje kasne i kasne sorte sade se na razmak 40 x 30 cm ili 30x30 cm. Najvažnija mjera u nasadu odno-si se na održavanje vlage iznad

65 % poljskog kapaciteta, da u slučaju jačih oborina ne dođe do pucanja zadebljale stabljike. Što se tiče mjera zaštite od bolesti i štetnika, jednake su kao i u proi-zvodnji drugih kupusnjača.

Berba korabiceKorabica se uglavnom bere

ručno, režući je oštrim nožem neposredno ispod zadebljale sta-bljike. Istovremeno se odrežu svi stariji i oštećeni listovi. U prolje-tnom uzgoju berba je uglavnom višekratna, a beru se samo biljke koje su dostigle traženu veličinu zadebljale stabljike. Ubrana kora-bica pakira se u letvarice ili kutije.

Za pravilan rast korabice oso-bito je važna ravnomjerna opskrba vodom. Ako nakon sušnog razdoblja padne jača kiša, zadebljala stabljika puca. Na puknutom tkivu ubrzo se stvori kalus, ali takva korabica više nema tržnu vrijednost.

manje poznatakupusnjača


13

Grah je jednogodišnja zelja-sta biljka, a u zemlji njego-

va porijekla ima i višegodišnjih tipova. Grah ima relativno slabo razvijen korijen koji u izuzetno dobrim tlima može doseći dubi-nu od 1 m. Sekundarno korijenje s kvržicama Rhizobium bakterija razvija se u površinskom sloju od 20 cm. Ovisno o sorti stablji-ka može biti visoka od 30 cm pa do 3 m visine. Za grah je karakte-ristično da sorte bijelog cvijeta imaju bijelo sjeme a sorte oboje-nog cvijeta obojeno sjeme. Plod graha je mahuna dugačka 4 do 20 cm, različito obojena u kojoj može biti do 3 do 10 sjemenki. Sjemenke su različitog oblika i različite obojene.

Uvjeti uzgojaGrah ima veće potrebe za

toplinom, ali zahvaljujući kra-tkoj vegetaciji može se uzgajati u širokom rasponu klimatskih uvjeta. Minimalna temperatu-ra klijanja i nicanja graha jest 8-10°C. Međutim, grah najbrže niče na temperaturi od 18-22°C, a za cvatnju i zametanje plodova

optimalna je temperatura oko 23°C. Grah kao biljka osjetljiv je na stagnirajuću vodu, odnosno na pomanjkanje kisika zoni ko-rjenovog sustava.

Dobro uspijeva na različitim tipovima tala, ali najbolje na dobro dreniranim i onim tlima dobre strukture. U pogledu PH odgovaraju mu tla slabokisele do neutralne reakcije. Zaslanje-na tla nisu prikladna za uzgoj graha.

Niskom grahu mahunaru do tehnološke zrelosti treba 60-80 dana, pa se može uzgajati u svim klimatskim područjima. Rokovi-ma sjetve treba izbjegavati pro-ljetne mrazeve i visoke tempera-ture u vrijeme cvatnje

Grah zrnaš ima dulju vegeta-ciju, 90 do 120 dana, i najbolje ga je uzgajati u kontinentalnoj klimi gdje toplo i suho ljeto omoguću-je jednoličnu berbu.

Grah ne podnosi uzgoj u mo-nokulturi, a kao najbolje pred-kulture za grah su žitarice i neke okopavine (krumpir). S druge strane grah je dobra predkultura jer ostavlja veliki dio suhe tvari ali i dušika vezan iz zraka preko nitrogenih bakterija.

Sjetva grahaNiski grah mahunar obično

se sije u redove na međuredni razmak 50 do 70 cm i 3 do 5 cm u redu. Ovisno o krupnoći sje-mena sije se na dubinu 3 do 5 cm. Potrebna količina sjemena ovisi o apsolutnoj težini, koja može biti od 180 do 500 g. pri-mjerice ako je apsolutna težina sjemena 200 g, za sklop od 40 bi-ljaka / m2 potrebno je oko 80 kg dobro klijavog sjemena /ha, a pri apsolutnoj težini od 350 g oko

140 kg/ha. Sjetvena norma se u praksi povećava za 10 %.

U manjim vrtovima grah ma-hunar se često sije u kućice na razmak 40 x 40 cm po 5-6 zrna «pod motiku», dok visoki grah mahunar se sije u redove s me-đurednim razmakom 70-80 cm i razmakom u redu 40-60 cm. Za oslonac služe različite pritke. Če-sto se grah zrnaš sije uz kukuruz koji mu služi kao oslonac.

Berba i prinosiTehnološku zrelost graha ma-

hunara određuje više svojstava. Duljina i promjer mahune kara-kteristični su za sortu, a mahuna treba biti sočna, mesnata, krta, bez šupljina među sjemenkama. Zrno treba biti još u početku ra-zvoja, a vrlo često se kao mjerilo uzima, da zrno ne smije biti veće od zrna pšenice. Mahune za pre-radu I klase ne smiju imati više od 5% zrna od ukupne mase.

Niski grah mahunar za prera-du bere se jednokratno, a može se ubrati 60 do 70 % tehnološki zrelih mahuna. Za određivanje roka berbe koristi se posebna metoda. Niski grah mahunar u našim uvjetima može dati pri-nos od 7 do 15 t/ha, a visoki do 35t/ha.

GRAH - neizostavna povrtnicaRijetki su vrtovi ili okućnice u kojima nije zastupljen grah. S druge strane grah je zastupljen i u prehrani, bilo kao grah zrnaš, grah mahunar ili kao mlado zrno. Slobodne se može reći da je grah stalni pratilac čovjeka.

Norme kvalitetaEuropskog tržištaza grah mahunar

Ekstra kvaliteta: mahune tipične za sortu oblikom, bo-jom i veličinom, jedre, nježne, bez pjega i oštećenja. Sortiraju se po širini a za kvalitetu ekstra uzimaju se samo vrlo fine širine do 6 mm. Dopušteno je najviše 10 % mahuna koje odgovaraju I klasi.

I klasa: mahune tipične za sortu oblikom, bojom i veliči-nom, jedre i nježne. Dopušte-no je manje odstupanje u boji, malo razvijenije zrno, kratke i tanke niti. Za kultivare kru-pnijih mahuna traže se mlade i nježne mahune, koje selako lome, bez niti, oštećenja od vje-tra i drugih oštećenja. Sortiraju se u vrlo fine širine do 6 mm i fine do 9 mm. Dopušteno je do 10 % mahuna II klase, a najviše 5 % mahuna s nitima.

I klasa: mahune još dovolj-no mlade i nježne, sa zrnom nešto krupnijim nego za I kla-su. Dopuštena su sasvim mala vanjska oštećenja, mala nita-vost, ali bez paleži.

• Grah mahunar se proizvodi u svijetu na oko 470 tisuća he-ktara, a prosječni je prinos oko 6,9 t/ha. Najveće su površine u Aziji i Europi. U Europi se najvi-še uzgaja u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Prosječan prinos u Europi iznosi oko 8,2 t/ha.

Piše: Silvio škRokov, diPl. ing.

Grah metraš Sjeme graha

14


NARANČASTI KORIJEN BOGAT VITAMINIMAU kulinarstvu se upotrebljava na različite načine te je prisutna u skoro svakom jelu. Mrkva je i vrijedan izvor vitamina u ljudskoj prehrani, a naročito provitamina A, ali i mnogih drugih vitamina. Dokazana je njena zdravstvena uloga u liječenju i prevenciji očnih bolesti (mrena, oštrina vida i dr.)

Zbog prehrambenih navi-ka potrošnja mrkve kod nas je još mala, jer se mrkva najviše troši kao dodatak jelima, a dru-gi načini korištenja još su malo zastupljeni. I pored toga mrkva je najzastupljenija vrsta među povrtnicama u baštama i vrto-vima. Zadnjih nekoliko godina primjetan je trend uzgoja mrkve na veći površinama uz primjenu svih agrotehničkih mjera. Uzgoj mrkve na većim površinama po-sebno je aktualan u dolini Nere-tve. Naime, područje donjeg toka rijeke Neretve svojim klimatskim ali i pedološkim pokazateljima itekako odgovara uzgoju mrkve.

Uzgoj mrkveMrkva ima dubok korijen i

može se opskrbiti vodom iz du-bljih slojeva tla. Ta osobina omo-gućava uzgoj mrkve na dubokim aluvijalnim tlima uz vodotoke i bez navodnjavanja. Svakako za uspješnu i sigurnu proizvodnju tijekom ljetnih mjeseci treba osi-gurati umjerenu, ali i ravnomjer-nu opskrbu vodom.

Za pravilan razvoj zadeblja-log korijena mrkve najprikladni-ja su lakša tla, pjeskovite ilovače ili ilovaste pjeskulje, bez skeleta, s više od 3 % humusa, neutralne ili blago kisele reakcije.

Dobre pretkulture za mrkvu su žitarice i kupusnjače. Uzgoj

mrkve treba izbjegavati na povr-šinama gdje je pretkultura kuku-ruz, naročito ako je zaorana ku-kuruzovina. Isto tako, gnojidba nezrelim stajskom gnojem nije preporučljiva jer može izazvati grananje i nepravilan razvoj ko-rijena, ali i pospješiti napad mr-kvine muhe.

Piše: maRio ćuBela,diPl.ing.

Prema podacima FAO iz 1992 godine, mrkva se u svijetu uzgaja na oko 630.000 ha, a proizvede se oko 14.028.000 t. Od europskih zemalja najviše se mrkve proizvede u Poljskoj 8oko 672.000 t), Francuskoj 8530.00 t) i u Velikoj Britaniji (672.000 t).

Znakovi pomanjkanja pojedinihhraniva kod uzgoja mrkve

Pomanjkanje dušikaLišće mrkve je jednolično blijedozeleno, a liske tanke i nježne. Naj-starije lišće je naborano, žute boje, a često i sa crvenim pjegama.

Pomanjkanje fosforaStarije lišće i peteljke purpurne su boje, a takva boja lišća počinje od rubova. Kod nedostatka ovog hraniva nema pojave žućenja lišća.

Pomanjkanje kalijaNa starijem lišću od rubova pojavljuje se palež, što dovodi do odu-miranja liski. Kasnije i lisna peteljka postaje vodenasta, osuši se i cijeli list odumire.

Pomanjkanje kalcijaNa lisnim peteljkama pojavljuju se kratki vodenasti dijelovi, na ko-jima odumiru dijelovi tkiva, pa listovi vise, ali su još zeleni. Kasnije se cijeli list smežura i osuši. Na korijenju se pojavljuju poprečne pukotine i smeđa pojava ksilema.

Pomanjkanje magnezijaStarije lišće žuti od rubova, kasnije se pojavljuje i crvenilo, tako-đer od rubova. Slične znakove imaju virozne biljke, ali na mladom lišću.

Pomanjkanje boraLiske mladog lišća jako sma-njene. Starije lišće je blijedo , uvijeno prema dolje, tako da cijela biljka ima čudan izgled, a rubovi liski su ljubičasti. Zadebljali korijen uzdužno puca do kambija, tako da se vidi ksilem. Površina korijena je sivkaste boje, a često se na korijenu pojavljuju šupljine.

Gnojidba mrkveS mineralnom gnojidbom

mrkve treba biti oprezan. U po-četnoj fazi rasta mrkva je vrlo osjetljiva na visoku koncentra-ciju soli u tekućoj fazi tla naro-čito za sušnog vremena. Zbog toga je bolje kalij i fosfor pri-mijeniti kod jesenske obrade, manji dio dušika u predsjetve-noj obradi a ostatak dušika dati kroz prihranjivanje. Dušikom treba biti oprezan jer prevelike količine dušika mogu uzroko-vati prebujnu lisnu masu, slabu obojenost korijena, slabu skla-dišnu održivost i brže kvarenje. S druge strane dobra ishranje-nost kalijem, utječe na dobru održivost, veći sadržaj šećera i bolji ukus mrkve.

Nasad mrkve Mrkva iz doline Neretve

Cifo ima rješenje za mrkvu

AC SjemenarnaKonjusi bb, MostarTel./fax:++ 387 36 352-700E-mail: [email protected]. sjemenarna.com

STOLNI KULTIVARI VINOVE LOZEUzgoj stolnih kultivara s gospodarskog gledišta predstavlja vrlo unosan, ali i odgovoran posao. Naime, pri izboru sortimenta potrebno je voditi računa o mnogim čimbenicima koji određuju smjer proizvodnje

Zbog suvremenijeg načina života, ali i porasta svjet-skog standarda raste i

potrošnja stolnog grožđa. Pošto potrošnja potiče proizvodnju, razumljivo je da je i proizvodnja stolnog grožđa u stalnom po-rastu. A u svjetskoj proizvodnji omjer vinskih i stolnih kultivara ide u prilog vinskih, jer podaci pokazuju da stolni kultivari čine svega 12 posto svjetske proizvo-dnje. Ostatak otpada na vinske sorte, izuzev 1,5 posto proizvo-dnje koju čine kultivari nami-jenjeni sušenju. Najviše grožđa se pak proizvede u Europi, gdje se posebno ističe Italija s godi-šnjom proizvodnjom od 1, 8 mili-juna tona stolnog grožđa. Razlog statistički poraznih rezultata leži u činjenici kako je proizvodnja stolnog grožđa puno složenija od proizvodnje vinskih kultivara, jer izgled i kakvoća stolnog gro-žđa moraju biti bez prijekora. To znači da se kod stolnog grožđa osobito cijeni okus, miris, vanjski izgled, sposobnost da podne-se transport i da se dobro čuva. Osim toga, potrebno je voditi ra-čuna i o izboru optimalnog roka berbe. Jer nezrelo stolno grožđe sadržava manje šećera, kiselo je, neprijatnog okusa, slabog mirisa i lošeg izgleda. S druge strane, stolne sorte u prezrelom stanju brzo gube okus i miris, a poje-dine sorte dobivaju i neprijatnu aromu. Stoga je najpoželjnije provoditi probirnu berbu koja se odvija u više navrata i to pre-ma sazrijevanju grozdova, što i

samu proizvodnju čini puno za-htjevnijom.

Osvaja li stolno grožđe Hercegovinu?

Iako ne možemo ustvrditi kako stolno grožđe doslovce osvaja Hercegovinu sigurno je da u tom pogledu ima značaj-nijih pomaka. Posebice raduje činjenica kako su pojedini go-spodarstvenici uočili prirodne potencijale Hercegovine i kako su sukladno tomu planirali veli-ku proizvodnju stolnog grožđa na području Mostara. Riječ je o podizanju nasada stolnog gro-žđa na nekoliko desetina hekta-ra što je ujedno i dokaz kako se ozbiljnija proizvodnja «konzu-mnog grožđa» može planirati samo u toplijim, južnim podru-čjima naše zemlje. Ipak, tu je i problem sušnog razdoblja koje se obično pojavljuje u najkriti-čnijem fiziološkom razvoju rasta, razvitka i zriobe grožđa, što pak zahtijeva i dodatna ulaganja u natapne sustave. Osim u nata-pne sustave još je potrebno oba-viti i minimalna ulaganja u naba-vu rashladnih uređaja čime bi se grožđe plasiralo na tržište i izvan sezonske proizvodnje, što bi mu dalo i veću gospodarsku vrije-dnost. A svakako da ne smijemo zanemariti ni enormno veliki broj turista koji svake godine po-sjete Hercegovinu (Mostar, Me-đugorje i Neum), što omogućuje plasiranje većih količina grožđa u sezonskom razdoblju. Tako da je više nego pohvalno podizanje

novih vinograda stolnog grožđa jer je ranijih godina bilo eviden-tno da se isto isključivo proizvo-dilo za podmirenje obiteljskih potreba i lokalnih tržišta.

Uzgoj izravno rodećihhibrida. Opravdano ili ne?

Ljubitelji vinove loze, hobisti i oni koji od grožđa i vina žive vole formirati brajde, pergole ili neki drugi povišeni sustav uzgoja vinove loze. Ali, u Herce-govini ipak prednjače vikendaši koji oko svojih klijeti, podruma, vikendica ili jednostavno na okućnici žele uzgajati nekoliko trsova vinove loze zbog hladovi-ne, zelenila i vlastite proizvodnje grožđa. U tu svrhu obično bi se sadile sorte koje imaju veliki list (zbog hlada) ili izravno rodeći hi-bridi koje nije potrebno prskati pesticidima. Odmah napomeni-mo kako su netočne sve tvrdnje da su navedeni hibridi štetni za zdravlje. Dakle, to nije točno i iste slobodno možemo koristiti za (jelo) zobanje sve dok se su-protne tvrdnje znanstveno i ne dokažu. Osim toga, hibridi su manje kvalitetni za jelo u odno-su na brojne crne i bijele stolne sorte grožđa ali su puno primje-reniji za okućnice iz razloga što ih ne treba višekratno prskati pesticidima. I na kraju, spomeni-mo kako je neopravdana podjela na odrinsku i plantažnu lozu jer se vinova loza može uzgajati na mnogo načina te se stoga može i maštovito razvoditi po žici, letvi-cama, terasama, ogradama i bal-

konima. Čak se i žilavka koja se uzgaja plantažno može uzgojiti kao odrinska sorta, premda je to više nego neprihvatljivo.

Kraljica vinograda bijela je vrlo rana stolna sorta koja potje-če iz Mađarske i rasprostranjena je u svim europskim vinogradar-skim zemljama. Formira velike grozdove sa zlatnožutim bobi-cama, deblje kožice i hrustavog mesa s nježnim muškatnim mi-risom. Prosječna težina grozda iznosi 400-500 grama, a sorta dozrijeva početkom kolovoza. Dobro podnosi transport i do-sta je otporna na gljivične bole-sti. Zbog svog karakterističnog

okusa i mirisa ovaj izraziti stolni kultivar nerijetko se prerađuje u vino. Grožđe je veoma ukusno za potrošnju u svježem stanju.

Demir kapija je nešto no-vija stolna sorta grožđa koja je nastala križanjem od sorte kralji-ce vinograda. Formira grozdove srednje veličine čija prosječna težina iznosi oko 250 grama. Grozdovi su srednje zbijeni s okruglim bobicama čija je po-kožica zelenožute boje. Riječ je o najranijoj stolnoj sorti koja se uzgaja u Hercegovini jer ova vrlo prinosna sorta prispijeva za ber-bu već u mjesecu srpnju. Grožđe izrazito dobro podnosi transport i ugodno je za jelo. Pri povoljnim uvjetima uzgoja krupnoća bobi-ce ravna se s krupnoćom bobice materinske sorte- kraljice vino-grada. Ipak, u odnosu na kralji-cu vinograda ova sorta je nešto otpornija na niske temperature.

Afus alli je vrlo kvalitetna bijela stolna sorta koja potječe s


Kraljica vinograda

16


Bliskog istoka. U Hercegovini se uzgaja u velikoj mjeri i to je je-dna od tipičnih «odrinskih» sorti. Dakle, navedena sorta se prili-čno udomaćila na hercegova-čkim odrinjama i to prije svega zbog svog snažnog rasta i visoke rodnosti. Drugim riječima, radi

se o sorti koju obično posadite i trgate jedne te iste godine. Masa grozda varira od 300-500 grama premda nisu rijetki ni rekorderi od 2 kg. Bobice grozda su zla-tnožute boje i nešto su deblje pokožice. Sorta je malo kasnija u odnosu na ranije navedene što znači da dozrijeva u drugoj po-lovici mjeseca rujna. Zbog svog harmoničnog i osvježavajućeg okusa ali i zbog otpornosti na bolesti i štetnike te dobre po-dnošljivosti transporta ovaj stol-ni kultivar se ubraja među naj-cjenjenije na svijetu. Uostalom, zato se i uzgaja u svim vinogra-darskim zemljama Sredozemlja te u Kaliforniji.

Muskat italia je bijela sorta grožđa nastala u Italiji križanjem od sorte muskat hamburg. Riječ je o vrlo rodnoj sorti, nešto ka-snijeg vremena dozrijevanja a koja se posljednjih godina sve više uzgaja i širi po našoj zemlji. Tomu pridonosi činjenica kako se radi o vrlo ukusnom kultivaru za jelo, osvježavajućeg muska-tnog mirisa i okusa. Masa grozda varira od 300-400 grama. Bobice grozda su velike, jajaste s debe-lom pokožicom žutozelene boje. Sorta dozrijeva u drugoj polovici rujna. Muskat italia danas zauzi-ma 50 posto ukupne talijanske proizvodnje stolnog grožđa i predstavlja njihov najznačajniji izvozni kultivar.

Victoria je novija sorta stol-nog grožđa nastala u Rumunj-

skoj križanjem Cardinala i Afus allia. Kako je dobivena križanjem dvije najkvalitetnije stolne sorte crnog i bijelog grožđa (o.a.) do-bivena je i iznimno kvalitetna te nadasve dragocjena sorta grožđa znamenitog naziva victoria što u prevodu znači pobjeda. I doista je tako. U vrlo kratkom vremen-skom razdoblju u svim hercego-vačkim rasadnicima zavladala je velika potražnja za navedenim kultivarom koji je potisnuo sve naše ostale stolne sorte grožđa. Danas se kultivar najviše uzgaja u južnoj Italiji premda je njegov uzgoj dosta raširen i u južnoj Africi te Kaliforniji. Sorta formi-

ra velike piramidalne grozdove sa jako velikim cilindričnim ili elipsastim bobicama. Kožica bo-bice je zeleno-žute boje dok je meso hrskavo, neutralnog oku-sa. Čitav trs je jako bujan i vrlo rodan. Victoria može ostvariti prirode od 20 t/ha. Sorta je ide-alna za transport čak i na daleka tržišta stolnog grožđa. Sazrijeva rano i to već u prvoj polovici ko-lovoza. Victoria je izazvala svo-jevrstan bum među hercegova-

čkim vinogradarima.Matilda je također novija

sorta loze dobivena križanjem Italije i Cardinala na Institutu za pokuse sa sjedištem u Rimu. Sor-ta formira grozdove srednje ve-ličine cilindrično-konusnog obli-ka. Boba grozda je velika (oko 7 grama) i ima eliptičan oblik s kožicom fine zlatnožute boje. Trsovi navedene sorte su bujni i vrlo rodni. Matilda je idealna za

transport i čuvanje i sve više se širi po Hercegovini, dijelom zbog svoje iznimne kakvoće a dijelom zbog ranog sazrijevanja. Inače, sorta dospijeva jedan tjedan na-kon Cardinala.

Cardinal je crna sorta vino-va loze koja potječe iz SAD (Kali-fornija) odakle je proširena u sve vinogradarske zemlje koje uzga-jaju stolne kultivare. Odlikuje ga veliki rastresit do srednje zbijen grozd, prosječne težine 500-600 grama, premda grozdovi znaju dosegnuti težinu i od 1 kg. Bo-bice grozda su velike, okrugle tamnocrvene do lagano ljubi-časte boje. Kožica je s obilnim maškom, debela i čvrsta. Sorta dozrijeva početkom kolovoza, a bere se gotovo 30 dana od poče-tka šare pa do pune tehnološke zrelosti. Sorta je izuzetno rodna i može ostvariti prirod od čak 25 t/ha. Dobro podnosi transport dok je na gljivične bolesti djelomično otporna. Cardinal slovi za jednog

od najboljih obojenih kultivara s ranim dozrijevanjem. Dakle, riječ je o jednom od najukusnijih stol-nih sorti, s tim da moramo voditi računa kako ga adekvatno zašti-titi od napada osa.

Muskat hamburg je kultivar nepoznatog porijekla, premda podaci ukazuju da je prvotno uzgajan u hamburgskim stakle-nicima, po čemu je i dobio naziv. Odatle se proširio po mnogim europskim zemljama, a pose-bno u Grčkoj i Portugalu. Sortu odlikuju srednje veliki grozdovi, prosječne težine od 200-400 gra-ma. Bobice grozda imaju plavo-ljubičastu do tamnoplavu boju, naglašenog muškatnog mirisa i skladnog okusa. Dozrijeva u drugoj polovici rujna. Slično kra-ljici vinograda ponekad se zbog muškatnog mirisa prerađuje u vino, ali za razliku od nje slabije podnosi transport. Osim toga, odlikuje ga i neredovita rodnost čime u znatnijoj mjeri gubi na gospodarskoj atraktivnosti. Sto-ga se često u šali zna reći kako se radi o kvalitetnoj sorti grožđa koju pak treba znati i proizvesti.

Mishele palieri je novija crna sorta grožđa koja je dobive-na u Velletri križanjem Alphonse Lavalle i Red Malage. Sorta dozri-jeva odmah iza Cardinala i formi-ra velike, cilindrično-piramidalne grozdove čija iznimno velika cr-noljubičasta boba svojom veliči-nom i oblikom najviše i podsjeća na navedenu sortu. Okus ovog novijeg kultivara je sladak s ka-rakterističnim hrskavim mesom. Kultivar je idealan za transport a zbog svoje manje privlačnosti za ose sve više istiskuje sortu Car-dinal. Uostalom, tomu svjedoči i činjenica kako se u Hercegovini podiže sve više vinograda pod ovim kultivarom.

Afus alli

Muskat italia

Victoria

Matilda

Kardinal Mishele palieri


17

Zaštita vinove loze do cvatnjeCrna pjegavost(Phomopsis viticola)

Glavi simptomi ove opasne i sve raširenije bolesti su lucnjevi sive boje sa puno crnih točkica koje vire iz kore, a u proljeće mno-gi pupovi takvih lucnjeva ne tje-raju ili tjeraju samo djelomično.

Jači napad na čokotu dovodi u pitanje pravilnu rezidbu jer za lucnjeve i reznike nema dovolj-no zdravog “drva” ili ga uopće nema. Osim toga, ne istjeraju pupovi pri dnu lucnja ili reznika pa ni za slijedeću godinu nema “drva” za pravilnu rezidbu.

Zaštita:Obvezno treba provesti pla-

vo prskanje u fazi mirovanja, na-kon rezidbe!

Slijedeće prskanje treba pro-vesti u vrijeme otvorenog pupa do faze dva listića s novim fungi-cidom RIVAL (koji sadrži aktivne tvari stopirajućeg djelovanja na ovu bolest).

U kasnija prskanja protiv peronospore treba uvrstiti fun-gicide koji sadrže folpet (RIVAL, FORUM STAR) te kvalitetno pr-skati unutrašnjost čokota da bi na prošlogodišnjoj rozgvi zau-stavili razvoj piknida i spora.

Vrlo je teško iskorijeniti crnu pjegavost i potrebna je upornost s ovim programom za smanjenje potencijala razvoja crne pjega-vosti.

Grinje šiškarice(Eryophies vitis)

Simptomi napada ovog šte-tnika su nabrekline (šiške) rđaste boje na licu lista. Na naličju lista su uleknuća prekrivena vuna-stom prevlakom.

Pri jakom napadu mogu otpasti napadnuti listovi. Za suzbijanje grinja preporučamo

insekticid GLOBAL E-35 u kon-centraciji 0,15%.

Plamenjača (Plasmopara viticola) i pepelnica (Unci-nula necator)

Prilikom napada peronospo-re već prije cvatnje jave se ulja-ne, žute pjege na lišću dok se na naličju javi bijela prevlaka. Bolest napada sve organe vinove loze - list, cvjetove, bobice, izboje.

Pepelnica također napada sve organe vinove loze.

List se suši i uvija a prekriven je pepeljastom prevlakom koja ujedno prekrije sve napadnute organe i uzrokuje njihovo sušenje ili slab razvoj. Kod jakog napada bobice pucaju u fazi šaranja....

Peronospora i pepelnica se uglavnom suzbijaju istovreme-no.

Kvalitetna zaštita treba poče-ti od faze kada je mladica duži-ne 10-15 cm a list promjera 5-10 cm:

STAR 80 WP ili POLYRAM DF ili DELAN 700 WDG +CHROMOSUL 80

STAR 80 WP, POLYRAM DF i DELAN su kontaktni fungicidi za suzbijanje peronospore i moraju se prskati prije nastupa infekcije (uglavnom početkom svibnja).

CHROMOSUL 80 je kontak-tni fungicid za suzbijanje pepel-nice na bazi sumpora i u periodu do cvatnje koristi se u konc.0,3-0,4%.

Ako nastupe kišni uvjeti u vrijeme ovog perioda tada bi pr-

skanje kontaktnim fungicidima trebalo ponoviti prskanje tik pred cvatnju

RIVAL ili FORUM STAR(peronospora)+COLLIS ili STROBY WG ili RUBIGAN EC (pepelnica)

U ovoj fazi je vinova loza bujnija i potrebno je prijeći na sistemične fungicide koji se ra-vnomjerno rasporede na listu i unutar lista i u slučaju lošije kva-litete prskanja.

Dolje navedeni sistemični fungicidi sadrže i kontaktnu komponentu koja spriječava novu zarazu te sistemičnu kom-ponentu koja djeluje preventi-vno i kurativno (liječi zarazu).

RIVAL je sistemični fungicid (Al-fosetil+folpet) za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti, a koristi se u konc. 0,35%

FORUM STAR je sistemični fungicid (dimetomorf+folpet) za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti u konc. 0,2%.

COLLIS je najnoviji stobi-lurinski pripravak (krezoksim-metil+boskalid) za suzbijanje pepelnice i stopiranje botritisa u koncentraciji 0,05%.

STROBY GW je već iz pra-kse poznat kao odličan fungicid (krezoksim-metil) za suzbijanje pepelnice na vinovoj lozi.

RUBIGAN EC je sistemični fungicid (fenarimol) za suzbija-nje pepelnice u konc. 0,025%.

Piše: Renato vilenica, diPl. ing.

Simptomi napada grinja šiškarica

Simptomi crne pjegavosti

18


MAKROBIOTIKAzdravlje iz kuhinje

Makrobiotici se sve više pridaje pažnja, što nije začuđu-juće s obzirom na okružje u kome se nalazimo. Naime, prateći trendove suvremenog svijeta prihvatili smo i makrobiotiku kao jedan od stilova života. Jer u modi je jesti umjereno i ekološki ispravno.

Zanimljiv je podatak kako se u zemljama Europske unije, ali i u Sjedinjenim

Državama ne može proizvesti onoliko organske hrane koliko je kupci traže. A organska je poljo-privreda zajedno s makrobioti-kom, kao njenom sastavnom čla-nicom u velikoj ekspanziji, pa se računa da će u idućoj godini čak 20 posto poljoprivrednih površi-na biti pod režimom organskog uzgoja. Prema 1985. godini, kada je u EU bilo samo 6500 farmi koje su uzgajale hranu bez umjetnih gnojiva i različitih kemijskih za-štitnih sredstava, u 1998. bilo je čak 100.000 takvih farmi. U Au-striji više od deset posto poljo-privredne proizvodnje odnosi se na organski ugojenu hranu, a ni Švicarska te Švedska ne zaostaju mnogo. Tako je organski način uzgoja hrane i makrobiotička prehrana prije samo desetak godina bila ismijavana kao ideja idealista i otkvačenih ekologa postala «posao» koji je samo u EU vrijedan oko 9 milijardi dolara na godinu. Spomenimo kako je u susjednoj nam Hrvatskoj bivši boksač Željko Mavrović postao «najpoznatiji pionir» u proizvo-dnji organske hrane i promociji makrobiotičke prehrane.

Makrobiotika kaostil života

Ljubitelji makrobiotičke pre-hrane često vole reći-ako voliš sebe pazi što jedeš. A to više nego mudro upozorenje trebamo ima-ti na umu prilikom odabira i na-bavke svakodnevnih namirnica. Jer po načelima makrobiotike,

u tu svrhu valja upotrijebiti cje-lovite, a ne rafinirane namirnice, svježe a ne zamrznuto voće i po-vrće te posebice izbjegavati ma-snoću i namirnice životinjskog podrijetla, što znači prilagoditi prehranu sezonskim namirnica-ma. Osim toga, suvremene bo-lesti peradi, pojava ludih krava i što već ne, itekako pridonose ra-zvoju makrobiotike koja tako sve više postaje ustaljeni trend živo-ta. Svjesni velikih prehrambenih skandala doslovce smo primora-ni smo mijenjati način prehrane, htjeli mi to priznati ili ne. A u samim temeljima makrobiotike leže upravo žitarice i ostalo pre-hrambeno sjemenje.

Sjemenkama do zdravljaSjeme u zemlju, u vodu, u

zrak, ali i u- tanjur. Manje upu-ćeni uvjereni su kako su nam sjemenke-dakle sve one dijelove biljke koje omogućuju razmno-žavanje ne računajući razmnoža-vanje kloniranjem-u kuhinju uo-pće unijele alternativne kuhinje. Nisu, jer i sjemenkama se, korije-nom, stabljikom, listom, plodom ili cvijetom biljke čovjek oduvi-jek služio za prehranjivanje. Zaci-jelo od selilačkih vremena Homo sapiensa, kada su mu sjemen-ke bile doslovce pri ruci i kada

su, osušene, bile njegove prve nepokvarljive zalihe. Dapače, prehrambeno je sjemenje naj-važniji izvor hrane. Makrobioti-čkoj i drugim, posebice istočnim kuhinjama imamo zahvaliti što su, nerijetko i kroz već naklijalo zrno, zapadnjačka nutricionisti-ka i proizvodnja hrane osvijestile vrijednost sjemenki da ih pono-vno vrate u prastarim oblicima. Tako smo ponovno uočili kako je sjeme nutritivno vrlo vrijedno te ga stoga i treba što više koristiti u prehrani.

Soja kao lijekSoja i njeni proizvodi sadrža-

vaju fitoestrogen-biljni estrogen koji pozitivno djeluje na ljudsko tjelesno i psihičko zdravlje. A upravo svi sojini proizvodi su osim fitoestrogena bogati i sa izoflavonoidima, za koje je po-znato da smanjuju rizik obolije-vanja od hormonski uzrokova-nih karcinoma, uključujući i rak

Piše: mR. aida kohnić

dojke te prostate kod muškara-ca. Novija istraživanja pokazuju da japanske žene imaju 400 po-sto niži rizik obolijevanja od raka dojke, a osnovni razlog je pre-hrana temeljena upravo na soji, koja sadržava fitoestrogene.

A koliko je na zapadu trend makrobiotike i organski proizve-dene hrane otišao daleko poka-zuju podaci da jedan belgijski lanac, pored hrane za ljudsku prehranu proizvodi i organsku hranu za pse. Ali, iako u nama sve to izaziva stanoviti podsmjeh budimo svjesni činjenice kako će nas zbog velikih prehrambenih skandala u skoroj budućnosti razum usmjeriti upravo prema makrobiotici!

“Posebna sjemena”

Posebne vrste sjemena


19

PITANJA I ODGOVORISjetva kopra

U Agrocentru Sjemenar-ne u Mostaru, pored ostalog ljekovitog bilja, nabavila sam i veliku količinu sjemena ko-pra. Međutim, zaboravila sam se detaljnije posavjetovati o vremenu sjetve kopra pa vas molim da mi uz to objašnjenje navedete i kada se vrši njego-va berba?

Kopar je ljekovita i aromati-čna biljka čiji uzgoj nije zahtje-van. A sami rokovi sjetve kopra ovise o cilju uzgoja. Pošto je u vašem slučaju najvjerojatnije ri-ječ o sjetvi za prehrambene po-trebe tj. za začin, napominjem da je sjeme kopra najpoželjnije posijati u proljeće od ožujka do svibnja. Osim toga, kopar se može sijati i tijekom ljeta i to u razdoblju od srpnja pa do sre-dine kolovoza. S druge strane, kopar se za začin bere (kosi) u vlatanju kada visina biljke iznosi od 30 do 40 cm. To je ujedno i faza kada se formiraju i prvi plo-dovi, odnosno, faza kada su bilj-ke zelene a donje lišće im lako otpada. Pokošena herba se kosi na visinu od 10 cm iznad razine tla te ju je odmah nakon toga nužno podvrgnuti i sušenju. Kako bi postupak sušenja ubr-zali biljke možemo malo i usitni-ti. A za sve dodatne informacije možete me slobodno potražiti u Agrocentru Sjemenarne u Mo-staru.

Josip Brkljača, ing.

Naklijavanje sjemenaza ishranu

U asortimanu proizvoda Green Garden nabavila sam i sjemena od kojih se dobiva-ju ekološke klice iz biološke proizvodnje. Ustvari, radi se o sjemenkama čijim se nama-kanjem proizvode klice u svr-hu makrobiotičke ishrane. Ali, molim vas da mi navedete po-stupak naklijavanja.

Kada ste nabavili navedene sjemenke za proizvodnju ma-krobiotičke hrane trebate svaku

pojedinu vrstu sjemena (pšeni-ce, soje, gorušice, vrtne kreše i dr.) dobro isprati pod mlazom hladne vode. U tu svrhu se mo-žemo poslužiti i kuhinjskom cjedilom kako nam sjeme ne bi pri pranju i ispalo. Potom u ta-njur ili plitku zdjelu stavite vatu te je dobro navlažite vodom. U svaku zdjelicu istresite po jednu žlicu sjemenki. Preko zdjelice postavite plastičnu vrećicu na kojoj prethodno trebate izbušiti otvore za zrak. Zdjelicu, pak, po-stavite na tamno i toplo mjesto. Kada sjeme proklije, odstranite vrećicu i stavite zdjelicu na svje-tlije mjesto te ih svakodnevno malo poprskajte. Ukoliko po-stupite po uputama za nekoliko dana će izrasti šumica krasno zelenih i ukusnih klica.

Mr. Aida Kohnić

Suzbijanje štitasteuši na kiviju

Prilikom obrezivanja kivija na deblu i debljim, osnovnim granama zamijetio sam bijele nakupine slične plijesni, koja kada se trlja među prstima odaje dojam da je masna. Mo-žete li mi točnije pojasniti o kojoj je bolesti riječ i prijeti li stablu kivija opasnost ?

Prema opisu nametnika na kori debla i glavnim kosturnim granama kivija, vjerojatno je ri-ječ o bijeloj štitastoj uši duda. Navedena štitasta uš napada dud, ali može napasti i breskvu, nektarinu te jabuku i kivi i mno-go drugih biljnih vrsta. Uš živi u kolonijama. Štit je bjelkaste do bjelkasto-žućkaste boje, a sama uš žućkaste boje. Uši se zadržavaju na deblu i kosturnim granama premda se mogu ra-širiti i na ostale grane, listove i plodove. Čvrsto su sljubljene uz koru te sišu sokove i na taj način iscrpljuju stablo pa ono gubi ži-votnu snagu, što može izazvati sušenje pojedinih dijelova kro-šnje ili pak cijelog stabla. Za uni-štavanje štetnika preporučuje se prskanje napadnutih dijelova stabla potkraj zime i to bijelim

uljem u koncentraciji od 2,5 %. Spomenimo i kako pojedini uzgajivači kivija prakticiraju pr-skanje pripravkom Oleoultracid u koncentraciji 0,2-0,3 %.

dr. Ivan Ostojić

Rezidba orahaIz razgovora s voćarima

praktičarima zaključio sam da postoje različita mišljena i tumačenja smije li se i treba li orah uopće orezivati. Pošto vaše stručno osoblje smatram više nego relevantnim da mi odgovori na navedeno pitanje molim vas da mi to i pojasnite. Unaprijed zahvalan!

Vaše pitanje, ali i sama kon-statacija da je orezivanje oraha velika nepoznanica stoji na mje-stu. Naime, u našoj zemlji uzgoj oraha i nije posebice zastupljen iz razloga što se prednost uzgo-ja daje voćnim vrstama koje su i puno rentabilnije. S druge stra-ne, kao da i ne postoji voćnjak u kome se ne nalazi barem jedno stablo ove dugovječne voćne vr-ste. To znači da je kod nas orah obično uzgajan uz minimalno ili gotovo nikakvo orezivanje. Ali, ipak treba znati kako su zahva-ljujući brzoj regeneraciji, suvre-mena znanost i praksa potvrdile da orah ostvaruje veće prinose uz jače orezivanje, a što omo-gućava i nešto gušću sadnju te time i njegovo bolje plodonoše-nje. U našem narodu odavno se zna da orah nakon oštrije zime obilnije rađa, a što je i svojevr-sna rezidba za koju se pak, ovaj put pobrinula sama zima. Me-đutim, samo neupućeni «znal-ci» tvrde kako orah ni u kojem slučaju ne treba orezivati. Sto-ga, odgovorno tvrdim da se na osnovu inozemnih istraživanja, osobnih spoznaja te iskustava u svijetu orah može rezati. Čak što više, zbog iznimne sposobnosti regeneracije, orahu više nego drugim voćkama odgovara re-zidba koja je ujedno i jamstvo njegove veće rodnosti.

Nino Rotim, dipl.ing.

Sjemenskikrumpir – Adora

Planiram na većoj površini posaditi krumpir, sorte Adora. Stoga vas molim da mi navede-te njene glavne karakteristike.

Adora je nešto novija sorta koja je u vrlo kratkom roku poti-snula ostale rane sorte krumpira. Naime, adora daje najraniji iskop mladog krumpira te formira lije-pe, ujednačene gomolje plitkih okaca i glatke pokožice. Unatoč činjenici da se radi o ranoj sorti krumpira adora se vrlo dobro čuva što je još jedna od njenih dobrih karakteristika. Pored toga, navedena sorta je otporna na krumpirovu zlatnu cistoliku nematodu i viruse. I na kraju, ono što je i najvažnije- Adora je vrlo ukusna sorta čije je meso lijepe žute boje a koje se ne raskuhava te je izvrsna za «lešo» pripremu.

Mario Ćubela, dipl.ing.

Barcelona –sorta lješnjakaOd prijatelja sam dobio ne-

koliko sadnica lješnjaka sorte Bercelona. Možete li mi dati osnovne odlike ove sorte, jer o njoj ne znam baš ništa.

Barcelona je sorta lješnjaka proširena u uzgoju na području SAD ali i Francuske. Razvija buj-na stabla, prijelaznog habitusa od uspravnog do povijenog ra-sta. Vrlo obilno rodi, a muški i ženskicvjetovi rano cvatu. Dobri oprašivači su joj sorte Daviana, Cosford i Trebizontski.

Dozrijeva srednje rano . Plod je velik, oko 3,5 grama, okrugla-stog oblika. Omotač je duži od ploda, a ljuska je tamnokeste-njasta i debela.

Sjemenka je srednje veličine, oko 1,5 grama. Radman iznosi oko 46 %.

Sorta je bujna, rodna, s ve-likim plodom dobre kvalitete, otporna na grinje, a osjetljiva na bakterioze. Uzgaja se uz okućni-ce ali i u komercijalnim nasadi-ma.

Mladen Karačić,dipl.ing.

20


PRIMJENA LJEPLJIVIHPLOČA UZAŠTITI BILJALjepljive ploče postaju sve interesantnije sredstvo zaštite povrtnih kultura u zatvorenim objektima od napada pojedinih štetnika. Uloga ljepljivih ploča posebno je značajna u ekološkoj proizvodnji, gdje se isključivo koriste ekološki prihvatljive mjere zaštite. U zatvorenim objektima najveću primjenu imaju žute i plave ljepljive ploče.

Proizvodnja povrća u sta-klenicima, a posebno u plastenicima, iz godine

u godinu stalno se povećava. U takvim objektima najviše se uzgaja rano povrće ali i cvijeće. Neka područja u BiH su poznata po proizvodnji povrća u zatvore-nim objektima (dolina Neretve), ali u posljednjih desetak godina na nekoliko lokaliteta u Bosni (okolica Tuzle, Posavina, Lijevče polje), proizvodnja povrća se “preseljava” u zatvorene objekte. Proizvodnja se odvija tijekom ci-jele godine, a na istoj površini iz-mjeni se nekoliko kultura. Svaku od tih kultura napada veći broj štetnika i bolesti, koji se ugla-vnom suzbijaju primjenom ke-

mijskih mjera zaštite, tako da je godišnja potrošnja pesticida na malom prostoru dosta velika.

Primjena ljepljivih pločaKukci zapažaju boje, pose-

bice boje valne duljine 400-600 nm. Štetnike poljoprivrenih kultura najčešće privlači zele-na boja. Bijela boja primjerice privlači jabučnu i šljivinu osicu. Žuta boja privlači štetnike uljane repice i lisne uši. Smatra se da plava boja smanjuje aktivnost kućne muhe.

Privlačnost pojedinih boja sve se više koristi uporabom vi-zualnih mamaca. U zaštiti bilja sve više se koriste raznobojne ploče premazane nesušivim lje-pilom ili tretirane insekticidom. Te se ploče vješaju u nasadu ili usjevu. One privlače štetnike koji

se lijepe ili ih insekticid ubija.Žuta boja privlači lisne uši,

mušice, cvjetnog štitastog moljca, ponekad i kalifornijskog tripsa, neke cikade i mnoge druge štetni-ke.

Plava boja najbolje privlači tripse.

Bijela boja privlači jabučnu i šljivine osice

Isto tako poznato je da neke boje imaju odbijajuće djelovanje na neke kukce. Primjerice, bijela boja odbija lisne uši, pa se poku-šavalo smanjiti njihov napad pr-skanjem sjemenskog krumpira vapnom ili bijelom bojom. Takvi pokusi s velikim uspjehom rađe-ni su u Hrvatskoj.

Ljepljive ploče najviše se ko-riste za praćenje pojave štetni-ka radi prognoziranja napada, utvrđivanje potrebe suzbijanja i optimalnog roka primjene inse-kticida. Vješanjem većeg broja ljepljivih ploča (20-25/100m2) može se smanjiti brojnost popu-lacije određenog štetnika.

Ljepljive ploče (žute i plave) te ostale robe (feromone s ferotrapovima, lovne poja-seve, ljepljive trake, različite klopke, mreže protiv kukaca i mnoge druge proizvode iz tzv. zelenog programa možete na-baviti u Sjemenarninim agro-centrima u Mostaru i Širokom Brijegu.

Proizvodnja povrća ali i cvije-ća u staklenicima i plastenicima teško se može zamisliti bez upo-rabe raznobojnih ploča prema-zanih nesušivim ljepilom, ili se ploče tretiraju i insekticidom koji ubija kukce koji dođu u kontakt s pločom.

Pokusi koje je i autor ovog članka provodio, sa ljepljivim pločama, u mnogim zatvorenim objektima i različitim kulturama, na području Hercegovine, po-tvrdili su njihovu opravdanost primjene kako za praćenje po-jave pojedinih štetnika, tako i za njihovo suzbijanje vješanjem većeg broja ploča.

Piše: doc. dR. ivan oStoJić

Žute trake u staklenicima

Žute i plave ploče


21


22


VEZANJE VINOVE LOZE I VOĆAKA Kod vinove loze razlikujemo vezivanje mlade loze, vezanje jednogodišnjih rodnih lastara (lukova) pri dugoj rezi-dbi i vezivanje zelenih lastara. Ali, trebate znati da kod mukotrpnog vezanja loze posao može biti znatnije olakšan primjenom profesionalnih traka kao i ručnih rezača.

U nasadu vinograda često svaki trs ima svoj vlastiti kolac. Uz kolac se veže

stablo trsa, a krakovi se vežu uz glavnu žicu. Cilj samog vezanja je da se dobije uspravno stablo i pravilni krakovi na kordunica-ma. Stablo se vezuje špagom ili odgovarajućim plastičnim ma-terijalima. Međutim, općenito gledano, za vezivanje stabla, kra-kova i lucnjeva upotrebljavaju se veziva od različitih materijala kao što su: kudeljni konopac (špaga), rafija, plastični lik, plastični lanči-ći ili prstenovi od čelične žice.

Profesionalne trake zavezanje vinove loze

Iako se u Hercegovini, u svr-hu vezanja, ponajviše koristi lik posljednjih se godina uočila i prednost profesionalne trake za vezanje vinove loze. Naime, po-

jedini vinogradari su zamijetili da uslijed stalnog debljanja i jača-nja stabla vez kontinuirano treba i popuštati, odnosno, obnavljati iz razloga što se vezivo lako usi-jeca u stablo. Na taj način dolazi do poremećaja u kolanju sokova, što pak može imati nesagledive posljedice po cijeli trs s obzirom na činjenicu da se vezanje loze vrši na nekoliko mjesta. Kako bi udovoljili potrebama vinograda-ra, a u svrhu vezanja vinove loze, nabavljene su ranije spomenute profesionalne trake koje su nači-njene od plastično-gumiranog

materijala sa praznom sredinom. Zahvaljujući tomu, navedene trake se lako rastežu te se zbog toga i ne usijecaju u dijelove trsa. Kako svoju funkcionalnost pro-fesionalne trake zadržavaju ne-koliko godina tako se i samo mu-kotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Iste te trake mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima.

Ručni rezačiPošto se sav posao oko ve-

zanja vinove loze uglavnom svodi na ručni rad proizvedeni su i odgovarajući rezači čijom se primjenom i cijeli posao oko vezivanja loze pojednostavnjuje. Naime, radi se o jednoj vrsti pr-stenja koji s gornje strane imaju načinjene savinute oštre rezače. Na taj način, čim se loza poveže dovoljno je samo lagano zama-hnuti rukom i zavezani dio trake

je otkinut te se bez dodatnog za-državanja može preći na pričvr-šćivanje sljedećeg trsa. Međutim, dok se profesionalna traka za ve-zanje loze poprilično udomaćila u hercegovačkim vinogradima, ručni rezači su još uvijek apstrak-tni pojam. Ali, ne zbog svoje nefunkcionalnosti već isključivo zbog neznanja vinogradara. Sto-ga se nadam da će i ovaj članak potaknuti naše vinogradare da u poljoljekarnama uz profesional-nu traku za vezanje loze potraže i spomenute ručne rezače.


Vinova loza - zaštita od bolesti i štetnikaAgrocentar Sjemenarna Mo-

star, 22. 03. 2006. godine bio je domaćin vinogradarima i voća-rima s područja Hercegovine. Naime toga dana u Agrocentru održano je stručno predavanje na temu «Zaštita voćaka i vinove loze od bolesti i štetnika».

Stručnjaci iz BASf-a, Chromos Agro-a i Cinkarne su predstavili paletu svojih pripravaka koji se koriste u vinovoj lozi, s nagla-

skom na one koji su novi. Veliko interesovanje vinogra-

dara bilo je vezano za fomopsis ili eskoriozu vinove loze, bolest koje sve više zadaje problema hercegovačkim vinogradima.

Osim toga na predavanju su predstavljeni i novi modeli zašti-te kako voćaka tako i vinove loze. Nakon predavanja veliki broj vinogradara ali i voćara učestvo-vao je u raspravi gdje su iznosili svoja iskustva vezana za zaštitu vinove loze u protekloj godini.

Posebne gumene trake za vezanje Prstenovi za rezanje traka

Sa skupa u Mostaru


23

Klinčićevac

Klinčić potječe s Moluka, skupine otoka u Indonezi-ji, a na Sredozemlje su ga

donijeli perzijski i arapski trgov-ci.U Europi se upotrebljavao od 4. stoljeća, jer je zbog jakih mirisa postao omiljeni sastojak mirisnih kugli koje su služile za zaštitu od zaraze i kuge. Zbog klinčića, ali i drugih začina, u 17. stoljeću su Nizozemci i Portugalci vodili borbe, za uspostavu monopola nad dragocjenim začinima.

Francuzi su od 1770. godine počeli s vlastitim uzgojem na Mauricijusu, potom u Gvajani, Brazilu, Zapadnoj Indiju.

Klinčić traži vlagui toplotu

Klinčić je zimzeleno drvo visoko oko 20 m, s mekanom sivom korom i tamnozelenim ovalnim listovima sjajne i koža-ste strukture. Na početku kišnog razdoblja pojave se na krajevi-ma grana mirisni, zeleni pupovi (klinčići). Postupno pocrvene, pa ako se ne uberu, otvore se u cr-vene cvjetove. Uspijeva na plo-dnim tlima, a traži visoku vlagu

zraka i minimalnu temperaturu oko 18°C.

Prvi neotvoreni cvjetni pu-povi (klinčići) beru se kad je stablo starosti 6-8 godina. Urod je promjenjiv: jedne godine obi-lan, dok druge vrlo mali. Klinčići se beru ručno da se spriječi ošte-ćenje grana kojim bi se ugrozio rod za iduću godinu.

Uporaba klinčićaKlinčić se dosta koristi u

liječenju, jer ima digestivna svojstva, ublažuje mučninu, sprječava povraćanje i pojavu crijevnih parazita i glista. Klin-čićevo ulje i danas se upotre-bljava kao zubarski antiseptik i analgetik. Komadić vate namo-čen u klinčićevo ulje i stavljen izravno na zub, ublažit će zubo-bolju.

Klinčić se koristi u prehrani, kao začin, cijeli ili samljeven u ukiseljenom povrću, konzervi-ranom voću. Stavlja se u pečene jabuke, pite od jabuka, deserte i kolače.

Eterična ulja od klinčića ko-riste se u parfumeriji, u pastama za zube, u vodicama za ispiranje usta i dr.

Piše: maRio ćuBela, diPl. ing.

Muškatni oraščićučinkovit afrodizijak

Muškatne su oraščiće u Europu u 6. stoljeću najvjerojatnije donijeli

Arapi ili indijski trgovci koji su ih s Dalekog istoka najprije do-nijeli na Sredozemlje. Portugalci su početkom 16. stoljeća imali monopol na trgovinu ovim dra-gocijenim začinom, jer su zauzeli Molučke otoke gdje rastu stabla. Nakon toga zauzeli su ih Nizo-zemci i zadržali monopol sve do 19. stoljeća. Danas se muškatni oraščići uzgajaju u svim tropskim područjima, a Indonezija i zapa-dna Indija su vodeći proizvođači.

Muškatni oraščićljekoviti tonik i začin

Muškatni oraščić se stolje-ćima upotrebljava kao ljekoviti tonik i začin, davno je otkriveno i njegovo halucinogeno djelova-nje, a zadobio je glas učinkovita afrodizijaka.

Muškatni oraščić je zimzelena dvodoma biljka, visoka oko 10 m, a često i preko 15 m, sa sjajnim ovalnim listovima i neuglednim blijedožutim cvjetovima. Sme-ćkastožuti okrugli plodovi koji

sadrže smeđe sjemenka (ora-ščiće), obavijeni jarkocrvenom ovojnicom ne pojavljuju se prije nego što stablo napuni 9-10 go-dina starosti.

Muškatni oraščić je osjetlji-vo tropsko stablo koje voli pje-skovita tla bogata humusom. Traži sjenu ili djelomičnu sjenu. U umjerenim zonama može se uzgajati u toplom stakleniku s minimalnom temperaturom do 18°C i visokom vlagom.

Dijelovi koji se koristeOsušene se koriste sjemenke

(oraščići), zatim ovojnica (mu-škatni cvijet). Koristi se i eterično ulje koje se dobiva destilacijom plodova, zatim masno ulje do-biveno tiještenjem muškatnog cvijeta koje se koristi u farma-ceutskoj industriji i proizvodnji parfema

Pažnja!Oraščić uvijek treba pažljivo

uzimati. Sadrži otrovan sasto-jak, miristicin, čija je kemijska struktura slična meskalinu i koji uzrokuje halucinacije i grčenja, čak i u umjerenim količinama.

Piše: JoSiP BRklJača, ing.

vrlo cijenjeni začin

Klinčićevaca Stablo oraščića Muškatni oraščić

BRUSNICA - snaga prirode Brusnica je zimzeleni grmić visok do 25 cm koji najbolje uspijeva uplaninskim krajevima, po suhim i svijetlimcrnogoričnim šumama.A sve donedavno sadnice brusnice bilo jenemoguće pronaći uhercegovačkimrasadnicima ipoljoljekarnama


Iako se brusnice još uvijek nisu udomaćile na hercegovačkim prostorima i stolovima zamje-

tno je da potražnja za njenim prekrasnim, sitnim bobicama sve više raste. Sukladno tomu, u svim našim vrtnim centrima i ra-sadnicima traže se ovi zanimljivi zimzeleni grmovi za uzgoj, kako u vrtu tako i na balkonu. A tomu je kriva njena njezina ljekovita vrijednost jer je upravo brusni-ca najpoznatiji biljni antiseptik koji djeluje na uzročnike upale mokraćnog sustava. Pored toga, brusnice dokazano umanjuju bol i grčeve koji nastaju od kamena-ca i pijeska a primjenjuje se i u liječenju proljeva u kombinaciji s jabukama i mrkvom.

Jeste li znali?Bobičasti plodovi brusni-

ce, latinskog naziva Vaccinum macrocarpon, neizostavni su

na tržnicama tijekom ljetnog i rano jesenjeg razdoblja. Ustvari, barem je takvo stanje na tržnica-ma u sjevernijim dijelovima naše zemlje, dok se u toploj nam Her-cegovini brusnica može pronaći isključivo «prerađena» u razne farmacijske proizvode u ljekar-nama. A ukoliko nam je poznato kako se radi o izrazito skupim prerađevinama postaje nam ja-snije zašto je i potražnja za nje-nim sadnicama toliko velika. S druge strane, kod nas je brusni-ca još uvijek relativno nepoznata biljka koju svrstavaju u različite skupine voća, povrća, ljekovitog i aromatičnog bilja a pojedini iz neznanja smatraju kako je riječ o najobičnijem kolaču!!!. A nemali je broj i onih koji u vrtnim rasa-dnicima iz neznanja polete za crvenim bobicama božikovine (Ilex) misleći kako se radi upra-vo o brusnici. Međutim, iako brusnicu jednim dijelom doista možemo svrstati u sve navedene skupine (voća, ljekovitog i aro-matičnog bilja) treba znati kako je brusnica svojim osobinama i uvjetima dospijevanja najslični-ja borovnici. Dakle, gdje god se uzgaja borovnica može se bez većih poteškoća uzgajati i bru-snica.

Prirodni lijek zategobe mokraćnih putova

Postavlja se pitanje zašto je potražnja za brusnicom aktualna tijekom cijele godine. Doista ne bi vjerovali koliko je velika potra-žnja za plodovima i sadnicama

brusnice u Hercegovini. Možda bi nam na to najbolje odgovo-rili svi oni koje muči upala mo-kraćnih kanala. A njih kao da je i previše! Jer treba znati kako se kod navedenih tegoba upravo preporuča svakodnevna upora-ba brusnice. Naime, flavonoidi iz brusnice, zahvaljujući posebnim receptorima, imaju posebno an-tibakterijsko djelovanje upravo u tom dijelu tijela. Na taj način brusnica sprječava nastanak uri-narnih infekcija, a ako se infekci-ja pak razvila, drastično snižava broj bakterija (posebice E. koli) u urinu. Istraživanja su pokazala da sastojci iz brusnice uništavaju i Helicobacter pylori, bakteriju uzročnika čira na želucu. Osim toga, njene djelatne tvari uni-štavaju i bakterije naseljene u ustima, koji inače vremenom do-vode do raznih bolesti zuba i zu-bnog mesa. I mogli bi smo o lje-kovitim svojstvima brusnice čini nam se u nedogled. A zanimljiv je i podatak kako su u drugom svjetskom ratu američke trupe trošile oko milijun funti dehidri-ranih brusnica godišnje. Pored toga interesantna je i činjenica kako je 1996 godine uzgojeno oko 200 bilijuna brusnica, što iznosi 40 komada za svakog čo-vjeka na našem planetu.

Pa kako uopćeizgleda brusnica?

Brusnica je zimzeleni grmić visok do 25 cm koji najbolje uspijeva u planinskim krajevima, po suhim i svijetlim crnogori-čnim šumama. Listovi su ovalni, sitni, kožasti, cjelovitog ruba, na

rubu previnuti, sjajni i s kratkom peteljkom. S donje strane imaju tamne točkaste žlijezde koje se vide golim okom. Bijeli i ružičasti cvjetovi zvonastog oblika razvi-jaju se u grozdastim cvatovima. Biljka cvate od svibnja do srpnja, a plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu. U početku su to bijele, a tek poslije crvene bobe promjera 6-8 cm s ostatkom čaške na vrhu. Iznutra su «brašnjavi» pa otud ponegdje za brusnicu i naziv brašnjača. U ljekovite pak svrhe skupljaju se listovi brusnice koji sadržavaju arbutin, hidrohinon, erikolin, ericinol, treslovine i dru-ge tvari. Ali, bobe brusnice se rabe, pored ranije opisanih lje-kovitih svojstava, i kao začin jeli-ma od divljači ili za pripremanje voćnih sokova, vina, pekmeza i rakija. Međutim, iako se o ljeko-vitim učincima brusnice manje-više sve zna relativno je nepo-znata činjenica kako se ipak ne preporuča dugotrajnija uporaba njenih većih količina iz razloga što može dovesti do oštećenja jetre i hemolitičke anemije.

Kako bi pratila svjetske trendo-ve uzgoja, pored klasičnih vrsta bobičastog voća Sjemenarna je nabavila i osigurala određe-ni broj sadnica brusnice. Ipak, svjesni činjenice kako trenuta-čno potražnja premašuje po-nudu poželjno je da po svoju sadnicu brusnice dođete što ranije. Jer trebate znati kako se smatra da osim što smanju-je urinarne infekcije brusnica snižava razinu šećera u krvi, što je svakako važno za osobe koje boluju od šećerne bolesti. Stoga, savjet mjeseca- uzgojite vlastitu brusnicu!

24


Plodovi brusnica

Sadnice brusnice Gnojivo za brusnice


TRIPSI - OPASNI ŠTETNICI KOŠTIČAVIH VOĆAKAU slučaju jačeg napada tripsa na koštičavim voćkama dolazi do propadanja cvjetnih pupova, cvjetova i mladih plodova. Oštećeni plodovi gube tržnu vrijednost i slabo se prodaju. Zbog skrivenog načina života teško se suzbijaju.

Tripsi ili se još često nazivaju resičari su kuci spljoštena, uska i izdužena tijela koje se

na krajevima sužava. Kod krilatih oblika krila su jako uska a njihovi rubovi su obrasli dugima dlači-cama koje nalikuju na rese (otud naziv resičari). Boja tijela odraslih kod većine vrsta je sivosmeđa ili sivocrna. Ličinke po izgledu sliče odraslim jedinkama a boja tijela im je različita, najčešće žućkasta ili žućkastobjeličasta.

Tripsi su dosta sitni kukciTripsi su veoma sitni kuci, ve-

ličine tijela oko 1 – 2 mm. Dakle, radi se o najsitnijim štetnicima poljoprivrednih kultura. Me-đutim, tripsi i pored tako malih tjelesnih dimenzija mogu biti veoma opasni štetnici. Zbog ma-lih tjelesnih dimenzija, te zbog manje-više skrivena načina ži-vota tripsi mnogim voćarima za-daju mnogo briga jer najčešće u voćnjacima ne zapažaju njihovu prisutnost sve dok na vidjelo ne iziđu štete koje supričinili. Kako se obično javljaju u velikoj broj-nosti, to rade velike štete na mla-dom i sočnom staničju cvjetnog pupa, cvijeta, lista ili mladog plo-da i isisavaju sokove u kojima se nalaze asimilati koji su potrebni za normalan razvitak cvjetova, odnosno za normalno zameta-

nje plodova. U proljeće, na ko-štičavim voćkama, se može naći veći broj vrsta tripsa. Međutim na našem području su najčešće i najštetnije dvije vrsta: voćni ili kruškin trips, te breskvin trips.

Voćni ili kruškin trips – Ova vrsta tripsa napada veći broj voćnih vrsta: trešnju, višnju, marelicu, breskvu, šljivu, bajam i krušku. Kod nas prvenstveno napada koštičave voćke, prije svih trešnju. U južnoj Hercego-vini redovito se javljaju u visokoj brojnosti izazivajući štete većeg ekonomskog značaja na trešnja-ma, posebno na ranim sortama. Štetnik prezimi u tlu kao odrasli oblik. Aktivira se od sredine si-ječnja. Kada nastupi bubrenje pupova, dakle kada se počinju razmicati ljuspice koje obavijaju pup, tripsi se zavlače u pupove, bodu staničje nabubrelih pupo-va i sišu sokove. Kada se otvore cvjetovi, tripsi ostaju u njima i nastavljaju se hraniti. U početku sišu nektar, a kada nestane ne-ktara, bodu plodnicu i siše soko-ve. U godinama kada se javi u ve-ćoj brojnosti, može uništiti veći broj cvjetnih pupova i cvjetova, što neupućeni dovode u vezu s izmrzavanjem. Kada početkom listanja nastupi pojava ličinki, one se pretežito hrane sokovima mladih listova izazivajući njihovu deformaciji i rešetavost. Naime,

staničje oštećenog dijela lista odumire, a neoštećeni dijelovi se i dalje razvijaju zbog čega dolazi do uvijenosti lista. Kada odumrli dijelovi ispadnu nastaje rešeta-vost lista. Kod najranijih sorti tre-šanja ličinke napadaju i plodove, praveći na njima mnogobrojne ubode i sišu sok, zbog čega se plod slabije razvija, a u slučaju jakog napada suši i otpada.

Breskvin trips – Za razliku od voćnog ili kruškinog tripsa koji je na našem području pri-sutan od prije mnogo godina, prisutnost breskvinog tripsa je novijeg datuma. Veličina bres-kvinog tropsa iznosi oko 1,5 mm. Boje je tamnosmeđe ili sivocrne, dok su ličinke žućkastosmeđe. Prezimi kao odrasli oblik ispod naljuštene kore te u pukotinama stabla. Javlja se dosta rano, obi-čno pred početak cvatnje ranih sorti koštičavih voćaka. Nalazi se na breskvama, nektarinama, marelicama i šljivama, a veće štete zabilježena su na nekta-rinama. Po aktiviranju, trips se hrani dijelovima cvjeta bodući i sišući latice i prašnike. Ličinke najčešće oštećuju plodnicu, a nakon formiranja ploda prelaze na njih, te bodu mlado staničje i sišu sokove. Zbog oštećenosti staničje, na pokožici ploda, na-staju smeđe pjege jer je na tom mjestu staničje oštećeno. Takvi

plodovi se nepravilno razvijaju, postaju kvrgavi, a može doći i do pucanja ploda.

SUZBIJANJE TRIPSAPolazeći od činjenice da se

i voćni i breskvin trips javljaju dosta rano, najčešće u vrijeme bubrenja cvjetnih pupova rano-cvatućih sorti koštičavih voćaka, posebno voćni trips, to tretiranje valja obaviti kada cvjetni pupovi dobro nabubre, odnosno kada počnu otvarati pojedini cvjetovi. Za vrijeme cvatnje ne treba kori-stiti insekticide zbog mogućno-sti trovanja pčela i drugih kuka-ca koji posjećuju cvjetove i vrše oprašivanje. Tretiranje se može nastaviti nakon precvjetavanja, dakle kada je otpalo oko 60 % latica, jer tada cvjetovi ne privla-če oprašivače budući da u njima nema nektara. Za tretiranje, po-sebno ako nije prošla opasnost od trovanja pčela i drugih kori-snih kukaca, može se primijeniti Atac EC koji je manje opasan za pčele.

Prije cvatnje i nakon precvje-tavanja mogu se koristiti pire-troidi (Rotor, Talstar ili Decis), a kada je manja opasnost za pčele i pripravci kao npr: Boxer 200 SL, Chromogor, Perfekthion ili neki drugi pripravci sličnog djelova-nja koji se mogu nabaviti u po-ljoprivrednim ljekarnama.


25

Voćni trips oštećujet rešnju Imago breskvina tripsa

FACELIJA-tražena medonosna biljkaFacelija (Phacelia tanacefolia) je jednogodišnja zeljasta biljka čiji cvjetovi daju velike prinose nektara. Osim toga, u europskim zemljama s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom facelija se cijeni i zbog mnogobrojnih na-čina korištenja.

Ova nadasve zanimljiva biljna vrsta potječe iz Kalifornije i

u svojoj je domovini ozima kul-tura koja dobro podnosi niske temperature. U našim je pak uvjetima uzgoja jednogodišnja zeljasta biljka čija visina u opti-malnim prilikama doseže i do je-dnog metra. Najčešće se spomi-nje kao vrijedna pčelinja paša jer zbog svoje duge i obilne cvatnje osigurava značajan izvor nekta-ra i polena. Pored toga, ukoliko obavljamo sjetvu u razdoblju od ožujka do konca srpnja može po-služiti i kao kasna pčelinja paša. Spomenimo kako se u Engleskoj i Njemačkoj facelija dosta kori-sti i kao krmna kultura i kultura za zelenu gnojidbu. Pošto je po svojoj hranjivoj vrijednosti svr-stana u rang sa slabijim djete-linama, a zbog velikog udjela lisne mase u ukupnoj suhoj tvari

daje male prinose sijena. Stoga se uglavnom i koristi u zelenom stanju ili za siliranje. Na zapadu se facelija još koristi i kao zaštitni usjev s ulogom usvajanja dušika na oraničnim površinama, ali i kao biljka koja iz tla tjera nema-tode. To bi s obzirom na njihovo teško suzbijanje moglo imati vrlo značajnu ulogu i u našim južnim proizvodnim područjima s na-glašenim plasteničkim uzgojem povrća. U Kaliforniji se facelija još koristi i radi kontrole bolesti povrća te radi kontrole korova.

Kako uopćeizgleda facelija?

Riječ je o biljnoj vrsti koja svojim izgledom više nalikuje korovu nego kultiviranoj biljci. Naime, biljka u našim uvjetima naraste obično do 60 cm visine i počinje se granati pri donjem dijelu stabljike. Na svakoj gra-ni nalazimo grančice koje nose cvjetove. Cvjetovi su pak sitni i ljubičaste su boje. Latice su u gornjem dijelu ljubičaste dok pri dnu prelaze u bijelu boju. Jedna biljka sadržava između 5000 i 7000 cvjetića. Na mjestu cvjeto-va stvara se plod u obliku čahu-re, koji sadržava jednu do četiri

sjemenke. Na manjim grančica-ma naći ćemo jednu do dvije, a na većim tri do četiri sjemenke. Čahure na vrhu, u pravilu, sadr-žavaju manje sjemenki od onih na dnu. Nezrelo sjeme bijele je boje koje prelazi u narančastu, da bi na koncu zrelo sjeme po-primilo tamnosmeđu do crnu boju. Pošto je facelija legumino-zna biljka to znači da se na nje-nom korijenu razvijaju bakterije koje imaju sposobnost vezanja elementarnog dušika iz zraka. To jednostavno znači da gusti korijen koji inače prodire do 70 cm dubine popravlja strukturu tla a njegovim odumiranjem se u tlu ostavljaju značajne količine organske tvari i vezanog dušika, što ovu biljku čini pogodnom za poboljšanje loših zemljišnih po-vršina. Osim toga, cijela biljka se može zaorati i to u vrijeme poče-tka cvjetanja što znači da je face-lija više nego pogodna za zelenu gnojidbu voćnjaka i vinograda.

Kada se vršisjetva facelije?

Možda to niste znali ali face-liju u našem podneblju možete sijati u svako doba godine. Ra-zumljivo da to vrijedi samo u slu-čajevima kada nam vrijeme ide na ruku i kada smo tlo pravilno pripremili za njenu sjetvu. Ipak,

facelija se najčešće sije u razdo-blju od veljače do svibnja, a ako je vrijeme vlažno i u lipnju te sr-pnju. Utrošak sjemena iznosi od 15 do 20 kg/ha. U Hercegovini je faceliju najbolje posijati tijekom ožujka jer tada još ima dovoljno vlage u tlu te još uvijek ne kreće intenzivan rast korova. A faceli-ja je biljka koja je jako osjetljiva na prisutnost korova pa ih treba uklanjati na početku njenog ra-sta kako je taj isti korov ne bi i zagušio. Sjetvom u ožujku faceli-ja će pak uspjeti dovoljno narasti da zaguši korove te kasnije neće biti potrebno provoditi dodatna okopavanja ili primjenu herbici-da. Sije se ručno i to pomiješana s pijeskom ili suhom zemljom iz razloga što joj je sjeme veoma sitno. Ako je ispravno posijana niknuti će za sedam dana a ako je tlo suho tek za petnaestak dana. Cvatnja posijane biljke po-činje najranije za 45 dana i traje oko mjesec dana, što pak ovisi o vlažnosti tla i rasporedu oborina. A inozemna iskustva nam govo-re da se na faceliji može ostvariti između 500 i 1000 kg meda po hektaru. Navedena informacija dobiva na značaju ukoliko nam je poznato kako je med od face-lije osobito aromatičan i okusom i mirisom. Dobre je kakvoće, bi-jele do svjetložute boje sa zelen-kastom nijansom. Izmiješan sa drugim vrstama meda zadržava aromu pa je dobar i za pospješi-vanje ostalih vrsta meda. Danas se za razliku od nekad sjeme facelije može lako nabaviti u specijaliziranim pčelarskim pro-davaonicama kao i u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama.

Piše: elvedin čolaković, ing.

Pčele obožavaju faceliju

Nasad facelije

Sjeme facelije

26


Tvrtka «Klas Pervan» iz No-vog Šehera bila je organizator predavanja koje je namijenila poljoprivrednicima iz svog kraja ali i onima iz susjednih općina. Predavanje je održano u Novom Šeheru u ugodnom ambijentu mjesne pivnice. Obzirom da se na ovom po-dručju uzgajaju žitarice i ku-kuruz, i predviđene teme za predavanje sadržavale su tu tematiku.

Veliki broj poljoprivrednih proizvođača sa zanimanjem

Zaštita krumpira, kukuruza i žitarica od korova

je slušao izlaganje agrono-ma iz tvrtki Chromos Agro i Sjemenarne, koji su nastojali približiti problematiku zaštite žitarica, kukuruza i krumpira od korova, bolesti i štetnika.

Veliki broj sudionika koji su učestvovali u raspravi ugla-vnom se interesirao o mogu-ćnostima zaštite kukuruza od korova, posebno novim pri-pravcima koji su bili prezenti-rani na predavanju.

dr. sc. Ivan Ostojić

U organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite u Opatiji je od 07. – 10. veljače 2006. go-dine, održan 50. seminar biljne zaštite. Grad Opatija i Grand hotel «4 opatijska cvijeta» bili su izvrsni domaćini semina-ru, koji je ove godine bio vrlo posjećen. Naime, organizatori seminara su izdali preko 800 akreditacija, što je do sada naj-veći broj sudionika na do sada održanim seminarima.

Inače, 50.seminar, što i priliči održan je u svečanom ozračju. Samo otvaranje semi-nara bilo je u Kristalnoj dvora-ni hotela Kvarner, dvorani koje ugošćava sudionike posebnih manifestacija. Otvaranju se-

minara nazočila je dekanica Agronomskog fakulteta iz Za-greba, ali i visoki vladini du-žnosnici na čeul s ministrom poljoprivrede, šumarstva i vo-dnog gospodarstva RH, gosp. Petrom Čobankovićem, dipl. ing. polj.

Za vrijeme trajanja semi-nara, kroz šest sekcija, prezen-tirano je oko 70 referata. Dru-gog dana seminara održan je okrugli stol na temu «Prilago-dba hrvatskih fitosanitarnih propisa Europskoj uniji. Semi-nar je završio svečanom veče-rom, za sve uzvanike, u Kristal-noj dvorani hotela Kvarner.

doc. dr.Ivan Ostojić

PEDESET GODINA SEMINARA

U organizaciji tvrtke Vererina d.o.o., predstavništvo Sarajevo i tvrtke Orlando , u Grudama je 24.02. 2006. godine održan skup za agronome i poljoprivredne proizvođače, na kome je ova tvrtka predstavila paletu svojih pripravaka za ovu godinu. Na-zočni agronomi i poljoprivredni proizvođači pratili su izlaganje Hrvoja Žagia, dipl.ing. agr. koji je predstavio nekoliko novite-ta za ovu godinu, a posebno je

Veterina u Hercegovini

Zaštita krumpira od štetočinja

istaknuo pripravak Sumpor u tekućoj formulaciji koji je neizo-stavan u zaštiti vinove loze .

Snežana Akulović, dipl.ing.

U organizaciji Agrocentra Sjemenarna Mostar u četvr-tak, 22.02. 2006. godine odr-žano je predavanje na temu «Agrotehnika i zaštita krum-pira od najvažnijih bolesti, štetnika i korova. Predavanje je namjenjeno prije svega tr-žnim proizvođačima krumpira iz Hercegovine ali i onim pro-izvođačima koji proizvode za osobne potrebe. Na predava-njima su predstavljene nove sorte krumpira (Adora, Liseta, Carera) koje su posebno in-teresantne za hercegovačke proizvođače, odnosno za pro-izvodnju ranog krumpira.

Agronomi iz dvije najzna-čajnije zaštitarske kuće, Chro-

mos Agro i BASF, ponudili su paletu svojih pripravaka koji se koriste u zaštiti krumpira od štetočinja, s posebnim nagla-skom na nove pripravke koji će od ove godine biti na tržištu BiH.

dr.sc.Ivan Ostojić


27

KAKO SUZBITI KUĆNU GAMADNitko od nas u svom domu ne voli vidjeti mrave i žohare jer to u nama, instinkti-vno stvara osjećaj nelagode. Stoga se tih nepoželjnih gmižućih kukaca nastoji-mo što prije i riješiti. Ali, ne polazi nam to uvijek za rukom…

Barem je tako bilo dok se na tr-žištu nisu pojavile dvije ozbilj-

ne tvrtke specijalizirane na borbu s navedenim insektima. Dakako, riječ je o Aeroxonu i Zapiu koji su u svom asortimanu proizvoda iz-dvojili nekoliko, u najmanju ruku zanimljivih proizvoda. Naime, svi mi u svojoj kući i obiteljskom domu želimo koristiti manje škodljive pripravke za suzbijanje mrava i žohara. Zato je Aeroxon osigurao specijalne pripravke

koji se zasnivaju na činjenici da se mravi raspoznaju i komuniciraju s preko 20 mirisnih supstancija koje ispuštaju iz svojih žlijezda, lupkanjem i mahanjem ticalima te pokretima tijela. Tako, ako je-dan mrav otkrije plijen, ispuštat će pri povratku određen miris koji ostali slijede i bez njega. Stoga je Aeroxon na tržište izbacio «ne-otrovni pripravak» koji se može koristiti u kućnim ambijentima iz razloga što djeluje na osnovi ne-

utraliziranja mravljih mirisa usli-jed čega mravi za kratko vrijeme izgube orijentaciju. Pošto bivaju dezorijentirani, veliki broj mrava za kratko vrijeme i ugiba čime smo ih se riješili za kraći vremen-ski period.

Klopke za mrave i žohareMeđutim, kod mrava je

osnovni problem što žive u mi-lijunskim kolonijama a njihove matice ili kraljice mogu živjeti i do 14 godina te položiti oko 150 milijuna jaja. A najveća kolonija mrava u mravinjaku može bro-jati osam milijuna stanovnika. Najgore od svega je činjenica da legala spomenutih zajednica če-

sto sežu do pet metara u dubinu tla ili su negdje u temeljima kuća i zgrada. Zato bi se kod suzbija-nja najbolji učinak pokazao kada bi uništili njihovu kraljicu koja se nalazi zaštićena, negdje duboko u leglu. A Aeroxonove klopke za mrave su zasnovane na činjenici da sadržavaju zatrovane mamce koje mravi nose u samu srž legla gdje hrane svoju kraljicu. Uslijed toga kraljica ubrzo ugiba te ci-jelo leglo biva osuđeno na pro-past. Na taj način problem mrava možemo riješiti na dulji vremen-ski periodu.

Među Zapievim pripravcima ističemo klopku za žohare koja se može koristiti i u najosjetljivi-jim dijelovima kuće ili stana (dje-čje sobe, kuhinje i sl.). Navedene klopke su proizvedene tako da privlače žohare u svoju ljepljivu unutrašnjost nakon čega se je-dnokratna klopka baca zajedno sa svojim sadržajem. Stoga bu-dite oprezni jer upravo počinje borba s nepoželjnim gmižućim sustanarima!

Piše: mR. aida kohnić

PRIPRAVAK PROTIV ZMIJAZmije se obično nalaze posljednje na po-

pisu životinja koje bi voljeli vidjeti ili ne daj Bože susresti. To je i razumljivo ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je riječ o vrlo opasnim životinjama koje su od postanka svijeta personifikacija zla i demonskih zlih sila. A naše hercegovačke zmije su veli-ke otrovnice koje u nadolazećim toplijim danima predstavljaju realnu opasnost za sve izletnike i ljubitelje prirode. Međutim, ovi gmazovi često posjećuju i vikendice te dolaze vrlo blizu dvorišta prigradskih kuća, često u potrazi za vodom. Da je njihova pri-sutnost više nego stvarna upečatljivo nas upozoravaju ljušture (odbačena zmijska košuljica ili svlak) koje ostaju nakon pres-vlačenja zmija. A kada to pak zamijetite ni-šta vam drugo ne preostaje nego da u dvo-rištu ili vrtu zapalite staru automobilsku

gumu ili razbacate elementarni sumpor u prahu koji je inače našao svoju primjenu u vinogradarstvu. Barem je tako bilo do sada! Naime, ove godine u trgovinama Sjeme-narne, na policama će se pored ostalih pri-pravaka naći i na-mjenski repelent za zmije, odnosno, specijalni pripra-vak koji svojim mirisom djeluje odbojno na sve vrste zmija. Pre-parat je novost na našem tržištu i po svemu sudeći bit će veliko olakšanje za sve osobe koje imaju poteškoća s navedenim gma-zovima.


Pripravci za suzbijanje mrava i žohara

Klopke za mrave

Pripravak za odbijanje zmija

28


65 GODINA U SLUŽBI ZAŠTITE BILJA

Poznata i priznata tvrtka iz oblasti zaštite bilja Chromos

Agro, ove godine proslavio je 65 godina rada. Inače, Chromos Agro je vodeća hrvatska tvrtka

koja se bavi proizvodnjom i di-stribucijom kemijskih pripravaka koji služe za suzbijanje štetočinja u poljoprivredi.

Proslava obljetnice održana je 17 ožujka, u muzeju Mimara, a nazočio je veliki broj uzvanika,

uglavnom poslovnih partnera, ali i uglednici iz gospodarstva i politi-ke na čelu s gradonačelnikom gra-da Zagreba gosp. Milanom Ban-dićem, te istaknuti stručnjaci iz oblasti zaštite bilja s Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Svečanosti su

nazočili i predstavnici inozemnih kompanija (Syngenta, BASF, Daw AgroSciences i Cinkarna).

Svečanost je potrajala do ranih jutarnjih sati, a goste su zabavljali poznati zagrebački glazbenici.


PRIHRANA JAGODEU proizvodnji jagode pored

odabira sadnice, za postizanje visokog i kvalitetnog prinosa po-trebna je odgovarajuća prehra-na. Ukupne potrebe jagode za hranjivima podmiruju se dijelom u osnovnoj gnojidbi prije sadnje, a ostatak se dodaje u tijeku vege-tacije, bilo kroz sustav navodnja-vanja (fertigacija)ili folijarno.

Prehrana jagode počinje u proljeće odmah nakon čišćenja od starog lišća. Temperatura tla mora biti iznad 10 celzijusa da bi biljka mogla normalno usva-jati hranjiva.Jagoda u rano pro-ljeće formira mlado korijenje, a u cvjetnim pupoljcima se nastavlja

formiranje cvijetova i začetak listova. Iza toga slijedi intenzi-van porast, kako korijena, tako i nadzemnog dijela (listova).Za to treba dosta fosfora i dušika sve do pune cvatnje, a kasnije kad krene formiranje i rast plodova jagoda treba više kalija.

U slučaju da se očekuje mraz prije ili poslije treba tretirati fo-lijarno sa aminokiselinama, kao npr. SINGERON 2000 u dozi 100-120 g/hl. Biljka će tada imati veću otpornost na nepovoljne klimatske uvijete, brži vegetati-vni razvoj, veći i kvalitetniji urod.

ORJENTACIONI PROGRAM PRIHRANE U PROLJEĆEPiše: tonći Polić,diPl.ing.

U slučaju pojave kloroze – nedostatka željeza (žuće-nja), jagodi je potrebno dodati ESSEMAX, gnojivo ne bazi mikroelemenata i željeznog helata. Sva ova gnojiva iz programa CIFO uvijek su na raspolaganju u prodajnim prostorima SJEMENARNE i sa kvalitetnom primjenom kakvoća i urod jagode biti će osiguran.

Cifo u ”službi” jagode Jagoda traži gnojidbu


29

Kozja noga protiv otrovnih riba

Kozja noga zahvaljuje svoj naziv obliku svojih li-stova koji podsjećaju na otisak kozjeg papka. Svoju rasprostranjenost postigla je pomoću izbojaka koji se ukorjenjuju i sjemenki koje se održavaju na vodi. Zeljasti izbojci pružaju se preko pijeska do 30 metara u daljinu. S uvijek novim korijenjem na čvorištu svo-jih izbojaka veže pijesak i tako pridonosi učvršćenju plaža. Kao i kod većine vrsta ovog roda cvjetovi su otvoreni samo prijepodne, a poslijepodne već uve-nu.

Sok izbojaka služi Malajcima za obradu uboda otrovnih riba.

Spatifil – oprez

Spatifil se kod nas ubraja u najomiljenije sobne bilj-ke, a u tropima u najčešće vrtne biljke za polusjenovita staništa. Porijeklom je iz Paname i Kolumbije. Sve vrste iz ovog roda nazivaju se spatifili i potječu iz tropskog dijela Amerike, te se često tek neznatno razlikuju. Na-ročito česte su vrste S. cannaefolium s jače kožastim listovima, vrsta S. wallisii koja može narasti više od 1 m te azijski spatifil S. commutatum. Međutim, otrovan je zbog visokog sadržaja oksalne kiseline.

Žuti žabočun – opasnostu rižinim poljima

Žuti žabočun latinskog naziva Limmocharis fla-va, potječe iz Južne Amerike, a rasprostranjen na močvarnim livadama, u jarcima ali i na rižinim po-ljima. Kao i većina vodenih biljaka i žuti žabočun raste vrlo brzo te uskoro postaje «napast» Njegovi španjolski nazivi sadrže i notu prezira. U jugoisto-čnoj Aziji se više cijeni jer se njegovi mladi listovi i cvatovi tamo jedu kao povrće. Cijele biljke koje se sakupljaju prilikom plijevljenja rižinih polja, služe i kao hrana za svinje. U plantažnom uzgoju riže žuti žabočun predstavlja opasnost jer mu nijedno od vodećih sredstava za suzbijanje korova ne može naškoditi. Stoga je njegov uvoz u SAD strogo zabra-njen

Guava bogata vitaminom C

Guava ( lat. Psidium guajava) uzgaja se posvu-da u tropima,no vrlo često podivlja. Porijeklom je iz tropskog dijela Amerike. Guave su bogate vitami-nom C, željezom i drugim hranjivim tvarima. Obično se prerađuju u sok, žele ili kompot, jer su sirovi plo-dovi često bez okusa i imaju miris po mošusu. Drvo guave je tvrdo i trajno ali debla su obično pretanka da bi se mogla koristiti. Od listova se priprema čaj protiv proljeva.

Najvećiprahistorijski insekt

Konjic Meganeura mo-nyi živio je prije otprilike 280 milijuna godina. Fosil-ni ostaci koji su otkriveniu Commentryju u Francu-skoj, pokazuju raspon krila dužine do 70 cm. Možemo ga usporediti s najvećom danas živućom libelom (Megaloprepus caeruleata-),koja se može naći na pro-storu srednje Amerike i pre-ma mjerenjima duga je do 12 cm, s rasponom krila do 19,1 cm.

Najveća ustaNajveća usta na svijetu

pripadaju grenlandskom kitu (Balaena mysticetus), mogu biti dužine do 5 m, visine do 4 m i širine do 2,5 m. Jezik mu teži otprilike 900 kg.

Najbrži pužOd 1970. svakog se

srpnja održava Svjetsko prvenstvo puževa trkača ispred crkve Svetog Andrije u Conghamu u britanskoj pokrajini Norfolk. Svake go-dine u utrci sudjeluje oko 150 natjecatelja, koji se me-đusobno utrkuju od centra do ruba okruglog igrališta veličine 33 cm. Rekord svih vremena drži Archie, mla-di puž kojega je trenirao Carl Bramham. Njegov trk do rekorda i pobjedničkog postolja 1995. je trajao 2 minute i 20 sekundi.

30


Naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Documents

Green Garden 43